Bosanski vestern!

[Krsta Klatić Klaja]

Jbt prvi put čujem da je neki lik snimao vesterne, da mu je rijeka Drina glumila Rio Grande

"Tada se sa mašinovođom dogovori da pišti lokomotiva, a mi smo od eksponata imali šinska kola, pa kao da stižu kauboji i onda dolazi kočija, pucalo se i pljačkao se voz".

"Hari osvetnik", "Tragom zločina", "Istjerivači zlata"...sedamdesetih i osamdesetih godina nizali su se filmovi. Neki od njih su prikazani i na Pulskom festivalu.

Hari Džekson, pseudonim posljednjeg kauboja

Imal ovog neđe!?


---------------------------------


Slobodna Bosna, 31. oktobra 1991. godine. U uvodu je pisalo i ovo :
« Hari Džekson je čovjek čiji su snovi bili jači od života. Pa je on cio svoj mali, jednolični život u ubogoj provinciji Bijeljini uložio u snove, uložio ga bez ostatka, do kraja. Pretočio ga u slike koje su ovjekovječile pobjedu dobra i poraz zla. Ispred njegovih revolverskih cijevi padali su zlikovci, pljačkaši, siledžije, razbojnici svih vrsta, ili su bježali glavom bez obzira.
Hari Džekson je tako popravljao svijet, jašući iz filma u film. Započeo ih je trinaest. Nijedan nije uspio da završi. Što zbog nestašice para, što zbog umišljenih provincijskih glava, ljudi koji su sve ono što nisu mogli razumjeti proglašavali za mutnu i opasnu rabotu. Pravda Hari Džeksona njima je bila nepotrebna. I njegovi snovi takođe.»
Hari je rođen 1944. godine kao Aljuš Musli. U Bijeljinu je s ocem i tri brata došao 1952. godine, i izučio fotografski zanat kod poznatog fotografa Vladimira Korde. Uskoro je otvorio i fotografsku radnju u koju je uselio i svoj san. U to doba su vestern filmovi, ili, kako smo ih mi zvali – kaubojski filmovi, bili vrlo popularni, i mladi Aljuš se u njih toliko zaljubio da je promijenio i ime, a iznad ulaza u njegovu radnju pojavila se velika tabla na kojoj je pisalo : « Foto-režiser vesterna Hari Džekson.» Prve dvije kćerke dobile su imena Dženeta i Virdžinija, i tek je treća, na insistiranje supruge Bahrije, ponijela nešto «običnije» ime – Dženita. Hari je počeo snimati vestern filmove na svoj, osobeni način. Sam je kupovao i pravio opremu, – puške, sedla, odjeću, šešire, glumci su bili prijatelji i poznanici, voz za Mezgraju, popularni Ćiro, glumio je sebe, a bijeljinski Romi Indijance i Meksikance, seljaci su mu davali konje i krave kao statiste, Jabanuša je glumila preriju, a Drina čuvenu rijeku Rio Grande, i sve se to pretakalo u jedinstvenu filmsku epopeju revolveraške pravde u kojoj je dobro uvijek pobjeđivalo zlo. Prvi film je bio «Vješanje Hari Džeksona». Slijedili su : «Tragom zločina», «Ispirači zlata» i drugi, a film «Osveta Hari Džeksona» dobio je nagradu na Zagrebačkom festivalu kratkog filma 1979. godine. Taj je film ostavio takav utisak, da je i nakon nekoliko godina pušten u pet minuta do ponoći uoči Nove godine na zagrebačkoj televiziji. Poznati režiser Srđan Karanović snimio je o Hariju polusatni dokumentarac i prikazao ga na televiziji. Dokumentarac o njemu snimio je i Emir Kusturica, za prijemni ispit na na Praškoj filmskoj akademiji, a taj je film kasnije uvršten u seriju «Praški student». Čuveni filmski kritičar Ranko Munitić napisao je scenario za film o Hari Džeksonu, pod naslovom «Ne priznajem er-pi», a izuzetan esej o bijeljinskom kauboju napisao je i Bogdan Tirnanić. Hari je u to vrijeme pozivan da govori studentima na filmskim akademijama u Beogradu i Zagrebu, a retrospektiva njegovih filmova prikazana je u Domu omladine u Beogradu. Njegova najpoznatija uloga ipak je ona u čuvenom filmu Srđana Karanovića «Miris poljskog cvijeća». Posljednji film «Borac za pravdu» Hari je snimio 1984. godine za TV Novi Sad.
O Hariju su snimljene mnoge TV emisije, a jednu od njih uradio je i kultni Nisvet Džanko, koji, gacajući po blatu brčanske tržnice Arizona, nakon rata, sreće reditelja Jasmina Durakovića i pita ga za Harija, a ovaj mu kaže : «Ja mislim da je živ, jer legende nikad ne umiru.»

[Scordisk]

Au koja prica:D deder, ima li tih filmova da se pogledaju?

[Krsta Klatić Klaja]

Ništa nisam našo

[milan]

Secam se toga iz detinjstva... Bili su to, ono, bas, bas amaterski filmovi, ali veoma simpaticni... Stvarno bi bilo zanimljivo da se to sad pogleda.