Feministički kutak

[Dybuk]

 

Ma parodija neka, namesteno. Mada sad imam finu repliku kad me coek bude pitao dje cemo za Novu. 'Neces ti nidje'!!!

[mac]

Komplet

https://www.youtube.com/watch?v=L7oo21yfl7s

[Petronije]

Ma parodija neka, namesteno.

Al' smešno

[Dybuk]

Smesno je...jer nije "iz prave"

[Meho Krljic]

The Empathy Gap, and Why Women are Treated Badly in Open Source Communities

There are many stories of horrendous treatment of women in Open Source communities. Many projects are attempting to address the issue by instituting social codes and diversity policies. Yes, we really do need such things.
Some years ago, I contributed $1000 to be one of the seed funders of the Ada Initiative, which worked to assist women in participating in Open Source projects. That worked out for several years, and the organization had sort of an ugly meltdown in their last year that is best forgotten. There was something really admirable about the Ada Initiative in its good days, which is that it stuck to one message, stuck to the positive in helping women enter and continue in communities in which they were under-represented, and wasn't anti-male. That's the way we should do it.
People continue to work on women's and diversity issues in the Open Source community in that tradition. Support them! But I remain interested in something they are not addressing:
How Did We Get Here??? How did we ever get to the point that a vocal minority of males in Open Source communities behave in the most boorish, misogynistic, objectifying manner toward women?
My theory is that in preschool through high school, we didn't teach those individuals how to have healthy friendships and mutually respectful social interaction with women, and that they ended up having very little empathy for women. If the school environment didn't actively segregate boys and girls, they naturally self-segregated and that wasn't corrected. And we ended up with another generation of boys who hadn't spent that much time around girl peers, didn't understand them, didn't have empathy for them. Later, when sexual attraction became a factor, the boys lack of empathy led them to objectify women.
It's unfortunately the case that software development in general and Open Source communities are frequented by males who have social development issues. I once complained online about how offended I was by a news story that said many software developers were on the autism spectrum. To my embarrassment, there were many replies to my complaint by people who wrote "no, I really am on the spectrum and I'm not alone here".
Why is software a comfortable world for people with social development issues? The world of social relationships isn't a fair one. People like you or not for reasons of their own. In contrast, software development is inherently fair. If you write it correctly, your program runs. Otherwise, it doesn't. Your computer doesn't get offended if you don't state your message well. It doesn't hold a grudge. It just waits until you write it correctly.
Online communities like those hosting Open Source developers tend to use textual communications. This is a comfortable environment for people who have trouble with face-to-face interaction.
So, we have an environment that attracts people with social development issues that might lead them to have a lack of empathy toward women, and we have some males who don't have a pathology but weren't properly socialized regarding their interaction with women.
This isn't only a women's problem. Back in the 1950's and 1960's, the United States started to address the problem that White people didn't grow up with much empathy for Black people because so many White people didn't grow up with any Blacks around them who were peers rather than servants. So we integrated the schools. I was in Junior High  when we started "busing", and there was so much resistance to integration that we evacuated for a bomb scare sometime during each school day. There is still a strong "segregationist South" political block within the United States, it's a factor in every national election.
But school integration has addressed the issue of White people who simply grew up without any Black peers. We didn't solve the problem of racial inequality but we did make progress.
Are we, as a society, paying as much attention to integrating male and female students throughout their preschool to 12th-grade years? Do we really do much to teach social maturity at all? Do we prevent males and females from naturally self-segregating whenever they have a chance in the school environment?
It's still an open issue whether males and females have built-in biases that, for example, lead fewer women to be programmers, or if such biases only develop as a response to social signals. There is more science to be done. But it's difficult to do that sort of science because we can't separate the individuals from the social signals they've grown up with. Certainly we can improve the situation for the women who would be programmers except for the social signals.
Does your school district have the first policy regarding male and female integration and defeating self-segregation wherever it occurs? Can we, by implementing and following one, arrive at a generation with better social development and fewer anti-female biases?
Some feminists object to this idea, because they feel I'm saying that women's safe spaces are the problem. A "women's safe space" is a supportive environment where women can be together with other women separately from men, without the social conflict and intimidation that the presence of men (at least the misogynistic kind) would bring. Apparently, there are womens safe spaces at some software conferences, etc.
Women's safe spaces are a symptom, and by the time we need them it might be too late to treat the disease, misogynistic behavior that develops in males in the preschool to 12th-grade years.
To prevent that disease, we can't always put women in safe spaces, just as we can't always put the Blacks and Whites in schools across town from each other if they are to live together as equals.
We can do so much with social codes, and that must be done because solving the real problem takes generations. We'll only be able to solve that problem if we work today, with our children, to close the empathy gap.
 

[Josephine]

Hm, čudna je slučajnost što sam, pričajući sa Bobanom o Slobodanidi, problem koji vidim u njegovom romanu (i globalno) definisala upravo kao nedostatak empatije prema ženama. I sviđa mi se ta formulacija.

[Meho Krljic]

Pa, nedostatak empatije prema iskonskom drugom je u korenu većine diskriminacije.

[Josephine]

Ha, meni se čini da je to samo posledica, a da je postojanje i negovanje vrednosne odrednice "iskonsko drugo" koren problema. 

[Ugly MF]

Tacno tako.Treba nazivati "musko" i "zensko" i tacka. I ne izmisljati tu i tamo neke moderne gluposti samo da bi se uzela kinta.

[Josephine]

Imam tezu da osećaj potencije, seksualnost, "muževnost, muškost" i identitet u heteroseksualnih muškaraca zavisi od inferiornog položaja i kontrole (i straha od) žena. Dok sve to (+ženstvenost) kod žena uopšte ne zavisi toliko od odnosa sa muškarcima. Zato danas, u vreme žena sa jednakim pravima i tretmanom (ili bar postojanja ideje o tome) ima toliko nesnađenih muškaraca i snađenih žena. 

[Meho Krljic]

Tacno tako.Treba nazivati "musko" i "zensko" i tacka. I ne izmisljati tu i tamo neke moderne gluposti samo da bi se uzela kinta.

Pa iskonski drugi nije samo drugi rod. Lakan i Levinas su u savremenoj misli drugog definisali mnogo šire, oslanjajući se na Hegelovo utemeljenje pojma ali onda šireći koncept na svakojaku drugost (recimo "drugi" u odnosu na kolonizatorsku silu, drugi u odnosu na preovlađujući verski sistem, klasni drugi u odnosu na vladajuću klasu itd.) . Tek je Simon DeBovoar uzela Hegelov koncept i primenila ga na rod i govorila o onoe što se posle obilato dokazalo u našoj političkoj praksi: drugi se uvek tretira kao manjina, čak i kada je, kao što su žene u srpskom društvu, većina. Već sam na drugim mestima na forumu pružao statistike da se vidi kako žene u Srbiji imaju manjinski tretman, pa da ne smaram.

[lilit]

....Već sam na drugim mestima na forumu pružao statistike da se vidi kako žene u Srbiji imaju manjinski tretman, pa da ne smaram.

true. in general.

premda, ne bi bilo loše imati na umu da su žene u npr. srpskoj nauci u mnogo boljem položaju nego žene u austriji ili švajcarskoj. o japanu da ne pričamo.

[Meho Krljic]

Al to je samo zato što ovde radimo na tome da nauku kompletno ukinemo. 

[lilit]

ne, ako kreneš kroz tabelu, videćeš da su to su neke od dobrih tekovina socijalizma. čak i UK nije ostao imun na period pre MT.

[džin tonik]

a cuda... socijalizam temelji na spoznaji kako nije sve u produktivnosti, ne fokusira profit, vec sretnog radnika.

[džin tonik]

[saturnica]

zosko, molim te, čiji je ovo komentar gore i na što se točno odnosi?

[džin tonik]

iz starog alefa, rijec urednika, evergrin. sjetio se, potrazio i postavio; glede mene, ne odnosi se ni na koga/sta, osim sto usmjeravam topic u sf-vode. mislim, navodim vrijedniji primjer od tamo neke znanosti.
glede proze na "cemu sluze granicari?"

[lilit]

odlična biljana s

https://www.youtube.com/watch?v=OWA4p-NoFTI

[Josephine]

Sa ovim sam se 100% identifikovala. Pogotovo na Sagiti (u sf zajednici) i pogotovo nakon topika sa glasanjem. 35. minut snimka. Dobra je Bilja uvek bila.


"Položaj žene u Srbiji koja ima šta da kaže je takav da ti odmah viču - evo je, kokoška, svađa se. Ja kad imam da kažem nešto, ja to jednostavno kažem i možda ne biram reči i štaviše, prezirem metaforu, volim da kažem stvari direktno. I ne zazirem od toga, ne zazirem od većine. Odmah ti je etiketa - evo je svađalica. Znaš, ti ne kažeš za muškarca da je svađalica. I onda te gurnu u to i napadaju te na najniži mogući način - znači, krajnje seksistički.

Ja ne znam da li ste vi nekada videli da za nekog političara ili nekog dramskog pisca, kad iznese svoje mišljenje, koje je suprotno mišljenju većine, kažu da je nedojeban. A to uvek kažu za ženu. Evo je histerična (ta priča o lutajućoj materici ili seksualnoj frustraciji). A ja sam sigurna da imam mnogo bogatiji seksualni život od recimo... prvo, relativno sam mlada, ne izgledam loše, ne znam zašto bi se sumnjalo baš u to, u odnosu na sve te muškarce koji vladaju javnom scenom... I kad izađe žena koja ume da se očešlja i ne plaši se karmina, istog sekunda sam ja vagina sa zubima."

[mac]

Svaka joj čast, ispravila se da Čelendžer nije leteo na Mesec nego u svemir. Rispekt!


Čak i priznaje da Vučić ima i neke uspehe (pored drugih katastrofalnih stvari). Zadivljen sam.

[Josephine]

Njoj je svakako bitan tvoj respekt i tvoje divljenje. I forum svakog dana proverava radi provere našeg mišljenja o njoj.

! No longer available

[mac]

Sumnjam da zna za mene, kad se ne krećemo u istim krugovima. Ja zapravo nemam nikakve krugove, ali dobro sad. Čak ni Tesla ni Ajnštajn nikad za mene nisu čuli, pa ih svejedno poštujem. Ali u ovom trenutku nisam bitan ja, nego Srbljanović, pa sam jako zbunjen skretanjem teme sa feminizma na mene. Možda ti misliš da sam ja bio sarkastičan? Ne, pisao sam vrlo iskreno. Sviđa mi se i slažem se sa svim što je rekla, osim naravno Kosova, ali sve u svemu totalno želim još ovakvih videa. Čak sam hteo da ga šerujem na Fejsbuku, ali plašim se da joj to ne napravi neki legalni problem.

[džin tonik]

bas nesto razmisljam koliko je i takozvano napredno i kulturno drustvo nazadno.
imamo pojam gospodina, cemu bi zenski ekvivalent bio gospodja, a imamo i gospodjicu bez muskog ekvivalenta.
znaci usadjuje nam se da tek kroz svrstavanje muskarcu, obredom braka, zena postaje zena...

[džin tonik]

razmotrio konkretne primjere, revidiram ekvivalent. cak je i gospodja u odnosu na gospodina podredjena i definitivno je karakterizira muskarac.

recimo ovako:
gospodin mac, gospodjica dibuk
prelazilo bi u
gospodin mac, gospodja mac ili evtl. u gospodja dibuk-mac

tu vec dolazi do izrazaja muski genitiv, koji cesi potpuno ogolili, znaci ceska:
gospodin mac, gospodjica dibuk
prelazilo bi u
gospodin mac, gospodja macova

u biti bi, koliko god to nama izgledalo cudno, jer u to rasli, nekakvim zakonskim aktom trebalo uvesti uniformno oslovljavanje punoljetne osobe...

[Dybuk]

Meni se vise svidja gospodjica ali me deca uporno zovu gospodja. I ne samo deca.

2 gospodina, s druge strane, nemaju na sta da se zale.

[Albedo 0]

zato: drugovi i drugarice, i nema problema!

[Dybuk]

Meni se svidjalo i ono gradjanine i gradjanko, ali to nije tako univerzalno

[džin tonik]

nista to ne valja. svi pamtimo nob i druga vezemo uz radu koncara, savu kovacevica, boska buhu, a samo sto cujemo drugarica evo asocijacije na tipicnu musko-sovinisticku predstavu zene, slovenke bolnicarke.

gradjani, gradjanke... u primisli odmah prvog reda, drugog.

to mora biti van roda.

[Dybuk]

Ja bogami NOB ne pamtim

[Meho Krljic]

Kod vas u EU su to već rešili, uvođenjem (za anglofone) neutralnog Ms. Umesto Miss i Mrs. I kod nas se ide na univerzalizaciju termina gospođa i odlaganje termina gospođica u ostavu istorije.

[Ugly MF]

bezveze,,,,mi Srbi smo oduvek imali resenje za sve,,,i nikad nam nije trebalo nikakvo EU etiketiranje....
..drzacu se klasicnog " EJ,BRE!" kome god da se obracam....
..ako sam juznije , moze i ono " A'BE!" ....
..i niko se nema ljuti

[džin tonik]

Kod vas u EU su to već rešili, uvođenjem (za anglofone) neutralnog Ms. Umesto Miss i Mrs. I kod nas se ide na univerzalizaciju termina gospođa i odlaganje termina gospođica u ostavu istorije.

i jopet je odredjeno kroz spol...

[Josephine]

Evo drugačijeg feminizma, simpatičnih devojaka i njihovog viđenja ženske moći.


"Šta je sa muškarcima?", pitam, a cela banda se smeje. "Jednom je tip jednoj od nas rekao kako je jebao nas tri. Evo šta mu je odgovorila, 'zapravo, mislim da si TI taj koga su sve tri jebale'", kaže mi Lej. "Muškarci stvarno mrze što menjamo narativ." 

Brazilska feministička "banda" daje snagu ženama selfijima, belfijima i hip-hopom





"Želim vas sve", odgovara Lej Moreti, reperka iz Sao Paola, na pitanje kakve devojke želi da predstavi na svom blogu. Lej je osnivačica Bucepower Gang - Tumblr stranice na kojoj žene anonimno postavljaju selfije, nage fotografije i belfije. Lej je pokrenula stranicu sa željom podstakne razgovor o seksualnim slobodama žena u brazilskom društvu. Ona i njena "banda" su pioniri u ovoj vrsti feminizma, onom koji ne zahteva nekakvu visoku akademsku pozadinu.



Bucepower postoji zahvaljujući Tumblru, platformi koja je, prema mnogima, pomogla razvoju i rastu feminizma na internetu. "Za mene, Tumblr je super alatka", kaže Lej. "Koristim ga već duže vreme i sviđa mi se što daje mogućnost ljudima poput nas da se izraze pomoću reči i slika."



Na intervjuu se pojavila cela ekipa: Baron, Lej, Tuti, Džejna i Kris su u svojim dvadesetim godinama i izgledaju tako kul da sam odatle otišla sa željom da se ofarbam u nebesko plavo. Zapravo, one su može i najgotivnije žene u Sao Paulu, uvek prve čuju za barove i žurke koje su popularne. One su podjednako lude, inteligentne i informisane - ipak, niko ih nikada ne startuje po forumima i blogovima kako bi diskutovali o feminizmu.



Lej kaže da se nikada ne uključuje u onlajn diskusije o feminizmu jer su one uvek opterećene nepouzdanim naučnim istraživanjima, a ljudi koji ih organizuju izgleda da zaboravljaju da je potrebno nešto više od nekoliko knjiga da bi se ženama privukla pažnja (posebno ako te žene provode dane radeći, studirajući ili oba.) Kris kaže da je toliko razočarana virtualnim feminizmom da sebe više ni ne smatra "tipičnom" feministkinjom: "Ja sam feministkinja na sopstveni način. Ali ako su sranja o kojima ljudi pričaju na internetu feminizam, onda je bolje da me ne nazivaju feministkinjom."



I u potpuno su u pravu; feminizam je ovih dana ili salata Fejsbuk rasprava ili panel diskusija apsolutno ni o čemu koja traje u nedogled. Što je još gore, pojedine takozvane feministkinje se konstantno međusobno raspravljaju o tome šta je feminizam. "Devojke, sve smo na istom brodu koji se kreće u istom smeru. Ako me neko nazove kurvom, ženu pored mene će takođe u nekom trenutku verovatno nazvati kurvom.", kaže Lej.







"Ovaj nedostatak jedinstva među ženama samo može da koristi muškarcima. Na primer, recimo da se tip smuva sa dve devojke: gotovo je izvesno da će se te dve devojke posvađati, a ustvari je tip taj koji treba da bude kažnjen", kaže Tuti.


Tuti je reperka, ali hip-hop scena u Sao Paulu nije baš dobro mesto za devojku na mikrofonu, makar delimično, jer u Brazilu se višak samopouzdanja izjednečava sa promiskuitetom. "Nekada, najteže uvrede dolaze baš od ljudi koji gledaju moje nastupe. Većina samo bulji u mene i osuđuje", objašnjava Tuti.



To je jedan od razloga zašto se banda i okupila: devojke su osetile da treba da stanu i izbore se sa represijom koju doživljavaju. "Ljudi kao što je reperka Dina Di pokazuju put i postavljaju žensku moć u rep muziku - ne vidim ni jednu drugu ženu u Brazilu da tako razmrdava stvari. Sve što možete da vidite je kako devojke zadirkuju jedna drugu", kaže Lej.




Najveći izazov za bandu bilo je pronalaženje sopstvenog feminističkog glasa; onog koji se razlikuje od popularnog i modernog feminizma,  a kojim je, prema devojkama, bela srednja klasa predugo dominirala.



Tuti kaže da je ekipa otvorena za svaku ženu koja želi da uči. "Svaka žena živi u drugačijoj realnosti. Ja sam crna, tako da sam doživela drugačije stvari i moji prioriteti su drugačiji od onih koje ima bela žena. Ali mi ne želimo da popujemo ili da kažemo da je jedna stvar bolja od druge; Samo želimo da se svi slažu. Više je to kao: Ja sam crna i proživljavala sam ovakve stvari, a ti si bela i proživljavala si takve stvari. Pa hajde da pomognemo jedna drugoj, zar ne?"



U trenutku kada su priče o samoubistvima i uništenim životima zbog pornića iz osvete sve češće, ideja o stvaranju sajta punog golih žena nekima može da deluje čudno. Za Bucepower, njihov Tumblr profil ima važan udeo u spašavanju razuma devojaka. "Ovaj Tumblr je napravljan da bi ženama dao do znanja da mogu da pokazuju i svoje telo i svoju seksualnost. Ali, na dubljem nivou, to je mesto gde mogu da se upoznaju, razmene iskustva i raspravljaju o ozbiljnim problemima", kaže Kris.











Prošle godine, Jana je saznala da je njen bivši dečko podelio njenu nagu fotografiju sa 50 članova WhatsApp grupe. Jedan od članova grupe bio je njen aktuelni dečko. "Bila sam sigurna da se to meni nikada neće desiti - na kraju sam zbog toga ostala bez dva posla. Mnogo sam propatila. Devojke su se sprdale sa mnom. Jednog dana, grupa devojaka me je čak i šutirala dok sam šetala ulicom. Danas, mogu s ponosom da kažem da volim svoje telo i da me je Bucepower promenio i naučio da prihvatim sebe. Želim da budem u mogućnosti da pokažem svoje jebeno telo. Na kraju krajeva, moje je", kaže ona.



"Nisi zajeban zato što imaš moju nagu sliku. Postavljam nage fotografije na Tumblr zato što tako želim. Tako da, jebi se. Postavi ti prvo sliku svoje kite pa da vidimo šta će se desiti", dobacuje Lej.


Baron mi kaže da je to što je deo Bucepower-a njen način da se bori sa sopstvenim nesigurnostima. "Nikakvu podršu ne dobijam od porodice - svi mi samo kažu da sam debela. Da moram da otopim masnoću kod stomaka; da mi je lice lepo ali da moram da smršam; da muškarci debele devojke žele samo zbog seksa. Osećala sam se toliko posramljeno zbog svog tela, ali, sa ovim devojkama, naučila sam da je samospoznaja nešto što treba da delimo sa drugim devojkama, umesto da je gasimo."


Bucepower je relativno novi izum, ali već je privukao mnogo pratilaca. Banda kaže da mnoge devojke pišu i govore kako su srećne jer su konačno pronašle mesto gde svako  može da bude seksualan i pokaže svoje telo, a da ga niko ne osuđuje. "Selfiji su kao terapija. Dobro pogledate svoje telo, vidite ga i prihvatite", ističe Kris.



Tuti dodaje, "Mi nismo ovde da bismo stvorili virtualne karaktere. Mi smo nova generacija feministikinja - mi smo sa ulica, iz getoa. Mi smo iz predgrađa. Mi smo crne i bele devojke koje su odrasle u favelama."



"Žene u predgrađu pomažu jedna drugoj. Razgovaraju, debatuju i nalaze načina da edukuju one koji nisu informisane ili nemaju novca", nastavlja ona. Osvajanje i edukovanje masa je nešto u čemu je akademski feminizam definitivno podbacio.


"Šta je sa muškarcima?", pitam, a cela banda se smeje. "Jednom je tip jednoj od nas rekao kako je jebao nas tri. Evo šta mu je odgovorila, 'zapravo, mislim da si TI taj koga su sve tri jebale'", kaže mi Lej. "Muškarci stvarno mrze što menjamo narativ."


Pre nego ću ugasiti diktafon, Lej zaključuje: "Devojka ne mora biti mučenica da bi privukla pažnju, ona mora da ima i da bude moć. Bucepower banda nije zainteresovana za takmičenje u lajkovima i šerovima. Devojke, sve što želimo da uradimo je da isprašimo guzice muškarcima."

http://www.vice.com/rs/read/bucepower-banda-osnazuje-zene-selfijima-belfijima-i-hiphopom

[Ugly MF]

...koji li su ti pacenici sto su ove kresali...

[Dybuk]

U sustini, nesto slicno rade i MC Sajsi i Mimi Mercedes, svaka sa svojom karijerom i imidzom. Not my cuppa ali ok, kapiram fazon.

[Josephine]

Dobro, ovo su devojke iz favela. Pate na toliko mnogo načina. Ja u ovom tekstu vidim samo potrebu da se drže zajedno i štite međusobno. Njih su svi ostali odbacili, one su na najnižoj lestvici društva. Nisam sigurna da se bilo ko iz akademskih krugova uopšte bavi njima. Em iz favela, em žene. Imam tu neku neobjašnjivu empatiju prema ženama.

Imaju par super izjava ovde, skroz zdravorazumskih, iskrenih, pa i šaljivih. Tipa ove što sam izdvojila na početku ili ove:

"Ovaj nedostatak jedinstva među ženama samo može da koristi muškarcima. Na primer, recimo da se tip smuva sa dve devojke: gotovo je izvesno da će se te dve devojke posvađati, a ustvari je tip taj koji treba da bude kažnjen"

Skroz su simpatične.

[Dybuk]

Jesu, i stvarno su iznikle iz surovog okruzenja. Morala sam da proverim sta je belfi

[Josephine]

I ja. 

[Josephine]

[Josephine]

[Meho Krljic]

http://www.cracked.com/article_23372_5-hidden-pitfalls-being-woman-in-workplace.html

[Josephine]

Neke od ovih činjenica mogu da se prenesu i na diskusiju o ženama u žanru. Na primer one da su žene konstantno obeshrabrivane ili osuđivane ako pokušaju da preuzmu zasluge za svoj rad (nisam slučajno ušla u sukob sa skalopom).

[Josephine]

[Josephine]

Moglo je da ide i na igre, ali nećemo da ometamo duševni mir učesnika tamo. Pogledam ponekad Amy Schumer, da se uspavam. Sinoć naleteh na ovo. Odlična je Amy.

! No longer available

Inside Amy Schumer: Military Video Game and Victim Blaming

[Dybuk]

Dobar dokumentarac

http://youtu.be/ECOqpv45tIo

[Father Jape]

http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?p=23795&utm_source=twitterfeed&utm_medium=twitter

"Recent studies find that children use animated films in constructing their gender identities (e.g. DoRozario, 2004; Baker-Sperry, 2007). However, little is known about how gendered language is presented in children's media. Data on compliments in the Disney Princess films were analyzed for gender of speaker and recipient, and for type of compliment given/received (Holmes, 1986). The proportion of compliments received by female characters declined in the more recent films, although females overall received significantly more compliments on their appearance. These results illuminate how ideologies about language and gender are packaged and presented to children."

[Josephine]

10 Women Who Changed Sci-Fi


Mary Shelley

Credited with founding science fiction as a field, Shelley's key contribution to the genre was Frankenstein; or, The Modern Prometheus. She completed the novel in 1817, when she was still a teenager, after she and her lover, Percy Bysshe Shelley, were challenged to produce a ghost story by their friend Lord Byron. The book's terrifying insight - that we could make life and intelligence – continues to be one of science fiction's enduring themes.


Ursula K Le Guin

Le Guin has been a significant player in the science fiction field since the 1960s and has nourished the sci-fi and fantasy genre with piercing visions of race, gender, ecology and politics. She has also been its heroic defender with a host of best-selling writers citing her as an inspiration.


Connie Willis

With 11 Hugo Awards and seven Nebula Awards to her name, Willis has won more major science fiction and fantasy awards than any other writer. Her work is witty, varied, and often satirical. From her breakthrough story Fire Watch, which was awarded her first Hugo and Nebula awards, her fiction has often explored the great science fiction trope of time travel.


Octavia E Butler

If she didn't exist, we would have to invent her. Butler's work broadened the themes and vision of the genre as a whole, encompassing race, sex and power. A black woman writing in a genre dominated by white males, her work was most highly praised for the depth of its humanity. She was the first science fiction writer to receive a MacArthur Fellowship, sometimes known as the 'Genuis Grant'. Indispensable.



Joanna Russ

Despite her small output – five novels, four short story collection and a novella – Russ's achievement was huge. Noted for her contribution to feminist science fiction, Russ's power also lies in her critique of the science fiction dream, particularly immortality among the stars.


James Tiptree, Jr.

In spite of the name, Tiptree wasn't a man. She was, in fact, a spy who worked for the CIA. Tiptree was the penname Alice Bradley Sheldon used exclusively for her science fiction work, which she debuted in 1968. Explosively influential at the time, her short stories changed the field and there is now a literary prize named in her honour.


Pat Cadigan

After the feminist 1970s and 1980s, cyberpunk announced that the boys were back in town – except that Cadigan was right at the core of the movement. Her 1991 novel, Synners, showed how people and computers could merge.


Anne McCaffrey

The first woman to win a Hugo, the first woman to win a Nebula, McCaffrey also enjoyed wide commercial success. The Ship Who Sang – a 1969 work encompassing five previously published stories - combined space and artificial personalities with utter originality.


Margaret Atwood

Uncomfortable with the term she may be, but she is, at times, a science fiction writer. Her influence, and readership, spans far beyond the genre and the five-time Booker nominee (who won the prize in 2000) would feature any credible list of heavyweight late-20th Century authors. Written in 1986, The Handmaid's Tale's dystopian future dominated by religious extremists gets more prescient by the day.


Ann Leckie

Her trio of Ancilliary novels, published between 2013 and 2015 combine two main strands of science fiction – artificial people and travel in space. Winning a slew of awards, they have announced a major new talent whose next steps will be eagerly anticipated.

http://www.bbc.co.uk/programmes/articles/3NFWVm1zyTX6pFKkDS3MBFV/10-women-who-changed-sci-fi?ns_mchannel=social&ns_campaign=bbc_radio_4&ns_source=twitter&ns_linkname=radio_and_music

[Meho Krljic]

Pomalo je neobično i sramotno da ja ne umem u glavi da sastavim deset ženskih imena koja bi činila ovakvu listu ali za medijum stripa (ograničavam se na angloameričku scenu mada situacija nije drugačija ni drugde). Danas ima mnogo dobrh crtačica koje rade u angloameričkom stripu ali scenaristkinja i dalje jako malo  izvan underground scene a onih velikih, za koje bih mogao da kažem da su donekle uticale da se medijum promeni jedva da ima za prste jedne ruke. Pošto je skoro identična situacija sa afroameričkim autorima, ispada da je strip jedan od poslednjih bastiona bele, muške (i, ajde, heteroseksualne) hegemonije i da je aktuelni (prevashodno) Marvelov  rad na diversifikaciji makar likova i tema uistinu došao u minut do dvanaest.

[Josephine]

Pa eto, mogao si ovaj post da razradiš u tekst za ženski broj ZS, Meho.