KULTURO, EVE ME!

[Dybuk]

Opet Đilas umešao prste!

Savić: Neću podneti ostavku

[ALEKSIJE D.]

Koji će nam Narodno? Ti glumci i onako tezgare po drugim pozorištima ili u predstavama po domovima kulture, dva glumca i stolica... Neka se zove Narodan operqa i balet, a pozorište ostavite Dušanu Kovačeviću. Čovek je upravnik, direktor drame, reditelj i pisac i samo njegove predstave u pozorištu koje je, inače, privatno. Takvo pozorište, kao Molijerovo, nama treba.
I ti glumci... Nakotilo se toga i previše.

[Dybuk]

Glumci su prolazni, samo je upravnik večan!

srsly, sama materija me marginalno zanima, mnogo mi je zanimljivije ponašanje ovih partijskih kadrova.

[ALEKSIJE D.]

Model ponašanja partijskih kadrova istovetan je i kod direktora škole i šefa stanice u Pripičkovini, kao i ministra kulture. Nabaviš dovoljno vazelina i baš te briga.

[Meho Krljic]

Za svaki slučaj:
Predstava sa Sergejem Trifunovićem u poslednji čas izbačena sa aleksinačkog festivala

[Alexdelarge]

Milutin Petrović, reditelj: Nekadašnji silosi danas su poslanici i trendseteri

Tako je to u Srbiji. Džaba uspešni filmovi, džaba muzika, džaba priznato ime u umetničkom svetu, ali sve dok Milutin Petrović nije seo u direktorsku fotelju, a potom iz nje degažiran, nije nešto bio medijski interesantan.

Da podsetimo, Petrović se prihvatio direktorovanja u beogradskoj Kulturnoj ustanovi "Stari grad" (nekadašnji "Parobrod") i naivno pomislio kako na tom mestu treba da se bavi svojim poslom. Krenuo je da rašćišćava Augijeve štale i udario pravo na izvesnog Zlatka Crnogorca koji je tamo bio neka vrsta sive eminencije i od koga su zaposleni zazirali. Petrović je Crnogorcu dao otkaz, a onda su odbornici Skupštine opštine Stari grad smenili Petrovića. Ovo je njegova priča.

- Zvali me da budem direktor, ja nisam hteo, oni me ubeđivali, ja - ko velim - hajde, zeznem se i pristanem. U kolektivu sam zatekao pakao i jednog besprizornog čoveka koji vedri i oblači. Bez ikakvih kompetencija obavlja važne uređivačke poslove, usput blamirajući ustanovu u gotovo svakom kontaktu sa umetnicima koji dođu u vezu sa "Parobrodom". Najgore od svega, mobinguje zaposlene, specijalno žene: jedna u depresiji, druga guta "leksilijume", treća hoće da zove oca da ga bije. Ovaj svakodnevno urla, viče, tehničare zove "moji robovi". Ceo Dorćol to zna, svi me zezaju: "Je li, kako izdržavaš sa onim?" Da sam bio poslovođa benzinske pumpe, morao bih da reagujem. Probao fino, nije išlo. Krenuo da ga otpustim, oduzmem mu poslovni mejl, on zove čoveka iz IT službe da mu ga vrati, ovaj ga odbije, on onda zove starog da proba da prođe kroz šifre i vrati mu adresu!? Opa! Pogledam u te njegove mejlove i imam šta da otkrijem. Naplaćivao prostor na privatni račun, iznajmljivao opremu "Parobroda"... E, sad, on oduvek, a specijalno kad je stvar krenula u pravcu otkaza preti - "ne možete mi ništa", "Bastać će vas sve otpustiti", "znate li vi ko stoji iza mene"... Ja mislim lupeta. Kad, međutim, sve se desilo upravo kao što je on pretio. Očigledno su u nekoj šemi. Kakvoj, nemam pojma, ali izgleda mi u lopovskoj.

Ko je taj Zlatko Crnogorac, za koga se ispostavlja da je u toj kulturnoj ustanovi bio strah i trepet?

- Kada menadžeri poput Makse Ćatovića ili pokojnog Duleta Ercegovca rade, na primer, velike koncerte, angažuju takozvane trkače, operativne organizatore koji rešavaju probleme. Uglavnom tako što se deru na fizičke radnike ili čistačice, pomeraju parkirane automobile i nadgledaju istovar binske opreme. Ovaj je vrhunski "trkač" koga je LDP svojevremeno uvalio u "Parobrod" da ga renovira i pokrene kao organizator. Međutim, zaplet je u tome da je taj čovek bez obrazovanja opsednut time da se predstavi kao neki intelektualac i ekspert, pa je koristio svaku vrstu lukavstva i prevare da sa pozicije u "Parobrodu" dođe do takve mogućnosti. Ceo Dorćol to zna i svi mu se smeju iz leđa, mnogi i u lice, ali žalosno je što je neke ljude i ubedio u svoju navodnu kompetenciju pa je povremeno pisao neke besmislene tekstove za pojedine ozbiljne novine sa očigledno neozbiljnim urednicima. Na primer, daju mu dve strane da napiše tekst o Pulskom festivalu!? Pisao je i o arhitekturi i baš bih voleo da mi neki urednik objasni o čemu se tek tu radilo?!

- Ma kakva ustanova kulture, oni jedino hoće da imaju svuda onu bibliotekarku iz Lazarevca. Na primer, na Starom gradu je na vlasti sumanuta koalicija Bastać (sa porodicom), SPS, radikali i DSS. I to se, inače, zove opozicija... Opozicija koju već godinama, svemoćna gradska i republička vlast nikako ne dira. Hm, zašto? I sad, na primer, u zakonu piše da članovi upravnog odbora moraju da budu istaknute ličnosti iz oblasti kulture. Upravni odbor "Parobroda" se, međutim, sastoji od ličnosti koje neki Bastaćev posilni okrene telefonom u pet po podne i naredi da se svi pojave u njegovoj kancelariji u sedam. Kada dođu podmetnu im, već odštampanu, njihovu odluku o imenovanju novog direktora za koga niko od njih nije čuo. Oni spuste pogled i dignu ruke da glasaju. Te ličnosti su istaknute jedino u partijskoj poslušnosti. Tako se UPRAVLJA institucijom kulture. Dakle "opozicionar" Bastać cimne espeesovca, deesesovku i radikalku - i oni šene. U centru Beograda! I to su kao "naši", demokratska opozicija... Eto, to je njihova kultura.

Da li ste imali neki kontakt sa vlastima opštine Stari grad pre i posle smene, koje objašnjenje ste dobili u vezi sa smenom? Imali ste "nedoličan" zahtev da pokrenete disciplinski postupak protiv svojih zaposlenih, što ste odbili - po kom osnovu su to tražili, je li vam objašnjeno, šta su to zaposleni bili skrivili?

- Tehnički me nisu smenili, nego na isteku mog mandata postavili novog v.d. direktora. To je jedino što ne lažu u svojim spinovanjima i uvredama. Ali ne odgovaraju zašto pola godine odbijaju da raspišu javni konkurs. Zašto su postavili šestog v.d. direktora u četiri godine? Zašto to rade baš posle otkaza čoveku koji je svima pretio da će sve biti kako on bude rekao Bastaću. Zašto se ničim ne ograđuju od lopova uhvaćenog sa rukom u tegli pekmeza? A taj sramni dokument koji su poslali je nezakonit, bezobrazan, izuzetno glup i uvredljivo nepismen. Nemoguće ga je prepričati, najbolje bi bilo da ga objavite, da vide ljudi kako se "opozicija" obraća direktoru ustanove kulture. Inače, jedina krivica svih nas je da smo smenili njihovog ortaka. Osveta. U maniru male nevažne mafijice.

Posle vašeg postupka i zaposleni su se ohrabrili, kakva je atmosfera tamo?

- Pre dve nedelje svi su potpisali izjavu o tome kako ih je taj maltretirao godinama. I to su predali na pisarnici opštine. Onda su mene munjevito eliminisali i neki ćelavac je krenuo sa mobingom: "Da si se pojavila u opštini sa pečatom 'Parobroda' za deset minuta!!! I nemo da bi se z.......la sa nama!!!" Suze, nervni slom, "bensedin". "Ti se malo razmisli ko te je ovde zaposlio". Opet suze, "bensedin" i - "Izvinite, izvinite, ali ja imam malo dete"... Ovo je kolektiv od deset ljudi, tehničari, organizatorke... Ja ovde nisam imao Vanju Ejdus, Dugalića, Natašu Ninković, Hubača, violiniste i baletske umetnike koji mogu da dignu štrajk. I tako, "Parobrod" će ponovo postati biblioteka iz Lazarevca. Ali, "demokratska" i "opoziciona"...

Jedan od ljudi od imena koji je reagovao povodom vaše smene bio je Goran Marković koji je Opštini vratio nagradu. Kako ste doživeli njegov gest?

- Ne samo Goranov gest... Dijana Milošević, Svetislav Basara, Nezavisna kulturna scena Srbije, stotine ljudi sa imenom i prezimenom su stali uz mene i, kako je Goran rekao, "sabrali 2 i 2 i dobili 4 kao rezultat". Pogledajte samo moj Fejsbuk. Ali svi ti ljudi, plus uhvaćen i eliminisan jedan besprizorni tip, sprečen mobing zaposlenih, novi programi - sve to na jednom tasu vage, a marginalna političarska klika i problematičan lik na drugoj strani. Rezultat - njihova stoprocentna pobeda. Meni je pripalo da se sada po medijima razvlačim prljajući se pričama o jednoj bednoj kaljuzi umesto da radim ono za šta su me školovali ljudi poput Markovića ili vaspitavali ljudi poput mojih roditelja, baka, deka i mojih Dorćolaca.

Mi malo stariji pamtimo vas i kao člana grupe "Heroji". Ko se danas može nazvati tim imenom, šta je ovde ostalo od herojstva?

- Bila je ta pesma "Dodži kod Kize" u kojoj sam parodirao tada smešnu ekipu bolida koje smo zvali silosi. E, međutim, desio se prevrat u civilizaciji koju živimo, silosi su postali poslanici i trendseteri našeg društva, pa sam pre par godina dodao još jednu strofu u kojoj se Kiza obraća naciji:

"Znači, ispalo je anticipacija,

Dorćol, Zemun, Surčin pa cela nacija

Ispoštuj ih, Kizo, i korporaciju

Održi razvoj i demokraciju

Mojne da bi bilo Kiza do Tokijo

Nemo da bi Kiza osnivo NGO..."

Koju pouku ste izvukli iz svega što vam se desilo?

- Posle pola života neprekidne borbe sa sistemom, pa zbog uspeha te borbe i trpljenja prvo Vuka (kao mora se), pa svih onih opskurnih Velja Ilića u DOS-u (i to se moralo), pa "sanitarnog otklona" Tadićevog DS-a (opet se moralo), pa studenta bogataša i bildera Čede (ih, pa mora se) pa svih tih uobraženih praznoglavih naricaljki iz "Peščanika" (e to se zaista mora, zar ne?), i sada ovoga sa ovim junošama u srcu Srbije - mom Dorćolu, hm - odlučio sam da ja više ništa ne moram. Ulazim u fazu koju radno nazivam Pablo Pikaso. Dakle, jug Francuske i ulje na platnu, duge kontemplacije... Pa kad mi ujutru jave da su ubili Kenedija, a ja popijem čašu vina, uzmem četkicu i umočim je u, hm, da vidim, u plavu boju...

I šta planira da radi "Pikaso" dok ne dođe do "plave faze"?

- Pa zvučaće kao da se šalim, ali sada baš snimam kampanju za nevladinu organizaciju "Astra" i to baš protiv radne eksploatacije. Sve radim sa svojim studentima filmejkinga sa fakulteta FEFA. Onda u januaru kreće serija "Nebojša Čelik" o strahovima adolescenata po scenariju Vladislave Vojinović, a ulazim u pripreme filma "Hadžijino zvono" i seriju "Nečista krv" za koje je po delima Bore Stankovića scenario napisao veliki Voja Nanović. Za film "Hadžijino zvono" je kao scenarista radila i Milena Marković. To je nešto potpuno genijalno i, ako smem da sad nastavim ovu šalu, to će biti moja "Gernika".

Izgleda nas stvarno čuva Sveti Sava

Posle svega što nam se dešava u političkom životu, medijima, kulturi, gde ide i gde će završiti ovo društvo?

- Realno, ovo društvo već dva veka postoji tako što neprekidno završava samo sa sobom. Kolektivno samoubistvo za kolektivnim samoubistvom. Kolektivni samomasakr sopstvenog bića, imena i smisla. Čak je i dirljivo, na neki dijaboličan način i romantično to koliko je glupih i pogrešnih koraka učinjeno. U stvari, prava je misterija kako to što se zove Srbi i Srbija uopšte još postoji. I ne samo da postojimo nego se stalno kao pečurke posle kiše, ipak, pojavljuju neki fenomenalni ljudi koji protivno prljavoj matici uzvodno nose baklju slobode i duha. Od Mihajla Obrenovića, preko Bore Stankovića, Joce Jovanovića do scene bendova iz BIGZ-a... Posle toliko pogrešnih odluka, autogolova, crvenih kartona, silovitih napada na pogrešnu stranu terena, šuteva iz kornera u aut, udaraca glavom u stativu, prava je čudo otkuda nas uopšte ima? Ponekad mislim da je jedino racionalno objašnjenje u onome što misle ovi 1389. i takvi ortaci, a to je da zaista lično Sveti Sava sedi pored Hrista Svedržitelja i iz nekog razloga štiti nas, koji smo navodno njegovi Srbi... Ja baš ne vidim nijedno logičnije rešenje. Mislim, kada istorija jednog naroda dođe do toga da mu je Vulin ministar vojske, onda moraš da si duhovit ko Buda da bi razmatrao smisao ljudskog postojanja...

Reditelj, muzičar, profesor...

Petrović je televizijski, filmski i pozorišni reditelj iza koga je pet dugometražnih filmova, za koje je sam pisao scenarije i producirao ih. ("Zemlja istine, ljubavi i slobode", "Jug jugoistok", "Agi i Ema"...). Najveći deo karijere bavio se televizijom gde je režirao gotovo sve vrste televizijskih formi - filmove, serije, "žive" emisije..., režirao je brojne prenose muzičkih i kulturnih događaja, desetine muzičkih spotova, bavio se i advertajzingom i kreiranjem političkih kampanja, a u mladosti se bavio i muzikom, pre svega rokenrolom. Član je Udruženja filmskih umetnika Srbije, dobitnik je brojnih nagrada, bavio se i pedagogijom, a trenutno je redovni profesor predavač na Fakultetu za ekonomiju, finansije i adminstraciju.

https://www.blic.rs/kultura/vesti/u-cetiri-oka-milutin-petrovic-reditelj-nekadasnji-silosi-danas-su-poslanici-i/k33fbgq

[Meho Krljic]

Korupcijski performans oko ,,Čistača"? 

  Sumnje u regularnost izbora izvođača radova za izradu scenografije za izložbu ,,Čistač" Marine Abramović, koja će biti otvorena 21. septembra u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, mogle bi da zasene taj kulturni događaj koji je država proglasila nacionalnim projektom i u koji, prema nezvaničnim informacijama, namerava da uloži milion i po evra. 

[Anomander Rejk]

Pa mi smo stvarno bogata država, kad možemo milion i po evra
odvajati za takve performanse...

[Meho Krljic]

E, pa, da čestitamo SBG-a svima koji slave:


Svetislav Bule Goncić na čelu Narodnog pozorišta: Ivana Vujić SMENJENA sa mesta upravnice

[džin tonik]

Drage majke, sretan vam i radostan Majčin dan!

[mac]

Konstrakta reče "umetnica mora biti zdrava". Ali mora li? Ona to kaže ironično, s porukom da se previše fokusiramo na fizičko zdravlje, a nedovoljno na mentalno. Međutim, Van Gog je odsekao sebi uvo, a bilo je i drugih sa mentalnim problemima. Znači za samu umetnost ne moraš biti zdrav, čak i pomaže ako nisi potpuno. Da li je Konstrakta zaboravila na Van Goga, ili ja nisam dobro shvatio Konstraktu?


Zapravo, publika je ta koja mora biti zdrava da bi mogla da razluči šta valja i ne valja, da uživa u umetnosti. Publika mora biti zdrava. E sad, ako je Konstrakta mislila na publiku dok je pevala o umetnici, onda bi to bilo suva genijalština, ali sumnjam da je to slučaj.

[Aco Popara Zver]

ne djeluje mi da pjesma ima neku konzistentnu poentu, više da je počela da je piše iz jednog razloga, pa se pojavila korona pa ubacila drugi razlog, pa u aranžmanu izmiješala i neki treći razlog i dobili smo višetematski kolaž

npr, zar ne pričaju da je pjesma posvećena drugarici/ koleginici koja je umrla a nije imala zdravstveno ("nemam knjižicu")

[12]

kad,
Hartefakt fond najavio je tokom prvog dela svog pozorišnog festivala premijere predstava "Handke projekat" Jetona Neziraja i rediteljke Blerte Neziraj 9. juna u Bitef teatru i "Naš sin" autora i reditelja Patrika Lazića 11. juna u jednom privatnom stanu.
Predstava "Handke projekat" istražuje lako narušivu ravnotežu slobode govora, umetnosti i društvene odgovornosti pozorišta, i to kroz prizmu opusa kontroverznog književnika i nobelovca Petera Handkea. (na plakatu je inace handke, samo polovinom lica, a druga polovina je, zar je iko posumnjao, milosevic)
u privatnom stanu, pretpostavljam, oni srbi seksualno zlostavljaju sina. to samo u pauzama

i nesto iz domena zavere
U predstavi "Handke projekat" ili "Pravda za Piterovu ludost" igraju Arben Bajraktaraj iz Francuske, Ejla Bavćić iz BiH, kosovski glumci Adrian Morina i Verona Kodža (Koxha), Klaus Martini iz Italije i Anja (zamislite!) Drljević iz Crne Gore

[ALEKSIJE D.]

Kulturo, eve i mene:
Radio Beograd , drugi program, ponedeljak 2. jaunuar 2023, u 18,35, nagrađena drama GREBATORI, Tihomira Stevanovića, prva premijera RTS-a u novojh godini.
Pa, ko može i ko voli, nek izvoli.

[ALEKSIJE D.]

Uskoro.

[ALEKSIJE D.]

https://www.knjizare-vulkan.rs/domaci-roman/159154-greta

[Meho Krljic]

Rispekt!

[Mica Milovanovic]

Lepo!

[džin tonik]

Gavran u intervjuu za Narod.hr otkrio što misli o performansima i financiranju kulture: Ne smije se zaboraviti na publiku

"ne smije se zaboraviti na publiku."
gavran genij, odlican izbor na celu matice.

[Meho Krljic]

Nikita Milivojević više nije umetnički direktor Bitefa

Prema odluci Skupštine grada, Nikiti Milivojeviću nije produžen mandat, a novi umetnički direktor Bitefa nije izabran. Time je spisak međunarodnih festivala čiji je rad tokom poslednjih mesec dana zakočila Skupština grada, povećan na četiri. Pretpostavlja se da su razlozi nepodobnost i Ekspo

Posle ove devastacije Hrvati će ne samo da nas lako pokore vojno nego i kulturnim putem.

[Meho Krljic]

Specijalni rat protiv kulture

Od 86 projekata iz oblasti scenske umetnosti kojima je uskraćena podrška našli su se i Sterijino pozorje, Šekspir festival, kao i Akademija umetnosti

A s druge strane:


Sada i zvanično: Dragoslav Bokan imenovan za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta


Za slučaj da ima neko ko ne zna Bokana ili ga zna samo iz aktuelne uloe pisača tekstova za Vučića i njegove vuliće, u pitanju je old school fašista  od one kulturnije sorte koja je istovremeno i, jelte, organizovala paravojne formacije.

[Meho Krljic]

,,Vreme" otkriva: Dokument dokazuje nove mućke oko rušenja Generalštaba

,,Vreme" je došlo do dokumenta koji ukazuje da je i Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda predložio ukidanje statusa kulturnog dobra Generalštaba, istog dana i po istom principu kao što je to uradio Republički zavod - protivzakonito. Goranu Vasiću iz Republičkog zavoda se zbog toga sudi, a Aleksandar Ivanović iz Gradskog zavoda je avanzovao

[Meho Krljic]

Sada i zvanično: Dragoslav Bokan imenovan za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta


Za slučaj da ima neko ko ne zna Bokana ili ga zna samo iz aktuelne uloe pisača tekstova za Vučića i njegove vuliće, u pitanju je old school fašista  od one kulturnije sorte koja je istovremeno i, jelte, organizovala paravojne formacije.

A onda:


Iva Štrljić nova direktorka drame u Narodnom pozorištu?


Za sada ne znamo je li ovo istina, ali Sergej Trifunović insistira da jeste...

[Meho Krljic]

Sergej slago. Ne prvi put, da dodamo. Vreme ima tekst o tome zašto je bilo lako poverovati u ovo:


Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

[Truman]

Iva Štrljić je jedna od onih koju kad vidiš pomisliš samo na jednu stvar.

[Meho Krljic]

Na oca, Milana Štrljića i njegovu nezaboravnu ulogu Laufera u Nepokorenom gradu, naravno!!!!

[Truman]

Meho, projektuješ svoje svetačstvo i moralno čistunstvo na nas ostale. To zaista nije lepo. 

[Meho Krljic]

Ne, to je lepo!!!!!!!!

[Meho Krljic]

Mo' culture mo' problems:


Goran Marković dobio otkaz na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, za otpuštanje saznao od studenata

[Meho Krljic]

,,Vreme" saznaje: Za srpskog kandidata za Oskara javila se samo dva filma

[Truman]

,,Vreme" saznaje: Za srpskog kandidata za Oskara javila se samo dva filma

Kakav raspad na svakom nivou - kultura, obrazovanje, festivalske priredbe.

I beerfest su uspeli da upropaste a kamoli filmsku industriju.

[džin tonik]

Nevjerojatna priča o 'tati' Vinkovačkih jeseni: Nakon pada Rankovića osjetili su da se nešto može

Vinkovačke jeseni, koje su tijekom svih ovih godina postale originalni popularno-znanstveni skup izvorne narodne kulture, mjesto njezina sakupljanja te mjesto čuvanja izvornoga načina života tog kraja, slave ove godine (od 12. -21. rujna) jubilarnu 60. obljetnicu. U prilog tome u nastavku donosimo priču sa službenih mrežnih stranica manifestacije o tome kako je sve počelo u teškim vremenima bivše SFRJ, sada već davne 1966., i kakvu je značajnu ulogu imao idejni začetnik manifestacije Dragutin Žanić – Karla.



,,Ta manifestacija treba trajati vječno i nikada ne smije prestati"

,,Ta manifestacija treba trajati vječno i nikada ne smije prestati", govorio je Dragutin Žanić – Karla, čovjek ideje i ,,otac" Vinkovačkih jeseni.

Završio je gimnaziju u Vinkovcima, a nakon...

(...)

Ideja velike smotre folklora

Šezdesetih godina, zajedno sa skupinom entuzijasta, osmislio je ideju velike smotre folklora koja će pokazati bogatstvo ovoga kraja.



,,U ono vrijeme je trebalo zeleno svjetlo kako bi politički prošlo. To je bila hrabrost. Mnogi su nešto takvo priželjkivali, ali nisu bili dovoljno odvažni da to kažu. A Karla je bio upravo takav – odvažan, jak, čvrst i dosljedan", prisjeća se njegova supruga Marina.

Kako je sam rekao za Večernji list uoči 15. Vinkovačkih jeseni, nakon Drugog svjetskog rata po selima vinkovačkog kraja održavale su se male smotre folklora. No, zbog novonastalih socijalno-ekonomskih promjena, kulturni život zamire gotovo deset godina, a nošnje koje su se nosile samo u svečanim prilikama počinju se prodavati u inozemstvo.

Godine 1965. Karla iznosi svoju ideju, razgovara s ljudima, a temelj mu daju upravo te manje manifestacije iz desetak godina ranije. Cilj je bio stvoriti nešto veće i dugotrajnije. Ideja je ubrzo stigla i do političkih krugova, a osnovni cilj bio je očuvati nošnje, običaje, pjesme, plesove i učvrstiti tradiciju.

(...)

[džin tonik]

Predstavljen bogat program 60. Vinkovačkih jeseni: Evo što nas čeka

[Meho Krljic]

A, da, da se ne bi pitali šta je najnovija bruka vezana za kulturu, Milan Marić sažima:

[džin tonik]

Povijesni osvrt: Srbija i kulturna društva kao terorističke organizacije

Srbija je tijekom svoje moderne povijesti obilato koristila kulturna, prosvjetna i obrazovna društva kao aktivno oružje svoje velikosrpske politike. To nije bio jedino oružje velikosrpstva, jer je glavna poluge širenja bile politički krug okupljen u Beogradu sa vrlo razvijenom mrežom njegovih satelita u Hrvatskoj, Crnoj Gori, BiH, Kosovu, Makedoniji i drugdje. U taj prvi krug širenja velikosrpstva povijesno spada Srpska pravoslavna crkva (u stvarnosti SPC jest parapolitička organizacija velikosrpstva), kao i vojna sila. U proteklom stoljeću to je bila vojska obje Jugoslavije, koja se uvijek stavljala u službu Srbije i velikosrpstva.

Prosvjetna, obrazovna i kulturna djelatnost spadala je u važan krug širenja velikosrpskih ideja još od doba Austro-Ugarske. Bilo je to vrijeme kada je Srbija, koja je tek dobila državnost, širila svoje velikosrpske ideje u svim smjerovima: na jug prema Makedoniji, Kosovu, Crnoj Gori i sjevernoj Albaniji, na istok prema Bugarskoj, na sjever prema Mađarskoj i Hrvatskoj (Bačka, Banat i Srijem su do 1918. bili u sastavu Mađarske i Hrvatske), te na zapada prema Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag.

(...)

Srbi kao slavenski ubermensch?

Godine 1902. u zagrebačkom Srbobranu izišao je programatski članak "Srbi i Hrvati", koji je taj list prenio iz beogradskoga Srpskoga književnoga glasnika. Beogradski list iznio je izvjesnu ogradu, koju nije prenio Srbobran. Autor, Nikola Stojanović, na temlju djela Ludwiga Gumplovicza i Houstona Stewarta Chamberlaina, koji su idejni začetnici i prethodnici nacionalsocijalizma i rasizma Hitlerova sustava, navijestio je uništenje hrvatskoga naroda u 20. stoljeću jer su Srbi nadmoćnija rasa, "najljepši predstavnici slovenske krvi", "najljepša rasa evropska".

Tako Srbobran piše: ,,Jedna stranka mora podleći. Da će to biti Hrvati, garantuje nam njihova manjina, geografski položaj, okolnost, što žive posvuda pomešani sa Srbima i proces opšte evolucija u kojem ideja Srpstva znači napredak".

(...)

Taj članak objavljen u rujnu 1902. godine izazvao je u Zagrebu velike protusrpske demonstracije koje su prešle u masovne izgrede: razbijane su kuće, trgovine i druga imovina srpskih trgovaca u Zagrebu.

To je trajalo puna dva dana i jedva je zaustavljeno, a preko 100 Hrvata je osuđeno na sudu zbog toga. Među osuđenima na zatvor bio je budući vođa hrvatskog naroda Stjepan Radić.

Podsjetimo se sličnosti s današnjim vremenom, kada su naslovnice i tekstovi srpskog glasila Novosti izazivale ogorčenje velikog dijela hrvatske javnosti, bilo svojim naslovima poput ,,Lijepa naša lijepo gori", bilo sadržajem svojih tekstova. Taj tjednik je obilno financiran iz novca hrvatskih građana, koji su bili ogorčeni njegovim sadržajem.

Demoniziranje Hrvata kroz medije uoči agresije na Hrvatsku i danas

Nedavno iskustvo potvrđuje Hrvatima, da je osim brutalne vojne sile, Beograd za ideje Velike Srbije (u stvarnosti pripreme za oružanu agresiju) koristio različite metode širenja velikosrpstva. Svi stariji, koji se sjećaju priprema Srbije za agresiju na Hrvatsku 1980-ih godina, znaju da su mediji bili jedna od glavnih poluga širenja velikosrpstva.

Beogradski mediji upregnuli su se dokazati tri stvari: demoniziranje Hrvata kao zločinaca i nacista kroz sveprisutno ustaštvo, ugroženost Srba od Hrvata i otvoreno širenje ideje da je Srbija tamo gdje je ,,grob jednog Srbina". Čitajući medije posljednjih mjeseci, stječe se dojam da se ovakav pristup aktualizirao ponovno. Optužbe za ustaštvo i fašizam Hrvata, te ocrnjivanje hrvatske stvarnosti, su svakodnevni.

(...)

[džin tonik]

Beck: Zašto Sajam knjiga i mediji prikrivaju tko nam dolazi u goste

Veliki sam ljubitelj književnosti, i kao takav sam više puta posjetio Sajam knjiga u Puli. Tamo dođu neobični ljudi iz inozemstva, pa sam ondje imao priliku intervjuirati Orhana Pamuka, Daciu Maraini i Alberta Manguela. Tim mi je bilo zanimljivije pročitati da je na sajmu gost i Sergio Segio. Sajam ga na svojim stranicama službeno predstavlja kao čovjeka koji je rođen u Puli 1955, odrastao je i školovao se u Milanu, direktor je neprofitne udruge Società INformazione, idejni je začetnik i urednik 21 izdanja Rapporto sui diritti globali (Izvješće o globalnim pravima), kao i edicije Quaderni dei diritti globali (Bilježnice o globalnim pravima) u kojoj je pisao o žrtvama na radu u svijetu, ratnim zločinima i međunarodnoj pravdi te drogi i ljudskim pravima, a uredio je i knjigu Atefa Abu Saifa ,,Dnevnik genocida – 60 dana pod bombama u Gazi", piše Boris Beck.



U suhoj bibliografskoj bilješci, bez objašnjenja, među naslovima nalazim i djelo ,,Una vita in Prima Linea" (,,Život u organizaciji Prva linija, Rizzoli, 2006).

Ništa nije slagano, ali je sve prešućeno

Ništa nije slagano, ali je sve prešućeno. Sergio Segio diplomirao je filozofiju u Milanu i pristupio radikalno lijevoj organizaciji Lotta Continua (borba se nastavlja) za koju su komunisti bili previše mlaki. Njeni vođe Adriano Sofri i Giorgio Pietrostefani osuđeni su za suučesništvo u atentatu na policajca Luigija Calabresija 1972, a militant Cesare Battisti, četverostruki ubojica, pobjegao je u Francusku. Ta se banda raspala 1976. da bi iz nje nastali još gori, Crvene brigade, koje su na koncu smaknule čak i premijera Alda Mora, i Prva linija u koju je prešao Segio.

U Milanu je 29. siječnja 1979. s Donatom Cattinom ubio suca Emilia Alessandrinija, a 19. ožujka 1980. s Mauriceom Bignamijem i Micheleom Viscardijem likvidirao i suca Guida Gallija dok je držao predavanje na Državnom sveučilištu u Milanu. U plus im ide da su bili ekološki svjesni pa su pobjegli na biciklima. Iz terorističke grupe izašao je na ljeto 1980. i u travnju sljedeće godine osnovao skupinu Nuclei Comunisti (jezgro komunista) s plemenitom zadaćom oslobađanja drugova i drugarica iz zatvora. Ubili su 18. rujna iste godine vicebrigadira pravosudne policije Francesca Ruccija, a 3. siječnja 1982. raznijeli eksplozivom zid zatvora u Rovigu da bi iz njega mogle pobjeći četiri njihove kolegice, među kojima je bila i njegova djevojka Susanna Ronconi, pripadnica Crvenih brigada.

Zašto Sajam knjiga i hrvatski mediji prikrivaju tko nam dolazi u goste?

Taj romantični čin glavom je platio slučajni prolaznik Angelo Furlano, a Segio je bio uhićen i osuđen na doživotni zatvor, s kojeg je izašao 2004, nakon čega se, logično, posvetio borbi za unapređenje stanja u robijašnicama.

Zašto Sajam knjiga i hrvatski mediji prikrivaju tko nam dolazi u goste, pogotovo kad je čovjek pošteno platio svoj dug, i nikome ne taji što je bio i radio? Kulturne institucije i mediji nisu kanalizacija, nemaju odvod toksičnih tvari, pa ako odluče prati staljiniste i lijeve teroriste, riskiraju da se sva ta prljavština zauvijek zadrži na njima.

(...)

[Meho Krljic]

Piše Miloš Pavlović, profesor i bivši dekan FDU: Kako je država kažnjavala kulturu – prvo studenti, pa univerziteti

[Alexdelarge]

Prilično neobičan tekst u odnosu na dosadašnje objavljen je 19. januara na sajtu Narodnog pozorišta u Beogradu povodom imenovanja novog direktora Drame, Zorana Stefanovića, koji na tu funkciju stupa nakon što je njegova prethodnica Molina Udovički Fotez otišla u penziju.



https://www.danas.rs/kultura/sveti-jovan-zitije-i-udobna-fotelja-u-kuci-cuda-narodnog-pozorista-u-beogradu/

[Meho Krljic]

Dobro, Zstef je umeo dosta da Srbuje i na Sagiti, ovo nekako dođe prirodno.

[Truman]

baš volimo taj folklor i narodnjački tonus. 

[džin tonik]

znaci to je zstef? ja sam vas lazare mnogo puta vidio po nekim snimkama predavanja, manifestacija, ali nikad povezao uz nikove. ne bih ni sad, ali ako covjek cita:
 
raspitaj se sta je frankov znak (delc), uradi angio-ct srca i mozda provjeri i lipoprotein a. (nije me duze bilo medju stripasima, nedavno sam se skamenio koliko mladih ljudi nedostaje.)

[Kimura]

Prilično neobičan tekst u odnosu na dosadašnje objavljen je 19. januara na sajtu Narodnog pozorišta u Beogradu povodom imenovanja novog direktora Drame, Zorana Stefanovića, koji na tu funkciju stupa nakon što je njegova prethodnica Molina Udovički Fotez otišla u penziju.



https://www.danas.rs/kultura/sveti-jovan-zitije-i-udobna-fotelja-u-kuci-cuda-narodnog-pozorista-u-beogradu/

Zapravo nije neobičan za forumaše ZS. To je ZStef. 

[Truman]

Vidim da ima neki zstefanovic sa par tisuća poruka, ali ne sećam se tačno kako je pisao. No lepo da je barem neki sagitaš uspeo u životu. 

[Meho Krljic]

Meanwhile:


Beogradska filharmonija se protivi odluci da Bojan Suđić bude v.d. direktora ove institucije


Suđić odgovara:

Bojan Suđić: U saopštenju Beogradske filharmonije iznete neistine

[Kimura]

Хехе, и он је в.д.
Можда нисте приметили, али наша дијагноза је ведеизам!

[džin tonik]

mozda ja nisam najobjektivniji, ali ta dva eseja o filharmoniji se citaju tocno kao sto ovo zvuci:
https://youtu.be/iIFAg5ebfA8

[džin tonik]

KULTURNA REPRESIJA - Šarić: Grad Zagreb zabranio mi je umjetnički rad, kako ću sada izvesti svoj performans?

Analizirao sam prekjučer kojim je udrugama predsjednik Socijalističke Federativne Republike Zagreb maršal Tomislav Tomašević, kojem je proustaška vlast okupirala slobodnu teritoriju Trga bana Josipa Jelačića, dodijelio novac u javnom i kulturnom interesu građana. Prije otprilike pola godine javio sam se na posebni javni poziv za kulturnjake i sve vrste umjetnika, od onih bezveznih do onih koji imaju nešto talenta, prijavivši performans ,,Osam sati sna". Ozbiljno sam se primio posla i pripremio svu potrebnu dokumentaciju i zatražio skromnih 10.000 eura. Što je 10.000 eura za osam sati performansa iza kojeg stoji jedna duboka poruka? Napisao sam i da ću biti gol, doduše u mraku, što je uvijek dobar adut u performativnoj umjetnosti kojoj se dive članovi Možemo. I nakon toliko iščekivanja da ću konačno zatvoriti kredit, stigao je šok! Moje ime i moje umjetničko djelo našlo se na popisu odbijenih programa!

Prijavio sam se pod kategorijom ,,Kulturno-umjetnički amaterizam", svjestan da još nisam dosegao razinu svoje mentorice i producentice čitanja svinjama u svinjcu Kristine Leko ili Michelangela našeg doba Siniše Labrovića, koji se natječu u teškoj kategoriji ,,Interdisciplinarne i nove umjetničke i kulturne prakse". Bio sam potpuno iskren u prijavi, što se najviše očitovalo u činjenici da sam tražio višegodišnje financiranje kako bih maksimalno iscijedio proračun u svoju korist. Moj financijski plan naslovljen ,,Dok ide, ide!" nije bio samo puki dokument koji žudi za birokratskim dodirom već iskreni vapaj svim vlastima da mi performeri moramo od nečega živjeti. Dok su mnogi kolege dobili novac, ja sam ostao gladan. Hvala, ubojice kulture iz Grada!

Grad Zagreb mi je zabranio kulturni rad!

Što ću i kako dalje? Kako izvesti performans bez tisuća i tisuća eura javnog novca?

(...)

Kulturno vijeće Grada Zagreba sigurno je odbila činjenica što ne želim biti viđen gol u svom performansu, dok se Štefanek i Isaković hrabro skidaju na nekoliko kontinenata.

Međutim, nema odustajanja! Čekam nove javne pozive, a malo ću i smanjiti apetit. Tražit ću 1000 do 2000 eura. Moram i osnovati kulturnjačku udrugu. Već sam najavio da bi se ona mogla zvati Institut Luka Šarić, po uzoru na Institut Sanje Iveković, poznate performativne umjetnice čije gadarije neću opisivati.

(...)

mislim da nikad no danas nije bila aktualnija i prikladnija ona - kulturu treba jebati!
bravo za sarica.