ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Jack Palance, the legendary character actor who received Oscar nominations for his villainous roles in Sudden Fear and Shane, and won an Oscar for his comedy role in City Slickers, died Friday of natural causes in California; he was 87. Notorious for playing heavies throughout his career, Palance did a 180-degree career turn at the age of 72 by playing (for laughs) the crusty, menacing trail boss Curly in the Billy Crystal comedy City Slickers. The role won him an Oscar and a place in Hollywood history books when, after accepting his Best Supporting Actor award, he dropped to the stage for a series of one-armed push-ups; the stunt became a running gag for show host Crystal that year. Born Volodymyr Palanyuk in Pennsylvania, Palance was the son of a coal miner, and embarked on a boxing career in the 1930s under the name Jack Brazzo. Enlisting in World War II, Palance suffered extensive facial damage when he was pulled from the burning wreckage of a B-24, and the resulting surgery left him with his distinctive facial features, chiseled and gaunt and, as would prove throughout his career, sometimes extremely menacing. After being discharged, Palance embarked on his acting career, starting on Broadway (where he studied Method acting and was understudy to Marlon Brando in A Streetcar Named Desire) and moving to films in 1950, making his screen debut as Walter Jack Palance in Panic in the Streets.

Just two years later, he received his first Oscar nomination for Best Supporting Actor for Sudden Fear, in which he starred alongside Joan Crawford (as her diabolical husband) and Gloria Grahame (as his girlfriend and co-conspirator). The next year, he played the evil gunfighter Jack Wilson opposite Alan Ladd in the classic Western Shane; another Oscar nomination followed. Innumerable film and television roles followed, most often in Westerns, but he turned in yet another indelible performance in the Playhouse 90 production of Requiem for a Heavyweight (1957), which won him an Emmy Award. Palance worked non-stop through the '60s and '70s in a variety of films and TV shows (he co-hosted the show Ripley's Believe It Or Not with his daughter, Holly Palance), and began to enjoy a career renaissance of sorts in the late '80s with parts in Young Guns and Batman. After his success in City Slickers and City Slickers II: The Legend of Curly's Gold (in which he played Curly's twin brother), Palance made sporadic film and TV appearances, most recently in 2004's Back When We Were Grownups; he also painted extensively, mostly landscapes, each with a poem inscribed on the back. Palance was married to actress Virginia Baker from 1949-1966, with whom he had three children: daughters Holly and Brooke Palance, and son Cody Palance; he is also survived by his second wife, Elaine Rogers, whom he married in 1987. --Mark Englehart, IMDb staff


---------------------------------------------------------

Napustio nas je genijalni Dzek Palans, koga cemo pamtiti po mnogim legendarnim ulogama!

Thanks Plissken!

Najnetipičnija i mnogo dobra njegova uloga je u filmu "Bagdad Cafe" gde se zaljubljuje u nemicu turistkinju, čije obline kasnije i slika .... ne bi me čudilo da je te slike baš on sam i slikao.

Čudno da taj film nisu pomenuli, neverovatan je.

zauvek ću ga pamtiti po jednoj od najboljih završnih scena u hororu ikada i igde (iz ionako odličnog ALONE IN THE DARK):




a voleo bih da verujem da je sada zajedno sa svojim sokolom i cigarom (iz VAMOS A MATAR, COMPANEROS):



RIP, Jack.

Da, malopre sam video na drugom forumu... Ja ću Džeka pamtiti po neverovatno campy fantasy filmu Hawk the Slayer... RIP

Ja ga se sećam i iz jedne strip epizode Taličnog Toma, kad Tom nađe sebi (skoro pa) ravnog...

Bio je sjajan u Tango i Keš  
(ovo Cripple progovara iz mene   )

Prema današnjim kriterijima, u kojima velikim ekranom vladaju manekeni Brad Pitt, Leonardo Di Caprio, George Clooney (izabran za predstavnika muškaraca ovog nesretnoga planeta u «bog te pitaj kome» izboru) bio je ružan....ali nastran kakav ja već jesam s fizičkim predispozicijama pripadnika muškoga roda daleko bih više volio da me on predstavlja, a ne George Clooney. On znači čovjek koji na prijemu svoga jedinoga Oscara za sporednu ulogu u filmu City Slickers, izbaci sve patetične govore tipa hvala ovome, onome, mami, omiljenu psiću... i otpočne raditi sklekove na jednoj ruci («jer na dve ruke ih ionako možete raditi cijelu noć, bila ona ispod vas ili ne») da dokaže svoju sposobnost iako je bio duboko u sedamdesetima. On znači Walter J. Palahnuik, nama svima poznatiji kao Jack Palance. I za razliku od gore spomenutih lutkica velikog ekrana koje glume da glume Jack Palance je uistinu bio glumac.
Postaje sve teže i teže pisati ovakve vijesti jer najveći, a Palance je bio jedan od takvih, nesmiljeno odlaze, a zamjena nema. Razmišljajući malo tko još ostaje iza njega padoše mi na um samo dva imena – isto tako filmske ikone otprilike sličnoga doba – Kirk Douglas i Richard Widmark. Ali i njih već poodavno nema na filmu – kao da se čeka da i oni odu. A što će onda ostati? – Baš kao u priči Agathe Christie – Deset Malih Crnaca – «And Then There Were None» («Na kraju ne preostade nitko»). A vraški vraški smo blizu upravo tome i takvome kraju.
Počeci Jacka Palancea nisu bili u glumačkim vodama – ovaj sin rudara ukrajinskog podrijetla krenuo je kao boksač – i to vrlo impresivno – 15 pobjeda u nizu od kojih 12 nokautom. No izbijanje drugog svijestkog rata prekinuti će ovu potencijalno uspješnu sportsku karijeru i Jack odlazi u vojsku, trenirajući za pilota. No doživjeti će, prilikom jednog trenažnog leta tešku nesreću i mnogo će mjeseci provesti u bolnici gdje su mu liječnici, između ostaloga, pokušali skrpati i lice da na nešto sliči.
Godine 1948. otpočinje kazališnu karijeru – a već 1949. godine zamjenjuje Anthony Quinna (koji je prije toga naslijedio Marlona Branda) u ulozi Stanleya Kowalskoga u «Tramvaju zvanom čežnja» Predstavu režira Elia Kazan, koji će uočiti sve potencijale novoga Kowalskoga i požuriti se da mu da i ulogu u svom filmu «Uzbuna na ulicama» 1950 godine.
Prvu fazu Palanceove karijere posebice će obilježiti suradnja sa Robertom Aldrichem, kada nastaju, po mnogima, i najbolji filmovi ove dvojice. To su «Veliki Nož», «Napad» i «Deset Sekundi Do Pakla». U Velikom nožu, Palance je Charlie Castle, velika filmska zvijezda koja se želi otrgnuti robovlasničkom odnosu koji mu nameće filmski studio i njegov šef. Film je bio oštra kritika tadašnjega stanja u filmskoj industriji i mnogi se glavešina mogao prepoznati u njemu, posebice Harry Cohn, glavešina u Columbiji, koji će baš zbog tog filma potjerati Aldricha sa narednog filma kojega je Aldrich radio za Columbiju – «Jesensko lišće».
Ako je prvi film bio kritikaHollywooda, drugi film «Napad» predstavljao je težak šamar američkoj vojsci jer je progovorio o kukavičluku i nesposobnosti američkih oficira. Naravno da je izostala svaka suradnja američke vojske na izradi tog filma ali je scenarij «Fragile Fox» («Lomljiva lisica») ipak ekraniziran i pobrao je lovorike u Europi. Posebno je upečatljiva scena u kojoj oklopno vozilo prelazi preko ruke poručnika Coste (Palance). Napravljen je poseban držač koji je donekle ukopan u tlo i u njega je bila zavučena ruka, da preko njega prođe vozilo. No Aldrich je morao sam demonstrirati (i po vlastitom priznanju gadno se napatio) kako se to da izdržati prije nego li je sam Palance ponovio istu stvar.
«Deset sekundi do pakla» priča je o grupi njemačkih stručnjaka za demontiranje bombi u razorenoj njemačkoj, netom nakon rata. Nažalost ova iznimna drama kračena sa 131 minute na ispod devedeset minuta sa gotovo nikakvom vjerojatnošću da ćemo je vidjeti ikada u integralnoj verziji, označila je kraj suradnje Palancea i Aldricha.
Nakon toga Palance je nastupio u puno filmova ili, po vlastitom priznanju «U puno smeća ali ni redatelji koji su to radili nisu bili bolji».Možda je pretjerivao, možda i nije ali da je imao i izuzetnih nastupa to svakako stoji. Posebice onaj nastup u «Shaneu», revolveraša Black Wilsona koji se mora sukobiti sa Alanom Laddom. Upravo taj nastup donijeti će mu i jedan poseban hommage: - U epizodi Talični Tom protiv Phila Defera – Phil Defer je upravo Black Wilson, tj. Jack Palance.
Sedamdesetih godina, u suradnji sa Danom Curtisom i Richardom Mathesonom, Palance postaje i grof Dracula. Meni odličan film, mada ga je jedan dragi mi prijatelj i iznimni poznavatelj horrora i vampirskih filmova sasjekao do srži bez milosti. No to je tema o kojoj ćemo još lomiti koplja. Sam Palance je u jednom razgovoru priznao da svog Draculu nikad nije pogledao, ali su zato ostali njegovi suradnici u superlativima govorili o njegovu nastupu. I rekli jednu obično vrlo lako previđenu činjenicu – Dracula mora biti netko tko je snažan, a kada se pogleda Jacka više je nego li jasno da fizički itekako odgovara zahtjevima uloge.
Zadnjih godina Jackovi nastupi uglavnom su svedeni na sporadična, epizopdna pojavljivanja. Između ostaloga i još jedno stripovsko pojavljivanje. No ovaj put film nije gostovao kod stripa već obratno – strip je završio na velikom ekranu. Riječ je dakako o Timu Burtonu i njegovu «Batmanu» filmu koji će pokrenuti čitav val ekrranizacija stripova. Palance tu glumi gangsterskog šefa čiji će djelatnik Jack Napier (Jack Nicholson) postati zloglasni Joker.
A s jučerašnjim danom, 10.11.2006. i sporadični nastupi Jacka Palancea prestaju. Preminuo je iznenada i zauvijek nas napustio. Pa ako je Talični tom i brži od svoje sjenke, ovdje je još jedan kauboj koji je odjahao u suton. Da nam se više nikada ne vrati! Zbogom Jack.

Divan tekst Rommel.
Svaka čast.

Zaista nadahnut tekst, svaka čast.

Skidam kapu

hvala svima...

Taman sam se oporavila od smrti Alana Bejtsa, ali odlazak Džeka me je nekako još više načeo.

Romel, baš me je dirnuo tvoj brižljivo sastavljen osvrt sa neverovatno dostojanstvenim završetkom.

Quote from: "Loengrin"Taman sam se oporavila od smrti Alana Bejtsa, ali odlazak Džeka me je nekako još više načeo.

načeo?

kako može da te 'načne' PRIRODNA smrt čoveka koji ode u svojoj 87-oj godini???!!! čoveka koji bar 10ak godina unazad nije ništa snimao???

mislim, jebote, daj budimo razumni i odnosimo se na razuman način prema nekim prirodnim procesima: čovek je imao svoju priliku i fala bogu iskoristio je maximalno, snimio svoje filmove, i onda mirno i lepo prešao u legendu - kako to može da te načne?
nije to kao da je sad neki džems din pokošen usred karijere, tj na samom njenom POČETKU pa da kažeš - ow, fuck, bem ti život!

palans je svoj život i karijeru odradio do kraja, po propisu, i otišao na vreme, kad u njemu više nije bilo filmova, kad je kazao šta je imao i po redu i propisu stavio tačku na karijeru...

Loen je osetljiva dušica...

Jedan od najvecih, zbilja!

Bio mi je najdrazi u jednom od najvecih filmova 80-tih, koji Harvi vec pomenu - Tango & Cash. Kakva je to bila eksplozivna ekipa negativaca: Jack Palance, Brion James, James Hong + Robert Z'Dar! Dvoje najupecatljivijih vise nisu sa nama...


P.S. Rommel, sjajan tekst!

Pored legendarnog Šejna na mene je ostavio poseban utisak u Panic in the Streets E. Kazana i sjajnom epizodom u Batmanu (dobro i City Slickers).

moj propust je što sam preskočio Companerose i The Professionals ali tekst je pisan u žurbi pa eto

Quote from: "Rommel"moj propust je što sam preskočio Companerose i The Professionals ali tekst je pisan u žurbi pa eto

odseci sebi mali prst za kaznu, a drugi put nećemo biti tako milostivi!  

lijeve ili desne ruke...? (noge možda?)
inache ghoulinho iznenadio me alone in the dark...cuh puno toga losega ali evo vec jedna tvoja rijec me navela na promjenu mišljenja i da poraste moje zanimanje za taj film...imas negdje vec nesto pisano o tome?

Quote from: "Rommel"lijeve ili desne ruke...? (noge možda?)

pošto si dobar drug, tu odluku prepuštam tebi jer ne znam da li si levak ili ne.

o ALONE nisam do sada pisao, lai vidiš, to je dobra ideja, mogao bih njega da obradim u sledećem izdanju CULT HORRORA za PRESSING...

inače, kad me već vučeš za jezik: ona moja aluzija na palansovog drakulu je malkice pogrešno interpretirana u tvom textu: ja nisam ništa loše kazao ni o filmu ni o palansovoj glumi (jer ga još nisam odgledao, eno ga stoji na gomili...) već o KASTINGU: meni je stvarno teško da drakulu zamislim sa onolikom telesinom i sa onolikim četvrtastim licem.
naravno, kad pogledam film, možda promenim mišljenje, ali do tada... hmm, teško je...

dobro bilo je tu malo autorske slobode...ali ahm...ja nisam pominjao imena...
a kako znam sto si napravio sa Jourdanom mislim da ni palance neće bitno bolje proći

hvala, sergej

eh, da
sečam se, itekako dobro tih vojnih filmova. ono sa tankom preko ruke, i ono, kad su demontirali bombe. pakao, da. vojni pakao.

njegovo lice, tako upečatljivo

pa onda westerni, najviše italijanski. od filmova sa franco nerom, lee van clifom... mada sam ga sigurno prvi put video u shaneu. i prestravio me, kao mladiča.

pre neki dan, kao da sam naslučivao, pogledao sam arrowhead. sa hestonom. heston je puno govorio i glumio, ali palancu je bilo dovoljno, da se samo pojavi.

zbogom, jack

Quote from: "Ghoul"kako može da te 'načne' PRIRODNA smrt čoveka koji ode u svojoj 87-oj godini???!!! čoveka koji bar 10ak godina unazad nije ništa snimao???

mislim, jebote, daj budimo razumni i odnosimo se na razuman način prema nekim prirodnim procesima: čovek je imao svoju priliku i fala bogu iskoristio je maximalno, snimio svoje filmove, i onda mirno i lepo prešao u legendu - kako to može da te načne?
nije to kao da je sad neki džems din pokošen usred karijere, tj na samom njenom POČETKU pa da kažeš - ow, fuck, bem ti život!

palans je svoj život i karijeru odradio do kraja, po propisu, i otišao na vreme, kad u njemu više nije bilo filmova, kad je kazao šta je imao i po redu i propisu stavio tačku na karijeru...

Meni je stvarno žao koliko god da je godina imao, jednostavno, uvek mi je žao kad su u pitanju ljudi ispunjenog života i velikog doprinosa kulturi (i ne jedino kulturi).

A u slučaju da tebi samo smeta moj glas na forumu ( ) a ti onda slobodno    
jer si mi baš ti davno i prosledio link foruma, u nadmenoj želji da se pohvališ sopstvenom genijalnom izjavom, te otud ja ovde.
Zato    Ghoule  

Po meni je sramota što na ovakav način prljaš ovaj topik, ali ako ti se pljuje pitaj plisskena, pa ako on nema ništa protiv, a ti samo navali.

Quote from: "Loengrin"Meni je stvarno žao koliko god da je godina imao

pazi kokoš, sad njen mozgić skontao da meni nije žao što je palans umro, a njoj kao jeste!
kokoš ne vidi razliku između žalosti i 'načetosti'!
oh, well...

Quote from: "Loengrin"jer si mi baš ti davno i prosledio link foruma, u nadmenoj želji da se pohvališ sopstvenom genijalnom izjavom, te otud ja ovde.

e pa, ako je kanadska vlada mogla u više navrata da se izvini zbog brajana adamsa, evo, ja se najdublje izvinjavam svim članovima foruma što sam ovu kokoš dovabio ovde.
nisam znaoooo    

Šta da kažem, nego da sam se kao veoma mala veoma isprepadala gledajući ga po prvi put u Šejnu (nezaboravno).

Da li se iko seća kako se zvao film sa njim u kom svi jure za nekim strašnim parama nakon pada aviona kojim je trebalo da stignu?

Quote from: "Ghoul"...e pa, ako je kanadska vlada mogla u više navrata da se izvini zbog brajana adamsa, evo, ja se najdublje izvinjavam svim članovima foruma što sam ovu kokoš dovabio ovde.
nisam znaoooo    

Ne vredi. Šta god da kažeš, bilo kokoška, bilo glupača, bilo Karleuša... ne vredi. Ona takvu istinu prihvata kao  kompliment.

Bog nek' ti oprosti, Ghoule.

Quote from: PTY on 15-11-2006, 10:21:11
Bog nek' ti oprosti, Ghoule.

znam da oće!

ja pred sv. petra mirne duše idem.