PERFUME

[Ghoul]

PERFUME
(4)

ovo je jedna od najboljih adaptacija neke zajebane i maltene nefilmične knjige: zajebane, zato što je u potpunosti obojena idosinkratičnom perspektivom gl. junaka, čiji su nazori, emocije, doživljaj sveta i mesto u njemu krajnje osobeni i drugačiji, plus obojeni percepcijom koja se vrlo teško može vizuelizovati (on svet 'vidi' kroz nos, a ne kroz oči). ako tome dodamo njegovu suštinsku amoralnost, onda je još teže postići ono što ovaj film uspeva, a to je simpatija prema ubici, koji je zapravo metafora za ružno pašče koje na kraju postaje (crni) labud.
parfem me je fascinirao vernošću predlošku, sa svim njegovim nekonvencionalnim momentima sačuvanim, uključujući tu (surprise!) čak i onaj bizaran završetak – ko nije čito knjigu, neka se spremi za nešto stvarno neviđeno!
posebno mi je prijao taj evropski wibe, bez amerikanoidnih tupavih zaslađivanja i reimaginacija: štaviše, parfem zadržava non-judgemental ton romana, što je postignuće apsolutno nedostižno većini današnjih američkih režisera, barem u okvirima komercijalnog filma. štaviše, film čak vrlo dosledno i neumitno predstavlja jednu od najmizantropskijih tirada ikada pohranjenih na celuloid: svi ljudi su ovde ružni, prljavi, smrdljivi i zli, u najboljem su nesposobni, zavidljivi, sebični, a jedino naš 'ubica' sjaji u tami ogavne ljudskosti kao izrod. čak i na vizuelnom planu, film neholivudski insistira na gnusnim detaljima (krupni planovi smrdljivih riba, odsečenih im glava, crva u trulom mesu, itd.), a bogme ne skriva previše ni od prelepih ženskih telesa kojima žabac krade mirisnu esenciju.
ben whishaw je izvanredan: i likom i telesnim jezikom savršeno je otelovio tog bizarnog junaka, i može se oprostiti što su za njega uzeli ipak zgodnog i lepog glumca, sa zamašćenom kosom i zaprljanim licem kako bi bio bar malkice 'ružan'. i ostatak ekipe je odličan, a posebno ističem BEBU koja igra malog žapca: naime, nisam uspeo da prokljuvim da li je u pitanju CGI, animatronic ili živa beba (ili spoj svega toga), ali u svakom slučaju nikad i nigde još na filmu nisam vieo ovoliko CREEPY bepca: te scene na početku filma navele su me na ideju da bi se valjalo založiti za uvođenje nove kategorije za Oskara: 'najbolja uloga glumca do jedne godine starosti'. da ona već postoji, nema sumnje kome bi naredne godine pripala!
ukratko, nemam nikakvih većih zamerki filmu: možda je mogao da bude još malkice više edgy, možda je mogao da ne bude TOLIKo veran knjizi, možda je MALKICE više subjektivnosti moglo da se ponegde ubaci, možda bi se čak 5-7 minuta moglo izbaciti iz deonice sa d. hofmanom, ali sve u svemu, ovo je jedan pošten, pametan, dosledan, autorski film: pravi primer veštine artsy tretmana žanrovskog materijala tako da se donije the best of both worlds.

poseban aplauz tikveru i ko-scenaristi endrju birkinu: potonji se već više puta dokazao kao idealan za pošten prikaz uvrnutih mikrokosmosa likova otuđenih od normalnosti (bilo da je to blasfemični antihrist u FINAL CONFLICT ili incestuozni bata i seka bez roditelja u CEMENT GARDEN). zbog toga mi se čini da bi idealan next project za ovaj dvojac bila adaptacija romana WASP FACTORY iana banksa: nema savršenije knjige ni idealnijih autora za njeno prenošenje na film od osvedočenih parfemista!

[Jake Chambers]

Hm... moram da pogledam film. Pitam se samo da li da čitam knjigu pre toga... ja sam pokušao da je čitam u leto pre dve godine, direktno posle Harija Potera... ali, em sam Potera čitao na engleskom, pa mozak nije hteo odmah da se vrati na nemački (leto, lenjost...), em me je početak knjige ubio u pojam. Znači ne da je prljavo nego je prljavo do bola da maltene imaš osećaj da se valjaš u prljavštini koju čovek opisuje... hvala Bogu nisam bio još stigao do mirisa...
No, mislim da bi bilo pametnije prvo pročitati knjigu pa gledati film, čisto da uživanje u knjizi ne bude pokvareno, ako ništa drugo.

[Ghoul]

No, mislim da bi bilo pametnije prvo pročitati knjigu pa gledati film, čisto da uživanje u knjizi ne bude pokvareno, ako ništa drugo.

da, definitivno prvo knjiga pa film.

[Milosh]

Ja nisam čitao knjigu, ali svideo mi se film, i da ne bih ponavljao ono što je pisao Ghoul, to je manje-više to, da dodam da su mogli da izbace naratora, urade nešto konkretnije sa Alanom Rikmanom i poslednja scena (sudbina gl. junaka) mi nije baš legla. Super gl. glumac, Tikverova režija takva da se u svakom kadru oseća koliko mu je stalo do ove priče, prijatno amoralni ton i sl.; ocena: 4

[taurus-jor]

Nemam sad vremena da pisem duzu analizu, ali potpuno se slazem sa Miloshem i Ghoulom. Cetvorka k'o vrata, a na mojoj skali od jedan do deset to bi bila osmica. Kad se jos uzme u obzir da sam neposredno pre Parfema gledao jos jedan vrlo dobar film - Panov lavirint - prosla subota na Sinemaniji bila mi je praznik.

[Truba]

 odavno nisam gledao čudniji film u ispunjenijem kinu  

tijekom filma niko nije dobacivao i komentarisao... tek malo smijeha za vrijeme megaorgije... nakon filma su svi šutke izlazili... kao da smo gledali šindlera   imamo osjećaj da ljudi kao i ja nisu očekivali ovakav film... parfem... me je asocirao na neku dramu sa običnim ubistvima    ne sudi film po nazivu    

ja mu dadoh 7/10  

[Ghoul]

ja mu dadoh 7/10  

zar pored onolikih sisa, samo sedmica???  

[krema]

Eto koji sam ja nesretnik. Odugovlacim stalno s gledanjem "Parfema" u kinu i naravno- nije vise u kinima. A bas sam ga zelio pogledati na platnu. Ovako, ostaje DVD

[Tex Murphy]

Pa i nisi nešto mnogo propustio. Bolje gledaj Hostel.

[krema]

    Ne odustajes od Hostela, a Harvi?

[Ghoul]

intervju s tikverom: zapazite eklektičan izbor omiljenih mu filmova na kraju! čak i kusta među njima!

In this interview with indieWIRE, Tykwer shares his early obsession with "King Kong," how his producer persuaded the "Perfume" author to allow a movie and his eclectic top 30 films. Dreamworks/Paramount opened the film in limited release last Wednesday.

What intially attracted you to filmmaking, and how has your interest evolved through your career?

I got lost in cinema at about age nine when I saw "King Kong" for the first time. Since then my life has been circling around and actually happening in this strange dark room called a movie theater--mostly, of course, because of that flickering light at the end of it. Before "King Kong," I had believed there was another world, that existed parallel to ours--that was locked into a TV set or movie theater--in which creatures like Kong did actually exist and live. Then, I realised it was all manufactured. And then again, I loved the fact that this revelation did not take the magic away. It enhanced it. Because if it was manufactured by people, it meant that there was actual craft involved, and human beings mastering this craft, [and] that there was a craft devoted to manufacturing fantastical, invented, crazy but also living, breathing worlds. That there was a language behind it that could be explored and then used end experimented with, and that that language was understood by nearly everybody in the world--because everybody was and is watching films, all the time. I wanted to be active on both sides of that dialogue.

My interest in filmmaking has never really lost touch with that fascination, and I think as much as I have enjoyed becoming a filmmaker, I have enjoyed staying [a part of the] audience. I am making movies because I still get so much out of watching them. And I very much enjoy discussing them. Discussing movies makes me understand people, ideas, illusions, emotions, myself, life, art, the world. So, the movies that I am making, first and most of all, have to satisfy myself as an audience [member]--and an audience greedy for the inspirational, conflictuous, beautiful and magical potentials of the narrative in moving pictures.

Are there other aspects of filmmaking that you still would like to explore?

I'm exploring all I can imagine to explore in filmmaking with every project I get connected with.

Please talk about how the initial idea for "Perfume: The Story of a Murderer" came about.

The novel "Perfume" has grown to mythological status in Europe during the 20 years since it was first published. The author, Patrick Sueskind, did not want to sell the rights first, and it took producer Bernd Eichinger 15 years to persuade Sueskind, who finally gave in. When I entered the project, screenwriter Andrew Birkin and Bernd Eichinger had developed a first draft of a screenplay which was already quite impressive. Joining forces, we went through another 20 or so drafts to get to the shooting script, and discovered that as much as "Perfume" always felt to be a fantastic concept for a movie, the novel itself--when you get to its detail--was a nightmare to adapt for a movie. A protagonist who murders innocent young women? A film that's set entirely in 18th century Paris' lowest class street life, where people actually wade in filth and mud of pre-sewery streets and alleys? A film without anyone relevant for the story surviving it? But that was exactly what I liked abo ut the project--that everything about it felt [like] a challenge.

What were some of the biggest challenges you faced in either developing the project or making and securing distribution?

Given the darkness of the material and at the same time the relatively big scale of the production, it [was] a very long and bumpy road in financing. To me, the key for the film was to find the right actor to play Jean-Baptiste Grenouille. The search for the actor took nearly one year, and hundreds of meetings, until I finally was sent (by casting genius Michelle Guish) to the Old Vic Theatre in London where a new production of "Hamlet" was staged, and there was this 23-year old actor named Ben Whishaw doing a Hamlet that I had never seen in such a different, contemporary and moving fashion. In the following audition, Ben presented a quite fascinating mix of energies--between naive and calculating, innocent and scary, dark and beautiful. I knew I had found Grenouille. The other thing is that I never thought I might make a period picture until I stumbled into this one. I have been complaining a lot about the stiffness of many historical dramas, [and] about the way actors move statically in their costumes, or how the camera shows off the art direction. or that one feels like [one is in] a museum, but not in the world of that time. So many people get ready for something rather boring when it's period--also because in most cases "period" is reduced to the realm of the aristocracy, to the upper class. With "Perfuem," that's all different. We decided to make a movie that throws you into the dirty, stinky mess of 18th century Paris with full force, as drastic as Sueskind did in the novel. [We want] the audience to feel like they have traveled with a time machine into that century and were able to film it just as it was there. Not "presenting" it, but using it as a background just as if it was a modern contemporary movie.

And that became a major challenge. Because, of course, you have to dress and create everything, every detail, every wall, every background, every spot of dirt on every costume, every bit of mud on any alley for every frame of the picture. And then again treat it as a "throwaway." Never be proud of the effort it took. Make it feel real by nearly ignoring it.

What are your all-time favourite films?

I had to do a Best 30 list recently for the magazine Steadycam. Here it is:

"Miracolo a Milano" (Vittorio De Sica, Italy 1950) "Halloween" (John Carpenter, USA 1978) "Jules et Jim" (Francois Truffaut, France 1962) "Close Encounters of the Third Kind" (Steven Spielberg, USA 1977) "Kill Bill Vol.1" (Quentin Tarantino, USA 2002) "Psycho" (Alfred Hitchcock, USA 1960) "King Kong" (Merian C. Cooper & Ernest Schoedsack; USA 1933) "Otto e Mezzo" (Federico Fellini, Italy 1963) "Rosemary's Baby" (Roman Polanski, USA 1967) "Breaking The Waves" (Lars von Trier, Denmark 1996) "Rashomon" (Akira Kurosawa, Japan 1956) "Time of the Gypsies" (Emir Kusturica, Yugoslavia 1992) "Blow Up" (Michelangelo Antonioni, Italy/England 1966) "Lawrence of Arabia" (David Lean, England/USA 1962) "Week-End" (Jean-Luc Godard, France 1968) "Taxi Driver" (Martin Scorsese, USA 1976) "It's a Wonderful Life" (Frank Capra, USA 1946) "Les Enfants du Paradis" (Marcel Carne, France 1945) "The Deer Hunter" (Michael Cimino, USA 1978) "The Godfather" (Francis Ford Coppola, USA 1972) "Distant Voices, Still Lives" (Terence Davies, UK 1988) "The Exorcist" ( William Friedkin, USA 1973) "Blue Velvet" (David Lynch, USA 1986) "The Shining" (Stanley Kubrick, UK/USA 1980) "Sunset Boulevard" (Billy Wilder, USA 1950) "Sans Soleil" (Chris Marker, France 1982) "Carrie" (Brian De Palma, USA 1976) "Marathon Man" (John Schlesinger, USA 1976) "Alien" (Ridley Scott, USA 1979) "Rocco e i suoi fratelli" ( Luchino Visconti, Italy 1960)

[Kastor]

ukratko, nemam nikakvih većih zamerki filmu: možda je mogao da bude još malkice više edgy, možda je mogao da ne bude TOLIKo veran knjizi, možda je MALKICE više subjektivnosti moglo da se ponegde ubaci

Beware of the spoilers:
Ghoule mislim da ti je vremenska distanca između čitanja i gledanja bila prevelika. Film uopšte nije "TOLIKO veran knjizi".
E sad, objektivno gledajući, da scenario nije ušminkao likove, poskidao im sve dimenzije sem jedne, Grenuju dodao dozu ljudskosti  uz kajanje(!) film nikada ne bi privukao novac potreban da se snimi u svoj svojoj "raskoši". OK nemam ništa protiv toga, film je vrlo dobar i da ovo nije adaptacija knjige koju volim, vrlo je moguće da bi mi PARFEM bio jedan od omiljenijih filmova. (Na drugom je mestu moje 2006 liste).

Međutim smeta mi (MNOGO!) što su poprilično obesmislili Grenujev književni lik prvo onim tobože, slučajnim ubistvom, zatim onim skaradno motivisanim ubistvom  prostitutke koju je, je li, pošteno platio, a ona nije htela da sarađuje, a finale je onaj kvazi-flešbekom na kraju sa prvom devojkom u njegovom naručju... AMAN! Grenuj nama dušu(ne miriše), pa uzevši uobzir njegovo viđenje sveta kroz nos, misli da je sva mržnja usmerena ka njemu upravo iz tog razloga. On ne voli, on ne može da voli, niti da bude voljen. On ne ubija DEVOJKE, već iz tih STVARI cedi miris kako bi napravio veštačku "dušu"  da bi na kraju umro od veštačke ljubavi.

[Ghoul]

u pravu si za distancu, bar 15 godina je prošlo od čitanja romana.
ipak, ja sam zadivljen time koliko je malo, za moj pojam, kompromisa i 'holivudizacije' izvedeno u ovoj adaptaciji.

nego, ebert je izgleda oživeo, i napisao prikaz filma, koji okončava rečima:

Why I love this story, I do not know. Why I have read the book twice and given away a dozen copies of the audiobook, I cannot explain. There is nothing fun about the story, except the way it ventures so fearlessly down one limited, terrifying, seductive dead end, and finds there a solution both sublime and horrifying. It took imagination to tell it, courage to film it, thought to act it, and from the audience it requires a brave curiosity about the peculiarity of obsession.

[Kastor]

ipak, ja sam zadivljen time koliko je malo, za moj pojam, kompromisa i 'holivudizacije' izvedeno u ovoj adaptaciji.

Da, ja sam očekivao, recimo, potpuno izmenjen kraj koji je na svu sreću ostao netaknut.

Interesantno je da film uopšte nije doživeo onoliko "hejtova" koliko sam očekivao. Uz petparačke naslove inholivudskih kritičara Perfume stinks ili Perfume not worth a scent malo ko je zaista obrazložio i pobrojao nedostatke. "Film lepo izgleda, ali je priča prazna" bilo bi otprilike mišljenje kada se podvuče crta ispod tih nekoliko rečenica.

Ne mogu na žalost (ili sreću) da uklonim knjigu iz glave dok gledam film, pa mi je jako teško da ocenim da li sam scenarističke rupe (ne mislim pri tom na zaplet, to mi je potpuno nebitno već na motivaciju likova) popunjavao stranicama knjige ili ih nije ni bilo. Neka rešenja prilikom skraćivanja su vrlo vešto izvedena (da, smeta mi skraćivanje, ali sam svestan da film ne može da traje 4 sata), ali bih baš voleo da čujem od nekog "ovdašnjeg" kome se nije svideo film a nije čitao knjigu.

[Mesugahh]

Pa i nisi nešto mnogo propustio. Bolje gledaj Hostel.

Ako je Hostel dobar film, onda je i film Brda imaju oci za Oskara za najbolju pricu, reziju i tako dalje...
Mislim da je Hostel jako los film, dosadan, predvidljiv...

[marduk]

Pa i nisi nešto mnogo propustio. Bolje gledaj Hostel.

Ako je Hostel dobar film, onda je i film Brda imaju oci za Oskara za najbolju pricu, reziju i tako dalje...
Mislim da je Hostel jako los film, dosadan, predvidljiv...

Pridružujem se stavu.
Mislim da je beskorisno više odgovarati na postove cenjenih drugara Harva i Varloka koji glorifikuju na sva usta hvaljen "najbolji horor decenije" (i šire) koji je na kraju ispao takav mediokritet začinjen sa par eksploataciono-dobro urađenih scena, violence-for-violence's sake i ništa više.

No, ko ga voli, nek ga voli.
Eli Rot je kod mene ispucao sve kredite.

[Ghoul]

ma dajte, ljudi, ne osvrćite se ozbiljno na njih, a naročito ne na harva: on tako ima periode kad do iznemoglosti (svoje, i svih oko sebe) ponavlja nešto što je samo u njegovim očima fazon, pa je tako imao period kada je sve smarao stivenom gefrisom, pa onda period male sirene, a sad je, eto, ušao u period hostela.

za utehu, njegovi periodi su nešto snošljiviji od perioda nekih ženskinja, ali ne mnogo.

[Tex Murphy]

Mislim da je Hostel jako los film, dosadan, predvidljiv...

Tvoje mišljenje se ne uzima u obzir iz prostog razloga što je pogrešno.

I osim toga, šta ste više navrli na taj Hostel??? Ovo je tema o PARFEMU!!!

(Ghoule, zaboravio si Zorana Čalića   )

[Alex]

Evo i ja blagovremeno da pogledam aktuelan film!

Mane koje odmah padaju u oči:

- Dosadni narator koji predugo u uvodnom delu prepričava događaje umesto da se oni dočaravaju pravim filmskim sredstvima - u ovome film podseća na neslavan početak Skorsezeovog Doba nevinosti, koji je šampion po tom pitanju. Nažalost, naracija nas ne ostavlja ni tokom filma, pa u nekim momentima poželimo da nam Džom Hart blagougodnim vokalom jednostavno prepriča ostatak i uštedi vreme.
- Kvaziumetnička preterana filter-crvena fotografija (valjda da očara hardcore ljubitelje Amelije Pulen) čini da svi i sve izgledaju radioaktivno ili kao da se radnja dešava na Marsu.
- Glavni glumac ne pokazuje nikakav glumački talenat, lišen je harizme i sposobnosti da iznese film, a jedina preporuka mu je što je antipatičan. Ideja koknijevskog naglaska u Francuskoj je "vrlo zanimljiva".
_ Kad već dođoh do glavnog junaka; njegov psihološki profil dat je površno i jednodimenzionalno. Pošto film u najvećem delu funkcioniše kao realističan, može se smatrati manom da je junak prikazan isključivo kroz svoju jednu osobinu - opsesiju, potpuno lišen ostalih karakteristika, želja, misli, ideja, emocija, odnosa sa okolinom (da, neko će reći, u tome je i poenta, ali zdrav razum sprečava prihvatanje takve postavke!).
- U vezi s prethodnim, priča je pravolinijska - jednostavna, ništa posebno.

Tu negde dođoh i do vrlina:

- priča jeste jednostavna i neoriginalna (govorim o tretiranju stereotipa motiva serijskog ubice) ali zanimljivo ispričana veštom naracijom (uz samo par padova u ritmu), dakle dobro režirana, posebno nadahnuto u zadnjoj trećini, uz značajan doprinos kvalitetnih epizoda (Hofman, Rikmen) i tretman muzike koja pleni.
- i kraj filma se može uzeti kao jedan od glavnih kvaliteta (ali je analiza koliko on ima  logičnosti, odnosno koliko je iz vizure žanrovske fantastike glup i naivan, priča za drugi topik, ili povod za istu).

PS. Da li glavni junak nema miris zato što nije čovek kao drugi ili jednostavno ne može da oseti svoj miris jer je to sasvim normalno i niko ne oseća svoj miris, zabavno je razmišljanje za dokone, kao i koliko je adaptacija verna knjizi (who cares?)

6+/10

[Kastor]

- Dosadni narator koji predugo u uvodnom delu prepričava događaje umesto da se oni dočaravaju pravim filmskim sredstvima

Razlog zbog kojeg sam ja smatrao da se ova priča teško može ekranizovati je upravo nemogućnost da se izbegne naracija:
- što zbog opasnosti da se "filmskim sredstvima" unutrašnje stanje neobičnog protagoniste ne može u potpunosti dočarati (može, ali zahtevi prosečnog gledaoca u pogledu jasno definisanog profila lika unutar tačno određenih granica bi ostali neispunjeni)
- što zbog dužine trajanja filma koji ne bi držao pažnju gorepomenutog gledaoca iz gorepomenutih razloga.

- Glavni glumac ne pokazuje nikakav glumački talenat, lišen je harizme i sposobnosti da iznese film, a jedina preporuka mu je što je antipatičan. Ideja koknijevskog naglaska u Francuskoj je "vrlo zanimljiva".

Ova primedba ti ne stoji. Glavni lik je lišen harizme i antipatičan je, stoga je izbor glavnog glumca koji treba da ga tumači u redu.

Na stranu koknijevski naglasak u Francuskoj, Hofman je očajan sa svojim američkim akcentom u ulozi Italijana u Parizu, čije poreklo možeš da naslutiš samo kad kaže: Basta! i to samo ako to prepoznaješ kao italijansku reč.

- Pošto film u najvećem delu funkcioniše kao realističan, može se smatrati manom da je junak prikazan isključivo kroz svoju jednu osobinu - opsesiju, potpuno lišen ostalih karakteristika, želja, misli, ideja, emocija, odnosa sa okolinom (da, neko će reći, u tome je i poenta, ali zdrav razum sprečava prihvatanje takve postavke!).

Da u tome je poenta, protagonista nema zdrav razum.

doprinos kvalitetnih epizoda (Hofman, Rikmen) i tretman muzike koja pleni.

O Hofmanu već rekoh (iako ga volim kao glumca), a muzika je očajna. U kulminirajućim scenama ne doprinosi nimalo. Mnogi (pa i ljudi iz struke) kažu: najbolja muzika za film je ona koja se u filmu ne primećuje, ja se sa tim nimalo ne slažem zato sam je tako oštro osudio.

- i kraj filma se može uzeti kao jedan od glavnih kvaliteta (ali je analiza koliko on ima  logičnosti, odnosno koliko je iz vizure žanrovske fantastike glup i naivan, priča za drugi topik, ili povod za istu).

Aj' mi ovo malo razjasni, nisam baš razumeo.

PS. Da li glavni junak nema miris zato što nije čovek kao drugi ili jednostavno ne može da oseti svoj miris jer je to sasvim normalno i niko ne oseća svoj miris, zabavno je razmišljanje za dokone, kao i koliko je adaptacija verna knjizi (who cares?)

Ajde pošto sam ja dokon:
Nije bitno koliko je adaptacija verna knjizi ako film može samostalno da stoji na svojim nogama. Ne mogu da ocenim da li je to tačno u ovom slučaju, jer sam, kao što rekoh, relativno skoro čitao knjigu.

A to što niko ne oseća svoj miris... Životinje osećaju svoj miris. I pas i mačka npr. Što se tiče čula mirisa, protagonista Parfema je pre životinja nego čovek.

[Cornelius]

Videsmo Das Parfum - Die Geschichte eines Mörders. Koja šitina!!! Predugačka, pretenciozna, stereotipna, repetitivna groteska bez ikakve fluidnosti. Jedino je zanimljiva rekonstrukcija Pariza.

[marlowe]

Tikverova lista 30 filmova je odlicna. Mislim da jos nisam naisao na neciju listu koja bi se vise poklapala sa mojim izborom.
Parfem doduse  nisam gledao. Knjiga me je oduvala pre nekih desetak godina.