• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

The Crippled Corner

Started by crippled_avenger, 23-02-2004, 18:08:34

Previous topic - Next topic

0 Members and 17 Guests are viewing this topic.

Da li je vreme za povlacenje Crippled Avengera?

jeste
43 (44.8%)
nije
53 (55.2%)

Total Members Voted: 91

Voting closed: 23-02-2004, 18:08:34

crippled_avenger

Pogledao sam HIDDEN Braće Duffer, žanrovske ekipe od koje očigledno mnogo očekuju američki film i televizija o čemu svedoči i ovaj niskobudžetni film koji je Warner proizveo iako nije imaoideju šta sa njim da radi. HIDDEN se definitivno ne uklapa u mikrobudžetni Blumhouse obrazac iako na to ponajviše podseća. Mnogo jasnija referenca bio bi neki stariji britanski SF u kome se mudro bira sveden milje, jedno parče sveta koji je zadesila neka velika promena, gde se kroz melodramu, odnose među likovima oslikava velika priča, dostojna holivudskog spektakla. Dufferovi su uradili baš to i najveća snaga njihovog filma upravo leži u dinamici koju su izgradili među junacima, članovima porodice. Tom dobro postavljenom melodramom uspevaju da nadoknade i činjenicu da je zapravo iole iskusnijem gledaocu jasan preokret koji nas čeka na kraju filma, i praktično snagu filma crpe upravo iz onoga što dolazi pre twista a ne samim izvrtanjem premise.

Film je vešto realizovan sa skromnim budžetom i malim izletima u neke ambicioznije prizore, kojih ipak ima. Alexander Sarsgaard i Andrea Riseborough su odlični u glavnim ulogama a prirodno devojčica Emily Alyn Lind je scenestealer, kako i dolikuje ovakvom filmu.

HIDDEN je na kraju dumpovan, što nije zaslužena ali je potpuno logična sudbina filma sa kojim studio nije znao šta da radi. HIDDEN sasvim sigurno nije preterano važno žanrovsko ostvarenje ove sezone ali jeste jedno od onih koje pokazuje da se majstorija ponekad može plasirati i unutar formule.

* * * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam ASHBY Tonyja McNamare, austrijskog pisca koji je u međuvremenu postao reditelj. Ovaj film ima izvanrednu glumačku podelu čiju okosnicu čine Nat Wolff i Mickey Rourke, ima čak i potentnu premisu, ali ono što McNamara na kraju isporučuje i na polju scenarija i na polju režije je daleko ispod proseka. Radeći sa vrlo solidnim indie budžetom on za početak pravi film koji je prestilizovan i preestetizovan za potrebe onoga što mu je filmska supstanca. ASHBY u vizuelnom pogledu ozbiljno koketira sa mejnstrimom ali do njega ne uspeva da dobaci u pogledu priče, niti naracije, pa je efekat kao da gledamo relativno pedantnu ali potpuno šuplju ljušturu.

Scenario deluje kao analiza zadate premise. McNamara se trudi da obuhvati sve ono što bi ta premisa mogla da ponudi u pogledu potencijalnih zapleta ili značenja ali na kraju, sve deluje artificijelno, od transformacije glavnog lika kog igra ponovo odlični Nat Wolff pa sve do pokupaja inovacije - glavni junak je nerd koji ima talenta da bude jock.

Ta "klasna" podeljenost u amričkoj srednjoj školi ovde dobija jednu od svojih napornih interpretacija i već izlazi na nos gledaocima. Rourke je pokušao da bude drugačiji nego inače, i da iskoristi priliku da se malo odmakne od DTV ambisa u kome se ponovo našao. Ipak, ASHBY sigurno neće biti novi THE WRESTLER u pogledu njegove reafirmacije.

ASHBY na kraju ostaje velika propuštena prilika. Odlična podela je ostala neiskorišćena. Svaki pokušaj originalnosti vukao je film u sve veći kliše. Čak i u pogledu osnovnog odnosa, ASHBY kasni za filmom ST. VINCENT koji je već "pokupio kajmak" u sličnom ključu i produkcionom konceptu.

* * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Meho Krljic

Whia, dobro pogođen trejler za Džesiku Džounz, narednu Marvelovu hit Netfliks seriju:


http://youtu.be/eQ3s178GW0Q

crippled_avenger

Super izgleda. Nego Mehmete, sinoć bio odličan dokumentarac o Čorbi na RTSu. Jesi li gledao?


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Meho Krljic

Nope, bindžovao sam prvu sezonu Silicon Valley sa ženom  pa eto.  :oops:  Ali ovo će valjda biti reprizirano 1000 puta.

crippled_avenger

imaš ga na yt. obrati paznju na easter egg :)


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Danas mučki, bez pominjanja imena, pokušava da diskredituje:

"PORED MENE je najbolji rediteljev film, neuporedivo bolji od SISANJA, izgubljenog u haosu saradnje jednog liberala i jednog - licni je utisak - ultradesnicara"

http://www.danas.rs/danasrs/kultura/seruj_postuj_ne_pricaj_ni_sa_kim.11.html?news_id=308659



Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

mac

Neko mora i ultradesničar da bude. Narod traži.

crippled_avenger

Pogledao sam novi film Kena Sanzela BLUNT FORCE TRAUMA i moram reći da je ovaj televizijski rutiner sa par DTV igrenjaka iza sebe napravio ono što tražimo od B-filma a odavno ne dobijamo. BLUNT FORCE TRAUMA nudi walterhillovski ugođaj u priči o dvoje revolveraša koji lutaju južnameričkom provincijom u potrazi za takmičarima u novom sportu - revolveraškoim dvobojima u kojima učesnici nose pancire i cilj je izbaciti protivnika iz ravnoteže udarima metaka.

Ryan Kwanten igra revolveraša koji je u porazi za mitskim učensikom dvoboja, guruom, a Freida Pinto igra revolverašicu koja je pošla da osveti brata kog je ubio jedan dvobojaš-varalica. Između njih se razvija odnos a ubrzo se i postavlja pitanje, kada se već rodila ljubav da li treba odustati od ovog opasnog hobija naročito jer se ispostavlja da guru voli dvoboje ali bez pancira.

Sanzelov film se bez teškoća može nazvati modernim vesternom u kome Južna Amerika preuzima ulogu Divljeg Zapada a Paulo Andres Perez pruža ogroman doprinos kao direktor fotografije da očuva utisak moćne netaknute prirode, alternativne modernosti urbanog i fotogeničnosti ruralnog. Likovi su besprekosrno dizajnirani u pogledu kostima i cela atmosfera je izuzetna.

Sanzelov film spada u red onih žanrovskih ostvarenja koja funkcionišu na bazi premisa koje zahtevaju određenu toleranciju prema nelogičnostima ali itekako uspeva da ih učini ubedljivim kroz jak rediteljski rukopis.

Mickey Rourke igra narečenog gurua ali to je jedna efektna i vrlo mala uloga, tako da fanovi ne treba da očekuju njegovu jaku minutažu. Kwanten je glumac sa ozbiljnim ograničenjima ali nije ništa slabiji od Hillovih štićenika slabije harizme, Freida Pinto je harizmatična čak i kada nemamo jasnu geografsku relaciju odakle je ona i kako se našla tamo. Ne bi me čudilo da je Hillova odluka da kastuje Freidu u novom filmu proistekla iz gledanja baš ovog filma koji mu je pak neko preporučio kao "nešto što liči na njega".

Nedastaju mi, a verujem ne samo meni, baš ovakvi B-filmovi koji se pojave niotkuda i pokažu nam reditelja koji je getoiziran u TV ili DTV produkciji ali je spreman da se bori. Ken Sanzel, inače bivši policajac, zaslužuje pažnju.

* * * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

COOTIES Jonathana Milotta i Caryja Murniona je naizgled critic proof - šta se može zameriti horor komediji o nastavnicima koje napadnu zombifikovana deca osnovnoškolskog uzrasta? Da je glup? Da je retrogradan u pogledu žanra?

Ipak, COOTIES uspeva da bude gluplji i retrogradniji u odnosu na žanrove horora i komedije podjednako, i da potone ispod tog zaklona koji je imao na bazi samog koncepta.

Ako su deca zločinci bili jedan od poslednjih tabua u hororu, taj tabu je ipak odavno prevaziđen, a COOTIES do te mere depersonalizuje decu da na kraju ne možemo čak reći ni da se poigrava tim tabuom. A opet decu dovoljno percipira kao tabu tako da zapravo prave potere, pravog obračuna između odraslih i dece nema puno.

Odluivši se za to da deca budu zombifikovane zveri, autori naprosto gube sve adute koje bi deca kao monstrumi uopšte mogli da imaju a to je pre svega domišljatost, nekonvencionalno razmišljanje i mogućnost da odrasle razoružaju sentimentalnošću. Čineći ih manje strašnim, autori ih istovremeno čine i manje smešnim.

Da ne govorimo da u filmu nikada nema dramske ironije tipa da nastavnici ubijaju pomahnitale đake a da ne znaju kako za njihovu bolest postoji lek.

Depersonalizacijom dece-monstruma, sve se svodi na odrasle likove koji su koncipirani kao nižerazredni sitcom fodder. Glumci su zapravo i razlog zašto ovom filmu prilazim nešto studioznije nego što zaslužuje. Naime, Elijah Wood je sada odlučio da bude zaštitni znak upmarket indie žanrovskih filmova, i u ovom filmu je kao zvezda i producent okupio kvalitetne saigrače poput Rainn Wilsona i Alison Pill, dok se u cameo rolama takođe pojavljuje nekoliko TV zvezda, međutim ideja oko koje su se sabrali nije onoliko sveža ili vešto realizovana kako su očekivali, i mi zajedno sa njima, odnosno od njih.

COOTIES je na bazi imena landgrabovao pažnju filmske javnosti ali je nažalost ne zaslužuje.

* 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Stari piše o nečemu što ga raduje i ohrabruje u našoj kinematografiji,

http://www.beforeafter.rs/kultura/dobri-ucenici/
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam TWIST AGAIN A MOSCOU Jean-Marie Poirea, film koji mi je bio interesantan pre svega zato što je sniman kod nas, i o tom snimanju se među našim filmskim radnicima još uvek ispredaju legende. Za početak, ceo film je praktično sniman u Beogradu koji glumi Kijev i Moskvu, i naravno brojne beogradske lokacije možemo videti u nekim izmenjenim kontekstima, od Tehnološkog fakulteta preko Sportskog centra Tašmajdan, Glavne pošte do već tradicionalno često korišćene Gradske skupštine.

U filmu jednu od glavnih uloga Christian Clavier koji će sa Poireom nekoliko godina kasnije snimiti LES VISITEURS, jedan od najvećih neameričkih box office hitova devedesetih na globalnom nivou. Poire je potom kroz rad naših dstributera postao household name sa svojim akcionim komedijama.

TWIST AGAIN A MOSCOU je prilično haotična salata slapsticka koja pokušava i ne uspeva da bude francuska NINOTCHKA. Poire je inspirisan boravkom u SSSRu hteo da pokaže njegovo "pravo" lice u kome je komunizam karikaturalan i relativno bezopasan a pravi vladari su šverceri i muljatori, i tu dosta realnu sliku imperije koja posrće ne uspeva da artikuliše na pravi način.

Naši filmski radnici su naročito bili fascinirani činjenicom da je na ovom filmu radio Remy Julienne koji je par godina kasnije overio SFRJ snimajući HONOR BOUND u Hrvatskoj, i zaista neke od scena koje sam video sada u filmu slušao sam prepričane decenijama, koliko mi je trebalo da se dokopam ovog filma sa kakvim-takvim prevodom.

To čuveno survavanje Prage niz liticu, zatim jurnjavama sa Ladama Nivama, svakako da su delovali spektakularnije kada sam ih zamišljao nego sada kada sam ih video ali za to nije toliko kriv Remy koliko sam Poire koji je imao materijala za još bolju egzekuciju, pa i infrastrukturu.

Šteta je što špica pokazuje samo francuske glumce i saradnike i ne popisuje niti jednig našeg čoveka, pa spisak ekipe deluje kao sa studentskog filma koji rada mali broj ljudi. Ipak, sada na osnovu materijala možemo barem delimično rekonstruisati učešće naših glumaca.

Po veličini zahvata, po poverenju koje je dato našim filmskim radicima i lokacijama, pa čak i po zanimljivoj premisi, ovo je jedno od jačih gostovanja Stranaca u Raju. Šteta što je film zaista slab.

* 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam IDILU Tomaža Gorkiča, film koji je toliko loš da ne zaslužuje čak ni službeni rezultat 0-3 jer uspeva da postigne mnogo više autogolova od toga. Svaki element koji su mogli da uzmu u svoju korist uspeli su da prokockaju pa čak i okrenu protiv sebe. Evo kako se došlo do 0-5.

0-1 Urbanoia kao postavka je potpuno degradirana time što grupa ljudi iz velegrada odlazi u unutrašnjost, u planine i biva napadnuta od strane inbreda, rednecka, kako god ih nazvali, bez ikakvog razloga. Kad kažem bez ikakvog razloga, tu ne mislim samo na motivaciju zlih i deformisnanih seljaka koji su dati kao esencijalno zli i samim tim su potpuno besmisleni, već i bez ikakve motivacije od strane "građana". Niti je neko isprovicirao seljake, niti se neko u bilo kom pogledu polakomio pa bio kažnjen, niti je došlo do culture clasha. Ništa, otišli ljudi i bili masakrirani na pravdi boga zato što seljaci vole da od njihovog likvora prave rakiju. Ispražnjeno od značenja ovako nešto može da funkcioniše samo ako je besprekorno realizovano, a slutite da baš i nije.

0-2 Slovenački milje i slovenački jezik. Horor fanovi jesu svinje za kojih nema loših pomija, tako da će verovatno negde neko hteti da gleda i IDILU, ali kada su se autori već opredelili da rade nešto toliko generic, onda je barem trebalo da to rade na engleskom. Ovako se ispostavlja da od slovenačkog jezika i miljea nisu imali nikakve koristi, ali su zato nekoj međunarodnoj bottom of the barrel eksploataciji svakako naneli štetu.

0-3 Relativno pristojni efekti maske upropašćeni su time što negativci nemaju apsolutno nijedno drugo svojstvo sem maske. Svedeni samo na, koliko god vešto realizovanu, masku, oni na kraju ostaju samo to - maska. A kada se predugo gleda u masku bez ičega iza, koliko god da je vešto izvedena počinje da deluje prvo neubedljivo, potom da stvara ogorčenje što tako vešti ljudi nisu bili angažovani za nešto bolje.

0-4 Ako tome dodamo da u filmu igraju vrhunski glumci poput Sebastiana Cavazze i Nine Ivanišin i da ne uspevaju da dobiju nikakav zadatak, onda je ovo strašno propuštena prilika ako ne za crossover a ono bar za primer kako se snima upmarket slasher.

0-5 Davno sam gledao MORANU, tada mi se nije dopala, ali ovako napamet, rekao bih da je ipak bila bolji film. POKRAJINA ŠT.2 nije bila horor ali je fino manipulisala žanrpvskim elementima tog profila. IDILA je međutim užasan korak unazad i to za kinematografiju koja pokazuje neke impulse da u pogledu žanra može bolje od ovoga. Ako imamo u vidu da je slovenačka država podržala ovaj film i da je on tako ispao, ne bi me čudilo da se stvori domino-efekat pa da na bazi ovog filma svi regionalni fondovi dignu ruke od horora koji ni ovako nisu mnogo finansirali.

Ove nedelje IDILA izlazi u slovenačke bioskope, videćemo kako će proći.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Možda se peti autogol neće desiti pošto je IDILA koliko god to neverovatno zvučalo osvojila nagradu za najbolji dugometražni film na slovenačkom nacionalnom festivalu!


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Ghoul

da, da, sve to već piše ovde:

Quote from: Ghoul on 22-09-2015, 03:22:07
Quote from: Ghoul on 30-07-2015, 11:31:46
slovenci snimili horor!
IDILA (2015) – Prvi slovenački horor film



kakav je?

evo, sve piše:
http://ljudska_splacina.com/2015/07/idila-2015-prvi-slovenacki-horor-film.html

ha ha haaa - na festivalu slovenačkog filma, OVO je proglašeno za najbolji!
što je najgore, verujem da i jeste, u toj konkurenciji!

Najboljši slovenski film je grozljivka Idila

Festival slovenskega filma se sklepa v tonu, ki je zaznamoval velik del letos predstavljene produkcije - z izrazitim žanrskim podčrtajem in močno prisotnostjo kratkometražnih filmov. Najboljši celovečerni film 18. izvedbe je postala akcijska grozljivka Tomaža Gorkiča Idila. Najboljši režiser pa je Jan Cvitkovič, vendar ne za pričakovano komedijo Šiška Deluxe, temveč za kratki film Ljubezen na strehi sveta.

http://www.rtvslo.si/kultura/novice/najboljsi-slovenski-film-je-grozljivka-idila/374433
https://ljudska_splacina.com/

crippled_avenger

Pogledao sam КИНО ПРО АЛЕКСЕЕВА Mihaila Segana, jedan od onih filmova gde se prvu polovinu filma čudim kolika je reditelj budala a drugu polovinu kolika sam ja budala što to uopšte gledam. Segan je snimio ambiciozan film koji je želeo da kaže mnogo ali je strukturalno, pa i na nivou supstance ostao na nivou studentskog filma. Teško je o ovom filmu i njegovim problemima govoriti bez spoilera a onaj ko ipak hoće da ga gleda, neka ne čita dalje.

Naime, ovo je film o čoveku kog novinarka poziva u Moskvu da govore o njegovom kantautorskom radu, s tim što to zapravo nije klasičan kantautorski rad već čuvena ruska "autorska pesma", i onda kreću reminiscencije na dva života - jedan je njegov pravi život u kome je Aleksejev kantautor-amater koji zapravo radi kao inženjer, a drugi je izmaštani život u kome on ne samo da komponuje već i "živi" kao umetnik.

Taj sukob u kome je čovek kantautor u oba slučaja ali je u jednom inženjer a u drugom "ander" je zapravo jedna dosta interna sovjetska stvar. Naime, "tehnička inteligencija" je bila uslovno rečeno povlašćena u SSSR nasuprot intelektualaca i ne-režimskih umetnika, tako da je junakov izbor da bude inženjer i pevač uporedo zapravo znak velikog konformizma, ali to je jako teško razumeti bez žešće upućenosti u životni stil Sovjeta i njihove društvene okolnosti.

Međutim, kako onda Aleksejev biva pozvan u emisiju gde voditeljka pronalazi određene artefakte koji potvrđuju da je on bio cenjeni "ander"? Pa, to je zato što je zapravo reč o nekadašnjoj devojčici koja je bila zaljubljena u njega i sada je odlučila da mu ulepša kraj života.

Ne šalim se.

Seganov film je tehnički korektno ali ne naročito spektakularno realizovan i imajući u vidu stepen budalastosti, relativno je pitak. Međutim, ovo je jedan od onih radova ogromne pretenzije koji čak ni strukturalno ne uspevaju da je izdrže.

* 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam dobitnika nagrade kritike na slovenačkom nacionalnom festivalu u Portorožu, i da ne znam da je IDILA dobila glavnu nagradu, olako bih ga otpisao kao "tipičnog jugoslovenskog dobitnika nagrade kritike". Film PSI BREZSČASJA Mateja Nahtigala je tipičan favorit kritike od svoje postavke pa nadalje, jednostavan je, oslanja se na estetiku gangsterskog filma i noira i mogao bi se posmatrati kao nešto što bi nadražilo pljuvačne žlezde regionalnih žanrovaca srednje i starije generacije, upravo svojom arty intervencijom u odnosu na poznate obrasce.

Međutim, za početak je bitno poređenje sa IDILOM u kome Nahtigalov film sa svim svojim nedostacima deluje kao Bergman, Scorsese i Refn u isto vreme, kao GET CARTER našeg doba. Evidentno je da još uvek imam teškoće da shvatim kako je IDILA dobila nagradu jer spada u onaj red bizarnih exploitiation promašaja koji naprosto nisu te sreće da budu nepravedno nagrađeni. Nepravedne nagrade su ipak uvek namenjene pretencioznim ili barem angažovanim promašajima. No, eto ako je exploitation promašaj dobio nagradu, onda možda ni PSI BREZČASJA nisu tipičan "kritičarski laureat".

U izvesnom smislu, po zapletu bismo ovaj film mogli definisati kao slovenački GET CARTER. Tvrdi tip se vraća u rodni grad kako bi istražio smrt brata a tamo zaključuje da se krug osmunjičenih kreće oko moćne porodice koja ima kriminalne i političke interese, lokalnog gangstera i fatalne žene. Razrešenje donosi podjednaku ako ne i veću dozu ironije nego GET CARTER.

U pojedinim deonicama Nahtigalovo gaženje po obrascima noira dovodi do efekta parodije, a u pojedinim taj svedeni tough guy pristup nije loš.

Nahtigal ima backround u svetu fotografije i rokenrola sa pratećom video produkcijom, stoga ne čudi da je njegov film doneo određenu vizuelnu artikulisanost, ali daleko od toga da se može nazvati spotovskim ili pak visokoestetizovanim. No, estetizovan jeste, i na nivou vođenja priče uprkos jednostavnosti pokušava da bude ambiciozan, pa u jednom trenutku čak i da rizikuje.

Kraj filma, odnosno zaključenje priče je vrlo efektno.

Nahtigal se solidno snašao sa glumcima koji nisu preterano jaki u perosnality domenu, izuzev Radka Poliča naravno, ali su aposlutno svesni svog zadatka i ispunjavaju ga kako treba.

Na kraju, ipak ta autentična boja koju bi slovenačka lokacija trebalo da donese ne uspeva da u potpunosti odmakne pse od GET CARTERa, POINT BLANKa i prepoznatljivih uzora u dovoljnoj meri da se ukloni od epigonskog statusa. No, u odnosu na IDILU, ovo je znatno ozbiljnije ostvarenje-

* * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam INFINITELY POLAR BEAR Maye Forbes, vrlo zanimljivu autobiografsku fikciju o odrastanju dve devojčice sa ocem koji pati od manične depresije. Maya Forbes je stekla moje poštovanje radom na genijalnoj seriji THE LARRY SANDERS SHOW gde je počela kao scenarista da bi na kraju postala i jedan od producenata. INFINITELY POLAR BEAR je duhovit film, međutim ipak stavlja veći akcenat na onu mračnu stranu koja bi se mogla prepoznati u kovanici "crni humor". Kao i u depresiji, nad nekim toplim, vedrim ili naprosto smešnim dešavanjima nadvija se "crni oblak".

Mark Ruffalo igra oca i napravio je zaista izvanrednu ulogu. Njegov Cameron Forbes je čovek koji ima sve potrebne osobine za dobrog tipa sa problemom oličenim u tome što ga bolest pobeđuje i toga je svestan i on sam i njegova okolina. Ruffalo vrlo dobro uspeva da kanališe tu samosvest emancipovanog duševnog bolesnika, i njegova igra prevazilazi inicijalni high concept priče o čoveku koji uprkos bolesti mora da brine o dve kćeri dok mu žena ide na školovanje.

Drugi sloj filma je prikaz epohe, Amerike na kraju sedamdesetih gde se još uvek nije u potpunosti zaokružila emancipacija žena a rasna jednakost nije ni u najavi. Ceo look osamdesetih fantastično kanališe DP Bobby Bukowski koji uspeva da dočara njihovu vibrantnost ali i da učini da film zaliči na filmove tog vremena.

Ukupno uzev, i to je potpuno neočekivano iz više razloga, najpre zato što je Maya Forbes scenarista, INFINITELY POLAR BEAR je vizuelno uzbudljiv film, ne samo zbog kolorita koji je proizveo Bukowski već i zbog vrlo nervozne kamere i zanimljivog kadriranja kojim se jako efektno prenosi emocija ove disfunkcionalne porodice.

Možda najveće priznanje za ovaj film može biti to što pored ozbiljne porodične traume, sa elegičnim ishodom, uspeva da bude i šarmantna porodična priča na liniji KRAMERa.

* * * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam ŠIŠKU DELUXE Jana Cvitkoviča. Ova komedija slovenačkog venecijanskog laureata nije učinila mnogo da me približi njegovoj poetici iako pretenduje da bude vrlo komunikativno delo. Nažalost, iako ostavljam mogućnost da tu ima nekog lokalnog humora koji ja ne razumem, ovaj film mi deluje kao neko iživljavanje reditelja koji može da radi šta hoće, dohvata se žanra koji ne ceni previše i onda snima koješta. Premijera na festivalu u Montrealu pokazuje da Cvitkovičevo ime nije bilo dovoljno da mu obezbedi neki jači festival.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Snyder dobio ponudu HBO za WATCHMEN...


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam I LAGENS NAMN veterana skandinavskog bioskopskog i televizijskog krimića Kjella Sundvalla. Reč je o ekranizaciji romana Leifa WG Perssona, poznatog po serijalu o inspektoru Backstromu koji je prošle godine imao globalnu prezentaciju u formi Foxove, nažalost ukinute, serije. I LAGENS NAMN je film iz 1986. godine, snimljen je u periodu kada je Persson već napustio policiju i počeo da piše članke i knjige, ipak decenijama pre nastanka Backstroma. Ton ove ekranizacije je stoga dosta daleko od onoga po čemu je Leif danas najpoznatiji, ali i od onoga što danas krasi Scandi Noir.

I LAGENS NAMN je amerikanizovan krimić, možemo ga lagano proglasiti rip-offom MAGNUM FORCEa kome međutim nedostaje upravo "Inspektor Kalahan" da bi bio prava "klopka za Inspektora Kalahana". Glavni inspektor koji istražuje slučaj interventne patrole štokholmske policije koja je uzela zakon u svoje ruke, i pokušava da se razračuna sa raznim prestupnicima a pre svega da udari na jugoslovensku mafiju, krajnje je bled i neupečatljiv.

U nekim svojim drugim radovima, više ellroyevskog tipa, Persson je pokazao fascinaciju ekstremno desnim krilom pripadnika štokholmske policije pa njih ima i ovde, i prikazani su baš kao grupa iz MAGNUM FORCEa, sa sve jednom pripadnicom jer kod Šveđana i među zločincima imaju kvote za žene.

Činjenica da su na meti jugoslovenski kriminalci je zanimljiva, uostalom ovo je pionirski slučaj da je ova mafija prikazana u stranom filmu, premda u ovom filmu ne možemo reći da je anticipiran jako efektan prikaz jugo-mafije iz PUSHERa ili SNABBA CASHa. Ovde su Jugosloveni tretirani pre svega kao doseljenici, prilično amorfni i bez nekih obeležja. Čak ni prezimena nisu baš pogođena iako se jedan od pripadnika zove Miloš.

Ipak, sasvim je logično da se u ovom periodu javljaju filmovi o jugomafiji, a po opisu nekih drugih Perssonovih ekranizacija rekao bih da ga i u nekim drugim delima inspiriše ova kriminalna grupa koja je u jednom periodu dominirala tamošnjim podzemljem.

I LAGENS NAMN je ruku na srce dosta konfuzan film koji uprkos tvrdoj inscenaciji Kjella Sundvalla nema pravu narativnu disciplinu. Između ostalog, postoje jako duge deonice bez glavnog junaka i njegove istrage i po tim detaljima se vidi da Sundvall mnogo više snage troši na kopiranje imaginarijuma američkog policijskog filma nego njegove istinske strukture gde se sve prelama kroz junaka-istražitelja.

Otud i ovaj film ostaje pre svega zanimljiv za fanove krimića i entuzijaste za skandinavsku tradiciju u tom žanra.

* 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam SPOOKS: THE GREATER GOOD Bharata Nallurija, film nastao iz BBC serije koja je uspešno išla skoro punu deceniju, proizvela jedan spin-off i može se računati kao uspešan britanski odgovor na 24. SPOOKS je bio serija koje je odgovorila na špijunsko-teroristički izazov ubrzo posle 24 unoseći dozu britanske uzdržanosti i policijskog procedurala. Nisam gledao sve sezone i epizode ali ću pokušati jer mi je serija zanimljiva. Iako ne mogu reći da je brains SPOOKSa bitno veći od 24kinog, ili da je uspeo da zameni njeni brawn, ova serija ipak ima svoje mesto, između ostalog i korz mešavinu meta-arca i case of the week strukture,

Film THE GREATER GOOD izlazi u sezoni kada je zavladao spy movie fatigue i kada mu je kao žrtva pao mnogo bolji i ambiciozniji film poput THE MAN FROM UNCLE. U okolnostima kada je godina iznedrila KINGSMAN, UNCLE, pa i nesrećno ROGUE NATION a čeka se SPECTRE, THE GREATER GOOD nije imao šta da traži. Ipak, posle pogledanog filma, teško je reći da je ovo bio sasvim nepotreban naslov.

Naime, THE GREATER GOOD ni po budžetu ni po drugim mogućnostima, kao što je recimo glumačka podela, nije skupi blokbaster. Niz faktora čini da ovaj film ostane "manji" a opet žanrovski sasvim sigurno utemeljen na teritoriji repertoarske špijunske priče. Nažalost, film bi imao koristi od harizmatičnijih glumaca, Kit Harrington pre svih nije dorastao ovom zadatku uprkos velikoj slavi koju mu je doneo GAME OF THRONES. Kit ni u pogledu šarma niti fizičke snage ne odgovara liku špijunu-usamljeniku-avanturisti koji dolazi u kožnjaku i kao rogue spasava britansku agenciju. Peter Firth je kudikamo prihvatljiviji u mentorskoj ulozi, mada su zapravo epizodisti Jennifer Ehle i Tim McInnerhy kao epizodisti pravi ljudi na pravom mestu sa adekvatnim "formatom" u odnosu na ulogu.

Zaplet je jednostavan i efektan. Izlaže se brzo kao da gledamo epizodu televizijske serije i za gledanje filma NIJE POTREBNO PREDZANJE GLEDANJE SERIJE, štaviše mislim da će ak fanovi serije biti manje zadovoljni od onih koji to nisu.

Bharat Nalluri, reditelj koji je rediteljski lansirao i okončao SPOOKSe, vrlo sigurno i sa skromnim budžetom uspeva da izrežira sve što treba, i THE GREATER GOOD mi je bio zanimljiv baš kao recept kako film iz "manje kinematografije" može da pokuša da se formuliše kao high concpet špijunski blokbaster. U tom pogledu, iako je film namenjen najširem internacionalnom tržištu, uostalom dolazi iz zemlje koja je iznedrila Bonda i dala know how za mnoge klasike špijunskog podžanra, smatram da je mnogo poučniji autorima koji dolaze iz još manjih kinematografija

Samo zbog uverenosti da su Britanci mogli izabrati dva bolja leada, filmu dajem manju ocenu nego što bi dobio da je nemački, ruski, španski, francuski ili srpski.

* * 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Kathryn Bigelow nije pogrešila kada je kao izvršni producent potpisala dokumentarni film Matthewa Heinemana CARTEL LAND. Ovaj film je potpuno na liniji njenih rediteljskih radova, izrazito muška i višeslojna priča, uzbudljiva ne samo u okvirima istorijskih događaja koje opisuje, i dramskog razvoja situacije već i vizuelno. CARTEL LAND je priča o prednostima i nedostacima "naoružavanja narod". Konkretno, ovde se govori o dve grupe "naoružanog naroda", antifederalnih grupacija u Arizoni koje žele da preuzmu kontrolu u pograničnom pojasu prema Meksiku, i narodu u Meksiku koji se samoorganizovao u borbi protiv kartela.

Iako je formalno kartel glavni protivnik obe grupacije, Heineman pokazuje da su ove grupe i po sastavu i po pozadini bitno drugačije. Američku čine otpadnici, ljudi bez profesije, rasisti, traumatizovana sirotinja, dočim meksičku zbilja čini narod koji više nije mogao da trpi kartelski zulum. No, kako borba dobija na zamahu, pokazuje se da ni narodna buna nije imuna na korupciju, finansijsku, političku i moralnu.

U centre priče su dvojica vođa, od kojih je zanimljiviji meksički narodni tribun doktor Mireles koji predstavlja emocionalni pa i moralni centar dešavanja, iako ne možemo reći da je i on sam imun na korupciju i izazove koje postavlja moć.

Heineman je ili genije inscenacije ili je imao pristup ljudima i događajima bez presedanja. CARTEL LAND je moderni vestern, sa kamerom koja se nalazi u epicentru dešavanja, od narodnih zborova i backroom dogovora do revolveršakih obračuna sa kartelima. Čini se da su Meksikanci kudikamo bili otvoreniji u prikazu svog modus operandija od antifederalnih Arizonjana jer u jednom susretu sa meksičkim emigrantima, ovi deluju mnogo politički korektnije nego što bi se očekivalo. Dočim Meksikanci nemaju strah da pred kamerama pokažu svoje uživanje u nadmoći proistekloj iz naoružanosti.

Heinemanov film na kraju svega ipak pokazuje da je veliko narodno nadahnuće itekako sklono padu u korupciju i nažalost, mislim da će gledaoci sa raznih podneblja lako prepoznati neke od svojih pokreta koji su doživeli sličnu sudinu. Ipak, malo ko je dobio ovako narativno i vizuelno uzbudljiv dokument o usponu i padu, i borbi za pravdu koja nikada ne izlazi iz mode.

* * * * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam MANNEN FRAN MALLORCA Boa Widerberga, prvu bioskopsku ekranizaciju Leifa Perssona, i to u režiji čoveka koji je snimio do tada najuveniji šedski krimić. U ovom filmu iz 1984. Persson po prvi put dobija priliku da ekranizuje svog junaka detektiva Jarnebringa koji će potom protagonista i na televiziji.

Ovaj film je nastao po uspešnom Perssonovom romanu napisanom posle otpuštanja iz policije zbog otkrivanja poznatog seks skandala u švedskoj vladi i policiji i priča se bavi upravo tim slučajem, pokazujući mehanizme pritiska tajnih službi na vladu i policiju.

Priča kreće iz istrage jedne naizgled rutinske pljačke, u kojoj počinilac kreće sa brutalnim uklanjanjem svedoka da bi se sve završilo načinjanjem slučaja koji policajci ni po koju cenu ne smeju da isteraju do kraja.

Widerbergova režija je energična, sa dosta potere kamere i elegancijom čak i u scenama kada se snima sa ramena. Ovaj film je postigao uspeh o čemu govori i činjenica da je isti glmac potom igrao Jarnebringa u filmu I LAGENS NAMN. Uprkos tome što je Widerbergov film bitno bolji o onoga koji će potom snimiti Sjovall, ipak se u mnogim situacijama scenario koji potpisuje sam reditelj oslanja na neke usiljene koincidencije i prikazuje Štokholm kao "manji grad" nego što zaista jeste.

Ipak, ukupno uzev MANNEN FRAN MALLORCA je značajan švedski krimić i bitan doprinos evropskoj tradiciji u ovom žanru. Sve greške kad se ostave po strani, Widerbergova inscenacija i rad s glumcima pokazuju reditelja koji itekako ima upečatjiv rukopis. Od toga profitira naravno i sam Persson kome upravo Widerbergova sigurna ruka omogućuje da dobije dobro struktiranu bioskopsku ekranizaciju.

* * 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Seth Grahame-Smith is in talks to direct the movie adaptation of "The Flash" for Warner Bros.

Charles Roven is producing the film, based on the studio's DC Entertainment property about the crime-fighting superhero who can move at superhuman speeds. Zack Snyder and wife Deborah Snyder are executive producing.

The character, created by writer Gardner Fox and artist Harry Lampert, first appeared in Flash Comics #1 in 1940. The TV series "The Flash," developed by Greg Berlanti, Andrew Kreisberg and Geoff Johns, began airing on the CW last October.

"The Flash" would mark Grahame-Smith's feature directorial debut. He would helm from his own script. Grahame-Smith is the author of "Abraham Lincoln: Vampire Hunter" and "Pride and Prejudice and Zombies," and the screenwriter of Warner Bros.'s upcoming "Lego Batman."

"The Flash," starring Ezra Miller, will hit theaters on March 3, 2018. The character will be introduced in "Batman v Superman: Dawn of Justice" in March and appear in "Justice League: Part One" in 2017.

The news was first reported by The Hollywood Reporter.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam PARTISAN Ariela Kleimana, pretencioznu stilizovanu melodramu o sazrevanju koja kroz angažman Vincenta Cassela i vešto ubačenim "žanrovskim hookom" pokušava da mu podigne reputaciju i doda novu dimenziju atraktivnosti. Nažalost, ovo je film smešten Nigde, koji se dešava Nikada i nažalost nije baš da ne govori Ništa, ali nije baš ni da se pretrgao u tom pogledu.

Cassel pokušava da bude osnovna račk prestiža u ovom filmu koji namerno pokušava da izgleda kao prevaziđeno istočnoevropsko umetničarenje, samo lišen sociopolitičkog konteksta a bez istinske fascinacije imaginarijumom tog tipa filma.

Melodramski aspekt je takođe mutan, a kako autor beži od jednostavne identifikacije gledalaca sa likovima i onda i on ne funkcioniše baš najbolje.

Sve u svemu, PARTISAN je u najavama delovao kao senzacija ali film ne samo da nije dobar, nego nije ni ono što nam je u pogledu sadržaja obećavano...

* 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam SLEEPING WITH OTHER PEOPLE Leslye Headland, njen novi pokušaj posle BACHELORETTE da sa glumcima major kalibra uradi prljavi indie romcom. Rekao bih da je ovog puta još manje uspela uprkos činjenici da je u glavnoj ulozi imala Jasona Sudeikisa koji je vrhunski talenat i koji je učinio sve što može da bude emotivni centar ovog filma, ali naprosto to nije bilo dovoljno. Prvo, Alison Brie koja je raspoložena za nadigravanje, ipak nije njegov nivo. A onda naprosto ni humor, ni romansa, pa ni mehanika zapleta zapravo nisu proradili. Moja očekivanje od Leslye Headland delimično su bazirana na nečemu što je zapravo verovatno fusnota u njenoj karijeri, pisanje za seriju TERRIERS koja da,  još uvek, uspeva da me podstakne da se nadam vrhunskim rezultatima članova njene ekipe.

BACHELORETTE je bio debi koji obećava ali ne uspeva da pruži zaokružen rezultat. SLEEPING WITH OTHER PEOPLE nažalost ne dobacuje ni do toga.

* * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

DELITTO IN FORMULA UNO Bruna Corbuccija, Sergiovog mlađeg brata privukao me je svojim naslovom i činjenicom da je u radu na filmu bio angažovan Remy Julienne. Naravno, kao i svaki pravi italijanski exploitation imao je dovoljno aduta da me namami i potom ne isporuči ni deo onoga čemu sam se nadao, a ti aduti su poneki član ekipe i naslov koji atraktivno sumira temu filma.

Remy Julienne je imao priliku da uradi jednu poteru koja je pristojna ali zbilja ništa naročito i svakako mnogo manje od onoga čemu sam se nadao u spoju sa naslovom.

A naslov je naravno izneveren na svim nivoima. Prvo Formule ima vrlo malo u filmu ali se i samim zločinom, glavni junak detektiv Nico Giraldi bavi vrlo malo. Film troši jako puno vremena na neke sporedne slučajeve koji imaju vrlo malo jakih veza sa onim iz naslova, a kako je reč o serijalu detektivnskih filmova, Tomas Milian u svakom pogledu nudi jednu dekadentnu verziju detektiva Nica Giraldija i u pogledu igre a naročito načina na koji se poigrava sa svojim kostimom.

Ovo je bio osmi ili koji već nastavak serijala DELITTO o Nicu Giraldiju pa gledano iz tog ugla nije baš ni da sam imao čemu da se nadam.

* 1/2 / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Ridley Scott se od reditelja od kog se moglo očekivati nešto korektno, barem dobro snimljeno, pretvorio u senilnog starca za kog familija strepi da li će napraviti eksces kada dođu gosti. Kako demencija napreduje, tako su i ekscesi sve češći i češći a THE MARTIAN je nažalost jedan od njih.

U svetu u kome se desio GRAVITY, film kao THE MARTIAN deluje tragikomično na svim nivoima, od režije, preko scenarija, do glume. Ponekad se desi da izađe neki film i naprosto izazove game change i hteo to Ridley ili ne, GRAVITY je bio taj film.

THE MARTIAN je istovremeno neverovatno staromodan i neverovatno slab u fundamentanim vrednostima koje su krasile baš staromodne filmove. Za početak, Drew Goddard u scenariju ne uspeva da generiše nikakvu dramu, a na konvencijama koje moraju proizvesti dramatičnost se itekako insistira. Međutim, cela paralelna radnja na Zemlji, lišena je sukoba, lišena je drame, svi se u svemu slažu, nijedna prepreka nije nesavladiva, sve ide kao po loju, koliko god je to moguće i pošto negde i senilni Ridley shvata da to sve ne vodi nikuda počinje da pumpa scene nekim isforsiranim slapstickom, nekim BIG BANG THEORY dijalozima, nekim neshvatljivim klišeima, od nerda na kog niko ne računa koji smisli slingshot do naivnih pokušaja dirljivosti sa tvrdim direkorom NASA i njegovom ekipom. Međutim, ceo zemaljski deo je naprosto slab te je slab pa ga Ridleyevi pokušaju dopingovanja humorom i gegovima čine još jadnijim. Trenutak kada se u product placement fazi pojave KInezi sa svojom raketom, sa sve KInezima koji su prikazani kao Maovi aparatčici sa digitronia koji se izražavaju u nekim lejmerskim maksimama, jeste tačka kada svako ko ima gram mozga potpuno diže ruke od svega.

Situacija na Marsu nije bitno bolja. Najbolje je kad Matt Damon ćuti i radi ili kada ne govori više od Toma Hanksa u CAST AWAYu. Međutim, za početak i za razliku od CAST AWAYa, Damonov lik nema nijednu ozbiljnu psihološku krizu, a Ridley je mnogo slabiji reditelj od Zemeckisa da bi dočarao negostoljubivost te nove lokacije. Mars u ovom filmu deluje kao neka rendom pustinja u kojoj je nemoguće disati lokalnu atmosferu ali sve ostalo je manje-više OK, gravitacija nam prija, na nebu ima obdanice, sve je to u vizuelnom pogledu OK i relativno podnošljivo. Nema one specifične fizike koja je potpuno neprirodna našoj percepciji prostora i kretanja kao u GRAVITYju, nema one opasnosti koja vreba iz svake bobice kao u CAST AWAYu. Nema zubobolje Toma Hanksa, mada Damon ima jednu hirušku intervenciju kakvu je Stallone sebi radio u svakom drugom filmu izuzev onih komedija.

Zatim, da bi se uopšte shvatilo šta se dešava, Matt Damon vodi video dnevnik i to je posebna neuralgična tačka jer u jednom trenutku THE MARTIAN postaje radio drama, a ono što Damon prati u tom video dnevniku je izrazito feelgood do granice neprijatnosti koja nastupa kada komentariše disco muzičku kolekciju svoje koleginice. Dakle, tu ne da nema nervnog sloma, nego stvar deterioira u pravcu nekakvog mlakog školskog programa u kome Damon predstavlja svoje naučne izume, ali inače od toga se negde oko pola filma prestane kada mu "suša uništi bostan" odnosno mraz mu upropasti krompir. Od tog trenutka sve do same završnice, genije naprasno prestaje da se bavi naukom.

Svemirski brod iz kog šalju ekspedicije na Mars je urađen u zero gravityju osim u jednoj prostoriji gde se rotacijom stvara efekat gravitacije i ta prostorija izgleda kao soba za sastanke u Raiffeisen Banci, sa sve nekim nameštajem i udobnim stolicama i naravno tu se dešavaju neki bitni sastanci koji su i glumački i rediteljski loše urađeni. Međutim, u filmu koji toliko insistira na realizmu potpuno je neverovatno da zalutaju takvi space opera momenti.

Kad je o realizmu reč, možda bismo mogli reći da je THE MARTIAN i imao odsustvo drame baš zbog Ridleyevog pokušaja da učini realističnim, odnosno da ga pretvori u film koji govori o fikciji bliske budužnosti tretiranoj kao istinita priča. Nažalost, ako je to želeo da uradi onda ga je preopteretio feelgood momentima i dosta sumnjivim dizajnom podjedinih objekata.

Glumačka podela je prilično brzopleta. Ako izuzmemo Damona koji postao predmet memeova, prvo jer ima sličnu ulogu kao u INTERSTELLAR, potom jer je ovo opet film u kome ga neko odnekle spasava, u nekoliko drugih uloga, recimo Jessice Chestain ili Mackenzie Davis koja će uskoro na set početi da dolazi sa tastaturom zalepljenom za prste.

THE MARTIAN je film koji počne relativno dopadljivo i probudi gledaočevu nadu ali se onda raspadne u nešto što je baš staračka nemoć. Tako da ovo nije ni Ridleyev najbolji film u svemiru, mada bolji je od PROMETHEUSa, ni Damonov, jer ELYSIUM je za ovo master class, i generalno vrlo potcenjen film.

I tu dolazimo do Blomkampa, sjajnog reditelja kog su džukele dokusurile i bacile na kolena da prekrši svoje obećanje da neće raditi nastavke i strip-ekranizacije i to dovodeći ga baš kod Ridleya da u njegovoj produkciji radi novi ALIEN. Umesto da gledamo Blomkampa, kako radi nadalje, mi gledamo ove muzejske filmove kakve snima Ridley. I ljudi kao Blomkamp još zavise od njega...

* * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Sve što ste želeli da znate o švedskom krimiću a niste smeli da pitate...

http://www.beforeafter.rs/kultura/svedski-aranzman/
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Kelly Macdonald and Bill Nighy are also poised to star in Bong Joon-ho's "Okja"

Jake Gyllenhaal, Paul Dano, Kelly Macdonald and Bill Nighy are poised to join Tilda Swinton in "Okja," a multilingual monster movie from "Snowpiercer" director Bong Joon-ho, multiple individuals familiar with the project have told TheWrap.

Details surrounding the project remain vague, but it is said to feature a Korean female lead and a host of English-language supporting actors whose scenes will be set in New York. Lewis Pictures is producing "Okja," which is expected to start production early next year.

Swinton has already confirmed her involvement in the project while the other actors are in various stages of discussions, and though official offers have not gone out yet, they're expected to shortly. Representatives for Gyllenhaal and Dano did not immediately respond to requests for comment.

Also Read: 'Snowpiercer' Review: Chris Evans Thriller Embraces and Rejects Blockbuster Conventions

Director Bong recruited a top-notch English-language cast for his hit film "Snowpiercer" including Swinton, Chris Evans, Jamie Bell, Octavia Spencer, Ed Harris, Alison Pill and John Hurt. "Snowpiercer" grossed $82 million overseas and countless more millions on VOD domestically. The South Korean filmmaker's previous movies include the serial killer procedural "Memories of Murder," the crime drama "Mother" and the critically acclaimed monster movie "The Host."

Gyllenhaal is coming off an impressive run that includes "Nightcrawler," "Prisoners," "Southpaw" and the upcoming Fox Searchlight release "Demolition," which opened the Toronto International Film Festival. He can currently be seen in "Everest" and will soon begin filming Tom Ford's "Nocturnal Animals." He's also attached to star in "The Current War," the Boston Marathon bombing movie "Stronger" and Antoine Fuqua's drug drama "The Man Who Made It Snow." He's represented by WME, which also reps director Bong.

Dano, who received a special thanks credit on "Snowpiercer," will soon be seen in Paolo Sorrentino's "Youth" and the miniseries "War & Peace." He recently delivered an awards-worthy performance as a young Brian Wilson in "Love & Mercy." He's represented by WME and Anonymous Content.

Also Read: Jake Gyllenhaal's 'Demolition' Tears Down Toronto on Festival's Opening Night

Macdonald starred on HBO's "Boardwalk Empire" and will soon be seen in Ricky Gervais' Netflix comedy "Special Correspondents." Her feature credits include "Trainspotting," "No Country for Old Men" and the final "Harry Potter" movie. She's repped by ICM Partners and Independent Talent Group.

Nighy is a Golden Globe winner who recently starred in the acclaimed dramedy "Pride" as well as the hit sequel "The Second Best Exotic Marigold Hotel." He's repped by CAA and Markham, Froggatt and Irwin.

Swinton is coming off of "Only Lovers Left Alive," "The Grand Budapest Hotel" and a nearly unrecognizable comedic turn in Judd Apatow's "Trainwreck." She'll soon begin filming Marvel's "Doctor Strange" and will next be seen in Luca Guadagnino's thriller "A Bigger Splash" and the Coen brothers' comedy "Hail, Caesar!" She's repped by UTA and Hamilton Hodell.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

mac

Hm, sad će da ispadne da je i Apollo 13 slab film, jer se i tamo svi uglavnom međusobno slažu. Knjiga opisuje borbu čoveka protiv nedaća. Nedaće su tu u filmu, čovek se bori protiv njih, sve prikazano ima smisla, tako da mi nije baš jasno šta je zapravo problem? Da ima više drame u filmu onda bi to bilo očigledno kalemljenje, i ima nas kojima se to ne bi svidelo.

Veliki prostor u sobi sa gravitacijom (zapravo u četiri sobe, od kojih je jedna dnevni boravak, jedna sala za vežbanje, a mogu da pretpostavim da je jedna spavaonica) proizilazi iz potrebe da poluprečnik tog prstena bude veliki, kako bi efekat centrifugalne sile bio izraženiji. Ako već poluprečnik mora da bude veliki onda stvarno nema razloga da prostor na obodu bude mali.

Truman

Tjah, Marsovac je šablonski film a lik kog tumači Met Dejmon je previše kul ( pevanje uz disko muziku i šale na račun iste, psovanje predsednika...) što mi deluje prilično usiljeno i fejk. Reklo bi se zaista da nema prave psihološke borbe sa samim sobom kao što je slučaj u Gravitaciji. Met Dejmon je sjajan glumac ( rekao bih da je bolji od Klunija ), ali fazon u kom je njegov lik predstavljen je nekako previše površno holivudski. Žalim što sam dao 690 din u Delti za ovaj osrednji film.
"Do what thou wilt shall be the whole of the Law." A.C.

crippled_avenger

mac, mislim da sam objasnio razliku između istinite priče i fikcije i kako se MARTIAN uklapa u to, između ostalog misleći i na APOLLO 13

ima čitav pasus konkretno o tome:
"Kad je o realizmu reč, možda bismo mogli reći da je THE MARTIAN i imao odsustvo drame baš zbog Ridleyevog pokušaja da učini realističnim, odnosno da ga pretvori u film koji govori o fikciji bliske budužnosti tretiranoj kao istinita priča. Nažalost, ako je to želeo da uradi onda ga je preopteretio feelgood momentima i dosta sumnjivim dizajnom podjedinih objekata."

Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

mac

Okej, imamo po tebi dva razloga zašto Skotov pokušaj da nam proda priču nije uspeo: 1. mnogo feelgood momenata, i 2. sumnjiv dizajn objekata.

Feelgood momenti su esencija filma (i knjige). Neka druga osoba koja ne bi imala pozitivistički stav prema svetu koji ga okružuje, i stvarima koje joj se dešavaju, možda ne bi ni mogla da se izbori sa problemima. Izgledali bi joj nepremostivo. Neko drugi bi samo pojeo sve što ima, i nebi ni probao da ode do Pathfindera i iskoristi ga za komunikaciju. I umro bi od gladi. Imali bismo neki potpuno drugi film, a ne ovaj, a ja baš volim što imamo baš ovaj film. A ako ćemo pravo nije baš da junak nije s vremena na vreme klonuo duhom. Ljudi kao Mark Watney postoje u realnom svetu, i imaju više šanse od nas drugih da polete u svemir, jer Nasa želi da tamo ima ljude koji će se uhvatiti ukoštac sa svime, a ne pojesti svu hranu i umreti od gladi.

Ovo sa sumnjivim dizajnom objekata mi je krajnje sumnjivo. Šta je tačno sumnjivo? Velike prostorije na prstenu? Već sam odgovorio. Tu nema ništa sumnjivo. U svemiru nije bitan prostor nego masa. Ako je prostor veliki, ali uglavnom vazduh, to za svemirsko plovilo nije skoro nikakav problem (osim malo u konstrukciji i naprezanju materijala). Zapravo bi taj prsten trebalo da bude još veći (a time veće i prostorije na obodu) da bi se proizvelo ubrzanje 1g (kao na Zemlji), ali možda je ubrzanje u prostorijama manje od 1g, ali dovoljno veliko da posada ne lebdi nego normalno hoda.

crippled_avenger

postoji masa drugih problema, naveo sam dva u tom pasusu koji sam ti kopirao. ;)


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Mehmete, šteta što ne gledaš GOTHAM, sad se desio twist koji je digao fanboyeve na noge, sve do teorije da će se inicirati FLASHPOINT verzija Jokera.


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Meho Krljic

Da, vidim da je internet od jutros uznemiren  :lol:

No, evo nečeg drugog:

It's An Awkward Time To Be A Star Wars Fan

crippled_avenger

Da SMALLVILLE nije do te mere eksteritorijalan u svojoj snazi, GOTHAM bi sasvim sigurno slovio za najbolju TV adaptaciju DCa. No, činjenica da se obe serije zovu kao rodno/ formativno mesto junaka nije slučajnost.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam


crippled_avenger

Na hiljade kandidata konkurisalo je za upis na "Sifredi Hard Akademiju" nakon što se ova "visokoobrazovna ustanova" oglasila u medijima.

Prema pisanju italijanske štampe, na akademiju se, posle prijemnog ispita, upisalo 30 polaznika (po 15 muškaraca i žena) koji su sa nastavom krenuli početkom oktobra.

Prilikom predstavljanja svog projekta, Sifredi je rekao da je osnovao univerzitet zato što smatra da i "prirodni talenti moraju da prođu kroz obuku".

"Porno industrija je danas mnogo kompleksnija nego ranije. Postoji jedan novi svet seksa koji je potrebno izučavati", objasnio je 51-godišnji glumac, dodavši da će nastava trajati 15 dana, i da će biti praćena nizom testova – od poziranja pred kamerama do dikcije.Poznat kao "italijanski pastuv", Sifredi se sada bavi snimanjem i produciranjem pornografskih filmova. Sa porodicom živi u Budimpešti, prestonici pornografske industrije. Trenutno snima rijaliti šou o sebi "Casa Siffredi" koji će se emitovati na kanalu La5, čiji je vlasnik bivši italijanski premijer Silvio Berluskoni.




Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Retko imamo priliku da vidimo tako velemajstorski film kao što je THE WALK Roberta Zemeckisa, ostvarenje koje uspeva da se izbori sa nizom predrasuda kao što su istinita priča o kojoj je snimljen uspešan dokumentarac koji su "svi gledali", i svesna odluka da se umesto istinite priče prikaže "legenda" koja kroz svoje laži govori istinu o protagonisti, zatim neprekidno insistiranje na postojanju dve sekcije od kojih je jedna ona po kojoj će se film pamtiti, mada više nisam siguran koja je to od njih, i konačno odluka velikog i komercijalno uspešnog reditelja koji se narežirao vrhunskog spektakla, da sve to realizuje sa krajnje skromnim budžetom kao u vreme kada su filmovi još uvek bili filmovi a ne kapitalne investicije, i da rezultat zapravo bude film o čijoj se spektakularnosti priča. Za razliku od Georgea Millera koji je uradio sve suprotno, vrativši se svojim korenima da bi ih izvotoperio ogromnim budžetom uloženim u nešto besmisleno, Zemeckis se takođe vratio korenima, svojoj debitantskoj posveti Njujorku I WANNA HOLD YOUR HAND, i u novom pokušaju vrlo elegantno sve opteretio i dodatnom dozom "smisla".

THE WALK se po svom imaginarijumu, po Parizu i francuskom šarmu šezdesetih, sećanjima na novotalasovsku ikonografiju, fetišizam Provanse, umnogome može okvalifikovati i kao nešto što odstupa od mainstream estetike a i posle dolaska u Njujork, Zemeckis pravi posvetu sedamdesetim, odeći i arhitekturi tog doba, kao i muzici koju kanališe i Alan Silvestri u svom funky scoreu. Treba imati na umu da je THE WALK vizuelno raskošan ali zapravo vrlo sveden film, koštao je tek 35 miliona dolara, a toliko ne košta ni rutinska studio romantična komedija, tako da je rekonstrukcija epohe data kroz detalje, kroz stvaranje atmosfere, mnogo više nego kroz zamašne setove. Naravno, THE WALK je daleko od siromašnog filma ali je prava filmska škola u pogledu toga kako se kroz nešto izgrađenih setova, nešto realnih lokacija i veštu postprodukciju može stvoriti utisak epohe.

Manji budžet omogućuje Zemeckisu da napravi ono što je želeo, prosto rečeno da ispriča priču o cirkuzantu, i to iz vizure samog cirkuzanta kojom opravdava niz vrlo zanimljivih ukrašavanja priče, od kojih je jedno od najzabavnijih neprekidno prelaženje sa engleskog na francuski jezik i nazad. Naime, THE WALK je praktično bilingualan film i neprekidno se poigrava sa klišeom da stranci u američkom filmu svi govore engleski, mada ključne emotivne momente igra na francuskom. Taj element upotrebe jezika takođe možemo posmatrati kao arty ukras.

FIlm je neprestano posmatran kao opravdanje za spektakularnu šetnju između zgrada urađenu u 3D, i neki kritičari su podvlačili razliku u kvalitetu između onoga pre nje i same šetnje. Ja iskreno ne vidim raspolućenpst filma, ne osećam da je Zemeckis u bilo kom segmentu angažovaniji nego u drugom i kada bih morao da "delim" film na dva dela ne znam koja polovina bi mi bila bolja.

Od savremenih filmova koji mogu biti dobra referenca za razumevanje THE WALKa svakako se nameće Scorseseov HUGO zbog sličnog odnosa prema showmanima, prema cirkuskom u junacima, i konačno zbog fetišističkog odnosa prema Francuskoj.

Mene je intimno film dodatno dirnuo jer me je podsetio u nekim segmentima, na jedan film koji je po kvalitetu naravno neuporedivo slabiji, ali je meni lično veoma važan a to je DOKTOR REJ I ĐAVOLI Dinka Tucakovića, za koji mislim da je želeo da na neki sličan način ispriča priču o dolasku Nicholasa Raya u Jugoslaviju, u vreme Ratka Draževića.

No, intimne opservacije na stvranu, THE WALK je izuzetan film, prava škola filmske režije, priča o junaku, zabavljaču, akrobati i cirkuzantu, koja u samom postupku uspeva da zarobi njegov duh.

* * * * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Ugly MF

Quote from: crippled_avenger on 07-10-2015, 01:18:11
Mehmete, šteta što ne gledaš GOTHAM, sad se desio twist koji je digao fanboyeve na noge, sve do teorije da će se inicirati FLASHPOINT verzija Jokera.


Sent from my iPhone using Tapatalk
MEHMET NE GLEDA GOTHAM!?!?!? :shock: :-?

crippled_avenger

Mehmet se odavno švercuje...
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

crippled_avenger

Pogledao sam LONDON ROAD, film koji je koncipiran kao zanimljiv eksperiment iako je na kraju vrlo konvencionalan, a rekao bih čak da je u određenom smislu i sve ono što je u njemu zaista vredno pažnje u domenu konvencionalnog. Naime, LONDON ROAD je bio verbatim drama u žanru mjuzikla koja je govorila o masakru u Ipsviču. Komad koji potpisuju Alecky Blythe (i Adam Cork) postavljen je u londonskom National Theatreu da bi ga potom reditelj Rufus Norris adaptirao i za film.

Među producentima filma nalaze se BBC i britanski nacionalni teatar i ovo je jedan od retkih slučajeva u kojima je neka pozorišna kuća direktno producent filma. Pošteno govoreći, LONDON ROAD kao celina ostavlja utisak artističkog ekscesa jer ovo je visokoestetizovana vizuelizacija verbatim drame prenete u formu mjuzikla. Šta to znači? Rečju, Blythe i Cork su uzeli prave iskaze očevidaca i komšija, njihove autentične reči i uglazbili ih kao mjuzikl a rezutat je, hm, pa vrlo brehtovski, vrlo oneobičen, sa vrlo sumnjivim pokrićem. Ideja da uzmu mjuzikl kao žanr je valjda proistekla iz tradicije tog žanra i njegove prepoznatljive moralne matrice koju su želeli da apliciraju na ovu realističku, ambivalentnu situaciju.

To je ozbiljan izazov za pažnju gledalaca mada ne sumnjam da ima onih koji bi to videli kao vrhunsku domišljatost.

Ono gde film ume da bude zanimljiv jesu koreografije i same muzičke numere koje su vrlo zanimljivo režirane, i to u duhu starog holivudskog mjuzikla sa ambicioznim koregrafijama na liniji Busby Berkeleya. U tim scenama film "oživi" u svakom pogledu i išao bih toliko daleko da ga kažem da ga zbog tih scena treba videti, a to naročito važi za filmske profesionalnce i pasionirane filmofile.

* * / * * * *
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Meho Krljic

Pa... prve epizode Gotama su dobile dosta oprezne kritike pa sam ga stavio na odloženo...

Ugly MF

Quote from: Meho Krljic on 09-10-2015, 21:48:47
Pa... prve epizode Gotama su dobile dosta oprezne kritike pa sam ga stavio na odloženo...
INFIDEL!

crippled_avenger

Mehmete, vreme je da se uključiš.


Sent from my iPhone using Tapatalk
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam