SERBIA TODAY

[Meho Krljic]

Ne, ja ozbiljno pitam - kako je tako nešto obeštećenje? To su dve odvojene stvari: odmazda je simbolička, obeštećenje je materijalno.

Inače, danas u Politici Milan Škulić sve priča protv ovog mog, te kako je pretpostavka nevinosti naravno default ali kako se za neke zločince zna da su zločinci, pa treba kao heroje slaviti one koji im presude svojeručno. Ali kaže i da "pravo kažnjavanja propada samo državi a ne i pojedincima" no ipak poentira da se potez poput napada na Pavelića može smatrati pravičnim.

Jebem ti. Sudija Ustavnog suda.


Dakle, ne. Zamišljam sledeće: upravo obeležavamo četvrt veka od Oluje. Da je neko Tuđmana ubio 1998. godine, u znak odmazde za Oluju, da li bi bilo očekivano da mu damo ulicu? Mislim da ne. Oluja svakako nije na nivou onog što se dešavalo u Jasenovcu itd. ali paralela je jasna. Dalje, da je neko ubio Mladića i onda tom nekom daju ulicu u Sarajevu - ne verujem da bismo mi bili time oduševljeni. Ja prvi ne. Tako da, meni sve to deluje kao nezgodan princip gde državni organi slave intenzivno vandržavne činove, time priznaju svoju slabost. Nešto kao kad bi ulice imale imena po svecima.

Oh, wait...

[džin tonik]

jos uvijek nisam u stanju shvati kako demokratske snage u srbiji oluju, koja je okoncala jednu brutalnu fasisticku upravu koja okupirala i etnicki ocistila trecinu hrvatske, nisu u stanju sagledali u kontekstu, vec povlace paralelu izmedju tudjmana i osudjenog ratnog zlocinca tipa mladica. kruna presude: genocid.

znaci, jest' da je kitnjasto, meho, ali je vrlo gadljivo. kao da bi stavio u ravan, kad vec ides i u ww2, iskrcavanje na normandiji i ausvic. nije normandija bas ono sto se desavalo u ausvicu, ali paralela je jasna, jelte.
nemate vi blage veze sa demokracijom i pravom, uredjenim sustavom, svi redom bi se upisali od srece da stvorite nekakvu veliku srbiju. zato se nemojte prepirati i prenemagati, nazivi ulica su vam tocno po mjeri.

[Meho Krljic]

Pa moram da se služim analogijama, kad već čista i neoboriva logika ne pomaže.

I, iz srpske perspektive, veliko etničko čišćenje 1995. godine je, naravno, deo iste decenijske politike prema njima u Hrvatskoj, valjda je jasno da sam zato iskoristio to poređenje.

[džin tonik]

vidi, ja sam zadnja osoba na svijetu koja bi nijekala srecu pri pomisli da se izuzetno naporni srbi isele iz hrvatske, zalazem se za financijske poticaje da se srbi usrece u dragoj matici. ali to je daleko od pristanka na etnicko ciscenje.
a ti lijepo procitaj svjedocanstva, primjerice babica, presude u haagu, manje memorandum 2 po sanu, pa mi objasni kakvo je to etnicko ciscenje kad se gomila krvoloka i pljackasa, ono, fasista, razbjezi i pri tome povuce civile, sve po komandi, sve prije ulaska hrvatske vojske u maltene prazne gradove. sta je tu etnicko ciscenje?

[Aco Popara Zver]

vidi, ja sam zadnja osoba na svijetu koja bi nijekala srecu pri pomisli da se izuzetno naporni srbi isele iz hrvatske, zalazem se za financijske poticaje da se srbi usrece u dragoj matici. ali to je daleko od pristanka na etnicko ciscenje.
a ti lijepo procitaj svjedocanstva, primjerice babica, presude u haagu, manje memorandum 2 po sanu, pa mi objasni kakvo je to etnicko ciscenje kad se gomila krvoloka i pljackasa, ono, fasista, razbjezi i pri tome povuce civile, sve po komandi, sve prije ulaska hrvatske vojske u maltene prazne gradove. sta je tu etnicko ciscenje?

https://youtu.be/NvsOIYmW6wU

[Aco Popara Zver]

Ne, ja ozbiljno pitam - kako je tako nešto obeštećenje? To su dve odvojene stvari: odmazda je simbolička, obeštećenje je materijalno.

Inače, danas u Politici Milan Škulić sve priča protv ovog mog, te kako je pretpostavka nevinosti naravno default ali kako se za neke zločince zna da su zločinci, pa treba kao heroje slaviti one koji im presude svojeručno. Ali kaže i da "pravo kažnjavanja propada samo državi a ne i pojedincima" no ipak poentira da se potez poput napada na Pavelića može smatrati pravičnim.

Jebem ti. Sudija Ustavnog suda.


Dakle, ne. Zamišljam sledeće: upravo obeležavamo četvrt veka od Oluje. Da je neko Tuđmana ubio 1998. godine, u znak odmazde za Oluju, da li bi bilo očekivano da mu damo ulicu? Mislim da ne. Oluja svakako nije na nivou onog što se dešavalo u Jasenovcu itd. ali paralela je jasna. Dalje, da je neko ubio Mladića i onda tom nekom daju ulicu u Sarajevu - ne verujem da bismo mi bili time oduševljeni. Ja prvi ne. Tako da, meni sve to deluje kao nezgodan princip gde državni organi slave intenzivno vandržavne činove, time priznaju svoju slabost. Nešto kao kad bi ulice imale imena po svecima.

Oh, wait...

Koliko znam, dva metka za Pavelića su materijalna.

Ne znam što se hvatamo semantike, eto i sudija je shvatio nešto što uporno ne shvataš, da su građani nosioci suvereniteta i samim tim tvorci prava. Nije pravo samostvoreni fenomen nego ga stvara društvo.

Ko je nosilac suvereniteta u toj tvojoj pravnoj državi, sama država? To možda u nekom autoritarizmu, gdje se narodni suverenitet zamjenjuje nekakvim administrativnim suverenitetom. Nekakav nedemokratski etatizam.

Poređenja sad i nisu neka. Pavelić je prvo bio fašista, a drugo, kao i ustaška emigracija, organizovao je niz atentata i akcija protiv Tita i SFRJ, dakle za njega rat nije bio završen ako neko zamišlja 1945. kao kraj rata.

Tuđman je običan psihopat kojeg treba raskrinkati, kao što sam pokazao, propagirao je etničko čišćenje u svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti 1986.

Ako je Mladić kriv, šta se to mene tiče šta će raditi u Sarajevu? Kao bolje je progurati sranja kroz međunarodni sud pa da ja plaćam odštetu za tamo nekog Mladića? Sad već dolazimo do onoga da bi ti radije dozvolio imperijalističke poluge kontrole ovih prostora, zavadipavladaj i eksploataciju u skladu s imperijalističkim interesima, da neki obični ljudi, bilo Hrvati, Bošnjaci, Srbi, plaćaju neke odštete za Jasenovac, Srebrenicu itd nego da strada par tikvana?

Realno, možda da se vratim na sudiju Ustavnog suda, što bi se reklo nešto možda nije po pravu ali je pravično, nešto jeste po pravu ali nije pošteno, a pravda nije cilj prava u ovako postavljenoj pravnoj državi. Time pravo biva samo jedna igra u gradu.

[Aco Popara Zver]

[džin tonik]

slobodan milosevic, 14.08.1995.



toliko o etnickom ciscenju. znaci, i da je bilo tko imao namjeru etnicki ocistiti teritorij koji cetiri pune godine bio pod fasistickom okupacijom koja ocistila sve sto nije srpsko, a nije, uglavnom i da je postojala namjera - ne bi se stiglo koliko brzo se razbjezali.

[Aco Popara Zver]

što se nisu vratili onda 25 godina

[džin tonik]

a ti bi se vratio sa terase beogradskog kafica ili sa 5k dolara mjesecnih prihoda iz australije u tamo neku pripizdinu posaditi gredicu luka, krumpira, graska, te plijeviti korov?
vratitila se draga anja, pravo u hrvatski sabor palamuditi gluposti za skupe pare. a kad draga anja i meho zajamce povratak u direktore hotela na moru, vratit ce se i ostali.
znaci nikad. sve je to prosti kapitalizam koji ne razumijes.

[Aco Popara Zver]

što si osvajao onda tu pripizdinu kad ne vrijedi ništa?

ljudi se ne vraćaju jer politika sprečava povratak, u skladu sa predumišljajima Tuđmana iz 1986. godine, a ne zbog "okupacije", balvana, i šta si još izmislio

prosto, u Bespućima stoji zločinačka namjera crno na bijelo, jer je Tuđman bolestan čovjek

[mac]

Jesu li konačno sagradili ono skladište nuklearnog otpada u srpskom delu Hrvatske?

[Meho Krljic]

Ne, ja ozbiljno pitam - kako je tako nešto obeštećenje? To su dve odvojene stvari: odmazda je simbolička, obeštećenje je materijalno.

Inače, danas u Politici Milan Škulić sve priča protv ovog mog, te kako je pretpostavka nevinosti naravno default ali kako se za neke zločince zna da su zločinci, pa treba kao heroje slaviti one koji im presude svojeručno. Ali kaže i da "pravo kažnjavanja propada samo državi a ne i pojedincima" no ipak poentira da se potez poput napada na Pavelića može smatrati pravičnim.

Jebem ti. Sudija Ustavnog suda.


Dakle, ne. Zamišljam sledeće: upravo obeležavamo četvrt veka od Oluje. Da je neko Tuđmana ubio 1998. godine, u znak odmazde za Oluju, da li bi bilo očekivano da mu damo ulicu? Mislim da ne. Oluja svakako nije na nivou onog što se dešavalo u Jasenovcu itd. ali paralela je jasna. Dalje, da je neko ubio Mladića i onda tom nekom daju ulicu u Sarajevu - ne verujem da bismo mi bili time oduševljeni. Ja prvi ne. Tako da, meni sve to deluje kao nezgodan princip gde državni organi slave intenzivno vandržavne činove, time priznaju svoju slabost. Nešto kao kad bi ulice imale imena po svecima.

Oh, wait...

Koliko znam, dva metka za Pavelića su materijalna.

Ne znam što se hvatamo semantike, eto i sudija je shvatio nešto što uporno ne shvataš, da su građani nosioci suvereniteta i samim tim tvorci prava. Nije pravo samostvoreni fenomen nego ga stvara društvo.

Ko je nosilac suvereniteta u toj tvojoj pravnoj državi, sama država? To možda u nekom autoritarizmu, gdje se narodni suverenitet zamjenjuje nekakvim administrativnim suverenitetom. Nekakav nedemokratski etatizam.

Poređenja sad i nisu neka. Pavelić je prvo bio fašista, a drugo, kao i ustaška emigracija, organizovao je niz atentata i akcija protiv Tita i SFRJ, dakle za njega rat nije bio završen ako neko zamišlja 1945. kao kraj rata.

Tuđman je običan psihopat kojeg treba raskrinkati, kao što sam pokazao, propagirao je etničko čišćenje u svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti 1986.

Ako je Mladić kriv, šta se to mene tiče šta će raditi u Sarajevu? Kao bolje je progurati sranja kroz međunarodni sud pa da ja plaćam odštetu za tamo nekog Mladića? Sad već dolazimo do onoga da bi ti radije dozvolio imperijalističke poluge kontrole ovih prostora, zavadipavladaj i eksploataciju u skladu s imperijalističkim interesima, da neki obični ljudi, bilo Hrvati, Bošnjaci, Srbi, plaćaju neke odštete za Jasenovac, Srebrenicu itd nego da strada par tikvana?

Realno, možda da se vratim na sudiju Ustavnog suda, što bi se reklo nešto možda nije po pravu ali je pravično, nešto jeste po pravu ali nije pošteno, a pravda nije cilj prava u ovako postavljenoj pravnoj državi. Time pravo biva samo jedna igra u gradu.

Nemojmo brkati babe i žabe. Država nije neka apstrakcija koja mistično emanira iz ujedinjenog suvereniteta pojedinaca koji onda retroaktivno postaju njeni građani. Mislim, može to tako da se poetski opiše ali u praktičnom smislu, svakodnevnom, država su institucije. Građani deo svog suvereniteta prenose na državu upravo jer je ona u stanju da artikuliše i svoje obaveze i svoje garancije i svoje granice itd. Kada vidimo da država u ime pravde iznad prava rado implicira da institucije nisu važne, meni je to sumnjivo.

Takođe, nemojmo brkati babe i žabe: zašto bi čovek birao između plaćanja reparacija i kažnjavanja počinilaca? Zašto bi se te dve stvari međusobno isključivale? Drugo je da ti kažeš "moje institucije ne valjaju jer sam ja glup, pa ću nekritički prihvatiti tuđe", ali ko to ovde promoviše? Izgradnja institucija je ekstremno važan deo državotvorstva i posao koji se ni u jednom trenutku ne završava. Zato je, naravno, problem koji imamo sa Vučićem u tome što je njihovu razgradnju odveo dalje nego ijedan režim pre njega. Evo, i Ustavni sud mu aplaudira 

[Aco Popara Zver]

Kako smo sad došli do toga da ja zastupam tezu o spiritualnoj emanaciji države kao apstrakcije a ne, jelte, Meho Krljić? Dakle, država je rezultat klasne borbe različitih društvenih aktera, ko zapravo priželjkuje prvenstveno vladavinu prava, u smislu zaštite svojine? Prvo sitni preduzetnici. Sitnosopstvenička logika onda prenosi ideju poražavajućeg mira kao preduslova razvoja društva, kao šuti ako ne možeš dohvatiti Pavelića, eo sredićemo neke reparacije, nama treba stabilni okvir za investicije = Vučić.

Nemojte protestovati, zarazićete nas sve koronom pa ćete ugroziti ekonomski prosperitet, nemojte stvarati međunarodne probleme ako mi ne želimo da dovedemo zločince pred lice pravde a vi pucat ei ugrožavate nam reputaciju i privredni rast, nemojte se žaliti kada milijarde uplaćujemo zapravo najbogatijima, čak ni kad nosite pelene na poslu.

I na kraju ostaje nešto sasvim drugo: sukob naroda protiv države.

Jer to više nije njihova država. Ta država ne posjeduje suverenitet demokratskog tipa i džaba se krije iza sopstvene apstrakcije "mi smo institucije" ako te institucije nemaju smisao svog postojanja izvan poštanske službe.

Rekoh, meni besprekorna poštanska služba ne treba, neka propadne, nije to nikakvo mistificiranje, ovo je direktan razlog zašto kad neko državu svede na poštu ljudi kažu pa bolja je pošta u Šveckoj. Ova država ne nudi nikakvu ontološku sigurnost a mjeri se prema Njemačkoj u okviru materijalne sigurnosti.

Taj paradoks se riješava ne na metafizički način nego veoma realan: migracija ne zbog pukog siromaštva već morala i estetike. Ružne države koja bi da bude tata-mata dok bi silovanje da riješi proceduralno. Ne treba nikome ta sterilna apstrakcija koja se ontološki ne razlikuje od Švecke.

Ljudi imaju identitet, ta tvoja država ga nema.

[Meho Krljic]

Pa, nema, to ću priznati, ali poznato je da ja nisam neki veliki zatočnik identiteta kao temeljne vrednosti kreiranja država. Za mene upravo radnici, ti teorijski protagonisti klasne borbe žele da imaju institucije da bi mogli da imaju ravnopravnost. Ona postoji samo u društvu koje ima branitelja prava a koji je transparentno i jasno uspostavljen, dakle, definiše šta je pravo, kako ga brani itd. Otud je napuštanje ovog sidrišta za račun jedne apstraktne, vaninstitucionalne pravde razumljivo sa emotivnog stanovišta ("identiteta") ali neprihvatljivo sa stanovišta ideje da smo se udružili u formalnu državu da bismo mogli da težimo ravnopravnosti.

Problem je što sad prelazimo na teren čiste političke teorije a tu sam ja samo entuzijastični laik a ti profesionalac 

[Aco Popara Zver]

samo insistiraš da je to nešto emocionalno a ne ontološka sigurnost. Tako bi se moglo reći i da je politička korektnost koju propagiraš za manjine isto tako emo stvar i ništa više od toga.

a pitanje ostaje vaninstitucionalno onda kada nije prepoznato, a nije prepoznato onda kada se priželjkuje izbacivanje iz političke kulture

ne izbaciš već implementiraš i ono je institucionalizovano.

Je li narodni muzej institucija? Pa ima svaka država ministarstvo kulture. Ne znam kako to gledaš, to jest iako je to teorija, liberalizam konstantno ostavlja praznim odgovore na kolektivna pitanja, konstantno zaobilazi narod, poslije se čudi kada neki Hitler ne zaobiđe narod.

Institucionalizovati identitet je podjednako bitno pitanje kao i institucionalizovati sudsku instancu i organizovati vladavinu prava za pojedince.

[Meho Krljic]

Malo mi se sad muti sve ovo: imam utisak da ti insinuiraš da je narod "pitan" za Jovovićev atentat. Pošto nije, naravno, mada, da su ga pitali, prilično je verovatno šta bi odgovorio. Ali zato i ne pitaš za takve stvari, to nisu teme koje se rešavaju ad hok izjašnjavanjem, odnosno država ih ne radi tako. Kada se te stvari dešavaju izvan institucija one obično imaju revolucionarnu snagu (ili makar intenciju) i dovode do toga da duštvo a zatim i država nekako ozvaniče rezultat tog izjašnjavanja. U ovom konkretnom slučaju imamo samo ozvaničenje kroz simbolički čin - davanje imena ulici - ali ne i proces u kome je narod izrazio intenciju, napravio revolucionarni čin (pobuna, štrajk, whatever) i "proizveo" društvenu promenu koju država zatim ozvaniči. U najboljem slučaju imaš ozvaničen jedan individualni čin osvete, u najgorem čin nekakvog državnog terorizma. I, da, svestan sam da sad zvuči kao da žalim Pavelića ali valjda je jasno da nije to slučaj.

[mac]

Ljudi, mnogo se vi ovde zamajavate zbog jedne ulice. Manite se ulica, nego da vidimo šta ćemo sa ukradenim izborima...

[Meho Krljic]

Samo da to ne dođe do Ustavnog suda 

[Aco Popara Zver]

ali to nije tema Meho. Ti ako hoćeš organiziraj i referendum. Priča je počela da država to ne može aminovati a to prosto ne stoji. Ne treba nam baš 5. oktobar da bismo institucionalizovali fenomen Principa i Jovovića. Ja ne vidim da postoji neka većina koja se ovome protivi pa da su nam potrebne revolucionarne barikade za ime ulice ili neki spomenik.

Znaš kako je Jovo Bakić rezonovao u vezi posljednjeg protesta, da li da ljevica bude s narodom ili pošto je to desnica zapravo organizovala njoj i prepuste protest. Riječju: da desnici prepuste narod.

I poslije se čudimo okle Vučić. Salonsko čistunstvo, stave Če Gevaru na majicu a gade se Jovovića, a Če pobio osamsto Pavelića fazon.

[Meho Krljic]

Pa, ja sam probao da napravim neke distinkcije u smislu da razdvajam atentat iz odmazde od te neke tekuće borbe koja treba da proizvede opipljivo poboljšanje (Čeov revolucionarni rad, u teoriji) u smislu da je ovo drugo "opravdivije" mada naravno, sad tek tu može da se ulazi u sitna crevca.
I naravno da niko ne očekuje da se organizuje referendum za promenu imena ulice, moja poenta je da država ovde aminuje viđilantizam i da je to u spurotnosti sa njenom proklamovanom misijom zadovojavanja pravde kroz njoj dostupne mehanizme.

[džin tonik]

hank brnabic vs. milosevic! ili kad memorandum 2 sanu iskljuci mozak.

"To je bilo etničko čišćenje Srba i Milošević to ne može da promeni"

slobodan milosevic, 14.08.1995.



toliko o etnickom ciscenju. znaci, i da je bilo tko imao namjeru etnicki ocistiti teritorij koji cetiri pune godine bio pod fasistickom okupacijom koja ocistila sve sto nije srpsko, a nije, uglavnom i da je postojala namjera - ne bi se stiglo koliko brzo se razbjezali.

[džin tonik]

dok vi diskutirate (isprazno), ustase ruse i rezervni mit o jasenovcu! poslije propasti 700k zrtava, propada i rezervni mit, jusp jasenovac nikako ne moze postaviti vjerodostojan popis zrtava, a ni sondiranja ne daju rezultate.

zato apeliram na vas da jusp jasenovcu dostavite vjerodostojne osobne price. nedavno sretoh jednog na njemackom twitteru koji je izjavljivao da mu je ubijeno 72 clana obitelji u jasenovcu, ali mi utece, nije zelio dostaviti podatke, izbrisao profil, vjerujem da ne otvara jos uvijek svjeze rane koje peku.
znaci, spasimo bar rezervni jasenovac od ustaskih nasrtaja! bato, nisi covjek ako nemas bar tri djeda koji stradali u jasenovcu...

[varvarin]

I, dokle ćemo morati da ugazimo  u govna na sopstvenom sajtu ??

[Aco Popara Zver]

Prije neki dan sam naišao na dokaz da je Tesla Hrvat, izvadili su neki dokument i na njemu pisalo Nikola Tesla, Hrvat, rođen 1888.

Rekoh, ovo je sve pitanje IQ. Broj cipela >>> zosko.

[Aco Popara Zver]

Pa, ja sam probao da napravim neke distinkcije u smislu da razdvajam atentat iz odmazde od te neke tekuće borbe koja treba da proizvede opipljivo poboljšanje (Čeov revolucionarni rad, u teoriji) u smislu da je ovo drugo "opravdivije" mada naravno, sad tek tu može da se ulazi u sitna crevca.
I naravno da niko ne očekuje da se organizuje referendum za promenu imena ulice, moja poenta je da država ovde aminuje viđilantizam i da je to u spurotnosti sa njenom proklamovanom misijom zadovojavanja pravde kroz njoj dostupne mehanizme.

Ako će ti biti lakše, raspisaćemo dead or alive potjernicu, retroaktivno

Država naravno nije jedino mjesto gdje se vrši vlast, valjda to na Balkanu znamo bolje nego drugdje.

[džin tonik]

beogradski mediji protiv istine ili kako se reciklira prokazana laz.

"Nema nam drugog izlaza, samo da se spakujemo i pobegnemo"

Ona je za Prvu televiziju rekla da je hrvatska akcija "Oluja" počela neočekivano.

"Oko 5 sati, pola 6 čuli smo zvuke sirene koji su nas potresli. Bila sam u kući sa dvoje dece, bebom od 6 meseci i sinom od 11 godina. Blizu mene je živela sestra sa dvoje dece, razmišljali smo šta to znači", opisala je ona. 

Zatim je došao komšija i saopštio im da moraju da se spreme, jer je čuo da su počeli sukobi na Petrini i da dolaze ka njima.

"Nema nam izlaza, jednostavno da se pakujemo. Šta da nosimo ne znamo. Prikupila sam šta mi je potrebno za bebu, pelene, garderoba za drugo dete i nešto hrane što smo imali", kazala je ona.

Ona je kao sreću navela to da je njena beba tada bila još mala pa je mogla da pije mleko, jer bi ostali bez hrane.

"Poveli smo sestru, njenu decu i komšinicu, koja je ostala sama i nije imala sa kim da krene. Uzeli smo prikolicu i prikačili za kola", kazala je ona.

Prema njenim rečima, priključili su se koloni koja je još dan pre toga krenula iz Knina.

"Krenuli smo prema Dvoru i Glini jako sporo, sa zastojima, krenemo dva metra pa zastanemo. Do Banjaluke smo putovali dva dana i dve noći", rekla je ona.

Akcija "Oluja" počela je 4. avgusta 1995. ofanzivom hrvatske vojske i policije i jedinica Hrvatskog veća odbrane na područja Banije, Korduna, Like i severne Dalmacije, odnosno na Republiku Srpsku Krajinu.

Dan kasnije, 5. avgusta, hrvatska vojska je ušla u gotovo napušten Knin i istakla hrvatsku zastavu, dok su kolone izbeglica u automobilima, kamionima, na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima ulazile u Srbiju i BiH. 

Po podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, tokom akcije "Oluja" ubijeno je 1.869 Srba, od kojih su 1.220 bili civili.

Oko tri četvrtine stradalih bilo je starije od 60 godina, a među žrtvama je 551 žena, što, kako su naveli u Veritasu, predstavlja jedan od "crnih rekorda građanskog rata devedesetih godina prošlog veka na prostorima bivše Jugoslavije".

Proterano je više od 220.000 Srba a podaci o broju nestalih nisu potpuno utvrđeni, te se pominje od 745 osoba do 1.183.

Žarko Puhovski

(...)

Žarko Puhovski poznat je po lažima koje je iznosio na Sudu u Hagu u procesu suđenja hrvatskim generalima, gdje su njegova dokumentacija i svjedočenje proglašeni neprihvatljivim, pa su odbijeni.

Dokument HHO-a koji je na suđenju hrvatskim generalima u Haagu zastupao Žarko Puhovski tvrdi je da je u "Oluji" ubijeno 667 srpskih civila. Optužio je Puhovski za to generale Gotovinu, Markača i Čermaka, rekavši da su sudjelovali "... u udruženom zločinačkom pothvatu etničkog čišćenja Srba nakon Oluje".

"Puhovski je na sudu doslovno ismijan", kaže prof. dr. sc. Andrija Hebrang, "jer je sud utvrdio da '...izvješće HHO-a donosi tvrdnje čiji izvori nisu navedeni, kao i dvostruke opise istih događaja. Zato sudsko vijeće neće prihvatiti taj dokument, označen kao P2402, ukoliko informacije iz njega nisu potkrijepljene i nekim drugim informacijama'.

Kasnije je sud prihvatio, na temelju drugih dokumenata, mogućnost da su u "Oluji" ubijena 42 srpska civila.

[Meho Krljic]

Ako će ti biti lakše, raspisaćemo dead or alive potjernicu, retroaktivno

Država naravno nije jedino mjesto gdje se vrši vlast, valjda to na Balkanu znamo bolje nego drugdje.

To je ono protiv čega i radimo, da se ne zna gde je vlast i da se oslanjamo na prećutne i prošaputane sporazume.

Nego, ovo smo rešili, da vidimo sad šta kaže Aleksandar Milošević na temu od prošle nedelje:

Uprava za sprečavanje pranja novca naravno ima i pravo i obavezu da traži podatke o licima za koja ima indikacije da bi se mogla baviti pranjem novca ili finansiranjem terorizma, ali nema pravo da te podatke traži za lica za koja nema nikakve indikacije. Dakle, Uprava nema diskreciono pravo da zahteva podatke o kome god ona hoće iz bilo kog razloga. To je nezakonito.


Međutim, pošto Uprava nije dužna da bankama objašnjava zašto od njih traži bilo koji podatak, ona je u faktičkoj poziciji da nikome ne polaže račune, tojest da može da neometano zaviruje u novčanik bilo kog čoveka u zemlji koji joj se zameri. Sve što imamo da nas zaštiti od toga je nada da su u ovoj instituciji dovoljno moralni da sami sebe spreče u tome.

[mac]

Pa zar neki sudija ne potpisuje tu neki nalog?

[Aco Popara Zver]

Nisam mislio na to. Prosto, postoje akteri koji vrše vlast a nisu država, bilo kao neki Gejts ili Mišković, bilo kao crkva ili nevladina organizacija, pa što onda i Jovović ne bi vršio vlast.

Prije neki dan Brnabićka se zahvalila Naledovim neoliberalčinama za sve reforme koje Srbija sprovodi.

To nije narodna vlast.

[mac]

Ja sam se bio osvrnuo da post direktno pre mog, o tome kako Uprava za sprečavanje pranja novca sama sebe nadgleda, i gleda u čije hoće račune, a da niko osim njih to i ne zna.

[Aco Popara Zver]

jel ta uprava uhapsila nekoga, ako nije to je ekvivalent hakera koji krade zoskove gole fotke

šta ja pričam nego ako ostaviš jednoj društvenoj grupi ili klasi da jedina vlada, npr ovi antijovovićevci, antiradnici i slično, ona će da vlada kako hoće. Da bi dobili "neutralnost" zapravo moramo imati balans. Ne fazone da meritokratija šljaka nesmetano bez korupcije ili slične elitističke apologije zašto masa ne treba imati vlast, nego da tu elitu zadavimo ako treba

možda je još veća blasfemija od tog ugrožavanja institucija to da je Jovović zapravo linija monarhomaha, ono tipa ako nisi radio kako treba možda i stradaš. Inače vrlo zgodna zapadnoevropska teorija s početka modernog doba

[Aco Popara Zver]

https://www.facebook.com/watch/?v=421016575465516

[Aco Popara Zver]

[džin tonik]

Bivši Šešeljev šegrt Aleksandar Vučić ponovno divlja

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, komentirajući dolazak Borisa Miloševića iz SDSS-a u Knin na proslavu Dana pobjede, rekao je da neće reći ništa loše o njemu, ali da neće dozvoliti da bilo tko "uvlači Srbiju u proslavu Oluje", koja je, kako je rekao, po njemu najveće etničko čišćenje u Europi poslije Drugog svjetskog rata.

"Žao mi je zbog napada na Miloševića, ja ga nisam napadao, niti ću. Ako su time htjeli pokazati svoj stav, to je njihova odluka. Ali da Srbiju uvlačite u proslavu Oluje, u tome nećemo sudjelovati... Na svako stratište možemo otići i položiti cvijeće, ali da kažemo da Oluja nije zločin, da nije etničko čišćenje, ja to neću reći, možete mi glavu skinuti, ja to neću reći", rekao je Vučić na konferenciji za novinare u Beogradu, piše N1.

Za njega je, kaže, vojna akcija Oluja najveće etničko čišćenje u Europi poslije Drugog svjetskog rata.

"Trudio sam se da nijednom rječju ne kažem ništa loše, mi smo imali komemorativni skup, skup tuge i žalosti, i imali ste proslavu Dana pobjede u Kninu. Oni su odlučili prisustvovati Danu pobjede. Ja sam razgovarao s Pupovcem, rekao sam da oni donose odluku, ali mislim da je tu odluku trebalo donijeti zajedno i sa Srbijom i s (Republikom) Srpskom. Oni su to odlučili prije nego što su nas službeno obavijestili", rekao je Vučić.

To, dodaje, neće promijeniti odnos Srbije prema Srbima u Hrvatskoj.

"Ali, pokažite mi jedan hrvatski mediji koji je rekao neku pristojnu riječ o onome što se zbivalo na Rači... Ja ću vam reći - nema ga", izjavio je bivši Šešeljev šegrt Aleksandar Vučić.

ne volim plenkovica, ali mora se priznati da u okviru plesa globalnih sila oko beogradske udavace koja se prenemaze, sve uz us-americke i europske stare propalice, ovaj put tek crveno-fasistickog predznaka, a klasicne göringove price o srblju prusima sa balkana, maestralno upravlja.

[džin tonik]

narod.hr opet pretjeruje...

Kineski Huawei u Srbiju šalje tisuće nadzornih kamera sa softverom za prepoznavanje lica koje će biti postavljene u Beogradu

Tisuće biometrijskih nadzornih kamera koje je izradio kineski telekomunikacijski gigant Huawei bit će instalirane u Srbiji. Riječ je o zajedničkom projektu Beograda i Pekinga naziva "Sigurni grad", javlja albanski Exit News.

Srbijansko ministarstvo unutarnjih poslova službeno je najavilo pokretanje ovog projekta u siječnju 2019. godine, opisujući to kao inicijativu za borbu protiv kriminala koja bi povećala sigurnost ljudi. Srbijanski policijski dužnosnici rekli su u to vrijeme da će se kamere koristiti za lociranje kriminalaca i terorista.

"Vjeruje se da su kamere kupljene od kineske kompanije Huawei s obzirom na to da se srbijanski ministar unutarnjih poslova sastao sa sigurnosnim dužnosnikom iz Pekinga oko 18 mjeseci nakon što su dvije zemlje potpisale sporazum o tehničkoj suradnji u infrastrukturi", izvijestio je N1, još u veljači 2019. godine.

Kao dio sporazuma, Beograd planira u naredne dvije godine instalirati 2.000 kamera visoke rezolucije, koje koriste softver za prepoznavanje lica i registarskih tablica, na 800 lokacija u glavnom gradu Srbije, pisao je u lipnju 2019. Foreign Policy.

"Srbija je kupila kamere kao i sustav umjetne inteligencije koji se koristi za analizu podatka koje kamere snimaju", navodi Exit News. Kupovina kineskog nadzornog sustava predstavlja veliku prijetnju nacionalnoj sigurnosti i može otežati napore Srbije u priključenju Europskoj uniji.

Malta, koja je članica EU, ranije je najavila da će instalirati sličan sustav "Sigurnog grada" razmještanjem biometrijskih nadzornih kamera iz Huaweija. Ta najava naišla je na osudu od strane EU te je vlada bila prisiljena odustati od planova.

Prema izvješću, srbijanskog povjerenika za informacije od javnog značaja i zaštitu osobnih podataka, upozorava se da ne postoji pravna osnova na temelju koje bi vlada mogla koristiti kamere jer trenutni zakoni ne određuju kakve biometrijske podatke vlasti mogu zabilježiti.

Podsjetimo, zbližavanja službenog Beograda i Kine moglo se vidjeti u travnju 2020. godine, kada su diljem glavnog grada Srbije osvanuli plakati s likom kineskog čelnika Xi Jinpinga s porukom: "Hvala, brate Xi", zbog slanja opreme i medicinskih stručnjaka radi koordinacije nacionalne srbijanske politike prema koronavirusu. Mjesec dana prije toga, bivši veleposlanik NR Kine u Srbiji izjavio je da je Vučić iznimno popularan u Kini i na društvenim mrežama te da se vidi kako su Srbi i Kinezi "braća i jedna familija".

[Aco Popara Zver]

srbi gdje je sisa moje mame

[Meho Krljic]

Evo nešto malo o našoj prošlonedeljnoj temi:


Stvaranje mita o Blagoju Jovoviću

[Aco Popara Zver]

stvar se ruši vrlo lako, naime, pisac nema nikakav dokaz da Blagoje Jovović ima ikakve veze sa Vasilijem Krestićem

[džin tonik]

Dr. sc. Matko Marušić: Izjava srpske premijerke Ane Brnabić otkrila dvostruku paniku u Srbiji

Prema ,,Jutarnjem listu", srpska premijerka gđa Ana Brnabić izjavila je 8. kolovoza 2020.: ,,Želimo pomirenje, mir, ne tražimo od vas da se ispričavate, priznate genocid u Jasenovcu, ali želimo da nas pustite da tugujemo taj dan ili tih dana. Želimo pomirenje, ali ne i poniženje, na koje nećemo pristati."

Izjava je dana srpskoj TV, a odnosi se na srbijansko zgražanje što je potpredsjednik hrvatske vlade g. Boris Milošević, hrvatski Srbin, pribivao obilježavanju Dana domovinske zahvalnosti u Kninu 5. kolovoza 2020. Ali to nije zgražanje nego panika.

Panika prva: Srbija ne može prema ,,Oluji" imati odnos i politiku različitu od hrvatskih Srba

Dogovor g. Plenkovića i g. Miloševića potencijalno je prekretnica u odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ona je nužna, poželjna i moguća i dogodit će se prije ili poslije, bilo da joj Miloševićeva nazočnost u Kninu 2020. bude prvi korak ili ne. Međutim, golem problem s tim pomirenjem ima Srbija, koja ne odustaje od svoje protuhrvatske a zapravo velikosrpske politike. A srbijanska politika nema ni tehničko niti moralno pravo tražiti od hrvatskih Srba da se ne mire s Hrvatima! Nastala je panika.

Srbija tu ne može ništa, jer se ne radi o Srbiji i Srbijancima, nego o Srbima građanima Hrvatske koji su ipak uspjeli shvatiti da im kavga sa svojim sugrađanima ne služi ničemu nego getoizaciji, lošijem životu i neurozi u kojoj je glupo provesti cijeli život i namrijeti je svojoj djeci. U Hrvatskoj se živi dobro i mirno i takav su život zaslužili i građani srpske nacionalnosti. Glupo je da ga sami sebi oduzimaju – da bi ugodili srbijanskim snovima o Srbiji do Virovitice, Karlovca i Karlobaga. Slijeđenje politike stvaranja velike Srbije upravo je njih najviše koštalo i Srbija je upravo njima pokazala koliko je licemjerna i koliko joj nije stalo do njih nego do idiotskih snova iz 19. stoljeća.

Od 19. stoljeća pali su imperijalizmi Engleske, Francuske, Njemačke, Nizozemske i Japana (zapravo svi), a jedino Srbija, usred uljuđene Europe, sanja o proširenju svojih granica silom i genocidom. I ne može je opametiti gubitak nekoliko ratova, pa ni gubitak ,,svetoga" Kosova. A još je čekaju teška rješenja povijesnih dugova glede Vojvodine, Sandžaka i Crne Gore, te ono u Bosni i Hercegovini koje za nju nikako ne može ispasti povoljno. Moglo bi se dogoditi da za koju godinu i u Republici Srpskoj netko poput g. Borisa Miloševića otkrije karte i Hrvatskoj dade znak da bi s njom podesio jedra prema Europskoj Uniji.

S najnovijim razvojem odnosa Hrvata i hrvatskih Srba, Srbija i njezina politika odjednom su se našli pred pličinom i – kad se na nju nasuču ostat će karikatura politike, morala i istine, a k tome i zatornici sreće Srba koji žive u Hrvatskoj. Otud utemeljena panika.

Panika druga: da barem ostane mit o Jasenovcu!

Ali gđi Brnabić pobjegla je istina i o jednoj drugoj brizi! Ona zna da s protekom vremena sve dublje padaju i laži o Jasenovcu pa je Hrvatima ponudila da ,,priznaju" genocid u Jasenovcu – a oni će ,,Oluju" preboljeti. Doslovno je rekla: ,,Oni (Srbi) će nadalje sami tugovati". To je jasna panična ponuda: odjednom i sasvim nepovezano u govor o ,,Oluji" gđa Brnabić ubacuje ponudu ,,Priznajte genocid u Jasenovcu"! Zašto? Kakve to veze ima s Miloševićevim pojavljivanjem u Kninu?

Ima, jer Jasenovac je najveći argument velikosrpske politike i najveća laž Drugoga svjetskoga rata općenito! Na njemu se zasniva priča o genocidu prema Srbima i nevjerojatne izmišljotine o ponašanju ustaša – koje se onda implicite prenose na cijeli hrvatski narod te se neposredno i direktno rabi za sve one koje bilo tko nazove ustašama jer misle drukčije.

Jasenovac je zadnja i najjača velikosrpska karta i kad padne ta laž, pada cijela velikosrpska politika i otkriva se njezina povijesna lažljivost i zloćudnost.

Rezultati istraživanja koja su proveli hrvatski istraživači u slobodnoj Hrvatskoj nakon pada srbokomunizma još nisu učvršćena toliko da bi se prema objavljenim podatcima smjela očitovati hrvatska država. No ti rezultati su toliko uvjerljivi i zapanjujući da se ni etablirani hrvatski povjesničari ne usude o njima govoriti (što je apsurdno, ali to je druga tema). U posljednjih 30 godina objavljeni su nebrojeni podatci na koje će se morati dati odgovori. I ti će odgovori biti porazni za srpski mit o Jasenovcu.

Zato gđa Brnabić, panično, naivno i podmuklo, pokušava dobiti priznanje za ,,genocid Srba u Jasenovcu", makar za to trampila i pomirenje Hrvata i hrvatskih Srba.

Pad jasenovačkog mita

Kratko ću spomenuti dokaze da je sve rečeno o Jasenovcu laž i srbokomunistički mit. Ne iznosim dokaze (za koje bi trebale debele knjige), nego navodim izvješća koja se više ne mogu zataškavati. A budući da su objavljena, ne mogu se ni zabraniti. Poznato mi je da Srbija lobira po svijetu da se novi podatci o Jasenovcu proglase ,,negiranjem Holokausta" i na toj osnovi zabrane, te da joj to ne uspijeva. Razlike mita i podataka prevelike su i podatci ruše mit, kako slijedi:

1) Vladimir Geiger objavio je pregled podataka o broju žrtava u Jasenovcu i on se kreće u rasponu od 2.238 do 1,110.929. Toliki raspon govori da s tim brojevima nešto nije u redu. I nije: samo jedan u tom golemom rasponu može biti točan, a svi ostali su laž. Pa taj broj treba objektivno utvrditi ili barem procijeniti.

2) Još 1985, američki autori Bernstein, Hitchcock i Blake napravili su film ,,A Painful Reminder: Evidence for All Mankind" u kojemu su objavili da je u Jasenovcu bilo 20.000 žrtava. Taj film je u Hrvatskoj prikazan tek kad se ona osamostalila.

3) Newyorški ,,Jasenovac Research Institute" na svojim mrežnim stranicama navodi oko 600.000 imena jasenovačkih žrtava a hrvatska Javna ustanova Spomen park Jasenovac (JUSP Jasenovac) oko 84.000. Otkud tolika razlika?! Onaj tko laže krupno laže a – nije ustaša.

4) Vladimir Horvat, Mladen Ivezić, Josip Pečarić, Stjepan Razum, Vladimir Mrkoci, Mario Kevo i drugi objavili su djela koja uvjerljivo ruše srbokomunistički jasenovački mit.

5) Igor Vukić je u svojoj knjizi ,,Jasenovac – radni logor" dokazao da je Jasenovac bio radni logor, što su javno priznali i Ivo Goldstein i Mirjana Kasapović strastveni podržavatelji mita o Jasenovcu. G. Vukić je ustvrdio da u Jasenovcu nije bilo masovnih smaknuća, a u knjizi ,,Jasenovac iz dana u dan" dao je sliku logora u skladu sa svojim tvrdnjama.

6) Stipo Pilić i Blanka Matković analizirali su podatke o tri sustavna iskopavanja na Gradini (gdje je navodno ubijen najviše ljudi, prema srpskoj propagandi i do milijun) koja je provela Titova vlast i koja su našla ostatke 440 žrtava. To ne znači da su to sve žrtve, ali jest pokazatelj goleme razlike između mita i stvarnosti.

7) Potpuni krah popisa JUSP Jasenovac donijela su istraživanja vrhunskih informatičara Nikole Banića i Mladena Koića objavljena u više od 60 članaka (svi na portalu ,,Narod"). Najprije su otkrili oko 14.000 (i višestruko) ponovljenih imena, a kad je JUSP Jasenovac to ,,ispravio" otkrili su da su imena za doknadu višestrukih JUSP-ovci uzeli s jugoslavenskog popisa na kojemu je navedeno da su ti ljudi stradali drugdje (a oni mjesto stradanja promijenili u Jasenovac). Najimpresivniji nalaz Banića i Koića došao je iz njihove analize godina rođenja navedenih uz imena žrtava. Primjerice, broj žrtava koje su navodno bile rođene 1900. dvostruko je veći nego onih rođenih 1899. ili 1901. To je izravan i nepobitan matematički dokaz da se ne radi o pogrješki nego o izmišljanju tih datuma.

Objavljeni su kvalitetni dokazi (Horvat-Vukić-Pilić-Marković, ,,Jasenovački logori – istraživanja", 2016.) da je poslije rata pobijeno mnogo ustaša i domobrana s Križnoga puta.

9) Pad laži o kardinalu Alojziju Stepincu koje je razotkrila gđa Esther Gitman ključan je dokaz da je sva srbokomunistička historiografija Drugoga svjetskoga rata čista laž.

Tko je počinio genocid i nad kim?

Gđa Brnabić, u skladu s velikosrpskom propagandom, kaže da je (čak samo) u Jasenovcu počinjem genocid nad Srbima. No – nedavno je to strašno pitanje genocida počelo izgledati sasvim drukčije! Podatci koje je naveo g. Stjepan Lozo u svojoj knjizi ,,Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima" (2017. Split: Naklada Bošković), otkrili su dvije stvari:

a) da su Srbi planirali i počinili genocid nad Hrvatima i
b) da su u sklopu toga planirali i proveli propagandu – da su Hrvati počinili genocid nad Srbima!

Nužno je da svaki Hrvat prouči tu knjigu! Jer podatci demografa Vladimira Mrkocija i Stjepana Šterca, koji su uspoređivali popise stanovništva Jugoslavije prije i poslije Drugoga svjetskoga rata sugeriraju da između te dvije vremenske točke ,,nedostaje" možda i više od milijun Hrvata! Nužno je da se ti podaci detaljno analiziraju, timski i temeljito, jer upućuju na moguću strahotu koje danas Hrvati i hrvatska država uopće nisu svjesni.
Na genocidnu srpsku politiku upućuje i niz nalaza o ubijanju Hrvata od Odese 1916. do Domovinskoga rata (Ćelije, Škabrnja, Lovas, Vukova i brojni drugi). Vrlo je važan pad odurnog mita o ,,ustanku Srbu" (ubijanja Hrvata u brojnim selima priznao je nedavno i g. Milorad Pupovac), otkrića najranijih četničkih zločina nad Hrvatima i strahota laži i skrivanja istine o Bleiburgu. Prema Josipu Jurčeviću (,,Stogodišnji teror Jugoslavenstva i komunizma u Hrvatskoj", Zagreb: DIS, 2015.) u Hrvatskoj iz Drugoga svjetskog rata ima 16 grobišta partizanskih žrtava, 1.343 jugoslavenskih komunističkih vlasti, 5 njemačkih okupacijskih vlasti, 30 četničkih, 1 talijanskih, 2 NDH-ovih i 120 nepoznatih počinitelja. Vjerujem da bi prava analiza zločina u Drugom svjetskom ratu trebala početi od tih navoda.

Zaključak

Pomirenje i kvalitetan suživot Hrvata i hrvatskih Srba nužni su i poželjni. No oni moraju počivati na povijesnim istinama. Zato cijelu povijest hrvatsko-srpskih odnosa, a navlastito onu iz doba Drugoga svjetskoga rata treba ponovno i objektivno istražiti. Podatci koji su prikupljeni s dolaskom hrvatske samostalnosti upućuju da je ta povijest prikazana potpuno lažno i da je služila velikosrpskoj politici držanja Hrvata podčinjenim i nesposobnim za moralnu i tvarnu obranu.

Zato velikosrpsku politiku hvata panika a sada su tu paniku iznenada pojačali znakovi smirivanja odnosa Hrvata i hrvatskih Srba. Pa je gđa Brnabić otkrila da bi to pomirenje Srbija prihvatila kad bi Hrvati priznali ,,da je u Jasenovcu počinjen genocid nad Srbima". No to nije istina i Hrvati nikad ne će progutati tu i takvu udicu. Nego – upravo suprotno – temeljito će istražiti naznake da su upravo Srbi počinili genocid nad Hrvatima a onda Hrvate optužili za genocid nad Srbima. Samo istina, kakva god bila, otvorit će vrata pomirenja. A pomirenje donosi bolji život i potvrđuje vjeru kojoj pripadamo i koju nastojimo živjeti.

[tomat]

Aktivisti probijaju cevi na Rakitskoj reci http://rs.n1info.com/Vesti/a629974/Aktivisti-probijaju-cevi-na-Rakitskoj-reci.html

[džin tonik]

Srpski antisemitizam – temelji mržnje prema Židovima postavljeni su davno prije II. svjetskog rata (1)

U kolovozu 1942. Srbija je kao prva država u Europi izvršila Holokaust nad Židovima. To nije bilo samo djelo njemačkih okupacijskih snaga, već vrlo velikog doprinosa srbijanskih civilnih i policijskih vlasti, kao i dijela građanstva koje je prokazivalo Židove. Ne samo da je Srbija prva izvršila genocid nad Židovima, već je to učinila vrlo temeljito – preko 90% Židova je ubijeno ili deportirano.

Antisemitizam i mržnja prema Židovima ima u Srbiji dugu tradiciju, a jedan od uvjeta Srbiji da postane dio međunarodne zajednice 1878. na Berlinskom kongresu bio je da omogući – ljudska prava za Židove.

Već prigodom I. srpskog ustanka na samom početku 19. stoljeća, u Srbiji se jasno očituje mržnja prema Židovima i gaženje ljudskih prava istih.

Na temelju zapisa može se zaključiti da Židovi u Srbiji ne samo da nisu imali nikakva prava, već da su bili fizički ugroženi i protjerivani: ,,Kada su Srbi 1806. osvojili Beograd zatekli su u njemu i Židove, budući da su na njih kivni radi varanja u trgovini, oni ih sinodalnim zaključcima tjeraju ne samo iz grada, već iz cijele zemlje, te se raziđu po Srijemu i Bosni".1

Filolog i vrlo značajan utemeljitelj standarda srpskog jezika, Vuk Stefanović Karadžić, u svojem djelu ,,Srpske narodne pripovijetke" donosi jednu antisemitsku pripovijetku vrlo sličnu Ivici i Marici, u kojoj se na mjestu vještice pojavljuju Čivuti. Čivuti je u Srbiji pogrdan naziv za židovski narod.

Zaustavljanje progona Židova – uvjet primanja Srbije u međunarodnu zajednicu

Zaustavljanje protjerivanja svih ne-Srba, a osobito Židova, s teritorija Srbije bio je ,,conditio sine qua non" međunarodnog priznanja kneževine Srbije 1878. na Berlinskom kongresu, što su Srbi doživjeli kao diktat međunarodne zajednice, a osobito britanskog državnika i Židova Benjamina Disraelija. Među dvadesetoricom potpisnika berlinskog ugovora, predstavnika svojih država, bili su i njemački kancelar Bismarck i predsjednik londonske vlade Beaconsfield. Njih dvojicu su Srbi posebno kritizirali što je Srbija bila prisiljena dati prava Židovima.

Zanimljivo da se u to vrijeme kod srbijanskih povjesničara, gotovo redovito zadojenih srbijanskim nacionalizmom i šovinizmom, javlja žestoka kritika Hrvata kao naroda u kojem nema antisemitizma. Tako dvojica Srba koji su živjeli u Hrvatskoj kao dijelu Austro-Ugarske, Simo Lazić i Milan Obradović iz Bjelovara, optužuju Hrvate da otvoreno brane i štite Židove.

U svemu tome, pa i odnosu prema Židovima, Srbija se redovito ugledala na ,,velikog brata" Rusiju, državu koja je ,,patentirala" pogrome, masovne progone i nasilje prema Židovima. Tako ruski ministar Konstantin Pobjedonoscev 1881. predlaže caru Aleksandru III. da se ,,trećina Židova iseli iz Rusije, trećina prevede na pravoslavlje, a trećina pusti da umru". To je bila izjava i "čarobna formula" koju je kasnije perfidna diplomacija Srbije pripisivala Hrvatima da su je tijekom II. svjetskog rata primjenjivali na Srbe. U originalu ta izjava se odnosila, na žalost, na Židove.

Istaknuti Srbi šire mržnju prema Židovima

Jedan od istaknutih Srba tog vremena koji su sijali mržnju prema Židovima bio je Vasa Pelagić, srbijanski narodni učitelj socijalističke orijentacije. Poznato je njegovo antisemitsko djelo ,,Vjerozakonsko učenje Talmuda ili ogledalo čivutskog poštenja".

Nešto kasnije u Beogradu je tiskana knjižica ,,Ne dajmo Srbiju Čivutima!", gdje se Srbe plaši Židovima, traži osnivanje Srpskog protužidovskog društva i poziva na borbu i mržnju prema Židovima.3

Antisemitizam je bio prisutan i među Srbima u Vojvodini (tada u Austro-Ugarskoj), a posebno se isticao poznati srpski političar i pisac Svetozar Miletić u političkom glasilu ,,Zastava". Na jednom mjestu čak ,,dobronamjerno" savjetuje Hrvate da ,,ne bi malo antisemitizma nedostajalo i Hrvatima".

Tu je djelovao i istaknuti antisemit Jaša Tomić u njegovom glasilu ,,Srpsko kolo". Jaša Tomić je bio uzor u mržnji prema Židovima srpskim fašistima koje je predvodio Dimitrije Ljotić još prije II. svjetskog rata.

Niti Srpska pravoslavna crkva prije I. svjetskog rata nije bila lišena antisemitizma što je naročito odisalo u glasilu svećeničkog udruženja ,,Vesnik srpske crkve".

Antisemitizam se tijekom 19. stoljeća, nakon oslobođenja Srbije od Tura­ka i formalnog priznanja građanskih prava Židovima, i u prvoj polovici 20. stoljeća stalno pojavljivao i utiskivao u svijest srpskog društva, što dokazuju brojni pamfleti, knjige, časopisi i novine tog vremena. Evo samo nekih pri­mjera: Vjerozakonsko učenje Talmuda ili ogledalo čivutskog poštenja Vase Pelagića (1879.), O Jevrejskom pitanju u Srbiji Nikole Jovanovića – Ameri­kanca (1879.), Kako zao upliv stvara čivutska vera i moral u ljudskom društvu Sime Stanojevića (1880.), Ne dajmo Srbiju Čivutima grupe srpskih rodoljuba (1882.), Jevrejsko pitanje Jaše Tomića (1884.)

Pokretač i vodeći ideolog antisemitizma u Hrvatskoj bio je Milan Obradović iz Bjelovara

Zanimljivo je da je pokretač antisemitizma u Hrvatskoj bio Srbin Milan Obradović iz Bjelovara (vidi Tomislav Vuković, ,,Pregled srpskog antisemitizma", str. 27). Napisao je 30 brošura i knjižica koje odišu izrazitom mržnjom prema Židovima, zahtijevajući brutalne državne mjere protiv njih. Protužidovska brošura "Izvadak iz Talmuda (Židovsko evanđelje", štampana je u Zagrebu na ćirilici u Srpskoj štampariji u fantastičnih 50.000 primjeraka.

Pročitajte strahote koje je napisao Obradović o Židovima u Hrvatskoj: ,,...skoro je nemoguće govoriti o pobjedi hrvatskog antisemizma, a znate zašto, jer je glavna masa naroda hrvatskog tako vezana s Čifutima da ne smije pisnuti protiv njih, a kamoli da bi netko od Hrvata dignuo glas protiv Židova. Uzmite samo Zagreb u obzir! Zar ne treba da se svaki pošteni Hrvat crveni jer su Čifuti od glavnog hrvatskog grada načinili Jeruzalem, te sav Zagreb smrdi po njihovom palestinskom smradu" 4

Tako piše Milan Obradović, jedan od vodećih novinara i ideologa srpske politike u Hrvatskoj s početka 20. stoljeća. Uz svoje ime često je stavljao atribute kao 'antisemit', 'ukrotitelj azijske zvjeradi', 'branitelj kršćana od Judine moći' i dr.

Milan Obradović pisao je gorljive antisemitske tekstove i tiskao u vlastitoj nakladi knjižice te vrste, ali u Hrvatskoj nije imao suradnike i istomišljenike, zbog čega se često žestio na Hrvate za koje je govorio kao su dopustili ,,da im se 'Čivuti' uvuku pod kožu i piju krv", govoreći kako su u Hrvatskoj i Zagrebu ,,u njihovim rukama sav kapital, radnje i najveći obrti". U njegovim se knjižicama može pronaći i prepiska s bogoslovima Srpske pravoslavne crkve u Srijemskim Karlovcima kod kojih je nailazio na razumijevanje, budući da je u to vrijeme u Srbiji antisemitizam bio vrlo razvijen. I to ne samo zbog utjecaja Rusa, nego i stoga što se Židove smatralo ,,tradicionalnim srpskim neprijateljima" koji su ,,bili na strani Turaka i kasnije Austrougarske", a ,,protiv Srbije i njezinih interesa".

Za sve napetosti između Hrvata i Srba, te hrvatskih i srpskih političkih stranaka u Hrvatskoj početkom XX. stoljeća, Obradović optužuje Židove. Pri kraju brošurice Obradović donosi odvratan iskaz: "Kada su sa Hrvatima bili gotovi, onda se ustremiše na Srbe u Hrvatskoj. Ko je priredio onaj napadaj protiv Srba u Zagrebu prije 7 godina – židovi! Ko je stvorio veleizdajničku parnicu protiv Srba u Hrvatskoj – židovi. Protiv veleizdajnika iz Slavonije mahom su svjedočili židovi."5

I nastavlja: "Kako bi bilo da se braća Hrvati u svemu, što se tiče Židova, ugledaju na svoju braću Srbe? Kada bi to tako bilo, to bi bio potpuni poraz za Židove u Hrvatskoj!" 6

Kada bi htjeli opisati primjere antisemitizma u Srbiji, koje se dijelom prenosilo preko Srpske pravoslavne crkve, trebalo bi mnogo tinte i prostora.

U tom ozračju dočekan je i I. svjetski rat, njegov kraj i nastanak Jugoslavije. U toj državi ponovno je središte antisemitizma i mržnje prema Židovima bilo u Srbiji, a posebno u Beogradu. Ono je kulminiralo nakon 1930. godine, pa stoga i ne čudi da je Srbija bila prva država u Europi koja je 'riješila židovsko pitanje' ubijanjem i proganjanjem Židova.

(Nastavak slijedi)


1 Tihomir R. Đorđević: ,,Židovi u Srbiji za vrijeme prve vladavine kneza Miloša (1815-1839)", zbornik ,,Godišnjica Nikole Čupića", knjiga XXXV, Beograd 1923., str. 202,

2 Vuk Stefanović Karadžić: ,,Srpske narodne pripovijetke", Beč 1853.,  str. 116-117,

3 Tomislav Vuković i Edo Bojović: ,,Pregled srspkog antisemitizma", Zagreb 1992., str. 17

4 Tomislav Vuković i Edo Bojović: ,,Pregled srspkog antisemitizma", Zagreb 1992., str. 31

5 Milan Obradović: "Kako su židovi varali 40 godina jadne i neuke Hrvate", 1909., str. 14

6 Milan Obradović: "Kako su židovi varali 40 godina jadne i neuke Hrvate", 1909., str. 16

[džin tonik]

19. kolovoza 1991. Operacija Labrador – kako je KOS htio Hrvatsku prikazati kao zemlju mržnje?

Dana 19. kolovoza 1991. Židovski centar u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, i židovski grobovi u Mirogoju pretrpjeli su bombaške napade kao dio tajne operacije Beograda i Srbije protiv mlade Hrvatske države. Eksplozije su uzrokovale materijalnu štetu, ali nije bilo ljudskih žrtava.

Namjera srpske politike i KOS-a je bila da se Hrvatska u svjetskoj javnosti prikaže kao zemlja mržnje, te država koja se izravno naslanja na NDH i Drugi svjetski rat.

U istom kontekstu propagandnog rata iz laboratorija KOS-a i Beograda, može se promatrati višedesetljetna agenda protiv Alojzija Stepinca i Katoličke Crkve kao progonitelja i mrzitelja Židova u II. svjetskom ratu, ali srećom danas istina izlazi na vidjelo zahvaljujući vrijednim istražiteljima kao dr. Esther Gitman.

Operacije "Labrador" i "Opera" bile su akcije koje je Kontraobavještajna služba JNA (KOS) od 19. kolovoza 1991. provodila u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu.

Kontekst: Akcije su predstavljale oblik specijalnoga rata protiv Hrvatske intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama.

Glavni je cilj bio svjetskoj javnosti hrvatsku vlast predstaviti kao profašističku i stvoriti protuhrvatsko raspoloženje kod Židova i šire svjetske javnosti, tako što su podmetnute i aktivirane ekspozivne naprave u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkom Mirogoju. U sklopu protuhrvatske propagande televizijski snimci stradalih Hrvata prikazivali su se kao snimci srpskih žrtava hrvatskih zločina.

Bombaški napadi na Židovsku općinu i groblje

U kolovozu mjesecu 1991. KOS, izveo je nekoliko aktivnosti pod kodnim nazivom Operacija Labrador, s ciljem kompromitiranja Hrvatske. Operacija Labrador trebala se sastojati od nekoliko terorističkih napada sa ciljem da se upotpune aktivnosti Operacije Opera – propagandne kampanje koja je trebala dezinformirati medije. Te dvije operacije htjele su Hrvatsku, koja je planirala proglasiti u listopadu definitivnu neovisnost od SFR Jugoslavije, predstaviti svijetu kao profašističku državu koja je direktna nasljednica NDH.

Alternativno ime Operacije Opere bilo je Operacija Opera-Orijentalis, ili Operacija Opera Orientalis.

Operaciju Labrador vodio je pukovnik general Slobodan Rakočević, voditelj odjela KOS-a u Zemunu. U Zagrebu, operativnu kontrolu Labradora dodijeljena je pukovniku Ivanu Saboloviću i majoru Čedi Kneževiću. Pukovnik Radenko Radojčić je imao zadatak stvoriti zalihe eksploziva u Zagrebu i okolici, kao i postaviti eksplozivne naprave. Eksplozivi i neka oružja smještena su na nekoliko lokacija.

Dana 19. kolovoza 1991. Židovski centar u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, i židovski grobovi u Mirogoju pretrpjeli su bombaške napade kao dio te tajne operacije. Eksplozije su uzrokovale materijalnu štetu, ali nije bilo ljudskih žrtava. Nije bilo javnog poziva za preuzimanje odgovornosti ovog čina. Uz te dvije eksplozije, postoje optužbe da su KOS-ovi agenti odgovorni i za bombaške napade na pruzi Zagreb-Beograd kraj Vinkovaca kao i na željezničkoj pruzi između Gline i Vojnića.

[Aco Popara Zver]

ili prosto pročitate Bespuća povijesne zbiljnosti i skontate da je precednik Tuđman psihopata

[džin tonik]

vidis, to najmanje razumijem, tu iracionalnu mrznju na tudjmana. u hrvatskoj postoji jako malo obitelji koje nisu imale mnogo toga naplatiti udbashiji. ne znam tko bi vas spasio da nije nametnuo politiku pomirenja i abolicije jugokomunista zarad visih ciljeva, suvereniteta. mozes mu samo reci hvala i zapaliti svijecu, sve uz neradnicku frontu.

[Aco Popara Zver]

i onog trećeg Marokanca zabole za tvoje nebuloze
Tuđman je udbaš
Bespuća povijesne zbiljnosti jedna od najbolesnijih knjiga

[Truba]

https://avaz.ba/globus/region/589692/srbija-podize-bodljikavu-zicu-na-granici-sa-sjevernom-makedonijom


srbija-podize-bodljikavu-zicu-na-granici-sa-sjevernom-makedonijom


opa

[džin tonik]

uskoro zica ide i pod struju...

Vučić: Trešće se zemlja u oktobru od onoga što ćete da vidite

Beograd -- Srbija ne pravi vojsku kako bi nekog napadala, već da bi branila svoj narod, izjavio Vučić i najavio veliki događaj za oktobar.

Predsednik Srbije prisustvovao je danas pokaznoj vežbi dela Vojske Srbije na aerodromu u Batajnici, gde je prikazan deo opreme VS ali i sposobnosti.

Nakon što je objasnio šta je Vojska Srbije do sada nabavila za vojsku, Aleksandar Vučić je najavio "nešto što Srbija nije imala do sada, u oktobru".

"Videćete sve, pucaće se, biće bojevog gađanja. Trešće se zemlja šta ćete da vidite", rekao je Vučić.

[džin tonik]

Srbijanski diktator Aleksandar Vučić pokazao fotografiju nacionalnog stadiona: 'Na tom mjestu će kvadrat odmah skočiti za 1000 eura'

U Srbiji ništa novo, tamošnji diktator, Aleksandar Vučić, i dalje niže obećanja za obećanjem. Nakon što je obećao da će Srbija po svemu prestići Hrvatsku, što mu je očito osnovna preokupacija, a posebno po BDP-u, sada je gostujući u Novom jutru na TV Prva donio i fotografije. Neki će reći nova Potemkinova sela srbijanskog predsjednika.

Radi se o fotografijama budućeg nacionalnog stadiona u Srbiji. Srpski tabloidi, a oni su mahom promidžbena mašinerija vladajućeg režima, pišu kako je zapravo "nacionalni stadion pred ostvarenjem." Iako se zapravo, ponovimo, radi o fotografijama, fotografije su jedno, proces izgradnje, a onda i realizacija, nešto sasvim drugo. Primjerice, u Hrvatskoj skoro petnaest godina gledamo fotografije Pelješkog mosta, još uvijek smo na tome, barem zasad i barem još jedno vrijeme.

Vučić tvrdi da je nacionalni stadion Srbiji nasušna potreba, iako njihove reprezentacije na velikim natjecanjima nema često, a kad ih i ima ispadaju prije i nego stignu na natjecanje.

"Što će nam? To je danas nasušna potreba. Promijenile su se potrebe, ljudi idu na stadione kako bi uživali s obiteljima, da im na stadionu bude ljepše. Bit će to spojena čelična konstrukcija, unutra drvo, dakle prirodni materijali. Vjerujem da će se početi s gradnjom sljedeće godine, od državnog novca će se graditi i neće biti jeftino", poručio je Vučić te je dodao:

"Stadion će biti blizu autoputa Miloš Veliki i blizu izlaznice autoputa Beograd – Surčin. To će biti novi razvojni projekt i na tom mjestu će kvadrat odmah skočiti za 1000 eura."

Srbijanski diktator je objasnio kako će sa sadašnjih 850 do 900 eura, kvadrat u obližnjem stambeno poslovnom kompleksu nadomak stadiona koštati automatski bar 2.000 eura.

[Aco Popara Zver]