D., reaguj!

[Josephine]

A vi ste nekada videli ženu kako jaše metlu?

[scallop]

I jogger i partviš i usisivač i tepihklopfer i pajalicu. Pajalica je vrh!

[pokojni Steva]

Korovača, takva, 150din? Bruka. Ja kod Solamuna pazarim za 250, al' nije međunožna čačkalice. Spejsšatl, bre!

[džin tonik]

ja se palim na zene s metlom. u rangu su mi odmah poslije onih sa odrescima!
scenu ne vidjeh sigurno dvadesetak godina, no kad, odmah bih se zaletio i slomio tu prokletu metlu!

[Plut]

Zosko nastavlja sa otkrivanjem. Hvala Zosko.

[džin tonik]

molim, eto, imam bas neki socijalni dan, no jasno ti je da bih metlu slomio na zeninim ledjima. metla nije dovoljno efikasna, s tim se moze raduckati satima. a gajbe piva cekaju da ih netko prenese.

[Josephine]

zosko, ne vredi ti. odavno si provaljen. 

[džin tonik]

povlacim se u pustinju. bye

[Plut]

molim, eto, imam bas neki socijalni dan, no jasno ti je da bih metlu slomio na zeninim ledjima. metla nije dovoljno efikasna, s tim se moze raduckati satima. a gajbe piva cekaju da ih netko prenese.

Prava žena to odradi brzo i dok prenosi gajbe.

[Josephine]

Prava žena to odradi brzo i dok prenosi gajbe.

Žene koje su preuzele muški rodni identitet
"Prava nevolja sa ženama jest što se one same stalno pokušavaju prilagoditi muškim teorijama o ženama", kaže Erica Jong, američka spisateljica prozvana "ženskim Henry Millerom". Žene ponekad trebaju biti čisto savršenstvo koje će nadići ljudske mogućnosti da bi bile iole fascinantne i priznate.No, prilike se pružaju onima koji su dovoljno hrabri/e sanjati. Primjer su žene koje su kročile kroz povijest mimo svih konvencija. Žene o kojima govorimo, silom prilika ili vlastitim izborom, preuzele su muški rodni identitet. U želji za samoostvarenjem ušle su na tuđi teritorij i njime zavladale. U vremenima u kojima nitko nije mislio da žena može biti vojnik, gusar, mornar ili pak doktor, one su vođene snažnim motivima odbacile svoj identitet kako bi uspjele u društvu koje ih je ograničavalo.

Među prvim poznatim ,,tajnim identitetima" je Mary Read (na slici). Rijetko koja osoba u povijesti je imala toliko lica kao ona. Rođena u Engleskoj kao nezakonito dijete, majka ju je, da sakrije ,,sramotu", natjerala da djetinjstvo provede pod krinkom svog preminulog brata. Oblačeći se kao muškarac, postala je sluga, a zatim se pridružuje britanskoj vojsci gdje se zaljubila u vojnika. Otkriva svoj pravi identitet, po prvi put nosi žensku odjeću i postaje supruga. Preranom smrću muža opet ,,postaje muškarac".

Radi na brodu, otimaju je pirati, te postaje gusar. Priključuje se posadi Calico Jacka i Anne Bonny, njegove ljubavnice. Potkraj 1720. guverner Jamajke napada njihov brod, posada je utamničena, te je Mary osuđena na smrt vješanjem.
Godine 1750. mornar Kraljevske mornarice James Gray, u lipnju se vraća iz aktivne službe u Indiji. Neustrašivi heroj, otkriva kako je On zapravo udovica po imenu Hannah Snell. Uslijed fascinacije njezinom pričom, Snell dobiva mornarsku mirovinu i otvara pub Ratnica. S konja na magarca, s junaka na krčmaricu – moglo je proći i gore.

U razdoblju s 18. na 19. stoljeće, živjela je Nadezhda Durova. Nije plakala nad svojom ,,ženskom sudbinom", imala je san biti carev vojnik i krenuti očevim stopama. Majka joj je na sve načine pokušala izbiti ideju o vojsci iz glave te ju tjera na brak. No, Nadezhda bježi ostavljajući muža i dijete, te pod imenom Aleksandar Sokolov postaje prva žena u vojsci. Nakon završetka desetogodišnje karijere piše memoare koji daju uvid u Napoleonske ratove i postaju jedna od najranijih autobiografija na ruskom jeziku. Sa svojom odabranom ulogom muškarca toliko se identificirala da je o sebi govorila u muškom rodu, a pisma Puškinu (koji je bio fasciniran njenim likom i djelom) potpisivala kao Aleksandar.

Priča o Jamesu Barryju započinje 1790-ih. U dobi od trinaest godina završava medicinsku školu i čim se ukazuje prilika pridružuje se britanskoj vojsci. U jednoj od kolonija u Južnoj Africi, Barry postaje prvi kirurg koji uspješno izvodi carski rez, pritom da i dijete i majka ostaju živi. S vremenom napreduje i postaje glavni inspektor zadužen za vojne bolnice. Iznimno uspješan u svom poslu, skrivao je tajnu kako je rođen kao Margaret Ann Bulkley, djevojčica koja je željela postati doktor. Žene nisu smjele pristupiti medicinskim studijima, ni prakticirati medicinu. Nakon što je umrla od dizenterije, na obdukciji je otkrivena prava istina, a karton s patologije Britanska vojska zataškavala je sto godina.

U novijoj povijesti, svjedočimo o životu Marie Teresinhe Gomes koja je provela skoro dvadeset godina kao visoko odlikovani vojnik napredujući do čina generala portugalske vojske. Otkrivena je 1992. godine kad je pod optužbom za financijsku prevaru uhićena, a potom nasilno pretražena. ,,Žene su bile građani druge klase, bez ikakve slobode" izjasnila se na sudu, pravdajući svoju obmanu. Dobila je kaznu suspenzije na tri godine, posramljena se vraća u rodno selo gdje umire u siromaštvu 2007.


Novinarka Norah Vincent 2006. godine objavljuje knjigu Samostvoreni muškarac: putovanje jedne žene u muškost i natrag. Godinu i pol živjela je pod imenom Ned Vincent kako bi otkrila kako svijet izgleda iz muške perspektive. Bolje, gore ili jednostavno drugačije? Vincent se toliko uživjela u ulogu da je u toku eksperimenta muči anksioznost zbog izdaje prema onima koji su je prihvatili pod svoje s povjerenjem, srdačnošću i poštovanjem kakvu prema ženama rijetko pokazuju. Projekt donosi interakciju ,,s obje strane" i shvaćanja dva autora, dva roda: Neda i Norah. Ned pruža Norah uvid u mušku psihu na pladnju, a njegova interakcija sa ženama posve novu perspektivu muško - ženskih odnosa i shvaćanja žena u muškom društvu. U konačnici, autorica iznenađena rezultatima istraživanja, zaključuje da je ,,ipak bolje biti žensko".

No, većina žena iz naše priče s Norah se vjerojatno ne bi složila. Žene su se u to doba uglavnom iz socijalnih i ekonomskih motiva odlučivale napustiti "žensku ulogu". Stvaranje mogućnosti zarade i socijalnog napretka u zanimanjima namijenjenima isključivo muškarcima, te strah od siromaštva i prijetnji prostitucije, nagnali su žene na drastične korake samovoljnog oduzimanja vlastitog rodnog identiteta.

http://www.voxfeminae.net/strasne-zene/herstory/1033-zene-koje-su-preuzele-muski-rodni-identitet

[džin tonik]

i meni postaje sumnjiva ta plut.
Srbija postala poznata po promenama pola

[lilit]

Prava žena to odradi brzo i dok prenosi gajbe.

Žene koje su preuzele muški rodni identitet
"Prava nevolja sa ženama jest što se one same stalno pokušavaju prilagoditi muškim teorijama o ženama", kaže Erica Jong, američka spisateljica prozvana "ženskim Henry Millerom". Žene ponekad trebaju biti čisto savršenstvo koje će nadići ljudske mogućnosti da bi bile iole fascinantne i priznate.No, prilike se pružaju onima koji su dovoljno hrabri/e sanjati. Primjer su žene koje su kročile kroz povijest mimo svih konvencija. Žene o kojima govorimo, silom prilika ili vlastitim izborom, preuzele su muški rodni identitet. U želji za samoostvarenjem ušle su na tuđi teritorij i njime zavladale. U vremenima u kojima nitko nije mislio da žena može biti vojnik, gusar, mornar ili pak doktor, one su vođene snažnim motivima odbacile svoj identitet kako bi uspjele u društvu koje ih je ograničavalo.

Među prvim poznatim ,,tajnim identitetima" je Mary Read (na slici). Rijetko koja osoba u povijesti je imala toliko lica kao ona. Rođena u Engleskoj kao nezakonito dijete, majka ju je, da sakrije ,,sramotu", natjerala da djetinjstvo provede pod krinkom svog preminulog brata. Oblačeći se kao muškarac, postala je sluga, a zatim se pridružuje britanskoj vojsci gdje se zaljubila u vojnika. Otkriva svoj pravi identitet, po prvi put nosi žensku odjeću i postaje supruga. Preranom smrću muža opet ,,postaje muškarac".

Radi na brodu, otimaju je pirati, te postaje gusar. Priključuje se posadi Calico Jacka i Anne Bonny, njegove ljubavnice. Potkraj 1720. guverner Jamajke napada njihov brod, posada je utamničena, te je Mary osuđena na smrt vješanjem.
Godine 1750. mornar Kraljevske mornarice James Gray, u lipnju se vraća iz aktivne službe u Indiji. Neustrašivi heroj, otkriva kako je On zapravo udovica po imenu Hannah Snell. Uslijed fascinacije njezinom pričom, Snell dobiva mornarsku mirovinu i otvara pub Ratnica. S konja na magarca, s junaka na krčmaricu – moglo je proći i gore.

U razdoblju s 18. na 19. stoljeće, živjela je Nadezhda Durova. Nije plakala nad svojom ,,ženskom sudbinom", imala je san biti carev vojnik i krenuti očevim stopama. Majka joj je na sve načine pokušala izbiti ideju o vojsci iz glave te ju tjera na brak. No, Nadezhda bježi ostavljajući muža i dijete, te pod imenom Aleksandar Sokolov postaje prva žena u vojsci. Nakon završetka desetogodišnje karijere piše memoare koji daju uvid u Napoleonske ratove i postaju jedna od najranijih autobiografija na ruskom jeziku. Sa svojom odabranom ulogom muškarca toliko se identificirala da je o sebi govorila u muškom rodu, a pisma Puškinu (koji je bio fasciniran njenim likom i djelom) potpisivala kao Aleksandar.

Priča o Jamesu Barryju započinje 1790-ih. U dobi od trinaest godina završava medicinsku školu i čim se ukazuje prilika pridružuje se britanskoj vojsci. U jednoj od kolonija u Južnoj Africi, Barry postaje prvi kirurg koji uspješno izvodi carski rez, pritom da i dijete i majka ostaju živi. S vremenom napreduje i postaje glavni inspektor zadužen za vojne bolnice. Iznimno uspješan u svom poslu, skrivao je tajnu kako je rođen kao Margaret Ann Bulkley, djevojčica koja je željela postati doktor. Žene nisu smjele pristupiti medicinskim studijima, ni prakticirati medicinu. Nakon što je umrla od dizenterije, na obdukciji je otkrivena prava istina, a karton s patologije Britanska vojska zataškavala je sto godina.

U novijoj povijesti, svjedočimo o životu Marie Teresinhe Gomes koja je provela skoro dvadeset godina kao visoko odlikovani vojnik napredujući do čina generala portugalske vojske. Otkrivena je 1992. godine kad je pod optužbom za financijsku prevaru uhićena, a potom nasilno pretražena. ,,Žene su bile građani druge klase, bez ikakve slobode" izjasnila se na sudu, pravdajući svoju obmanu. Dobila je kaznu suspenzije na tri godine, posramljena se vraća u rodno selo gdje umire u siromaštvu 2007.


Novinarka Norah Vincent 2006. godine objavljuje knjigu Samostvoreni muškarac: putovanje jedne žene u muškost i natrag. Godinu i pol živjela je pod imenom Ned Vincent kako bi otkrila kako svijet izgleda iz muške perspektive. Bolje, gore ili jednostavno drugačije? Vincent se toliko uživjela u ulogu da je u toku eksperimenta muči anksioznost zbog izdaje prema onima koji su je prihvatili pod svoje s povjerenjem, srdačnošću i poštovanjem kakvu prema ženama rijetko pokazuju. Projekt donosi interakciju ,,s obje strane" i shvaćanja dva autora, dva roda: Neda i Norah. Ned pruža Norah uvid u mušku psihu na pladnju, a njegova interakcija sa ženama posve novu perspektivu muško - ženskih odnosa i shvaćanja žena u muškom društvu. U konačnici, autorica iznenađena rezultatima istraživanja, zaključuje da je ,,ipak bolje biti žensko".

No, većina žena iz naše priče s Norah se vjerojatno ne bi složila. Žene su se u to doba uglavnom iz socijalnih i ekonomskih motiva odlučivale napustiti "žensku ulogu". Stvaranje mogućnosti zarade i socijalnog napretka u zanimanjima namijenjenima isključivo muškarcima, te strah od siromaštva i prijetnji prostitucije, nagnali su žene na drastične korake samovoljnog oduzimanja vlastitog rodnog identiteta.

http://www.voxfeminae.net/strasne-zene/herstory/1033-zene-koje-su-preuzele-muski-rodni-identitet

moram da otkrijem zasto mi dodje da se bacim s prozora kad procitam tekst ovog tipa. 

[scallop]

To je konačno rešenje zavere protiv lepih, dobrih i pametnih žena.

[mac]

Vikipedija kaže da Portugalka Maria Teresinha Gomes nije "u vojsci napredovala do čina generala", nego se predstavljala kao general da bi obmanjivala ljude za novac.

[Josephine]

Wikipedija je patrijarhalno obojena. 

[džin tonik]

naravno. pa koja zena danas jos zeli biti mater matris wiki?

[Meho Krljic]

Evo jednog akademskog rada koji pokazuje da su žene diskriminisane (mada "suptilno") u akademskim krugovima (u Americi):

Science faculty's subtle gender biases favor male students

AbstractDespite efforts to recruit and retain more women, a stark gender disparity persists within academic science. Abundant research                     has demonstrated gender bias in many demographic groups, but has yet to experimentally investigate whether science faculty                     exhibit a bias against female students that could contribute to the gender disparity in academic science. In a randomized                     double-blind study (n = 127), science faculty from research-intensive universities rated the application materials of a student—who was randomly                     assigned either a male or female name—for a laboratory manager position. Faculty participants rated the male applicant as                     significantly more competent and hireable than the (identical) female applicant. These participants also selected a higher                     starting salary and offered more career mentoring to the male applicant. The gender of the faculty participants did not affect                     responses, such that female and male faculty were equally likely to exhibit bias against the female student. Mediation analyses                     indicated that the female student was less likely to be hired because she was viewed as less competent. We also assessed faculty                     participants' preexisting subtle bias against women using a standard instrument and found that preexisting subtle bias against                     women played a moderating role, such that subtle bias against women was associated with less support for the female student,                     but was unrelated to reactions to the male student. These results suggest that interventions addressing faculty gender bias                     might advance the goal of increasing the participation of women in science.

Kompletan PDF


Plus, malo  blogovanja na temu:

http://tikalon.com/blog/blog.php?article=2012/science_sexism

Sexism in ScienceSeptember 28, 2012

There are few women in most fields of science, and in engineering and mathematics. The reason for this might be that women are smarter than men, so they make better career choices. Of course, there are many advantages in working in STEM fields, so much so that we forget its biggest disadvantage. You're never a scientist just from 9-to-5. You're a scientist every waking moment of the day; and, as often happens, in the sleeping moments, when you're dreaming,

Richard Feynman was a prime example of this. While having lunch at the Cornell University cafeteria, Feynman observed someone throwing a plate into the air. That was before ubiquitous Styrofoam, so the plate was a china plate with the Cornell University emblem. Feynman noticed that the rotation rate of the emblem (and, therefore, the plate) was half the wobble rate, and he derived equations as to why that was true.[1] I wonder if he remembered to eat his lunch.

There are enough women scientists, engineers and mathematicians that they have their own organizations. Here are the largest:

•

Association for Women in Science (AWIS)
• Association for Women in Mathematics (AWM)
• Society of Women Engineers (SWE)
• Sigma Delta Epsilon/Graduate Women in Science (GWIS)
• Association for Women Geoscientists (AWG)
• National Center for Women & Information Technology (NCWIT)

I've written articles about a few women scientists, as follows:

•

Lynn Margulis (Lynn Margulis, November 28, 2011
• Maria Goeppert-Mayer (Maria Goeppert Mayer, Sept. 9, 2011
• Mildred Dresselhaus (Ms. Carbon,March 12, 2007)

Dresselhaus said that her own role model was another woman scientist, Rosalyn Yalow, who taught physics at Hunter College while Dresselhaus was a student there. Before being mentored by Yalow, Dresselhaus never thought she could become a physicist. Yalow was awarded the 1977 Nobel Prize in Physiology or Medicine for the development of radioimmunoassay.

A woman computer scientist is a principal character of my novel, Mother Wode, and she isn't there just as eye candy. She holds her own with the men in her life, but such a relationship between women scientists and their male counterparts is a very recent phenomenon.

Several centuries ago, the only women practicing science were the wives, daughters and sisters who acted as assistants to their scientist kin. When the male scientist died, many of their female kin continued their work, sometimes publishing still in the man's name, or finding an established scientist who would promote publication in the woman's own name. Caroline Herschel, the sister of the astronomer, William Herschel, was such an important part of her brother's observations that she received a small salary from King George III, and she was awarded a gold medal from the Royal Astronomical Society.[/t]

(Image: Caroline Herschel taking notes on March 13, 1781, as her brother, William discovers Uranus. Source: Wikimedia Commons)

Moving forward, we have the archetypal woman scientist, Marie Sklodowska-Curie, who shared the 1903 Nobel Prize in Physics with her husband, Pierre, for their work with radioactive elements. Pierre died in 1907, and Marie went on to receive the 1911 Nobel Prize in Chemistry for her isolation of radium.

Marie Sklodowska-Curie (1867-1934), circa 1898 (left), and biochemist, Florence Barbara Seibert (1897-1991) (right). Siebert developed the standard skin reaction test for tuberculosis while teaching at the University of Pennsylvania. Source images, from Wikimedia Commons, left; right.

The question arises as to whether the dearth of women in STEM fields is a consequence of their personal inclination or societal forces. A recently published paper in the Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) provides evidence that there is a bias against women in science.[2-3] Lest we place all the blame on the men, it turns out that female scientists are also biased against women. It's interesting to note that the female authors of this paper outnumber their male coauthors three to two.

This study, conducted by researchers from various departments at Yale University, asked 127 biology, chemistry and physics professors to evaluate student applications for a hypothetical laboratory manager position. They were asked to to give useful feedback to the students on such issues as potential salary, competence and hireability, but the real purpose was to collect data for the study. Identical applications were crafted, except that half of the professors were given an application with a male name, and the other half were given one with a female name.[2]

Not surprisingly, the male students were scored better. Quoting from the abstract of the PNAS paper,

"Faculty participants rated the male applicant as significantly more competent and hireable than the (identical) female applicant. These participants also selected a higher starting salary and offered more career mentoring to the male applicant."[3]

Surprisingly, female professors were just as harsh on the female students.

"The gender of the faculty participants did not affect responses, such that female and male faculty were equally likely to exhibit bias against the female student."[3]

The difference in ranking was quite pronounced. On a scale of 0-5, the male student scored 4.01 to the female student's 3.33. The female professors were harsher to the women as far a salary was concerned, recommending $25,000 against the male applicant's $29,333. The male professors opted for a ($30,520 male/$27,111 female) split.[2]

In their conclusions, the study authors write,

"It is noteworthy that female faculty members were just as likely as their male colleagues to favor the male student. The fact that faculty members' bias was independent of their gender, scientific discipline, age and tenure status suggests that it is likely unintentional, generated from widespread cultural stereotypes rather than a conscious effort to harm women."[3]

References:

   
• Richard P. Feynman and Ralph Leighton, "Surely You're Joking, Mr. Feynman!," W. W. Norton & Company, New York, 1985 (via Amazon); see also, this quotation from the book.

   
   
   
• Scott Jaschik, "Smoking Gun on Sexism?," Inside Higher Education, September 21, 2012

   
   
   
• Corinne A. Moss-Racusin, John F. Dovidio, Victoria L. Brescoll, Mark J. Graham and Jo Handelsman, "Science faculty's subtle gender biases favor male students," Proceedings of the National Academy of Sciences, September 17, 2012; a PDF copy of the paper can be accessed here.

[/td][/tr][/table]

[scallop]

Meho, nije sve onako kako neko uopštava. Ja ću ti dati vrlo konkretan primer. Jelenin mentor M. O'Donnel je toliko favorizovao Jelenu da je pri prelasku sa Kornela na Rokfeler kao uslov postavio da ona prelazi sa njim kao doktorant. A u to vreme je važio za jednog od najvećih pretendenata za Nobelovu nagradu iz oblasti biohemije. Onda se ona vezala za svog budućeg supruga, a profesor izgubio najboljeg saradnika. Šta misliš šta on sada misli o ženskim partnerima u istraživanju?

[Meho Krljic]

Ne znam šta sad hoćeš da kažeš. Sa jedne strane je studija - dakle sistematično prikupljeni i obrađeni podaci o mnogo slučajeva, na drugoj jedan slučaj. Pa niko ne tvrdi da se u svakom slučaju događa isto, samo da postoji statistički primetan trend da su muški studenti blago favorizovani.

[scallop]

Nisam od jutros dobre volje, pa mi i tvoje nerazumevanje smeta. Pametnom čoveku je i komarac muzika. Naravno da će obimno istraživanje pokazati tu netoleranciju, a razlog sam ti ja dao. Ako postoji jasan trend da će kvalitetni momci češće raditi na svojoj karijeri od devojaka koje imaju i drugi izbor, onda će se ponašanje akademskih krugova poviti u tom pravcu. Gledali smo čak i filmove koji su se bavili tim trendovima u vreme posle WW2 kada su emancipovane devojke tražile način da karijere koje su stekle odsustvom momaka zbog ratišta. Sa druge strane, većina devojaka je na univerzitetima paralelno sa karijerom tražila i priliku da se uda. Da ne pomisli neko da trend forsiranja muškaraca u obrazovanju i napredovanju podržavam, ja samo izražavam razumevanje zašto je to tako.

[mac]

Nema dovoljno podataka, pa možda pitanje deluje besmisleno, ali zašto bi venčanje podrazumevalo napuštanje mesta istraživača?

[Mme Chauchat]

Pa to je glavni problem. Ako se oni venčaju, pa nju prime na Sorbonu a njega na Harvard (lupam) ima da se ide na Harvard. Sad me pitaj zašto. -.-

[Father Jape]

Jevtropijevićka, Jevtropijevićka, a što su žene sklonije pretpostaviti porodicu karijeri nego muškarci? 

-.- 

[Mme Chauchat]

Uopšte je veliki problem to što se žene kritikuju ako se udaju i rađaju decu jer znači da im je porodica važnija od karijere pa im nikakva karijera ne treba; ako se udaju i rode decu a imaju karijeru, znači da zanemaruju porodicu; ako se ne udaju i nemaju decu, onda su krive za belu kugu. Način na koji muškarci kombinuju porodicu i posao mnogo se manje analizira i kritikuje. -.-

[Mme Chauchat]

Žene nisu sklonije tome, Jape dragi, društvo je sklonije tome, ali ti to dobro znaš i bez mene. Društveni odnosi su takvi da se i dalje favorizuje to da muškarci budu u javnoj sferi a žene u privatnoj, bez obzira na stvarnu količinu rada koja se ulaže.

EDIT: i ma koliko to suludo zvučalo, u našem društvu je još koliko-toliko dobro za žene zbog recidiva iz doba socijalizma - koji se naravno tope kao sneg na suncu pred idejama novopečenih kapitalista o tome kako se biraju, zapošljavaju i "održavaju" zaposleni.

[scallop]

O čemu, Jevtropijevićka, ti sad meni pričaš? Da je voda H₂O? Ovde sam izneo konkretan primer iz svoje porodice, pa ti idi pitaj Jelenu zašto taksira decu do škole i nazad, do pozorišta, baletske škole, do tekundoa, a ima najveću diplomu u Tulsi. Treba samo da objavi da hoće. Davim je godinama da sam mogao da je udam u Pinosavu, ako je htela da bude domaćica, pa da unuke obilazim svake nedelje više puta, kao ovu u Beogradu. Jednostavno, žene imaju dualni izbor, po tom modu se ponašaju, a društvo, ne ulazeći u to da je praksa pre jednog veka bila takva, prati to ponašanje. Moj sin je praktično postao mama, mada ima sve te visoke škole, jer supruzi sad sjajno ide i ne sme da izgubi ritam. Generalizacije su za mene nefunkcionalna rabota.

[Mme Chauchat]

Da li možemo da razlikujemo generalizacije od statistike?

[Lord Kufer]

Društvena statistika nikad nije rešila nečiji lični problem, osim u Trećem rajhu...

[Father Jape]

Ko beše reče "Data without generalization is just gossip" 

[scallop]

Da li možemo da razlikujemo generalizacije od statistike?

Vrlo. Generalizacija nije zavisna od statistike, a statistike su zavisne od veličine uzorka.

[Lord Kufer]

Generalizacija je obrazac, filter, a statistika je bez inicijative.
Statistikom se služe oni koji ne znaju šta oće 

[scallop]

Sad i ovo znaš? Kad li se pre poturči, kad li čalmu steče?

[Mme Chauchat]

Da li možemo da razlikujemo generalizacije od statistike?

Vrlo. Generalizacija nije zavisna od statistike, a statistike su zavisne od veličine uzorka.

Upravo. Zato se ja ne pozivam na generalizacije isisane iz malog prsta, pa čak ni na one zasnovane na ličnom iskustvu, nego na statistiku izvedenu iz dovoljno velikog uzorka i na one što su zaključke izvodili iz dovoljno obimne građe. Oćete spisak korišćene literature?

[Lord Kufer]

Čovek punog stomaka bolje zna šta hoće od onog s praznim 

[Lord Kufer]

Statistika iz dovoljno velikog uzorka nije sistem tumačenja po sebi. Ali često služi kao izgovor onima koji mogu to da iskoriste kao dokaz... ukoliko se usvoji "zakon" da su veći brojevi "bolji" ili "vredniji" ili "značajniji" od manjih.

[scallop]

Upravo. Zato se ja ne pozivam na generalizacije isisane iz malog prsta, pa čak ni na one zasnovane na ličnom iskustvu, nego na statistiku izvedenu iz dovoljno velikog uzorka i na one što su zaključke izvodili iz dovoljno obimne građe. Oćete spisak korišćene literature?

Jel' ti to treba danas kad nisam dobre volje? Pomisli samo koliko sam ja imao prilika da se suočim sa statistikama za ovo nešto malo godina. Šta ćit'o Na drini ćupriju? Hodio po njoj.

[Mme Chauchat]

Upravo. Zato se ja ne pozivam na generalizacije isisane iz malog prsta, pa čak ni na one zasnovane na ličnom iskustvu, nego na statistiku izvedenu iz dovoljno velikog uzorka i na one što su zaključke izvodili iz dovoljno obimne građe. Oćete spisak korišćene literature?

Jel' ti to treba danas kad nisam dobre volje? Pomisli samo koliko sam ja imao prilika da se suočim sa statistikama za ovo nešto malo godina. Šta ćit'o Na drini ćupriju? Hodio po njoj.

Da li mi to treba ikad? -.-
Ako je to što ste vi stariji i iskusniji od mene argument koji poništava činjenicu da se ženama prilikom zapošljavanja, napredovanja u poslu i otpuštanja mnogo više gleda porodični status nego muškarcima, onda ok, poništili ste je.

[scallop]

Veoma je zabavno kad se na ovom forumu neko uhvati za nešto nenapisano, pa udara u diple do beskraja, što si i sama na svojim primerima primetila i naglasila. Hajde, da ja sad ne tražim gde nisam napisao da je odnos prema ženama isti kao prema muškarcima. Jesam, doduše, napisao da i priroda žena doprinosi lošem odnosu, a to jeste činjenica. I jesam napisao o generalizacijama i statistikama ono šta sam napisao i to možeš da sporiš, ali ne i da opovrgneš. Nisam samo stariji i iskusniji, nego i osposobljeniji da o tom delokrugu imam merodavno mišljenje. Sa naučnim, stručnim i medijskim statistikama, rejtinzima, stratifikaciji, uzrorcima i sličnim kerefekama sam se bavio toliko da bi ti bilo muka da sad pišem o tome. Zato i neću.

[Meho Krljic]

No, da li se radi o prirodi žena ili o nasleđenim rodnim ulogama gde se od žene očekuje da joj zbog porodice karijera trpi u većoj meri nego od muškarca?

[Josephine]

Naravno da se radi o nasleđenim rodnim ulogama.  Meho.

No, mene više zanima onaj podatak da su žene strožije prema ženama. Mnogi ovo izvlače kao argument protiv "prirode" žena, no jednostavna istina je da ih sistem koji favorizuje muškarce tera na međusobnu konkurenciju i dobre odnose sa muškarcima, koje postižu eliminišući druge žene.

[Meho Krljic]

Dobro je dok još umemo da vas zavadimo pa vladamo!!!!!!!!!!!!

[Josephine]

Pa dobro, neke žene ne pristaju na to...

[scallop]

Ma, o prirodi žena. Moji u Tulsi imaju dovoljno para da zaposle šofera, pa ne vredi. Kad uvrti u glavu da se iskaže kao majka, onda razvozi decu kao šofer, a kad uvrti u glavu da se ispunjava u poslu ne možeš ni u penziju da je oteraš. Jevtropijevićki muž i kuva, a generalno je ugrožena. Naravno, ima kulova koji manipulišu ulogom žene, ali takvi manipulišu i sa muškarcima. Onaj tamo "generalno" ima nešto protiv "ženskih" pisaca, a pojma nema kakva su sve remek dela napisale žene. Nađi u mojim delima da žene imaju drugorazrednu ulogu. Nema. Ono što pokušavam da kažem da je sve u pojedincu, a što ima više onoga što smatramo lošim je posledica muškog trenutnog mesta u društvu, a to je već radikalno izmenjeno. A to se ne menja zakonodavnom regulativom, vidimo koliko je segregacija obojenih ostvarena, nego promenom ličnog stava što je Luter King jasno pokazao.


Pošto će sad rasprava da okrene u meni neprihvatljivom pravcu ja se povlačim.

[Джон Рейнольдс]

Поента ове приче је капиталистички систем, какве бре црне "наслеђене родне улоге", трице, кучине и гоблинизми? Јевтропијевићка је написала кључну ствар, оно што је суштина:

i ma koliko to suludo zvučalo, u našem društvu je još koliko-toliko dobro za žene zbog recidiva iz doba socijalizma - koji se naravno tope kao sneg na suncu pred idejama novopečenih kapitalista o tome kako se biraju, zapošljavaju i "održavaju" zaposleni.

Док се људи третирају као роба то јест - као се то модерно каже - ресурси, онда ће овако и бити. Жене се пре свега због материнства третирају као непоузданије и то је суштина свега. Кад сте ресурс, онда сте ресурс. Кад произвођач скупог аутомобила жели чврст део, наручиће га од поузданог произвођача и неће га бити блам да се врло детаљно распита о свему (и о произвођачу и о дотадашњим производима). По истом кључу ће се жене и те како испитивати о породици и плановима у том смислу јер жене могу да затрудне и оду на породиљско, а мушкарци не. И то је сва мудрост.

У Србији је додатни проблем лоше тржиште рада, сунце из Јвртиног поста све јаче пржи. И тако ће бити и даље.

[angel011]

Džone, po zakonu i muškarac može da ode na porodiljsko (umesto svoje supruge, je l').

[Джон Рейнольдс]

Може, да. Али не може да изнесе трудноћу, да се породи, да доји дете, итд.

То што ти, Анђела, наводиш практично је пример да жене ипак имају могућност избора. Али јалов је то избор. Може дете и дојиљу да има, а мајци да одмах после порођаја (опет) вежу јарам.

[Josephine]

Džone, po zakonu i muškarac može da ode na porodiljsko (umesto svoje supruge, je l').

Kapitalizam, zapravo, vuče konce ovde. Svi su/smo u njegovoj službi. Ali sve je organizovano i funkcioniše na temeljima nasleđenih rodnih uloga.

[mac]

Treba promeniti zakon da oba roditelja imaju isti broj slobodnih dana na konto dece. Kad muškarac bude imao slobodne dane onda će ih i iskoristiti, i razlika između muškarca i žene će se smanjiti u očima poslodavca.

[Джон Рейнольдс]

Treba promeniti zakon da oba roditelja imaju isti broj slobodnih dana na konto dece. Kad muškarac bude imao slobodne dane onda će ih i iskoristiti, i razlika između muškarca i žene će se smanjiti u očima poslodavca.

Није то тако једноставно. И да се даје могућност слободних дана, довољно је да газда "посаветује" запосленог да није баш тренутак да их искористи и они неће бити искоришћени. Знаш ли ти како тренутно функционишу приватне фирме? Све је на нивоу прећутног. Радно време до пола шест, али прећутно - до шест. А ако газда нареди, и дуже. Какви бре слободни дани због деце?

Тржиште рада је кључ, али далеко сам ја од квалификованог да сад набрајам каква би решења требало увести. Мора бити елиминисан страх од отказа, то је оно што ми је једино јасно.

[Lord Kufer]

Kapitalizam je čisto prefinjeno robovlasništvo. Kao i socijalizam, malo manje perfidan