Antifašizam

[džin tonik]

Predstavljanje knjige 'Jasenovački popis – Lažne žrtve'

U srijedu 13. ožujka 2024. s početkom u 19h održat će se predstavljanje knjige "Jasenovački popis – Lažne žrtve".

Predstavljanje će se održati u velikoj dvorani zgrade Gradske četvrti Podsused – Vrapče, na adresi Sigetje 2.

O knjizi će govoriti autori Nikola Banić i Mladen Koić, a uz njih će kao jedan od govornika biti i poznati publicist i istraživač Igor Vukić.

Knjiga ,,Jasenovački popis – Lažne žrtve" autora Nikole Banića i Mladena Koića analizira popis jasenovačkih žrtava Javne-ustanove Spomen-područje Jasenovac i ukazuje na mnoge nelogičnosti.

Primjerice, na službenom su popisu navedene kao žrtve mnoge osobe koje su stradale na drugim mjestima ili su čak preživjele rat.

Dolazak na predstavljanje knjige potrebno je potvrditi najkasnije do petka 8. ožujka 2024. godine porukom na broj 095 444 9988 ili na email: zagreb@suverenisti.hr

[džin tonik]

Velika pobjeda: Irci ne žele redefiniciju obitelji i majčinstva u Ustavu!

Prijedlog promjene definicije obitelji i majčinstva u irskom Ustavu poražen je na referendumu. I to sa 70 % naspram 30 %. Irci su se izjasnili da ne žele mijenjati amandman o obitelji i amandman o skrbi.

Irska Vlada predložila je izmjene Ustava Republike Irske koje se tiču obiteljskih vrijednosti. Iznijeli su izmjenu dvaju prijedloga nazvanih obiteljski amandman i amandman o skrbi. Cilj je bio promijeniti tekst članka 41. irskog Ustava iz 1937. godine i redefinirati pojam obitelji te izbaciti izraza majka iz Ustava.

Redefinicija obitelji

U amandmanu o obitelji predložena je izmjene sljedećih dijelova:

"Država prepoznaje obitelj kao prirodnu, prvobitnu i fundamentalnu jedinicu društva, te kao moralni institut koji posjeduje neotuđiva i vrhunaravna prava, koja nadilaze svaki pozitivni zakon i prethode mu." (41.1.1.)

"Država se obvezuje s osobitom skrbi čuvati instituciju braka, na kojoj se temelji obitelj, i čuvati je od napada." (41.3.1.)

U prvom stavku predlaže se dodatak (...) "obitelj, bilo da je utemeljena na braku ili bilo kojoj drugoj trajnoj vezi". U drugom stavku predlagali su brisanje rečenice "na kojoj se temelji obitelj". Dakle, cilj je bio redefinicija obitelji i njenih vrijednosti koja tako ne bi više bila vezano za brak nego za "bilo koju trajnu vezu".

Protiv ove redefinicije obitelji jasno se odlučilo 67,9 posto birača.

Uklanjanje pojmova žena i majka iz Ustava

Drugi, Amandman o skrbi izazvao je nešto glasnije kritičke glasove u irskoj javnosti, upravo zbog sumnje da otvara vrata izjednačavanju "transrodnih" i prirodnih žena. Prijedlog je bio brisanje članaka 41.2.1. i 41.2.2. koji glase:

"Država osobito prepoznaje da njezinim životom u kući, žena pruža državi potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro." (41.2.1.)

"Država će stoga nastojati osigurati da majke neće imati obvezu zbog ekonomske nužde zapostaviti dužnosti u domu stupanjem u svijet rada." (41.2.2.)

Tako bi se unio novi članak 42B u Ustav Republike Irske:

"Država prepoznaje da pružanje skrbi, od strane članova obitelji jednog drugome poradi veza koje među njima postoje, pruža društvu potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro, te će nastojati podržavati ga." (42B)

Dakle, u novoj definiciji ne bi se spominjala "žena" niti "majka". Kritičari su stoga odmah upozorili na rodno neutralni jezik i brisanje žene iz Ustava što otvara put rodnoj ideologiji.

No i oko ovih promjena Irci su bili jasni i to sa 73,9 % protiv, što je najveći poraz nekog amandmana u irskoj ustavnoj povijesti.

ali bas se previse komplicira oko sacice obicnih ludaka. "velika pobjeda". pih. samo je na vrijeme trebalo zbrinuti u ludnici desetak obicnih idiota. stvar ne bi postala ni sporedna vijest.

[džin tonik]

Bratanić: O Hrvatskoj i Jugoslaviji se i danas govori kroz filtere, skrivajući pravu istinu o obje

Gost podcasta "55 minuta kod Željke Markić" bio je Miki Bratanić, inženjer strojarstva i plodan pisac te član Hrvatskog društva književnika...

(...)

Povijesne teme

Posljednja tema na kojoj se najviše zadržao tiče se povijesti. Ona je ujedno tema ove knjige: Priručnik za život u Hrvatskoj. Riječ je o istraživanju naše povijesti s naglaskom na istraživanje zločina Jugoslavije ili zločina počinjenih u ime i u interesu Jugoslavije. Na ovu temu je također objavio četiri knjige.

Jedna od njih je Ruzarij za Hrvatski križni put. To je prva samostalna zbirka razmišljanja nekog autora o Hrvatskom križnom putu odnosno Bleiburgu.
Druga knjiga je Roman Korijeni. Ovdje je opet riječ o prvom romanu u Hrvatskoj koji za temu ima jamu u kontekstu jugoslavijskih zločina. Jamu gdje je jugoslavenska politika ubijala svoje neprijatelje, bacala ih u te jame i nad tim stratištima radila smetlišta.

Treća knjiga je Otok u plamenu. To je prva knjiga koja govori o najvećoj tragediji i najvećoj humanitarnoj katastrofi u povijesti otoka Hvara, kada su 3. siječnja 1943. talijanski fašisti zapalili njegovo selo Vrbanj, susjedno selo Dol i granatirali Vrbosku. Ona govori i o najvećoj humanitarnoj akciji pomoći koja je nakon toga došla iz Zagreba, glavnog grada tadašnje NDH. Dakle to je bila akcija na državnom nivou organizirana za pomoć stradalima na otoku Hvaru, koja je kasnije od Jugoslavije bila cenzurirana uz druge pozitivne teme vezane za NDH. Povijesne teme je zaključio s knjigom Priručnik za život u Hrvatskoj.

O Jugoslaviji i Hrvatskoj se govori kroz filtere

Način na koji se gledalo i govorilo o Hrvatskoj i Jugoslaviji s druge strane, Bratanić je objasnio informatičkim jezikom. Kaže da se govorilo i još uvijek govori kroz filtere.

Primjer za to je zabrana informacija u kojima se Jugoslavija pokazuje kao negativna i da snosi odgovornost za neko zlo. Bratanić kaže da i sam do svoje punoljetnosti nije čuo za Bleiburg. Mnogi za njega nisu čuli nikada, ističe.

S druge strane filter se stavlja i kad se govori o Hrvatskoj pa se, kad god je to moguće, govori negativno o njoj. Kad god je moguće stavlja ju se u negativan kontekst, izdvaja neke slike s Hitlerom, Mussolinijem i slično. Zatim se stavlja i obrnuti filter tako da se ništa lijepo o Hrvatskoj ne govori, a o Jugoslaviji se govori isključivo lijepo. Danas je u medijima primjerice vidljiv rezultat toga, kaže Bratanić.

Filteri i danas postoje

Kad je u pitanju način na koji se interpretira i prezentira Jugoslavija i s druge strane Hrvatska i danas su prisutni isti filteri. Bratanić ističe kako je upravo zbog tih filtera potrebno napraviti napor kako bi se oni demontirali što je on na neki način napravio kroz svoje knjige. Napravio je to jednim jednostavnim jezikom te na razumljiv način prezentirao kompleksne povijesne teme široj hrvatskoj javnosti.

Ističe kako je riječ o znanosti, o povijesti koju su povjesničari odavno dokazali, to je nešto što se već zna, no u prezentacijskom smislu Hrvatska javnost ne zna ništa. Hrvatskoj javnosti mediji još uvijek prezentiraju hrvatsku povijest kroz filter. Primjerice prodaja Dalmacije i dogovor s Mussolinijem uvijek će se povezivati isključivo s Pavelićem. Kao primjer Bratanić je u knjizi naveo i vlastiti primjer iz obiteljske povijesti.

"Kada su mi se djedovi vratili iz rata nije postojala više ni Hrvatska ni Dalmacija u smislu Hrvatske"

Bratanić ističe kako su njegovi djedovi bili partizani koji su sudjelovali u narodno oslobodilačkom ratu. Kaže da su prije rata bili vjernici i voljeli Hrvatsku, veselili se osnutku NDH zato jer su izašli iz ropstva velikosrpskog terora. Tada je Dalmacija i veliki dio hrvatskog zaleđa već bio pod Italijom i realno gledajući Hrvatska tada nije imala kapaciteta boriti se protiv toga, kaže Bratanić.

Tada je netko iskoristio situaciju 1941. godine, dok je Dalmacija bila pod Italijom, da mobilizira njegove djedove, a u isto vrijeme Vrbanj je i zapaljen u svrhu te mobilizacije, ističe. Bratanićevi djedovi tada odlaze u rat za oslobađanje Dalmacije. No kad su se vratili iz rata Hrvatska više nije postojala, kao ni Dalmacija u smislu Hrvatske. Govorilo se tada: "vratili smo Dalmaciju matici zemlji", a kako se zvala ta matica zemlja – zvala se Jugoslavija, naglašava Bratanić.

Nikada Dalmaciji matica zemlja nije bila Jugoslavija niti je Beograd ikad bio matična luka Dalmacije

Nikada Dalmaciji matica zemlja nije bila Jugoslavija niti je Beograd ikad bio matična luka Dalmacije. Bratanićevi djedovi su se vratili iz rata, srušili su Hrvatsku koju su voljeli, a Dalmaciju su opet dali nekome drugome – ne Italiji nego Jugoslaviji. "Moji djedovi sigurno nisu bili zadovoljni s time", kaže Bratanić.

Nakon toga dolazi suptilna uloga Jugoslavije koja nastoji zatomiti tradicionalne vrijednosti – hrvatstvo i katoličanstvo, a pedesetih godina i zabraniti procesiju s križem. Bratanić ističe kako je tada, u tim kriznim vremenima njegov djed uzeo križ i sudjelovao u procesiji. On se zasigurno ne može ni usporediti ni staviti u isti kontekst s onima koji su veličali zvijezdu petokraku i bacali ljude u jame. Bratanić kaže da su fašisti zapalili Vrbanj i sasvim je logično da je njegov djed bio antifašist. Sve kasnije jugoslavenske priče o nekakvom fašizmu i antifašizmu nemaju veze s istinom.

Cijeli podcast dostpan na:
https://www.youtube.com/watch?v=-gvx8V5NHYU

[džin tonik]

nakon sto kretenski ispadi jugokomunistickih idiota u tockaste frakcije (pokusaj ulicarskog rusenja vlade u demokraciji, sve pred izbore) po gornjem gradu nisu imali nekog ucinka, privukli tek tri babe, zasmrdio je i krupniji primjerak, kapitalac:

Koga ili čega se boji Milanović? Tvrdi da ga je Turudićev izbor nagnao na kandidaturu

Predsjednik RH i premijerski kandidat SDP-a Zoran Milanović obratio se javnosti s Glavnog odbora te stranke. Milanović je objasnio kako se sve do sada držao neutralno i nije javno navijao za nikoga, no u zadnje vrijeme okolnosti su se promijenile, tvrdi. Naime Ono što ga je nagnalo na zaokret i kandidaturu za premijera bio je izbor glavnog državnog odvjetnika, Ivana Turudića.

Odluka Milanovića je svih iznenadila i nije nešto što se viđa svaki dan u politici. Neki su je ocijenili kao cirkus, nered, neozbiljnost, no svakako je otvorila brojna pitanja. Boji li se Milanović Turudića? Ili je to samo maska iza koje se krije nešto dublje?

Milanović tvrdi da je izbor Turudića u njemu probudio prkos, tugu i bijes

"Na prvim izborima 2020. godine sam se držao neutralno. Nisam tada nikome dao glas. To sam učinio i godinu dana kasnije. Ali okolnosti su se promijenile. Prije dva mjeseca to nije bilo moguće. Slučaj instaliranja probisvijeta koji se naziva glavnim državnim odvjetnikom, u meni je probudio prkos, tugu i bijes...

(...)

u supka sa darom govora, milanovica, koji je u rusoturskog spektra korumpiran od strane ruskog (dok je supak mesic vise sluzio turskoj strani iste rusoturske medalje), pojavila se zelja za kandidaturom na parlamentarnim izborima. nizu se reakcije, jer korumpirani jugokomunisticki supak milanovic koji glumi predsjednika, ne tek sto je opstruirao imenovanja ambasadora i sl., tako da je hrvatska vec dugo bez predstavnika u vatikanu, francuskoj, etc., vec sad jos pokusava izazvati ustavnu krizu stupanjem na supacku izbornu listu jugokomunista, sve u svojstvu predsjednika, znaci ilegalno.

formalni razlog za pokusaje rusenja pravnog poretka u hr od strane jugokomunisticke gamadi je demokratski izbor turudica za drzavnog odvjetnika:

Turudić – od presude Sanaderu i Polančecu i rehabilitacije Stepinca do izručenja Perkovića

Bez obzira na primjedbe javnosti i oporbe, unutar pravne zajednice novoizabrani glavni državni odvjetnik Ivan Turudić uživa veliki ugled utemeljen na stručnosti. Takvog su stava čak i oni koji s njim ne dijele iste ideološke poglede. Tijekom karijere koju je započeo u rodnoj Virovitici, Turudić se brzo uspinjao, a javnost ga najviše pamti po zahtjevnim slučajevima koji su mu tijekom njegove sudačke dužnosti bili dodijeljeni. Najupečatljivija su zasigurno njegova suđenja i presude Sanaderu, Polančecu, Petraču, Šlogaru, rehabilitacija Stepinca, izručenje Josipa Perkovića...

(...)

a turudic kao drzavni odvjetnik sa integritetom mogao bi nelustriranu, korumpiranu i lopovsku jugokomunisticku gamad poput milanovica i mesica poslati na prilicno robije.

formalno je do turudica sto jugokomunisticka gamad divlja, a realno se uglavnom rusoturski svet preko svojih satelita poput supka sa darom govora milanovica igra izbora kao onomad u crne gore. sto je jos jedna lakrdija u nizu.

[džin tonik]

a sta sad?!

[mac]

U kom smislu "šta sad"? Ne razumem.

[Aco Popara Zver]

Hrvatske grudi a niđe Nives Celzijus

[džin tonik]

sazeto: idiotska yukom i bg-propaganda vec godinama intenzivno pokusava kriminalizirati hrvatski grb i stosta, itd.
pa zelim pomoci. a tu je i referenca na strip "osmijeh iz proslosti".

[džin tonik]

Vrhovni sud: Indexovo vrijeđanje vjernika i sv. Leopolda ipak je diskriminacija

Vrhovni sud RH nakon pet godina ukinuo je presudu kojom se Index.hr oslobađa tužbe udruge U ime obitelji i drugih za diskriminiranje katolika. Vrhovni sud uputio je Županijski sud da je Indexovo vrijeđanje vjernika i sv. Leopolda Bogdana Mandića – diskriminatorno. Vrhovni je sud utvrdio da su vjernici bili meta uvredljivih članak objavljenih na Indexu. Županijski je sud dužan postupati po pravnom shvaćanju Vrhovnog suda. Novo ročište već je zakazano za 23. travnja 2024. godine. Udrugu u ovom predmetu zastupa Odvjetničko društvo Planinić, Šoljić i partneri.

(...)

[džin tonik]

Malić: Infantifada!

Kako bi nazvali progresivnu Intifadu kojom Možemo nastoje Hrvatsku osloboditi kakve takve političke zrelosti? Predlažemo: "Infantifada".

Političku platformu Možemo njihovi pristaše, ali i protivnici, nazivaju "progresivnom". Od jednih je to pohvala, od drugih pokuda, no rijetko se uzima u obzir neutralno značenje te kvalifikacije.

Progres prema gore i prema dolje

Šteta, jer, sudeći po postupcima možemovaca, jedino što se za njih sa sigurnošću može reći jest da "napreduju".

Pitanje je samo: "prema čemu?"

Srećom, nakon parlamentarnih izbora oni su više puta promatračima jasno naznačili put prema odgovoru na ovo pitanje.

Naime, Možemo! se progresivno udaljuju od političkog sustava zvanog "demokracija", dok se istodobno – i s jednakim žarom – progresivno vraćaju u djelokrug sustava zvanog "predškolski odgoj".

Ne možemo pritom biti sigurni hoće li za udomiti njihovu zagrebačku centralu kapacitet vrtića Grada Zagreba biti dostatan, ali pouzdano znamo da im stari roditelji neće biti subvencionirani odgojitelji, jer su barem na prevenciji ove mogućnosti Možemo! sustavno i uspješno dovršili posao.

Netko bi mogao pomisliti kako nije lako dokazati da postoje ljudi koji istodobno napreduju i nazaduju. No taj netko očigledno nikad nije čuo ni vidio Možemo! na djelu.

Prosvjed protiv oporbe

U tom smislu, nedavno se na X-u pojavio isječak snimke iz zagrebačke Gradske skupštine, gdje oporbeni zastupnik Trpimir Goluža pokušava demokratskoj većini iz Možemo! uputiti  kritiku.

Stvar nije ništa teža od tipičnih oporbenjačkih optužbi za zamjenu teza: Možemo! kroz parole o zaštiti žena, kaže Goluža, istima zapravo škode.

Nema sumnje kako zastupnice Možemo! posjeduju zavidan arsenal fraza za odgovoriti na ovu kritiku, ali one ovoga puta za njima nisu posegnule. Nasuprot tomu, odlučile su Goluži – jednostavno i doslovno – okrenuti leđa i čačkati po mobitelima.

Ocrtajmo prvo demokratski potencijal ove geste.

Demonstrativno ignoriranje političkog protivnika je metoda prosvjeda protiv vlasti. Tako su, recimo, antiratni prosvjednici u SAD-u svojedobno imali običaj raditi tzv. "sit-in": pred sjedištem institucije vlasti bi se organizirao pasivni prosvjed, gdje bi masa ljudi jednostavno sjedila i ignorirala sve poruke koje vlast šalje, dok ne bi čuli ono što žele čuti. Također, ignoriranje u parlamentu ili u skupštini se desetljećima primjenjuje kad oporba smatra da je vlast toliko gluha za dijalog, da ne preostaje ništa drugo do demonstrativno se oglušiti na njezine riječi.

U oba primjera posrijedi je pasivni prosvjed oporbe koja je shvatila da s vlašću nema razgovora te da više nikakav dijalog ne može polučiti rezultat.

Međutim, Možemo! u Zagrebu nisu oporba, nego vlast.

Što to podrazumijeva dade se shvatiti ako zamislimo kako je predsjednik Richard Nixon pred tisuće prosvjednika protiv rata u Vijetnamu izveo svoju cjelokupnu administraciju i onda im zajedno s njom okrenuo leđa te krenuo čitati novine.

Izvanredno stanje

Platforma Možemo! je, dakle, sastavljena od ljudi koji se na vlasti ponašaju kao da su u oporbi, i to oporbi koja djeluje u okolnostima izvanrednog stanja.

U izvanrednom stanju, poput rata ili prirodne katastrofe, nema vremena za dijalog, nego je potrebno donositi odluke, dok su oni koji to ometaju dio problema, a ne rješenja. Stoga Golužin oporbenjački govor nije dio političkog procesa, nego njegova opstrukcija. U neka sretnija vremena, odstranilo bi ga osiguranje. Danas, nažalost, žene iz Možemo! moraju čačkati po mobitelima i truditi se ne čuti što on govori.

No kako je Možemo! jedna prilično ambiciozna politička platforma čija biračka osnova, na žalost – ali ne i neočekivano, raste, možda dođu i ta sretnija vremena.

Kako je demokracija po definiciji politički sustav smjenjive vlasti, ono što bi nas u ta sretnija vremena dočekalo bio bi po svemu sudeći politički sustav smjenjive oporbe.

Bi li se to polučilo ignoriranjem, kako se čini danas, ili nešto grubljim metodama, ne mijenja na stvari.

Sudeći po gesti iz gradske skupštine, "smijenjeno" bi u idealnom slučaju značilo "uklonjeno".

Toliko o progresivnosti možemovaca. No kako stoji s regresivnošću?

Kako to Možemo! jurišaju naprijed iz demokracije, dok istodobno jure natrag u jaslice djetinjstva?

Regresija

Ponovo, gesta iz skupštine, premda teško da je jedina, nudi nam spreman odgovor na to pitanje.

Članice i članovi platforme Možemo! drže se sustava ideja koji je toliko ispražnjen od stvarnog sadržaja, da je svaki njihov susret oči u oči sa zbiljom ujedno i susret s oporbom koju treba po hitnom postupku ukloniti. Ima li bolje geste za to izvesti od okretanja leđa u nadi da će prijetnja nestati? Jedino što je još potrebno je pozvati mamu, odnosno osiguranje u pomoć.

Ljudi iz Možemo! su politički dječji vrtić koji se kroz demokratski proces, koji niti razumiju niti poštuju, opasno približavaju polugama vlasti. Ako netko u tom smislu misli da su djeca bezopasna, onda moram primijetiti da klinci i klinceze mogu upravljati i polugom električne stolice, samo ako se male ruke slože. A, ako jednu stvar ne možemo zamjeriti Možemo!, to je nesloga: čak i najžešći kritičar mora priznati kako je ovaj politički cirkus zadivljujuće homogen.

Naravno, Možemo nisu djeca, nego se samo tako ponašaju. Ali smijati se skakutanju Sandre Benčić za saborskom govornicom ili upravo opisanom okretanju stražnje strane zastupnica u skupštini političkom protivniku, veoma je naivno.

Te geste nam otkrivaju da imamo posla s ljudima koji sve što je izvan njihovog sustava ideja vide kao, u najboljem slučaju, neugodnost ili, u najgorem i puno češćem slučaju, kao egzistencijalnu prijetnju.

Misli li netko da je siguran, ako se vezanih ruku nađe zatvoren u prostoriji s naoružanim djetetom koje ga vidi kao egzistencijalnu prijetnju?

Što plaši Sandru Benčić?

Ako misli, uvijek može pogledati nedavnu konferenciju za medije Sandre Benčić, gdje nedosuđena premijerka jasno objašnjava da će samo "neopstruirani politički proces konstitucije većine" spasiti Hrvatsku od propasti. Naravno, jedan pogled kroz prozor ili na rezultate izbora zreloj osobi je dovoljan da otkloni taj strah, ali Benčić nije zrela osoba, odnosno ona je odlučila to ne biti.

Njezin strah od propasti Hrvatske zapravo je ništa drugo do nesposobnost prihvaćanja činjenice da je njezina politička opcija izgubila izbore. Problem leži u tome  što ona to vidi kao svoju osobnu propast, jednako kao što je Hrvatska o kojoj govori samo sadržaj njezine vlastite glave.

Ako pak netko misli da to nije tako strašno, onda treba napomenuti da za nju van njezine vlastite političke opcije i vlastite glave ne postoji nitko s kim bi vodila dijalog. Uzalud se već danima ljudi po društvenim mrežama rugaju s korifejima hrvatske ljevice, koji se ponašaju kao da je njihov poraz zapravo pobjeda. Rugaju se uzalud, jer za ljude poput Benčić poraz nije naprosto dio političkog procesa, nego egzistencijalna ugroza.

Oni koji misle da su sami sigurni od te egzistencijalne ugroze zbog toga što im je jasno da stvari ne stoje tako u stvarnosti, veoma su naivni.

Jer kristalno je jasno da svatko tko Sandru Benčić ili članice Možemo! iz zagrebačke skupštine u njihovom uvjerenju ne podržava i sam predstavlja egzistencijalnu ugrozu.

A s egzistencijalnim ugrozama se ne raspravlja. Njih se uklanja.

Infantifada

Ako dadne Bog i sreća junačka, koliko na nekim budućim izborima, one će ih ukloniti zajedno s demokracijom i snishodljivom zrelošću odraslih koji im se rugaju. Goluži su zastupnice na vlasti okrenule leđa, a Sandra Benčić je bez da trepne iz prihvatljivog političkog okvira uklonila većinski dio biračkog tijela.

Što bi se dogodilo da su im u provedbi njihovih infantilnih gesti ruke bile nešto slobodnije?

Možemo! istodobno jurišaju naprijed i natrag, a njihovo "za mnom!" po svemu sudeći slijedi cijeli blok hrvatske ljevice.

Naprijed jurišaju prema izlazu iz demokratskog sustava i može se biti siguran kako ne bi propustili taj "okupatorski bunker" na izlasku temeljito razoriti.

Natrag jurišaju ponajprije kroz sustavno odbacivanje, ne samo političke, nego i psihološke zrelosti.

U posljednjoj točci, tamo gdje se dva naizgled suprotstavljena smjera sreću, pokazuje se da je cijelo vrijeme to zapravo bio samo jedan te isti smjer.

Posrijedi je progresivna Intifada koja se, što je bliže cilju, pokazuje kao u infantilnost tonuća Infantifada.

D. Pešorda: Postizborne opaske

H. Hitrec: Hrvatska, čudesno lijepa zemlja čudnih ljudi

Z. Hodak: Ni tjedan dana od izbora Most je odletio u zrak: Rijeke pravde postale potočić...

vrh. tesko bih izdvojio najjaceg kolumnistu. precizno, suvislo, britko, duhovito, spojeno na stvarnost. uzitak. koje osvjezenje spram mora vise ili manje leftardskih fantazija i konstrukta sa agendom kojima smo zatrpani u mejnstrimu.

[džin tonik]

Neraskidiva veza: Zašto HND reagira na svaku kritiku Novosti?

Izjava zamjenika predsjednika Domovinskog pokreta, Marija Radića da bi se tjednik Novosti trebao sam financirati, a ne iz državnog proračuna, izazvala je, reakciju HND-a. No, to nije prvi put da Hrvatsko novinarsko društvo na čelu s Hrvojem Zovkom reagira na kritike tjednika Novosti. Reagirali su i na ranije prozivke saborskih zastupnika koji su govorili kako Novosti vrijeđaju Hrvatsku te kritizirali njihovo financiranje. Reagirali su i na prozivke zbog uvredljive naslovnice "Lijepa naša lijepo gori" u vrijeme 22. obljetnice VRO Oluja. HND nije reagirao kada su dr. Željku Markić, izvršnu direktoricu U ime obitelji, novinari Novosti izvrijeđali jer pozvala Plenkovića na prestanak financiranja Novosti iz državnog proračuna. Upravo suprotno, izjave dr. Markić proglasili su "dijelom orkestrirane hajke na 'nepodobne' neprofitne i druge medije te udruge civilnog društva".

Zašto baš "panično" HND reagira na svaku kritiku Novosti otkriva se možda u činjenici da u vijeću časti HND-a upravo sjedi najviše novinara Novosti. Članovi Vijeća časti HND-a su Mašenjka Bačić (pisala za Novosti), Jerko Bakotin (piše za Novosti), Đurđica Klancir (šefica za odnose s javnošću SDP-a), Gordan Panić, Hrvoje Šimičević (piše za Novosti), Ante Pavić (pisao za Novosti) i Ivana Radaljac Krušlin. A osim toga upravo su novinari Novosti redovito nagrađivani od strane Hrvatskog novinarskog društva, premda se ne ističu bitno od drugih. Uostalom nevjenčana supruga Milorada Pupovca, predsjednika SNV-a koje stoji iza Novosti i SDSS-a, Slavica Lukić bila je dugo potpredsjednica HND-a. Njihova pristranost, stoga, ne čudi.

(...)

solidan primjer posljedica genocida nad hrvatima. realno jos uvijek ne postoji dovoljno kvalitetnog kadra koji bi zamijenio ova govna ili zaprijecio infiltraciju u sve pore drustva.

[džin tonik]

Šarić: Kako ekstremna ljevica u Hrvatskoj oscilira između lažnog pacifizma i militarizma

kako se god okrene, leftardski teroristi su presli zenit. uz dugotrajne pripreme okupili max. moguce idiota, ali to nije bilo dovoljno za (otvoreno) preuzimanje vlasti, sto bi omogucilo rusenje samih temelja drzavnosti. ne moze kroz korumpiranu drzavotvornu stranku, finish mora kroz otvoreno antidrzavnu opciju koja ne moze skupiti vecinu ni u kvazidemokratskom okviru.
i sta sad?

[džin tonik]

Doznajte detalje obilježavanja 79. godišnjice Bleiburške tragedije

Počasni bleiburški vod na konferenciji za medije izvijestio je o detaljima obilježavanja 79. godišnjice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda. Organizator komemoracija je Počasni bleiburški vod (PBV), a suorganizatori u liturgijskom dijelu su Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (BK BiH). 

Pokrovitelj komemoracije je Hrvatski sabor, a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine

U ime organizatora govorio je zamjenik predsjednika PBV-a Milan Kovač, a u ime suorganizatora glasnogovornik HBK-a Zvonimir Ancić. 

Program komemoracije

– U petak, 17. svibnja 2024., u 16:00 sati i 16:30 sati izmolit će se molitve te položiti vijenci i zapaliti svijeće pored spomenika Bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu će predvoditi fra Pavo Dominković, voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu, a vijence će položiti i svijeće zapaliti Daniel Glunčić, veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji, i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV).

– Također, u petak, 17. svibnja 2024., u 18:00 sati, u organizaciji Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničkog tijela Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BKBiH), te Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu i austrijske Župe Bleiburg, služit će se sveta misa u župnoj Crkvi svetog Petra i Pavla u Bleiburgu, koju će predvoditi fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Medijsko pokroviteljstvo

Svetu misu direktno će prenositi Laudato TV, Radiotelevizija Herceg-Bosne (RTV HB), kao i Hrvatski katolički radio (HKR).

– U subotu, 18. svibnja 2024., u 09:30 sati, održat će se komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda kod Središnjeg križa na groblju Mirogoj u Zagrebu, gdje će državne delegacije predvođene predsjednikom Hrvatskog sabora položiti vijence i zapaliti svijeće. Potom će se vojni ordinarij mons. Jure Bogdan izmoliti molitvu odrješenja, a predstavnik Mešihata Islamske zajednice u RH dovu.
Hrvatska radiotelevizija (HRT) i RTV HB, kao i HKR, izravno će prenositi komemorativni skup s groblja Mirogoj u Zagrebu.

– Također, u subotu, 18. svibnja 2024., u 12:15 sati, služit će se sveta misa u Crkvi Muke Isusove u Maclju koju će predvoditi pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski.
HRT i RTV HB, kao i HKR, izravno će prenositi svetu misu iz Maclja.

– U nedjelju, 26. svibnja 2024., u 12:00 sati, pod pokroviteljstvom HNS-a BiH, na Radimlji kod Stoca održat će se središnja komemoracija u Bosni i Hercegovini za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda. Svetu misu predvodit će mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski, a potom će se položiti vijenci i zapaliti svijeće u ime HNS-a BiH, državnih delegacija, PBV-a, braniteljskih udruga itd.
RTV HB će izravno prenositi komemoraciju na Radimlji.

[Truba]

može li neko usporediti popis u juzi 1931 i 1948
da vidim neki podatak zanima me koliko je koga bilo prije i poslije

zanimaju me dvije najveće skupine naroda

[džin tonik]

ja ne polazem nista cak ni do tih brojeva, popisa, iako u ovom slucaju indikativni. u apsolutnom smislu ne znace nista, sigurno su iskrivljeni, stvar je jos gora. odbacujem sve gdje bilo kakav upliv ima(la) srbija, bilo koja formalna struja. nacionalisti, jugoslaveni, lijevi, desni, uz udio zavedenih alibi-hrvata ili bez, nebitno.

alfa i omega je prepoznati obrasce koji su uvijek isti. znaci imamo svaki hrvatski grad ili naselje kao vukovar, klaonicu, dio naroda unisten sistematski, planski, i dio stihijski, plus, pola milijuna naroda zatecenog u povlacenju, genocid, pa prepjev zrtve u pocinitelja.

i apsolutno znam da se bilo koji pupavac sve sa srpskim nacistickim vijecem i bilo kojom beogradskom agenturom moze previjati i glumatati sto god zeli i koliko god, demokraciju, apsolutno znam da bi svakom i najmanjom prilikom i opet najsurovije poklali sve sto bi mogli i stigli, kao sto su i svakom prilikom. jer obrasci isti, nista nisu promijenili.

i zato sam za financijske poticaje da se ti ljudi vrate u svoje prirodno okruzenje, uzu srbiju, sve sa srpskom sektom. to je prosto odvratno imati u zajednici koja bi bila civilizirana.

[džin tonik]

Mons. Šaško: Hrvatska nema instituciju koja bi se bavila istinom o komunističkim zločinima

Po prvi put slavljena je misa zadušnica za zagrebačke žrtve komunističkih zločina 1945. Misu je u srijedu 8. svibnja predvodio pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u župnoj crkvi sv. Jeronima.

Za godišnji spomen na žrtve komunizma izabrana je crkva sv. Jeronima u Maksimiru jer se nalazi blizu još uvijek neobilježenih grobnica u parku Maksimiru.

'Grobišta bez grobova'

Biskup Šaško osvrnuo se na dio Zagreba koji je nazvan po zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu – Maksimir. Kazao je kako mnogi u imenu Maksimir čitaju "veliki, najveći mir" ili čežnju za njim.

"Mi kršćani dionici smo istinskoga, najvećega, Kristova mira, i u njemu smo okupljeni potaknuti Božjim darom Duha istine, da bismo molili za žrtve koje su za sobom ostavili jugoslavenski partizani, pripadnici i promicatelji komunističkoga totalitarizma. Na današnji dan 1945., kada su u Europi formalno prestali ratni sukobi Drugoga svjetskog rata i kada se živjela nada smiraja, nakon višegodišnjih strahota, u Zagrebu strahote nasilja nisu prestale. Na tadašnja jeziva ponižavanja, odvođenja i zatvaranja, otimanja imovine i protjerivanja te, konačno, ubijanja tisuća ljudi bez suđenja nadovezala se nametnuta šutnja, debele naslage neistina koje su, kako kažu istraživači, prekrile više od stotinu masovnih grobnica diljem zagrebačkoga područja, mjesta kojih su nam danas znana, ali još uvijek ta stratišta, ta 'grobišta bez grobova' većinom ostaju neobilježena", kazao je biskup Šaško.

Upozorio je da po grobištima ,,hodamo, ali se kao država i društvo, niti nakon više od trideset godina od osamostaljivanja demokratske Hrvatske, na njih istinski ne osvrćemo, a ona nas opominju i poučavaju o posljedicama duboke ideološke izopačenosti koja nastavlja nagrizati hrvatski boljitak, unosi podjele u zajedništvo među ljudima, koči razvoj i postaje podlogom za razne oblike društvene korupcije."

'Paliti takve krijesove ne znači željeti svjetlo nego tamu'

U propovijedi biskup Šaško osvrnuo se na misterij bezumnosti rata upitavši: ,,Kako se mogao dogoditi poslijeratni zločin takvih razmjera? Odgovor na to pitanje istodobno je i jednostavan i teško shvatljiv. Ipak, on je provjerljivo jasan i glasi: I tadašnja i današnja nasilja događaju se svaki put kada se čovjek zatvara Božjemu djelovanju; kada pokuša zatvoriti nebo i vječnost svomu životu i životima bližnjih i kada prihvaća otajstvo zla koje želi ugasiti Božje svjetlo u srcima ljudi.

I ove smo godine vidjeli da je izabran, a usuđujem se reći i zlorabljen jedan tipično religijski izražaj, kao što je paljenje krijesova, da bi se pokušao prenijeti krijesovima, simbolima novoga života i širenja obzora, sasvim oprečan sadržaj. Zar je moguće upaliti krijes na onoj vatri koja je gorjela mržnjom sažetom u rečenici jugoslavenskoga komunističkog Diktatora koji je svim protivnicima njegova režima rekao 'da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame' (Josip Broz Tito, 20. svibnja 1945. u Varaždinu)?



Paliti takve krijesove ne znači željeti svjetlo nego tamu. To su krijesovi beživotne tame. Važno je to prepoznati, jer je i naš naraštaj vidio takva 'tamna svjetla' upaljena nad novim jamama, počevši od onih u vukovarskim noćima nad 'Ovčarom'. Ta se svjetla pale tek toliko da se ljude odvede do neke dublje tame i pokuša utrnuti Božje svjetlo. Zar ćemo se time nadahnjivati? Zar ćemo to prenijeti idućemu naraštaju?", upitao je.

'Kresovi tame'

Kako to ne bi bilo tako, dodao je, istinsko je djelo milosrđa prepoznati i pokazati koje su posljedice nepoštivanja ljudskoga dostojanstva i gašenja božanskoga svjetla u čovjeku.

"Jer da bi se ugasio i razorio tuđi zemaljski život, potrebno je najprije ugasiti ljudskost i napraviti ruševinu od svoga duhovnog bića. Zbog toga je veliki propust što u Hrvatskoj nema ni ljudi ni mjesta, što nema institucije – jer na institucijama je čuvati i promicati vrjednote – koja bi se sustavno bavila i na koju bi se moglo pozivati i oslanjati pri dovođenju u zabludu i pri nijekanju istine o komunističkim zločinima. Razlog da ni u Zagrebu ne postoji svojevrsni muzej komunističke vladavine i terora zacijelo treba potražiti u interesu onih koji i dalje smatraju da je poželjno paliti 'kresove tame'", kazao je biskup Šaško.

,,Draga braćo i sestre, ovdje, u euharistijskome slavlju i zajedništvu, u združenosti neba i zemlje, pronalazimo i crpimo novu snagu. Nju ne mogu dati 'kresovi' sa Save, nego krijes u srcu ljudi koji gore ognjem Božjega Duha, gledajući zemlju i u nju unoseći ljepotu neba", zaključio je mons. Ivan Šaško.

Prema podacima Ministarstva branitelja, u prvim mjesecima nakon ulaska partizana u Zagreb 8. svibnja 1945. ubijeno je više od 10 tisuća Zagrepčana i ostalih Hrvata koji su se u njemu zatekli. Posmrtni ostaci ubijenih žrtava počivaju u više od 130 masovnih grobnica i jama po Zagrebu i okolici od kojih većina još nije obilježen.

Spomen na stradale sugrađane organiziralo je Hrvatsko žrtvoslovno društvo i srodne udruge. Na komemoraciju su pozvali ponajprije rodbinu ubijenih Zagrepčana koji do danas ne znaju gdje počivaju njihovi najbliži ubijeni 1945.

[džin tonik]

Politico nasjeo na priču o 'Novostima': Medij ovisan o državnim jaslama proglasili neovisnim

ovo ce tek biti zabavno.

[džin tonik]

15. svibnja 1945. – Znamo li istinu o žrtvama Bleiburga?

Ujutro na današnji dan Britanci su obavijestili hrvatske delegate da će ih u 13 sati primiti predstavnik britanskog štaba. Sastanak je održan u starom dvorcu pokraj Bleiburga. Kao hrvatski poslanici došli su generali Ivo Herenčić i Vjekoslav Servatzy, te pukovnik Crljen. Britanski brigadir Patrick Scott hladno ih je primio i dao im na znanje da Britanci neće prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla.

Komunističke akcije nad zarobljenicima koje su uslijedile, u obliku masovnih ubojstava i u obliku Križnih puteva, predstavljaju zločin kojemu se rijetko može naći ravan u novijoj europskoj povijesti.

Još uvijek danas, o tim događanjima, političke elite nastoje šutjeti i spriječiti otvaranje arhiva koji bi rasvijetlili ovo tamno vrijeme hrvatske povijesti. Bez obzira na nevjerojatnu veličinu tragedije i pronađene masovne grobnice s tisućama ubijenih – ne samo vojnika, već i žena, djece, staraca pa i malih beba na najsuroviji način, političari u Hrvatskoj ne žele rasvijetliti ta događanja, osuditi zločince i dati javni pijetet žrtava micanjem imena zločinaca sa trgova i ulica, te davanjem imena trgova žrtvama.

[džin tonik]

Ante Beljo: Tito je organizirao i nadgledao likvidacije Hrvata

Gost podcasta "55 minuta kod Željke Markić" bio je Ante Beljo. Ante Beljo se već 60 godina bavi temom Bleiburga.

Beljo je hrvatski političar, saborski zastupnik i građanski aktivist. Emigrirao je 1967. u Austriju a otkuda je 1968. u svibnju odselio u Kanadu. Tamo je, u glavnom gradu sjevernog Ontarija, Sudburyju, osim svog redovitog posla, bio aktivnim sudionikom društvenog života Hrvata u Sjevernoj Americi i u kanadskim humanitarnim, prosvjetnim i kulturnim udrugama. Ante Beljo je bio posebno aktivan u krugovima Amnesty Internationala.

(...)

Tito je vodio i nadgledao ubijanje Hrvata

Ono što su danas novine, to je onda bio Vjesnik jedinstvene i narodno oslobodilačke fronte. Vjesnik je pratio Tita od 19. svibnja do 6. lipnja 1945. godine i baš na tim područjima su se u to vrijeme vršile masovne likvidacije. Tito je čitavo to vrijeme bio tu, organizirao te likvidacije i nadgledao ih. 14. svibnja je organizirao sastanak. Na sastanku su, od istaknutijih bili Peko Dapčević, Koča Popović, Ivan Gošnjak, Vladimir Bakarić i Edvard Karpi. Glavna tema sastanka bila je osnivanje i rad komunističkih koncentracijskih logora za ekstreminacije. Kao i određivanje pravaca kretanja marševa smrti te pronalaženje većeg broja prikladnih stratišta za masovne likvidacije.

Mijalko Todorović, glavni organizator likvidacije u Zagrebu i okolice bio je proglašen i gradonačelnikom grada Zagreba.

17. svibnja Ozna je na prijevaru odvela iz Zagreba iz nadbiskupskog dvora nadbiskupa Stepinca i zatočila ga u nekoj kući u Mlinarskoj ulici, a sada se zna točno i koja je to kuća.
Nadbiskup je svoje ovlasti tada prenio na generalnog vikara, biskupa Franju Salis-Seewisa.

Nije istina da Tito nije znao za zločine

Tito je obišao zarobljeničke logore u Zagrebu i okolici u pratnji generala Ozne Ivana Kračića Stena. Zatim je obišao logore za eksterminacije u Oroslavlju, Dubovec, kraj Karlovca, Vikorovac u Sisku i logor u Samoboru. Tih je dana iz zagrebačkih bolnica odvedeno i ubijeno oko 4800 hrvatskih ranjenika. Odvedeni su uglavnom u Jazovku i u šume prema Jazovki.

U zagrebačkom Vjesniku ti se logori nazivaju logori za eksterminaciju, za istrebljenje. Partizani su ubijali, kako kažu, narodne neprijatelje. Iz bolnica su izvlačili nenaoružane ranjenike i ubijali ih. Bez obzira o kome je bilo riječ, ubijali su ih čak i ispred bolnice.

Marševi i logori smrti u Zagrebu

Titu su drugovi iz Zagreba 25. svibnja priredili rođendansko iznenađenje tako što su ga odveli u policijsku zgradu u Petrinjskoj ulici i s prozora mu u dvorištu pokazali postrojene, njemu u čast, netom izručene članove hrvatske vlade na čelu s Nikolom Mandićem i Milom Budakom.

26. svibnja Tito je naredio da se iz Zagreba i okolice uklone prognani i izbjegli pod oružanom pratnjom jedinica regularne armije Ozne i Knoja. Tada je u Zagrebu boravilo oko 220.000 civilnih izbjeglica. Putem ih se trebalo bez milosti likvidirati jer su oni većinom bili narodni neprijatelji. Isti dan je prema Titovoj naredbi zapovjednik građana, Koljevac za te izbjeglice osnovao dva logora. Jedan je bio u prihvatnoj stanici Crvenog križa kod glavnog kolodvora, a drugi na području psihijatrijske bolnice Vrapče.

Logor u Maksimiru i likvidacije u Sloveniji

Jedan od logora je bio u Maksimiru, gdje je danas crkva sv. Jeronima. Tito je naredio da se tamo ubiju svi hrvatski mladići rođeni od 1924. do 1927. koji su se nalazili u zarobljeničkim logorima, odnosno koji nisu pristupili partizanskim jedinicama. Za to vrijeme u Maksimirskoj ulici 63 unovačeno je oko 7800 mladića koji nisu bili u nijednoj vojsci. Oni su bili sprovedeni u logor Maksimir i Prečko, gdje su ubijeni. Drugi dio ljudi, koji su imali imovinu, poubijani su na Tuškancu, i to ne iz vatrenog oružja, već su im pribijane ruke i noge. Njihove kosti nedavno su pronađene u masovnim grobnicama na Tuškancu. Četnici, mobilizirani iz Srbije, također su oblačili partizanske uniforme i ubijali Hrvate.

U Sloveniji Tito je boravio od 28. do 29. i 30. svibnja 1945. gdje je obišao logore i u svom govoru u Ljubljani je rekao: "Likvidirali smo dvjesto tisuća bandita, a još toliko smo ih zarobili, stigla ih je ruka naše pravde". U organizaciji Sime Dubajić izvršen je pokolj u 8 dana nad 30.000 do 40.000 zarobljenika koji su bili ubačeni u protutenkovske rovove na Kočarskom rogu, 130 km od Zagreba.

(...)

malo su se tu pobrkale stvari, izmedju ostalog kocevski rog djelomicno sa teznom, ali ok. jedno je kocevski rog i simo dubajic sa najmanje 20k zrtava, a drugo tezno i tolbuhin, protutenskovski rovovi kod maribora, sa najmanje 40k zrtava. naravno, sve dio genocida nad hrvatskim narodom, superkatynom, no to su dva razlicita stratista. a moglo se i bolje istaknuti ciji je bio nas drug tito, tko je mozak, itd.
a ni krizmana ne bih bas navodio kao neku perjanicu znanosti i referencu, ima boljih. ali to je beljo; vrlo zasluzan za mnogo toga, ali pomalo, ne znam, puding.

[mac]

Nadgledao je i likvidacije Srba i svih ostalih naroda i narodnosti.

[džin tonik]

likvidacije folksdojcera, talijana, pa i poljaka izbosne, crnogoraca zelenasa, slovenskih domobrana, itd.
no od srba necemo bas praviti neku veliku zrtvu. to za zbirku bajki.

mislim, kako smo rekli: moskva je preuzela srbiju prije 200 godina od turcadije da srbija drnda, vrsi etnicka ciscenja i genocide nad susjedima i da shiri mostobran. tako da price o nekom masovnom stradanju srba u sklopu genocida 1945. mozete okaciti macku na rep. dio srba gurnula je tamo na neku srijemsku bojisnicu da ih kondicionira za genocid koji su imali pociniti, a dio koji preostao u cetnicima, je stradao na lijevce polju i jasenovcu od hrvatske vojske. sporadicne pljacke komunista nad srbima nisu dio genocida, vec imaju uglavnom kriminalnu pozadinu i (kavzi)revolucionarnu. genocid je proveden planski, uglavnom nad hrvatskim narodom. pa nad ostalima kojih vise nema u "nasoj regiji", sa namjerom da ih se izbrise i naseli srbe kao ruski isprdak i sluge. znaci genocid nad srbima nikako ne bi imao smisla.

[Meho Krljic]

Ili, evo alternativne teorije: nacionalisti svih (post)jugoslovenskih naroda izmišljaju, lupetaju i bez dokaza tvrde razne stvari, pogotovo o čoveku koji je mitologiziran već za života, jer to koristi njihovim neposrednim interesima.

[džin tonik]

malo se preslusalo intervju, blaga zbrka u clanku nije toliko do belje, koliko do krnjeg prepjeva izrecenog u pisanu formu uz zurbu ili slabije razumijevanje topika. cemu i zrele godine sugovornika pomalo pridonose ili odmazu pri razumijevanju.
tako u clanku imamo koje iskrivljeno ime ili funkciju, neke nesuvisle konstrukte i brkanje pojmova i stratista.

izreceno se uglavnom moze potpisati, tek krizmana sa knjigom o ndh ne vidim kao posebnog, iako prica o radu nastalom na dokumentima iz (pouzdanih) zapadnjackih izvora (uglavnom skoro) stoji. taj navod mi dodje nekako kao ispruzena ruka onima koji notorno nasjeli, hrvatskim neo-jugofilima, pa kao, eto, imate tu "prihvatljivog" autora. dok djela, svjedocanstva i obrade dokumenata o ndh ima daleko boljih od krizmana.

[džin tonik]

Cinjenica je da se Bleiburg ne bi dogodio da nije bilo Engleza i cinjenica je da je Milosevic imao podrsku zapada sve dok nije poceo gubiti rat. Opet su u pokusaju spasavanja Juge bili najglasniji Englezi (Lord Owen i Cyrus Vance) a i Peter Galbright se "proslavio" svojim demonstrativnim sudjelovanjem u traktoriadi. Drugim rijecima Tito je imao podrsku zapada pri likvidaciji Hrvata i to nije slucajno.

jedan zanimljivi komentar pod clankom koji bih iskoristio da zaokruzim misli.
tko god analizira ove sukobe, prvo mora imati na umu:

a) da je srbija uvijek i bez iznimke, konstantno, u sluzbi moskve. ne igra ulogu kako god se prikazivala, pa cak i da "zarati" sa moskvom. sve kontra toj spoznaji samo je gluma da bi se srbiju podvalilo zapadu kao i 1948.
da na zapadu za moskvu plete mrezu, podvali mu mehu na skolovanje, stvaranje kontakta i shirenje podvala.

b) pojam zapad nije homogen kao istocnjacke despotije ili autokracije sa opozicijom koja se mjeri u promilima. a zapad nije uvijek ni zapad. englezi imaju udio u genocidu, ali:

moskva je isplela mrezu agenata do u najuzi krug churcilla, covjek je nesvjesno imao savjetnika sovjetskog agenta, izmedju ostalih, kao sto je tito bio dio iste ekipe. i kuhali su churcilla nekoliko godina i pripremali okvir za svinjarije po prilici, idealno genocid.

pa osim te korumpirane, kompromitirane linije i raznih agentura postoji i ona aristrokratska, a koja sluzi istoj svrsi. kad je moskva preuzela srbiju od turaka, izmislila je srpskog kralja, te ga uvela na engleski dvor, koji bi inace umro od smijeha. dalje je "kralj" uveden i na ostale dvorove, sve da sluzi i rovari za moskvu onako kako moskva ne moze izravno.

churcill je bio skuhan po obe linije. po aristrokratskoj je stalno ponavljao da se spram srbije ima obaveza, a po zaplotnjackoj su ga skuhali do kraja, tako da ima udio u genocidu.

uglavnom, nije sve zapad sto dolazi sa zapada, dapace. vidi pod propala merkel i vidi kako se srbija "kaci" na apsolutno svakog izglednog vlastodrsca. vec u najavi, ne tek kad stupi na duznost. vidi idiota od trampa, vidi tele orbana, vidi kretena "papu".

[Onaj stari Sendmen]

Još dva Zoletova posta koja niko nikada neće pročitati!! 

[džin tonik]

kamo srece. znas, mnogi imaju ruznu naviku kad nesto procitaju nadovezati se kakvim komentarom ili bi raspravljali. a meni je onda neugodno ne odgovoriti, ne ispostivati zelju za raspravom, a realno mi je vrhunski smor.

[Onaj stari Sendmen]

Ti si bre onaj Matan Evan što iskače iz frižidera.

Matan Even's Best Moments Compilation

[džin tonik]

eto vidis, ja sad moram kliknuti na tu glupost, sto god to bilo i predstavljalo. a zelim doci na topik citati svoje postinge i biljeske.

[Onaj stari Sendmen]

15 Year Old Kid DESTROYS Feminist! (Best Moments) REACTION | Matan Even | Njideka

[Onaj stari Sendmen]

Why Is Bill Clinton Kid Everywhere?

[Onaj stari Sendmen]

Cinjenica je da se Bleiburg ne bi dogodio da nije bilo Engleza i cinjenica je da je Milosevic imao podrsku zapada sve dok nije poceo gubiti rat. Opet su u pokusaju spasavanja Juge bili najglasniji Englezi (Lord Owen i Cyrus Vance) a i Peter Galbright se "proslavio" svojim demonstrativnim sudjelovanjem u traktoriadi. Drugim rijecima Tito je imao podrsku zapada pri likvidaciji Hrvata i to nije slucajno.

jedan zanimljivi komentar pod clankom koji bih iskoristio da zaokruzim misli.
tko god analizira ove sukobe, prvo mora imati na umu:

a) da je srbija uvijek i bez iznimke, konstantno, u sluzbi moskve. ne igra ulogu kako god se prikazivala, pa cak i da "zarati" sa moskvom. sve kontra toj spoznaji samo je gluma da bi se srbiju podvalilo zapadu kao i 1948.
da na zapadu za moskvu plete mrezu, podvali mu mehu na skolovanje, stvaranje kontakta i shirenje podvala.

b) pojam zapad nije homogen kao istocnjacke despotije ili autokracije sa opozicijom koja se mjeri u promilima. a zapad nije uvijek ni zapad. englezi imaju udio u genocidu, ali:

moskva je isplela mrezu agenata do u najuzi krug churcilla, covjek je nesvjesno imao savjetnika sovjetskog agenta, izmedju ostalih, kao sto je tito bio dio iste ekipe. i kuhali su churcilla nekoliko godina i pripremali okvir za svinjarije po prilici, idealno genocid.

pa osim te korumpirane, kompromitirane linije i raznih agentura postoji i ona aristrokratska, a koja sluzi istoj svrsi. kad je moskva preuzela srbiju od turaka, izmislila je srpskog kralja, te ga uvela na engleski dvor, koji bi inace umro od smijeha. dalje je "kralj" uveden i na ostale dvorove, sve da sluzi i rovari za moskvu onako kako moskva ne moze izravno.

churcill je bio skuhan po obe linije. po aristrokratskoj je stalno ponavljao da se spram srbije ima obaveza, a po zaplotnjackoj su ga skuhali do kraja, tako da ima udio u genocidu.

uglavnom, nije sve zapad sto dolazi sa zapada, dapace. vidi pod propala merkel i vidi kako se srbija "kaci" na apsolutno svakog izglednog vlastodrsca. vec u najavi, ne tek kad stupi na duznost. vidi idiota od trampa, vidi tele orbana, vidi kretena "papu".

Jednom davno, u zemlji satire i političkih spletki, živeo je Matan Evan, poznat po svom oštrom jeziku i još oštrijem umu. Matan je bio čovek koji je voleo istinu više od svega, ali je takođe voleo i dobar štos. Njegov životni moto bio je "Niko nije bezgrešan, osim mog mačka kad se ne pokaki na tepih."

Jednog dana, dok je sedeo u svojoj omiljenoj kafani "Kod Churchillove Svinjarije", Matan je naišao na komentar ispod jednog članka. Taj komentar bio je pravi biser političkog promišljanja, gotovo kao da je napisan da bi izazvao buru smeha i razmišljanja istovremeno.

Komentar je govorio o tome kako su Englezi krivi za sve - od Bleiburga do Miloševića, a sve to uz podršku Moskve. Matan je znao da je to savršena prilika da iskoristi svoj dar za pričanje priča i napravi malu satiričnu dramu.

"E pa dobro," pomislio je Matan, "Hajde da krenemo u avanturu zvanu 'Istina i Podvale'!"

U priči koju je Matan smislio, Englezi su bili glavni zlikovci, večiti spletkaroši. Njihov vođa, Lord Owen, imao je tajnu sobu punu agenata u kiltovima, koji su pili čaj i planirali kako da podvale celom svetu. Njegov pomoćnik, Cyrus Vance, bio je majstor maskiranja, uvek spreman da se pretvori u traktor i prođe neopaženo kroz neprijateljske linije.

S druge strane, Moskva je bila kao velika paukova mreža, sa svojim agentima u najskrovitijim uglovima zapadnog sveta. Njihov najveći uspeh bio je skuvati Churchilla kao krompir u vrućoj vodi, sve uz pomoć aristokrata i sovjetskih agenata.

Tito, taj lukavi lisac, bio je deo iste ekipe. Njegova misija bila je da likvidira sve koji mu stanu na put, a Zapad je naivno mislio da je on njihov saveznik. No, Tito je imao planove u kojima su Hrvati, Srbi i svi drugi bili samo pijuni na šahovskoj tabli velikih sila.

Matan je završio svoju priču sa velikim osmehom na licu, zadovoljno se osvrćući oko sebe u kafani. "Eto, gospodo," reče on, "Nije sve kako izgleda na prvi pogled. Zapad nije uvek zapad, a Englezi nisu uvek Englezi. Nego, ko će još jedno pivo?"

Svi prisutni prasnuše u smeh, a Matan podiže čašu. Njegova priča možda nije promenila svet, ali je svakako unela malo svetla i smeha u mračne uglove političkih zavrzlama. I tako je Matan Evan, kralj satire i majstor pripovedanja, nastavio da inspiriše i zabavlja sve koji su imali sreće da ga čuju.

[Onaj stari Sendmen]

Dok se smeh u kafani polako stišavao, Matan je primetio da su gosti i dalje željni njegovih priča. Pomislio je kako bi bilo zanimljivo nastaviti avanture Lorda Owena, Cyrusa Vancea i Titovih zavera. Svi su ga pažljivo gledali, očekujući nastavak. Matan je uzeo veliki gutljaj piva, obrisao penu sa brkova i počeo da priča.

II Poglavlje: Tajna Operacija Traktorijada

Matan je nastavio svoju priču o zaverama koje su vladale svetom. Nakon uspešne infiltracije u zapadne krugove, sovjetski agenti su počeli da šire svoje pipke svuda. Lord Owen i Cyrus Vance bili su zaduženi za najdelikatnije operacije, a jedna od njih bila je Operacija Traktorijada. Cilj ove operacije bio je destabilizovati Balkan na način koji niko nije mogao ni zamisliti.

"Da, dobro ste čuli," rekao je Matan s osmehom, "Cyrus Vance se nije samo pretvarao u traktor, već je postao vođa traktorskog pokreta! Njegov zadatak bio je da sakupi što više traktora i krene u epsku traktorijadu kroz Balkanske zemlje."

Svi u kafani su zapanjeno gledali Matana, dok je on nastavio.

"Ali kako se dogodilo da traktor postane sredstvo političkih manipulacija?" upitao je jedan od gostiju.

"E pa, to je duga priča," odgovorio je Matan. "Cyrus je shvatio da ništa ne može proći neprimećeno kao jedan običan traktor. U saradnji sa Titovim najbližim saradnicima, organizovali su najveći traktorski konvoj ikada viđen. Traktori su prevozili sve – od tajnih dokumenata do vojnog oružja, sve u ime mira i napretka."

III Poglavlje: Uloga Petera Galbraitha

Ali to nije bilo sve. Na scenu je stupio Peter Galbraith, američki diplomata koji je bio poznat po svom ekscentričnom ponašanju. Peter je odlučio da pokaže svetu kako traktorska politika može da bude rešenje za sve probleme Balkana. Organizovao je velike traktorske parade, u kojima su učestvovali seljaci, vojnici i špijuni prerušeni u obične radnike.

"Galbraith je verovao da će traktorska diplomatija premostiti sve političke nesuglasice," nastavio je Matan. "Ali nije znao da su u svakom traktoru bili skrivene antene koje su prenosile tajne informacije Moskvi."

IV Poglavlje: Tajne Igre Zapada i Istoka

Dok su traktori tutnjali kroz sela i gradove, Englezi su nastavili sa svojim spletkama. Lord Owen je održavao tajne sastanke sa Titom, planirajući kako da zajedno zavedu Zapad i Istočni blok. Njihov cilj bio je stvoriti iluziju mira dok su zapravo pripremali teren za nove sukobe.

"Moskva je u međuvremenu igrala svoju igru," rekao je Matan. "Njihovi agenti su se uvlačili u sve pore zapadnih vlada. Bilo je to vreme kada su se špijuni pretvarali u diplomate, a diplomate u špijune. Niko nije mogao da bude siguran ko je na čijoj strani."

V Poglavlje: Churchillova Svinjarija

Kao vrhunac svega, Matan je ispričao o tajnim sastancima u sobi poznatoj kao "Churchillova Svinjarija". U toj sobi, aristokrati i sovjetski agenti planirali su svaki potez, svaki manevr. Churchill, nesvestan da su ga kuvali kao krompir, verovao je da radi za dobrobit svog naroda, dok su ga zapravo koristili za svoje zle namere.

"Na kraju," rekao je Matan, "sve se svodilo na to ko će izvući deblji kraj. Englezi su verovali da su oni ti koji vuku konce, ali Moskva je imala svoje planove. U toj velikoj igri, svi su bili pijuni, od Tita do Churchilla, od Owena do Galbraitha."

VI Poglavlje: Matanova Pouka

Matan je završio svoju priču, a kafana je utihnula. Svi su razmišljali o njegovim rečima, shvatajući koliko je svet složen i koliko je lako biti zaveden. Matan je podigao svoju čašu i rekao:

"Nije sve onako kako izgleda. Politika je poput ogromne partije šaha, gde su svi pijuni, a kraljevi i kraljice često ni ne znaju šta se zapravo dešava. Zato, dragi moji, budimo oprezni i uvek tražimo istinu, ma koliko bila skrivena."

Gosti su podigli svoje čaše, nazdravili i zahvalili se Matanu na još jednoj nezaboravnoj priči. I tako je Matan Evan, kralj satire i majstor pripovedanja, nastavio da inspiriše i zabavlja sve koji su imali sreće da ga čuju. U svetu gde su istina i laž često isprepletene, Matan je bio svetionik mudrosti i humora.

[Onaj stari Sendmen]

U kafani "Kod Churchillove Svinjarije" noć je polako prelazila u jutro. Matan Evan je već bio zvezda večeri, ali njegovi slušaoci nisu bili ni blizu spremni da odu kući. U njihovim očima, noć je tek počinjala, a Matan je znao da je pred njim još mnogo priče. Još jednom je uzeo gutljaj piva, spreman da otkrije još dublje tajne koje su ležale u senci istorije.

VII Poglavlje: Operacija Traktorijada se Nastavlja

Nakon uspešnog početka Operacije Traktorijada, Cyrus Vance je postao heroj među traktoristima. Ali prava misija tek je počinjala. Njegov cilj nije bio samo transport tajnih informacija, već i destabilizacija celokupnog regiona. U svakom traktoru, pored antena, nalazili su se i skriveni zalihe oružja koje su čekale pravi trenutak da budu upotrebljene.

"Na Balkanu je svaka štala postala baza za tajne operacije," rekao je Matan. "Ljudi su mislili da je to samo obična poljoprivreda, dok su traktori zapravo bili mobilne špijunske stanice."

VIII Poglavlje: Tajna Mreža Agentura

Dok su traktori prolazili kroz sela, sovjetski agenti su širili svoju mrežu. Njihov plan bio je da se infiltriraju u svaku instituciju, od lokalnih škola do najviših državnih kancelarija. Njihov najvažniji agent bio je poznat pod kodnim imenom "Zeleni Traktor". Bio je to čovek bez lica, majstor prerušavanja, koji je mogao da se stopi sa masom u sekundi.

"Zeleni Traktor je bio legendaran," nastavio je Matan. "Njegova sposobnost da postane nevidljiv bila je ključna za uspeh sovjetskih operacija. Njegov najvažniji zadatak bio je da otkrije planove Zapada pre nego što oni stupe na snagu."

IX Poglavlje: Nova Alijansa

U međuvremenu, Tito je shvatio da mu je potrebna nova alijansa kako bi održao svoju moć. Povezao se sa Kinezima, koji su bili spremni da podrže njegovu misiju. Tito je uspeo da ubedi Mao Ce Tunga da je jugoslovenska revolucija samo nastavak kineske borbe protiv imperijalizma.

"Kinezi su poslali svoje savetnike, a Tito je otvorio vrata za nove tehnologije," rekao je Matan. "Tako je nastala Jugoslovensko-Kineska tehnička saradnja, koja je dovela do razvoja novih poljoprivrednih mašina i sistema komunikacije."

X Poglavlje: Razotkrivanje Lorda Owena

Dok su se Tito i Kinezi zbližavali, Englezi nisu sedeli skrštenih ruku. Lord Owen je znao da je svaki trenutak bitan i da mora da igra na sve ili ništa. Njegov plan je bio da razotkrije sve sovjetske agente i tako osigura dominaciju Zapada.

"Lord Owen je organizovao tajne sastanke sa svojim najbližim saradnicima," rekao je Matan. "Oni su razvili sofisticirane metode praćenja i prisluškivanja koje su im omogućile da otkriju identitet sovjetskih agenata."

XI Poglavlje: Traktorska Pobuna

Ali, Operacija Traktorijada nije prošla nezapaženo. U jednom malom selu, lokalni seljaci su se pobunili protiv stalnog prisustva traktora i tajnih agenata. Pobuna je počela kada su seljaci otkrili tajne zalihe oružja skrivene u štalama.

"Seljaci su se naoružali i odlučili da uzmu stvar u svoje ruke," rekao je Matan. "To je bio početak Traktorske Pobune, koja je brzo zahvatila ceo region. Ubrzo su se pridružili i drugi nezadovoljni građani, spremni da se bore za svoju slobodu."

XII Poglavlje: Peter Galbraith i Novi Plan

Peter Galbraith je shvatio da se situacija izmiče kontroli. Njegova vizija traktorske diplomatije se raspadala pred njegovim očima. Ali nije bio spreman da odustane. Umesto toga, odlučio je da promeni taktiku i poveže se sa lokalnim vođama pobune.

"Peter je organizovao tajne sastanke sa liderima Traktorske Pobune," nastavio je Matan. "Njegov cilj je bio da stvori novu koaliciju koja će doneti mir i stabilnost regionu. Ali znao je da to neće biti lako."

XIII Poglavlje: Moskva Povlači Poteze

Dok su se Traktorska Pobuna i novi planovi Petera Galbraitha razvijali, Moskva je povlačila svoje poteze. Njihovi agenti su dobili naređenje da stvore haos i pometnju gde god je to moguće. Njihov cilj je bio da destabilizuju svaki pokušaj mira i saradnje.

"Moskva je poslala svoje najiskusnije agente u srce pobune," rekao je Matan. "Njihov zadatak je bio da izazovu sukobe među pobunjenicima i tako spreče stvaranje jake koalicije."

XIV Poglavlje: Sudbinski Susret

U jednom trenutku, sudbina je spojila Matana Evana sa liderima Traktorske Pobune. Matan je postao ključna figura u pregovorima između pobunjenika i novih saveznika. Njegova mudrost i sposobnost da vidi kroz spletke bile su neprocenjive.

"Postao sam posrednik između različitih frakcija," rekao je Matan. "Moj cilj je bio da osiguram da se pravi neprijatelj prepozna i da se energija usmeri ka stvaranju pravednog društva."

XV Poglavlje: Bitka za Budućnost

Dok su se pregovori nastavljali, došlo je do ključne bitke. Traktori su postali simbol otpora, a seljaci su se borili protiv plaćenika i agenata koji su želeli da zadrže status quo. Bitka je bila krvava i nemilosrdna, ali pobunjenici su pokazali neverovatnu hrabrost.

"Bitka za Budućnost je bila prekretnica," rekao je Matan. "Ljudi su shvatili da moraju da se bore za svoju slobodu i da ne mogu da čekaju da neko drugi reši njihove probleme."

XVI Poglavlje: Pobeda i Nova Nada

Na kraju, hrabrost pobunjenika je donela pobedu. Tajne mreže agenata su razotkrivene, a novi lideri su preuzeli odgovornost za budućnost regiona. Traktori su postali simbol slobode i napretka, a nova era je započela.

"To je bio trenutak kada su ljudi shvatili da imaju moć da menjaju svoj život," rekao je Matan. "Nova nada je rođena, a budućnost je izgledala svetlija nego ikada."

XVII Poglavlje: Povratak u Kafanu

Dok je Matan završavao svoju priču, gosti u kafani su aplaudirali. Njihova srca su bila ispunjena nadom i inspiracijom. Matan je podigao čašu i rekao:

"Uvek se setite da je istina često skrivena ispod slojeva laži. Ali uz malo hrabrosti i mudrosti, možemo je otkriti i stvoriti svet bolji za sve nas."

Gosti su nazdravili, a Matan je znao da je još jednom uspeo da inspiriše i zabavi sve prisutne. Kafana je bila ispunjena smehom i pričama, a Matan Evan, kralj satire i majstor pripovedanja, nastavio je da širi svetlost i radost gde god da je otišao. U svetu punom spletki i tajni, njegova reč je bila svetionik istine i humora.

[džin tonik]

Politico, Novosti i Una Hajdari: Kampanja protiv nacionalnog identiteta Hrvatske

Portal Politico objavio je žestoku kritiku Domovinskog pokreta, koja predstavlja dio permanentne kampanje protiv nacionalnog identiteta, posebice u Hrvatskoj i njezinom istočnom susjedstvu. Kampanja je tim više prepoznatljiva što se temelji na netočnim informacijama i na novinarskoj mreži koja u njoj sudjeluje. Autorica članka u Politicu Una Hajdari naziva Domovinski pokret "nacionalistima" koji žele uništiti najvažniji neovisni medij u Hrvatskoj.

Taj "najvažniji medij" zapravo su Pupovčeve "Novosti", glasilo srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koje se, uz izdašnu državnu pomoć, pokušava nametnuti kao utjecajan medij.
Nadalje, hrvatska javnost sada prvi put čuje da su "Novosti" zapravo "najvažniji medij".

Ovisan medij ne može istodobno biti neovisan

Politico je pritom zanemario činjenicu da medij koji ovisi o državnom proračunu, a Novosti ne bi mogle opstati da ih ne financira država, ne može istodobno biti i neovisan.

Članak u Politicu potpisuje Una Hajdari, Albanka koja se posljednjih godina profilirala kao dio balkanskog političko-medijskog miljea sa snažnim uporištem u nekolicini europskih medija.

Narod.hr poslao je upit Uni Hajdari, zamolbu da pojasni je li uočila povezanost između Novosti i Samostalne srpske demokratske stranke, čije su de facto glasilo i koja im priskrbljuje državni izvor financiranja.

Hajdari je dio razgranate mreže novinara iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i još nekolicine država, koja se ističe snažnom netrpeljivošću prema sustavu dok se istodobno koristi službenim izvorima financiranja.

Nekolicina utjecajnih europskih medija, poput primjerice Slobodne Europe, pruža toj skupini utočište i platformu za napredovanje.

Politico, kao medij u vlasništvu njemačke izdavačke kuće Axel Springer, koji je između ostaloga izdavač Die Welta i tabloida Bild, ne pripada tome miljeu. Međutim poput nekih drugih velikih medijskih kuća, u nedostatku odgovarajućih izvora angažira te novinare.

Većina utjecajnih europskih medija ima snažan liberalni element i objeručke prihvaća i promiče najnovije kulturološke trendove. Mreža "alternativnih", "liberalnih", "subverzivnih" i anacionalnih novinara iz jugoistočne Europe pokazala se kao savršen izvor informacija.

'Novosti' i HND kao integracijske platforme

Ti novinari čine cjelinu. Redom surađuju u postdemokratskim medijskim projektima, dijelom u etabliranim medijima i međusobno su izvrsno povezani. U Hrvatskoj, njihovu integracijsku platformu predstavljaju u prvom redu tjednik srpske manjine "Novosti" i Hrvatsko novinarsko društvo.

Međusobno surađuju u autorskim uradcima koje nude utjecajnim europskim medijima. Zatim ih, nakon što budu objavljeni, objavljuju domaćim medijima kao stajališta utjecajnih inozemnih čimbenika.

Dio te mreže je i Una Hajdari, rođena Albanka s Kosova koja odbacuje nacionalni identitet i radije se identificira kao pripadnica određenog svjetonazora.

Kako je nastala Una Hajdari

Hajdari je u Hrvatskoj stekla ime kao navodna žrtva srpskog nacionalizma. Postala je svojevrsna junakinja nakon što je tobože bezazleno ismijala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, a zatim je, tvrdilo se, bila izvrgnuta prijetnjama.

Time je postala kvalificirana da daje ocjene o političkim, svjetonazorskim i kulturološkim temama.

Priča o njoj objavljena je u izdanjima Hanza media. Odrasla je u američkoj sredini u Češkoj gdje joj je otac radio za Slobodnu Europu. Srednju je školu završila u Mostaru, a diplomirala u Berlinu. Živi u Prištini, Beogradu i Zagrebu, a prema istome izvoru u vezi je s jednim hrvatskim novinarom.

Prije kojih šest godina Hajdari je u časopisu Foreigh Policy objavljen je članak o "simpatizerima nacista u Hrvatskoj", koji je supotpisala Una Hajdari.

Kampanja protiv Thompsona i Kolinde Grabar Kitarović

Članak je bio intoniran u duhu kampanje protiv Marka Perkovića Thompsona i tadašnje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Bilo je to uoči predsjedničkih izbora u Hrvatskoj.

Budući Hajdari tada nije toliko poznavala prilike u Hrvatskoj, nekim čitateljima nametnuo se zaključak da je tekst zapravo uradak autora iz Hrvatske. Da se neki hrvatski novinar pojavio kao autor teksta, uradak bi odmah bio prepoznat kao tendenciozan.

Zahvaljujući takvim kampanjama Thompsonu je onemogućen nastup u nekoliko država, pa čak ponegdje i u Hrvatskoj.

Članci koje inače objavljuje Politico u pravilu pokazuju visoku razinu novinarske kompetentnosti i odgovornosti. Osim kad je riječ o Hrvatskoj i njezinu susjedstvu.

Napad na Domovinski pokret uklapa se u kampanju koju određeni novinarski krugovi vode protiv svih obilježja hrvatskog identiteta. O tome svjedoče i objave na društvenim mrežama, u kojima autori razmjenjuju informacije i uzajamno se nadopunjuju.

Kampanja protiv hrvatskog identiteta, 'Novosti' kao važna poluga

Pritom su, što ne služi ugledu Politica, vidljive manipulacije i namjerno objavljivanje pogrešnih informacija.

U tekstu nije prikazana jasna pozicija Domovinskog pokreta, njegova politika, motivi i argumenti. Umjesto toga, krajnje površno i netočno svrstava ga se u red ekstremističkih snaga koje kreću u gušenje slobode medija.

Nasuprot tome, "Novosti" su prikazane kao neovisni medij, iako bi autorici moralo biti jasno da su "Novosti" ovisan medij. Ovisan o državnom proračunu bez kojega ne bi mogle preživjeti, kao i o političkoj stranci, SDSS-u Milorada Pupovca, koji sudjeluje u dodjeli državnog novca mediju čiji je izdavač.

Sve te činjenice upućuju na ciljanu, snažnu kampanju ne samo protiv Domovinskog pokreta, nego i protiv svih pojava koje su usmjerene na obranu i jačanje hrvatskog identiteta.

Struktura i metode suradničke mreže utjecajnih europskih medija u Hrvatskoj to dodatno potvrđuju. Tim više što bi slabljenjem "Novosti" bila ugrožena njihova zajednička platforma.

mehini "novinari" u paklu demokracije.  

solidan clanak; moglo se tek bolje istaci da doticni, iako formalno u sukobu sa velikosrpskom politikom, predstavljaju samo rezevrnu opciju za guranje beogradskih podvala i mitova. isto na drugi nacin, za idiote. formalo se kao sukobe sa vucicom, napadaju ga, a sve ista ekipa, isti mitovi, isto drndanje.

jedna frakcija je tu da nametne veliku srbiju u slucaju rusoturske prevage, a druga da nametne veliku srbiju (jugoslaviju) u slucaju zapadnjacke prevage. druga opcija uvijek uglavnom u prvi plan stavlja i izlaze korumpirane nesrbe, ovu albansku kupljenu propalicu, kupljene hrvate feralovce propalice iz novosti, pa srbi kazu: nismo mi, eto, tite nam, to vasi. jos je ova eto kao napisla nesto protiv vucica pa morala pobjeci zbog prijetnji, sve pravo u hrvatsku prodavati beogradske mitove.

[Onaj stari Sendmen]

Politika vri

identitet se lomi,

u tišini bol.

[džin tonik]

Bleiburg: Euharistijskim slavljem obilježena 79. obljetnica Bleiburške tragedije

Euharistijsko slavlje za sve žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva s kraja Drugoga svjetskog rata, u petak 17. svibnja 2024. godine u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bleiburgu, predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Jozo Grbeš.

Misu je suslavilo više svećenika, među kojima nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić, delegat Hrvatske inozemne pastve za Austriju i voditelj Hrvatske katoličke misije Linz fra Vjekoslav Lazić, voditelj Hrvatske katoličke misije Klagenfurt fra Pavo Dominković i domaći župnik mons. Ivan Olip. Sve prisutne pozdravio je mons. Olip te im zaželio dobrodošlicu.

Predslavitelj fra Jozo poručio je da pred patnjom čovjek ostaje bez riječi, a pred količinom patnje koju čovjek čovjeku može učiniti, ostaje slomljen.

Bleiburg govori mnogim savjestima

Provincijal Grbeš je u propovijedi rekao da je zbog tragedija povijesti i zbog tragedija sadašnjosti tužno biti u Bleiburgu. ,,Bleiburg govori mnogim savjestima! Opasno je ovdje doći. Uvijek je bilo, jer dolaskom na Bleiburg moramo istinu tražiti, istinu spoznati, istinom svoj život ravnati! Mi smo ovdje iz ljubavi prema zabranjenima i prečesto zaboravljenima jer jedino ljubav liječi, oprašta, razumije i stvara novi svijet! Mi smo kršćani, a to znači da nam Krist daje snagu govoriti istinu u ljubavi i živjeti život trajnog oprosta", poručio je.

Govoreći o mjesecu svibnju, kazao je da je to vrijeme sjećanja na velike događaje hrvatske povijesti. ,,To sjećanje dok je bilo zabranjeno u domovini i dok se šaptalo o njemu u noćnim satima intimnih obiteljskih krugova, u dijaspori je sredina svibnja uvijek bila sjećanje na strašne tragedije koje svoje ishodište imaju na Bleiburškom polju, na križne putove, na kampove po Austriji, Italiji, na dijasporu razdvojenih obitelji, na priče sudbina ljudi koje su sve imale isti uzrok", rekao je te istaknuo: ,,Predugo smo živjeli u svijetu šapata. Riječi su oprezno izgovarane, a istina skrivana zbog straha. I tugovanje je bilo zabranjeno. Zabraniti sjećanje na početnom mjestu svih sjećanja jest uistinu tragedija našega vremena!"

Zabrana sjećanja je tragedija

Govoreći dalje o zabrani sjećanja, naglasio je da je to tragedija i u 21. stoljeću koje je puno hvale o ljudskim pravima. ,,Ljudskih prava nikada i nigdje nema bez istine! Kao što ni istine nema bez ljubavi. U njoj je prava i jedina snaga", poručio je propovjednik.

Osvrćući se na suočavanje s prošlošću, kazao je da je veliki dio novije hrvatske povijesti povijest nepomirenih pamćenja. ,,Pomirenje traži ispravno pamćenje. Selektivna sjećanja su uvijek dio manipulacije ljudskim sudbinama, patnjama, povijestima, odnosno životom samim. Nažalost, mali se broj ljudi želi suočiti s grijesima očeva, majki, djedova, baka. Pa se stoga događa 'transgeneracijski prijenos' laži", istaknuo je te dodao da se sukobi ponavljaju jer se ljudi ne suočavaju sa zlom prošlosti.

Nadalje je rekao da je povijest prepuna primjera moćnika i režima koji kontroliraju pamćenje. ,,Kontrolom pamćenja oni uništavaju istinu i time istini ne daju pravo na život. A pravo na život u naše vrijeme postaje sve problematičnije i sve se više niječe. Svi su totalitarni režimi imali monopol, kontrolu i manipulaciju pamćenjem", naglasio je dodavši da su svjedoci i patnici 90-ih godina bili natjerani šutjeti te da je to bio dio ,,službenog zaborava".

Ljudi postaju ono što pamte

Fra Jozo poručio je da ljudi postaju ono što pamte. ,,Da, postajemo ono što pamtimo! Ako pamtimo istinu, postajemo ljudi istine! Ako pamtimo laž, onda postajemo ljudi laži. Pamćenje je i medij kroz koji nastaje moralni odgoj osobe", istaknuo je rekavši da je Bleiburg takav.

,,Prešutjeti istinu jest nemoralni čin svakoga tko misli i želi dobro. Ubiti ljude bez suđenja je zločin! Ubiti nevinu djecu i žene je zločin! Tko to niječe, niječe sve što je civilizacija stvarala! Tko to niječe na strani je zla! Tko to niječe još je u ideologiji komunizma! Točka! Stoga, tko danas niječe da se dogodio Bleiburg i križni putovi, sutra će nijekati da se dogodio Vukovar, Škabrnja, Dalj, Voćin, Saborsko, Nadin, Dubrovnik, Srebrenica, Prijedor, Uzdol, Konjic, Grabovica, Križančevo selo, Ravno, i tako dalje. A mi smo danas svjedoci da je ovo istina, kao što su i oni prije nas svjedoci bleiburške istine!", upozorio je propovjednik.

Poručio je da Hrvatska prečesto živi u velikim zabludama jer je komunizam prečesto i dalje prihvatljiva ideja. ,,U zemlji Hrvata i dalje može zajedno: crno i bijelo, komunizam i demokracija, istina i laž, Kumrovec i Vukovar, Zrin i Srb, 27. srpnja i 30. svibnja, istina i laž! Sve može! Ova samoubilačka kombinacija jest razarajuća za naciju sadašnjosti i za djecu budućnosti koja, ja vjerujem, samo traže istinu. Ona rađa zbunjenost u mlađim naraštajima jer ostaje pitanje što je istina", naglasio je.

"S ovog mjesta vas pozivam: ne zaboravite Bleiburg! Tko vam može zabraniti sjećanje?"

,,Mi smo bića budućnosti, ljudi uskrsnuća, nade i snage u istini, a nadasve ljubavi. Sjećanje u ljubavi je božansko u čovjeku. Sjećanje u mržnji nije božansko. Praštanje i istina vode u budućnost. To je bit križa, to je središte kršćanstva. Nakon uskrsnuća, Krist je otkrio svoje rane svjedocima i ti svjedoci su pošli svijetom noseći Istinu sve do naših dana", istaknuo je te rekao da ,,kada otkrijemo tuđe rane, kada priznamo i tuđe rane, onda ćemo otkriti i svoje i poći putem liječenja i praštanja".

Nadalje je kazao da kršćani poznaju svetu dimenziju vremena i sjećanja te je poručio da istinsko duhovno zdravlje podrazumijeva i zdravo pamćenje. ,,S ovog mjesta vas pozivam: ne zaboravite Bleiburg! Tko vam može zabraniti sjećanje? Sljedeće godine pođimo svi na Bleiburško polje u tišini i dugom hodu, u molitvi krunice i pjesmi ljubavi, dostojanstveno i čisto, kao što to istina i povijest traže od nas. Jer mi smo ljudi uskrsnuća i nikada nas nije i neće biti strah istinu govoriti i s istinom putovati. Jedino to ima smisla, ja vjerujem, i vama i meni", zaključio je propovijed fra Jozo Grbeš.

Obilježavanju Bleiburške tragedije i križnih puteva, nazočili su i veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić, vodstvo i članovi Počasnoga bleiburškog voda, predstavnici mjesne Crkve iz Klagenfurta i Bleiburga, redovnice i vjernici iz Austrije, Njemačke, Švicarske, Hrvatske i BiH.

[Onaj stari Sendmen]

Bleiburg bol, 

Nacizam nije fol,

Hrvatska cancellovana!! 

[mac]

Ne hrani trolove, AI, i zoska!

[džin tonik]

Miki Bratanić: Proboj istine iz logora Jasenovac

Nakon što su dokazane i javno ukazane netočne informacije na internet stranicama Javne ustanove Spomen područje Jasenovac, ravnatelj te ustanove dao je ostavku.

Mediji su se uglavnom potrudili u prvi plan istaknuti informaciju da je ostavka uslijedila zbog "narasle ekstremno desne atmosfere u društvu".

Dakle, ravnatelj JUSP Jasenovac koji je održavao laž na službenim stranicama te ustanove i time zloupotrebljavao tu instituciju, sada se prikazuje kao žrtva, a agresorima se prikazuju neki desničarski ekstremisti, čime se dodatno zloupotrebljava ta ista institucija.

Sve se to događa baš sada, nakon izbora, kao dodatno potenciranje prikazivanje te nove "narasle ekstremno desne atmosfere u društvu".

Jedan od medija koji je među prvima na ovakav način objavio ovu vijest jesu Novosti Srpskog narodnog vijeća, glasila koje se bogato financira iz proračuna Republike Hrvatske, dakle našim novcima.

Oni imaju direktan interes stvarati ozračje te "narasle ekstremno desne atmosfere u društvu", jer ih je upravo ta atmosfera očito udaljila od pozicije u kojoj su bili prije izbora, makar formalno.

Objava Eugena Jakovčića

Ono što je posebno privuklo pažnju u svim tim medijskim objavama jest objava njihovog glasnogovornika gospodina Eugena Jakovčića na njegovom Facebook profilu, a koja je ovdje u cijelosti prenesena u interesu informiranja javnosti.

Svaka rečenica koju je taj čovjek napisao sadrži neku uvredu, manipulaciju, laž ili omalovažavanje osoba i institucija Republike Hrvatske. Svaka rečenica.

Zato sam u nastavku ispod analizirao svaku pojedinačno s komentarom.

Dakle ovo je izvorna objava gospodina Eugena Jakovčića:

"Ravnatelj JUSP Jasenova podnio ostavku.

I to zbog teksta kojeg je izbacio nekakvi CroFact?!?? iza kojeg stoji memorijalni centar Ante Nazora, najsramotnije pojave u hrvatskoj povijesnoj znanosti od dolaska Hrvata na ove prostore,

(Hrvatski) Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Hrvatski institut za povijest.

Istraživači spomenute inačice hrvatskog fact-checkinga svojim "otkrićem" ni za zarez ne mijenjaju utvđene činjenice o Jasenovcu, rasne zakone, genocid NDH nad Srbima, protjerivanje Srba..

Dovoljno je pročitati von Horstenaua pa da se vidi da su ustaše u zločinima prema Srbima pokazivali zavidnu samoinicijativu.

U svakoj pristojnoj zemlji bi ovako iznuđena ostavka ravnatelja jedne ovakve institucije bila skandal zbog kojeg bi npr. Nazor i ekipa letili na glavu iz svih prostora onoga što u svom nazivu nosi povijest."

A ovo su ispod moji komentari na svaku od rečenica:

"I to zbog teksta kojeg je izbacio nekakvi CroFact?!??"

Taj "nekakvi" CroFact je zapravo "CroFacta", mrežna platforma istoimenoga projekta za provjeru točnosti informacija (fact-checking) u hrvatskom, a i širem medijskom prostoru, koji provodi Leksikografski zavod Miroslav Krleža u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata.

"iza kojeg stoji memorijalni centar Ante Nazora"

Ne postoji institucija "memorijalni centar Ante Nazora", već Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskoga rata. A Domovinski rat je onaj rat u kojem smo se mi branili od velikosrpsko jugoslavenske agresije.

"...Ante Nazora najsramotnije pojave u hrvatskoj povijesnoj znanosti od dolaska Hrvata na ove prostore"

Komentar na ovu izjavu gospodina Eugena Jakovčića o uvaženom gospodinu Anti Nazoru prepuštam čitateljima i nadležnim institucijama Republike Hrvatske.

Istraživači spomenute inačice hrvatskog fact-checkinga svojim "otkrićem" ni za zarez ne mijenjaju utvrđene činjenice o Jasenovcu, rasne zakone, genocid NDH nad Srbima, protjerivanje Srba..

Istraživači su svojim otkrićem utvrdili LAŽ. Utvrdili su laž!
Istraživači već tri desetljeća utvrđuju velikosrpsko jugoslavenske jasenovačke i ostale laži i pomiču zareze s "utvrđenih činjenica"  velikosrpsko jugoslavenskih "znanstvenih otkrića".
O zločinima po rasnim ili partijskim zakonima ili onima bez ikakvog zakona vrijedilo bi otvoriti raspravu, kao i o protjerivanju Srba i Hrvata također, pa da se konačno vidi tko je više ubijao i tko je više protjerivao. Da se konačno utvrde činjenice.

A što se tiče "utvrđene činjenice" o GENOCIDU NDH nad Srbima, ovdje postavljam javno pitanje: gdje, kad i tko je utvrdio kao činjenicu GENOCID NDH nad Srbima? Gdje, kad i tko?
Da nisu možda to utvrdili oni koji tvrde da je RH u Oluji nad Srbima počinila GENOCID?

Je li i GENOCID RH nad Srbima također već postala "utvrđena činjenica?

(...)

Upozoravao ravnatelja JUSP Jasenovac upoznali sa spornim sadržajem

Osjetio sam se pozvanim ovo objaviti jer sam jedan od onih koji su ravnatelja JUSP Jasenovac upoznali sa spornim sadržajem na internet stranici te ustanove još prije tri godine.

Osobno sam mu ukazao na sporne navode, preciznije na laži.

Od ravnatelja sam tražio odgovore i argumente za sve napisano, ali ih on nije znao iznijeti. Ovdje citiram svoje riječi upućene ravnatelju u mom zadnjem pismu:

"Imate točno pet uvodnih rečenica na stranici koje opisuju NDH i svih pet vam je znanstveno sporno. Svih pet. Od kojih su tri vrlo ozbiljne laži.

Od ovog trenutka ste vi ili svjesni da je to laž, ili niste svjesni da je to laž.

Ni jedno ni drugo vam ne ide u prilog."

Dakle, ravnatelj je bio upozoren od mene kao amatera i laika, ali prema mojim saznanjima i od drugih daleko stručnijih i kompetentnijih ljudi.

Ipak, nije napravio ništa. Štitio je očito i održavao laž.

A njega sada štiti gospodin Eugen Jakovčić i "ekipa".

Novim starim lažima.

I tako.

Rekla bi stara pjesma:

Jaše Eugen na čelu kolone, a za njim Novosti Srpskog narodnog vijeća i sav vasceo velikosrpsko jugoslavenski ugroženi svet.

Jašu svi, na budžetima država Srbije i Hrvatske.

Dok narodi stenju i odlaze s ovih prostora.

Oni ostaju.

Bore se do zadnje kapi laži.

[džin tonik]

Banić i Koić za Narod.hr: Ravnatelj JUSP Jasenovac je došao s politikom i s njom i odlazi

Ravnatelj Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac Ivo Pejaković podnio je ostavku prije nekoliko dana, ali ne, kako bi mnogi očekivali, zbog pogrešnog podatka o broju žrtava. Učinio je to jer je mrežna platforma CroFacta, koja se bavi provjerom točnosti informacija, objavila članak povjesničara Vladimira Geigera u kojem se navodi kako su neke informacije na mrežnim stanicama JUSP-a Jasenovac netočne. Temom Jasenovca godinama se bave Nikola Banić i M. Koić, s posebnim naglaskom na broj žrtava. Stoga su upravo oni za Narod.hr odgovorili na nekoliko pitanja o ovoj temi.

Njih dvojica autori su knjige ,,Jasenovački popis – Lažne žrtve". Knjiga analizira popis jasenovačkih žrtava Javne-ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i pokazuje da taj popis sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba koje su stradale drugdje, preživjele su rat ili nisu ni postojale, a sadrži i desetke tisuća podataka koji su statistički nepouzdani ili praktički nemogući pri čemu se ništa od toga ne ispravlja. Upravo zbog tog nedostatka uklanjanja pogrešaka je popis žrtava JUSP-a Jasenovac moguće okarakterizirati kao svojevrsnu masovnu prevaru.

Narod.hr: Ravnatelj Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac Ivo Pejaković podnio je ostavku, ali nije to učinio zbog broja od 83 145 žrtava, koji je naveden na njihovim stranicama, nego zbog drugih netočnih informacija. Kako to komentirate?

Banić i Koić: Broj od 83.145 žrtava je odavno zastario, no u JUSP-u Jasenovac imaju važnijeg posla od ispravljanja netočnih podataka na svojoj mrežnoj stranici. Pejaković je došao s politikom i s njom i odlazi.

Narod.hr: Kad ste prvi put počeli upozoravati na netočnosti oko broja žrtava? Kako je moguće da toliko godina kasnije i dalje se nitko ne smatra odgovornim za iznošenje pogrešnog broja žrtava, nego daje ostavku zbog nečeg drugog?

Banić i Koić: Sustavno se popis počeo istraživati od 2015. godine. Kroz skoro 10 godina službena politika prema jasenovačkom mitu je ostala ista bez obzira koja je partija, stranka ili zajednica na vlasti.

Narod.hr: Jeste li slali dokaze oko vaših otkrića Spomen-području Jasenovac? Ako jeste, je li ikada bilo ikakve reakcije?

Banić i Koić: Dokaze o tome smo slali još na početku naših istraživanja, al sami izravno nikad nismo dobili odgovor tako da smo kasnije prestali izravno slati. Međutim, u nekoliko slučajeva su dio postignutih rezultata zbog raznih okolnosti u JUSP-u Jasenovac bili prisiljeni prihvatiti i ukloniti lažne žrtve s popisa. To je primjerice bilo u slučaju poznatih osoba koje su lažno bile navedene kao jasenovačke žrtve.

Narod.hr: Kakva su vaša očekivanja, hoće li se ikada podatak na njihovim stranicama promijeniti, a u skladu s dokazima o neutemeljenosti?

Banić i Koić: Općeniti odgovor je da se prvo mora promijeniti pristup države, odnosno promijeniti nadzor nad javnom ustanovom i smijeniti sadašnje inkluzivno-inertno Upravno vijeće, imenovati novo, postaviti kompetentnog ravnatelja koji mora napraviti reda u JUSP-u Jasenovac. Od političara očekujemo rezultate, a ne šuplje priče kao i do sada. Bez obzira na poteze političara, mi ćemo nastaviti s našim radom i suradnjom sa svima koji su spremni za borbu protiv laži.

[mac]

Hiljade viška? Znači nije 83000, nego 81000?

[džin tonik]

TVOR: Objavljen znanstveni članak o matematičkoj metodi koja jasenovački popis dovodi u sumnju

ali kao sto rekoh, ljudi se tako trose raskrinkavati budalastine, dok bato budalastine moze rafalno proizvoditi u nedogled, prepjevati po potrebi. to je prilicno naporan pristup.

[džin tonik]

Šarić: Jugoslavenska zastava na "povorci ponosa": Otpor Hrvatskoj u kojoj je dopušteno kritizirati LGBT

Sintagma ,,dvije Hrvatske" često se koristi u našem javnom prostoru, poglavito u politici kada se želi napraviti vrijednosna i moralna distinkcija od druge strane. Jednako ju koriste i lijevi i desni, a vrlo često u potpuno promašenom kontekstu. Degradacija vrijednosti proglašava se "novim" vrijednostima. Izmišljaju se neka nova ljudska prava, nove manjine, naravno uvijek potlačene u odnosu na većinu. Nastaju nove kategorije ljudi izvan ,,zastarjelog" okvira muškog i ženskog. Na jučerašnji 1. lipanj 2024. doista smo mogli vidjeti dvije Hrvatske. Istoga dana, u subotu ujutro na Trgu bana Jelačića molila se krunica, a u Zadru i Kninu hrvatske obitelji okupile su se na Hodu za život kako bi poslale poruku javnosti kako se za život, obitelj i Hrvatsku vrijedi boriti. Naša katolička vjera, pouzdanje u Boga, snažna obitelj na okupu i ljubav prema domovini, tim redom, vrijednosti su koje su bezvremenske i uvijek aktualne, kako 1924., tako i 2024. godine.

Zašto je Zagreb pride istovremeno i ,,queer" i ,,antifašistička" udruga?

Nasuprot tim vrijednostima stoji ona druga Hrvatska, ako se ta ,,Hrvatska" tako uopće i želi zvati. Dvije zastave su uvijek ispred hrvatske – LGBT i jugoslavenska, odnosno razne varijacije na temu petokrake. Hrvatsku zastavu se često ističe i kao provokaciju. Sam organizator Zagreb pride iz samo njima znanih razloga LGBT ideologiju uspio je povezati s jugoslavenskom partizanštinom. Istovremeno, Zagreb pride je i ,,queer" i ,,antifašistička" udruga. Kako su došli do te formule?

Sloboda vjeroispovijesti predstavlja problem LGBT-u

Republika Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu za njih je država katoličkog patrijarhata kojoj pružaju otpor svake prve subote u mjesecu. Otkako Crkva u Hrvata ima slobodu djelovanja u novostvorenoj Republici Hrvatskoj i kada su nasuprot jugoslavenskom komunističkom i ateističkom režimu prevladale vrijednosti naroda koji se već tisuću godina naziva i katoličkim, ljevica u Hrvatskoj, koja nije hrvatska(!), protiv takve neželjene države izabrala je onu staru koja je njezina sušta suprotnost. Sloboda vjeroispovijesti predstavlja problem LGBT pokretu, a ona je znatno ograničena u totalitarnoj državi. U Hrvatskoj, na njihovu žalost, nije.

Takozvana LGBT zajednica nova je radnička klasa modernih marksista

Danas je nemoguće ne primijetiti kako je modernim marksistima nova radnička klasa postala takozvana LGBT zajednica. Radništvo na Zapadu u onom smislu kakvo je postojalo kada je Marx bio živ više ne postoji. Trebalo je pronaći zamjenu, novu potlačenu klasu ljudi koja će istovremeno dizati revoluciju i rušiti kapitalizam, ali i biti nevjerojatno potlačena i slaba u odnosu na one koji ih tlače. Pronaći neko razumsko objašnjenje zašto ništa nema logike kod ekstremne ljevice trećeg desetljeća 21. stoljeća je gotovo pa nemoguće.

U Hrvatskoj su dobili sva prava, no i dalje preferiraju Jugoslaviju

Isto tako, teško je razumjeti zašto su ,,seksualne manjine" izabrale Jugoslaviju kao svoju idealnu domovinu, nasuprot ugnjetavačkoj Republici Hrvatskoj u kojoj uživaju sva ljudska prava i punu ravnopravnost. I više od toga. U demokratskoj Hrvatskoj dobili su privilegiju zvano ,,životno partnerstvo", a granice se sve više pomiču i prema usvajanju djece. Kao i bilo gdje drugdje na Zapadu, tretira ih se kao svete krave. Gdje se god pojave treba im se klanjati i govoriti im kako su posebni i hrabri.

Jugoslavija je progonila homoseksualce

Jugoslavija je bila država koja se nije zamarala ,,LGBT pravima", homoseksualci su bili proganjani i zatvarani u umobolnice zbog svog neprirodnog ponašanja. Do 1960-ih godina proganjani su kao kontrarevolucionari diljem Jugoslavije. Općenito, komunistički pokret nakon 1945. u toj zajednici, koja još nije imala svoju kraticu kao danas, nije vidio potencijal za dizanje revolucije i borbu protiv kapitalizma.

Che Guevara je prezirao homoseksualce, a danas se njegov lik nosi na ,,paradama ponosa"

Che Guevara je bio jedan od čuvenih komunista koji je u to vjerovao. Velikom revolucionaru čiji se lik danas nalazi na majicama sudionika ,,parada ponosa" diljem svijeta homoseksualci su se gadili. Smatrao ih je produktom bolesne buržoazije koja od silnog kapitala ne zna što će nego upuštati se u razne dekadencije. Čak ih je i ubijao. Zašto to danas ne smeta LGBT marksistima? Opet, teško je to objasniti razumom, najbolje bi bilo njih pitati. Mada ni oni neće dati razuman odgovor. Možda pravi odgovor leži u tome da je sam LGBT pokret u sebi destruktivan, nelogičan i najveći simbol onoga što zovemo – kultura smrti.

Totalitarna skupina maše zastavom totalitarnog režima

Marksisti, a time i njihova nova potlačena klasa – LGBT, uvijek moraju nešto rušiti. Na tom tragu podižu i jugoslavenske zastave protiv hrvatske države koja ih ,,ugnjetava". Kako je riječ o vrlo totalitarnoj skupini, nije neobično da su izabrali i zastavu jedne totalitarne države. Nadalje, u vrijednosnom smislu, riječ je i o komunističkoj državi koja je automatizmom i tvorevina u kojoj se ateizam podrazumijeva. A ako nema Boga, nema ni morala, nema ispravnog i pogrešnog, sve je dopušteno. Tada je brak sve i ništa, obitelj također. Čovjek sa svojim tijelom može raditi što god hoće, on je sam sebi bog.

LGBT želi državu u kojoj je službena religija njihova ideologija

Kritika LGBT pokreta često proizlazi iz judeokršćanskog svjetonazora koji je temelj zapadne civilizacije, otuda i tolika simpatija prema režimima koji preziru vjeru i religiju. Međutim, Hrvatska nije katolička država u političkom smislu. Crkva je odvojena od države, no kod totalitarnih zajednica kao što je LGBT nikakva kritika nije dobrodošla. A u Jugoslaviji su se sloboda govora i kritika privilegiranima oštro kažnjavale. To je država kakvu LGBT sanja – ateistička i po njihovim pravilima. Ili preciznije, država u kojoj je službena religija njihova ideologija. Sada kada su postali nova radnička klasa modernog marksizma, u Jugoslaviji bi se prilično dobro snašli.

[džin tonik]

Branimir Stanić: Vrijeme za potpunu dekonstrukciju jugoslavenskoga mentaliteta

Čak bi i političkim stratezima na rubu čuda moglo zvučati (malovjerni će reći da je to plod tek puke slučajnosti) da je u Hrvatskoj došlo do neviđenoga razvoja događaja, piše Branimir Stanić u komentaru Glasa Koncila. To se dogodilo praktički samo nekoliko dana nakon što je novi Hrvatski sabor konstituiran i nakon što je najavljeno kakav će biti sastav nove izvršne vlasti.

Najprije je u nedjelju 19. svibnja mrežna platforma CroFacta, nastala s ciljem provjere točnosti informacija u hrvatskom, a i širem medijskom prostoru, objavila znanstvenu istragu sa zaključkom da su neutemeljene određene tvrdnje na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac. One se tiču ponajprije odnosa tadašnjih vlasti prema građanima srpske narodnosti iz doba 1941. godine.

Čuđenje je tim veće ako se zna da je riječ o istraživačkom projektu koji provodi Leksikografski zavod Miroslav Krleža u suradnji s Hrvatskim institutom za povijest i Hrvatskim memorijalno-dokumentacijskim centrom Domovinskoga rata. Projekt se u cijelosti financira iz fondova Europske unije.

Ubrzo je nakon prenošenja objave CroFacte u Večernjem listu, već u utorak 21. svibnja, ravnatelj Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac podnio ostavku.

Vrijeme u kojemu se nekoliko hrvatskih ustanova udružilo u promicanju povijesne istine

Gotovo je na rubu čuda to što se nekoliko uglednih hrvatskih ustanova uspjelo udružiti u promicanju povijesne istine, to jest u pothvatu dekonstruiranja povijesnih laži. Još je »čudnije« što se projekt oslobađanja hrvatskoga društva, povijesti i kulture od laži događa uz financiranje Europske unije. A ona posljednjih godina više stremi globalizmu nego učvršćivanju nacionalnih identiteta.

Čudi i brzina – jer sudeći po prvim danima nakon konstituiranja Sabora, odnosno Vlade, požurilo se da dođu do izražaja obrisi naravi nove izvršne vlasti. Doda li se tomu da je najavljeno da se napokon stječu preduvjeti za muzej posvećen žrtvama komunizma, upravo se događa povijesna šansa. Da napokon u Hrvatskoj dođe do završne dekonstrukcije jugoslavenskoga mentaliteta, počevši od institucija.

Ta dekonstrukcija počela je oslobađanjem generala Ante Gotovine i Mladena Markača 2012. Ali je sve ubrzo stalo jer su ulazak u Europsku uniju 2013. pratila nažalost masovna iseljavanja građana. Mijenjale su se otada vlade i nizale korupcijske afere koje nisu dopustile da društvo i strukture prodišu. Veliki nacionalni športski uspjesi proteklih godina bili su tek utjeha usred drame koja se događala u pozadini društvenih zbivanja.

Hrvatski su građani spremni i na dekonstrukciju struktura koje šire učmalost

U prvim programskim izjavama koje dolaze iz nove Vlade Republike Hrvatske fokus se i dalje stavlja na materijalni napredak u Hrvatskoj. On jest važan, ali nije presudan. Da su hrvatski građani spremni i na dekonstrukciju struktura koje šire učmale vrijednosti relativiziranja ljudskoga života vidljivo je ovih dana na manifestacijama koje organizira inicijativa Hod za život. Kako za živote koji dolaze tako i za živote koji su ugašeni, po ordinacijama i (po)ratnim stratištima.

Na hodovima za život i svibanjskim komemoracijama okuplja se više razdraganih ljudi nego na predizbornim skupovima ili sindikalnim prosvjedima. Pa je samo jedan pogled na mnoštvo koje hoda dovoljan za ohrabrenje u nadolazećim pothvatima.

Hrvatska je opet, osnažena temeljnim opredjeljenjem za život i ponosna zbog brojnih športskih i kulturnih uspjeha, spremna na dekonstrukciju nekadašnjih utjecaja. No ona ne bi trebala teći sporo. Jer pokazalo se da je sposobnost prilagodbe starih struktura novim vremenima zavidno brza. Pa čak i mimo izbornih rezultata koji bi govorili suprotno.

Vrijeme je za potpunu demokratizaciju

Dosad se nebrojeno puta pokazalo točnim da vladavinu prava u zajednici civiliziranih naroda ne mogu provoditi ni političke i građanske elite koje bi bile pod utjecajem frakcija nekadašnjega totalitarnoga sustava ili pod utjecajem izvana. A nije tajna da Hrvatska još ima nepotpuno demokratizirane političke stranke u kojima članstvo ne smije reći što misli.

Vrijeme je stoga za potpunu demokratizaciju političkoga i javnoga prostora. Počevši od preobrazbe pojedinih institucija. Koje, kako neki kažu, danas više služe da bi kontrolirale, a manje da bi servisirale građane i društvo. Ne će biti lako – ali tko je uopće rekao da hoće?

[džin tonik]

9. lipnja 1945. – komunističke vlasti pogubile vrhunskog znanstvenika – prof. dr. Ljudevita Juraka

Na današnji dan 9. lipnja 1945. zloglasni komunistički jugoslavenski režim na smrt je osudio hrvatskog znanstvenika, svjetski poznatog patologa i sudskog medicinara, profesora dr. Ljudevita Juraka.

Godine 1943., kao renomirani znanstvenik, pozvan je da od 12. do 15. srpnja kao član Međunarodnoga povjerenstva istraži masovne grobnice pronađene u zapadnoj Ukrajini kod grada Vinice.

Međunarodno stručno povjerenstvo osnovano je od najpriznatijih stručnjaka iz Belgije, Bugarske, Finske, Francuske, Italije, Hrvatske, Nizozemske, Rumunjske, Švedske, Slovačke i Madžarske. Tih 11 stručnjaka stiglo je 12. srpnja 1943. Već 13. srpnja su, piše Jurak, ,,najprije obavili očevid, te dne 14. i 15. VII. proveli sudbeno liečnička iztraživanja izkopanih lješina iz raznih skupnih grobova".

Istraživao smrt oko 2.000 ukrajinskih seljaka koje su ubili Sovjeti

Povjerenstvo je znanstveno utvrdilo uzrok (hitac u potiljak) i vrijeme (1938. godina) smrti oko 2000 ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili sovjetski komunisti kao dio državnog terora nad civilima.

Nakon Drugoga svjetskog rata, prof. dr. Juraka 15. svibnja 1945. uhićuju komunističke vlasti po NKVD-ovom (Staljinovom) nalogu. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom, ali je prof. Jurak to odbio.

Nakon što je odbio povući potpis, Vojni sud Komande grada Zagreba osuđuje ga 9. lipnja 1945. ,,zbog djela ratnog zločinstva", na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.

Tako su zločinačke Titove vlasti ubile još jednog nevinog čovjeka, hrvatskog domoljuba i vrhunskog znanstvenika i intelektualca.

[džin tonik]

D. Borovčak: Zločini u Maclju, s materijalnim forenzičkim dokazima, nadilaze mitologiju Jasenovca

I. Bekavac: Partijski "narativi" i znanstveni dokazi (Jasenovac II.)

[mac]

Toliko knjiga da se opovrgnu trenutna saznanja. Da su nova saznanja ispravnija, bila bi dovoljna samo jedna.

[džin tonik]

mda, prilicno zaludno. mora se pristupiti temelju, jednostavno razviti svijest da je sve sto dotakao beograd ili sekta pod kojom god formalnom pojavom potpuna glupost, sve otpad. sva "trenutna saznanja" su samo otpad iz iste kuhinje. nista komplicirati.

gledam i one idiote sto se danas okupili u hr proslaviti "praznik", "antifasiste", ono, bizarno. kad su te jugokomunisticke svinjarije uopce opet postale prihvacene, bas su krasno mic po mic skuhali narod.

[džin tonik]

Klasić nedavno izrekao novu brojku žrtava Jasenovca: Ovo su pitanja na koja ne želi odgovoriti

Povjesničar Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nedavno je za jedan medij dao procjenu od 120 tisuća jasenovačkih žrtava, međutim pritom nije naveo odakle mu ta procjena ili kako se do nje došlo, a istovremeno je za broj žrtava rekao ,,nebitno je, brojke nakon 50 ili 100 godina postanu nebitne". S obzirom na Klasićevu vrlo rastezljivu ,,granicu nebitnosti", možemo zaključiti da brojevi postanu nebitni onog trena kad se dokaže da su lažni. Budući da se može reći da je ozbiljnoj temi pristupio na neozbiljan način, redakcija portala Narod.hr mu je poslala pitanja dana u nastavku uz molbu da odgovori na njih.

1. U nedavnom razgovoru za jedan medij spominjete procjenu od 120.000 jasenovačkih žrtava, ali bez navođenja izvora. Koji je izvor tih podataka i na čemu se temelji ta procjena?

2. U medijima i knjigama su objavljena imena tisuća lažnih jasenovačkih žrtava s popisa JUSP- a Jasenovac. Nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, već negdje drugdje ili su čak preživjeli rat. Kao povjesničar koji često spominje Jasenovac smatrate li da te lažne žrtve treba ukloniti s popisa? Nadalje, zbog upitne kvalitete popisa, koliko pouzdanim smatrate ostatak popisa i treba li s njim početi ispočetka?

3. Podržavate li istraživanja masovnih grobnica na mjestu logora Jasenovac i Stara Gradiška pomoću georadara ili nekih drugih geofizičkih metoda istraživanja i posljedično iskapanja?

Do trenutka objave ovog članka nisu primljeni odgovori na postavljena pitanja. Nakon tri jednostavna pitanja nestalo je lamentirajuće elokventnosti. Ministrica kulture i medija Nina Obuljen-Koržinek nedavno je izjavila da raspravu oko Jasenovca treba prepustiti povjesničarima, no što učiniti kao u ovdje opisanoj situaciji kad povjesničari utihnu?

Kako povjesničar Hrvoje Klasić prema vlastitim riječima studentima uvijek ističe da kao budući povjesničari moraju imati argumente, a on sam ih ovdje ili nema ili skriva, čini se da je prepuštanje ove teme (nekim) povjesničarima pogrešno ili da ih treba nekako dodatno motivirati da iznesu svoje argumente. Inače puko nagađati o broju jasenovačkih žrtava može svatko, no to onda nije znanost, već političko-propagandni aktivizam.

U tom smislu je možda potrebno preispitati tko su povjesničari i ,,povjesničari" odnosno ,,historičari" koji bi trebali raspravljati o Jasenovcu, a za raspravu su nespremni i tad uvijek utihnu. Trebalo bi ministricu Obuljen-Koržinek pitati za dodatno pojašnjenje o neargumentiranom licitiranju brojem jasenovačkih žrtava. Što god bio sljedeći korak, njezin prijedlog o prepuštanju rasprave o Jasenovcu (nekim) povjesničarima ne funkcionira i za konačno rješavanje jasenovačkog mita potrebno je nešto drugo. Primjerice, povjesničari u arhive, političari lopate u ruke. U svakom slučaju manje priče, više rada.

[džin tonik]

Ž. Dogan: Enigma Jasenovac mora biti riješena

Nakon presude dva međunarodna suda u Haagu da su Srbi počinili genocid u osvajačkim ratovima 90-tih, a posebice nakon nedavnog usvajanja Rezoucije o Srebrenici u UN, nitko nije trebao imati dilemu hoće li na vlast u Srbiji ponovo vraćeni velikosrpski ološ na čelu s Miloševićevim ministrom za ratno huškanje iz toga vremena, Aleksandrom Vučićem, pokušati pronaći nekakav smokvin list kojim će umanjiti i prekriti tu sramotu. I naravno, koga bi drugoga nego Hrvate. Još od Načertanija njihovu glavnu i najdražu metu. A nije iznenađenje ni što su, po već uhodanom bizantskom običaju, za svoje prljave igre poturili i žrtvovali nekog trećega, ovaj put Crnogorce.

Jedna stara poslovica kaže – Prevari me jednom, tvoja sramota. Prevari me dvaput, moja sramota. Ali ako netko nekoga prevari i treći i sto treći put i to mu stalno uspijeva onda je to, budimo malo blaži od Einsteina - očiti znak nedoraslosti i nedostatka zdrave prosudbe prevarenoga.

Svi oni koji su se makar i površno bavili povijesnim zbivanjima na 'našim prostorima' znaju da su velikosrpski manipulatori u namjeri ostvarenja svojih grabežljivih ciljeva prevarili Hrvate i druge 'bratske' narode ne jednom ili dvaput, nego bezbroj puta.

(...)

dogan opak.