• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

theft simons dan

Started by rincewind11, 12-04-2011, 15:36:59

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

rincewind11

Ovo je namenjeno svima koji su imali priliku da pročitaju Hiperionov opus Dena Simonsa. Kao i veliki broj poklonika lika i dela gore navedenog pisca lično smatram da je to veličanstvena  spejsopera koja sigurno zaslužuje da bude jednom ekranizovana, a da se kao takva istakne i na polju videoTM  igara.  Asimovljevski zamišljena Hegemonija čoveka u hiperprostoru sa lovkraftovskim Šrajkom koji jedan uvek i iznova predstavlja element izazova, baumovski izbor karaktera uz povremene direktne citate iz ,,Čarobnjaka iz Oza", potraga za nemogučim, slike nadrealne strave i heroizma...i tako...
Ali ovde ustvari hoću da kažem da je Simons fantastično nadgradio tuđu, malo pretumbanu ideju. Da ne kažem, malo čeprkao po izvorima u nedostatku sopstvenih originalnih ideja...
Izdavački zavod ,,Jugoslavija" je, 1980. godine u okviru svoje redovne edicije "Kentaur" izdao scifi novelu Žerara Klajna ,,Gospodari  rata" koju je ovaj objavio 1971 u originalnom nazivu ,,Les Seigneurs de la Guerre" (više o piscu http://en.wikipedia.org/wiki/G%C3%A9rard_Klein ).
Posle iščitavanja, usledilo je još jedno. A nakon ovoga neumitan zaključak  da je čitav  opus o Hiperionu D. Simonsa zapravo postavljen na osnovnim postulatima ove kratke knjižice. Takvu količinu legalne krađe u nekom književnom delu nisam video...
U Klajnovom delu predstavljena je ideja retrogradne putanje kroz vremenski pravac  putem životinje koju su gazde svojevremeno zvale HIPRON, a čovečanstvo je, u nedostatku boljeg izraza jednostavno zove "čudovište". Na svemirskm brodu "Arhimed", za njegovu bezbednost je zadužen Žorž Korson inače brodski oficir.
Kod Simonsa se samo delo zove "Hiperion" gde pukovnik Fedman Kasad odlazi u obračun za obračunom sa ultimativnim neprijateljem Šrajkom, čija je specijalnost temporalna relastatika, odnosno kretanje kroz proctor van vremenskih intervala, koje pisac zove "sporim vremenom". I Hipron I Šrajk idu kroz vreme gde hoće.
I Kasad I Korson putuju sopstvenim vremenskim tokom, susrećuči same sebe, u oba slučaja u pitanju je obračun. Kasad kasnije shvata da se bori sa sobom samim, tj da je on zapravo Šrajk, samo beskonačno poboljšan tehnologijom daleke budućnosti. Korson shvata na samom kraju da sebe mora da sabotira, da bi uopšte postojao u stvarnosti koju zauzima.
Šrajk predstavlja stalni rat  sa čovečanstvom, pojavljuje se u svim vremenima poslat od strane bogolikih entiteta čiji ćemo deo postati u budućnosti. Eržistal predstavlja konačno večno bojište čovečanstva kojim upravljaju bogovi iz budućnosti, gde svi  imaju šansu da promene stvarnost, ali predstavljaju virtualne ličnosti, iste onakve kakve je Simons postavio na Šrajkovo Drvo bola.
U oba slučaja postoji naznaka romanse,  kod Klajna to je Antonela, koja po drugi put susreće Korsona onda kada on nju susreće prvi put, dok je kod Simonsa Moneta, koju pominje u još jednom svom delu.
Planeta-mauzolej kod Klajna je planeta grobnica kod Simonsa.
I ima još. Ideje, prepoznate i na svoj način upotrebljavane iz drugih književnih dela nisu nikakva retkost...preuzeti  kiber konstrukti (Ceo opus Bišop porodice  Gregorija Benforda) kao I UI (ultimativne inteligencije) – kod Simonsa kao i kod Benforda postoje separatisane škole mišljenja ultimativnih inteligencija koje podržavaju odnosno osporavaju čovečanstvo.
Sama ideja portala  u  smislu koji je Simons tako lepo razradio pojavljuje se u identičnom kontekstu u jednoj kratkoj priči Reja Bredberija, o kući dislociranoj na celoj planeti, povezanoj portalima.
Ideja Hegemonije je preuzeta ideja Zadužbine Isaka Asimova, bazirana na identičnim postulatima.

Kad se sve sabere, ispada da je Simons ustvari zanatski malo lešinario ideje, a onda rešio da napravi straobalno dugačak bestseller koji je posle prodao za debele pare, što mu je najzad omogućilo da malo prilegne na lovorikama.
A onda je opet rešio da krčmi svoje ideje, pa su nastali Strvinarska uteha (1, 2 i 3) I Teror, ali nakon čitanja oba romana ostala je neodređena praznina... tanko.
Naravno, pošto je provalio recept za bogaćenje, rešio je posle da malo prekopa po antičkim klasicima tipa Homera I pesnicima renesanse I novog veka kakvi su Šekspir I Kits, ponovo, malo štrpnuo od same Hegemonije, pa onda napisao trodelni Ilion/Olimp roman, sa tralala Prosperom I Šrajko-Kalibanom,  hvala slobodi postmoderne.
Kako da formulišem, Sviđa mi se kada Simons napiše nešto, ali me ubija činjenica da krade tuđe ideje, pošto mu taj deo posla ne ide baš.
Štagod, bilo bi lepo videti ekranizaciju nekog od Simonsovih dela...