Novogodišnji rivju

[Tex Murphy]

Evo ukratko opisa dočeka nove godine u nas. Mnogi ljudi slave samo jedno veče (tj. na prelazu između tries prvog i prvog), ali mi ovde želimo da budemo duplo bolji od ostalih, pa dernečimo i sljedeće veče.

Uglavnom, nas se okupilo cirka osam komada (čini mi se), uz minimalan broj žena (moja mama i bratova žena). Da će ovo da bude veče za pamćenje moglo je da se nasluti već prilikom posjete video klubu, kada smo uspjeli da nađemo film HOT ROD, koji moj drug (a bratov kum) Lazar i ja nismo uspjeli da pogledamo prije nekoliko dana zbog pokvarenosti diska. Osim toga smo uzeli još jedan DVD krcat Looney Toons crtanim filmovima i nekakvu komediju Good Luck Chuck, koju nam je preporučio izvjesni Bojan. Fakat da je svaki film koji on preporuči grozan nije nas spriječio da uzmemo ovaj film, za šta smo se kasnije gorko pokajali.

Elem, moja mama je bila u drugoj sobi, izolovana, gledala TV, a mi smo se nekako nasadili, što na kauč, što na stolice (kasnije bogme i na pod pojedinci) i krenuli sa planiranim gledanjem filmova, uz pomoć moje novokupljene fenomenalne opreme (ovog puta smo imali i surround zvuk sa svježe nabavljenih zvučnika). Zbog bratove žene (a moje snahe) koja ne voli pretjerano horore, prvo smo gledali HOT ROD. Moj inicijalni utisak je bio dobar - ovo je odlična komedija, maaaaaaalčice posustaje pred kraj, ali opet - vrlo vrijedan pokušaj i dobar dodatak kolekciji za nas ljubitelje uvrnutih filmova kao što je Napoleon Dynamite. Nažalost, i ovaj disk je imao falinku, tako da nismo uspjeli da pogledamo film do kraja - počelo je sjeckanje i zaglavljivanje taman u trenutku odlučujuće finalne borbe između Iana MekŠejna i Endija Semberga.

Nakon toga je bratova žena otišla da se pridruži mojoj mami u drugoj sobi, a mi smo konačno mogli da pristupimo gledanju malo ozbiljnijih filmova. Prvi je na red došao izvjesni NOSTRIL PICKER (uncut verzija). Nažalost, ovaj film je taman onoliko grozan koliko zvuči (da citiram svog brata - "Zaspao sam u toku tog filma, a nisam bio pospan."). Radi se o nekakvoj propalici koja od prosjaka na ulici sazna magičnu bajalicu pomoću koje može da uzme bilo kakav oblik. Naravno, on, perverznjak matori, pretvara se u mladu curu da bi mogao da sprovodi rašomonisanje mladih cura. Njegova transformacija je realizovana naprosto neprevaziđeno, odnosno predstavlja blatantan plagijat gega sa lijekom za podmlađivanje iz Nadrealista. Dakle, mi na ekranu vidimo tog tipa onako kako on izgleda, dok se drugim likovima ukazuje kao mlada cura. Naravno, on koristi priliku da prisustvuje raznim presvlačenjima, tuširanjima i tome slično, od kojih mi iz ko zna kog razloga ne vidimo apsolutno ništa. Daklem, Nostril Picker je film bez trunke golotinje. Elem, taj tip kreće u rempidž protiv cura i počinje da kolje jednu po jednu u brutalno krvavim i loše urađenim scenama. Za petama mu je lokalni pajkan, inače otac jedne od njegovih "drugarica", što na kraju (uz intervenciju neke transvestitne prostitutke) dovodi do finalnog obračuna i šokantnog plot twista koji će vas dugo poslije gledanja filma držati u neugodnosti i natjerati da se okrećete nervozno lijevo i desno, baš kao što je to nekad uradio Karpenter sa svojim filmom Noć vještica.

Nostril Picker je snimljen devedeset treće, ali apsolutno izgleda kao da je otrgnut iz sedamdesetih ili osamdesetih, odnosno pokušava da bude kopija slešer filmova iz tog perioda, uz dodatak kopanja nosa i oduzimanje scena tuširanja. Ukratko, preporuka za ovaj film glasi - avoid at all costs.

Iznervirani nekvalitetom dotičnog, prešli smo na film koji provjereno mora da valja - jer šta ima bolje od zombi apokalipse u filmu? Stoga, umetnuli smo film 48 WEEKS LATER. Mnogi su sumnjičavi prema kvalitetu ovog filma, ali toje zato što ne poznaju horor (a naročito filmove sa zombijima). Naime, na kutiji ovog filma jasno piše blurb "Dawn of the Dead eat your heart out!". Svi znamo da je Dawn of the Dead odličan film, a ako je ovaj bolji od njega (što iz blurba jasno slijedi), onda ne može da bude loš. Kao garancija kvaliteta, tu je i prisustvo Redžija Banistera, i dalje ćelavog ali ovog puta bez repića.
Uglavnom, 48 weeks later je vrhunska socijalna drama o životu manjina u Americi, a takođe je dotaknuto i uvijek osjetljivo pitanje odnosa između rasa i generalno ljudske psihologije. Naime, nekakav meteor padne s neba i sruši nekakav most. Beskućnici koji su živjeli pod tim mostom su mrtvi, ali ubrzo ustaju u nemrtvom obliku i počinju da terorišu grad. Mi pratimo dvije kriminalne grupe koje su u trenutku invazije imale nekakav poslić da obave, tu je još i nekoliko policajaca i nekakav novinar. Invazija zombija je prvenstveno podloga za fantastičnu psihoanalizu likova (pripadnici bandi su zarobljeni u nekakvom skladištu i mi vrlo malo vidimo od zombija), mada (opet) na kraju imamo šokantnu scenu koja najavljuje totalnu apokalipsu, a možda i nastavak ovog vrhunskog filma.

I konačno, u rano jutro, kao mali odmor od ovih blesavih horora i lijep završetak prvog dana filmske večeri, pogledali smo GOOD LUCK CHUCK. Nažalost, ovaj film se pokazao kao totalna propast. Uprkos sjajnoj ideji i dobrom početku (basically, neki tip ima prokletstvo da svaka cura koja spava sa njim ubrzo upozna gospodina Pravog i udaje se za njega, a da on sam nikad nije taj pravi, ondak to žene saznaju i opsjedaju ga nemoralnim ponudama), film sve temeljno upropaštava lošom glumom glavnog glumca, bezveznim likovima, imbecilnim scenarijem koji ne samo da ne uspijeva da iskoristi nudity potencijal nego još postaje sve debilniji i vulgarniji kako vrijeme odmiče i tome slično. Doduše, bar je u filmu Džesika Alba, koja se u jednoj sceni skida, tako da perverznjaci mogu da analiziraju istu frame-by-frame i pokušaju da vide ima li kakvog nipple slipa. Naravno, Džesika Alba je sasvim osrednja glumica sa sasvim osrednjim šarmom, mada nije baš sasvim netalentovana i ima priliku da se popravi u budućnosti. Uglavnom, preporuka za ovaj film glasi - avoid at all costs.

I tako se završilo prvo veče filmske večeri. Uslijedila je pauza za spavanje i onda smo se uveče ponovo našli u manje-više neizmijenjenom sastavu (osim što moj brat i njegova žena nisu prisustvovali gledanju filmova).
Odlučili smo da drugi dio filmske večeri mora da bude bolji od prvog, te smo na Lazarevo insistiranje umetnuli STRANGE BEHAVIOR, film iz osamdeset prve, sjajna psihološka studija o odnosu roditelja i djece, odnosno prvenstveno o odnosu djece prema roditeljima. Interesantan fakat već na samom početku jeste da je koscenarista ovog filma Bil Kondon, autor filmova Dreamgirls i Gods and Monsters (?!). Elem, u nekom gradiću koji se nekada davno oslobodio nekakvog ludog doktora sprovode se eksperimenti nad đecom i ista se gone da ubijaju svoje roditelje. Rješavanje slučaja pada na pleća harizmatičnog policajca Džona Brejdija, koji je i riješio prvobitni slučaj ludog doktora. Otkriće do kojeg će da dođe biće šokantno, temeljno će protresti njegov pogled na svijet, a i testirati roditeljski ljubav u trenucima kada njegov sin bude pokušavao da ga ukoka. Na kraju filma dešava se neobičan i neočekivan plot twist.
Nažalost, ovaj film, iako ima nekih redeeming fičersa, u suštini je sterilan, neinspirisan i jednostavno - neinteresantan. Među ridiming fičerse spadaju naprosto fenomenalne slešer sekvence koje po grozoti izrade pariraju čak i onima iz filma NEWLYDEADS, magnum opusa legendarnog Josepha Merhija. Daklem, imamo scenu kad na nekoj tinejdž zabavi određeni maskirani ubica (naravno, kao posljedica određenih eksperimenata koje vrši lokalna doktorica, nasljednica ludog doktora) počne da ubija. Primjera radi, prilikom mahanja nožem i zabadanja istog u tijela žrtava, pokreti su toliko spori da jednostavno nema šanse da nož išta probije. Takođe i prilikom trčanja ubica je totalno spor (možda zbog droga kojima ga kljukaju), ali naravno uspijeva sve da stigne. Po smotanosti podsjeća na svog kolegu iz filma Scary Movie, a vrh vrhova je izvjesna scena proganjanja ukrug kroz dvoja vrata u nekakvoj kući koja podsjeća na najbolje momente Looney Toonsa (inače, kad sam već kod toga, onaj DVD sa crtanim filmovima pogledali smo negdje na početku, čini mi se na pauzi između prvog i drugog filma). Ni ovaj film nema golotinje (ako izuzmemo full rear nudity sina glavnog junaka koji mrtav ladan hoda go okolo u prisustvu oca, što je kasnije blatantno pokradeno u filmu PROZAC NATION, mada valja priznati da je Kristina Riči mnogo ljepša od ovog tipa, a i njeno sjedenje na krevetu bez odjeće je jedino što valja u toj patetičnoj mizeriji od filma). No, ako se hodanje bez odjeće može nazvati Čudnim Ponašanjem (hence naslov filma, mada je poznat i kao DEAD KIDS i SMALL TOWN MASSACRE, oba naslova totalno misleading jer obećavaju nešto znatno bolje nego što film jeste), šta reći za ponašanje heroja filma koji ladno siječe nokte na nogama za vrijeme doručka (!) i rasipa ih okolo? Vrlo je misteriozno kako je film koji počinje ovako imbecilnim scenama kasnije pokušao da bude ozbiljan. Suma sumarum, film definitivno nije vrijedan gledanja, mada ako ga pogledate moći ćete da se hvalite da ste vidjeli scenu sječenja noktiju na nogama za kuhinjskim stolom, kao i nekoliko toliko blesavih scena ubistava da će vaša percepcija istih u budućnosti značajno da se promijeni.

Revoltirani slabošću ovog filma riješili smo da pogledamo nešto što provjereno mora da valja. Opet smo se odlučili za socijalni film, ovog puta u pitanju je djelo kasnije bezobrazno pokradeno serijom DESPERATE HOUSEWIVES. Film o kojem govorim bavi se ulogom supruge i majke u savremenoj američkoj porodici srednje klase i pritiscima i problemima sa kojima se dotične herojske žene susreću. Riječ je naravo o djelu pod nazivom FLESH EATING MOTHERS, šokantnoj storiji o majkama koje zaražene nekakvim virusom počinju da konzumiraju svoju djecu a zatim kreću u osvetnički rempidž protiv čitavog malog grada u kojem se radnja dešava. Jedini koji mogu da riješe problem su lokalni doktor za mrtve, izvjesni policajac i naravno - preostala djeca pomenutih nestašnih majaka.
Od svih najimbecilnijih ideja u svim imbecilnim horor filmovima, ova je vjerovatno najimbecilnija, mada kao kredit autorima moramo da priznamo da su bar bili svjesni toga pa nisu ni pokušavali da budu ozbiljni nego su pustili mašti na volju i podarili nam nekoliko vrlo vrijednih scena, koje čak filmu daju možda i prolaznu ocjenu, mada zbog količine gadosti sa kojom ćete se susresti vjerovatno treba da budete u posebnom raspoloženju da biste gledali ovo čudo. Daklem, krenućemo od najluđe izvale - doktor i doktorica gledaju ponašanje virusa pomoću mikroskopa. Međutim, ono što vidimo pod mikroskopom jeste nekakva CRTANA (!?) animacija nalik na morbidnu varijantu Pacmana. Među dotično dvoje (dakle između doktora koji zapravo radi u mrtvačnici i doktorice koja je zapravo pomoćnica lokalnog doktora) se odmah rađa hemija i privlačnost, što je naročito urnebesno kad se ima u vidu da je ona otprilike za glavu viša od njega, kao i da je on simpatični nerdy brko a ona zavodljiva fufica plavuša sa konstantno lascivnim izrazom lica (ova uloga je naprosto vapila za Monique Gabrielle, ali sigurno nisu imali para da angažuju tu megazvijezdu). Što se ubistava tiče, konačno imamo film koji ništa ne ostavlja mašti - da, majke JEDU svoju djecu i da - dosta toga se VIDI na ekranu. Doduše, srećom ipak su nas poštedili eksplicitnog prikaza stradanja male bebe (to bi definitivno prešlo sve granice), ali recimo imate priliku da vidite krvave ostatke mamine gozbe desetogodišnjim djetetom. Što se tiče male bebe, prije njenog neumitnog kraja majka je uzima iz kreveta i nježno ljubi u čelo, a ono što se zatim dešava (izraz lica majke koji postaje sve gladniji i gladniji, a zatim sve lascivniji poljupci) morate lično da vidite, mada otprilike dobar hint može da vam bude crtani sa Tomom i Džerijem kad ona mačka nježno ljubi Džerija a zatim odluči da ga ipak zajedno sa Tomom smaže. Što se tiče već pomenutog desetogodišnjeg djeteta, imamo sjajnu scenu (kasnije pokvareno maznutu i upotrijebljenu u filmu DEAD MAN) kad majka glođe meso sa sinove odvaljene ruke. Pored tih scena imamo još mnoooooooogo krvi, konzumacije ljudskog mesa i druge hrane, odvaljivanje nosa, sve to beskrajno krvavo i taman toliko loše urađeno da bude zabavno. Takođe, ponašanje samih pomahnitalih majki je solidan izvor comic reliefa, a high point filma je one-liner koji nam isporučuje lokalni šef policije. Naime, to je kralj svih one-linera, koji daleko iza sebe u prašini ostavlja sve Arnijeve duhovitosti iz Trkača, Komandosa i ostalih filmova. Dakle, lokalni šef policije nabasa na grupu majki djecoždera i sav bijesan izgovori legendarnu rečenicu: "There you are, you mothers!"    
Ukratko, Flesh Eating Mothers ne spada među vrhunska horor ostvarenja, ali ipak ima prolaznu ocjenu zbog jasno naglašene stupidnosti, krvavih scena i pomenutog citata.

I konačno, umorni od gnusnih horora, riješili smo da pogledamo i nešto normalnije, npr. nekakav SF. Lazar je htio da gledamo THE QUIET EARTH, ali meni nešto nije bilo do toga jer sam siguran da se zbog buke ništa ne bi čulo, te ništa ne bismo razumjeli. Stoga smo nakon dugog vijećanja ubacili u DVD plejer nekakav SLEEP STALKER. Naravno, ispostavilo se da to nije nikakav SF već osrednji hororčić kome je najveća mana to što je - osrednji. Što se tiče profesionalnosti i izrade, u odnosu na gornje gnusobe u odnosu je čisto remek djelo, ali to mu je upravo i najveći problem - nedostatak sira u inače sasvim bezveznoj priči (riječ je o serijskom ubici koji prije smaknuća svoju spiritualnu esenciju prenese u pijesak te se dalje manifestuje kao SENDMEN ubica, ali nemojte ni da pomislite da je ovo neki pješčani pandan legendarnom DŽEKU FROSTU). Imamo čak i iritantnu scenu tuširanja glavne glumice u kojoj se ne vidi NIŠTA. Ukratko - ovaj film me podsjeća na Vampire 2. Nema apsolutno nijedan segment koji biste mogli da ispljujete, nema nijedan jedini segment koji biste mogli da pohvalite, te u suštini predstavlja ekvivalent buljenja devedeset minuta u prazan zid. Preskočiti.
A inače, ne mogu da se ne zapitam šta se to do đavola dešava sa tim hororima. Kad sam bio mlad, gledao sam brdo horora i gomila njih imala je gratuituos nudity. Sad je nastupila prava kriza po tom pitanju (mada su filmovi iz raznih vremenskih perioda). Svega mi je dosta. Odustajem od šestorazrednih horora i prelazim na osmorazredne avanturističke filmove sa Amazonkama.

[Boban]

Doček iz pakla.
Zar vama treba povod da biste seli da gledate filmove?

[Tex Murphy]

Doček iz pakla.
Zar vama treba povod da biste seli da gledate filmove?

Nope, ali ovo nam pruža priliku da ih gledamo CIJELU NOĆ.

[Ghoul]

mislio sam da je komi kralj svih samomrzećih mazohista, ali ti si ga, harv, prešišao!
ne mogu da verujem da neko može toliko da mrzi samoga sebe da bi se doborvoljno podvrgavao ovakvoj torturi!

[lilit]

Harvi, srecna ti Nova 2008. godina uz zelju da se ne mucis ikad vise kao u novogodisnjoj noci.  
Da li je bilo ruske salate?

[Tex Murphy]

Harvi, srecna ti Nova 2008. godina uz zelju da se ne mucis ikad vise kao u novogodisnjoj noci.  
Da li je bilo ruske salate?

Hvala lijepo, tebi također sve najbolje! Ruske salate je bilo i bila je odlična  

[Tex Murphy]

mislio sam da je komi kralj svih samomrzećih mazohista, ali ti si ga, harv, prešišao!
ne mogu da verujem da neko može toliko da mrzi samoga sebe da bi se doborvoljno podvrgavao ovakvoj torturi!

Pa, recimo da je sve to bilo u obrazovne svrhe - zanima me do kojih podzemnih nivoa ljudi mogu da se spuste u izradi gnusoba. Naravno, jeste fakat da gledanje tako velikog broja istih za tako kratko vrijeme predstavlja opasan atak na ljudski razum, te za gledanje ovih čudesa treba primijeniti identičan recept kao za bosanske filmove - otprilike jedan mjesečno je optimum.

[Boban]

Zar Bosna snima jedan film mesečno?

[Kastor]

Sigurno ima zaostalih snafova "od onomad" da se gleda i jedan mesečno do sledećeg belaja.  

[Ghoul]

kladio bih se da je harv sve ovo napisao u samosažaljivom duhu, kako bih mu kazao nešto u stilu: 'dabogda ti svaki doček bio ovakav' (da bismo imali ovakve textove za čitanje) - na žalost, ni text mu nije dovoljno zabavan da bi opravdao takav sadizam (s moje strane), tj mazohizam (s njegove).

ja sam sebi ovih dana priredio malo adekvatniji praznični program:
PAPRIKA - japanska animacija koja me je, kao i 99% drugih njihovih, ostavila ladnim, iako ima vizuelno spektakularnih, baš 'nako leeepih momenata;
DEATH AT THE FUNERAL - jezivo nesmešna komendija frenka oza (bolje zvuči prepričana nego pogledana, pa me ne bi čudilo da se još neko zajebe i pogleda je)
RATATUJ - vizuelno zasenjujuća animacija, koja me ipak nije takla dovoljno duboko da bih ovo uopšte pominjao u istoj rečenici sa THE INCREDIBLES. ljupko je to i simpa i sve, animacija stvarno prvoklasna, ali priča i likovi su tek OK. plus, neoprostivo nabijanje na nos meni ogavnog naravoučenija da 'SVAKO može da kuva'! prc!

i repriza
AIRPLANE
i
AIRPLANE II
koji su isto tako bezvezni -guilty pleasures- kako ih i pamtim. čak mi na ovo gledanje part II i nije delovao tako loše kako sam ga u sjećanju držao. missim, jeste slabiji, ali podnošljiv je.

[Kastor]

DEATH AT THE FUNERAL - jezivo nesmešna komendija frenka oza (bolje zvuči prepričana nego pogledana, pa me ne bi čudilo da se još neko zajebe i pogleda je)

Kakva tupava tvorevina. Zajebah se i ja prošle jeseni...

[DušMan]

Cudi me, Harvi, da nije bilo ni jednog Hostela na tvojoj novogodisnjoj plejlisti.

[Ghoul]

Cudi me, Harvi, da nije bilo ni jednog Hostela na tvojoj novogodisnjoj plejlisti.

ne može to da gleda sa svim tim ujnama i strinama okolo!

[Tex Murphy]

Vidjećete vi kad ja pogledam Hostel 2.

[Truba]

ne da mi se čitati... neam živaca... možel neko kopirati tekst i podvući samo najbitnije...

pisao bih i ja nešto
ali nemam živaca... o mojim filmskim iskustvima u busu...
teško je biti fin, king kong (samo 20 minuta crko disk) duhovi sarajeva, crni gruja i kamen mudrosti, neko čudo od filma o trebi koja polomi noge na klizanju pa se vraća u biznis uz pomoć nekog skejtera fakera...ma ljepota


PRASON  

[Ghoul]

uuu, jebote, koji ste crnjaci i depresivci vi bosanci!
pu, pu, žalosne sove!
     

[Truba]

šut ba

smrde ti ruke ko noge prasonu jedan hahahahahahhahahahaha

[David]

Pa, bolje i taj(&takav) novogodisnji filmski-maraton, nego da se Harv smrzavao kao *ichka gledajuci Luisa na trgu ispred 'Boske' (ng-isnji poklon tzv. 'grada' svojim tzv. 'gradjanima').

[Tex Murphy]

Holy smoke, nisi valjda bio na trgu???

[David]

Ma, jock, ove NG nisam bio u BL (bio prethodne 3-4), a ne bih ni 'proslavljao' na Trgu, jes' normalan...