Dead Set

[дејан]

Dobih 2+4 epizode ove mini serije iz daleke Engleske, koja je pushtena za Halloween (od 18-31 oktobra)

Nisam uspeo da nadjem da li ste do sada postovali o njoj, pa ako jeste uputite me.


http://www.imdb.com/title/tt1285482/

'During a fictional series of Big Brother, a zombie outbreak occurs, but the house-mates are unaware of the impending doom outside of the Big Brother House'

[DušMan]

Samo par reči by Ghoul na temi o najnovijem Hemitoru.
Ja i dalje nisam odgledao ništa dalje od pilota, ali se oštrim a to.

[Ghoul]

Samo par reči by Goran Skrobonja na temi o najnovijem Hemitoru.

znači, ignorišeš me.
to je, dakle, igra koju sada igraš!
dobro... sam si to hteo...

[DušMan]

Šta se buniš, zamenio sam te za Gorana.
Trebalo bi da budeš zahvalan.

[Ghoul]

pre svega, kaže se 'trebalo'...
a pored toga, MENE si zamenio...    

[DušMan]

Da znaš, čim sam otkucao post pomislio sam da će neko da se javi da me ispravi, ali sam onda pomislio da sigurno niko nije toliko dokon.

[Shozo Hirono]

Dobar ovaj Dead Set.Vesta mesavina Big Brother+Rec+28 Days Later+Cloverfield+bilo koje kvalitetno nedonosce zombi apokalipse !

[Kunac]

Dobar ovaj Dead Set.Vesta mesavina Big Brother+Rec+28 Days Later+Cloverfield+bilo koje kvalitetno nedonosce zombi apokalipse !

Danas uživam u prvom setu. Jedva čekam.

[crippled_avenger]

Pogledao sam dve epizode i serija mi se jako dopala za sad. Pre svega, likovi se ponašaju prilično razumo. Što se režije tiče to ja ova vrlo atraktivna nova britanska TV škola, sa dosta pokreta kamere, agresivnom montažom, što svemu daje dodatnu dinamiku i utisak skupog projekta.

[Kunac]

Dobar, dobar... Zombiji su brzi, ali mi nije smetalo. Prva epizoda o 45 minuta je pobednik, još samo da ne iznevere i preostale 4 od po 25.

[Ghoul]

za one koji bokotuju moj forum, a i za one treće, evo šta sam tamo napiso o ovom sočinjeniju:

DEAD SET

pogledah englesku TV seriju sa zombi tematikom, emitovanu pred nedavnu Noć veštica nekoliko dana uzastopno (sve ukupno ima oko 2,5 sata materijala).
preciznije, radi se o hiperbrzim, sprint-zombijima – ali za razliku od bojlovih ZARAŽENIH, ovi prvo (kao kod romera) UMRU, pa tek onda tako skaposani – trče i čereče kog stignu!

uzrokom pošasti se u ovome uopšte ne bave (sem usputnim nagađanjima, još proizvoljnijim i indirektnijim od romerove venerine sonde) – tek, odjednom, mrtvi spopadaju žive, ujedaju ih, i šire pošast dalje. svet se raspada vrlo brzo, nema ni nagoveštaja od vojske, policije ili vlade – TV brzo utihne, sporadično i indirektno se vide vesti iz drugih delova sveta u 1. fazi zbivanja (haos), ali kasnije nema ni nagoveštaja dokle je to otišlo, i ima li ikakve šanse da se neka vrsta društva uspostavi. kad se 2 izolovana pajkana s patrolnim kolima pojave u II polovini serijala – čovek se upita šta ovi uopšte traže ovde kad je sve otišlo dođavola, što nisu sa svojim familijama? jer, ne postoji nikakav nagoveštaj da društvo u bilo kom smislu i dalje funkcioniše. svako za sebe, i jebeš sve ostale, to je sindrom koji smesta zahvata sve.

sve je to već viđeno u mnogo boljim filmovima (a 2 najuticajnija na ovo su –ako ništa drugo – barem među najboljima: romerova ZORA i bojlovi 28 DANA KASNIJE, uz dvije žlice ZORA-RIMEJK trčećih zombija i tamošnjih prozaično-banalnih, neikoničnih likova), a glavna 'originalnost' tiče se toga da su gl. junaci ovde uglavnom učesnici (i zakulisni radnici) 'VELIKOG BRATA'. to deluje kao potencijalno moćni satirični momenat, možda i najjači još otkad je romero svoje preživele smestio u TRŽNI CENTAR – ali, relativno malo je izvučeno iz tog ambijenta, i žanrovski, i konotativno, a i to što jeste, najviše na samom početku i na samom kraju, dok tokom najvećeg dela zbitija ne čini nikakvu razliku da li su junaci u kući velikog brata ili u napuštenom hangaru ili u šoping molu – a mikrokosmičke tenzije i problemi su isti: barikade, očuvanje granice između Njih i Nas, nužne akcije na Neprijateljskoj teritoriji (OK, ovde bar idu za lekove a ne da spasavaju kuče, mada je još uvek to usiljeno!) i neminovni prodor Njih u Naš zabran... sve su to opšta mesta zombi-plota koji ilustruju moju tezu da se u današnjem zombi-hororu autori pretežno bave reciklažom, sa vrlo malo šminke i friziranja davno viđenih modela.

to ne znači da film nije gledljiv i umereno zabavan za ljubitelje ove vrste stvari: dinamičan je, nema nimalo smaranja; akcija je žestoka i napeta te osvežavajuće krvopljusna; ima dobrih gross-out momenata, ne samo vezanih za splatter, nego i za sranja druge vrste (he he); ima solidnog humora i saspensa. naravno, to je sve déjà vu, ali so what, pitko i glatko je odrađeno, i za fanove se skroz preporučuje kao vredno pažnje.

stilski je to jaka overdoza shaky cama  - ponegde bojlovski efektna, ponegde prosto zamorna, sa tim 'verite' stilom koji navodi na pomisao da danas SVAKO može da snimi film koristeći taj pristup kao izgovor da ne mora da frejmuje šotove, postavlja svetlo i radi sve one stvari kojima su se zamlaćivali ti neki drejeri, hičkoci, de palme i slične zamlate; to je sad prevaziđeno, sad svako u svojoj avliji može da snimi apokalipsu za nedelju dana svojom video kamerom. ja, kao starovremenski čovek koji voli da ispoštuje pažnju i trud unesen u nastanak kako scenarija tako i slike ne mogu da imam veliko i iskreno oduševljenje za ovaj reciklirani scenario (sa njegovim half-assed i obvious satiričkim mometima vezanim za celebrity culture i velikog brata) niti za taj prežvakani i devalvirani 'verite' stil doveden do svoje negacije i smaračke sveprisutnosti čak i u najkonvencionalnijim TV serijama u kojima kamera mora da se mrda i drhti čak i dok snima porodični razgovor za doručkom:
-sine, evo ti tost (MRD! MRD! ŠEJK!)
-mama (MRD!), dodaj mi mleka (ŠEJK! ŠEJK!)
-draga, ja odoh na posao (CIM! MRD! ŠEJK! VRLUD!)

znači, zavisno od vašeg raspoloženja, tolerancije prema neoriginalnoj ali dinamičnoj reinterpretaciji ustaljenih zombi konvencija i odnosom prema ovoj temi, ovo se može opisati kao 1) koga je briga za još jedan been there done that got the zombie t-shirt?; 2) odlična zombi zabava; 3) ništa revolucionarno, ali se svakako može pogledati... ili sve to zajedno.

PS: najbolja cura u ovome pokazuje sise u sceni tuširanja!

od mene, ocena: mlaka trojka

[Shozo Hirono]

Sacekao sam da prodje razumnih 24 sata od kompletiranja svih 5,pa rekoh da se osvrnem i prozborim.
Ono sto razikuje mene i Ghoulu jeste da za raziku od njega ja spadam u one ljude koji poslednjih x godina predstavljaju verne ili s vremena na vreme manje verne posmatrace kanala B92,pa shodno toj cinjenici bio sam konstantno u nemilosti njihovog kurvanja sa javnim mnenjem koje je cesto bilo propraceno obilnim masturbacijama po citavom drustveno-kulturnom miljeu drzavice."Bastion slobode i demokratije" je preko Big Brother vulgarstine u nase zivote,hteli ili ne hteli uveo gomilu sado-mazo pacenika za male pare,a preko VIP kurca zaboravljene nam ili vonabe zvezdice za velike pare !
E ono sto je svako u jednom trenutku potajno ili javno,sto da ne, pozeleo jeste da udje neko tu i najebe im se majke na prostoprosireni seljacki nacin.E to su nam producenti i autori DEAD SET serijala priustili.AND IT'S A BEAUTIFUL BLOOBATH !!!!!
I niko to ne moze tako kao Englezi,da svoj produkt podignu na nivo drustvene ljigavstine a onda ga okace na pijedestal nihilizmu i opste ljudske nistavnosti i mizerije.Steta sto nisu,kao pre 15ak godina Ghostwatch,osmislili da to bude jos sokantnije,pa recimo u prime time terminu puste ovo kao live show.Mozda bi to bilo previse,ali whatafuck 21 vek je !
U svakom slucaju,ovo nije originalno,naravno Romero je sve to jos davno patentirao,ali kome se iskreno jebe za to,kad je Dead Set ovako zabavan i efektan.Nije remek delo,ali ostace zapisan u memoarima zombi analiticara,kao prijatna soljica caja sa pola kockice secera i kozijim mlekom.
WATCHOUT !Epizoda 4 i nezaboravna scena seckanja !!!!

[Tex Murphy]

Za one koje mrzi da čitaju Ghoulov obiman rivju, evo najinteresantnijih dijelova:

PS: najbolja cura u ovome pokazuje sise u sceni tuširanja!

[Milosh]

Evo šta kaže Simon Pegg o seriji Dead Set; doduše, veći deo teksta Pegg sjajno elaborira na temu: zašto su samo spori zombiji pravi zombiji (i ja se do poslednje reči slažem sa njim), ali negde pri kraju se konkretnije osvrće i na samu seriju:

Simon Pegg The Guardian, Tuesday November 4 2008

As an avid horror fan, I found the prospect of last week's five-night TV zombie spectacular rather exciting. Admittedly, the trailer for E4's Dead Set made me somewhat uneasy. The sight of newsreader Krishnan Guru-Murthy warning the populace of an impending zombie apocalypse induced a sickening sense of indignation. Only five years previously, Edgar Wright and I had hired Krishnan to do the very same thing in our own zombie opus, Shaun of the Dead. It was a bit like seeing an ex-lover walking down the street pushing a pram. Of course, this was a knee-jerk reaction. It's not as if Edgar and I hadn't already pushed someone else's baby up the cultural high street - but that, to some extent, was the point. In Shaun of the Dead, we lifted the mythology established by George A Romero in his 1968 film Night of the Living Dead and offset it against the conventions of a romantic comedy.

Still, I had to acknowledge Dead Set's impressive credentials. The concept was clever in its simplicity: a full-scale zombie outbreak coincides with a Big Brother eviction night, leaving the Big Brother house as the last refuge for the survivors. Scripted by Charlie Brooker, a writer whose scalpel-sharp incisiveness I have long been a fan of, and featuring talented actors such as Jaime Winstone and the outstanding Kevin Eldon, the show heralded the arrival of genuine homegrown horror, scratching at the fringes of network television. My expectations were high, and I sat down to watch a show that proved smart, inventive and enjoyable, but for one key detail: ZOMBIES DON'T RUN!

I know it is absurd to debate the rules of a reality that does not exist, but this genuinely irks me. You cannot kill a vampire with an MDF stake; werewolves can't fly; zombies do not run. It's a misconception, a bastardisation that diminishes a classic movie monster. The best phantasmagoria uses reality to render the inconceivable conceivable. The speedy zombie seems implausible to me, even within the fantastic realm it inhabits. A biological agent, I'll buy. Some sort of super-virus? Sure, why not. But death? Death is a disability, not a superpower. It's hard to run with a cold, let alone the most debilitating malady of them all.

More significantly, the fast zombie is bereft of poetic subtlety. As monsters from the id, zombies win out over vampires and werewolves when it comes to the title of Most Potent Metaphorical Monster. Where their pointy-toothed cousins are all about sex and bestial savagery, the zombie trumps all by personifying our deepest fear: death. Zombies are our destiny writ large. Slow and steady in their approach, weak, clumsy, often absurd, the zombie relentlessly closes in, unstoppable, intractable.

However (and herein lies the sublime artfulness of the slow zombie), their ineptitude actually makes them avoidable, at least for a while. If you're careful, if you keep your wits about you, you can stave them off, even outstrip them - much as we strive to outstrip death. Drink less, cut out red meat, exercise, practice safe sex; these are our shotguns, our cricket bats, our farmhouses, our shopping malls. However, none of these things fully insulates us from the creeping dread that something so witless, so elemental may yet catch us unawares - the drunk driver, the cancer sleeping in the double helix, the legless ghoul dragging itself through the darkness towards our ankles.

Another thing: speed simplifies the zombie, clarifying the threat and reducing any response to an emotional reflex. It's the difference between someone shouting "Boo!" and hearing the sound of the floorboards creaking in an upstairs room: a quick thrill at the expense of a more profound sense of dread. The absence of rage or aggression in slow zombies makes them oddly sympathetic, a detail that enabled Romero to project depth on to their blankness, to create tragic anti-heroes; his were figures to be pitied, empathised with, even rooted for. The moment they appear angry or petulant, the second they emit furious velociraptor screeches (as opposed to the correct mournful moans of longing), they cease to possess any ambiguity. They are simply mean.

So how did this break with convention come about? The process has unfolded with all the infuriating dramatic irony of an episode of Fawlty Towers. To begin at the beginning, Haitian folklore tells of voodoo shamans, or bokors, who would use digitalis, derived from the foxglove plant, to induce somnambulant trances in individuals who would subsequently appear dead. Weeks later, relatives of the supposedly deceased would witness their lost loved ones in a soporific malaise, working in the fields of wealthy landowners, and assume them to be nzambi (a west African word for "spirit of the dead"). From the combination of nzambi and somnambulist ("sleepwalker") we get the word zombie.

The legend was appropriated by the film industry, and for 20 or 30 years a steady flow of voodoo-based cinema emerged from the Hollywood horror factory. Then a young filmmaker from Pittsburgh by the name of George A Romero changed everything. Romero's fascination with Richard Matheson's novel I Am Legend, the story of a lone survivor struggling in a world overrun by vampires, led him to fixate on an aspect of the story leapfrogged by the author: namely, the process by which humanity is subjugated by the aggressive new species. Romero adopted the Haitian zombie and combined it with notions of cannibalism, as well as the viral communicability characterised by the vampire and werewolf myths, and so created the modern zombie.

After three films spanning three decades, and much imitation from film-makers such as Lucio Fulci and Dan O'Bannon, the credibility of the zombie was dealt a cruel blow by the king of pop. Michael Jackson's Thriller video, directed by John Landis, was entertaining but made it rather difficult for us to take zombies seriously, having witnessed them body-popping. The blushing dead went quiet for a while, until the Japanese video game company Capcom developed the game Resident Evil, which brilliantly captured the spirit of Romero's shambling antagonists (Romero even directed a trailer for the second installment). Slow and steady, the zombie commenced its stumble back into our collective subconscious.

Inspired by the game and a shared love of Romero, Edgar Wright and I decided to create our own black comedy. Meanwhile, Danny Boyle and Alex Garland were developing their own end-of-the-world fable, 28 Days Later, an excellent film misconstrued by the media as a zombie flick. Boyle and Garland never set out to make a zombie film per se. They drew instead on John Wyndham's Day of the Triffids, as well as Matheson and Romero's work, to fashion a new strain of survival horror, featuring a London beset by rabid propagators of a virus known as "rage".

The success of the movie, particularly in the US, was undoubtedly a factor in the loose remake of Romero's Dawn of the Dead in 2004. Zack Snyder's effective but pointless reboot parlayed Boyle's "infected" into the upgraded zombie 2.0, likely at the behest of some cigar-chomping, focus-group-happy movie exec desperate to satisfy the MTV generation's demand for quicker everything - quicker food, quicker downloads, quicker dead people. The zombie was ushered on to the mainstream stage, on the proviso that it sprinted up to the mic. The genre was diminished, and I think it's a shame.

Despite my purist griping, I liked Dead Set a lot. It had solid performances, imaginative direction, good gore and the kind of inventive writing and verbal playfulness we've come to expect from the always brilliant Brooker. As a satire, it took pleasing chunks out of media bumptiousness and, more significantly, the aggressive collectivism demonstrated by the lost souls who waste their Friday nights standing outside the Big Brother house, baying for the blood of those inside. Like Romero, Brooker simply nudges the metaphor to its literal conclusion, and spatters his point across our screens in blood and brains and bits of skull. If he had only eschewed the zeitgeist and embraced the docile, creeping weirdness that has served to embed the zombie so deeply in our grey matter, Dead Set might have been my favourite piece of television ever. As it was, I had to settle for it merely being bloody good.

[Tex Murphy]

misconstrued by the media as a zombie flick

Hvala nebesima! Znao sam da će se, ako budem čekao dovoljno dugo, konačno pojaviti neko ko ZNA ŠTA JE PROKLETI ZOMBI. Nažalost, već sama rečenica čiji je dio gore citiran diminišovana je suludom kvalifikacijom da je 28 Days Later "excellent film"  

[Milosh]

Nažalost, već sama rečenica čiji je dio gore citiran diminišovana je suludom kvalifikacijom da je 28 Days Later "excellent film"

Pa kad jeste...

[Shozo Hirono]

Hvala nebesima! Znao sam da će se, ako budem čekao dovoljno dugo, konačno pojaviti neko ko ZNA ŠTA JE PROKLETI ZOMBI.  

Ne verujem ti osim ako si ti video,ili si ti mozda sam ZOMBI ![Tu naravno ne racunam politicare BiH i sire okolo].

[Tex Murphy]

Nažalost, već sama rečenica čiji je dio gore citiran diminišovana je suludom kvalifikacijom da je 28 Days Later "excellent film"

Pa kad jeste...

Ne, ne, ne, pazi, riječ je o 28 Days Later, ne o [REC]  

[crippled_avenger]

I ja više volim spore zombije, sve je to OK, ali serija je stvarno odlična. To što deluje kao da je jednostavno snimiti ovako nešto samo pokazuje koliko je efektno. Najbolji filmski glumci čine da gluma deluje kao nešto lagano, kao da uopšte ne glume. Tako i ovaj rediteljski pristup deluje jednostavno, međutim uopšte nije lako napraviti ovakvu shaky cam ekstravaganciju a da bude prostorno jasna, što DEAD SET uglavnom jeste, da bude oštra i razaznatljiva, što DEAD SET uglavnom jeste, osim u situacijama u kojima je reditelj poigrava neoštrinama.

DEAD SET je kao zombi serija urađena u maniru 24 ili FRIDAY NIGHT LIGHTS (da je sad ne poredim sa 28 WEEKS LATER koji je ipak film i po svojoj ambiciji se razlikuje) koja je u sebi donela sasvim dovoljno kvaliteta da bi mogla da prođe i kao solidan theatrical film, i što je još važnije da kao theatrical film bude među zapaženijim naslovima u sezoni.

[Ghoul]

28 WEEKS LATER koji je ipak film i po

s ovim delom se slažem.

[crippled_avenger]

Imao je Radivojević svojevremeno (pre desetak godina or so)ideju za film NEKROFOLK u kome bi se zombi incident desio u Grand Showu.

A 28 WEEKS svakako jeste film i po.

[Kunac]

28WL je filmčina. Mada nije zombi film.

[marduk]

Veoma sam prijatno iznenađen DEAD SETom. Nešto najbolje što videh u poslednje vreme, mnogo bolje od rimejka Dawn of the Dead ili Romerove Land of the Dead.

E sad, zamerki naravno ima - možda je najveća što je taj socijalni komentar dat isuviše in-your-face metodom, ali, curse it, barem je na mestu, uglavnom. Zašto se ne radovati kad se lepo sakati cela BB mašinerija i širokoumnost nj.gledališta worldwide.

Krvopljusnost je uglavnom pošteno odrađena, scene su gnusne, a i SRANJA ima, ko što primeti Ghjul.

Likovi uglavnom zadovoljili, par krajnje dopadljivih likova. Dakako, niko nije (mnogo) pošteđen.

Nije mi mnogo smetala brzina zombija, iako sam pobornik tromosti naših prijatelja.

PREPORUKA totalna za zombačije i sociologe-antropologe
Ja bih dao solidnu 4.

[Tex Murphy]

28WL je filmčina. Mada nije zombi film.

[Shozo Hirono]

28WL je filmčina. Mada nije zombi film.

Ta nije valjda da cekas da DS izadje na DVDu,pa jos dodje uBosnu da bi ga gledo ?

[Tex Murphy]

Amazon  

[Shozo Hirono]

Amazon  

Mudro zboris,a i vredi.

[Tex Murphy]

Šozo, čestitke na hiljaditom postu! Sada moraš da ćutiš nekoliko dana da bismo mogli da se divimo tom divnom okruglom broju  

[raindelay]

...
I niko to ne moze tako kao Englezi,da svoj produkt podignu na nivo drustvene ljigavstine a onda ga okace na pijedestal nihilizmu i opste ljudske nistavnosti i mizerije.

I Amerikanci su takve stvari radili sa svojim sou programima. Odlican primer je skrivena kamera "Scare Tactics" gde su padale i sudske tuzbe, zabrane emitovanja pojedinih epizoda a desavale su se i ovakve gluposti :
A boyfriend and Girlfriend are set up to see Aliens come to earth, and the girlfriend nearly has a heart attack!

A man who can't speak english very well, goes to a coffin store, and his girlfriend gets locked inside, and ends up getting buried alive!

A sister sets up her brother to meet a crazed hitchicker who has a human head in his bag, which the brother sees and goes nuts.

A woman witnesses a kidnapping, and can't move afterwords.

Prava stvar u ovoj oblasti "zabave" trebalo bi da bude Sem Raimijev rijaliti horor sou "13: Fear is Real"  gde se ucesnici bore za nagradu od 66,666$.

E, da. Cestitka za hiljaditi post.

[Shozo Hirono]

Prava stvar u ovoj oblasti "zabave" trebalo bi da bude Sem Raimijev rijaliti horor sou "13: Fear is Real"  gde se ucesnici bore za nagradu od 66,666$.

Nije bas u potpunosti nikada bila jasna ta numerofobija,ali sou deluje zanimljivo.Zar ne bi bilo postenije 666,666$ ili ako nista,ono sirotinjskih 666$,za luzere ?

[Shozo Hirono]

I hvala na cestitkama !

[Tex Murphy]

E do đavola! Mogao si bar da ostaneš na 1001, ni to nije loš broj (1001 noć and all that), ali on je baš MORAO da ode na 1002    

[Shozo Hirono]

Pa vec sam dovoljno cutao,citavih 48 sati,a i meni je zao sto se nisam zadrzao malo vise na 1001.  

[Milosh]

Ghoul vs. Big Brother Zombiji: http://www.popboks.com/tekst.php?ID=7005

[Tex Murphy]

Jupi! Spomenut sam u Ghoulovom rivjuu!!!    Doduše ne po imenu, ali ja sam ona cjepidlaka u zagradi iza 28 Days Later  

[Kunac]

Ghoul vs. Big Brother Zombiji: http://www.popboks.com/tekst.php?ID=7005

Miloše, poštuj Ghoulovu želju da se u potpunosti povuče sa ZS-a. Ne verujem da bi on sa odobravanjem gledao na to što ga ovde linkuješ.

[Kastor]

kvarno, kvarno

[Tex Murphy]

Ghoul se samo deklarativno povukao s foruma. Redovno prati sve što se piše (čak se loguje pod svojim nikom), a povremeno ponešto i postuje pod pseudonimom Treperava zvezda.

[Shozo Hirono]

E sad se treba osvrnuti malo na nesto sto u startu,a vidljivo i nije bilo po njegovom ukusu.
CITAT :
Šteta samo što od iole profilisanih i zanimljivih likova nema ništa: učesnici i zakulisni radnici Velikog brata svedeni su na predvidive skice i karikature (besprizorni producent, vredna pripravnica, zgodna plavuša...).

Ovo naravno moze reci samo covek koji ne prati televiziju.Ne pracenje BB mu se ne da zameriti,jer je to ispiranje mozga,ali fakat i nepobitna istina je da su ukrucanipredvidive skice i karikature .

Lepo bi bilo da na kraju umesto sto autor texta postavi 1000 pitanja,da bar jedan jebeni odgovor,i kaze kako bi on resavao zombi apokalipse i stvorio saspens i novotarije u zanru.

[Jeremija]

Pa i bilo je pitanje vremena kada će neko da zombifikuje Velikog Brata

S'obzirom da mi je ovo omiljeni podžanr horora i nemam puno zamerki. Više volim sporohrleće horde, ali opet i ovi sprintaši mogu da doprinesu napetosti i na taj način začine užitak gledanja. Sviđa mi se i to što nema puno palamuđenja oko toga kako i zašto se desila zombi apokalipsa. Objašnjenja su obično manjkava i zato mi se više dopada kad ne znam zašto su oni tu. Dovoljno mi je da jesu U jednom trenutku neko od ''ukućana'' pominje vojne eksperimente al' sve ostaje samo na nivou nagađanja i dobro je što je tako.

Fino.