Podgoricke noci

[BladeRunner]

Crnogorski dnevni casopis "Vijesti" tu i tamo zna da citaoce obraduje pokojom knjigom. Na dan oslobodjenja Podgorice (koji god to datum bio), citaoce su castili besplatnom zbirkom pripovjedaka "Podgoricke noci", koja moze biti zanimljiva horor/SF ljubiteljima zbog svoje tematike. Jedini preduslov je bio da se u prici pominje Podgorica. Autori su bili mijesano SCG/CRO drustvo, tj. Vladimir Arsenijevic, Aleksandar Becanovic, Balsa Brkovic, Pavle Goranovic, Igor Lasic, Simo Mraovic, Andrej Nikolaidis, Dragan Radulovic, Ratko Radunovic, Ognjen Spahic, Jelena Stanovnik i Marko Vidojkovic. Necu komentarisati sve price nego, shodno prirodi ovog foruma, samo one koje u sebi imaju SF/horor elemente, a takvih je, zacudo, cak cetiri. Dakle, preskacem erotsko - dramsku minijaturu Vladimira "U potpalublju" Arsenijevica i pocinjem sa pricom Aleksandra Becanovica, "PG 13 ili Zombi u Njegosevoj ulici".

Aleksandar Becanovic je, uz Andreja Nikolaidisa i Balsu Brkovica, ono sto bi nazvali 'sve i svja' crnogorske kulturne scene. Namjeno nisam napisao knjizevne, jer su ovi nabrojani ljudi istovremeno filmski, knjizevni, muzicki i politicki kriticari, sto se u Crnoj Gori drugacije kaze 'pop fenomenolog'. Svi rade za "Vijesti", druze se medjusobno, a objavljuju u kulturnoj rubrici, te tu mozete procitati njihove muzicke, knjizevne, politicke i filmske recenzije. Aleksandar pise i poeziju, koju nisam citao, pa ne mogu da je komentarisem. Njegove filmske kritike u "Vijestima" pokazuju impresivnu filmsku nagledanost (sto je za postovanje), tako da bi ja, i pored svih ovih oblasti u kojima je prisutan, rekao da je on najprije filmofil, pa tek onda sve ostalo. Prica "PG 13 ili Zombi u Njegosevoj ulici" je, kako sam naziv kaze, prica o kratkom zivotu jednog PG zombija, od budjenja na groblju Cepurci, pa do smrti od strane organizovanog plebsa. Prica pokusava da kombinuje lagodno kazivanje u prvom licu sa povremenim filozofskim upadicama, a kao kontrast se daje opis stvarnosti. Zamisljeni vrhunac price je podvlacenje nedostatka razlike izmedju PG zombija i ljudi koje ovaj zatice u diskoteci u koju greskom udje. Podvlacim ovo 'zamisljeni', zato sto je to, po meni, njen najlosiji i primjetno isforsiran dio (prosto : nepotrebno, a ne doprinosi nicemu). Sve u svemu, korektno napisano, neobicno (iskljucivo u domacim okvirima, u zapadnim bi bilo neoriginalno i prezvakano) i tematski gledano, dosta hrabar iskorak. 4/10.

Pavle Goranovic je napisao pricu sa labavim elementima fantastike koja se zove "Drustvo dvojnika". Pavle je poznavalac argentinske knjizevnosti, zavrsio je filozofiju, a napisao je i par knjiga (nisam citao nijednu). Prica gospodina Pavla meni lici na srednjoskolski rad kojem bi ja, da sam profesor, u trecem srednje dao 5, a u cetvrtom 5-. Uglavnom, ova prica tesko moze da stoji samostalno, jer toliko ima (pretpostavljam podsvjesnih) referenci na romane drugih pisaca, da vise lici na nabacan kolaz, nego na samostalan rad. Ima tu i Hesea ("Stepski vuk") i Edgara Alana Poa ("Vilijam Vilson") i Borhesa ("Alef") i cega sve ne. Izuzetno neoriginalna prica o covjeku koji, kao Hari Haler, nabasa na 'samo za ludake' prolaz, pa se tamo desi 'Vilijam Vilson', a kraj bude kao 'Alef' kome se oduzme (savrsena Borhesova) ostrina i lakoca pripovjedanja. Ova prica se nekako muci da se osamostali, ali izgleda kao da je pisac previse vezan za svoje knjizevne idole da bi uspio da napise nesto istinski originalno. Potencijal pisca - neosporan, krajnji rezultat - predvidljivo do granice podnosljivog. 2/10.

Andrej Nikolaidis je napisao pricu koja bi se mogla nazvati "Konan u Podgorici", a on je nazvao "Divni i uzasni zivot Mirasa Varvarina", ispod cega je napisao 'camp'. Ova prica pokusava da bude brutalna, ostra i politicki nekorektna. Meni djeluje kao da je ovo pisao 13-ogodisnji Konan - zaljubljenih na spidu. Kao da Vinona Rajder, onako kako je vide u filmu "South Park", uzme da pise peti dio Martinovog SOIAF. Na neki bizaran nacin, iako o ovoj prici mislim sve najgore, procitao sam je jedno 3-4 puta, a da ne znam stvaran razlog (nevjerica?). Ovdje ima svega : vojnika koji se u kasarnama Vukovara bore u gladijatorskim borbama; konanolikog Varvarina kojeg razapinju na PG most, gdje ga napadaju pacovi - ljudozderi; osveta ocevom sabljom koju, 1983-e koristi majka, u borbi sa rotvajlerima; smrti svestenika SPC-a od strane iste sablje, dok je sama SPC nesto kao teroristicka organizacija; DB agenata i navijaca Buducnosti... stvarno ima svega. Prica je sarena, cita se u jednom dahu, ali koristi onaj klasicno klinacki 'napaljeni' rijecnik, koji smeta da se, cak i kao eksperiment, ovo posmatra ozbiljno. Sve u svemu, jako smjelo, sa suludom tematikom, izuzetno originalno (sto nije uvjek kvalitet) i uzasno lose napisano. 2/10. Uz ogradu da cu je opet procitati veceras.

Ognjen Spahic je mlad crnogorski pisac koji je dobio nagradu "Mesa Selimovic" za svoj roman "Hansenova djeca", koga (takodje) nisam citao. Ognjen je napisao pricu "Vampir", u kojoj obradjuje gotovo istu temu kao i Aleksandar Becanovic, ali bez onog Becanoviceg mira i kontemplacije, a opet, sa suvise malo provokativnosti jednog Nikolaidisa. Krajnji rezultat je, po meni, porazan : ovo je prica od koje sam nekako najvise ocekivao, a koja je (u horor kategoriji) daleko najvise podbacila. Sve ono sto nije horor, u njoj je ne dobro, nego odlicno. Opis lelekanja na groblju djeluje autenticno i jezivo, pivo u kaficu uz opis muzike originalno i zanimljivo, pa cak i pocetak horor razrade sa djevojcicom je prihvatljiv, ali dio na groblju sa starcem koji uci vampire kako da 'zive' i da se ponasaju je toliko banalan da baca u vodu svaki prethodni kvalitet, nakon sto mu za nogu veze jedan poveci kamen. Mislim da je ovo prerano otislo u stampu, da je pisac imao vremena da iscita ovu pricu vise puta, krajnji rezultat bi sigurno bio bolji. Kao skica za neku buducu horor - minijaturu, ovo je 4/10, a kao zavrsen proizvod 1/10.

To bi bilo to. Od ostalih prica koje nisu horor, izdvajam najbolje price u zbirci, a to su "Covjek koji jede so" Dragana Radulovica (to bi bilo 7/10) i "Kranc dilema" Ratka Radunovica (to bi bilo 7/10), kao i ubjedljivo najgoru pricu "Pripovijest o nekim neobicnim uznemiravanjima na Brook Road-u" Jelene Stanovnik, kojoj bi dao minus 1/0. Kako se ne radi o SF/horor pricama, bezveze je da ih komentarisem. Pozdrav.

[crippled_avenger]

citao sam Spahicev roman zbog posla, smenjuju se genijalni pasazi sa bezveznim. prica o poslednjoj koloniji gubavaca...

[crippled_avenger]

inace, ko je u fazonu bizarnog opijanja sa lokalcima u PG preporucujem toughest joint SPUSKE VECERI. hard core.

[Ghoul]

bečanovićeva zombi priča je iznenađujuće LAME (srpski: lejm), banalno-kvazi-filozofska, napadno satirička i pretežno neduhovita i neuzbudljiva.
kažem ' iznenađujuće' zato što imam visoko mišljenje o njegovom kritičarskom radu, čak i onda kada se (prilično često) s njim ne slažem.

[max cohen]

bečanoviće poznajem tako da mogu da potvrdim koliki su filmofili. aleksandra kao filmskog kritičara (sa kojim se, takođe, često ne slažem), najviše i poštujem.

nikolaidisovo poznavanje muzike i filma pada u vodu pri njegovom bavljenju politikom. taj čovjek je toliko nedefinisan, neodređen između pisca, kritičara i političara da je to nekad jezivo. želi da bude sve to, a na kraju ispada ništa. da ima jedno 14 godina, sigurno bi bio zanimljiv, bio bi dijete koje obećava, ali ovako...

ostale neću posebno ni komentarisati. sve u svemu, trojac brković - spahić - nikolaidis je ekipa koja misli da sve zna i da o svemu može diskutovati. zbog toga i ne poželim da pročitam nešto od njih.

možete zaključiti, crnogorsku književnost, nažalost, ne čitam. a znam da postoje potpuno anonimni autori kojima ovaj lobi prosto ne da da ispliva na površinu, a koji u stvari, imaju toliko toga da kažu i zaista imaju potencijal da započnu novu epohu u crnogorskoj kulturi. ovako je sve samo farsa.

ps.
BladeRunner (iliti kolega   ), hvala na uvodnom postu, pažljivo sam ga pročitao.