Novo u knjizarskim izlozima

[Krsta Klatić Klaja]

imas apsurd da pri tvom plakatu dijalekticki materijalizam (sic!) realno predbacuje krscanstvu/religiji nedodstatak dushe (sic!)

ili ne

[džin tonik]

davor marijan, rat za bosansku posavinu 1992. godine
hrvatski institut za povijest, zagreb, 2020., 408 stranica, tvrdi uvez

najnovija knjiga jednog od vodecih povjesnicara u hr, davora marijana. izuzetna, na nevidjeno.

institut inace prati nevjerojatna snizenja cijena koje izazvale dugotrajne mjere oko korone, pomicanje interlibera i nedostatak prezentacija uzivo. tko voli, a knjige hrvatskih znanstvenika (ako izuzemo razne goldsteine, jakovine, klasice i sl. koji i danas drze barjak jugokomunistickih izvrtanja, podvala i lazi) najbolje su na svijetu. hrvatska historiografija pored stoljetnih nasrtaja krivotvorina iz beograda nista drugo si ne moze priustiti, te se razvila u izvrsnost.

nekoliko primjera:

Srbi u Hrvatskoj (Khuenovo doba)
aktualno za 50 kuna (sa 80)

Mentalni korzet – Spolna politika obrazovanja žena u Banskoj Hrvatskoj (1868-1918)
aktualno za 40 kuna (sa 115)

apsolutno fantasticno:
Mijat Stojanović. ,,Sgode i nesgode moga života"
znaci aktualno za samo 40 kuna (sa 120), stojanovic za 40 kuna!

ili
Korespondencija Andrije Torkvata i Ignjata Brlića. Knjiga prva: pisma 1846.-1856.
samo 50 (sa 140)

pa
Imas puska, imas pistol? O mirovnim operacijama Ujedinjenih naroda u zapadnoj Slavoniji
sa 140 na 30 kuna.

Rasprave o hrvatsko-židovskim i srpsko-židovskim odnosima u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća
60 kuna

itd. znaci izuzetno.

[džin tonik]

vladimir geiger / suzana lecek - "bog cuva jugoslaviju"
politicka i ideoloska pozadina dizajna i ikonografije novcanica kraljevine shs / jugoslavije
hrvatski institut za povijest, zagreb, 2020., 240 stranica, meki uvez, 215 kuna

novo ispod cekica, od vrhunske ekipe povjesnicara. a ako vas zanima razina kvalitete, procitajte, primjerice, baricevu recenziju biografije majka spajka iz pera nadripovjesnicara i drustvenog radnika klasica. knjiga je na razini barica. 
recenzija nedjela: Hrvoje  Klasić,  Mika  Špiljak,  revolucionar  i  državnik  (Zagreb:  Ljevak,  2019), 255 str.
(nemojte bacati klasiceve, goldsteinove i slicne knjige, imaju fenomenolosku vrijednost, a trebali bi cijeniti i fantastiku, pa i kad nije oznacena kao takva.)

[Krsta Klatić Klaja]

[džin tonik]

vladan jovanovic - opijum na balkanu
proizvodnja i promet opojnih droga 1918.-1941.
agm, zagreb, 2020., 324 stranice, meki uvez, 260 kuna

Knjiga obrađuje jednu nedovoljno poznatu i istraženu temu ekonomske i socio-kulturološke povijesti jugoslavenske države između dva svjetska rata.

Prvi dio posvećen je povijesnom pregledu opijumskog pitanja i genezi njegove stigmatizacije diljem svijeta. Rekonstrukcija složenih kontrolnih mehanizama koji su se neprekidno transformirali uslijed sve slabijih učinaka politike kriminalizacije opojnih droga iziskivala je opširniji prikaz okolnosti u kojima su se donosile restriktivne međunarodne konvencije. Također, iscrpna rekonstrukcija svjetskih krijumčarskih organizacija u funkciji je lakšeg razumijevanja tokova opijumskog prometa o kojima govore treći i četvrti dio knjige.

U drugom dijelu prikazane su razvojne faze proizvodnje makedonskog opijuma – važne sirovine u farmaceutskoj industriji, njegova otkupa, unutarnjeg prometa te evolucije njegove tvorničke prerade u samoj Jugoslaviji. Drugi je dio knjige posvećen jugoslavenskim prilikama, prvenstveno uvođenju državnoga otkupnog i izvoznog monopola koji će uvelike preformatirati čitavo opijumsko pitanje čineći ga sastavnim dijelom državne ekonomske politike. Poseban naglasak stavljen je na nespretne začetke prerade opijuma u Jugoslaviji i njegove međunarodne implikacije.

Treći dio obrađuje kaotično stanje izvoza sirovog opijuma i pokušaje njegove standardizacije. U svjetlu bilateralnih odnosa Turske i Kraljevine Jugoslavije predstavljen je njihov zajednički izvoznički pothvat čije su kontroverzije presudno utjecale na tokove i efekte opijumske izvozne politike i poslovanje na američkom tržištu. Posljednjim dijelom knjige dominira raspoloživa građa o krijumčarenju opijuma i opijata na Balkanu, smještena u kontekst transnacionalnog kriminala čiji su se obrisi naslućivali još od kraja 1920-ih.

iako je srpski autor, no poznat sa pescanika, iz insituta za noviju istoriju srbije, postoji nijansa mogucnosti da bi ovo moglo biti bez karakteristicnih podvala i krivotvorina.

[Krsta Klatić Klaja]

Jel ima kad Pavelić šverca?

[džin tonik]

plati, pa klati. evo, prodaje se u superknjizari uz 10% popusta, za 234 kune, pa jednom u zivotu kupi cestitu knjigu:
OPIJUM NA BALKANU - Proizvodnja i promet opojnih droga 1918. - 1941.

[Krsta Klatić Klaja]

Al ja već znam da Pavelić šverca.

Više me zanima Miko Tripalo neoliberal.

[džin tonik]

josip pecaric - revizionisti u hazu
vlastita naklada, zagreb, 2020., meki uvez

Akademik Pečarić: 'Još jedan predsjednik – revizionist?' - Predstavljanje knjige "Revizionisti u Hazu"

Predstavljanje knjige akademika Josipa Pečarića "Revizionisti u Hazu" održano je u utorak u Zagrebu. Na predstavljanje je bio pozvan i predsjednik Zoran Milanović, a autor je objasnio i zašto.

"Dopustite da vas sve lijepo pozdravim i zahvalim se što ste i pored svih ovih ograničenja došli na današnje predstavljanje. Velika zahvalnost ide don Damiru Stojiću koji nam je omogućio ovo predstavljanje.

Korice knjige je napravio opet sjajno moj prijatelj Branko Hrkač.

Veliko hvala i predstavljačima mojim prijateljima koji su vam svojim govorima prikazali na najbolji mogući način ovu knjigu. To su književnik i kolumnist Mate Kovačević, koji je bio najmlađi osnivač HDZ-a ali je uvijek ostao u novinarskoj struci, novinar i publicist Vjekoslav Krsnik, prvi glavni urednik HINE čovjek koji me je svojim tekstovima o Australskim Hrvatima natjerao da počnem intenzivnije razmišljati o položaju nas Hrvata u ondašnjoj državi poznatoj po imenu Srboslavija i novinar i publicist Igor Vukić, predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, društva kojemu i sam pripadam.

Često se autori na kraju predstavljanja knjiga samo zahvale nazočnima i onima koji su zaslužni za nastanak i predstavljanje knjige. Ja ću ipak napraviti i jedan izuzetak pa ću se zahvaliti i jedinom kome sam osobno poslao pozivnicu, a što su i objavila jedino dva portala koja još uvijek rado objavljuju moje tekstove dragovoljac.com i bezcenzure.hr.

Poštovani g. Predsjedniče RH,

Oprostite što Vam ovu pozivnicu nisam poslao na vrijeme nego tek danas dva dana prije predstavljanja knjige o revizionistima u HAZU. Knjiga je o dvojici revizionista (hrvatski PREDSJEDNIK AKADEMIK Franjo Tuđman i ja) koje su takvim proglasili otac i sin Goldstein još u njihovoj knjizi ,,Holokaust u Zagrebu". Otac Goldstein je bio Vaš posebni savjetnik u vrijeme kada ste bili predsjednik Vlade RH. Njegov sin je u to vrijeme postao veleposlanik u Parizu poslije žalosnog pokušaja da postane akademik. Vjerujem da i ja imam nekakve zasluge što je tada spriječena velika sramota za Akademiju i izbor takvog kandidata, ali i veliki plus za nju jer je – vjerujem – to bio i prvi poraz tadašnjih vlasti u kojima ste Vi bili predsjednik Vlade.

Iako bi se nekome moglo učiniti da je ovaj poziv provokacija – on to nije. Naime tek sada vidimo priopćenje Radničke fronte ogorčene Vašim izjavama, kako kažu "skandalozne izjave predsjednika Milanovića o antifašizmu".

Priopćenje počinje ovako...

"Milanovićeva‌ ‌izjava‌ ‌kako‌ ‌'ne‌ ‌mogu‌ ‌svi‌ ‌biti‌ ‌antifašisti'‌ ‌na‌ ‌koju‌ ‌je‌ ‌dodao‌ ‌'da‌ ‌su‌ ‌većina‌ ‌ljudi domobrani‌ ‌i‌ ‌da‌ ‌je‌ ‌to‌ ‌dobro'‌ ‌predstavlja‌ ‌neistinu‌ ‌i‌ ‌opasnu‌ ‌relativizaciju‌ ‌koja‌ ‌pridonosi rastućem‌ revizionizmu."

S obzirom da očito i Vi pridonosite radu nas revizionista, sigurno nije pošteno da i Vama ne pošaljem ovu Pozivnicu.

Srdačno Vas pozdravlja

Dr. sc. Josip Pečarić,

redoviti član HAZU

izvanjski član DANU

Mislim da je i predsjednik našeg društva g. Vukić zadovoljan pojavom još jednog uglednog revizioniste u RH koji je kao i jedan od dvojice revizionista iz HAZU predsjednik RH. Naime, u pozivnici koju sam poslao i g. Milanoviću navedene su izjave dane i na koricama knjige koji navode osude takvih revizionista od ,,stručnjaka" za revizionizam:

Andrej Plenković: ,,Nulta je tolerancija na revizionizam "

Ivo Goldstein: "Dr. Franjo Tuđmana je rodonačelnik povijesnog revizionizma"

,,Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također član HAZU, velecijenjeni akademik Josip Pečarić."

Milan Bulajić: "Ideologiji genocida Cohen-Pečarić" (naziv poglavlja u knjizi)

,,Pečarićeva knjiga Srpski mit o Jasenovcu, uz Cohenovu je najantisrpskija knjiga u povijesti."

Vidimo da je prvi od tih ,,stručnjaka" predsjednik Vlade Plenković. On je uvijek i dosljedno potvrđivao tu svoju ulogu u obrani tekovina revolucije. Spomenut ću samo njegovu komisiju za obranu zvijezde petokrake i osudu ZDS (tj. Vijeće za suočavanje s prošlošću). On je i ,,maknuo" spomen-ploču hrvatskim braniteljima jer je na njoj grb HOS-a koji je odobrila ova država. Pisao sam mnogo prije ove spoznaje o Milanovićevom revizionizmu kako je Milanović svojim izjavama o toj spomen-ploči samo pomagao Plenkoviću da bi ga se uoči izbora prikazalo kao hrvatskog domoljuba.

Kao potpredsjednik HNES-a sudjelovao sam u etičkoj osudi Milanovića, tadašnjeg predsjednika Vlade, za veleizdaju. Napisao sam i niz drugih tekstova u osudi njegovih postupaka kao predsjednika Vlade.

Ali činjenica je da je on i tada imao nekih domoljubnih poteza. To konstatira i Zvonimir Hodak u svojoj jučerašnjoj kolumni (Hodaku je Milanović osoba mjeseca):

U prvoj velikoj imigrantskoj krizi na kratko je zatvorio granicu sa Srbijom, a na njihovu poviku i optužbe izjavio je bez okolišanja kako su Srbi "šaka jada".

Zatim se dogodilo opet jedno novo "događanje naroda" u BiH. "Ogorčeni i obespravljeni narod" iz istočnog Mostara počeo je paliti kuće po zapadnom Mostaru kako bi se "ogrijao i protestovao" protiv visokih cijena grijanja u svom dijelu grada. Milanović se u roku odmah našao na licu mjesta da pomogne smiriti stanje, ali tamo je naletio na njihovu Daliju, Jasmilu Žbanić, koja mu je onako liberalna, miroljubiva i gostoljubiva prosiktala "Marš u Hrvatsku!".

Ja bih dodao da sam iskoristio jednu njegovu izjavu o ratu u BiH i tome kako su ih Hrvati spasili od genocida koju tada hrvatski političari, a valjda i danas, nisu smjeli izreći da bih mu, prije oslobađajuće presude našim generalima, napisao 12 pisama s prijedlogom da predloži generala Gotovinu za Nobelovu nagradu za mir. Na kraju to je dovelo i do u SAD nagrađenog filma ,,Oluja" u kome se ponavlja prijedlog za Nobelovu nagradu. O tome govori i moja knjiga: Nobelova nagrada za 'Oluju'. Knjiga je objavljena na portalu dragovoljac.com. Teško je u državi u kojoj je problem pozdrav branitelja ZDS, a nisu problem simboli onih koji su izvršili fašističku agresiju na nju (zvijezda petokraka i kokarda) tiskati knjigu u kojoj tadašnji američki veleposlanik govori o fašizmu agresora, zar ne? Uostalom poznato je da su Milanović i Gotovina u dobrim odnosima.

U svakom slučaju mislim da je zato bilo u redu pozvati Predsjednika RH, a ne i Predsjednika Vlade RH bez obzira na to što je bilo očito da se Milanović neće pojaviti na ovom predstavljanju. Uostalom ni kao predsjednik Vlade nije mi odgovarao na spomenuta pisma pa ih je ipak bilo toliko, a nije odgovorio ni na pismo u kojem sam tražio da pomogne u prikazivanju spomenutog filma "Oluja". Vjerojatno će i knjiga "Druker" na kojoj radim biti objavljena samo na Internetu. Završit ću je s ovim tekstom koji sam i nazvao JOŠ JEDAN PREDSJEDNIK DRŽAVE – REVIZIONIST?

A kada sam već spomenuo knjigu koju nisam mogao tiskati, a ima ih popriličan broj, spomenut ću dvije koje su tiskane i koje imamo ovdje zajedno s knjigom koju predstavljamo. To su knjige Sto mojih knjiga i Karolina Vidović Krišto. Prva knjiga je posvećena dragom prijatelju i velikom hrvatskom domoljubu Stanku Šariću povodom njegovog šezdesetog rođendana, a druga je itekako povezana s ovom koju predstavljamo jer i u njoj govorimo o napadima na gđu Karolinu Vidović Krišto. Govori i o napadu na nju zbog toga što je kao urednica HTV-a pozvala u emisiju g. Vukića. Naime ona je napravila veliki grijeh jer je pozvala i prof. dr. sc. Hrvoja Klasića za kojega je morala znati da nije stručnjak za tu problematiku već, kao tipični zastupnik jugo-komunističke paradigme u hrvatskoj povijesti, o tome piše samo pamflete. Karolina je ponovo trebala biti najurena s posla jer je trebala znati da se Klasić neće usuditi doći na sučeljavanje s g. Vukićem najvećim današnjim istraživačem Jasenovca. Doista su s pravom na HTV-u procijenili da bi takvo sučeljavanje hrvatske i jugo-komunističke povjesnice bilo pogubno za pamflete Klasića, Goldsteina, Markovine, Jakovine i drugih, zapravo za njihovu podršku Srpsko-hrvatskoj koaliciji na vlasti. Ipak nisu uspjeli u pokušaju da se Karolina Vidović Krišto kazni gubitkom posla. Samo joj nisu više dali da na HTV-u javno nastupa. A za to im se moramo zahvaliti jer su postigli – kako to obično i biva – ono što se ni u snu nisu nadali jer gđu Karolinu danas slušamo mnogo više kao zastupnicu u Hrvatskom saboru.

Zapravo, knjiga je trebala biti moj prilog njenoj kampanji za ulazak u Sabor, mada je jasno da joj takva pomoć nije ni trebala jer je vrlo brzo prepoznata kao najveći zastupnik domoljubne misli u državi.", zaključio je akademik Pečarić.

[džin tonik]

Al ja već znam da Pavelić šverca.

bato, gotovo je s tvojom revizijom "historije". jucer vucko kaze nema prekrajanja i odmah se alo! pozabavio sa tvojim zabludama!

ISTORIJA PAMTI DVOJICU ANTE PAVELIĆA

[džin tonik]

nikola stedul - u sluzbi savjesti
naklada pavicic, zagreb, 2020., tvrdi uvez

Političar i pisac Nikola Štedul (r. 2. XII. 1937. u Rešetarevu kraj Karlovca), izučeni limar i vodoinstalater, diplomirani politolog i filozof, hrvatski politički emigrant od 1956. do 1991. i sudionik Domovinskog rata, jedan je od najzaslužnijih boraca za slobodnu hrvatsku republiku, što je svojim odlikovanjem, Redom Stjepana Radića, dodijeljenim Štedulu u kolovozu 2016., potvrdila i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

O svome životu u Hrvatskoj prije odlaska u emigraciju, o emigrantskim danima u Austriji, Australiji, Velikoj Britaniji i drugim zemljama u koje se sklanjao, a najviše o radu u hrvatskim emigrantskim organizacijama, zbog čega je bio stalna meta tajnih jugoslavenskih policija, napisao je ove memoare, knjigu kakva je u Hrvatskoj rijetka ne samo temom, nego (još više) i spisateljskim darom koji nadmašuje naše memoarske standarde.

Bogatstvo uzbudljivih doživljaja, 'susreta' s političkim progoniteljima, pogibeljnih situacija i obračuna samo je jedan od aduta Štedulovih uspomena. Njihova najvažnija dimenzija jest otkrivanje svijeta koji je prosječnom hrvatskom čitatelju i danas dalek i nerazumljiv, a to je svijet – bez pretjerivanja, krvave – borbe hrvatskih političkih zanesenjaka u tuđini, borbe koja ne traje ni od 1945., ni od 1918., nego praktički oduvijek. Štedulova dionica u toj borbi napokon je pred nama, opisana preciznošću kirurga i magijom vješta pripovjedača.

Štedul se školovao u Novigradu na Dobri i u Dugoj Resi, a u Varaždinu je završio zanatsku školu. Školovanje je nastavio u emigraciji i okončao ga diplomom na sveučilištu (University of Dundee) u Škotskoj. Iz najranijih, dječačkih dana sjeća se i epizode iz sela svojih roditelja seljaka, koje je neko vrijeme bilo na ilegalnom putu kojim su za vrijeme II. svjet. rata Židovi iz Srednje Europe bježali na Zapad. Dobro je zapamtio noć kad je spavao između dvojice bjegunaca i stalno se budio od vrućine, jer mu gosti, brinući se da se ne prehladi, nisu dopuštali da se otkrije. Poslije, kad je već bio u emigraciji u Austriji, molio je oca da mu kaže nešto više o ljudima koji su se za vrijeme rata skrivali u njihovoj kući. No, otac mu ni tada, držeći se obećane konspiracije, gotvo ništa nije htio reći.

Da bi imao od čega živjeti, Štedul se u emigraciji bavio svakojakim građanskim poslovima, a imao je uspjeha i u poduzetništvu, no životni je smisao našao u aktivizmu u političkim organizacijama koje su se zalagale za uspostavu samostalne Hrvatske, što je podrazumijevalo i borbu protiv Jugoslavije.

Bio je marljiv pokretač i suradnik hrvatskih novina i periodike, a zajedno sa suprugom, Škotkinjom Shirley Helen Štedul, napisao je i objavio u Americi, na engleskom jeziku, roman o Bleiburgu i oružanoj borbi hrvatske gerile protiv jugoslavernske države, Križar ili Duh slobode, koji je 2013. objavljen i u Zagrebu, u prijevodu na hrvatski jezik, u izdanju Naklade Pavičić.

Godine 1981. osnovao je u Švedskoj Hrvatski državotvorni pokret i postao njegov predsjednik, zbog čega je na jugoslavenskom popisu za odstrel njegovo ime dvostruko podcrtano. U jesen 1988., kada je navodno u Jugoslaviji već došlo do političkog otopljenja, na desetu obljetnicu ubojstva Brune Bušića u Parizu, iz Beograda je pred njegovu kuću u Škotskoj poslan atentator koji ga je izrešetao sa šest metaka. U ovoj svojoj knjizi Štedul iznosi niz dosad nepoznatih detalja o tom zločinu, zbog kojeg je atentator, u Hrvatskoj imućni ugostitelj, u Škotskoj osuđen na 15 godina zatvora.

U srpnju 1991. Štedul se s obitelji vratio u Hrvatsku i nastavio borbu (ovaj put i doslovno, na fronti) za slobodu svoje zemlje. O sporazumima i nesporazumima s tadašnjim hrvatskim političkim establišmentom podrobno govori u ovoj knjizi.

Tko je Nikola Štedul? Ovisi o tome koga se pita. Otprilike trećina upitanih reći će da je to bivši hrvatski politički emigrant ekstremnih, proustaških stajališta, terorist odgovoran za ubojstva službenih jugoslavenskih predstavnika u svijetu, na kojega je 1988. u Škotskoj Služba državne sigurnosti SFRJ, prema legitimnom nalogu najviših jugoslavenskih vlasti, izvršila atentat izrešetavši ga sa šest metaka. Druga će trećina reći da je Štedul jedan od najčasnijih junaka borbe za slobodnu i neovisnu, demokratsku hrvatsku državu, koji je za svoje plemenite ciljeve bio spreman žrtvovati i svoj život. U trećoj su skupini oni koji nisu sigurni je li Štedul veznjak Inkera iz Zaprešića ili lik iz TV-serije Na granici.

Napokon je na to pitanje odlučio odgovoriti i sâm Nikola Štedul, rođen 1937. u Rešetarevu nedaleko od Karlovca. Od 1956. do 1991. živio u inozemstvu te je napisao je memoare od 700 stranica koji će pod naslovom ,,U službi savjesti" izaći u izdanju Naklade Pavičić u Zagrebu početkom jeseni.

Gospodine Štedul, što vas je motiviralo da napišete memoare?

O mom životu pisali su već mnogi, zvani i nezvani, oni koji su nešto o tome znali, ali većinom oni koji ništa nisu znali ili im je posao bio namjerno javnost dezinformirati. To je bio jedan od razloga što sam se, umjesto trošenja energije na beskrajne demantije kojima se ništa ne postiže, sâm primim pisanja o svom životu, da tako pokušam utjecati na iskrivljenu sliku što su je o meni dugi niz godina stvarali propagandni trubači propalog jugoslavenskog režima, kako u doba Jugoslavije, tako i nakon njezina kraja, a koju i danas mnogi uzimaju kao vjerodostojnu.

Na toj je slici o meni najčešće bilo točno samo moje ime, ali nerijetko ni to. Memoari su uvijek, ne samo ovi moji, nego svi, i oblik isprike onima koje smo voljeli i s kojima smo išli kroz život. A htio bih im reći i hvala, za ono što su učinili za mene, a učinili su nemjerljivo mnogo, i za ono što su učinili za našu stvar, a ta stvar nije bilo što, jer to je Republika Hrvatska. Da nisam imao siguran oslonac u supruzi Shirley Štedul, ne bih izdržao.

Treći je razlog da na jednom mjestu zabilježim svoja politička iskustva i razmišljanja, kao i preokupacije ljudi s kojima sam se sretao u svijetu politike, osobito na području koje me je oduvijek najviše zanimalo, a to je sfera hrvatske nacionalne politike. Stalo mi je do toga da sačuvam ideje i programe, one s kojim sam se slagao, i one kojima sam se protivio, za koje su se zauzimali sudionici borbe za hrvatsku državnu samostalnost.

Do 18. godine živjeli ste u Jugoslaviji, kraće vrijeme u Austriji i Njemačkoj, 15 godina bili ste u Australiji, a 17, sve do povratka u Hrvatsku, u Škotskoj, u kojoj je rođena vaša supruga. Često ste se selili, radili vrlo teške, pa i neobične poslove, u kakve spada i lov na krokodile i papige...

Što se preseljenja i putovanja tiče, ne mogu reći da sam u njima baš uživao, ali sam ih podnosio. Kad vas život jednom iščupa iz vaše postojbine, što se meni dogodilo s nepunih 18 godina, čovjek se teško ukorjenjuje. A relativno se lako pokreće, pogotovo ako pred sobom ima ideal kakav sam ja imao, a to je povratak u slobodnu domovinu. Tridest pet godina sam bio u svijetu, ali nije prošao ni jedan jedini dan da nisam pomislio na povratak. I što bi se moglo učiniti da taj povratak ne bude fatamorgana.

A što se krokodila i papiga tiče, neka to ostane za čitanje memoara. A ja ću vam zauzvrat ispričati kako je završio moj lov na klokane. Bilo je to, naravno, u Australiji, u državi Novi Južni Wales, gdje sam neko vrijeme radio za farmera koji je imao stado od 40 tisuća ovaca.

U to vrijeme, krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina, nisu postojale nikakve zabrane lova na klokane, kokadue, pa ni na krokodile, što je išlo naruku mojim pustolovnim ambicijama. Sve je bilo u redu dok jedne nedjelje farmer nije organizirao izvanredan lov na klokane. Buldožerom je bio iskopan rov dužine 30-ak metara, dubok oko dva metra, koliko je bio i širok. Iza rova je postavljena visoka žičana ograda.

Moj je posao bio da s drugim 'lovcima' tjeram klokane prema rovu i ogradi. Tu bi jadne životinje pokušavale preskočiti ogradu i padale u rov. Tada bi 'lovci' pucali po njima i ubijali ih, dok su se one bespomoćno koprcale. Sudjelovao sam u prikupljanju i pritjerivanju životinja u rov, ali kad je počelo ubijanje, odustao sam. Nisam mogao podnijeti očajničke poglede bespomoćnih bića.

Činilo se kao da su one svjesne potpune katastrofe i onoga što im se događa i da ne mogu vjerovati da postoji životinja tako bešćutna kao što je čovjek. Zajahao sam konja i otišao znajući da ću zbog toga biti ukoren od gazde što sam napustio radno mjesto. Zbunjenost i očaj u očima nemoćnih životinja nikad neću zaboraviti.

Školovali ste se u Hrvatskoj, Australiji i Škotskoj. Počeli ste s diplomom vodoinstalatera i limara u Dugoj Resi i dogurali do fakultetske diplome iz politologije i filozofije na škotskom visokom učilištu Dundee University...

Sve što sam naučio u svojim životnim i akademskim školama, dobro mi je došlo. Zanat koji sam izučio kod majstora Lutza u Dugoj Resi bio mi je od velike pomoći kad sam se obreo u stranome svijetu, kao što mi je i politološki studij pomogao da se bolje orijentiram u političkim labirintima u koje me odvela moja strasna želja da sudjelujem u borbi za slobodu svog naroda.

Ali, koliko je god obrazovanje korisna životna prtljaga, sumnjam da bih se oko nje toliko trudio da u čitanju, učenju, studiju nisam istinski uživao i najbolje se osjećao kad bih za barem poneki četvorni centimetar smanjio polje vlastitog neznanja. Učio sam u svakoj prilici. Posao koji sam obavljao u jednom površinskom rudniku ugljena u Škotskoj nije bio težak, ali je bio ubitačno monoton. Spasio sam se tako što sam na velikoj rudničkoj bušilici kojom sam upravljao čitao knjigu. Dakle, što se mog školovanja tiče, u obzir je dolazilo sve osim odustajanja.

Kad sam se krajem srpnja 1991. s obitelji vratio u Hrvatsku, primijetio sam da se na moje akademsko obrazovanje u Velikoj Britaniji gleda s tragom sumnje, pa sam nakon nekog vremena podnio zahtjev za nostrifikaciju svoje diplome magistra društvenih znanosti. U travnju 1994. dobio sam rješenje kojim se ,,nostrificira diploma Nikole Štedula, stečena na Sveučilištu Dundee, Velika Britanija, kao odgovarajuća fakultetskoj diplomi profesora filozofije".

Rješenje je potpisala komisija sastavljena isključivo od bivših članova komunističke partije. Činili su je prof. dr. Gvozden Flego i prof. dr. Hotimir Burger te prof. dr. Žarko Puhovski kao predsjednik. Sumnjam da su ta gospoda znala da sam u političkim organizacijama koje sam vodio zastupao ideju o suradnji svih političkih snaga i struja u Hrvatskoj i emigraciji, uključujući i komuniste, na uspostavi neovisne hrvatske države.

Kako ste se i zašto uključili u rad hrvatske političke emigracije?

Iz Jugoslavije sam otišao zbog toga što nisam vidio smisao ljudskog života u totalitarnom, neslobodnom i duboko nepravednom poretku. A nisam vidio ni najmanju mogućnost da će se u neko dogledno vrijeme nešto bitno promijeniti. Otišao sam da se vratim. Tada, sredinom pedesetih godina, još su postojali izgledi da će se demokratski Zapad odlučnije, pa i vojno, suprostaviti širenju komunističkog mraka s Istoka, a ja sam sebe zamišljao kao vojnika koji će u tome sudjelovati.

To se nije dogodilo. Istok je odustao od agresivne internacionalizacije, a Zapad je pristao da nesretni europski narodi, među njima i hrvatski, ostanu pod čizmom komunističkog totalitarizma. Bio je to novi modus vivendi koji me natjerao da se oslobodim iluzije o vojniku Zapada i aktiviram u hrvatskoj emigrantskoj politici.

Kažem – u politici, a moji udbaški progonitelji bi rekli – u terorizmu. Jugoslavenski komunistički režim, njegova diplomacija, kao i tajna policija, grozničavo su radili na tome da svaki politički rad Hrvata protiv Jugoslavije, bio on lijevi ili desni, umjeren ili radikalan, diskreditiraju etiketom terorizma. Bila je to svježa, snažna, međunarodno priznata valuta koja je prihvaćana na svim svjetskim političkim šalterima, za razliku od stare, otrcane, preživjele ponude floskula o nacizmu i fašizmu.

Ali i tu su Hrvati imali poseban tretman i njihov se politički aktivizam vrlo brzo počeo 'reklamirati' pod etiketom – ustaški i klerofašistički terorizam. Usput, lažna slika Jugoslavije kao države koja progoni terorizam nije baš uvijek glatko prolazila. Jer bila je javna tajna da ta tobožnja antiteroristička država pruža sigurno utočiše najzloglasnijim teroristima i njihovim organizacijama, što je njezine zaštitnike na Zapadu dovodilo u delikatnu situaciji.

S jedne se strane prešućivalo da Jugoslavija daje utočište terorističkim skupinama, a s druge se radilo na afirmaciji Jugoslavije kao nesvrstane, antiterorističke države. Zloglasni je Šakal (Ramirez Carlos) ugošćen u Beogradu, a čopor šakala poslan je na – Brunu Bušića u Pariz.

Bili ste na čelu Hrvatskog državotvornog pokreta (HDP-a) od njegova osnutka u Švedskoj 1981. do njegova gašenja u Zagrebu 1998. Kako biste ocijenili prilog HDP-a borbi za hrvatsku samostalnost?

Na osnivačkom saboru HDP-a 1981. u Švedskoj bilo je više od pedeset delegata sa svih strana svijeta, od Australije, sjeverne i južne Amerike, do brojnih država Europe.

Temeljna pokretačka zamisao bilo je uvjerenje političkog kruga u kojem sam djelovao – a koji se formirao pod kapom stranke Hrvatski narodni otpor (HNO), u kojoj sam, pod pseudonimom Tomislav Kvaternik, neko vrijeme bio glavni tajnik – da nam je nužan posve nov pristup u borbi za slobodu i državnu samostalnost.

Stari su se politički modeli istrošili i tražila su se učinkovitija rješenja za suprotstavljanje sve agresivnijem specijalnom ratu globalnih razmjera, u kojem su dezinformacije i manipulacije bile glavno oružje protiv obespravljenih naroda koji su tražili svoja legitimna prava.Hrvatski je narod bio u osobito teškom položaju i stoga što nije bilo gotovo nikakve komunikacije između njegova dijela koji je živio u Jugoslaviji i dijela u izbjeglištvu. Mi smo vani još donekle bili informirani o onome što se događalo u domovini, ali naši sunarodnjaci koji su u njoj živjeli nisu o našem djelovanju, ne računajući, naravno, režimske laži, mogli znati gotovo ništa.

Jedna od glavnih zadaća HDP-a, koji je bio zamišljen ne kao stranka, nego kao pokret pod čijim će se krovom okupljati sve hrvatske državotvorne snage, stoga je bilo upoznavanje svjetskih političkih čimbenika s pravom hrvatskog naroda na vlastitu, neovisnu državu i pronalaženje načina da se hrvatska politička emigracija, pa i uopće, 'iseljena Hrvatska', poveže s političkim grupacijama i pojedincima u domovini, kojima je dugoročni cilj bio neovisna, a kratkoročni, što neovisnija hrvatska država.

Htjeli smo našim sunarodnjacima u svijetu i domovini ponuditi politički program koji će počivati na zbiljskim činjenicama, a ne na romantičarskim političkim tlapnjama. Jugoslavija je bila pred raspadom i pred krvavim ratom, ako se ne nađe dobra volja za mirnim razlazom naroda koji su u njoj živjeli.

Pa smo, kao jedan od prvih pothvata naše nove organizacije, na engleskom sastavili brošuru o razlozima i ciljevima hrvatske borbe za samoodređenje i razaslali je (1986./1987.) na tisuće relevantnih političkih adresa po svijetu. Srce te brošure bili su konkretni prijedlozi, njih deset, Ujedinjenim narodima o mirnom razlazu Jugoslavije. Spomenuti samo prva dva. Uvodni je prijedlog bio da se hrvatskim političkim predstavnicima omogući da pred Glavnonm skuštinom UN-a iznesu svoje poglede na jugoslavensku krizu.

Drugi je bio da glavni tajnik UN-a osnuje neovisni odbor koji će prikupiti sve relevantne podatke o jugoslavenskoj krizi i biti popsrednik između svih zainteresiranih strana. Nažalost, središta moći nisu htjela poduzeti bilo što konkretno i efikasno i naš je pokušaj jednostavno prešućen. Kao da ga nitko nije ni primijetio. Ipak, primijetili su ga oni kojih se najviše ticao, jugoslavenske vlasti. I donesena je odluka o mojoj likvidaciji. HDP je bio pokušaj da se Hrvatima u izbjeglištvu i domovini omogući da međusobno razgovaraju. Da govore o bitnome i da uvažavaju ono što govore drugi Hrvati.

Nažalost, naši su neprijatelji to bolje razumjeli od naših prijatelja.

Je li točna predodžba o svemoći Udbe i njezinoj sveprisutnosti u hrvatskim organizacijama?

Tvrdnja o sveprisutnosti nije pretjerana, jer je Udba imala neograničen novčane izvore iz legalnih, ali i nelegalnih, tajnih fondova. Što se ,,svemoći" tiče, to je već drugi par rukava. Novac može gotovo sve, ali tupa glava i s novcem i bez novca ostaje tupa glava. Kao i većina ljudi, ni udbaši nisu mogli pobjeći od vlastite nesposobnosti.

Tako su jugoslavenski obavještajni maheri izveli i operaciju moje kompromitacije s falsificiranim dolarima. Iz Amerike su mi u Škotsku poslali tisuću krivotvorenih dolara.

Očekivali su da ću ja s tim dolarima otrčati u banku zamijeniti ih u funte. I da ću se tako osramotiti, a možda i završiti u zatvoru. Bijedni bi im pokušaj propao i da su dolari bili profesionalnije falsificirani, no nisu. Bili su diletantski proizvod. Uz ostalo, svih deset novčanica imalo je isti serijski broj. Nikad ne bih doznao tko se to sa mnom htio našaliti, da se neki udbaš iz Beograda u svojoj biografskoj knjizi nije pohvalio kako je iz Beograda u zatvor u Škotskoj strpao zloglasnog ustašu. Usput, ja nikad u životu nisam bio u zatvoru, ne računajući onih nekoliko dana u Austriji kad sam kao bjegunac iz Jugoslavije ilegalno prešao granicu.

Ali ubijati su znali?

U tome su bili mnogo učinkovitiji. Počinili su stotinjak ubojstava, ali je ubojica uhvaćeno vrlo malo, a još ih je manje sudski kažnjeno. Razlog tomu je politika demokratskog Zapada, i kojoj je bilo važnije čuvanje Jugoslavije nego progon udbaških zločinca.

Ne samo što ih nisu hvatali, nego su im i pomagali da 'pobjegnu' u Jugoslaviju. Zapadu nikako nije odgovaralo da se razotkriva da njihova miljenica Jugoslavija ubija nedužne ljude, u nekim slučajevima i njegove državljane.

U mome slučaju stvar je ipak bila bitno drugačija. Škotski pravosudni i policijski sustav bio je neovisan o Londonu.

Škotska je policija bila ustrajna u svojoj namjeri da zločinca uhvati i privede ga pravdi.

To je bio jedan od rijetkih primjera kad je u sudskom postupku, bez ikakve dvojbe, utvrđeno da je ubojica bio pripadnik jugoslavenske tajne policije.

Vinko Sindičić vas je nastrijelio sa šest metaka, za što je dobio 15 godina zatvora i već je odavno na slobodi. Kad ste se nakon atentata oporavljali u sigurnoj kući, svećenik vas je pitao jeste li atentatoru oprostili. Jeste li?

Ne računajući susret preko cijevi s prigušivačem iz koje je na mene ispaljen cijeli šaržer od 8 metaka, Sindičića sam sreo u još dvjema prilikama: u sudskoj prostoriji na prepoznavanju atentatora – Sindičić je na prsima imao veliki broj 4 – i poslije na suđenju u Škotskoj.

Ni jedna od tih prilika nije bila baš pogodna za moralnu debatu. A što se tiče škotskog svećenika, onda sveučilišnog profesora, danas biskupa, s njim sam nakon ranjavanja, u sigurnoj kući – u kojoj su me od Sinidičićevih kolega dan i noć čuvala tri policajca – vodio vrlo zanimljive razgovore o filozofiji, religiji i politici.

Mog je sugovornika posebice zanimalo moje poimanje Boga, osobito u trenucima kad mi je život, u najdoslovnijem smislu, visio o koncu te moj odnos prema čovjeku koji me pokušao ubiti. Bih li mu mogao oprostiti? Mogao bih, rekao sam dušobrižniku, da je on svoj čin prihvatio i oprost tražio.

Ali Sindičić ne samo što oprost nije tražio, nego je, svim neoborivim dokazima usprkos, cijelo vrijeme nijekao da je on taj koji je u mene pucao.

Strogo se držao uputa i savjeta koje mu je u pisanom obliku, preko njegove sestre, uputio njegov pretpostavljeni u jugoslavenskoj Službi državne sigurnosti, Udbi, Josip Perković. Te su upute bile kratke i jasne: ni u kom slučaju ne spominji da si ikad bio u bilo kakvom dodiru s našom službom i nikada nemoj priznati da si ti pucao u Štedula.

Mi ćemo ti, također je svome agentu poručio Perković, organizirati najbolju moguću obranu; imamo vrhunske odvjetnike koji mogu unijeti potpunu pomutnju u sudski postupak.

Kako su vas dočekali vaši dojučerašnji progonitelji, naručitelji i organizatori atentata koji su promijenili političku stranu i počeli raditi za Hrvatsku?

Možete mislite kako su me dočekali oni koji su me pokušali ubiti! Dočekali su me s glupim smiješkom na licu i s naoštrnim nožem za leđima. Kad govorim o njima, ne govorim o nekakvim primitivnim špijunima, sitnim doušnicima, agentima provokatorima, kojekakvim kokošarima i plaćenim ubojicama, na kakve se obično misli kad se spomene Udba, nego mislim na široki, strukturirani društveni sloj ruku i nogu, jednom riječju – na sluge, totalitarnog sustava u svim sferama društvenog života, od politike, pravosuđa, gospodarstva, bankarstva i medija do obrazovanja i kulture. Njihova je najveća briga bila da ja u domovini ne dođem na bilo kakvo utjecajnije mjesto u strukturi vlasti.

Što je Perković posebno naglasio u svojim savjetima Sindičiću. Perković je zlorabio svoju visoku poziciju u službi sigurnosti, šaljući izvješća predsjedniku Tuđmanu da ima podatke kako se u mom slučaju i slučaju mojih prijatelja radi o teroristima koje stalno treba držati na oku.

Budući da plan uništenja HDP-a nije uspio dok smo još djelovali u inozemstvu, a promjene u Jugoslaviji i cijeloj istočnoj Europi počele se odvijati brzinom svjetlosti, Udba je svoj neuspjeh pokušala kompenzirati.

I kad smo 1990., nakon prvih demokratskih izbora, odlučili svoju djelatnost legalizirati u Hrvatskoj i u njoj nastaviti provoditi državotvorni politički program, naišli smo na snažan otpor.

Već i sama inicijativa da se u Zagrebu održi naš osnivački sabor dočekana je 'na nož'. Pod svaku su nas cijenu htjeli spriječiti.

Devedesetih ste se često sretali s predsjednikom Tuđmanom. Kakvi su bili vaši odnosi? Kako biste ocijenili povijesnu ulogu?

Bez ikakve zadrške mogu reći da je dr. Franjo Tuđman imao jedinstvenu i presudnu ulogu u stvaranju hrvatske državne samostalnosti. Tako mislim, premda sam bio prilično rezerviran prema nekim njegovim odlukama. Sretna je okolnost što je Tuđman kao sudionik partizanskog pokreta bio prihvatljiv i domaćoj, lijevo orijentiranoj politici, ali i velikom dijelu međunarodnih vladajućih krugova. U tom smislu, teško bi bilo pronaći pogodniju osobu. Istina jest da se on formirao u projugoslavenski orijentiranom okruženju i da je to ostavilo traga u njegovu svjetonazoru, ali on se s vremenom uspješno odhrvao onom najvažnijem, utopiji o sretnoj komunističkoj Jugoslaviji, i potpuno se predao ideji o samostalnoj hrvatskoj državi.

Jugoslavije više nema, Udbe nema. Ali postoje političke snage koje se ponašaju kao da ni prvo ni drugo nije točno.

Takvi su cijelo vrijeme, od nastanka naše samostalnosti, sve do danas, imali golem utjecaj na sva zbivanja u državi i društvu. Napravili su veliku štetu, osobito u vrijeme pretvorbe i privatizacije, ali i na druge načine. Zaustavili su normalan razvitak gospodarstva i negativno utjecali na demokratski sustav upravljanja.

Tuđman nažalost nije imao dovoljno snage suprostaviti se tim čvrsto umreženim, udbaško-jugoslavenskim ostacima totalitarizma.

Zbog grijeha iz prošlosti, oni su se grčevito borili protiv promjena, a zbog straha da će biti pozvani na odgovornost, rukama i nogama su se borili da ostanu na vlasti.

Posljedica toga je, uz sve ostalo, okupirano i potpuno nefunkcionalno pravosuđe. Korupcija i klijentelizam u našoj su državi rasli i cvjetali bolje nego nekad u komunizmu.

Kulturu su u slobodnoj Hrvatskoj posve preuzeli oni koji čeznu za starim sustavom.

Uništavanje hrvatskoga nacionalnog i državnog identiteta čini se pod okriljem kulture na najperverznije načine, i to uz izdašnu materijalnu pomoć i podršku samoga vrha vlasti.

[mac]

Kako to nedužan čovek, a aktivno radi na razbijanju države? Država mora da se brani od narušavanja sopstvenog integriteta, zar ne? Sve sam nedužan separatista do nedužnog separatiste...

[Truba]

Koja drzava?
Treci rajh, sovjetska drzava
Znaci borci protiv NDH su teroristi
Sta je to drzava?
Ako je zakon nepravedan borba protiv drzave je obvezatna

[džin tonik]

nikad necu shvatiti zasto srbi uglavnom priznaju/prizivaju nekakvu jugoslaviju. je li to samo zbog ostvarenja bliskog velikoj srbiji, mogucnosti kolonizacije i pljacke susjeda, te slanja vecine otpada iz srbije na pozicije u istih ili postoji i neka dublja patoloska komponenta...

[Alexdelarge]

Roman o mumiji / Avatar – Teofil Gotje

DVA NAJBOLJA ROMANA TEOFILA GOTJEA U JEDNOJ KNJIZI

Izdavač: Sumatra
Godina izdanja: 2021
Br. str.: 308
Povez: broš
Format: 20 cm
Pismo: ćirilica
ISBN: 978-86-6034-020-9

,,Roman o mumiji" plod je Gotjeove celoživotne fascinacije pradrevnom egipatskom kulturom. Arheološka ekspedicija pronalazi sarkofag, ali umesto egipatskog faraona u sarkofagu otkriva – telo žene. Ko je misteriozna žena Drevnog Egipta, toliko moćna da bude sahranjena u sarkofagu namenjenom bogatim i moćnim faraonima?

,,Avatar" nudi prvu veliku, upečatljivu, umetnički zaokruženu obradu motiva seobe duše iz jednog tela u drugo, i to mnogo decenija pre drugih, znamenitijih varijacija na tu temu, npr. u pričama Barija Pejna ili H. F. Lavkrafta. Pored preseljenja duše imamo i drugi klasični motiv književne fantastike: sklapanje pakta sa đavolom. Gotje se pokazuje kao značajan i još uvek uticajan pionir fantastike sa dobrim osećajem za atraktivnu temu i sa istančanim umećem za njeno slikovito, ali i idejno podsticajno književno ovaploćenje.

Teofil Gotje (1811 – 1872) je bio francuski pisac i pesnik, romantičar, pripadao je krugu pesnika Parnasovaca, začetnik teorije larpuraltizma (l'art pour l'art). U mladosti se bavio slikarstvom, ali se pod uticajem Viktora Igoa opredelio za pesništvo. Kao književnik, pored poezije, pisao je putopise, fantastične romane i priče. Bio je još teoretičar umetnosti i novinar. Prema njemu, svrha umetnosti je traženje i stvaranje lepote, a pesnik mora biti ravnodušan prema političkim, socijalnim i moralnim problemima. Gotje naglašava da je umetnost po prirodi nezainteresovana, da ne sme da služi nikakavom korisnom cilju, jer ,,sve što je korisno – to je ružno", a kako umetnost teži lepom koje ,,ne može ničemu da služi", svrha umetnosti je u njoj samoj. Šarl Bodler ga je smatrao uzorom i posvetio mu je zbirku pesama ,,Cveće zla".

https://sumatra.rs/product/roman-o-mumiji-avatar-teofil-gotje/

[Alexdelarge]

KREČANA

Tomas Bernhard

Izdavač: LOM

Krečana (1970), treći roman Tomasa Bernharda, odmah je privukao pažnju ne samo oštre književne kritike već i zahtevne čitalačke publike, nametnuvši se tako kao jedno od važnih dela neophodnih za potpuno razumevanje bernhardovske poetike. Na veliki publicitet romana uticala je nagrada Georg Bihner, najprestižnije književno priznanje na nemačkom govornom području, koja je te godine dodeljena Bernhardu. Krečana je najradikalnije, formalno najkonsekventnije i estetski najuspelije delo koje je Bernhard dotad napisao. Rigoroznost i neumoljivost narativne tehnike ovde dostiže svoj vrhunac i oblikuje ne samo duh romana već i Bernhardovo pisanje. U ovom romanu se prvi put pojavljuje tema koja će igrati prominentnu ulogu u kasnijim delima – razrađivanje i zapisivanje studije koju Bernhardov junak ima u glavi postoji u glavi, ali nije sposoban da je stavi na papir. Krečana je portret okrutnosti svakodnevnog života, užasa rutine i njenog razornog dejstva na ljudski um.

,,Svi ti milioni ideja, rekao je, koje sam imao i koje sam zaboravio, i to u trenu zaboravio. Mogao bih da naselim ogroman grad misli sa svim tim svojim izgubljenim idejama, da ga održavam u životu, čitav jedan svet mogao bi da živi od svih tih mojih izgubljenih misli, bez svake sumnje, čitava istorija čovečanstva mogla bi da živi od svih tih mojih izgubljenih misli..."

[Alexdelarge]

Vrtoglavica (V. G. Zebald)
750 рсд

Zbirka priča Vrtoglavica je prvo od četiri dela koja čine jezgro Zebaldovih  književnIh ostvarenja na terenu fikcije. Objavljena je 1990, dve godine pre Iseljenika, pet godina pre Saturnovih prstenova  i sedam godina pre Austerlica.  Pojavljivanjem prvog prevoda zbirke Vrtoglavica na srpski jezik, čitaoci dobijaju mogućnost uvida u razgranjavanje motiva i genezu ovog pisca koga smatraju jednim od najznačajnih književnih stvaralaca s kraja XX veka i početka XXI veka.

Neimenovani pripovedač, ophrvan nervnim tegobama,  vodič je na putovanju kroz prošlost.  Delom roman, delom putopis u kome se prepliću razmišljanja o Stendalovoj neuzvraćenoj ljubavi, Pizanelovom umeću, seriji ubistava tajne organizacije, Kazanovi, Kafkinoj priči o ukletom lovcu i zatvorenoj piceriji u Veroni. Iz svega toga, niče nezaboravno štivo jedinstvenog pisca koga je nemoguće imitirati.
Zebaldove knjige je možda najlakše opisati kao ,,san koji ne biste voleli da se završi".



,,Zebaldove knjige nadilaze prozu u uobičajenom smislu reči. Tajnovita lakoća kojom to postiže, najbolji je dokaz njegovog genija".

Dž. M. Kuci


Čitanje Zebalda predstavlja prvorazredni doživljaj zaranjanja u najbolju moguću prozu celokupne evropske književnosti 20. veka

[Alexdelarge]

O POJMU IRONIJE

Seren Kjerkegor

Izdavač: Dereta

Prvi put se u prevodu na srpski jezik pojavljuje ovo delo Serena Kjerkegora, napisano pre gotovo 180 godina, odbranjeno kao magistarska teza (ekvivalentna doktorskim disertacijama iz drugih naučnih oblasti), a ocenjeno od strane takvog autoriteta kakav je Pol de Man kao najbolja dostupna knjiga o ironiji. Ono što je takvom čini, pored dubine, sagledavanja koncepta ironije u totalitetu (od antike do Hegela), upravo su ona svojstva po kojima disertacija velikog Danca odstupa od forme naučnog dela: obilje književnih sredstava u njoj, strast s kojom je napisana, sam duh knjige koja zavodi, ubeđuje i osporava.

Kjerkegor se, kroz Aristofanov, Ksenofanov i Platonov ,,izveštaj", probija do autentičnog Sokrata, kojeg uzima za primer filozofske ironijske pozicije, a zapravo pruža izraz vlastitom odnosu prema životu. Danski Sokrat se tako prvi put poduhvatio jedne od svojih velikih tema – grčkog filozofa koji je znao da ništa ne zna – a kojoj će se vraćati čitavog života, često sa paradoksalnim ishodima, ali i sa sve snažnijom identifikacijom sa njim.

– Jasmina Ahmetagić

[džin tonik]

       
   
stipo pilic / blanka matkovic - jasenovac i poslijeratni jasenovacki logori geostrateska tocka velikosrpske politike i propagandni pokretac njezina shirenja prema zapadu     
hpd dr. rudolf horvat, zagreb, 2021., 640 stranica, tvrdi uvez, 200 kn 
     
   


fnp - zrakoplovstvo nezavisne drzave hrvatske 1941.-1945.
skolska knjiga, zagreb, 2021., 488 stranica, tvrdi uvez, 240 kn

[Krsta Klatić Klaja]

[džin tonik]

"i kazem ja tako svetom petru, prijatelju, prestar sam ja da vodim tu bitku, ali da poslusas moj savet..."

[Krsta Klatić Klaja]

[džin tonik]

andjelko milardovic - simulacija demokracije
agm, zagreb, 2021., 180 stranica, meki uvez, 150 kn

Dr. sc. Milardović - Simulacija Demokracije

[džin tonik]

ako kliknete na link, a vjerujem da mnogima pojam milardovica promoviranog 80ih u bg-u nije nepoznanica, redovni profesor, izuzetni strucnjak svjetskog glasa, e pa mozete vidjeti da je suptilna cenzura cak i strucnjaka tog kalibra ponukala da se pronadje u podkasti ili puckoj ilegali. djeluje simpaticno-sputano, a kasta od ovog primjera moze lako dobiti cir.
no bitno je da se slicne knjige ne reklamiraju, kao da je to danas moguce izvesti, u 21. stoljecu vrsiti informacijsku blokadu ili suptilni teror.

[džin tonik]

       
   
stipo pilic / blanka matkovic - jasenovac i poslijeratni jasenovacki logori geostrateska tocka velikosrpske politike i propagandni pokretac njezina shirenja prema zapadu     
hpd dr. rudolf horvat, zagreb, 2021., 640 stranica, tvrdi uvez, 200 kn

idioti iz srpskog nacistickog vijeca, cvilorad pupavka, u akciji... javor novak briljira:
J. Novak: Zaustavite Reuters, diletanti naređuju

nema bre da se pise po istorija bez filtera. placem.

[Alexdelarge]

ВИКИНЗИ
ПЉАЧКА, ОГАЊ И МАЧ
Шанете Варберг

Превод са данског
Софија Биланџија и Наташа Ристивојевић-Рајковић
Број страна: 526
Издање садржи преко 170 фотографија у боји,
географске карте, стручне коментаре,
библиографију и индекс имена.
Промотивна цена: 3300 динара
Пљачкали су и трговали, освајали и откривали земље широм тада познатог света. Развили су огромну мрежу трговачких рута и насеља дуж река и обала, и за собом оставили трагове који су још увек део наше заједничке историје.
Књига "ВИКИНЗИ. Пљачка, огањ и мач" је свеобухватна повест о викиншком добу, када су нордијски ратници развили једра у потрази за златом, чашћу и у крајњој мери – земљом. Постали су моћни ратници и трговци у свету у ком су истовремено учествовали у насилној борби за власт. Велике битке, политичка борба за моћ, интриге и освајања земаља су сви скупа различити аспекти приче о викиншкој превласти на мору.
Викинзи су се сусрели са светом подељеним на краљевства, царства и халифате, где су хришћанство и ислам представљали моћне религије у експанзији, али у центру њиховог верског универзума налазио се Один. Сусрет између различитих религија и схватања света чини део приче о времену које је викинге одвело од данашњег Нуркапа на северу до Византије и Африке на југу и од Русије на истоку до Канаде на западу.
Књига обухвата 800 година историје, од пада Римског царства до првог крсташког рата. Нарочита вредност ове историјске монографије је та што су у њу укључена и најновија археолошка сазнања, закључно са 2018. годином, а садржи и богат илустровани материјал (издање има преко 170 фотографија у колору), као и читав пратећи критички апарат (стручни коментари, географске карте, библиографија, хронологија, индекс имена).
Шанете Варберг (Jeanette Varberg) je рођена је 1978. године у Оденсеу у Данској. Угледни је дански археолог и ради у Народном музеју Данске. Специјализовала се за данску и скандинавску историју и архелогију и објавила је низ запажених студија и научно-популарних дела. Међу цењена и награђивана дела спадају Бојишта прошлости (Fortidens slagmarker, 2014), Прича о Данској (Historien om Danmark, том 1, 2017) и Људи се одвајкада селе (Mennesket har altid vandret, 2017).
САДРЖАЈ
ДОБА ДРАКАРА
Почетак викиншког доба
Извори за викиншко доба
I. ДЕО: Рођени из хаоса
УЛАЗАК У МРАК
Хиљаду година римске империје
Гостионичарка/коњушарка и цар
Константин Велики
Кристална кугла и странкиња
КОНСТАНТИНОПОЉ И РАТНИЧКИ НАРОД ИЗ СТЕПА
Људи обучени у мишју кожу
Почетак Сеобе народа
Хунски краљ Атила
Атила и Скандинавија
НОРДИЈСКИ БОГОВИ
Одинов долазак
Нордијска божанства
Фимбулвинтер
Аријанство
ИНВАЗИЈА НА ЕНГЛЕСКУ
Ватре које лижу море својим поганим језиком
Англосаксонска Енглеска
Краљевски гроб из Сатон Хуа
НОВИ СВЕТСКИ ПОРЕДАК
Франци и Готи
Јеретички краљ из Равене
Први викинг
Мржња према војнику
ЛЕГЕНДАРНИ СКАНДИНАВСКИ КРАЉЕВИ
Лејре – дански главни град
Стара Упсала – висока дворана
Најстарији закон, краљевске дворане и скупштине
Тисе, Еритсе и Авалдснес
Гробови заборављених краљева
СА ДЕВЕТ ОВНОВА И ДЕВЕТ ПАСТУВА
Битка код Бровале
Масовна гробница на обали
Божанско право на власт
II. ДЕО: Пирати Севера
ЗАТИШЈЕ ПРЕД БУРУ
Арапско сребро
Брод и трговина
Рибе
Апостол Фрижана
КАРЛО ВЕЛИКИ
Рат са Саксонцима
Норвежани у пљачкашким походима
ГОДФРЕД (ВЕЛИКИ)
Скандинавска поморска сила
Принудно исељавање Саксонаца
Каупанг
Украдени град
ПРВИ ПОХОДИ НА ИРСКУ
Норвежанка са ирским реликвијаром
Викиншке гробнице у Даблину
ХАРАЛД КЛАК
Франачки поход на Јиланд
Краљевско крштење
Харалдова последња битка
ЛУЈ ПОБОЖНИ, ЉУБАВ И ГРАЂАНСКИ РАТ
Лабудова песма историјских извора
ОНИ КОЈИ СУ ОСТАЛИ КОД КУЋЕ
Сигрид ме поседује
Фридебург и Катла из Бирке
ПОРОБЉЕНИ
Финданово бекство
ПЉАЧКА, ОГАЊ И МАЧ
Напад на Нант
Рагнар Лодброк
Напад на Париз 845. године
ПИСМО ЦАРА ИЗ КОНСТАНТИНОПОЉА
Печат из Хедебија, Рибеа и Тисеа
МОРЕ СЕ ИСПУНИЛО ЦРНИМ ПТИЦАМА
Краљица Нуд
Паганска мисија у Ирској
ТРОДНЕВНА БИТКА И ВЕЛИКИ ПОРАЗ ХОРИКА I
Хорик II
АВАНТУРИСТИЧКИ ПОХОД НА ЈУГ БЈЕРНА ГВОЗДЕНОГ И ХАСТИНГА
Ко вуци у тору
Паганин Пипин II Аквитански
КА БОГАТСТВИМА ИСТОКА
Прво освајање Кијева
ВЕЛИКА ПАГАНСКА ВОЈСКА
Борба са краљем Елом
Берзеркери
Свети Едмунд
Ивар Бескосни, Горм и Алфред Велики
Wintersetl
Данелаг
СЛОМ КАРОЛИНГА
Опсада Париза
Три немани се издижу у борби
Преговори Карла Дебелог
III. ДЕО: Борба око Белог Христа
КА ДАЛЕКИМ ХОРИЗОНТИМА
Исланд и острва у северном Атлантику
Харалд Лепокоси
Отарово путовање
Вулфстаново путовање по Балтичком мору
ТРГОВИНА НА РУСКИМ РЕКАМА
Викинзи у Гнездову
Златна фигура жене
Оснива се Кијевска кнежевина
ВИКИНЗИ НА ВОЛГИ
Ибн Фадлан и Анђео смрти
Жена из Тимерјова
РАГНХИЛД И ЗАБОРАВЉЕНИ ВИКИНЗИ
Див из Норвешке
Асфрид и освајање Хедебија
Погребни брод у Ладбију
НОВЕ ВИКИНШКЕ ДРЖАВЕ НА ЗАПАДУ
Роло и Нормандија
Борба за Бретању
Доба ирских викинга
Закопано сребро
СЕВЕРНЕ ВАЛКИРЕ
Едвард Старији
Госпа од Мерсије
Елфвин, друга госпа од Мерсије
Ратничка гробница из Бирке
ЕТЕЛСТАН УЈЕДИЊУЈЕ ЕНГЛЕСКУ
Битка код Брунанбурга
Борба за Норвешку и Јорк
ГОРМ МОЋНИ И НОРТМАНИЈА
Тира Данебод ʼПонос Данскеʼ
Јелинг
ИНГВАРОВ СУСРЕТ СА ГРЧКОМ ВАТРОМ
Узалудни напори у Азербејџану
Велика кнегиња Хелга
Непромишљени ратови кнеза Свјатослава
ПРЕТЊА ИЗ НЕМАЧКЕ
Топло време, вино и напредак
Најстарија машина Севера
ХАРАЛД И БЕЛИ ХРИСТ
Између две религије
Улф Галицијски
Немачки напад из 974. Године
Смрт у Риму
КРАЉЕВИ СПОМЕНИЦИ
Кружна утврђења
Под Одиновим будним оком
ПАД БИРКЕ И СУДБИНА КИЈЕВСКЕ КНЕЖЕВИНЕ
Борба за Кијевску кнежевину
Црна могила
Скандинавски ратници у служби Кијевског кнеза
СВЕН РАШЉОБРАДИ И ЖЕЂ ЗА СРЕБРОМ
Друго викиншко доба
Укрстићемо мачеве и копља
IV ДЕО: Последњи плес дракара преко Северног мора
НАСЕЉАВАЊЕ ИСЛАНДА И ГРЕНЛАНДА
Пут у Зелену земљу
Херјолф и морж
Пророчица Торбјерг Мала
Викинзи у Америци
ЕТЕЛРЕД НЕСПРЕМНИ – НЕСПОСОБНИ КРАЉ
Краљевски гусари
Битка код Клонтарфа
УСПОН И ПАД СЕВЕРНОМОРСКЕ ИМПЕРИЈЕ
Близак Светом Петру
Олаф Свети
Елфгифа и Норвешка
Распад империје
Са борбеном секиром Хел
НА ИСТОКУ ПОСТАДОШЕ ХРАНА ОРЛОВИМА
Царска гарда и Харалд Сурови
Хедеби у пламену
ПОСЛЕДЊИ УДАРАЦ
Сан о изгубљеној империји
Свети Кнут
КА КАПИЈАМА ЈЕРУСАЛИМА
Књига живота
Од викинга до крсташког витеза
ВИКИНШКО НАСЛЕЂЕ
ЗАХВАЛНИЦА
ПИСАНИ ИЗВОРИ
Римски извори
Франачки и немачки извори
Енглески извори
Арапски извори
Руски и византијски (грчки) извори
Саге, Саксо и рунски каменови
Хронолошка таблица
Поговор
Литература
Списак илустрација
Индекс имена

[Truba]

Steta cErilica
Citam istoriju engleske od mortona

Vikinzi zauzimaju pola pasusa

[Boban]

vikinzi nisu narod ni nacija, to je naprosto njihov izraz za pomorce...

[Alexdelarge]

Apropo ničega: Autobiografija
Vudi Alen


Format: 13x20 cm
Broj strana: 376
Pismo: Latinica
Povez: Mek


U ovoj iskrenoj, duhovitoj i na momente komičnoj autobiografiji slavni režiser, komičar, pisac i glumac daje detaljan osvrt na svoj burni život. Započevši priču od detinjstva u Bruklinu i pisanja za varijete i različite šou-programe u prvim danima televizije, kada je radio s velikanima komedije, Alen opisuje teške trenutke dok je nastupao kao stendap komičar pre nego što je stekao slavu i uspeh. Jedinstvenim i dinamičnim stilom, on opisuje kako se otisnuo u svet filmskog stvaralaštva s komedijama poput Uzmi novac i beži i dočarava celu svoju šezdesetogodišnju, bogatu karijeru scenariste i režisera – od klasika Eni Hol, Menhetn i Hana i njene sestre do novijih filmova, među kojima je Ponoć u Parizu.

Alen otvoreno govori i o svojim brakovima, skandalima i optužbama kojima je bio izložen i koje se ponovo obrušavaju na njega, ljubavnim vezama i slavnim prijateljima, sviranju džeza, o svojim knjigama i pozorišnim komadima. Upoznajemo se s njegovim demonima, greškama, uspesima i osobama koje je voleo, s kojima je sarađivao i od kojih je učio.

Veoma zabavan, krajnje iskren, živopisan, izvrstan autoportret čuvenog umetnika koga smatraju jednim od najvećih filmskih režisera našeg vremena.

,,Rođen s petljom karakterističnom za Njujorčane, vrstan stručnjak za šale na svoj račun, Alen govori ono što drugi misle – prokleta kontroverza."
New York Journal of Books

,,Izvanredna, urnebesna, očaravajuća priča začinjena svetlucavom zvezdanom prašinom."
National Review

https://www.laguna.rs/odlomak_6337_apropo_nicega_autobiografija.html

[ainu]

Roman Fernanda del Pasa, jedan od najvažnijih istorijskih romana hispanoameričke književnosti:

https://tanesi.co.rs/proizvod/2018/

[Alexdelarge]

Forest Gamp

Vinston Grum

Izdavač: Laguna

Roman po kojem je snimljen jedan od najboljih filmova svih vremena.

Dobro, pa šta? Možda sam idiot, al većinu vremena, u svakom slučaju, pokušavo sam da uradim pravu stvar – a snovi su samo snovi, zar nisu? Pa šta god drugo se desilo, ja kontam ovo: uvek mogu da pogledam unazad i kažem, barem nisam vodio dosadan život.

Jel znate šta mislim?

Forest Gamp je sa šesnaest godina bio visok metar i devedeset osam santimetara, težio je sto deset kilograma, imao je koeficijent inteligencije 70 i ne baš prijatno detinjstvo. Ali je umeo da trči. I to veoma brzo. A onda ga je otkrio Univerzitet Alabame i od njega stvorio mladu zvezdu američkog fudbala. Tada je počela neverovatna avantura našeg komičnog junaka. Od vijetnamskog heroja do igrača ping-ponga svetskog ranga, od rvača u nameštenim mečevima do uspešnog preduzetnika, naredne tri decenije sudbina je sa Forestom zbijala šale.

Ovo je priča pravog Foresta Gampa. Ne onog sa filmskog platna. On psuje, puši travu, ide u zatvor, posrće i ustaje. Ponekad je prek, ali ipak ima zlatno srce. On je neobičan čovek, sa još neobičnijom životnom pričom, onom koju ne znate jer još niste pročitali ovu knjigu.

Je l' znate šta mislim?

,,Mudar poput Kandida, zabavan poput Haklberija Fina. Roman nepatvorene i brutalne iskrenosti."
– Los Angeles Times

,,Razmišljajući o svom životu Forest Gamp nam otkriva izvanredno originalan pogled na svet."
– Chicago Tribune

,,Forest Gamp je junak koji zaslužuje da uđe u anale književnosti kao veliki američki heroj."
– Star-Banner

[Alexdelarge]

Razgovori s Tomasom Bernhardom

Tomas Bernhard , Krista Flajšman

Izdavač: Red Box

Žanr: Autobiografije i biografije, Publicistika


Cena u knjižarama: 693,00 din

[džin tonik]

ljubica stefan - srbija i albanci
detecta, zagreb, 2021., tvrdi uvez, 520 str., 190 kn
(reprint iz nekoliko casopisa iz 1989. gdje zatajen autor)

"Nije se mnogo čuditi grubim instinktima naše seljačke mase za čije se školovanje i civiliziranje ova država nikada nije brinula; ne treba se zgražati ni nad uskim i bijednim političkim i duhovnim obzorjem naših vojnih zapovjednika, koji su odgojeni tako da hladnokrvno, zlikovačko ubijanje desetaka i stotina Arbanasa, njihovih žena i njihove djece drže nekakvim junaštvom; ne treba se revoltirati ni zbog buržoaskog javnog mišljenja koje daje moralno opravdanje za sva ta zvjerstva, koj, štoviše, izaziva apetit za uništavanjem Arbanasa i njihovih obitelji... budući da parolu za takvo shvaćanje i takvu politiku bacaju ljudi koji u Srbiji stoje na najvišoj društvenoj i političkoj razini."
Dušan Popović

[Alexdelarge]

VLADIMIR VELIČKOVIĆ – PEINTURE / PAINTINGS / 1966 – 2019
Lydia Harambourg, Vuk Veličković

8.500 rsd

Monografija Vladimira Veličkovića.

Autorka teksta monografije je Lidia Haramburg, članica Francuske Akademije umetnosti. Koncept monografije osmislio je umetnikov sin Vuk Veličković, a za dizajn je zaslužan Futro Design Studio.

[džin tonik]

Vlatka Vukelić, Vladimir Šumanović - Četničke postrojbe u službi Nezavisne Države Hrvatske

Knjiga "Četničke postrojbe u službi Nezavisne Države Hrvatske" opisuje osnovna obilježja političkog poretka koji je nastao nakon što je određen broj četničkih postrojbi potpisao sporazume o priznanju vrhovništva Nezavisne Države Hrvatske. Pritom su u njoj, osim opisa vojno-političkih događaja na osnovi dostupnih arhivskih dokumenata, skicirane i životne realnosti u vezi s funkcioniranjem međuljudskih odnosa na područjima obuhvaćenim tim sporazumima.
Činjenica da su ti sporazumi potpisani vidljiva je ne samo u tekstovima sporazuma nego i u drugim onodobnim zapisima civilnih i vojnih tijela NDH te dokumentima njemačkih vojnih ustanova. Sporazumi kojima su te četničke postrojbe priznale vrhovništvo NDH imali su cijeli niz odredaba kojima su njihovi potpisnici detaljno definirali svoje odnose.

Ova je knjiga jedinstvena po tome što je prvo takvo djelo koje je dosad objavljeno o ovoj temi, temeljeno na iscrpnoj arhivskoj građi te donosi mnogo toga dosad nepoznatoga o ovom višestruko burnom i kontroverznom razdoblju ne samo hrvatske povijesti nego i šireg prostora susjednih zemalja.

[Krsta Klatić Klaja]

Šta ti ja pričam zole nego da su fašisti braća

[džin tonik]

tvoj je bato problem, neovisno sad sto imas tu bizarnu potrebu meni, znaci ultimativnoj spoznaji, nesto pricati, da sve gledas kroz urnebesni jugokomunisticki crno-bijeli filter.
da, zamisli, bilo je i postenih ustasa i cetnika, da, zamisli, yukom pokret je bio zlocinacki, pljackaski i nasilnicko-ubilacki, iako deklarativno nesto drugo. da, zamisli, ima naroda koji se dozivljava antifasistickim, dok je duboko fasisticki, primjerice, svi suvremeni "antifasisti" ex-yu.

[Krsta Klatić Klaja]

ah, možda i u fecesu ima vitamina kao što ima poštenih u ustašama, al jbg, fašisti su fašisti

[Alexdelarge]

Стари градови Србије


Едицијe: Монографије
Аутор: Драган Боснић
Број страна / Повез / Писмо:
479 / Тврд / Ћирилица
Димензије: 22.5 × 22.5 cm
ИСБН: 978-86-515-188-08
Година издавања: 2022.
Издавач / Суиздавач: Издавачка кућа Прометеј

2,300.00 RSD

https://www.prometej.rs/wp-content/uploads/2022/01/stari-gradovi-srbije-WEB.pdf


,,Нема града на свету око кога су се јагмили толики народи, под чијим су се бедемима водиле толике битке, који је толико пута мењао власника и педесет пута уништаван да би се свих педесет пута поново из историјског гроба подигао – као што је наш Београд. Па зар та чињеница што је тај град српски ни најмање о Србима не говори?" – Борислав Пекић



Није поуздано да баш сви путеви воде у Рим, али сигурно да многи воде преко Балкана, где су настале многе цивилизације. Од неолитских Лепенаца, мистичних становника Винче, Келта, Трибала, Дачана, Илира, Грка, Македонаца, Римљана, Словена, Сармата, Гота, Авара, Хуна, Угара, Турака, Татара... Сви су оставили нешто своје – богомоље, светилишта, топониме, обичаје... Гробља и урушене утврде крај пута најбољи су доказ колико су сви хтели ту да остану. Централни део територије између Тимока и Дрине, који се из неког разлога данас назива Западни Балкан, вероватно је највише пустошен. Најупорнији да на том путу рата сазидају кућу су Срби. Осим усмених предања, спаљених кућа и урушених манастира сећање на те борбе чувају и остаци разорених тврђава. Претекле су, углавном, оне које су освајачима највише користиле, наравно, последњима – Турцима и Аустријанцима. Нису сачувале изворни изглед јер су их прилагођавали времену и својим потребама.
Богато илустрована прича о најстаријим насеобинама наших простора



Кад су напуштали освојене територије, обично су их рушили да их нови господари не би користили. Бастионе из којих је долазило углавном зло често су рушили и Срби по ослобађању од туђина. До темеља је срушен Соколац на Соколској планини, а ни Рудничани нису заборавили терор Сали-аге па су град разорили и изместили. Кад је кнез Михаило добио кључеве Калемегдана, Аустријанци су се наругали да је добио тврђаву коју је време одавно прегазило. Револтиран кнез је довукао батерију топова и цео дан плотунима обасипао бедеме. Тек на приговор официра да је бесмислено рушити тврђаву на граници са недобронамерном Аустријом паљба је престала. Од приближно двеста средњовековних утврђења, колико помињу историјски извори, могуће је идентификовати тек педесетак. У мањој или већој мери су очувана, а понека су доступна само добро припремљеним планинарима. Рецимо, Островица,  Милешевац, Куделинов град или Асеново кале. Маглич је један од приступачнијих и недавно је обновљен. Но, кад се пењете стрмом стазом ка високим бедемима, не можете да не помислити да су туда јуришали тешко оклопљени ратници док се на њих сливало кључало уље, падале камене громаде и обасипала их киша стрела. Тврђава се дефинише као одбрамбена грађевина где борави стална војна посада, начињена од чврстог материјала да заштити браниоце од непријатељског дејства, опасана чврстим бедемима и, кад је изводљиво, рововима испуњеним водом. Зидане су на тешко приступачним местима, па им се углавном могло прићи само с једне стране, док су их са других страна чувале природне препреке, попут стена или река.

[džin tonik]

hrvatski institut za povijest - podruznica za povijest slavonije, srijema i baranje
aktualno nekoliko izuzetnih popusta (svjetski dan knjige, dan knjige, noc knjige, marulic, judita...):

the poslastica za samo 500 kn (to je nekih 70% popusta), znaci 12409 stranica izuzetnog casopisa na zzivom papiru:
Komplet svih svezaka (1-21) godišnjaka »Scrinia Slavonica«

Časopis Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest Scrinia Slavonica izlazi jednom godišnje i objavljuje radove posvećene povijesti Slavonije (u novovjekovnom zemljopisnom značenju toga pojma), Srijema i hrvatskog dijela Baranje. Časopis nastoji konstituirati regionalnu slavonsku povijest kao mogući okvir sustavnog historiografskog istraživanja. Podjednako je otvoren objavljivanju temeljnih istraživačkih studija, kao i sintetskih ili preglednih radova te manjih cjelina relevantne povijesne građe. Osim toga, određeni prostor u časopisu posvećuje se i radovima šire teorijske i metodološke tematike, posebice kada su oni relevantni i primjenjivi u konkretnom regionalnom istraživanju. Napokon, kroz prijevode članaka i prikaze knjiga nastoji se uspostaviti kontinuirano praćenje historiografskih kretanja i zanimljivijih noviteta u zemljama u neposrednom susjedstvu slavonske regije, Mađarskoj, Srbiji (Vojvodini) i Bosni i Hercegovini, jer su ti prostori tijekom minulih stoljeća neprestano bili obuhvaćeni različitim sklopovima uzajamnih veza i suodnosa pa se i interesi i rezultati njihovih modernih historiografija u znatnoj mjeri preklapaju (što ne znači da se i podudaraju), čineći nužnom komunikaciju i uzajamno poznavanje, a poželjnom i suradnju i argumentirani dijalog. Časopis izlazi od 2001. godine. Od 2011., odlukom Nacionalnog vijeća za znanost, časopis je uvršten u skupinu A1 u popisu kategoriziranih domaćih časopisa iz područja humanističkih znanosti.

100 (!) kn:
Komplet svezaka (1-4) edicije ,,Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.: dokumenti.
(koliko vidim, prva knjiga je drugo izdanje; sadrzajno identicna, tek napomena za, hm, kolekcionare)

i must read, samo 100 kn:
Komplet ,,Katolička crkva u Bosni i Hercegovini i komunistički režim. Knjiga I. i II. 1945. – 1990.

[Alexdelarge]

Poreklo noćne tame: Edgar Alan Po i počeci američke nauke
Džon Treš



Format: 13x20 cm
Broj strana: 448
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja:
28. april 2022.
ISBN: 978-86-521-4467-9
Prevodilac: Ksenija Vlatković

https://www.laguna.rs/odlomak_6675_poreklo_nocne_tame_edgar_alan_po_i_poceci_americke_nauke.html

[Alexdelarge]

Ko je ubio Jovana Skerlića

Momčilo Đorgović

Izdavač: Laguna

Žanr: Publicistika, Domaći pisci, Istorija

Politika u zemlji ,,zbežalih"

Politika. Korupcija. Pljačka naroda. Pozlaćivanje prostakluka. Svađa i ljubav sa velikim silama. Kult vođe. Istorijska bespuća. Ratovi. Nasilja. Ubistva i trovanja – licence to kill za političke protivnike.

U knjizi Ko je ubio Jovana Skerlića Momčilo Đorgović sagledava dubok konflikt mlade i stare generacije pred sam početak Prvog svetskog rata, što je odredilo političku, privrednu i kulturnu sudbinu Srbije i njen identitet sve do današnjih dana. Veliki protivnik srpskih radikala Jovan Skerlić bio je ubeđen da njihov vođa Nikola Pašić mladu balkansku državu vodi u uništenje i ambis. I kada je u Narodnoj skupštini 1914. pozvao na opštu pobunu protiv njega i ondašnjih korupcionaša, umro je iznenada u 37. godini kao gromom pogođen. Mnogi su tada u Beogradu smatrali da je otrovan.

Lik jednog od najznačajnijih srpskih književnih istoričara i kritičara posmatra se u ovoj knjizi u svetlu njegovog političkog angažmana i političke filozofije. Skerlić je bio Prometej, verovatno jedina ličnost u modernoj srpskoj istoriji koja je Srbima pokušala da donese vatru ne bi li osvetlili svoju pećinu i unapredili sebe i svoju zemlju, čedo sunca, kako ga je nazivala njegova supruga Klara.

https://www.delfi.rs/_img/artikli/2022/07/ko_je_ubio_jovana_skerlica.pdf

[džin tonik]

werner herzog - jeder für sich und gott gegen alle - erinnerungen
(werner herzog - svatko za sebe i bog protiv svih - sjecanja)
hanser, minhen, 2022., 352 str., tvrdi uvez sa ovitkom, 28 eur

nije kompletna autobiografija, nedostaju dosadne prilike i epizode koje nas ne zanimaju.

[Alexdelarge]

UTEHA FILOZOFIJE
Boetije

Kategorije: Panelinion,
Prevod: Dejan Acović
Bibliografija
Broj strana: 170
Godina izdanja: 2023.

1,149.00 din

Boetije je napisao Utehu filozofije (De consolatione philosophiae) u VI veku n. e., dok je očekivao mučenje, a potom i pogubljenje. Nevino optužen za izdaju, detaljno promišlja o bogopoznanju kao istinskoj svrsi života i, mada ubeđeni hrišćanin, sebe ne teši hrišćanskim načelima, nego učenjima grčke filozofije.
Uteha filozofije je jedno od najčitanijih i najprevođenijih dela u srednjem veku na Zapadu, a prevođeno je čak i na Istoku (Maksim Planud ga je preveo na grčki u XIII veku), i uticalo je na Dantea, Bokača, Čosera i druge. Saveti i mudrosti personifikovane Filozofije koja posećuje zatočenog Boetija zapisani u ovom delu čak i danas mogu da priteknu u pomoć svakom ko traži duhovne uporišne tačke i ko, u povratku na istinske vrednosti ljudskog života, traži sreću.

[Alexdelarge]

Manga - vodič kroz čarobni svet japanskog stripa, novo dopunjeno izdanje

Grupa autora

Izdavač: Tanesi

Žanr: Umetnost

U eri globalizacije, mnoge zemlje su svetskoj pop kulturi ponudile deo sebe. Tako je i sa Japanom, za koga slobodno možemo reći da je jedan od predvodnika moderne civilizacije. Japan je u svetsku pop kulturu uneo mnogo živosti i kreativnosti. Jedan od njegovih najbitnijih doprinosa je svakako japanska manga. Manga i njena ekranizacija (anime) upoznale su svet sa japanskom kulturom i zainteresovali ga za sve što dolazi iz Japana. Manga je na taj način premostila jezičke barijere i otvorila nas ka razumevanju drugačijih kultura što nam je, kao ljudima koji dele život na sve povezanijoj planeti, od izuzetne važnosti.

[džin tonik]

Kad đavoli polete

Ne ubija onaj koji drži nož. Nego onaj kom ostaje imperija.

Bogati Amerikanac Kristofer (Kej) usvaja srpskog dečaka Mladena (Em)...

[džin tonik]

gabriele amorth - ispovijesti vatikanskoga egzorcista
verbum, 2023., tvrdi uvez, 216 str., 20 eura

Ispovijesti vatikanskoga egzorcista

Legendarni svećenik i egzorcist o. Gabriele Amorth kao službeni egzorcist Papine rimske biskupije mnoge je ljude oslobodio dugogodišnjega demonskog utjecaja. Posebice je postao poznat po knjigama Egzorcist govori i Novi izvještaji jednoga egzorcista, u kojima je opisao svoju borbu sa Sotonom i otkrio tajne demonskoga djelovanja. Dvije godine prije smrti dopunio je i probrao tekstove iz tih knjiga objedinivši ih u posebnoj, konačnoj knjizi koju prvi put objavljujemo na hrvatskom jeziku pod naslovom Ispovijesti vatikanskoga egzorcista.

U ovim ispovijestima otac Amorth vodi nas u tajnoviti svijet dajući potresnu viziju svojih svakodnevnih borba s đavlom, ali i mnogobrojne savjete za pobjedu nad Zlim. Služeći se konkretnim primjerima, otkriva kako razlikovati psihička oboljenja od opsjednuća, kako prepoznati znakove đavolske prisutnosti i koje metode demon koristi za svoja zloćudna djelovanja. Daje i odgovor na pitanja: ako je netko opsjednut, je li to njegova krivnja te kako se osloboditi opsjednutosti. Objašnjava kako se zaštititi protiv čaranja i uroka i znači li da, ako nam mnogo toga pođe po zlu, imamo neko prokletstvo. Savjetuje i kako se obraniti od Zloga, koje su molitve zaštite i oslobođenja najuspješnije i koja su to oružja koja svatko od nas treba upotrijebiti u borbi protiv sila tame.

U ovim iskrenim ispovijestima upoznat ćete čuvenoga vatikanskog egzorcista ne kao fanatična čudaka ili moćna vjerskoga čarobnjaka, nego kao ponizna svećenika koji vjeruje u Božju moć i koji upravo tom Božjom snagom oslobađa ljude. Otkrit ćete izvor njegove duboke vjere, pouzdanja i iznimne hrabrosti i saznat ćete kako i sami pristupiti tom izvoru.

sta se jos nece komercijalizirati...
samo je jos ovo falilo u raskalasenih ovcica bez skromnosti. kao da ce to netko citati "da se zastiti od zla" dok ljudi prosto zude da budu "zanimljivi djavlu", "izabrani", "posebni", da ih "iskusa djavo", da ih uopce zapazi. bas. i. upravo. njih. laska im i sama pomisao.

vec vidim porast "opsjednutih" za 120%. ali nista sto skromni zlatko sudac ne bi rijesio kakvom duhovnom obnovom, pa se tako poslije bogatog iskustva obnovljen moze cekati i drugo izdanje, komentirano.

priznajte i vi, zar ovo nije naslov koji vas stvarno privlaci?

Poznati vatikanski egzorcist: ,,Kad zazivam ove svece, Sotona pobjesni"

Egzorcist Gabriele Amorth, koji je preminuo 2016. godine, govori o sotonizmu, opsjednuću, magiji i egzorcizmu. Kako nas Đavao prevari uvijek na isti način, zašto se opsjednute kuće teško oslobađaju, što je zaista bijela magija...



(...)

[džin tonik]

Predstavljena knjiga mons. Batelje o ulozi bl. Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi s transkriptima bolničkih arhiva

(...)

Kuzman: Liječenje jednako za izbjegličku djecu bez obzira na podrijetlo, vjeru

Okupljenima se zatim obratio prof. dr. sc. Ilija Kuzman specijalist infektolog koji ih je uveo u vrijeme događanja, zbrinjavanje djece, moguće medicinske skrbi, postupanja i dostignuća medicine u tome vremenu, odnosno "ljudski profesionalnih etičkih napora koje su ulagali brojni liječnici prethodnih generacija, medicinske sestre posebno časne sestre pri prihvatu, zbrinjavanju i njezi te nesretne djece".

Istaknuo je da su djeca dolazila s ratnim zaraznim bolestima transportima iz prisavskih prihvatilišta u razne ustanove, u nekoliko velikih prihvatilišta, a i u brojna manja. "Najveća prihvatilišta bila su u Jastrebarskom i Sisku gdje su organizirane posebne bolnice."

Profesor Kuzman naglasio je da je Zagrebačka nadbiskupija "uz civilne vlasti organizirala prihvat te djece praktički u svim župama tadašnje velike Zagrebačke nadbiskupije pod patronatom bl. Alojzija Stepinca.

Potkraj 1942. godine Ministarstvo zdravstva u najvećem prihvatilištu u Zagrebu, a to je Zavod za odgoj gluho-nijeme djece osniva privremenu epidemiološku bolnicu za ratnu siročad jer je broj djece u tadašnjoj i sadašnjoj zaraznoj bolnici bio toliko veliki da se nisu mogla više smjestiti ni zagrebačka djeca.

U tu bolnicu se detaširaju liječnici iz zarazne bolnice i ona radi kao ispostava matične zarazne bolnice u Zagrebu. Zaključak, način liječenja tadašnje medicine u tadašnjim uvjetima bio je jednak za izbjegličku djecu bez obzira na podrijetlo, vjeru i bilo što drugo kao i domicilne zagrebačke djece."

Vukić o kozaračkoj djeci i ulozi kardinala Stepinca

Novinar i publicist Igor Vukić u svom izlaganju istaknuo činjenice koje, kako navodi, temelji na dokumentima i istraživanjima koja su ranije spomenuta. "Centralnu ulogu u zbrinjavanju ratne siročadi imala je onodobna Hrvatska država.

Nezavisna Država Hrvatska je bila ta koja je svojim resursima organizirala prihvat i prihvatilišta, prijevoz i na kraju liječenje te djece. To ne znači da je uloga nadbiskupa Stepinca ili Caritasa bila nevažna, ali ona se savršeno nadopunjavala s onim što je radila Hrvatska država.

Posebice je to važno razmotriti kad se gleda taj najosjetljiviji dio tog izbjegličkog vala koji je nastao 1942. godine nakon protupartizanskih vojnih operacija osobito na planini Kozari."

Nastavio je govoreći o tome da su se kozaračka djeca, djeca srpskih roditelja zbrinjavala jednako kao i djeca muslimana i drugih te da je "ta država radila jednako bez diskriminacija. Nitko ne bi mogao organizirati vlak ili autobus da tu srpsku djecu poslije slaganja pobunjeničke tvorevine na Kozari preveze u Zagreb ili u Sisak i da im se tamo pomogne, da ih se liječi.

Nitko ih ne bi mogao smjestiti u bolnice već prvih dana kad se saznalo o događajima na terenu.(...) Ministarstva organiziraju liječnike koje šalju i koji odlaze na taj teren i oni pomažu tim ljudima najviše što mogu, ali diskriminiranja, zanemarivanja i nastojanja da se nekome učini nešto nažao nije bilo."

Danon Batelji dao brojne dokumente

Okupljenima se kratko obratio i zagrebački poduzetnik židovskoga podrijetla Marko Danon. Plod njegova upornoga višegodišnjega istraživanja jest i povijesna činjenica da je nadbiskup Stepinac spašavao Židove i u zagrebačkoj bolnici Sestara Milosrdnica u suradnji s tamošnjim milosrdnicama, liječnicima i ostalim zdravstvenim djelatnicima. On je mons. Batelji dao brojne dokumente kako bi ih detaljno provjerio, istražio i obradio te pretvorio u knjigu.

(...)

lijep rad. bas me zanima koliko ce u svjetlu sve ucestalijeg izbijanja istine na povrsinu jos trajati aktualne jugokomunisticke i srbofasisticke podvale, sva ta sprdacina i sramota ljudska. bas sramota.
inace beogradske arhive znaju i da je budisavljevicka (znate, ona sto je "spasila 10.000 djece iz logor za deca ndh") djelovala u sklopu akcije institucija ndh u zbrinjavanja djece i za svoj angazman bila odlikovana od ndh. primila je odlikovanje od ndh za angaziranje u akciji zbrinjavanja djece.

[džin tonik]

Objavljena knjiga 'Jasenovački popis – Lažne žrtve' Banića i Koića

Kao rezultat višegodišnjih istraživanja podataka iz Poimeničnog popisa žrtava KL Jasenovac 1941. – 1945. s mrežne stranice Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac objavljena je knjiga autora Nikole Banića i Mladena Koića pod naslovom ,,Jasenovački popis – Lažne žrtve". Većina materijala u knjizi još nije bila nigdje objavljena, a što se tiče tekstova prethodno objavljenih u Hrvatskom tjedniku, u knjizi su oni nadopunjeni novim saznanjima i povezani u veće tematske cjeline. Knjiga ima 792 stranice s 1.258 fusnota tako da se mogu provjeriti navodi iz knjige. 

Mit o Jasenovcu kao zloglasnom logoru smrti počeo se kreirati još tijekom Drugog svjetskog rata. Nije bio jedini, ali je jedini preostali. U procesu znanstvenog razotkrivanja jasenovačkog mita bio je potreban drukčiji pristup od uobičajenog povjesničarskog gdje pojedinac ručno pregledava i obrađuje podatke. U istraživanjima koja su temelj podataka za ovu knjigu korištene su metode masovne usporedbe javno dostupnih baza podataka, ali i ciljanih dubljih obrada specifičnih slučajeva. Time je ujedno svima omogućena provjerljivost podataka i dokaza o Jasenovcu kao masovnoj prevari. 

U praksi to znači da se u knjizi pokazuje i objašnjava kako je mrežni popis JUSP-a Jasenovac masovna prevara budući da sadrži tisuće lažnih žrtava, odnosno osoba za koje se nedvosmisleno može pokazati da nisu stradale u Jasenovcu, već negdje drugdje, da su preživjele rat, da su umnožene na popisu ili da nikad nisu ni postojale. Pri tome je jasno prikazano da se ne može raditi o slučajnim pogreškama, a dodatno su ispitana i statistička svojstva cijelog popisa koja su pokazala kako je popis podatkovno neuvjerljiv. Ništa sličnoga nije bilo utvrđeno kod nekih drugih sličnih popisa žrtava ili progonjenih osoba, a analizirane su tisuće popisa ratnih žrtava. Primjenom inženjerskih metoda iz znanosti o podacima došlo se do rezultata koji ne ovise o subjektivnim interpretacijama, nego su utemeljeni na činjenicama i postignuti su pouzdanim metodama, a ne proizvoljnim nagađanjima.

Skoro svi rezultati objavljeni u knjizi su ponovljivi i provjerljivi bilo kojem zainteresiranom čitatelju budući da se temelje na javno dostupnim izvorima podataka kao što su digitalne baze javnih ustanova (Yad Vashem, Američki muzej holokausta, arhiv Arolsen), popisi žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, jugokomunistički i srpski popisi žrtava, zapisi osoba pokopanih na grobljima, osmrtnice, povijesne knjige s popisima žrtava različitih događaja Drugog svjetskog rata, biografski leksikoni, enciklopedije, novinski zapisi, videozapisi s mrežnih usluga kao što su YouTube te drugo. Posebno se pažnja davala tome da glavni javno dostupni mrežni izvori budu arhivirani tako da mogu biti dugotrajno dostupni.

Uz uvodni dio i uobičajeni kraj knjiga se sastoji od ovih osam poglavlja: Tvornica mitova, Poznati kao lažne jasenovačke žrtve, Statistika, Izvori, Narodi, Promjene, Prosvjetljenje i Na kraju.

Knjigu je moguće naručiti u svakoj boljoj knjižari regije država nasljednica Jugoslavije ili na broj +385 (0)23 305 277. Cijena knjige je 35 eura + poštarina.

[džin tonik]

KRISTOV PRODOR U DANAŠNJOST

U mjeri u kojoj je za hrvatski narod, a posebno za katoličke vjernike koji mu pripadaju, važan bl. Alojzije Stepinac trebala bi se mjeriti važnost objavljivanja ne nečega o njemu, nego nečega što je njegovo. Kada bi neki narod među svojim velikanima imao osobu koja desetljećima nakon smrti taj narod povezuje, okuplja, osvjetljava mu obraz, pred Bogom zagovara i na više ga načina duhovno ujedinjuje – kao što to hrvatski ima u bl. Stepincu – taj bi narod zacijelo kulturnom, društvenom i nadasve duhovnom senzacijom proglasio objavljivanje gotovo 300 stranica izvornoga teksta te osobe i pitao se što ta novoobjavljena riječ za njega danas znači. Moglo bi se postaviti pitanje zašto je trebalo proći gotovo sedamdeset godina da se tek ovih dana objavi 39 propovijedi zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca, koje su dosad bile poznate samo nekolicini odabranih. Zašto se, nadalje, tek 63 godine nakon smrti i 25 godina nakon Stepinčeve beatifikacije mogla široj javnosti otvoriti nova riznica originalnoga i autentičnoga naučavanja u Krašiću zatočenoga nadbiskupa Stepinca? Djelomično je odgovor na to pitanje dao osobno nadbiskup Stepinac kada je, prema povijesnim izvorima, iz poniznosti odbio da se te propovijedi tiskaju sredinom pedesetih, još za njegova života, a oporučno ih je, kako je na zagrebačkom predstavljanju u utorak 7. studenoga rekao postulator kauze mons. Juraj Batelja, ostavio bosonogim karmelićankama u Brezovici.

No odgovor na pitanje zašto se objavljuju tek sada...

(...)