Eijanaika (1981) Shohei Imamura 3.5/5
Uvek je specijalan dan za mene kada se gledaju Imamurina remek dela.Svakih pola godine naostrim ochne kapke,protrljam mozdane celije,udahnem duboko,i krenem u zivotno-istorijsko iskustvo,nikad krace od 2 sata.Eijanaika traje 2 i po sata,ali koliko god neverovatno zvucalo,ovog puta su umetnost i emocija bile uskracene upravo zbog nedostatka dodatnih pola sata.Zasto?
Majstor jednostavnog zapleta ostaje MAJSTOR,i tu nema spora.Kenji je mladi Japanac,godina je 1866a.Njega brodom,pijanog,na obalu Yokohame dopremaju Amerikanci uz reci:"Kenji je americki drzavljanin sada(a nija ga bilo 6 godina !),treat him with respect !"Naravno,izlisno je reci da ga Japanci odmah strpaju u zatvor,iz kog on odmah i bezi.
Nesto ranije veleposednik,plemenski vodja,vlasnik bordela,osvedoceni poligamista,Kinzo na lukav i prepreden nacin sprovodi totalitarnu politiku dizanjem cena pirinca i ulja,izazivajuci nemire i pobune,koje uspesno reflektuje na protivnike.Sa njim zajedno kao bodyguard koraca i Furukawa,bivsi samuraj,sada ronin.
Bez prevelike pompe i naglasavanja Imamura Kenjiev dolazak simbolicno vezuje istorjiskim dogadjijama.Amerikanci ga(Jenikiji) vracaju kuci 1866e,a bio je tamo 6 godina,sto naravno znaci da je bio iskoriscen u gradjanskim sukobima 1861-65,a posle toga elegantno sutnut nazad.Na njegovoj sudbini Imamura fantasticno opisuje sudbinu prosecnog,siromasnog Japanca u XIX veku.Kenji je ponizavan,varan,hapsen,pustan,iskoriscavan,dizan iz pepela od pionira seoske pobune do tragicnog heroja.Na slican nacin,njegova zena Ine je simbol prosecne Japanke XIX veka,sto je u filmu jos explicitnije i grotesknije prikazano.Kada Kenji po povratku dodje zeninoj kuci,posle 6 godina,ocekuju ga tastove reci:"Nismo imali para,morali smo da je prodamo !!!"Imamura zenske likove tretira u Eijanaiki surovije no ikad.Ne postoji ni jedna koja nije kupovana,prodavana,silovana ili odata prostituciji.
Poseban i najbolji deo filma je poslednjih 20 minuta,koji se mogu nazvati i Imamurinom kadencom,jer se on do te mere specijalizovao,da mu retko ko ikad moze prici.On na duhovit nacin karnevalsko-maskaradnu paradu pretvara u pobunu protiv vladara,sa gorkim obrtom.Grupne scene su majstorski odradjene na sjajnim lokacijama.
Vrlo je tesko kvalitetno vrednovati Imamurine filmove,jer oni disu i posle nekoliko dana i nedelja,slike stizu jedna drugu,a elementi bivaju jasniji i znacajniji.Ipak,uvodjenjem gomile likova,obuceih u autenticne nosnje,predstavljenih u nekih 10ak minuta,Imamura stvara malu pometnju i konfuziju.Dijalozi su brzi i efektni,ali i teski za pohvatati.Duhovitost i vrcavost iz prvih pola sata se pretvaraju psihilosko seciranje likova,drustveno degradiranje i ismevanje.U tome je uspeo,ali meni licno fali Imamura koji mi ostavlja veru u zivot,i sirok osmeh na licu.