• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

Ratko Radunović - "Hrome molitve" (Nova knjiga, 2022)

Started by crippled_avenger, 25-10-2022, 19:51:05

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

crippled_avenger

HROME MOLITVE, novi roman Ratka Radunovića, donosi jednu vrlo zanimljivu strukturu za našu žanrovsku književnost, ako se uopšte ovde može i govoriti o žanrovskom romanu u klasičnom smislu jer bih ovde pre govorio o romanu ideja koji se oslanja na SF kao motiv, kao novum kroz koji se uvodi jedna okolnost koju, nama poznata, stvarnost ne sadrži.


Ovaj kratki roman od ravno sto stranica prikazuje posetu jednom starom matematičaru, mudrom starcu koji je svojeglav, svadljiv, i ima teoriju o svemu, da bi se savetovali sa njim oko krize koja potresa planetu - naime na tri tačke spustili su se ogromni svemirski brodovi koji počinju da rastu.


Ko očekuje SF roman o invaziji vanzemaljaca pa čak i Prvom susretu, neće ga dobiti u klasičnom smislu. Ovo je studija karaktera jednog erudite koji kroz neku svoju optiku na bazi knjiga, kako mitova i fikcija tako i istoriografije gradi teoriju svega. I onda ona nailazi na iskušenje u formi dolaska vanzemaljaca.


U literarnom pogledu, malo koji žanrovski pisci kod nas su se bavili ovakvim izrazom, najpre mi padaju na pamet Zoran Živković i Predrag Raos, ali opet nijedan od njih nije u ovolikoj meri stavio fokus na karakter a potpuno ostavio SF u pozadini. U tom pogledu same korice knjige pa i predgovori pomalo prenaglašavaju značaj SF motiva u samom tekstu, iako roman sasvim sigurno govori o događajima koji jesu fantastika sa našeg današnjeg gledišta.


No, baš zbog svih tih atipičnosti, Radunović iznova nudi roman koji vredi pročitati jer u izvesnom pogledu proširuje horizont očekivanja od te vrste proze na našim prostorima.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Meho Krljic

Da, to zvuči zanimljivo i vrlo zapravo primereno Ratkovom senzibilitetu. Moraću da je pročitam.

Onaj stari Sendmen

Kripe, nisi se osvrnuo na fakt da je roman proširena kratka pričica. Takve stvari ti nikad ne promiču. Kako to da shvatimo?
Sve je više dokaza da su Pravoslavlje izmislili Hrvati da zajebu Srbe!!

crippled_avenger

Quote from: dark horse on 26-10-2022, 20:45:02
Kripe, nisi se osvrnuo na fakt da je roman proširena kratka pričica. Takve stvari ti nikad ne promiču. Kako to da shvatimo?

Da, navedeno je na samoj knjizi koja je priča i kad je objavljena.

U suštini, ovde je prosto takva forma da se to ne zapaža toliko. Odnosno, ovo je nešto što se moglo ispričati i kao priča i eto kao kratki roman. Hendikepi proširenih kratkih priča su obično kada su bazirane na zapletu i kada on nije dovoljan za obe forme. Ovo je roman koji se bavi stanjem i nečim što jeste jedna situacija, ali se ne bazira na nekoj radnji tokom te situacije već je kontemplativan, i bazira se na tumačenjima drugih tekstova i onda to proširenje pije vodu.

Odnosno, ili pije ili ne pije, zavisi od čitaoca. Verujem da ima ljudi kojima ovo neće biti po ukusu.
Nema potrebe da zalis me, mene je vec sram
Nema potrebe da hvalis me, dobro ja to znam

Onaj stari Sendmen

Sve je više dokaza da su Pravoslavlje izmislili Hrvati da zajebu Srbe!!

Mica Milovanovic

Ratko Radunović je po mnogo čemu apartna pojava na našem književnom nebu. U vreme kada je istinska erudicija nepoželjna i vrlo često predstavlja značajan problem za objavljivanje u bilo kakvoj ediciji koja pretenduje da dođe do širih čitalačkih krugova, Ratkovi tekstovi bogati nonšalantnim aluzijama koje ponekad teško i guglanjem možete rastumačiti mogu delovati kao razmetanje mnogima koji nisu bili u prilici da čitaju njegove kolumne ili, poput mene, imali sreću da ih dobiju u pdf-u, tako da su bili u prilici da shvate koliko je široko Ratkovo interesovanje i poznavanje brojnih oblasti književnosti, nauke, istorije...
Ako bi trebalo da Hrome molitve poredimo sa delima drugih pisaca, meni na pamet pada, pre svih, Stanislav Lem, sa jedne strane, zbog pomenute erudicije i načina tretmana prvog kontakta, a sa druge, pisci sa granice SF-a (Milutin Milanković ili Fontenel), zbog dijaloškog pristupa i odsustva čvrste romaneskne strukture.
Svakome ko želi da čita nešto drugačije, nešto što poseduje osoben izraz i nosi u sebi duboko poimanje današnjeg društva, našeg mesta u njemu i spreman je da se suoči sa gotovo popunim odsustvom svake nade; ko je spreman da se suoči sa puzavim nadiranjem istinskog užasa, ova knjiga može pružiti mnogo uživanja.
Našlo bi se tu i mana - svi likovi su tu da prenesu jednu te istu poruku i ne nude pojedinačni užitak posebnosti, poneke rečenice su preteške za praćenje, ali to je Ratko...
Uzgred, ne mogu složiti sa kriplom po pitanju korica. To je to. SF na korici je u oku posmatrača...
Mica