Metabaroni su zapravo ljubavna priča, u osnovi svega... kada se razgrnu sva ta sakaćenja, borbe za vlast i prevlast, tehnikalije i megagalaktička nadmudrivanja... priča o časti i ljubavi, moralu i odanosti, vernosti i veri... ispričana na nesvakidašnji način.
I uopšte nije tako loše sve to kao što se može učiniti na prvi pogled. Ima tu beskrajnih i bezbrojnih digresija, ponavljanja i tapkanja u mestu, ali na nivou osećaja i postutiska.
Verujem da ima pojedinaca koji će me optužiti da iznosim ovakav stav sa stanovišta urednika potpisanog na tom izdanju, čak bih lako mogao i sam sebe da prozovem za isti prestup, ali ipak nije, ipak to nije tako linearno i loše; samo je nesvakidašnje i totalno različito od svega sa čime bismo ga uporedili.
Najprodavaniji serijal Humanoida, jedno od retkih evropskih izdanja koje je uspelo da se u USA uzdigne iznad nivoa pukog objavljivanja... zašto je teško prihvatiti da u svemu tome ipak postoji nešto više od šarenih sličica?