Pre nešto više od godinu dana, povela se rasprava o tome treba li Crvena Zvezda i Partizan da budu privatizovani klubovi.
Vučić se zalagao za to, ali crveni deo koalicije na čelu sa SPS-om nije hteo ni da čuje.
Za socijaliste ta dva kluba su brendovi države i treba da ostanu u državnim rukama.
Sam narod takođe je više za socijalizam nego za privatizaciju.
Češće ćemo čuti tirate o zlom kapitalizmu nego obrnuto.
A onda je, posle marginalizacije SPS-a, marketinški tim Aleksanra Vučića shvatio da mu ništa ne stoji na putu privatizovanja svega,
osim možda kritike naroda.
Da bi se to izbeglo, potrebno je državni sektor predstaviti kao nešto crno, grozno, parazitsko.
A najbolji način osmišljavanja sukoba koji za cilj ima neku satanizaciju neke pojave, je postavljanje suprotnosti te pojave
nečem što je sveto.
Kao svetost ponovo se izvlače ,,sitna bolesna deca'' (metoda oprobana i kod argumenta protiv gej parade; Novac za prajd treba usmeriti na bolesnu decu).
Da je neko dao postavku ,,sociajlizam vs kapitalizam'' ovo drugo ne bi tek tako prošlo, ali pošto je postavka - država plaća klubove vs država plaća lečenje deci - e tad će naravno proći.
U narednim mesecima kad god pro-kapitalističke reforme budu dovedene u pitanje, izvadiće se argument bolesne dece.
- Treba li država da finansira javne ustanove? Ne. Nek budu privatne, a država nek daje za bolesnu decu.
- Treba li država da finansira neki festival od kulturnog značaja, neku gitarijadu itd? Ne. Novac treba da ide za bolesnu decu.
I da neko ne pomisli da ja ovo sve primećujem jer tajno navijam za socijalizam i dominaciju javne svojine, da kažem da nije tako.
Centrista sam. Ni levičar ni desničar i ne dajem prednost ni jednom ni drugom sistemu.
Samo primećujem kako naprednjaci ispod žita preveslavaju socijalistički orijentisane građane.