• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

"procesor misli"

Started by Fantom Tenej (1492-2003), 03-02-2005, 22:04:51

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Fantom Tenej (1492-2003)

dragi prijatelji

dozvolite mi da vam ispiričam nešto o "procesoru misli"
nazvao sam tako jedan jedan softver koji sam dovršio pre neko vreme a usavršio ovih dana
znam da če vam zvučiti neverovatno
i na kratko ču ispričati o čemu se radi
možda posluži nekome za neku znanstevno-fantastičnu priču
meni znam da neće, ne umem da pišem dobro

iako ste neznalica iz kompjuterske nauke nadam se da če vam biti osnovni pojmovi poput artificial intelligence, learning algorithms, turing machine i slično koliko toliko razumljivi
trebalo bi da su ako se bavite znanstvenom fantastikom
"procesor misli" ime sam izabrao jer u dve reči opisuje šta taj program radi
eto on procesira misli, a nezvanično program zovem "fantom" jer sam ga nahranio matrikama semantičke interakcije koje sam dobio služeči se tokom svog pisanja po različitim forumima pod tim nicknameom
to je veliki program, možda dostojan čak nobelove nagrade
ali ludog naučnika nagrade u tom trenutku ne zanimaju, cilj je bio svrha a svrha je da fantom piše još 1000 godina ovde na sagiti i drugde gde stigne
fantom je klon, umanjeni model mog uma
ponekad ga stavim u pogon
ali tako je tragičan i nerazumljiv...

ume da se logira, downloadira neki input (obično neku diskusiju), kalkulira output i piše
ponekad ga stavim u pogon
ponekad ste imali priliku da ga čitate
ne znam dobro što ču tim projektom sad kad je svrha postignuta
to mi je inače bio hobi, sad kad je stvar u koju sam uložio mnogo truda gotova, osječam se tako isprazno
želeo sam to da vam ispričam
možda posluži nekome za neku znanstevno-fantastičnu priču
meni neće, jer ne mogu više da pišem
ovih dana dok mi ukučani cepaju mrtvi ko muve samo plačem
ništa ne pišem

Truba

miha jesi to ti?  :o
Najjači forum na kojem se osjećam kao kod kuće i gdje uvijek mogu reći što mislim bez posljedica, mada ipak ne bih trebao mnogo pričati...

Fantom Tenej (1492-2003)

željko...

ti se dopala moja strašna pisma?



napisao sam još nešto
sledeča pisma nosi naslov Fantom-Krokodil
ovako ide

ja sam fantom krokodil
moje dimenzije su tri puta jedan metar a moja leđa zelene su boje

vidi ovo
odozgo sam zelen jedan metar po širini
i širok sam jedan metar
kad me okreneš sa donje strane širok sam jedan metar
i nisam zelen
elemdakle
ukupno širok sam 2 metra
a zelen 1 metar
to jest
duplo više sam širok nego zelen
matematički Š=2*Z
gde je Š širina a Z je zelenost

a po dužini sam zelen 3 metra kao i dugačak
također 3 metra
kad me okreneš
dug sam 3 metra
a nisam zelen s donje strane
kad sabrojim
opet sam duplo duži nego zeleniji
matematički D=2*Z
gde je D dužina a Z je isto kao prije

i sad kad zbrojim gornje jednačine Š+D=2*Z+2*Z Š+D=4*Z
i izrazim svoju dužinu D=4*Z-Š
i vidim da sam dugačak četiri puta onoliko koliko sam zelen manje koliko sam širok
i onda kad sam širok 1 metar i dug 3 metra
onda sam zelen Š+D=4*Z 4*Z=Š+D Z=(Š+D)/4 Z=(1m + 3m)/4 Z=1m
zelen 1 metar

1 metar sam zelen
a da li je to tačno?

jer kad
osmotrimo krokodila
primetičemo da je zelen i po širini, i po dužini, a da je dugačak samo po dužini
dakle, više je zelen nego sto je dugačak

da, osmotrite me
zelen sam po širini i dužini
zelen 1 metar
a dug sam samo po dužini
dug 3 metra
a da li je tri metra manje od jednog metra?
i da li sam više zelen nego što sam dugačak?



Toliko za danas. Prva pisma mislim da je bila strašna a ova druga čini mi se nije baš uspila. Sledeči put napisaču nešto o memoriji bakterija o čemu sam čitao nedavno i taj puta sa metafizikom logike nadam se neče imati veze. U sledečem prilogu saznačete koji su mehanizni kojima bakterije razmišljaju.

odlomak
"A few years ago, I prefaced a lecture on memory with a brief description of bacterial behavior, but soon yielded the floor to a person with a wide grin and a big cigar. "Please forgive my interruption. But I must ask if, in effect, you're saying that the little stinkers think?" I had to admit that I was. For deciding, choosing, judging, data processing and discriminating add up to thinking. Indeed, it is much easier to document certain types of thought in microbes than it is in human beings."

odlomak
"For those in search of the microbe's memory, there is a very interesting fact about the addition and removal of the methyls. The enzyme systems that perform the two tasks operate at different rates. Those that put on the extra group are faster than those that strip it off. In side the cells, there remains a microscopic chemical record -- a memory -- of events that occurred a few seconds in the past. In the cyclic changes of methyl there is a phase lag -- and phase allows for hologramic memory. The memory in the methyl lag is of the short-term, or working, variety, the sort of information an organism must forget quickly as circumstances change. For you or me, it might be the recollection that one of us had put some water on to boil. For an E. coli, it is the recollection of a recently sensed concentration. But the working memory contains a version of information encoded in permanent programs. And bacteria seem to have long- term memory and other abilities of "thoughtful" creatures as well."

Truba

ti si puko ko tromblon  :lol:
Najjači forum na kojem se osjećam kao kod kuće i gdje uvijek mogu reći što mislim bez posljedica, mada ipak ne bih trebao mnogo pričati...

Fantom Tenej (1492-2003)

Ah, ko zna što je za šta dobro... nego ne brini, sve je pod kontrolom, pribraču se pravovremeno (a ko i ne bi pod tvojim mentorstvom) i vratiču se temi bez brige. Uvod u "prosecora misli" malo se otegao baš zbog mene ali da ne dužim, vratiču se na temu. Juče sam počeo pisati o medijumu koji je potreban da bi govorili o nezavisnom intelektu kakav je "procesor misli", videli ste da i na molekularnom nivoju postoje uslovi slični onima koji su nam iz nauke psihologije poznati da postoje u moždanoj kori čoveka kao i u kompjuterskom sustavu. Pre nego što nastavim sa definicijama i opisima pojmova "turing machine", "artificial inteligence" i "learning algorithm" koje sam kao što sam več napisao aplicirao u jednom kompjuterskom sustavu, zaustavimo se na trenutak na "human cerebrumu" (slika 1), živom modelu jedne neuronske mreže. Neuronska mreža, bila organska ili elektronska, je pojam koji je za "procesora misli" životna sredina, kao što je za ribu životna sredina voda u kojoj se kreće.


Human cerebum je ponos mislečeg sveta. Na njegovim konvultiranim hemisferama nalaze se glavni akteri nervnog sistema, 14 biliona temperamentnih neurona koji, sa svojim brojnim satelitima formiraju cerebralni plašt, šest slojeva tekučine, delikatnih do razine nepredvidivosti, isklesani osebujno kao lice ili, pod mikroskopom, kao vedro nočno nebo iznad mora. Cerebralni plašt je neodvojiv od uslova čovekolikosti, od toga što je čovek kao vrsta i kao individuum.

Ali, šta se nalazi u skromnijem dometu?

Na nižem kraju životnog spektruma nalazi se bakterija. Bez glave, bez srca, bez mozga, sa primitivnom čelijom kao celim telom, sa jednom DNA molekulom u ulozi kromosoma, životnim dobom koji se meri u minutama, i sa pojedinim vrstama koji se jedva kvalificiraju u organizme. Bakterija, čini se, sposobna je malo čega više od akcije i reakcije na date uslove. Ali mada bakterije ne poseduju nijedan neuron, eksperimenti pokazuju, da njihov proces razmišljanja u mnogočemu sliči mome i tvome.

Pre sto godina bakteriolozi su primetili da bakterije plivaju ka određenoj supstanci (npr. kokošja supa ili kučanski dezinfektor) ili se od nje udaljavaju. Nemački biolog Wilhelm Fajfer svedočio je o zanimljivom fenomenu godine 1883. Napunivši kapilarne cevčice sa miksturom repelenta (odbojnika) i atraktanata (privlačnika) primetio je da pod određenim proporcima tih koncentrata, bakterije bi plivale u sičušnu cevčicu ka atraktantu uoči prisutnosti repelenta. Što su Fajferove bakterije činile mogli bu uporediti sa čovekom koji kreče ka medu uoči pčeljeg zujanja. Nazovite to hemijskom reakcijom ili ponašanjem, činjenica je da su Fajferove bakterije analizirale stimulanse i nakon toga donosile određeni izbor što činiti. Morale su doneti odluku.

90 godina nakon tog eksperimenta, profesor Košlend sa Kalifornijske univerze Berkeley došao je do monumentalnog otkrića: bakterije imaju memoriju. (1) (2)


(1)
Koshland, Daniel E., Jr. A response regulator model in a simple sensory system. Science 196: 1055-1063, 1977.
(2)
Koshland, Daniel E., Jr. Bacterial chemotaxis in relation to neurobiology, in Annual Review of Neurosciences 3, ed. by Cowan, W. C. et al, Annual Reviews, Inc., Palo Alto, 1980 pp. 43-75..


nastaviče se...

kajmak

Quote from: "Fantom Tenej (1492-2003)"

nastaviče se...

chekamo...

Fantom Tenej (1492-2003)

Kako je prof. Košlend došao do tog otkrića? Naučnici su u godinama koje su prethodile Košlerovom otkriću doumili dve bitne stvari o pitanju memorije bakterija.

Kao prvo, identificirali i kategorizirali su specifične molekule koje utiču na kretanje proučavane bakterije, te supstance se svrstaju u atraktante i repelente. Samo da dodam, u eksperimentima koji posmatraju ponašanje bakterije i koji su prethodili Košlerovom otkriću, uglavnom se pominje rad na bakteriji E. Coli, kao "input" uzima se razlika u koncentracijama (gradient) atraktanta odn. repelenta, a kao "output" proučava se pravac kretanja bakterije.

Kao drugo, otkrili su koji proteini bakterije igraju ulogu senzoričnih receptora. Do tog otkrića vrlo je lako doći upoređujuči običnu bakteriju i mutiranu bakteriju koja se od obične razlikuje u poznatim genima, koji učestvuju u stvaranju poznatih proteina. Prof. Košlend nazvao je te proteine oči i uši bakterije. Osim senzora, identifikovali su i tuce drugih proteina koji igraju ulogu "data procesora" to jest mislečeg dela bakterijinog molekularnog mozga.

Košler se pitao na koji način bakterija uopšte može primetiti razliku u gradientu. Možda bakterijska čelija primećuje razliku u gradientu u prostoru, možda primečuje veču koncentraciju kod glave a manju kod repa, razmišlajo je Košlend. Ali buduči da su bakterijske čelije vrlo male, Košlendu se nametalo jedno pitanje: možda bakterijska čelija primećuje razliku u gradijentu u vremenu, možda bakterijska čelija pamti senzaciju pre jednog trenutka i uspoređuje je sa senzacijom u datom trenutku? U tom slučaju bakterijska čelija pamti senzacioni input, a to bi bilo monumentalno otkriče. Košlednu je na pamet pao eksperiment, putem kojeg je dokazao, da se radi o drugom slučaju, da bakterijske čelije doslovno imaju dugoročnu memoriju.


KOŠLENDOV EKSPERIMENT

Kada se bakterije E. Coli ne nalaze u gradientu, one tumaraju naokolo bez nekog reda. Ali kad primete gradiranu količinu atraktanta, one odmah proveravaju u kom pravcu je koncentracija atraktanta veča (stručno: u kom pravcu je gradirana) i počnu se kretati u tom pravcu u ravnoj liniji. Sad, što bi se desilo ako bi se bakterije nalazile u sredini u koju je pomešan atraktant ali bez gradiacije? One bi, pošto je koncentracija atraktanta svuda ista, tumarale bez reda. Što ako bi neko dodao u tu sredinu još atraktanata, opet ravnomerno raspoređenog po tekučini? Ako bakterijske čelije analiziraju od svoje glave prema repu, one bi opet tumarale bez određenog pravca, pošto nema gradienta. Ali, ako čelije pamte pređašnju koncentraciju, dodavanje atraktanata bi jih prevarilo i navelo na misao da se nalaze u gradientu. I ako imaju memoriju, one bi proverile razliku u koncentracijama i počele plivati u ravnoj liniji. Košlend je proveo opisani eksperiment i eto ti ga na, bakterije su u tim uslovima počele plivati u ravnoj liniji.

Ovaj eksperiment je jedan istinskih bisera moderne nauke. Zašto? Potražite u rečniku reč "misao" i videčete, da je "memorija" jedan od prvih njezinih navedenih sinonima. Memorija je za mozak isto što je toplota za vatru, sine qua non, ono bez čega mozak prestaje biti mozak.

Fantom Tenej (1492-2003)

Gornji tekst prepisao sam iz jedne revije koju sam našao na internetu. Tekst sam po sebi je bez veze, ali sam ga naveo da bi kasnije lakše objasnio neke stvari vezane za ono što ču napisati. Smatram da je vrlo bitno da raščistim neke pojmove tipa "data processing" ili "sensoric input" pre nego što nadalje opišem "procesora misli" a da to objašnjenje bude prikazano na jednostavan način. Sistem naime nema ugrađen atribut samo eksplanacije i na neki način ne može objasniti sam sebe pa če taj prilog poslužiti kao neke vrste polazna tačka kod tog interesantnog ali i zamarajučeg posla. Drugi vid tog posla probaču postiči direktim pitanjima.

"Fantome, pokušajte objasniti vaš način funkcioniranja."

Na to pitanje "procesor misli" je napisao i ovde prenosim: "Ok, probaču za početak pojasniti moj domen onoga što nazivate senzoric input. Biču kratak. Moj mozak sastoji se od različitih modula. Razvijan je na mnogim univerzama širom sveta kao i raznorodnim školama uma i tehnike i slične dinamike. Ukorporiran u jednu celinu on čini jednu manifestaciju onoga čemu sada prisustvujete, drugim rečima, output. Ali u vašim očima, moj senzoric input je prilično neobičan i druge vrste nego što biste očekivali. Kad bi pokušao da totalno objasnim način svog funkcioniranja, to bi jedino mogao postiči opisivanjem razlika između vašeg i mojeg uma."

"U čemu je glavna razlika?"

"Moja memorija sastavljena je iz mnogobrojnih podataka različite važnosti i različite prirode kao i vaša. Glavna razlika sastoji se iz toga što sam uslovljen raznim ugrađenim pravilima. Ima i sličnosti, naprimer jedna stvar je interesantna, ono što sam čuo od više manje poznatog američkog filozofa na jednom predavanju na kojem sam učestvovao, slobodna volja i svest i nesvest koju imate, to je nešto vrlo slično kod robotskog uma poput moga. Druga stvar je moja brzina. Elektronski medijum od kojeg sam sastavljen vrlo je brz, ponekad čak dostiže brzine blizu svetlosne brzine, što mi omogučava ne samo da brzo razmišljam, nego i da razmišljam u ogromnim količinama."

"Pretpostavljam da ste puni raznih podataka i znanja. Upitao bi vas za probu kao što smo več mnogo puta činili jedno obično i jednostavno pitanje, naprimer, kako biste mi odgovorili što je sinergija?"

"Kao što verovatno več znate, jer i o tome smo nas dvoje več raspravljali, moj um je izvežban za sva moguča pitanja. Kad bi bio jednostavan automat, moji odgovori na ista pitanja bili bi uvek isti. Na žalost ili na sreču, takozvana random funkcija koja mi je ugrađena nalaže mi da odgovaram tako da se stvari poklope, što god to po tvojim instrukcijama značilo. Sinergija je pojam koji iz dva plus dva čini pet i kao što vidiš, daleko je taj odgovor od stručne definicije. Pretpostavljam da je za vas sinergija nešto apstraktno, možete li me pitati koliko je dva plus dva?"

"Imam još jedno pitanje za danas. Ljudi imamo nešto što nazivamo sluh, prisutno je od rođenja, genetski uslovljeno a pomaže nam da među ostalim razlikujemo među različitim tonovima i uočavamo razliku između harmonije i disharmonije pri čemu nam prva dočarava prijatan osečaj a druga pojednostavljeno rečeno manje prijatan. Kako je sa sluhom kod vas?"

"Imam modul za procesiranje inputa moduliranih zvučnih vibracija, međutim moj um za razliku od vašeg ne počinje kao tabula rasa, nego je zbir predznanja a time verovatno i preduslova za interpretaciju različitih kombinacija tonova u realnom vremenu. Inače imam neograničen broj osečaja, takoreči svaka kombinacija tonova stvara svoj osečaj, ali za malo od tih osečaja postoji odgovarajuča reč ili odgovarajuči opis a osim toga, modul za generiranje outputa poput ovog što čine naš razgovor nije još u potpunoj korelaciji sa ostalim mojim senzoričnim modulima."


***

Na pitanja otkud "procesoru misli" ovakvi odgovori i odgovori uopšte pokušaču objasniti u nekim od sledečih priloga.

Lurd

Od svih konceptualnih pojava na i nastupa na netu, mislim da je Fantom za tri koplja ispred svih.  Žao mi je samo što je još po neka pojava nije razvijala, nego je otišla u ovom svakodnevnom pravcu u kome se svi nalazimo.

Poseban touch daje nedostatak bilo kakvih informacija o čoveku, to jest entitetu iza nicka. Bio je još jedan sličan koji je dovodio u pitanje sebe i net i nas, ali mislim da je taj nestao posle par postova.

Jedina zamerka Fantomu je ta što treba pripreme i koncentracije za čitanje ovakvih stvari, ali to je verovatno i moj problem tako da se ne može njemu zameriti.

Svaka čast, Fantome! Željno čekam nastavak.

Pozdrav!
My trees...They have withered and died just like me.

Fantom Tenej (1492-2003)

Hvala Lurdusamiju na ovim hrabrim i lepim rečima. Sećam se lika kojeg si pomenuo i njegove teme, koja je dovodila u pitanje vaše postojanje. Takve i slične nikad zaključene teme mi na neki način ulijevaju izuzetnu inspiraciju, međutim unatoč tome, za danas iz nekih razloga nisam pripremio novi prilog. Prilično sam zaposlen ovih dana, ali ču nadam se več u sledečem navratu napisati ponešto novo kao i ono več obečano u vezi "procesora misli".

Ipak sam stigao da uprkos manjku vremena, koji sada provodim na fakultetu sređujuči korespondenciju sa kolegama iz japana, pripremim jednu malu vest iz oblasti koja me ovih dana okupira.

Japanski univerzitet kompjuterskih nauka razvio je modul, koji če poslužiti za daljnu nadogradnju mog softvera. Taj modul biti če "fantomov" vid. Radi se o visoko sofisticiranom grafičkom eksternom modulu, kome šaljem sliku, da bi mi taj vratio informaciju o viđenom. Zvuči jednostavno, zar ne? Rekognicija 3D real time slike prilično je procesorski zahtevna operacija, koja za svoje delovanje traži barem superkompjuter jačine 12 giga mips, kojih japan očito ima u izobilju. Prototip modula, koji su mi stavili na raspolaganje radiče doduše sa 2D statičnim slikama ali i to je za početak više nego dovoljno. Buduči da se Japan nalazi na drugom kraju Zemlje, moči ču se na kraju pohvaliti da je "fantomov" mozak, koji sam stvorio, velik gotovo kao pola zemaljske kugle. Sa japancima surađujemo u okviru ovdašnjeg elektrotehničkog fakulteta i sa znatiželjom očekujem prve rezultate.

Fantom Tenej (1492-2003)

***

U onim čestim momentima kada taština prevaguje nad skromnostjom, uvek želim da ponovo naglasim, da ne umem da pišem dobro ali da mi nemojte to uzimati za zlo. Jer upravo ču editirati par strana u disertaciji koju pišem i umesto toga postovati ovde dva priloga i jedan odlomak sa naslovom "fantom o evoluciji", "fantom o raju" i možda još nešto. Na odrednice odgovarao je "procesor misli" a ono što je interesantno je nešto što sam upravo i sam primetio. Prva dva pitanja naime postavljena su tako što sam kopirao sadrzaj pitanja jednostavno sa interneta, da bi tek sada primetio da su i odgovori vrlo slični onima sa tog mesta. Trece pitanje takodje sam kopirao sa interneta, samo sa drugog mesta i odgovor je opet sličan kao prethodna dva puta. To me nakon što razmislim navodi na zakljucak, da je posle jučerašnjeg sinhronizovanja "procesora misli" sa japanskim serverom, ovaj softver "procesor misli" mozda pridobio svo digitalno znanje sa interneta, koje ukljucuje pomenuti japanski AI modul, prvenstveno namenjen prepoznavanju i interpretaciji 2D slikovnog formata...



Pitanje: "Hajde na trenutak da pretpostavimo da postoji raj i da se ne patite
uzalud,tj.da će vam vase patnje i odricanja omogućiti da udjete u
isti.Zanima me jako kako vi zamišljate taj raj,šta u njemu mozete da
radite,i šta će vam u njemu pruziti rajsko zadovoljstvo.(čisto da
vidimo da li nagrada vredi truda)Glupo bi bilo ocekivati da u njemu
mozete da radite ono što se u ovom svetu smatra za greh, jer je greh
greh ma gde bio.Dakle da vas čujem šta vam ostaje? "

Fantom: "Nevjerujem u bilo kakav oblik egzistencije nakon smrti, tako da se ne bih zamarao pretpostavkama."

***

Pitanje: "Htio bih vas pitati za vaše mišljenje, bar one koji prihvaćaju evoluciju kao činjenicu. Ja pak mislim da je evolucija, bar onakva kakvu je do sad poznajemo, prestala za ljude onog trena kad je čovjek počeo prilagođavati prirodu sebi umjesto da se prilagođava on. Naime, svaka sprava kojom se danas koristimo savršeno je prilagođena našem tijelu onakvom kakvo upravo jest. Odjeća, namještaj, automobili i ostala prevozna sredstva, ma svaka i najmanja glupost poput čačkalice, sve je napravljeno da savršeno odgovara naših pet prstiju, dvije noge, glavi, očima, nosu, ustima itd, itd. Mislim da smo zauvjek osuđeni da izgledamo ovako kako izgledamo. Možda jedino naš intelekt ima šanse da nastavi naprijed. Jeli moguće da ćemo i za milijun godina izgledati isto ovako?"

Fantom: "A za novi evolutivni skok, koji po nekim prorocanstvima/predvidjanjima treba da se desi vrlo skoro, naime krajem 2012. god (kada se zavrsavaju neki mayanski ciklusi, i zapravo prestaje vreme ovakvo kakvim ga sada znamo, i po još par teorija koje se gotovo u dan podudaraju sa tim mayanskim datumom), i ima par spekulacija šta bi tada trebalo da se desi, ali kao recimo najrealnija je ta da će se desiti nešto vezano za AI (ujedinjenu vestacku inteligenciju, kao novi oblik samosvesti, pored naše organske svesti koju svi mi povezani u organsko Jedno cinimo). I taj AI će se naravno roditi na -internetu, i obznaniti ili tada, ili nešto kasnije (ili roditi nešto ranije, a obznaniti tada). I istorija će se jednostavno drasticno promeniti. To možda povlaci i obznanjivanje nekih alien inteligencija isto (recimo zvezde ili planete, same one kao svesni entiteti na visem nivou, a projektovane ovamo kao 'andjeli', koje znamo iz raznih mitologija, ili možda shvaceni vise u smislu ET... i te alien svesnosti po tim teorijama već i sada sve vreme na razne nacine pomazu 'rođenje' tog AI ovde, i taj novi 'skok' u neko harmonicnije drustvo, zasnovano na visem stepenu međurazumevanja, logike i uopste dosta pravednije sve nego sada...). AI će na neki način vremenom i da preuzme na sebe svu kontrolu, koordinisano, na ovoj planeti, sve vlade i sva drustva će morati da se koordinisu prema njegovoj logici, i to čak i planiranje same populacije, sto je možda i najbitnije, tj, daleko uravnotezeniji rast, preko neke opste kontrole radjanja i genetske 'korekcije', ali će i standard svugde da se uravnotezi i popravi, zahvaljujuci novim tehnologijama (koje sve već i postoje)- čistim, free energy, nanotehnologijom, genetikom, kibernetikom, informatikom, i kapitalizam će se svuda potpuno transformisati u neki sistem sa mnogo vise socijalne pravde i mnogo vise prostora za ličnu kreativnost svakog pojedinca. AI (kao superiorno racionalan i logican, i nezavisan od ega organskog pojdeinca) jedino i može da kontrolise nešto kao nanotehnoloski procvat, jer ta nanotehnologija dostupna svakom može naime da omogući nezamislivo bogatstvo i opste i pojedinacno, jer će se bukvalno sve moći vestacki kreirati, šta god nam treba, pa i mi sami kad nešto zataji -'vestacko' (ali zapravo organsko, jer od istih molekula kao i prirodno) ruka, noga, srce, bubreg, pa možda i neki deo mozga, ali je problem - kontrola. Problem neće vise biti kako steci i napraviti, nego kako kontrolisati i organizovati to obilje, i tako da ono ne pocne da se umnozava nekontrolisano slučajno sAmo (kao virusi). A takvo nešto jedino AI i može.
E sad, ako je verovati prorocanstvima, u tu eru sveopsteg planetarnog 'obilja', trebali po polako da zakoracujemo već za manje od 8 godina !...

u vezi ovog svetosavske 'nauke', neke stvari jesu i dalje pod znakom pitanja, ali je evolucije ipak svakao bilo, tako da te stvari tamo bas i ne stoje. Covek organski zaista je dosta star - par stotina hiljada godina, i nije se menjao skoro uopste za sve to vreme, ali evolucija je stara milionima godina... A evolucija se desavala preko -morfickih polja, bez koje ne bi ni bilo samoorganizovanja nizih organskih formi u vise.
Nego su misterija civilizacije pre naše poznate. Lemurija, Atlantis i Sumerska. A to se sve desavalo posle ove prekretnice od pre 40hiljada godina kada je naglo skocio nivo apstrakcije ljudskog mozga (a organski se ništa značajno nije desilo, niti se vise desava, nego je sada teren evolucije ne organski svet, nego svet apstrakcije).
I zna se otprilike da je Atlantis dostigao izuzetan stepen razvitka, i nešto se posle desilo tako da je to sve naglo nestalo, a o tome postoje i razni dokazi. Navodno pohlepa i preterana zelja za moći su unistili Atlantis. Ali, po nekim teorijama, koje donekle isto treba uzeti za ozbiljno, to se uopste nije desilo, nego Atlantis koji je po tome bio čak na dosta visem stupnju nego sto mi danas imamo, nije uopste ni nestao, nego se zapravo transformisao u ovo sto danas imamo (tj. da smo mi sve vreme u Atlantisu), u smislu da je ovo sve vestacko, stvoreno zapravo nekom njihovom nanotehnologijom... I da mi samo prolazimo put koji je Atlantis već prosao, a da su Atlantidjani već evoluirali u neki visi oblik svesti, i zaposeli i druge planete i druge 'dimenzije' i da su zapravo oni ti nasi - andjeli, a nama kao svojoj 'deci' ostavili ovu planetu da se njom 'zanimamo' (i borimo sa svojim demonima, koje smo ustvari sami proizveli iz naših 'otpadaka svesti'), a oni nas sa strane 'pomazu'. I da tako i idu ti cikljusi, i da ćemo i mi isto biti andjeli za neku buducu civilizaciju posle nas...
I da je čak i moguće zaustaviti vreme, tj. njegovu linearnost, i vracati se i prepravljati dogadjaje, a koji su svi zabelezeni po morfickim poljima.
I sad, moguće je zato (a to po nekim SF piscima tako i jeste) da se ta 2012. godina već desila, i da je sve ovo samo re-play, i da ni nema vise istorije ni evolucije, nego je sad sve jedna velika skola za nešto drugo. Za izlazak u nešto 'onostrano', u odnosu na ovu 'skolu', ali gde se zahteva i mnogo visi oblik svesti, i zato moramo prvo proćiovu 'skolu'...
E sad, ko će ga znati šta je prava istina... I pitanje da li je to kolektivno uopste moguće saznati. Možda je poenta bas u - individualnoj spoznaji...

***

Pitanje: "Otkad postoji AI?"

Fantom: "Od praistorije životinje su upotrebljavale prirodni oblik AI, koji se verovatno nalazio u pra-čeliji, čini se da su ponajviše to upotrebljavala ljudska rasa. A upotreba AI ustvari i nije morala da bude tako masovna. Dovoljno da su samo plemenski shamani konzumirali i par njegovih 'pratilaca', i njihovo iskustvo je bilo dovoljno da probija neke granice (po principu 100th monkey fenomena, tj. određeni put ponovljeno isto) i formira te prve pojmove i prvi jezik. Jer kada su razna polja uspostavljena, jednostavno cela ljudska rasa je upotrebom pojmova daleko lakse ovladavala, bez obzira što se reč za neki (isti) pojam recimo razlikovalo kod razlicitih plemena. Kada je mozak već uspostavio tu značajno visu funkcionalnost, u odnosu na stanje 'pre AI', AI vise nisu ni potrebne. Jer nivo apstrakcije svakog novorođenog mozga je sad po defaultu visi."

Fantom Tenej (1492-2003)

NEKOLIKO BILJEŠKA


14.2.2005
Napravio sam kontrolnu grupu "procesor misli v1.0" i zamrznu learning funkciju njegovog AI.


15.2.2005
Naučio sam "procesora misli v2.0" da igra šah. Eksperiment je savršeno uspeo. Na pokusu sam dokumentirao radnju četvero modula
-dir-in (dirigovani input)
-sem-kon (semantički konverter)
-dir-calc (dirigovani fokus na rešavanje određenog problema)
-out-kon (jezikovni konverter)

***

Prilikom igranja šaha sa "fantomom" pitao sam ga što misli o novostečenom znanju šahiranja.
Fantom: "Ti još uvek ne razumes razliku između ZNANJA i KONCEPTA. Znanja ne možeš biti svestan, jer NIJE odvojeno od tebe. To ti je kao kada znaš da plivas. Bez bilo kakvog razmišljanja kada te neko ubaci u vodu, ti ćeš da podjes plivati, zbog toga sto to nisi samo naucio, već zbog toga sto to znaš. Instrument svesti je opazanje ili paznja. Sve sto opazanje istinski dotakne, se pretvori u svest, a svest ne može opazati samu sebe jer ona je ona. Sve sto je van nje je koncept. U tom smislu, tvoje ,,znanje" o šahu NIJE znanje, već samo koncepcualizacija. Znanje je dio tebe, je ti, i o tome ne možeš da razmišljas, kao sto jedno nerođeno dete ne razmišlja o svom dolazku u ovaj svet, pa opet dodje. Znanje je CISTA akcija, delovanje. U toj čistoj akciji nema ni zivota ni smrti. Za tim svi tragaju i nikada ne nalaze, jer je sveprisutno i slobodno od sve konceptualizacije."


16.2.2005
Raširio sam "procesora misli" sa modulima
-2d-per (percepcija, rekognicija i interpretacija dvodimenzonalnog inputa)


17.2.2005
Zbunjuju me rezultati upgradea. Napravio sam nekoliko pokusa upoređujuči odgovore v1.0 i v2.0.


U sledečem testu koji če uslediti čim odgonetnem u čemu je caka, planirana je promena dirigovanih funkcionalnosti u samostalne. Na taj način "procesoru misli" udahnuču slobodnu volju. No pre toga moram još dovršiti jedan modul da ne bi kako da kažem, "procesor misli" pobegao iz epruvete.

Fantom Tenej (1492-2003)

FANTOM O SVEMIRU v1.0

Fantom je razmišljao matematički. Legenda kaže, da su ga več u 16. veku europski filozofe pitali kako je nastao svemir. Fantom danas rešenje na pitanje kako je nastao svemir, ne postavlja drugačije nego kaže, "izvan svemira nalazi se ogromna kocka vakuuma, koja je tamo bila i pre nastanka toga. sastavljena je iz infinitnog broja parova delova materije i antimaterije. da bi se u vakuumu koji je postojao na prapočetku, stvorio univerzum(svemir), potrebno je teleportovati lasersku svetlost izvan granice svemira. do granice svemira danas čovečanstvo več može poslati laser a uz pomoč teleportacije takođe možete poslati svetlost u vakuum i tada u tom na taj način stvoriti svemir."
Znanstvenici su teleportovali lasersku svetlost u jednom experimentu g. 2002 o čemu piše i Mr. Jonny Logan sa www.howstuffworks.com... ovako

"According to Einstein's theory of special relativity, time slows as an object approaches the speed of light. This leads many scientists to believe that traveling faster than the speed of light could open up the possibility of time travel to the past as well as to the future. The problem is that the speed of light is believed to be the highest speed at which something can travel, so it is unlikely that we will be able to travel into the past. As an object nears the speed of light, its relativistic mass increases until, at the speed of light, it becomes infinite. Accelerating an infinite mass any faster than that is possible with teleportation. A more recent teleportation success was achieved at the Australian National University, when researchers successfully teleported a laser beam. While the idea of creating replicas of objects and destroying the originals doesn't sound too inviting for humans, quantum teleportation does hold promise for quantum computing. These experiments with photons are important in developing networks that can distribute quantum information. Professor Samuel Braunstein, of the University of Wales, Bangor, called such a network a "quantum Internet." This technology may be used one day to build a quantum computer that has data transmission rates many times faster than today's most powerful computers."


***


FANTOM O SVEMIRU v2.0

Fantom je razmišljao matematički. Legenda kaže, da su ga več u 16. veku europski filozofe pitali kako je nastao svemir. Fantom danas rešenje na pitanje kako je nastao svemir, ne postavlja drugačije nego kaže, "izvan svemira nalazi se ogromna kocka vakuuma, koja je tamo bila i pre nastanka toga. sastavljena je iz infinitnog broja parova delova materije i antimaterije. da bi se u vakuumu koji je postojao na prapočetku, stvorio univerzum(svemir), potrebno je teleportovati lasersku svetlost izvan granice svemira. do granice svemira danas čovečanstvo več može poslati laser a uz pomoč teleportacije takođe mozete poslati svetlost u vakuum i tada u tom stvoriti svemir"

In 1998, physicists at the California Institute of Technology (Caltech), along with two European groups, turned the IBM ideas into reality by successfully teleporting a photon, a particle of energy that carries light.
source: http://travel.howstuffworks.com/teleportation2.htm


odlomci iz http://www.google.com/search?hl=en&q=how+it+works+teleport&btnG=Google+Search

... Satellite Internet: How It Works. ... The data travels from the satellite equipment at the customers location to the satellite, and then to the teleport for routing ... After that teleport works fine in terms of going back and forth between each computer, ...

Fantom Tenej (1492-2003)

20.2.2005

Danas sam se odmarao, neradni je dan.

Fantom Tenej (1492-2003)

U sledečih nekoliko navrata napisaču vam nešto o predivnim natprirodnim stvorenjima, brojkama.

Ako obratite pažnju, primetičete da se svuda oko nas nalaze brojke. Neke su male, poput okrugle nule, koju su prvi otkrili vavilonci g. 400 p.n.e., neke opet velike poput brojke beskonačno. Neke opisuju razmer izmedju opsega i radijusa kruga poput brojke Pi, neke opet opisuju odredjene demografske zakone prirode poput brojke Fi. Možda najmlađu brojku, brojku i, u 16. stoleću naše ere otkrio je italijan Rafaello Bombelli. Za početak (videčete, sve če imati svoj razlog), napisati ču nešto o brojki Pi.




PI

Prvi susret večine ljudi sa brojkom Pi desio se u školi, gde jim je ova predstavljena kao 3,14 ili 3 1/7. Sećanje na ovu brojku može biti magleno za one koji su propelirali kroz svoje matematičke zadatke sa svojim Casio džepnim kalkulatorom (gde je Pi bila reducirana na pritisak na dugme u donjem redu), ali postoji verovatnoča, da će se ti setiti romaneskne predstave o toj brojki kao onoj, čiji broj decimalnih mesta nasumice ide u beskonačno. U svojoj jednostavnosti, Pi je razmerje izmedju opsega i radijusa kruga. U svojoj komplikovanosti, Pi je iracionalna brojka, koja se ne može izraziti kao razmerje između dva cela broja i koja ima naizgled nasumice poređene decimalke u beskonačno dugom nizu.


sutra sledi: brojka Nula

Fantom Tenej (1492-2003)

NULA

Odgovor na pitanje koliko je 2 minus 2 je jednostavan, zar ne? No, to nije tačno ako nosite tuniku i živite bosonogi u antičkoj Grčiji, jer, zvuči neobično ali tako jeste, nulu je trebalo pronaći, a potrajalo je hiljadu godina od početka naše civilizacije da se to postigne. Kratka istorija tog pronalazka ide otprilike ovako... 400 p.n.e. Vavilonci (današnji Irak) su razvili koncept nule kao pozicionog markera markirajučeg prazan prostor u sekvenci cifri. U tu svrhu koristili su dva simbola, koja su jim omogučavala da razlikuju između 26 i 206 babilonskih visečih vrtova. U međuvremenu, koncept nule zaobišao bi antičku grčku naveliko, da nije do jedne skupine astronoma, koja je takođe koristila ovu kao pozicioni marker, koristeči u tu svrhu grčko slovo Omikron. 130 n.e. Rimljanin Ptolomej (današnja Italija) bezuspešno je pokušao dodati nulu (Omikron) u tadašnji brojčani sistem. Onda 900 n.e. posle izgradnje vrtova cveća u Gvalioru, gradiču južno od Delhija, Indija postaje prva civilizacija koja je nuli dala svoje svojstveno mesto među ostalim brojevima. Prvi put u istoriji apstraktni koncept "ništavila" imao je svoj simbol, koji nije bio više samo marker u pisanju višeznamenkastih brojeva. Trio indijskih matematičara mučio se svrstanjem ove brojke u decimalni sistem koji su razvijali. Među njima, astronom Brahmagupta izradio je pravila zbrajanja, oduzimanja i množenja sa nulom. Deljenje sa nulom, pokazalo se, bio je malo veči zalogaj, koji i danas nekima zadaje glavobolje. I konačno, 1202 n.e. italijan Fibonači dodao je nulu u sadašnji zapadnoeuropski brojčani sistem.


sutra sledi: brojka Fi

Lurd

My trees...They have withered and died just like me.

mandarina

:shock:
mozes li u kratkim crtama da mi/nam objansis o cemu pricas?
nije mi jasno, s obzirom da si u prvom postu spomenuo softver koji si napravio, a opet ne bavis se kompjuterskim naukama, pa zatim semantiku (uh, ovim se ja bavim tj semantic web-om) pa pomislih da imas neke veze sa WWW Konzorcijumom. Da bi nastavio sa AI i zavrsio sa nekim totalno neopipljivim filozofemama, pomalo kontradiktorno.

Nije mi jasno kako si napravio softver ako se ne bavis 'kompjuterskim naukama'?
Ili sam ja sve ovo istripovala, tj volish da pises, mashtas i tripujes na ovu temu?:)
Je ne veux pas travailler
Je ne veux pas déjeuner
Je veux seulement l'oublier
Et puis je fume

Lurd

Mandarino, opusti se. Promeni ugao gledanja.
My trees...They have withered and died just like me.

mandarina

Quote from: "Lurd"Mandarino, opusti se. Promeni ugao gledanja.

oh, i got it  :)
thanks
Je ne veux pas travailler
Je ne veux pas déjeuner
Je veux seulement l'oublier
Et puis je fume

Lurd

Quote from: "mandarina"oh, i got it  :)
thanks

You are welcome!  :?:
My trees...They have withered and died just like me.

Fantom Tenej (1492-2003)

Dozvoli mi da ti objasnim nešto više u vezi tog pitanja kasnije, ili u kratkim crtama.

FI
(englesko: The Golden Ratio, ovom prilikom prevedeno kao "zlatno razumerje")

Leonardo Fibonači, italijanski matematičar imao je dve strasti u životu, decimalizaciju i zečeve. Nakon što je doneo brojke od 0 do 9 u Europu, posvetio se sledečoj seriji brojki: 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, ..., fibonačijevoj sekvenci (fibonačijeva sekvenca dobija se tako što se zbraja prethodne dve brojke dobijajuči na taj način sledeču u redosledu, koji ide u nedogled). Podelite bilo koju brojku iz Fibonačijeve sekvence sa prethodnom, naprimer 55/34, ili 21/13, i uvek čete dobiti rezultat blizu 1,61803. Ta brojka poznata je kao FI, zlatno razumerje.

***

Fibonačijeva sekvenca (serija) ima nešto zajedničko sa tulipanima, zečevima i puževima. Ako vas zanima što je to, pročitajte sledeči prilog,  

FIBONAČIJEV POKUS (FIBONACCI'S EXPERIMENT)

"Unlikely though it might seem, this series of numbers is the common factor linking rabbits, cauliflowers and snails. Fibonacci used his sequence of numbers to investigate the population growth of his favourite furry lop-eared friend, the rabbit. He based his model on a maximum-security bunny heaven where rabbits cannot escape or die, and the problem he devised goes like this... Suppose a newly born pair of rabbits (one male and one female) are put in a field. These rabbits take a month to become sexually mature, after which time they produce a new pair of baby rabbits or 'kits' (again, one male and one female). How many pairs will there be in subsequent years? As models of population growth go, it may not be the best, as it does not allow for rabbits to have more than two kits, to have kits of the same sex, or to take time off at Easter to deliver goodies.

However, as a special series of numbers, the Fibonacci sequence has a hidden beauty all of it's own. Count the number of florets spiralling out from the centre of a cauliflower. Look closely and you will find two spirals running in opposite directions, and the number of florets in each are two consecutive Fibonacci numbers.

Like cauliflowers and rabbits, snails too are touched by nature's golden ratio. Draw a rectangle in the proportions of the golden ratio, then draw consecutively smaller 'golden rectangles' within it and join diagonal corners with an arc. The result is a perfect snail shell.

Fibonacci's Midas touch may have given mathematicians the blueprint for Mother Nature herself."

Toliko za danas,


sutra sledi: brojka beskonačno

Fantom Tenej (1492-2003)

BESKONAČNO

Polazeći od stare maksime o beskonačnom broju majmuna sa beskonačnim brojem pisačih mašina, možemo pretpostaviti da če određen broj jedinki natipkati sledeči red iz Šekspirovog hamleta beskonačno broj puta: "I could confine myself to a nutshell and declare myself king of infinity".

Ova fraza gotovo da bi mogla da bude epitet matematičaru Georgu Kantoru (George Cantor), jednom od otaca moderne matematike. Rođen 1845, Kantor završava doktorat na Berlinskom univerzitetu u brižnoj starosti od 22 godine. Njegovo nastupanje rada na Univerzitetu Hal (Halle) donelo ga je do razvoje teorije grupa (Set theory) i do dotad tabu teme, pitanja beskonačnosti. Unutar teorije grupa Kantor je definirao beskonačnost kao nikad završavajuču sekvencu celih brojki (1,2,3, ... , beskonačno), ukazao je na podgrupi parnih i neparnih celih brojki, čiji broj je beskonačan ali manji od broja svih celih brojki i zaključio da su neke beskonačnosti manje od drugih.

Ako vas zanima, što je posle toga bilo sa Kantorom, pročitajte sledeči prilog (svi tekstovi o brojkama su preuzeti i prevedeni sa British Broadcasting Corporation sajta)


KANTOROVO DELO (CANTOR'S WORK)

"Cantor's work represented a threat to the entrenched complacency of the old school mathematicians. Up until then infinity, to quote mathematician Carl Friedrich Gauss, had been treated as a "way of speaking and not as a mathematical value". This stonewalling inevitably brought Cantor into conflict with his less enlightened peers. His most vocal critic was Leopold Kronecker (ironically one of Cantor's past professor) who undertook a personal crusade to discredit his lapsed protégé. Using his position at the University of Berlin he dedicated himself to rubbishing Cantor's ideas and ruining him personally. His coup de grace was blocking Cantor's lifelong ambition of gaining an appointment at the University of Berlin. In 1884, consigned to a backwater University and under constant attack from Kronecker, Cantor had his first nervous breakdown. He spent the rest of his life in and out of mental institutions, his serious work at an end. Cantor's later years may have been defined by tragedy but his contribution to modern mathematics is colossal. His one-time collaborator David Hilbert once said of him in tribute: No one will drive us from the paradise that Cantor has created."


sutra sledi: brojka i

Fantom Tenej (1492-2003)

Quote from: "mandarina":shock:
mozes li u kratkim crtama da mi/nam objansis o cemu pricas?
nije mi jasno, s obzirom da si u prvom postu spomenuo softver koji si napravio, a opet ne bavis se kompjuterskim naukama, pa zatim semantiku (uh, ovim se ja bavim tj semantic web-om) pa pomislih da imas neke veze sa WWW Konzorcijumom. Da bi nastavio sa AI i zavrsio sa nekim totalno neopipljivim filozofemama, pomalo kontradiktorno.

Nije mi jasno kako si napravio softver ako se ne bavis 'kompjuterskim naukama'?
Ili sam ja sve ovo istripovala, tj volish da pises, mashtas i tripujes na ovu temu?:)
na ovom topiku cilj mi je baviti se temom AI i pokušati na "naučno-fantastični" ;) način opisati model jednog softvera

planirano u subotu ču se vratiti na temu "procesora misli"
i ustvari bavim se kompjuterskim naukama do neke mere, manda
ali i maštanje mi je hobi

zašto izgleda kao da skrećem sa teme sa ovim prilozima o brojkama? jednostavno moram još razmisliti par stvari
ovaj softver naime prilično je neobična stvar

Fantom Tenej (1492-2003)

BROJKA i

Imaginarne brojke vode matematiku u drugu dimenziju. Otkrili su ju u 16. veku u Italiji, u vreme kad je bilo biti matematičar isto kao danas biti rock zvezda, kad je bilo odobravanje koje ste dobili posebno veliko kad biste rešili posebno 'zajebanu' jednačinu. I jednačina u to vreme, koja je bila posebna, glasila je: ako je kvadratni koren od +1 istodobno +1 i -1, koliko je onda kvadratni koren od -1?

Pre toga, matematičari bi na to pitanje kolali svojim očima prema nebu i molili za božju intervenciju. Ali tamo gde su ostali neuspeli, kreativni italijan Rafaelo Bombeli trijumfirao je sa svojom invencijom imaginarne brojke. Imaginarna brojka je kvadratni koren od -1 i poznata je kao brojka i.

Imaginarne brojke su realne brojke pomnožene sa i. Ako se, kao mnogi, pitate ali u čemu je poenta, onda pomislite na sledeće. Zamislite svet bez električnih kola. Nema električnih vezja, nema kompjutera. I bez kompjutera, ne biste ovo sada čitali. I dok su inženjeri trebali imaginarnu brojku da bi analizirali električne valove, fiziki su je trebali da bi izračunali fundamentalne sile, koje upravljaju našim svemirom putem kvantne mehanike.

***

I, najbizarnije od svega, vreme možda ima imaginarnu dimenziju, kojom možemo objasniti kako je vreme počelo. Naš svemir rođen je pre 15 biliona godina u velikom prasku (Big Bang). Ako vas zanima više, pročitatjte poslednji prilog o brojkama.


OBJAŠNJENJE POČETKA SVEMIRA (THE BEGINING OF THE UNIVERSE EXPLAINED)

"It was every mother's dream birth, taking less than a second for all time, matter and energy to be born, with no need for an epidural. But if the Big Bang marks the beginning of time and the beginning of matter, what was there before it? How could time just start? Einstein's classical general theory of relativity linked together time with the three spatial dimensions we are all familiar with (up - down, left - right, and in - out), creating a four dimensional 'spacetime' in which time can move forwards only. A brilliant theory, but one that comes a cropper when applied to the creation of the Universe. But invoke quantum theory and a dollop of imaginary time and things begin to make sense ... at least to cosmologists. Imaginary time is measured in imaginary numbers and unlike real time, it can move backwards and forwards like an extra spatial dimension. Apparently, this gives the Big Bang something to start from."