ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Quote from: zoskoz on 09-07-2026, 13:51:39Dr. Davor Marijan: Hrvat nema nikakva razloga žaliti za Jugoslavijom

QuotePomnu rekonstrukciju raspada Jugoslavije ponudio je povjesničar dr. Davor Marijan s Hrvatskoga instituta za povijest u svojoj novoj knjizi »Hrvatska šutnja i godine raspleta: Hrvatska u Jugoslaviji 1980-ih«. Uvidi do kojih je došao detaljnom analizom tisuća povijesnih dokumenata, među kojima su i zapisi iz najviših partijskih foruma, donose sliku države sasvim različite od one Jugoslavije kakva se i u hrvatskom medijskom prostoru uporno prikazuje. Politički rasplet osamdesetih, kako pokazuje i nova knjiga dr. Marijana, razotkrio je što je Jugoslavija zapravo bila – država velikosrpske hegemonije u kojoj je komunizam bio tek kamuflaža za gotovo aparthejdski način upravljanja iz Beograda.

(...)

aktualno najjaci hrvatski povjesnicar, vrh, izuzetan u svakom smislu.

HRVATSKA ŠUTNJA I GODINE RASPLETA – Hrvatska u Jugoslaviji 1980-ih

Njemačka: Održan skup o zločinima jugoslavenske tajne policije

QuoteZa mnoga politička ubojstva emigranata u Europi još nitko nije odgovarao. U Njemačkoj za ta ubojstva nema zastare. Ovih dana Hrvati u Münchenu organizirali su skup o zločinima jugoslavenske tajne policije.

Sudjelovali su i neki sudionici suđenja bivšim visokim dužnosnicima jugoslavenske i kasnije hrvatske tajne službe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koji su u Njemačkoj pravomoćno osuđeni na doživotnu kaznu zatvora zbog odgovornosti za ubojstvo Stjepana Đurekovića. Sada kaznu odslužuju u Hrvatskoj – u kraćem trajanju jer hrvatsko pravosuđe ne poznaje doživotni zatvor.
(ovo je blago izvrtanje naustrb karikiranja aktualne yukom-hr; u nj. bi sa dozivotnom realno nakon 15 godina bili slobodni, dok im je u hr ta dozivotna prepjevana u po 40 godina. sto opet ne znaci da su stvarno bas u zatvoru i da upravo ne festaju na kakvom otoku.)



Pravo, sjećanje, odgovornost. To je geslo razgovora u Münchenu o političkim ubojstvima. U publici ugledni Hrvati iz Njemačke i predstavnici nekoliko država. Mnoge obitelji i dalje čekaju istinu, čulo se na skupu, javlja HRT.

Robert Zagajski: 'Moj otac borio se za demokraciju, za slobodnu Hrvatsku'

Sin Đure Zagajskog, ubijenog 1983. govori kako je njegov otac ubijen od jugoslavenskog režima.

– On se borio za demokraciju, za slobodnu Hrvatsku. U ono vrijeme je bio takorekoć neprijatelj Jugoslavije, jer je ona bila komunistička zemlja, kazao je Robert Zagajski.

Hrvatsko narodno vijeće tiskalo je nekoć za emigrante knjižice kojih bi se ponekad dočepala UDBA. Robert je prikupio više od 35.000 stranica dokumenata. Od Hrvatske i Njemačke ne očekuje ništa, sam istražuje i pronašao je, kaže, počinitelje.

(...)

Ako se borio onda je vojnik. Jedna strana u sukobu ima prava da legalno ubije vojnika druge strane.

Ako ćemo pravo, on je vojnik nepostojeće države, prema tome ne može da se tretira ravnopravno kao vojnik postojeće države SFRJ. Po međunarodnom pravu svi su prinuđeni da ga tretiraju kao teroristu.

mac, topic je naslovljen "antifasizam", ne "bizantizam".

Ili ženevski konvencizam. Isto je to.

Peternel: O komunističkoj prošlosti, komunističkim zločinima i lustraciji

Quote(...)

Ona i dalje misli da će ona iz pozicije te partizanske, jugoslavenske nadmoći, da će nekoga tjerati da se pokrije po ušima", podsjeća.

"I to je zapravo osnova tog sukoba. Oni ne daju svoje privilegije. Budemo realni. Svi oni koji su nešto značili u tom socijalističkom sustavu, Jugoslavije... koncem 80-ih i početkom 90-ih, realno, shvatili su na vrijeme što je neminovnost, shvatili su što se događa u Rumunjskoj, shvatili su što se dogodilo općenito u Europi i na vrijeme su te realnosti priznali, prebacili su se na drugu stranu s figom u džepu i sudjelovali su u pretvorbi privatizaciji i jednostavno tu ogromnu političku moć koju su imali, zadržali su ekonomsku moć".

"I to danas imamo, imamo danas njihovu djecu, njihove unuke koji su ozbiljni ljudskopravaši, koji nam prodaju pamet o javnom moralu, društvenoj svijesti, ljudskim pravima i propisuju što mi smijemo i što ne smijemo govoriti, što je moralno, što je nemoralno, što je ustavno, što je protuustavno. Na kraju krajeva, ja sam više puta već govorio, a i dok smo bili u Helsinškom odboru, o tome smo govorili. To je jedan propust tada koji je napravljen, bio namjeran ili slučajan, ali to je propust gdje su zapravo te elite u potpunosti samo presvukle kapute i nastavile vladati, a protuelita nikada nije stvorena".

(...)

Bal vampira na Dan antifašističke borbe

Za Dan antifašističke borbe i njegovo obilježavanje Peternel rabi izraz bal vampira i to su mainstream mediji prenijeli.

"To je objektivno tako. To je bal vampira. Vidjeli ste kako i koji ljudi tamo dolaze. To je jedan nevjerojatan kompot. Gdje dolaze najviši državni dužnosnici, zajedno s najgorim prostacima, poput onoga koji je psovao Domovinski rat na našoj press-konferenciji.

To je jedan kompot takvih čudnih ljudi, što je mene zapravo stvarno asociralo, s obzirom na događaj koji obilježavaju, da je to bal vampira, ali zapravo... čak i možda nekakvih lažnih vampira, zato što se povjesničari slažu da tamo nikakvih partizanskih odreda nije ni bilo.

Dakle, to je sve skupa, jedna groteska", smatra.

(...)

zato-hobit-nije-objavljen-u-nacistickoj-nemackoj/

https://sfpisb.wordpress.com/2026/07/18/zato-hobit-nije-objavljen-u-nacistickoj-nemackoj/

zašto autor nije naveo koje je vjere tolkin (KATOLIČKE) i zašto laže da je španjolska bila fasisticka zemlja kada to nije istina sve se moze saznati u ovoj knjizi
https://delfi.rs/knjige/110389-revolucija-i-gradjanski-rat-u-spaniji-1936--1939-knjiga-delfi-knjizare.html

ako je franko fasist tito je četnik

franko je samo okupio pod jednu zastavu sve s desne strane (monarhisti, falangisti, tradicionalisti, fašisti, antikomunisti)
kao što je tito okupio sve s lijeve (komunisti, socijalisti, četnici, socialdemorate, partizani, tifusari, seljadija, svetosavci ateisti,)

27. SRPNJA 1941. - Evo što o ustanku u Srbu govore ugledni hrvatski povjesničari

QuoteSvake godine 27. srpnja Srpsko narodno vijeće, Milorad Pupovac i neokomunističke ,,antifašističke" udruge obilježavaju tzv. ,,Dan ustanka naroda Hrvatske" u Srbu. Ono što je karakteristično za ,,Dan ustanka naroda Hrvatske" jest činjenica da je riječ o masovnom pokolju – Hrvata. Što se zbilja dogodilo tog 27. srpnja 1941. godine? Odgovore smo pronašli kod naših najuglednijih povjesničara iza kojih stoje znanstveni radovi i knjige o modernoj hrvatskoj povijesti 20. stoljeća.

Ukratko, ustanak u Srbu bila je oružana pobuna protiv države i vlasti NDH. Danas su dobro poznate činjenice o tom događaju, koji je u vrijeme komunističkog režima bio slavljen kao ,,antifašistički". Riječ je o ustanku četničkog karaktera potpomognutom manjim brojem komunista uz potporu talijanskih fašista, a tijekom kojega su počinjeni brojni zločini. Tzv. ustanici su proveli etničko čišćenje svih ne-Srba na području ustanka, između planine Velebit u Lici i grada Drvara u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Ante Nazor: Protuhrvatski karakter ustanka

"Sve što se dogodilo u srpnju i kolovozu 1941. u tom kraju potvrđuje da je karakter tog ustanka bio protuhrvatski. Bez obzira na polemike je li riječ bila o ustanicima, gerilcima, komunistima ili četnicima, činjenica je da su oni nad Hrvatima tog kraja počinili stravične zločine. Mještane koji nisu bili ni u kakvim vojnim formacijama su poubijali, preživjeli su otišli u zbjeg, a nakon 1945. nikada im nije bilo dopušteno da se vrate u svoje domove", govori povjesničar dr. sc. Ante Nazor.

Naglašava da su se nakon Drugoga svjetskog rata zločini nad Hrvatima sustavno prešućivali, što, prema njegovim riječima, potvrđuje antihrvatski karakter ustanka.

(...)

ETNIČKO ČIŠĆENJE - Boričevac – poprište teških zločina nad hrvatskim civilima nakon 'Ustanka u Srbu'

krizirali protiv hrvatske drzave, izmakao im plijen, masakrirali, pljackali, pa se prepjevali u zrtve. kao sto bi i devedesetih, sve identicno. antifasisti vajni.
zamislite jeze, da su ista govna kao 1945. pobijedili 1995., danas bi se klanjali izmisljenim srboturskim zrtvama vukovara. bar oni koji bi prezivili srboturski genocid.

PRILOG DOGAĐAJU U SRBU - Vlatka Vukelić: Etničko čišćenje i damnatio memoriae – posljedice 'ustanka' 27. srpnja 1941.

jos jedan zgodan prilog oko cega su se konkretno i danas okupila govna proslavljati.

kaže pokolj nad hrvatima za vrijeme tog cetnickokomunističkog ustanka je odgovor na jasenovac

antifašisti izumili vremeplov...minoriti report u srbu drvaru krnjeuši i t d



Koncentracijski logor Jasenovac osnovan je u kolovozu 1941. godine od strane ustaških vlasti Nezavisne Države Hrvatske (NDH).

A kad je počelo kidnapovanje Srba?

kad je pocelo sta?
pa nisu ustase bili bas toliki idioti.

Kindapovali ih

Bilo je upozorenje da srbijanci napuste teritrij ndh
Takva upozorenja hrvati nisu imali pred ustanak cedokomunista

Ima ovo 100% srpsko selo pored sarajeva
Partizani ukrali 2 vola 1942 a ustaske vlasti dosle napravile ocevid kradje

Pa zar nisu sve slali u jasenovac
I kako je tamo bilo mjesta za 700000 ljudi

Milka Veselinović koja je '91. pjevala o klanju Hrvata dobiva u najam stan u državnom vlasništvu?

QuoteTri desetljeća nakon završetka Domovinskog rata, tema abolicije i oprosta uvijek iznova izaziva osjećaj nepravde kada se u javnosti pojavi novi slučaj od onih koji su sudjelovali u nekom od oblika agresije na Hrvatsku, a danas uživaju u blagodatima države protiv koje su se borili.

Nikita Stoja, sa svog anonimnog ali dobro poznatog profila, koja upozorava na korupciju i razne nepravde u Hrvatskoj, ovaj je put podsjetila na Milku Veselinović koja je 1991. pozivala pjesmom na klanje Hrvata i poručila "oj Tuđmane svinjo stara, nećemo te za vladara". Prema nekim informacijama Milka Veselinović sada se navodno nalazi na popisu za davanje u najam stana u državnom vlasništvu Zadarske županije.



(...)

zbrinite taj otpad krezubi da ne prosi po hrvatskoj, sramota ziva. bora corba je bar bio covjek i dosljedan, ne ovo smece.

moš misliti što su radili 1945
osililo se

18. kolovoza 1852. – dr. Ante Starčević izrekao osnovne postavke o vrijednosti i povijesnosti hrvatstva

QuoteNa današnji dan, 18. kolovoza 1852. godine, dr. Ante Starčević je u ,,Narodnim novinama" prvi put formulirao osnovne postavke svoga učenja o vrijednosti i povijesnosti hrvatstva. Antu Starčevića, jednog od osnivača i ideologa Stranke prava, zbog uporne borbe za samostalnost Hrvatske nazivaju ,,Ocem domovine".

Negiranje postojanja Hrvata i hrvatskog jezika

Bio je to odgovor na napis ,,Srpskog dnevnika", koji je osporio hrvatsko ime i jezik. U to su vrijeme sve srpske novine promicale misli Vuka Stefanovića Karadžića iz teksta ,,Srbi svi i svuda" iz njegove knjige ,,Kovčežić". Karadžić je nastojao dokazati da su svi štokavci Srbi, ali triju vjera: pravoslavni, katolici i muslimani. Hrvati-kajkavci po Karadžiću su Slovenci, a ne obrnuto jer time Karadžić želi potpuno negirati postojanje Hrvata. Razdvajanjem i smanjenjem jedinstvenog hrvatskog nacionalnog bića, Karadžić je gradio ideološku osnovu za stvaranje Velike Srbije.

(...)

Vuk Karadžić i Ilija Garašanin – temelji modernog velikosrpstva
 
Već 1836. godine, nakon I. i II. srpskog ustanka protiv turske, Vuk Karadžić izradio je prvi velikosrpski projekt pod imenom ,,Srbi svi i svuda", baziran na unifikaciji štokavskog jezika, što su prilično naivno pod njegovim utjecajem prihvatili kasnije i hrvatski ilirci stvarajući time podlogu velikosrpskoj frazi o srpsko-hrvatskom jeziku. Pod tim imenom izdan je i poznati spis iste godine, a objavljen je u povećem zborniku radova s naslovom ,,Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona".

Karadžić je imao viziju velike srpske države s tri različite vjere (zakona): grčkim, rimskim i islamskim. Ostao mu je samo jedan problem: kako posrbiti katolike i muslimane. Karadžić zato doslovno prihvaća načela Pećke patrijaršije iz 16., 17. i 18. stoljeća: tamo gdje su pravoslavne parohije, to su srpske zemlje.

Tako se Vuk Karadžić uhvatio jezika tvrdeći da njegov narod Srbi tri zakona govori jednim jedinstvenim srpskim jezikom pa su zato 'Srbi svi i svuda'.

Taj Karadžićev velikosrpski projekt ostavio je najdublje tragove u političkom i kulturnom životu srpskog naroda u 19. i 20. stoljeću i zapravo je jezgra budućeg srbijanskog lebensrauma.

Načertanije su izrađene malo kasnije, 1844. godine i temeljni su spis velikosrpske politike 19. stoljeća. U njima je ministar Srbije Ilija Garašanin odredio da je dugoročni cilj Srbije stvaranje i obnova Dušanova carstva (koje je propalo smrću cara Dušana nakon svega 9 godina njegovog carevanja, a postojalo svega 25 godina kada je doslovno nestalo). Osim toga, carigradski vaseljenski patrijarh je bacio anatemu (ekskomunikaciju) na to ,,carstvo" i cara Dušana ne priznajući tu tvorevinu kao legalnu carevinu, a Dušana je smatrao heretikom.

To je bila prva temeljna ideja Načertanija, a druga je bila ujedinjenje svih Srba (,,sojedinjenje vasceloga srpstva").

Razlike Karadžića i Garašanina je smjer širenja srpstva
 
Najvažnija razlika u odnosu na Karadžića je smjer širenja: Garašanin pragmatično, s obzirom na postojanje Monarhije na sjeveru i zapadu, daje smjer širenja prema Bugarskoj gdje vidi prvobitni plijen Srbije kroz propadajuću otomansku imperiju. Zbog toga je i došlo do velikog sukoba Srbije i Bugarske koji je riješen katastrofalnim porazom Srbije na Slivnici 1885. godine, usprkos vojnoj nadmoći Srbije. Samo je međunarodna politika i prijetnja Austro-Ugarske spriječila Bugare da uđu u Niš (već su osvojili Pirot), te dolinom Morave krenu prema Beogradu. Sličan spas kroz pritisak međunarodne zajednice Srbija je doživjela i 1995. godine kada je Hrvatska vojska već bila na ulazu u Banja Luku.

I upravo će ta dva ,,ideala" biti pokretač velikosrpstva 19. stoljeća: posrbljivanje drugih naroda i ujedinjenje svih Srba. Ta patološka ideja donijela je nesreće gotovo svim narodima s kojima su Srbi graničili i ulazili u ratove, sukobe i etnička čišćenja (Bugari, Albanci, Makedonci, Crnogorci, Hrvati, muslimani (Bošnjaci), Mađari, Nijemci).

Te su se ideje Karadžića i Garašanina kulturno-političkom agitacijom ucijepile u nukleus i kolektivnu misao srpskog naroda pa je stoga ideja širenja Srbije na račun Hrvatske 1991. godine, i BiH 1992. godine bila gotovo općeprihvaćena u Srbiji, a rat i patnje prihvaćene kao nužno zlo u borbi za granice Srbije.

Kad se sjetim tih srskih komunistickih medija ko djecak koji su trovali sve narode o toj propagandi o vuku karadzicu ratnom zlocincu posthumno

Evo sad mi iskocise nafejsu neka kuhala za srbe...kaze kuhali srbe ustase
A drobilice?
Pa sta sve nece izmisliti osudjena nacija za genocid 1995
Izbjegli osude za cetnicke zlocineza blajburg za vukovar...i bas kad su mislili 1995 opet ce proc. Kurko

Dr. sc. Janja Sekula: Mirotvorac dr. Ivan Šreter – otmica i ubojstvo

QuoteGdje je dr. Ivan Šreter? Pitanje je to na koje nema odgovora od kolovoza 1991. U tekstu "Mirotvorac dr. Ivan Šreter – otmica i ubojstvo" za Identitet.hr nas na njega podsjeća dr. sc. Janja Sekula.

Otmica dr. Šretera
 
Sredinom kolovoza 1991. godine započeo je opći napad pobunjenih Srba na zapadnoslavonske gradove i mjesta. Nekoliko dana ranije, 12. kolovoza 1991. proglašena je Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija i pobunjeni Srbi, uz pomoć JNA, kreću u zauzimanje teritorija buduće srpske paradržave.

Mjesecima ranije trajali su napadi na hrvatske policajce i civile koji su postajali sve češći i intenzivniji te su upućivali na skorašnji početak općeg napada srpskih snaga u zapadnoj Slavoniji. Hrvatska strana bila je svjesna skorašnje eskalacije rata na području zapadne Slavonije i sukladno mogućnostima, pripremala se za obranu. Dana 11. kolovoza 1991., nekoliko dana prije početka napada, u Milanovcu kod Virovitice održan je sastanak štabova Narodne zaštite općina Pakrac, Daruvar, Podravska Slatina, Virovitica i Grubišno Polje na kojem je oformljen Regionalni krizni štab za zapadnu Slavoniju. Na njegovo čelo izabran je Ivan Šreter.

Početkom otvorenog rata, dana 18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi u Kukunjevcu u blizini Pakraca oteli su dr. Ivana Šretera.

(...)

Prema svjedočanstvu Slavka Degoricije koji je u ime hrvatskih vlasti pregovarao s pobunjenim Srbima, oslobađanje Šretera pokušalo se provesti i preko međunarodnih kontakata. Degoricija svjedoči i kako se oslobađanje Šretera iz zatočeništva pokušalo dogovoriti i preko Milorada Pupovca, koji je pak od Degoricije tražio intervenciju u slučaju zarobljavanja dvojice liječnika koji su surađivali s pobunjenim Srbima. Degoricija je odgovorio da će pokušati ishoditi puštanje zarobljenih liječnika te je od Pupovca zatražio da on isto učini u Pakracu, zatraži od tamošnjih pobunjenih Srba puštanje dr. Šretera.

Ubrzo nakon što su zarobljeni liječnici srpske nacionalnosti pušteni na slobodu, Pupovac je izvijestio Degoriciju da nije uspio dogovoriti puštanje dr. Šretera jer je pobunjenim Srbima potreban liječnik te će, čim osiguraju dolazak drugog liječnika, pustiti dr. Šretera na slobodu. Međutim, nakon nekoliko dana Degoricija je saznao da je dr. Šreter ubijen prije više od mjesec dana. Još tragičnije, u zarobljeništvu nije obavljao liječnički posao već je mučen od prvog dana zarobljavanja. Dr. Šreter je najvjerojatnije odveden u logor Bučje, koji su pobunjeni Srbi osnovali u blizini Pakraca, i zatim je ubijen, a točni podaci i okolnosti njegova ubojstva do danas su nepoznati. Degoricija smatra da se radilo o namjernom zavaravanju, odnosno da je M. Pupovac bio svjestan Šreterove sudbine od početka dogovora o razmjeni.

Nacionalni dan mirotvorstva

(...)

...pred zgradom općine gdje je policija upravo netom prije okupljanja uklonila zastavu s četiri ćirilična slova ,,S". Predsjednik pakračkog HDZ-a Ivan Šreter u govoru je između ostalog naglasio ,,Srbi, osudite četništvo. Budimo zajedno pod hrvatskom, talijanskom, čehoslovačkom i srpskom zastavom, ali nam ne stavljajte četnička obilježja na našu zajedničku općinsku zgradu. Nitko od nas ne promiče i ne podržava ustaštvo, pa nemojte ni vi četništvo i živjet ćemo zajedno".

Nažalost, kako će pokazati događaji nešto više od godinu dana kasnije, blagost, dobrota i miroljubivost kojom je nastupao i djelovao Ivan Šreter nije značila ništa u krvavom ratu koji je ubrzo nastupio. Štoviše, upravo je takav čovjek posebno iritirao vođe srpske pobune koji su radili na radikalizaciji hrvatsko-srpskih odnosa i pokretanju rata. Ivan Šreter je stoga, odmah po početku otvorenog rata u zapadnoj Slavoniji zarobljen, mučen i zatim ubijen, a njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni. Njemu u čast, odlukom Hrvatskog sabora 18. kolovoza proglašen je Nacionalnim danom mirotvorstva.

Šarić: Vedrana Rudan bila je obična prostakuša i miljenica srbijanskog režima, ako ćemo biti iskreni

Quote(...)

Kao i u slučaju Drakulić, javna televizija koju svi plaćamo podsjetila nas je zašto bismo trebali zastati i u minuti šutnje se prisjetiti Vedrane Rudan i zahvaliti za sve ono što je dobro učinila za Hrvatsku. Naime, Rudan je, piše HRT, bila ,,poznata po britkom i provokativnom stilu", ,,bez zadrške je komentirala politiku, društvo, medije, brak, obitelj i položaj žena" te joj je ,,osebujan i izravan stil donio veliku pozornost javnosti".

To vam je, dragi čitatelji, udžbenički primjer kako se izmet omata u ukrasni papir.

Bila je i "bez dlake na jeziku", piše režimski novinar, dodavši i kako je za to bila potrebna hrabrost! Nema veće hrabrosti nego kada nanjušiš da centri moći u Hrvatskoj vole prostakluk i pljuvačinu po Hrvatskoj i vrijednostima većine naroda.

(...)

Nova TV d.d., u vlasništvu grupacije United Group srbijanskog poduzetnika Dragana Šolaka, Rudan je posvetila 12 tekstova. Premalo! Posljednji članak u trenutku pisanja ovog teksta u naslovu citira veliku spisateljicu koja nas je navodno zadužila: ,,Hrvatska je brod luđaka".

Od nje su se emotivnim riječima, piše Šolakov Dnevnik, oprostile i moralne veličine Aleksandar ,,nikada Glina neće biti Hrvatska" Vučić te uzorita majka i supruga Severina, oličenje balkanskog morala. Oprostio se od velike Rudan, koja je zadužila Hrvatsku, i ,,mali Sloba" – Ivica Dačić, prvi čovjek srbijanskog MUP-a, velikosrpski komunist i suradnik Slobodana Miloševića.

Ako vam Severina, Vučić i Dačić nisu dovoljan znak zašto Rudan zaslužuje trg u Zagrebu, ne znam kako vas još uvjeriti. Čitajte Dnevnik.hr!

(...)

Obuljen Koržinek kaže kako je Rudan bila ,,autentična", ,,dosljedna" i ,,društveno relevantna". Možemo reći da je to točno. Nina je pogodila! Vedrana Rudan autentično i dosljedno je ,,Oluju" nazivala ,,zločinom". Za nju to nije pobjeda, ali jest srpski poraz.

Za "zverski" rat nije odgovorna velikosrpska politika, već ,,banke, multinacionalne korporacije i velike sile". Zar se mi glupi Hrvati ne sjećamo kako su nas podjednako naoružavale velike sile 1991. godine? Rudan je godinama hodočastila u Srbiju, ali i ovdje je govorila isto, šireći laži i klevete o braniteljima, prvom hrvatskom predsjedniku i uopće Domovinskom ratu. Svojim stavovima nije se previše razlikovala od Vučića i Dačića, srbijanskog četnika i srbijanskog komunista. Sve mi je jasnije zašto ju je Obuljen Koržinek toliko voljela. Ispunjava sve kriterije natječaja za dodjelu sredstava u kulturi!

(...)

Vedrana Rudan otišla je kako je i živjela, pobunjena protiv Boga i vlastitog naroda, a tamo ,,gdje nema signala" ne usuđujem se reći da počiva u miru. Ne usuđujem se i reći da je njezina duša na onom mjestu gdje se dosljedno pripremala stići cijeli život. Mi kao katolici ne smijemo izričito tvrditi gdje je tko završio nakon Posljednjeg suda, ostavljamo to Bogu. No što bez ustručavanja mogu reći?

Rudan nije zaslužila ama baš nikakvo društveno ili institucionalno poštovanje, barem u Hrvatskoj. U Srbiji jest. Želimo li zbilja biti britki, dosljedni i autentični, moramo govoriti istinu: Rudan je bila obična prostakuša i srbijanska miljenica s uvijek pripremljenim ružnim riječima o Hrvatima. Od Jelene Karleuše razlikuje se samo po odabiru karijere.

Hrvatska traži nastavak istraživanja Teznog: Penava i Mlinarić sastali se s Janšom

QuotePredsjednik Povjerenstva za utvrđivanje sudbine žrtava zločina počinjenih nakon Drugoga svjetskog rata i potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Penava te saborski zastupnik i zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić boravili su u utorak u Ljubljani, gdje su razgovarali sa slovenskim premijerom Janezom Janšom o istraživanju masovne grobnice u Teznom kod Maribora i mogućem povratku posmrtnih ostataka hrvatskih žrtava u Hrvatsku.

Na sastanku su sudjelovali i Mitja Ferenc, predsjednik slovenske Komisije Vlade za rješavanje pitanja prikrivenih grobišta, te njegovi suradnici. Penava i Mlinarić prethodno su primljeni i u slovenskom parlamentu, gdje je također bilo riječi o istraživanju poslijeratnih stratišta i ukopu žrtava.

Tezno kod Maribora jedno je od najvećih poznatih stratišta iz svibnja 1945. godine. Masovna grobnica otkrivena je 1999. tijekom radova na autocesti. Na tada istraženom dijelu protutenkovskog rova, dugom oko 70 metara, pronađeno je 1179 kostura, a analizama je utvrđeno da većina ostataka pripada muškarcima, među kojima su bili zarobljeni pripadnici Hrvatskih oružanih snaga.

Naknadnim sondiranjem utvrđeno je da se ostaci protežu duž približno 791 metra nekadašnjeg protutenkovskog rova. Na temelju toga procjenjuje se da bi u cijelom rovu moglo biti pokopano najmanje 15.000 žrtava, dok se u pojedinim procjenama navodi između 15.000 i 20.000 ubijenih. *

Žrtve su ondje dovođene iz sabirnih logora na području Maribora. Prema istraživanjima, riječ je uglavnom o zarobljenim vojnicima koji su nakon završetka rata likvidirani bez suđenja.

* ovo se uvijek zamagljuje, sugerira (kao i u izvorniku) da je sondiranje stiglo do kraja grobista.
nije, sve sonde sadrze posmrtne ostatke i sondiranje je naprosto zaustavljeno bez da se utvrdilo koliko se daleko proteze grobnica (hint: preko 4 km). procjene od 15k zrtava odnose se iskljucivo na sondirani dio, ne na cijelo grobiste. u cijelom je jarku vise od 40k zrtava yukom govana, a sa popratnim jamama oko rova preko 60k.
i to ne zrtava po principu srboturskih mitova, vec stvarnih.