ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Đ. Vidmarović: Učinimo napor i svi zajedno skinimo s vrata nametnutu nam hipoteku zvanu logor Jasenovac

malo zbrda, zdola, ali ok, bah.
slicni naslovi uvijek me podsjete na ovu divotu:
https://youtu.be/FGrlq2daDec

ljudi, pogledajte samo taj razglas, te zvucnike, koja ljepota, fantazija. koja bi to scena bila, kad se razna govna, ubojice i pljacksi, razne bande okupe u jasenovcu glumiti i glumatati oko napuhanih mitova, dio bandi s lijeve, dio s desne strane save, pa samo prici s ovim i pustiti nesto veselo uz periodicni povik GOOOVNAAAA! GOOVNAAAA!!!

Tvorza:


Kraj za Marin le Pen? Osuđena na zatvorsku kaznu, zabranjeno joj da se kandiduje na predsedničkim izborima


Naravno, pronevera.

Pa dobro, tri izbora je izgubila, teško je poverovati da joj je ovo namešteno samo da ne bi izgubila i po četvrti put. 

QuoteSud je utvrdio da su Le Pen i RN nepropisno koristili 3 miliona evra (3,25 miliona dolara) iz fondova Evropskog parlamenta namenjenih za parlamentarne asistente.

angazirala asistente na osnovi kvalifikacije, bez transpederskih poremecaja? boze, budale. elementarno.

Najjače je što je pala za 474.000 evra pronevere. To u Srbiji ali doslovno spička zamenik gradonačelnika neke manje razvijene opštine kad ode na produženi vikend sa švalerkom u Monako. Ono, Vučić, Mali, Vučević, Đuka, ta ekipa, oni se ne bi sagli da podignu sa zemlje taj iznos.

Možda je urađeno preventivno, baš da fašistkinja Le Pen ne dosegne nivo korupcije fašiste Vučića?

Missim Meho, ti na svakom drugom topiku kukaš što Evropa ne reaguje protiv fašista u Srbiji, a kad protiv tih istih fašista reaguje u Francuskoj na pravni legitiman način, koji toliko priželjuješ da postoji i funkcioniše u Srbiji, onda ti je to čudno i nemaštaljka?? Hmmm. WTF???!!!!!! 

Ja bih pre da verujem da Meho želi nama ono što Francuzi imadu...

Da, da, izvinjavam se ako je moj frivolni ton sugerisao nešto drugo: ja u fulu pozdravljam ovo ne samo kao pojedinačan slučaj nego i kao podsećanje da ti koji se najviše kunu u patriotizme i otadžbine često to rade da bi skrenuli pažnju sa lopovluka.

Jer tako smo u mogućnosti

Kajkić podnio kaznenu prijavu protiv supruge Slavka Batika

QuoteNikola Kajkić, nekadašnji policijski istražitelj, danas vijećnik u Županijskoj skupštini Vukovarsko-srijemske županije i kandidat za župana, ponio je ovog tjedna kaznenu prijavu protiv Ruže Batik, supruge Slavka Batika. Batikovi posmrtni ostaci nedavno su identificirani nakon što su pronađeni na Petrovačkoj doli. Prizor njegovog odvođenja od strane četnika nakon pada Vukovara jedna je od najpotresnijih scena iz Domovinskog rata.

(...)

Identificirano 16 osoba čije su kosti nađene na smetlištu; među njima i Slavko Batik

Petrovačka dola otkrila strašnu priču o stradanju vukovarske obitelji Došen

Francuski medij nazvao Thompsona neonacistom: Reagirala Hrvatska zajednica u Francuskoj

surealno. jos uvijek traje hajka na thompsona, sve u francuskoj, dok se maltene u istom trenutku u bg-u u reziji vlasti odrzava pravi nacisticki cirkus, sve uz nastup baje knindze, a europski vucic i makron se posteno izljube.

inace steta sto je reagirala hrvatska zajednica. veliki dio tog otpada, podvala, u svijet se lansira i iz zagreba i to se mora po prilici rijesiti sa zagrebom. ne se trositi na glupe price.
thompsonu nece nikad oprostiti sto se je kao dijete gastarbajtera vratio i nesto stekao u srh, a ne pripada yukom ili orjuna bandi.

Nele Karajlić prije neki dan reče Tomsonova pjesma Čavoglave odsvirana u nekom ključu koji se svira u Makedoniji i Srbiji, neki osmotaktni pimpek... a kao hrvatska domoljubna pjesma

Eto kad i Nele šukne

https://www.ouest-france.fr/culture/musiques/concert/un-demi-million-de-billets-ecoules-pour-le-concert-dun-chanteur-neonazi-en-croatie-a43b69c6-1133-11f0-95ee-d86636cacd85

Jbt, čitam originalni tekst na francuskom i skoro sve razumem. Definitivno treba da istrajem u učenju tog jezika.

D. Dijanović: Jasenovački je mit potučen na znanstvenoj razini

Quote(...)

Na temelju autentičnih dokumenata iz arhiva (knjiga, naime, ruši mit da o Jasenovcu nema gradiva u arhivima, ali i mit da uprava logora nije vodila evidenciju – upravo suprotno popisi zatvorenika i dnevnici u logoru vodili su se izrazito precizno i pedantno), izjava svjedoka i do sada objavljene literature knjiga pokazuje da jasenovački logor od 1941. do 1945. nije bio logor smrti (što, naravno, ne znači da u njemu nije bilo likvidacija), kako je to godinama tvrdila jugoslavensko-komunistička i velikosrpska (kvazi)historiografija.

Prema podatcima koje su prikupili članovi društva, bio je to radni logor za protivnike Nezavisne Države Hrvatske (u najvećem broju komuniste i njihove suradnike) te za skupinu Židova koji su bili izuzeti iz deportacija u njemačke logore. Deportacije Židova iz NDH bile su provedene po njemačkom diktatu. Knjiga dokazuje da je današnji službeni broj od 83,145 žrtava višestruko puta preuveličan te da je logor u Jasenovcu bio radni i sabirni logor, kako mu je glasio i službeni naziv, u koji zatočenici nisu dovođeni s namjerom da bi bili ubijani. Postoje svjedočanstva da je logor nastavio s radom i nakon 1945., a zatočenici su bili protivnici komunističkog režima i pobornici Staljinovog Informbiroa.

Vukić je istraživanja produbio u knjizi Radni logor Jasenovac. Pronalaženjem autentičnih dokumenata, njihovom usporedbom s izjavama sudionika događaja (uglavnom bivšim zatočenicima i ponekim predstavnikom političkog i vojno-redarstvenog sustava NDH) te objavljenim knjigama i člancima učinjen je dodatni iskorak na delegitimiranju jasenovačkog mita. Istraživanje je pokazalo da su jasenovački i starogradiški logor bili dio represivno-obrambenog sustava NDH. Bio je to radni logor za aktivne protivnike NDH. Istraživanja pokazuju da je među njima bilo najviše Hrvata te nešto manje Muslimana i Srba. Zajednička im je svima poveznica da su djelovali u korist komunističko-partizanskog pokreta, i tek poneki, u srpskom slučaju u korist četničkog pokreta.

(...)

Posljednja izišla knjiga koja se bavi tematikom jasenovačkih logora Vukićeva je Povijest brojeva o Jasenovcu. Knjiga se nastavlja na ranija Vukićeva istraživanja, a bavi se jasenovačkim brojevima: od brojeva žrtava, odnosno, različitih procjena broja ljudi koji su u Jasenovcu izgubili život, preko broja zatočenika koji su se nalazili u logoru i prošli kroz njega, pa sve do brojeva kojima se mjeri površina logora ili broj njegovih baraka i drugih nastambi. Iz brojeva koji se mogu utvrditi dokumentima, zaključuje Vukić, ,,jasno je vidljivo kao je Jasenovac bio relativno mali logor, s relativno malim brojem žrtava. Pogotovo u usporedbi s brojim logorima u Njemačkoj i drugim zemljama pa i logorskim objektima u poratnoj Jugoslaviji". Vukić upozorava na to da je neopravdano Jasenovac nazivati ,,balkanskim Auschwitzom", jer on to nije bi ni po veličini (šest jasenovačkih stambenih baraka nasuprot 450 u Auschwitzu), ni po tretmanu židovskih zatočenika. U Jasenovcu nije bilo plinskih komora, ni krematorija. Nije bilo ni masovnih serijskih ubojstava vatrenim, a ni hladnim oružjem. Bio je to najvećim dijelom kažnjenički logor s prisilnim radom (radni logor), za zatočenike kojima je u upravnom i prije toga policijskom postupku i istrazi, utvrđen neki oblik protudržavne djelatnosti. Oni su u Jasenovac bili zatvarani na rok od tri mjeseca do najviše tri godine. Jasenovac je bio i mjesto internacije skupine hrvatskih Židova, o čemu smo već govorili u ovome radu.

Vukić naglašava da popis JUSP-a Jasenovac od 83 145 navodnih žrtava nema stvarne veze s Jasenovcem: stvarni broj ljudi koji su se unutar 44 logorska mjeseca nalazili u logoru, kao i broj ljudi koji su ondje izgubili život, manji je od svih dosadašnjih procjena. U poslijeratnim intenzivnim terenskim istraživanjima pronađeno je nešto manje od 500 posmrtnih ostataka u Jasenovcu te na području Gradine, na desnoj obali Save. Još oko 220 leševa je otkopano u blizini Stare Gradiške. I među tim posmrtnim ostatcima ima onih koji sugeriraju da sve to nisu žrtve do 1945., nego bi se moglo raditi o žrtvama križnog puta. Vukićev je zaključak da je u Jasenovcu smrtno stradalo između 700 i 1 600 ljudi, ali da to nisu konačni brojevi, jer su potrebna daljnja istraživanja.

Provedba ideje o osnivanju međunarodne komisije koja bi istražila Jasenovac čini se da bi mogla dovesti do najbliže istine o broju žrtava i o tome što se događalo u logoru Jasenovac u vremenu Nezavisne Države Hrvatske. Međutim, već i dosadašnja istraživanja pokazuju da je objektivna istina daleko od one iz vremena komunističke Jugoslavije, ali i one koju i danas promiče JUSP Jasenovac i dio historiografa koji ne mogu iskoračiti izvan okvira bivše jugoslavenske historiografije.

Na znanstvenoj razini jasenovački je mit već potučen. Problem je što rezultati tih istraživanja iz niza razloga (moć starih struktura, strah, oportunizam) ne uspijevaju dobiti pravo javnosti jer to smeta moćnim političkim, medijskim i akademskim strukturama u Hrvatskoj. Osim toga, služi i kao poluga strateškog klevetanje Hrvatske u inozemstvu, posebno od velikosrpskih krugova.

Ha, znači kad vidimo rukavicu sa pričvršćenim srbosekom, mi u stvari nešto haluciniramo? Jer cifre ne lažu...

o boze.
 
vi mene 20 godina nazivate ustasom, a ja vama 20 godina objasnjavam da, iako mi laska, to nije moguce, da ste aktualno ustase vi. ti si ustasa, zar je to tako tesko shvatiti?
 
srbosjeke i 57 nacina masakriranja ljudi, zar jos uvijek nije kristalno jasno da banda okrece pilu naopako i svoj modus operandi pripisuje zrtvi? hrvatima, ustasama, studentima. pa lazu u lice naocigled svaki dan, sta mislis da je banda tek isfabulirala u/iz doba kad nismo imali ni 2 promila danasnjeg protoka informacija i iz pozicije apsolutne moci?

Svedoci su svedočili. Podsećaš na one ravnozemljaše koji smatraju da se stotine hiljada ljudi urotilo da ubedi ostatak sveta da je zemlja loptasta, umesto ravna ploča. Tako kod tebe hiljade ljudi se urotilo da nas ubedi da su ustaše klale Srbe i Rome, a Nemcima prosleđivali Jevreje, a u stvari šta, da nisu Srbi industrijski klali Hrvate tokom Drugog svetskog rata?

Najgore od svega je što se i Vučić aktivirao na ovom polju pre par dana, pa sad izgleda kao da mu držim stranu. Ali to nije Vučićeva strana, nego u svetu opšteprihvaćena strana. Raspravi to sa svetskim istoričarima. Mi ovde nismo ni bitni.

kakvi jebeni svjedoci? za ozbiljne svjedoke nisi nikad ni cuo, a ovi na koje se pozivas, zar ne mozes zamisliti da su bili sto dio bande, sto na smrt preplaseni i instruirani u sustavu gdje si vec zbog krivog pogleda ostajao bez glave, u apsolutnoj svemoci bande? mislim, zar je to tako tesko dokuciti? jesi li ikad procitao urnebesna svjedocanstva? nema cak ni jednog bar suvislog. kakvi svjetski istoricari? kakva opceprihvacena strana? zar ti vjerujes da hrvati ne znaju istinu?

"Radni logor" za decu mlađu od 15 godina, naravno, zašto da ne. Uneseš godinu rođenja 1938, izađe ti 40 strana po 40 osoba koje su umrle u Jasenovcu i Staroj Gradišci.

https://www.jusp-jasenovac.hr

Ali ne, nego se srbo-komunisti u Hrvatskoj urotili i izmislili desetine hiljada ljudi, s imenom i godinom i mestom rođenja. Izmislili priče i podmetnuli ih preživelim logorašima. Mora da je i hipnoza neka pala, videli smo u flimovima da to funkcioniše.

dobro, ti vjeruj u to. mislim, zasto da ne. bah.

https://en.wikipedia.org/wiki/Jasenovac_concentration_camp
https://encyclopedia.ushmm.org/content/en/article/jasenovac
https://military-history.fandom.com/wiki/Jasenovac_concentration_camp

Ovaj poslednji sadrži i svedočenja ljudi.

cuj, tako se argumentiralo i kad se desetljecima nametalo i branilo 800k izmisljenih zrtava. danas se namece i brani 80k izmisljenih, a sutra ce 8k.

ako ne vidis glupost, o kome i cemu se radi, ciji sve interesi, kako i zasto, sta da ti ja jos crtam?

Tih 800 hiljada je bilo nekakvo inaćenje nekoga u nekom trenutku. Nešto u stilu, šta, ne prihvatate 70 hiljada? E onda nije 70 nego je 700! Gluposti.

Najzabavnije u celoj priči je što zosko, Hrvat, sprečava nas Srbe da zaboravimo istoriju. Urnebesno.

pa kad moram, nikako da ekshumirate i dostojanstveno pokopate izmisljene jasenovacke zrtve, pa da se ispostuje zrtve i ima neku opipljivu trajnu uspomenu. samo lazi, mitovi i falsifikati, sve rekla kazala.

neki dan na onoj sprdacini od komemoracije u gradini, neovisno sto se blebetanje opet "u inatu omaklo" na 700k izmisljenih srpskih zrtava, kaze starija gospodja svjedokinja nesto u smislu: bojala sam se proci tom poljanom da me kosti mrtvih ne povuku.
a vi bi zaboravljali. pa kopajte, evo, zena svjedok maltene prstom pokazala na grobnicu, zaboga. dajte izmisljotinama i mitovima znanstvenu podlogu, pa trazite presudu, odstetu.

ANUŠIĆ U POLJSKOJ - 'Opasnosti koje dolaze s istoka moramo ozbiljno shvatiti.'

QuoteMinistar Anušić posebno je pohvalio obrambeni napredak Poljske: 'Hrvatski narod s velikim poštovanjem gleda na poljski narod i njegovu sposobnost da u kratkom roku postane ozbiljna vojna sila, svjesna opasnosti i odgovornosti.'

Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Republike Hrvatske Ivan Anušić te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, general-pukovnik Tihomir Kundid održali su danas u Varšavi bilateralni sastanak s potpredsjednikom Vlade i ministrom nacionalne obrane Republike Poljske Władysławom Kosiniak-Kamyszem. Ministri su, kako se navodi u priopćenju, potvrdili snažne bilateralne odnose naših zemalja, osobito vidljive na području sigurnosne i obrambene suradnje.

Na sastanku je dogovorena još konkretnija suradnja te će podrazumijevati povezivanje hrvatskih i poljskih obrambenih tvrtki, njihovu suradnju i razvoj, što će u konačnici pridonijeti zajedničkoj sigurnosti i stabilnosti.

Ministar Anušić naglasio je snažne poveznice dvaju naroda: 'Hrvatski i poljski narod dijele mnoge zajedničke vrijednosti i želimo tu poruku zajedništva jasno poslati s današnjeg sastanka.' Istaknuo je da su razgovori bili vrlo konkretni i usmjereni na jačanje bilateralne suradnje, ponajprije na području obrane i sigurnosti:

'Ovaj sastanak bio je iznimno kvalitetan. Konkretizirali smo važne korake za našu budućnost, prije svega na području obrane i sigurnosti. Već u sljedeća dva mjeseca očekujemo posjet poljskog ministra obrane Zagrebu te ćemo potpisati Pismo namjere i podignuti našu suradnju na višu razinu povezivanjem naše obrambene industrije.' Govoreći o globalnim sigurnosnim izazovima, Anušić je upozorio na potrebu za zajedničkom pripremom i odgovorom: 'Opasnosti i ugroze koje dolaze s istoka moramo ozbiljno shvatiti i moramo biti spremni na odvraćanje.'

(...)

Biskup Šaško o 'oslobođenju' Zagreba: Veličanje zločinaca bezobzirno upakirano u slavlje oslobođenja

U povodu 80. obljetnice Bleiburške tragedije

Quote(...)

Spomen žrtava Bleiburga i križnih putova i ove će godine biti obilježen na nekoliko mjesta. Sutra će se u Zagrebu, u dvorani Vijenac na Kaptolu, održati komemorativna akademija i bit će predstavljen zbornik radova s međunarodnog simpozija o Bleiburgu i križnim putovima. U petak će se služiti misa i bit će položeni vijenci u Bleiburgu, u subotu slijedi komemoracija na zagrebačkom groblju Mirogoj, a u subotu i nedjelju služit će se mise i održati komemoracije u Maclju, Radimlji kod Stoca i u Mahali kod Odžaka.

Detaljni program obilježavanja može se pogledati ovdje

80. OBLJETNICA - Tanjić: Na Bleiburgu su ljudi ubijani jer su bili pripadnici hrvatskoga naroda ili 'ideološki protivnici'

QuoteNa Bleiburgu je danas obilježena 80. obljetnica Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945. U župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bleiburgu misu je predvodio rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu preč. Željko Tanjić.

"Draga braćo i sestre, i ove smo godine sabrani na Bleiburškom polju, polju stradanja i patnje, o spomenu 80. obljetnice jednoga od najtragičnijih povijesnih događaja hrvatskoga naroda koji nazivamo Bleiburškom tragedijom i Križnim putem više desetaka tisuća hrvatskih ljudi, vojnika i civila.

(...)

Dodao je kako se u Hrvatskoj mnogi i danas pravdaju "ovaj zločin zaslijepljeni onom istom mržnjom i iskrivljavanjem povijesti koja je prožimala i komunističke krvnike koji su desetke i desetke tisuća odveli u smrti".

(...)

tele govori o iskrivljavanju dok iskrivljava u istoj recenici. desetke tisuca valjda imamo tek na mariborskom stratistu, jednom od 1400 poznatih.

80. OBLJETNICA - Na Mirogoju i Maclju obilježavanje tragedije Bleiburga i Križnoga puta

QuoteKomemoracija žrtvama u povodu 80. obljetnice bleiburške tragedije i križnoga puta održava se danas na zagrebačkom Mirogoju i Maclju.

Kod središnjeg križa na zagrebačkom Mirogoju položeni su vijenci i zapaljene svijeće u spomen na sve žrtve bleiburške tragedije. Izaslanstvo Hrvatskoga sabora predvodio je predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, a izaslanstvo Vlade predsjednik Vlade Andrej Plenković. Uz premijera, nazočili su i potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar gospodarstva Ante Šušnjar te ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman.

Ista izaslanstva nazočit će i svetoj misi u Maclju u crkvi Muke Isusove. Svetu misu povodom obilježavanja 80. obljetnice bleiburške tragedije i Križnog puta organizira Hrvatska biskupska konferencija. Misu će predvoditi splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić.

eto, sve pravi vjernici...

Predstavljena knjiga 'Bleiburg – krvavo proljeće u južnoj Koruškoj 1945.

Povjesničarka opovrgava Mesića i slične: Neprijeporno je da su se zločini na Bleiburgu i Križnom putu dogodili

da obrnuto parafraziram onu o zemlji koja bosnu nema:

jebes fact checking koji u svakoj drugoj recenici ima notornog goldsteina.

dodje kao neki potpirije kad poziva na mir: prvo pola sata nabraja i u detaljima crta 78 izmisljenih nacina kako se masakriralo izmisljene srpske zrtve, pa u zadnjoj recenici spomene mora se prastati. znajuci da je tako nahuskao bar 50% idiota iz publike, pripremio ih za slanje u kakvu agresiju.
 
tako i ova navodna crofacta pod krinkom fact checkinga nudi otpad navodno ga pobijajuci. koliko zanimljiv obrazac, toliko i jeftin, ali svaki dan rodi se cijela legija budala. djeluje.

'BAL VAMPIRA' - 'Dan mladosti' u Kumrovcu

Quote(...)

Pogledajte kako je izgledalo na ,,danu mladosti", te koji su simboli i poruke isticane.

ima li vece kazne za zlocinacki yu-sustav no da se u spomen okupljaju pravi pravcati idioti¿
tito bi se momentalno ubio da ih vidi.

Ž. Dogan: Zašto trebamo komemorirati bleiburške žrtve?

Hitlera je nazvao "fanatičnim idiotom", a zbog nacista završio u egzilu: Vek i po književnog velikana

tomas man. steta sto beogradski tabloidi ne spominju i brata hajnriha koji je slicno nazivao i srpskog "kralja".

EINSTEIN: 1931. stao u obranu Hrvata: 'Kralj Srbije je nasilni tiranin'

zgodan esej, bas evergrin oko prilika u beogradskih rezima. sad nema hrvata, vec se vasi studenti i dio naroda pokusavaju otrgnuti bandi i satanistima, ali sve je u biti isto.

https://www.facebook.com/reel/658400893832702

Održan 35. Spomen-pohod na Jazovki

QuoteU nedjelju, 22. lipnja 2025., na Jazovki se održao tradicionalni 35. Spomen-pohod u čast 814 žrtava komunističkih zločina iz Drugog svjetskog rata i poraća. Mnoštvo hodočasnika i uzvanika okupilo se kako bi odalo počast nevino stradalima i podsjetilo na važnost istine i pravde. Središnje misno slavlje predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, koji je u propovijedi istaknuo potrebu molitve i očuvanja dostojanstva svih žrtava.

Vrijeđanje dostojanstva žrtava Jazovke

U ime Hrvatskog obrednog zdruga Jazovka, predsjednik Frano Čirko pročitao je proglas s jasnim zahtjevima prema vlastima Republike Hrvatske. Čirko je oštro osudio paradoks u kojem "vlada jedan dan sudjeluje u ekshumaciji 49 pobijenih mladih hrvatskih vojnika i civila, a već dva dana nakon toga u šumi Brezovica komemorira i slavi njihove krvnike", naglašavajući da je takvo ponašanje "u suprotnosti s logikom i zdravim razumom te duboko vrijeđa dostojanstvo žrtava Jazovke i drugih stratišta".

Posebno je istaknuo zahtjev za ukidanje današnjeg praznika tzv. Dana antifašističke borbe, koji je, kako je rekao, "od hrvatskoga naroda nikada prihvaćen" i predstavlja obilježavanje "današnjega od hrvatskoga naroda nikada prihvaćenoga praznika".

Čirko: 'Obilježavati taj nadnevak je suludo i bizarno'

Čirko je objasnio da je nakon brojnih znanstvenih radova i apela hrvatskih povjesničara došlo vrijeme da se "konačno i službeno utvrdi kako se 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica nije dogodilo ništa važno, osim manjeg i nebitnog sastanka nekolicine lokalnih komunista" te da je "jedino i isključivo važan kao dan napada na Sovjetski Savez".

Zaključio je da je "obilježavati taj nadnevak suludo i bizarno" te da je "jedino logično rješenje da se današnji praznik jednostavno ukine".

Čirko je također pozvao na dostojno obilježavanje žrtava, provođenje dekomunizacije javnih prostora, uklanjanje spomenika jugoslavenskim komunistima te pokretanje istraga o zločinima nad hrvatskim vojnicima i civilima, kako bi se nedvojbeno sudbenim pravorijekom utvrdili nalogodavci i izvršitelji tih zločinstava te objavila njihova imena.

Izlaganje Igora Vukića

Posebnu pozornost izazvalo je izlaganje Igora Vukića, uglednog novinara, politologa i predsjednika Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.

Vukić je okupljenima iznio svoja najnovija saznanja i kritički osvrt na istraživanja ratnih i poratnih događaja vezanih uz Drugi svjetski rat u Hrvatskoj, ističući nužnost objektivnog i znanstvenog pristupa te veću otvorenost državnih institucija prema istraživačima.

Proglas s 35. Spomen-pohoda dostupan je na službenim stranicama HOZ-a Jazovka.

'Antifašist' Habulin izjavio da ima podatak o 32.000 ubijenih u Jadovnom, a kostiju – nigdje!

QuoteSrpsko narodno vijeće (SNV) predvođeno Borisom Miloševićem i ,,antifašisti" okupljeni u svojim ,,antifašističkim" udrugama u utorak su komemorirali žrtve ustaškog sabirnog logora iz sustava Gospić-Jadovno-Pag. U svom prigodnom govoru Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA), izjavio je kako ima podatak da je u Jadovnom stradalo više od 32.000 ljudi, a na otoku Pagu više od 8000. Međutim, na mjestu komemoracije nije pronađen niti jedan kostur. Hoće li Habulin predočiti taj dokaz hrvatskoj javnosti? Naime, diljem Hrvatske otkapaju se tisuće kostura žrtava komunističkog terora. Kako to da u Jadovnom nije pronađen nijedan?

Istraživači radnog logora Jasenovac Mladen Koić i Nikola Banić za Narod.hr su još 2016. godine napisali: ,,Bliži se kraj lipnja. Umjesto panihide Velebitom će nakratko odzvanjati panegirici mitovima. Jadovno je jedna od bitaka u ratu za istinu. Sabirni logor u Gospiću i podružnice u Jadovnom na Velebitu i na otoku Pagu u uvali Slana u komunističkoj propagandi pretvoreni su u mitove s desecima tisuća žrtava".

Mnoga imena iz logora Jadovno kasnije su se pojavila i na jasenovačkom popisu

Koić i Banić smatraju kako su Jasenovac i Jadovno gotovo identična priča: ,,Novija istraživanja otkrivaju istinu o tim događajima. Kako su mnoge komunističke neistine i mitovi međusobno povezani, tako je moguće pronaći i veze Jadovna i Jasenovca. Jasenovac je središnja točka jedne prevare ogromnih razmjera čijim kreatorima nije bilo lako izmisliti na tisuće imena pa su prepisivali i dorađivali popise interniraca iz različitih logora i to ne samo u Hrvatskoj, već su morali posegnuti za žrtvama izvan granica nekadašnje Nezavisne Države Hrvatske".

Mnoga imena iz logora Jadovno kasnije su se pojavila i na jasenovačkom popisu žrtava, što sugerira mogućnost prepisivanja i lažiranja popisa. Neka imena se pojavljuju više puta s različitim varijacijama osobnih podataka.

Habulin govori, HRT i HINA zapisuju

Ironično, Habulin je na komemoraciji za navodnih 32.000 žrtava logora Jadovno izjavio: ,,Povijest se krivotvori izmišljanjem stvari koje se nisu dogodile te prešućivanjem i negiranjem stvari koje su se dogodile".

Hrvatska novinska agencija HINA i javna televizija HRT komemoraciju SNV-a i ,,antifašista" prenijeli su bez ikakvog komentara, prenijevši bez propitivanja sve riječi kako Habulina, tako i Miloševića te ostalih koji su prisustvovali ili govorili na skupu.

Što je istina?

Prema komunističkim izvorima, logori su uspostavljeni ubrzo nakon formiranja NDH, a logor Jadovno se često prikazuje kao preteča Jasenovca. Međutim, dokumenti i kasnija istraživanja pokazuju da je broj stvarno evidentiranih žrtava daleko manji. U Yad Vashemu je zabilježeno manje od 500 židovskih žrtava za Jadovno i Pag, a samo 111 s vjerodostojnim svjedočanstvima. Prema dostupnim podacima, oko 2500 Židova i 1000 Srba deportirano je iz Gospića vlakom, a ne ubijeno na licu mjesta.

Komemoracija za Jadovno odvija se uz Šaranovu jamu koja je temeljito istražena. U jami, za koju se tvrdilo da je masovna grobnica, nisu pronađeni posmrtni ostaci.

Podatak koji navodno posjeduje Habulin svakako bi želio vidjeti bilo koji povjesničar u Hrvatskoj, i "lijevi" i "desni". Preostaje nam čekati i vidjeti hoće li ga predsjednik "antifašista" dati na uvid javnosti i struci.

26. lipnja 1952. bijeg iz jugoslavenskog totalitarizma – filmska otmica zrakoplova

QuoteJugoslavija je dugo godina nakon rata imala zatvorene granice, slično ostalim komunističkim državama, formalno država-logor iz koje ne možeš izaći. Zbog toga su tisuće ljudi na svaki način pokušale pobjeći iz komunističke krvave satrapije, a veliki broj ljudi je pri tome stradao ili završio u komunističkim zatvorima.

Bijeg iz komunističke Jugoslavije

Ljudi su uvijek pronalazili načina kako pobjeći iz država u kojima je vladao (ili vlada) totalitarni režim, pa tako i Hrvati. Ne računajući one koji su izbjegli pokolju u proljeće 1945. godine, na tisuće je Hrvata pobjeglo na Zapad u godinama poslije Drugoga svjetskog rata. Oni iz priobalnih dijelova Hrvatske ponajviše su ,,veslali" u slobodu kakvim čamcem na drugu stranu Jadrana. Drugi su pokušavali prošuljati se bijegom preko granice u Italiju ili Austriju, a poneki i u Grčku, piše prof. Miroslav Varoš za dijaspora.hr u tekstu koji je pripremio Ante Čuvalo.

Novinska izvješća iz tog vremena navode da je samo u lipnju 1952. godine iz Jugoslavije pristiglo 512 izbjeglica u logore Italije i Austrije. Bježali oni morem ili kopnom, rizik je uvijek bio velik. Prvima je prijetilo nevrijeme (vjetrovi i valovi), drugima umor, planinske gudure, hladnoća, više puta i snijeg, pa i smrt. Mnogi su prešli ,,na drugu stranu", ali je bio i velik broj uhićenih u bijegu ili iz izbjegličkih logora izručenih jugo-režimu. Poneki su iz vojske, služeći kao graničari, napustili stražarsko mjesto i uputili se u Austriju ili Italiju.

Jugoslavija je imala zatvorene granice – bježali poznati sportaši

Na primjer, Stipe Bubalo, dobro poznati Hrvat u Americi i u domovini, pobjegao je početkom 1950-ih kao vojnik-graničar s ,,puškomitraljezom" na ramenu u Italiju. Nadalje, u slobodnom svijetu naglo se proširila vijest u svibnju 1953. godine, kako su 22 bivša partizana na povratku s neke pobjedničke proslave u blizini granice s Austrijom iskočila iz vlaka i u Austriji zatražila utočište. U listopadu 1953. godine emigrantske novine bilježe da je poručnik zrakoplovstva Nikola Jakšec ,,posudio" vojni zrakoplov i doletio u Italiju. Mario Forgiarini, poručnik pješaštva, također je te godine pobjegao u Italiju. Godine 1956. Titov je ratni brod doplovio u Italiju i potom su mornari zatražili politički azil.

Mnogi sportaši koji bi došli na svjetska natjecanja, nisu se htjeli vratiti pod Titov režim nego bi zatražili azil u slobodnom svijetu.

Evo nekoliko primjera. Nakon uspješne europske turneje, odnosno poslije posljednje utakmice i pobjede u Innsbrucku, cijela vaterpolska reprezentacija bivše države zatražila je utočište na Zapadu. Režim je pripremao veliko slavlje i svečani doček u Beogradu, na kojem je trebao biti i Tito, ali momci se nisu htjeli vratiti pod komunistički režim. O tome se nije pisalo ne samo u Jugoslaviji, nego su i mediji na Zapadu ignorirali taj događaj koliko god su mogli, da ne bi naštetili Titovu ugledu u svijetu.

Poznati hrvatski veslači nakon XV. olimpijskih igara u Helsinkiju 1952. godine, pod vodstvom Slavka Jankovića, ostali su na Zapadu. Tada je četverac iz splitskoga veslačkog kluba Gusar osvojio zlatnu medalju. U Jugoslaviji se pisalo o pobjedi, ali nije o njihovu nepovratku u socijalistički raj.

Godine 1953. pet momaka nogometnog kluba Sisak ostalo je u Austriji. Također, godine 1953., dvojica hrvatskih hrvača (Josip Bajer i Bela Antal) nakon pobjeda u Halleinu (kod Salzburga) zatražili su utočište u Austriji, odnosno na Zapadu.

Od slavnih hrvatskih tenisača, Franjo Punčec je 1948. ostao u Egiptu i potom otišao u Johannesburg, a 1952. godine Dragutin Mitić zatražio je politički azil u Italiji i potom otišao u New York. Na sličan način su i neki hrvatski umjetnici dolazili na slobodu. Poznat je slučaj studenata koji su dobili dopuštenje za odlazak u Veneciju krajem 1952. godine na veliku izložbu moderne umjetnosti i arhitekture – pod velikim nazorom UDBE, naravno. Šestorica od njih ipak su se uspjela odvojiti od skupine i doći u Rim gdje su dobili utočište. Jedan od njih bio je i Josip Turkalj, poznati kipar u Americi koji je, među ostalim, nekoliko godina bio asistent Ivanu Meštroviću na sveučilištu Notre Dame.

Trojica mladih Zagrepčana otela zrakoplov

Međutim jedan od najdramatičnijih slučajeva bježanja iz komunističke Jugoslavije bila je otmica zrakoplova koji je letio iz Zagreba u Pulu. Taj je događaj odjeknuo cijelim slobodnim svijetom, ali se u Jugoslaviji nije smjelo doznati o tome. Oni koji su slučajno doznali, morali su šutjeti.

(...)

EKSHUMACIJA U SVETOJ NEDJELJI - Ivan Mužinić za Narod.hr se prisjetio '45: Već sam zgubil svu nadu da će to biti otkopano

QuoteNa području Svete Nedjelje nedavno su pronađene dvije masovne grobnice iz razdoblja neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Heroj ovog otkrića je Ivan Mužinić, živi svjedok zločina koji su počinili komunisti. Tada je imao samo 13 godina, a godinama je čekao da njegovo svjedočanstvo dobije na važnosti i da se krene s otkopavanjima. Za Narod.hr podijelio je svoje osjećaje i sjećanja na ove teške dane.

(...)

Godinama je Ivan čekao da se grobnice počnu istraživati. Na pitanje kada je prvi put prijavio da zna gdje su grobnice kaže:

,,Kada je naša država došla. Prije nije bilo niti govora, nije se smelo ni reći, ništa ništa. To je sve bila banda".

(...)

Šarić: Jugopalestinka Selma Banich slobodna je milovati se i vrištati i bez našeg novca

QuoteReakcije ,,umjetnika" i tobože nezavisnih ,,kulturnjaka" ne stišavaju se već tjednima od predstavljanja ,,Izvješća o dodjeli proračunskih sredstava Grada Zagreba udrugama povezanim sa strankom Možemo u 2024. godini". Pišući izvješće naišao sam na svakakve bizarnosti i djela koja u umovima možemovaca prolaze kao umjetnost. Lizanje stopala, čitanje svinjama u svinjcu, golotinja općenito, Arapi homoseksualci i ostalo ,,queer" smeće košta nas godišnje milijune eura. U proizvodnji besmisla, budalaština i ultimativnih gluposti, u nedostatku blažih riječi za ono što ću vam sada predstaviti, prednjači Selma Banich. Ona vrišti, ona se miluje i štrajka za Gazu – u zamjenu za tisuće eura.

Banich je ujedno i ponosna Jugoslavenka. U svojoj biografiji ističe da je rođena u Jugoslaviji, što je i točno, svatko tko se rodio prije 1991. rođen je u toj tvorevini, no ne treba poseban paragraf za tumačiti koji su motivi iza te njezine biografske crtice.

Dok neki čudaci broje godine od Krista, Banich broji od raspada Jugoslavije

Ukratko, kako se našla u izvješću? Prvo što njezinu udrugu povezuje s Možemo je sam naziv udruge – Koautorska inicijativa OOUR, što je kratica za ,,Osnovna organizacija udruženog rada". Oni koji se Jugoslavije i sjećaju, a nisu se samo rodili u njoj, znaju o čemu je riječ. Kako je imenom udruga povezana s Možemo? Nije tajna da možemovci obožavaju propali jugoslavenski komunistički sistem, čemu svjedočimo svake godine na Trnjanskim kresovima.

Dok neki čudaci broje godine od Krista, Banich broji od raspada Jugoslavije. Evo kako je opisala nastanak svoje udruge: ,,Malo više od deset godina po raspadu Jugoslavije, točnije 2003. godine, grupa umjetnika osniva umjetničku organizaciju istovjetnog imena, u sasvim novim političko-društvenim okolnostima". U smrtnome času i Banich će poput Tita (navodno) zavapiti: ,,Čuvajte mi Jugoslaviju!".

Banich, feminizam i anarhizam

Čime se bavi udruga gospodične Banich? Što to korisno društvu donosi njezin rad, ako to uopće možemo nazvati radom. Ovako se identificira udruga kojoj Tomašević putem svojih kulturno-umjetničkih vijeća tobože natječajima dodjeljuje javni novac: ,,Umjetnička organizacija djeluje na području suvremenog plesa i plesnog kazališta, glazbene umjetnosti i filmske umjetnosti te srodnih umjetničkih područja".

Banich se u svom ,,umjetničkom djelovanju" vodi političkim nadahnućem utemeljenim na feminizmu i anarhizmu, piše Muzej suvremene umjetnosti. Ideologija pogubna za društvo, žene pogotovo, i kaos – to sigurno donosi prekrasnu umjetnost!

Suradnica je i LGBT udruge Domino koja nam je donijela arapsku homoseksualnost u Zagreb. Ne samo to, Domino uvozi i prekooceanski ,,queer", a izvozi naš – u New York i Buenos Aires. Za one koji su se zainteresirali za umjetnost dominaša, posjetite njihove stranice i potražite golog argentinskog transvestita. Bez naših stotina tisuća eura nikada ne biste mogli vidjeti taj prizor u Zagrebu.

Nadalje, Banich ,,sudjeluje u lokalnim i transnacionalnim inicijativama solidarnosti koje su povezane s aktualnim feminističkim, antifašističkim, migrantskim i radničkim borbama". Ovo je ozbiljna rečenica. Nisam je izmislio kako bih se rugao. Velika je to ratnica.

A kako izgleda ta Selmina borba? Kako je uopće povezala feminizam i migrante? Znaju li migranti da su antifašisti ili se oni tim ljevičarskim epitetima ne zamaraju, već samo žele prijeći Unu i dočepati se Berlina?

Milovanje i vrištanje vrijedi tisuće eura?

Osim u homobiznisu ,,supružnika" Dobrovića i Isakovića, Banich je aktivna i u drugim društvu beskorisnim udrugama u Zagrebu, poput BLOK-a koji školuje umjetnike u šumi Brezovici. To je ta radnička borba!

Uozbiljimo se na trenutak, što ,,kulturnjaci" poput Banich podrazumijevaju kada kažu ,,radnička borba"? Žele novac. Naš novac. Do njega je najlakše doći. Selma i ostali vrli umjetnici polažu pravo na javni novac jer oni su – umjetnici. A kada ih vidiš na cesti, prvo što ti padne na pamet je pozvati neke službe.

Dva su velika umjetnička talenta koja Banich posjeduje, a rijetko tko ima. To su sposobnost milovanja na asfaltu i vrištanje. Ali ne bilo kakvo vrištanje i bilo kakvo milovanje. Ovi ,,performansi" vrijede tisuće eura. I kažete li išta protiv toga, vi ne znate što je umjetnost. Štoviše, vi ste opasni za društvo jer dovodite u pitanje "pravo" Selme da se valja po podu za naš novac.

Doduše, Jugopalestinka je za svoju udrugu od Tomaševića 2024. dobila ,,samo" 12.700 eura. Mora se jače boriti za svoja ,,prava", brže se zakotrljati na Trgu bana Josipa Jelačića, čvršće uhvatiti svoju partnericu za obraz, glasnije vrištati i možda na račun sjedne i više. Naime, Tomašević je u prvom mandatu udvostručio davanja udrugama. Umjetnost OOUR-a iz perspektive Možemo je bečki valcer ili Simfonija broj 9. Ludwiga van Beethovena, tako da bi primanja ove godine mogla biti veća.

Tvornica kulturnog smeća

Piše Banich kako joj je žao mene, autora izvješća o udrugama, jer zasigurno mi u životu nedostaje milovanja i dodira. Urnebesan odgovor! Eto, sad si dobio svoje, rekao bi Zdravko Mamić u svojim najboljim danima. Kako polemizirati s nekime tko ima upadice iz 4. razreda osnovne škole?

Čim sam vidio dvije feministice (lezbijke?) kako se valjaju na Trgu, tuga me obuzela... Mene nitko ne voli. Zato sam i odlučio napisati to zlonamjerno izvješće i građanima pokazati gdje ide njihov novac. Oni koji su sposobni za ljubav su oni koji vrište i podižu obrve slučajnim prolaznicima kojima pak treba objasniti da gledaju umjetnost, a ne iz neke zagrebačke bolnice odbjegle pacijente.

Moja je poruka Selmi da se milovati i vrištati može i bez 10.000 eura. Ništa ne košta. Evo upravo sada, za ravno nula eura, mogu otići do svog gradskog trga i milovati se, ili vrištati, no bojim se da bi meni netko doista pozvao neke službe. Nemam udrugu, nisam član plesnih udruženja niti mi građani uplaćuju doprinose temeljem članstva u Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika, koju treba ukinuti, ponavljam i ovom prilikom.

Ukinuti treba i financiranje udruge OOUR i svih sličnih tvornica kulturnog smeća. Kako bi onda tek dobro zvučalo vrištanje kada bi kulturnjaci ostali bez novca za svoje smeće? "Radili" bi kao nikad prije! Valjali bi se još jače po tračnicama u Frankopanskoj, ljubili konja bana Jelačića, lizali si stopala, gurali Sabor i, vidim upravo, stajali na Cvjetnom s glinenim golubom na glavi. Sjetih se sada – Tomašević je ležao u Varšavskoj. Umjetnici na sve strane!

D. Pešorda: Lažeš, Melita

QuoteKod Spomen obilježja u šumi Brezovica kod Siska održana je u nedjelju ovogodišnja proslava navodnog antifašističkog ustanka.
Nazočne su bile viđenije antifašističke posvuduše, od Stipe Mesića sa štapom, preko bjeloglave Kosorice do krivoustog Senfa, a od triju nam predsjednika tek izaslanstva. Na obljetnicama se obično pomalo laže i podosta uljepšava prošlost, ali uvijek ima neka jezgra istine na koju se onda dodaje, ovisno o umješnosti i inspiraciji govornika, dosta toga što sa samim događajem koji se obilježava nema baš puno veze, no na obljetnici Dana antifašističke borbe rečene jezgre uopće nema, ne postoji, pa se oko ničega omata nakićeno ništa, uz prigodne prijetnje desničarima, ustašama i ostalim vrećama za udaranje na antifašističkom treningu. Svi se ozbiljniji hrvatski povjesničari slažu da se ništa bitno nije zbilo toga 22. lipnja 1941. Navodno su se po šumi motali sisački komunisti i razglabali o Hitlerovu napadu na SSSR i što će s njima biti dalje.

Izaslanica predsjednika Milanovića Melita Mulić ustvrdila je kako se možemo ponositi svojom antifašističkom borbom te da je uspjeh te borbe ''izrastao prije svega iz naše slobodarske tradicije, ali i vjekovnih temelja hrvatske državnosti.'' Rečeno je dodatno prisnažila: ''Otporom fašizmu i nacizmu, otporom okupaciji hrvatski je narod zajedno sa Srbima i brojnim pripadnicima drugih naroda kojima je Hrvatska domovina pokazao svoju privrženost toj velikoj baštini" Ne ocjenjujući praksu ni partizanskog ni ustaškog pokreta, svakomu je s dvije vijuge u glavi jasno da je ustaški pokret produkt ''naše slobodarske tradicije, ali i vjekovnih temelja hrvatske državnosti'', dok je partizanski pokret produkt ''svjetske revolucije'' s prvom komunističkom zemljom na čelu. Kakvi god bili ustaše su se borile za hrvatsku državu, a partizani su čekali upute iz Moskve jer im cilj nije bila Hrvatska nego globalna pobjeda komunizma. Barem u teoriji, dok se u praksi često sve svodilo na slučaj, zavist ili zločinačke nagone.

A što se tiče toga kako bismo se trebali ponositi partizanskom borbom, ja iskreno ne znam čime bi se trebali ponositi? Činjenicom da se sve one slavne ofenzive, o kojima smo nekoć učili u školi, svode na to kako pobjeći iz nezgodne situacije i sačuvati Vođinu glavu? Ponositi se zbog partizanskog masakra fratara na Širokom Brijegu? Ženskim pletenicama iz protutenkovskog rova u Teznom? Partizanskim pečenjem svećenika don Jurja Gospodnetića na ražnju 1941. u Srbu? Robijaškim tucanjem kamena na Golom otoku? Normalnoga čovjeka će od takvih svari proći jeza, a samo neobaviještenoj budali ili nemoralnom monstrumu može pasti na pamet da se ponosi takvim čim. U svakom slučaju, možda bi najkoncizniji i najprecizniji komentar govora predsjednikove izaslanice na obljetnici u Brezovici bio naslov Kušanova poznatog romana za djecu Lažeš, Melita.

Na žalost, ne laže samo Melita. U ime predsjednika Vlade RH nastupio je ministar Habijan, a u ime Gordana Jandrokovića Vesna Bedeković. Habijan je također poručio da hrvatski narod treba biti ponosan na postignuća svojega antifašizma, a Bedekovićka ustvrdila: ''Vrijednosti antifašizma i Domovinskog rata dio su političkog identiteta moderne hrvatske države.'' O ponosu ne bih više, a stavljanje usporedo partizanske borbe i Domovinskog rata podjednako je pogrješno kao izjednačavanje majora Šoškočanina s Blagom Zadrom. No, kad se sjetim preklanjske besjede tadašnje Milanovićeve izaslanice, Ikić Baniček, koja je blajburške žrtve, pa tako i one nesretne djevojke od kojih su ostale gore spomenute pletenice, proglasila ''najgorim kvislinškim šljamom.''

Pred kraj radijskog izvješća s obilježavanja Dana antifašističke borbe antifašističke je duše razgalio stanoviti Lazar Đokić, ako sam mu dobro čuo ime, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista (ZUABA) Vukovarsko-sremske županije, koji se žestoko zauzeo protiv ''prekrajanja istorije''. Kad čuješ Lazara, na trenutak pomisliš kako ni Milorad nije tako loš, barem zna hrvatski. Ali samo na trenutak jer znaš da i Milorad i Lazar guraju u istom smjeru. Ipak, dobra je stvar da je ostao još samo 27. srpnja, nekadašnji Dan ustanka. Istrpjet ćemo i to, pa ljeto konačno može početi! Ako treći svjetski rat ne ubace u višu brzinu.

Jovo Bakić vrlo studiozno, dakle, od Evole pa na dalje:


KRAJNJA DESNICA U SRPSKOJ POLITIČKOJ MISLI: DRAGOŠ KALAJIĆ KAO UZOR I SIMBOL SAVREMENE SRPSKE KRAJNJE DESNICE

Evola, Kalajić i Murat, Bakić je ili prso ili ima tu nešto, će čitamo

Ja nisam stigao da pročitam, samo sam tražio oće li se pomenuti Evola i pominje se DOBRO JE. Ali ću čitati. ja sam pre 30 godina Pajkića, Bokana i duhovnog im vođu Kalajića smatrao za marginalne pojave, ružne, fašističke ali bez uticaja (Pajkić je sam, ili citirajući Kalajića i rekao da je "salonski fašista" pleonazam) ali sad vidimo Bokana u vrhu, jelte, kriminalne piramide i vredi se pozabaviti i ovom teorijom...

Joj, to ime Kalajić mi evocira uspomene na djetinstvo kad sam ga gledao u Minimaksoviziji u slušao njegov pozeraj. Sećam se jednom kad je napao neku devojku jer se takmičila na izbor za mis, pa kad je navodno pretukao nekog crnca u Njujorku.    Pravi salonski fašista, sećam se da sam pre desetak godina čitao odlomke iz neke njegove knjige i pomislio "koje su ovo bljuvotin jbt".

Притом да се сложимо да је углавном био курчина од сликара. И подржавао је Милошевића тако да...

Quote from: Meho Krljic on 02-07-2025, 14:41:51Притом да се сложимо да је углавном био курчина од сликара. И подржавао је Милошевића тако да...

Ne mogu da procenim umetničku vrednost nečiji slika, ali da, kažu da je bio slab slikar. Podseća me malo na Ducija Simonovića koji je isto neki "slobodni mislilac" a podržavao je Miloševića.