GEJ PARADA! USRED SRBIJE! BAŠ SADA! DAMN!

[Meho Krljic]

Evo šta Fuko veli (a putem Peščanika):

Ama šta muškarci rade zajedno?

Malo prije svoje smrti, Michel Foucault je pristao bez ustezanja govoriti dvojici američkih novinara. O borbi homoseksualaca, o sadomazohističkoj praksi, a prije svega o prijateljstvu...

Vi izgleda mislite da seksualna sloboda nije objelodanjivanje skrivene prirode naših želja, nego proces konstrukcije želje...?

Foucault: Gay pokretu danas treba mnogo više umjetnost života nego pseudo-naučno poznavanje seksualnosti. Seksualnost je dio našeg ponašanja, naše slobode. To je nešto što sami stvaramo i što seže mnogo dalje od otkrivanja skrivenog lica naše želje, prema novim formama odnosa, ljubavi, stvaranja. Seks nije sudbina: to je mogućnost kreativnog života. Nije dovoljno da se samo afirmiramo kao gayevi, nego da stvorimo neki način gay-života.

Praktično je gay-pokret ostao na nivou zahtjeva za priznanjem građanskih prava koja se tiču seksualnosti. Seksualna sloboda ograničila se na proglašavanje tolerancije.

Svejedno treba poduprijeti taj aspekt. Važno je imati mogućnost izbora vlastite seksualnosti. Građanska prava u tom području ne poštuju se posvuda, i na te probleme ne smije se gledati kao na riješene. Početkom sedamdesetih godina odvijao se doduše proces pravog oslobođenja, progres u generalnom položaju kao i u pogledu mnijenja, no stvari još nisu definitivno utvrđene. Kroz stvaranje novih oblika života, odnosa i prijateljstava u društvu, umjetnosti i kulturi, kroz naše seksualne, etičke i političke izbore treba napraviti korak naprijed. Moramo se ne samo braniti, nego i afirmirati kao kreativna snaga.

Što mislite o enormnom širenju muških homoseksualnih praksi posljednjih decenija, odnosno posljednjih petnaest godina?

Zanimaju me inovacije što ih te prakse impliciraju. Pogledajte, na primjer, SM (sadomazohističku) supkulturu. Ne mislim da bi taj pokret mogao imati bilo kakav odnos sa razotkrivanjem sklonosti duboko zakopanih u našem nesvjesnom. Sadomazohizam je mnogo više nego to: on je realna kreacija novih mogućnosti užitka o kojima ljudi prije nisu mogli ni sanjati. Stupidna je ideja da je SM povezan s latentnim nasiljem, da je SM praksa način oslobađanja nasilja i agresije.

Dobro znamo da te prakse nisu agresivne. Sastoje se od iznalaženja novih mogućnosti užitka pomoću erotizacije neuobičajenih dijelova tijela. Riječ je o vrsti kreacije za koju je karakteristično to što ja nazivam deseksualizacija užitka (désexuallisation du plaisir). Veoma pogrešnom mi se čini ideja da tjelesni užitak mora uvijek proizlaziti iz seksualnog užitka, kao i ideja da bi seksualni užitak trebao biti osnova čitavog našeg mogućeg užitka. SM prakse pokazuju da možemo izazvati užitak s veoma neuobičajenim stvarima, veoma neuobičajenim dijelovima našeg tijela i u veoma specifičnim okolnostima.

Mislite li da nas može SM, dakle eksplicitna erotizacija moći, vlasti, nešto naučiti o moći i užitku?

Možemo reći da je SM erotizacija moći, strateških odnosa. No mene kod SM iznenađuje način kako se razlikuje od socijalne moći. Moć je strateški odnos koji se stabilizirao u institucijama. Mobilnost socijalnih odnosa je dakle ograničena i neke bastione zbog njihove institucionaliziranosti i čvrste ušančenosti po sudovima, zakonima itd. veoma je teško reducirati. Naspram te strogosti veoma je zanimljivo vidjeti kako se SM igre uvijek zasnivaju na fluidnim strateškim odnosima. Istina je da postoje uloge, no svako veoma dobro zna da su te uloge zamjenjive. Ponekad prizor počinje gospodarom i robom, na kraju rob postane gospodar. I premda su uloge cijelo vrijeme iste, veoma dobro znamo da je kod te stvari uvijek riječ o igri.

Drugim riječima: ili su pravila prekršena ili među igračima postoji dogovor o granicama koje se ne prekoračuju. Ta strateška igra, koja je zapravo nekakav izvor tjelesnog užitka, veoma je zanimljiva. No ne bih se usudio tvrditi da je kod takvog erotskog odnosa riječ o reprodukciji strukture moći. Riječ je više o insceniranju te strukture preko strateške igre koja može ponuditi seksualni ili tjelesni užitak.

U čemu se taj strateški odnos u seksu razlikuje od odnosa moći?

SM praksa je kreacija užitka i SM je zaista supkulturan. To je proces invencije: strateški odnos koristi kao izvor tjelesnog užitka. To nije prvi put da se strateške odnose koristi kao izvor užitka. U srednjem vijeku je institucija dvorske ljubavi bila isto tako strateška igra. Između mladića i djevojaka, koji plešu u subotnjoj noći, možemo isto tako vidjeti čitav niz strateških odnosa.

Zanimljivo je da se u heteroseksualnom životu ti strateški odnosi pojavljuju već prije seksa, služe njegovom postizanju, dok su u SM oni unutar seksa, kao dogovor o uživanju u nekoj posebnoj situaciji. U jednom od slučajeva strateški odnosi su čisto socijalni i uključuju čovjeka samo kao socijalno biće, dok je u drugom uključeno tijelo. To je taj prijenos strateških odnosa iz sfere dvora na područje seksualnosti, prijenos koji mi se čini zanimljivim.

Prije godinu ili dvije, u intervjuu za Gai Pied rekli ste da ljude kod homoseksualaca ne uznemiruju najviše sami seksualni odnosi, nego prije svega mogućnost afektivnih odnosa što ih homoseksualci imaju izvan normativnih modela.

Trenutno me veoma zanima problem prijateljstva. U Antici i zatim još vjekovima prijateljstvo je bilo modus veoma značajnih socijalnih odnosa, u njegovom okviru su ljudi imali određenu slobodu, neku vrstu izbora, no ujedno je to bio i izrazito afektivan odnos. Prijateljstvo je dakako obuhvaćalo i ekonomske i socijalne obaveze – trebalo je pomagati prijatelju. Mislim da je u 16. i 17. vijeku takva vrsta prijateljstva počela nestajati – barem u okviru muškog društva. Prijateljstvo je počelo postajati nešto drugo. Već u 16. vijeku nalazimo tekstove koji eksplicitno kritiziraju prijateljstvo kao nešto opasno.

Vojska, birokracija, administracija, obrazovanje (u modernom značenju tih riječi) ne mogu djelovati u okviru tako tijesnih odnosa. U svim tim institucijama možemo opaziti napor za slabljenjem i minimaliziranjem afektivnih odnosa. Ta je pojava posebno vidljiva u školi. U muškim gimnazijama bio je jedan od temeljnih problema ne samo kako dakako spriječiti da dečki međusobno ne vode ljubav, nego i kako spriječiti da se među njima ne bi razvijala prijateljstva. U tom smislu bilo bi zanimljivo proučavati npr. jezuitsku strategiju.

Mislim da moramo sada, kad smo proučili povijest seksualnosti, pokušati razumjeti povijest prijateljstva, odnosno prijateljstava. Jedna od mojih hipoteza jeste da je homoseksualnost, seks između muškaraca, postao problem u 18. vijeku. Ušao je u konflikt s policijom, sa sudskim sistemom... Društveni problem postao je zato jer je prijateljstvo nestalo. Kad je prijateljstvo bilo značajna i društveno prihvaćena stvar, niko nije opazio da muškarci vode ljubav zajedno.

Da li vode ljubav ili ne, to svojevremeno nije bilo značajno, iz toga nisu izvodili nikakve društvene posljedice. Kad je prijateljstvo kao kulturno prihvaćen odnos iščezlo, tada se postavilo pitanje: ama šta muškarci rade zajedno? Tada je to postao problem. Čvrsto sam uvjeren da je iščeznuće prijateljstva kao društvenog odnosa i proglašenje homoseksualnosti društveno-političko-medicinskim problemom jedan te isti proces.

Koje institucije moramo oblikovati ne samo za našu obranu, nego i za oblikovanje novih društvenih formi koje bi doista nudile alternativu?

Zapravo ne znam. Mislim da treba ono što se događalo u šezdesetim godinama i na početku sedamdesetih godina sačuvati. U tim je vremenima bilo riječi o političkoj inovaciji, kreaciji i eksperimentu, za kojeg nisu zaslužne ni velike političke stranke ni njihovi programi. Neosporno je da se svakidašnji život svakog od nas otada promijenio, i moj se promijenio. Ponavljam, nisu bile stare i tradicionalne političke organizacije te koje su dopustile to preispitivanje.



Michel Foucault, Que fabriquent donc les hommes ensemble?, Le Nouvel Observateur, 22. novembra 1985, pp.74-75.

S francuskog preveo Mario Kopić

Peščanik.net, 21.06.2011.

[Джон Рейнольдс]

Tvoje mišljenje je ko gaće: svi ih imaju, al kad ih skinu, retko ko ima šta i da pokaže.

Ti, očigledno, nemaš šta da (po)kažeš, jer na argumente ostaješ nem. Samo vređaš, vređaš i smarački vređaš... Osvesti se.

Ajde. Mogla bi reč "argument" da potražiš u rečniku i da počneš pravilno da je koristiš. U nekim rečnicima će je još i naći, dok su argumenti u hiljadama tvojih ispraznih poruka veoma veoma retki, a i ti su slabašni. Nažalost, nisi ti svesna ni sebe ni svog ponašanja, te i ne očekujem da će se išta promeniti. No, bilo kako bilo, daj argumentovano, neargumentovano, kako god hoćeš, ali objasni...

Ko određuje ko su ti "nazadni"? Okej, Karleuša i ti se borite protiv tih "nazadnih", možete i protiv gremlina, što se mene tiče, ali bi bilo zanimljivo čuti ko je taj ko u društvu određuje šta je "nazadno". Naravno, NAJGLASNIJI (nešto što ti često naglašavaš kao pozitivno, kod sebe a i kod drugih) mogu najglasnije da se deru upirući prstom, ali to je već situacija iz Invasion of the Body Snatchers, s tim da savršeno odgovara (zbog značenja filmova i novele) mom viđenju ovoga što pitam. Naravno, ne očekujem da si išta od toga gledala ili čitala, al ajde da pokušam.

[Meho Krljic]

Država Njujork odobrila brak između osoba istog spola:

New York governor signs law approving gay marriage

By Dan Wiessner Dan Wiessner – Sat Jun 25, 12:55 am ET
ALBANY, New York (Reuters) – Governor Andrew Cuomo made same-sex marriages legal in New York on Friday, a key victory for gay rights ahead of the 2012 presidential and congressional elections.

New York will become the sixth and most populous U.S. state to allow gay marriage. State senators voted 33-29 on Friday evening to approve marriage equality legislation and Cuomo, a Democrat who had introduced the measure, signed it into law.

"This vote today will send a message across the country. This is the way to go, the time to do it is now, and it is achievable; it's no longer a dream or an aspiration. I think you're going to see a rapid evolution," Cuomo, who is in his first year of office, told a news conference.

"We reached a new level of social justice," he said.

Same-sex weddings can start taking place in New York in 30 days, though religious institutions and nonprofit groups with religious affiliations will not be compelled to officiate at such ceremonies. The legislation also gives gay couples the right to divorce.

"I have to define doing the right thing as treating all persons with equality and that equality includes within the definition of marriage," Republican Senator Stephen Saland said before the bill was passed. He was one of four Republicans to vote for the legislation.

Cheers erupted in the Senate gallery in the state capital Albany and among a crowd of several hundred people who gathered outside New York City's Stonewall Inn, where a police raid in 1969 sparked the modern gay rights movement.

"It's about time. I want to get married. I want the same rights as anyone else," Caroline Jaeger, 36, a student, who was outside the Stonewall Inn.

But New York's Catholic bishops said they were "deeply disappointed and troubled" by the passage of the bill.

"We always treat our homosexual brothers and sisters with respect, dignity and love. But we just as strongly affirm that marriage is the joining of one man and one woman," the state's Catholic Conference said in a statement.

New York City Mayor Michael Bloomberg, an advocate for gay marriage who lobbied state lawmakers in recent weeks, said the vote was an "historic triumph for equality and freedom."

"Together, we have taken the next big step on our national journey toward a more perfect union," he said in a statement.

ELECTION ISSUE

President Barack Obama, who attended a fund-raiser in New York on Thursday for Gay Pride Week, has a nuanced stance on gay issues. Experts say he could risk alienating large portions of the electorate if he came out strongly in favor of such matters as gay marriage before the 2012 elections.

During the 2008 election, Obama picked up important support from Evangelicals, Catholics, Latinos and African-Americans, some of whom oppose gay marriage, which has become a contentious social issue being fought state-by-state.

In California a judge last year overturned a ban on gay marriage, but no weddings can take place while the decision is being appealed. It could set national policy if the case reaches the U.S. Supreme Court.

Connecticut, Iowa, Massachusetts, New Hampshire, Vermont and the District of Columbia allow same-sex marriage, and Delaware, Hawaii, Illinois and New Jersey approved civil unions. The first legal same-sex marriages in the United States took place in Massachusetts in 2004.

But gay marriage is banned in 39 states.

In New York a recent Siena poll found 58 percent of New Yorkers support gay marriage, while nationally the U.S. public is nearly evenly split, with 45 percent in favor and 46 percent opposed, according to a Pew Research poll released last month.

New York City's marketing and tourism group NYC & Company said it was gearing up to turn the city into "the gay weddings destination." "The new legislation is good news for the City's $31 billion travel and tourism industry," said NYC & Company Chief Executive George Fertitta.

New York's Democrat-dominated Assembly voted 80-63 in favor of gay marriage last week and passed the amended legislation on Friday 82-47.

A key sticking point had been over an exemption that would allow religious officials to refuse to perform services or lend space for same-sex weddings. Most Republicans were concerned the legal protection was not strong enough, so legislative leaders worked with Cuomo to amend his original bill.

"God, not Albany, settled the definition of marriage a long time ago," said Senator Ruben Diaz Sr., a Pentecostal minister and the only Democrat to vote against the measure.

However, fears of a slew of litigation arising from a possible religious exemption to New York's proposed same-sex marriage law are not borne out by experience with similar laws in other states, legal experts say.

(Additional reporting by Phil Wahba, writing by Michelle Nichols, editing by Anthony Boadle and Philip Barbara)

[Джон Рейнольдс]

(JR stpljivo čeka odgovor na pitanje o nazadnosti i nazadnima)

[Josephine]

(JR stpljivo čeka odgovor na pitanje o nazadnosti i nazadnima)

Pogledaj se u ogledalo. To će biti dovoljno da spoznaš odgovor.

[Loni]

    D. nije mi jasno zašto si mislila da se šalim kad sam rekao da prvenstveno i principijelno podržavam muzičke žanrove u kojima je odnos polova manje više ujednačen (pop, klasika, etno) a ne one, čisto mladotestosteronske (rep, tvrdi rok, pank, DJ-isanje) i konstatovala da nemam smisao za humor.

   To uopšte nije bio moj humor ni parodiranje tvoje potrebe da na mitingu vidiš i žene ne bi li miting cenila, već bukvalno kretanje na tvoju vodenicu.

   Forsiranja ,,urbanih'' žanrova zasniva se na dve stavke:

   1) na ANGLOCENTRIZMU (Svi tzv. urbani žanrovi nastali su na anglosaksonskom području. Rok u UK, Rap među crncima u USA, a elektronska muzika u Nemačkoj).
   Ne postoji ništa, nastalo u Rumuniji ili Jermeniji, što će se priznati kao ,,urbano''.
   Anglocentrici su sebi dali za pravo na monopol nad terminom ,,urbanost''.

   2) na MLADIM TESTOSTERONIMA (Skoro svi urbani žanrovi imaju muškarce kao stvaraoce u preko 90 % slučajeva). I to one, koji su uglavnom mlađi od nekih 45 godina.
  Mladotestosteronci prave logično agresivniju muziku i od žena i od starotestosteronaca (Zvonko Bogdan i Zdravko Čolić).


   Iza ,,urbanoiditeta'' dakle krije se neopatrijarhat i novo potcenjivanje ženskog principa.
   
   Kad čujem da neko kaže ,,pop ljiga'' ja sada znam da taj neko ne potcenjuje samo pop muziku, već potcenjuje i sam ženski princip
jer to jeste ženski žanr. Čak i kad pevaju muškarci, što se više ide ka sentišu u publici je više žena.
  Na Čolinom koncertu retko kad se vide muškarci. Slično je nekad bilo i kod Dragana Stojnića. Tako je i kod Sergeja Ćetkovića.

   Ako si muško gotovo da te je sramota da kažeš da uvažavaš neku pevačicu toliko da je stavljaš na pijedestal tvog muzičkog ukusa.
   Mnogi slušaju, al' ne sme da priznaju. Proglasiće ih pederima.

   Da li heteroseksualni muškarci zaista ne slušaju Lejdi Gagu, Madonu,
Ajpril ili Šakiru ili ne smeju da priznaju?
   
   U svakom slučaju patrijarhalno društvo je nepravednije prema svemu, što nosi ženski princip. Kič su i mnoge melodrame i mnogi krimići. Ipak veći je blam reći da gledaš melodrame.
 
  Iza forsiranja ,,urbanoidnosti'' takođe je forsiranje muškog principa na uštrb ženskog, koji se potcenjuje.
  Potpuno svesno i promišljeno sam stao na stranu podržavaoca polno ravnopravnih žanrova ne bih li relativizovao patrijarhat, bez obzira što bežim iz prodavnice što pre kad čujem Joksimovića (predstavnika ravnopravnog žanra), a sviđaju mi se mnoge rep pesme (testosteronski žanr), a ti me napade ko Johna.  
  Principi su nekad bitniji od ukusa.

[Anomander Rejk]

Ja ne slušam Šakiru, ja je gledam  .
Strašno je seksepilna i fotogenična, voli je kamera.
Što se tiče glasa ženskih izvođača, Maraja Keri  .
I naravno Vitni, dok se nije počela urađivati.

[Josephine]

@Lom

Ja se i ne sećam šta si pisao o muškim i ženskim žanrovima. No, nema potrebe da navrćeš vodu na moju vodenicu. U mojoj vodenici žensko (štagod i ko god to bi(l)o/la) se ne suprotstavlja muškom (štagod i ko god to bi(l)o), ne osuđuje ga, već žensko i muško uzajamno sarađuju čineći celinu.

[Tex Murphy]

Još jedan vintage post by Lomi
Svi elementi su tu:
1.) Neka potpuno suluda teorija (u ovom slučaju, "muški" i "ženski" žanrovi)
2.) Primjeri koje navodi za svoje... ahem... "stavove" (i mene bi bilo sramota da priznam da slušam Šakiru i Lejdi Gagu, ali se zato do imbecilnosti divim mnogim drugim pjevačicama - primjera radi, Lisi Džerard, Loreni (Lorini?) MekKenit, Megi Rajli itd.)
3.) Nove kovanice (mladotestosteronci i starotestosteronci)
4.) Unutar potpuno sulude teorije pod 1) tu su i pojedinačne niđe veze tvrdnje ("Ako si muško gotovo da te je sramota da kažeš da uvažavaš neku pevačicu toliko da je stavljaš na pijedestal tvog muzičkog ukusa.
    Mnogi slušaju, al' ne sme da priznaju. Proglasiće ih pederima.")
I konačno, kao šlag na tortu - Sergej Ćetković u istom redu sa Čolićem i Draganom Stojnićem!

[Alex]

   
   Forsiranja ,,urbanih'' žanrova zasniva se na dve stavke:

   1) na ANGLOCENTRIZMU (Svi tzv. urbani žanrovi nastali su na anglosaksonskom području. Rok u UK, Rap među crncima u USA, a elektronska muzika u Nemačkoj).
   Ne postoji ništa, nastalo u Rumuniji ili Jermeniji, što će se priznati kao ,,urbano''.
   Anglocentrici su sebi dali za pravo na monopol nad terminom ,,urbanost''.

URBANI "žanrovi" su nastali u GRADSKIm sredinama - zato su urbani. Nemačka se ne ubraja u anglosaksonska društva (ne pominji mi germanska plemena i porekla, govorimo o danas).
Popularna kultura 20-og veka većinom potiče sa "zapada", a savremena popularna muzika iz USA - u 21. veku svet je "globalno /urbano/ selo" i popularna kultura dolazi odasvud - iz Rusije, iz Japana, iz Afrike...
Šansona i Kancona su urbane - a nisu valjda i Francuska i Italija anglosaksonske zemlje?

I dalje podela na urbano/ruralno nema veze sa anglocentrizmom i sjajne urbane stvari dolaze danas iz Srbije (vidi nove albume Eve Braun i Zemlje Groova), kao i nekad iz SFRJ (Paket Aranžman, novi talas...)



   2) na MLADIM TESTOSTERONIMA (Skoro svi urbani žanrovi imaju muškarce kao stvaraoce u preko 90 % slučajeva). Nemaju. I to one, koji su uglavnom mlađi od nekih 45 godina. Savremena popularna kultura ima već podužu istoriju, mnogi mladi su ostarili, neki i pomrli...
  Mladotestosteronci prave logično agresivniju muziku i od žena i od starotestosteronaca (Zvonko Bogdan i Zdravko Čolić). E, čak je i Zdravko ostario


   Iza ,,urbanoiditeta'' dakle krije se neopatrijarhat i novo potcenjivanje ženskog principa.
   
   Kad čujem da neko kaže ,,pop ljiga'' ja sada znam da taj neko ne potcenjuje samo pop muziku, već potcenjuje i sam ženski princip (Ako je ljiga - vidi pod Backstreet Boys i *NSYNC  - ne potcenjuje ništa, ako nije - vidi pod The Human League, Blur, PSB - onda potcenjuje sagovornika)

Pop je urbana muzika - u pop u širem smislu spada i rock i elektronska muzika (čuo si za electro-pop?) - a i u najužem smislu pop je urbana muzika (sem ako nije etno - pop i sl)
jer to jeste ženski žanr. Nije - to je Lomljavina tipična nebuloza! Čak i kad pevaju muškarci, što se više ide ka sentišu u publici je više žena.
  Na Čolinom koncertu retko kad se vide muškarci. Uglavom su parovi - oni normalni. Slično je nekad bilo i kod Dragana Stojnića. Tako je i kod Sergeja Ćetkovića.

   Ako si muško gotovo da te je sramota da kažeš da uvažavaš neku pevačicu toliko da je stavljaš na pijedestal tvog muzičkog ukusa. Taman posla - Kate Bush, Diana Krall, Sade, Bjork...spisak je nepregledan - za nekog je to PJ Harvey...
   Mnogi slušaju, al' ne sme da priznaju. Proglasiće ih pederima. Takve budale postoje samo u tvom bolesnom umu.

   Da li heteroseksualni muškarci zaista ne slušaju Lejdi Gagu, Madonu,
Ajpril ili Šakiru ili ne smeju da priznaju? Osluškujem, Slušam, ne znam ko je, Gledam
   
   U svakom slučaju patrijarhalno društvo je nepravednije prema svemu, što nosi ženski princip. Kič su i mnoge melodrame i mnogi krimići. Ipak veći je blam reći da gledaš melodrame.

Kome? Nije blam. Melodrama je jedan od najbitnijih žanrova.
 
  Iza forsiranja ,,urbanoidnosti'' takođe je forsiranje muškog principa na uštrb ženskog, koji se potcenjuje.

A haa
  Potpuno svesno i promišljeno sam stao na stranu podržavaoca polno ravnopravnih žanrova ne bih li relativizovao patrijarhat, bez obzira što bežim iz prodavnice što pre kad čujem Joksimovića (predstavnika ravnopravnog žanra), a sviđaju mi se mnoge rep pesme (testosteronski žanr), a ti me napade ko Johna.  
  Principi su nekad bitniji od ukusa. 

[pokojni Steva]

E baš. Šer-gej i Vitni, muka me spopala samo od skrolovanja.

[Джон Рейнольдс]

(JR stpljivo čeka odgovor na pitanje o nazadnosti i nazadnima)

Pogledaj se u ogledalo. To će biti dovoljno da spoznaš odgovor.

Mislim da bi i Sani Armani (kamoli Jelena Karleuša) smislila odgovor koji makar liči na inteligentan, nepredvdljiv, možda čak i marginalno duhovit. Nisi ti ni taj kalibar, avaj.

[Josephine]

Makar od tebe nije teško imati veći (kalibar, naravno).

[Джон Рейнольдс]

Makar od tebe nije teško imati veći (kalibar, naravno).

Nije ovo valjda opet neka tvoja seksualna aluzija?

* ZEEEV *

Čitamo ih (tvoje seksualne aluzije) već mesecima i verujem da su dosad svi izvukli neki zaključak. No, drugom prilikom, pozabavićemo se i time.

[Josephine]

Apsolutno nije seksualna.

No, shvatićeš u toku dana već...

[Third Eye]

[Stipan]

U mojoj vodenici žensko (štagod i ko god to bi(l)o/la) se ne suprotstavlja muškom (štagod i ko god to bi(l)o), ne osuđuje ga, već žensko i muško uzajamno sarađuju čineći celinu.

To zapravo i jeste smisao cele priče. Jedino pitanje je : koji je smisao ovoga na topiku o gejevima?

[Savajat Erp]

eeeeee....

Зоско потиче из стрипофилске бранше...врло слично понашање као овде.

[Stipan]

Zosko?!   Da nisi pomešao topike? Ili meni ne radi Mozila kako treba? 

[Savajat Erp]

Јесам  Тако је то кад радиш сто ствари одједном...

[Josephine]

To zapravo i jeste smisao cele priče. Jedino pitanje je : koji je smisao ovoga na topiku o gejevima?

To pitaj Loma. Ja pojma nemam šta on i o čemu priča.

[džin tonik]

Јесам  Тако је то кад радиш сто ствари одједном...

svajate, brine me kojem topicu onako slucajno gravitiras. nadam se da je zbog d.
usput, nadam se i kako d. ne voli cure, no nesto mi govori da, hm...

[Josephine]

Pa D. voli cure. D. voli sve ljude. Doduše, više nije tako sigurna da i cure vole nju...

A ako misliš na nešto drugo, šta da ti kažem osim da zbog predrasuda mnogo toga gubiš bez razloga, pa i tu nadu koja ti je preostala...

[Savajat Erp]

 

Јесам  Тако је то кад радиш сто ствари одједном...

svajate, brine me kojem topicu onako slucajno gravitiras. nadam se da je zbog d.
usput, nadam se i kako d. ne voli cure, no nesto mi govori da, hm...

Духовит си ти, хлапец, кад хоћеш, ето једног од квалитета!

Mommy, can we keep him? Pleaaaase!

[Agota]

Pa D. voli cure. D. voli sve ljude. Doduše, više nije tako sigurna da i cure vole nju...

D. tebe je lako voleti. 
Brandon Flowers - Crossfire

[Josephine]

Iiiiiii! Moj miljenik, nežni račić sa smelim spotovima...  Fala, A.

[SIMERIJANAC]

Највише воле да се попишају по нама на Видовдан.

Meri Vorlik piše za Blic: U Srbiji je i dalje veliki rizik od nasilja prema gej osobama

Rano ujutro 28. juna 1969. policija je izvršila raciju na mali gej klub u Njujorku. Tih dana takve racije su bile česte, ali ono što se dogodilo te noći nije bilo uobičajeno. Ljudi u klubu su pružili otpor, a dva dana nemira i protesta koji su usledili, bili su reakcija potlačenih ljudi i najava savremenog pokreta za prava seksualnih manjina.

Godinu dana kasnije, parada "Gej oslobođenje" povodom obeležavanja događaja iz Njujorka, održana je u Čikagu, a sledećeg dana i u Njujorku i Los Anđelesu. Četrdeset godina kasnije, policija u SAD više ne vrši racije samo zbog toga što neki lokali služe gej klijentelu. Danas se u većini američkih gradova poslednjeg vikenda juna održavaju parade ponosa, ali se sada one organizuju da bi se slavio ponos zajednica a ne da bi se tražila osnovna prava i slobode. Godine 2009. mi smo doživeli još jednu prekretnicu, kada je predsednik Barak Obama objavio da će se mesec jun u Sjedinjenim Državama obeležavati kao mesec ponosa lezbejki, homoseksualca, biseksualaca i transrodnih osoba (LGBT).




Borba za LGBT ravnopravnost nije jedinstvena, U preambuli američkog Ustava, jednog od naših najstarijih političkih dokumenata, opisuju se razlozi zbog čega "mi, (američki) narod" smatramo da su Ustav, a naravno i sama Vlada, neophodni. Osnovni razlog je da bi se stvorila "savršenija zajednica". Tokom predizborne kampanje, predsednik Obama je, podsećajući na ovu frazu, govorio da je "dug marš onih koji su došli pre nas, marš za pravednije, sa više jednakosti, više slobode, više saosećanja i naprednije društvo". Evolucija načina na koji su tretirane LGBT osobe u Sjedinjenim Državama je odličan primer tog dugog marša za savršeniju zajednicu.


Srbija nije Amerika - ona, naravno, ima sopstveni Ustav i pravni poredak. Ipak, neki principi dobre uprave su univerzalni. Ohrabrena sam dobrim napretkom koji je Vlada Srbije napravila u promovisanju sistema vrednosti koji poštuje sve pripadnike srpskog društva.


Godine 2009. Srbija je usvojila antidiskriminacioni zakon koji seksualnim manjinama izričito garantuje zaštitu i jednakost pred zakonom. Vlada je 2010. godine omogućila da više od 1.000 ljudi učestvuje u prvoj uspešnoj Paradi ponosa u Srbiji. Oba događaja, iako kontroverzni, podstakla su toliko potrebnu javnu raspravu o ovim važnim pitanjima.


Nisam imala prilike da vidim reakcije ljudi na antidiskriminacioni zakon jer kada je usvojen ja još nisam bila u Srbiji, ali sam imala sreće da mi se pruži prilika da prisustvujem Prajdu 2010. Videla sam koliko je učesnicima bilo važno da konačno mogu da ostvare svoja osnovna prava okupljanja i izražavanja, prava koja su im tako dugo bila uskraćena. Naravno svuda oko tog zaštićenog džepa hrabri policajci su držali na odstojanju buntovnike i huligane, da bi obezbedili prostor neophodan za zaštitu učesnika Prajda. Važno je da se ne zaboravi, da je tog oktobarskog dana prošle godine, više od 5.000 policajaca stavilo svoju sopstvenu bezbednost na liniju odbrane slobode okupljanja za tu manjinsku zajednicu.


Ako je 2009. bila godina u kojoj je jednaka zaštita zakonski obezbeđena svima, a 2010. godina kada je sloboda okupljanja omogućena svima, čemu se možemo nadati u 2011-toj? Rizik od nasilja prema LGBT osobama u Srbiji je i dalje veliki. U prošlogodišnjoj anketi, 14 procenata ispitanika je reklo da su nasilje i premlaćivanje legitimni načini za eliminaciju homoseksualnosti. Mnogi pripadnici LGBT zajednice, koji su bili žrtve kriminala, imaju strah od odlaska u policiju, plašeći se da će skretanjem pažnje na sebe samo pogoršati stvari. Mnogo više mora da se preduzme kako bi se homoseksualci, lezbejke, biseksualne i transrodne osobe osećali sigurno u svojim domovima i na ulicama.


Antidiskriminacioni zakon treba u potpunosti implementirati kako bi se omogućilo ovoj zajednici da uživa svoja puna prava. Vlada i društvo takođe treba da nastave da slede primer tolerancije i da većim angažovanjem sa LGBT osobama podstaknu njihovo uključivanje u zajednicu, a policija i LGBT aktivisti trebali bi zajedničkim radom da pronađu načine za izgrađivanje poverenja u policiju.


Vlada Sjedinjenih Država se zalaže za zaštitu seksualnih manjina širom sveta. Moje kolege iz ambasade i ja se redovno sastajemo sa predstavnicima LGBT zajednice kako bi stekli bolji uvid u njihove probleme, i pružili podršku njihovim naporima za unapređenje socijalizacije i tolerancije. Čvrsto verujem da prava reforma počinje od angažovanih pojedinaca, nevladinih organizacija i građana.


Državna sekretarka Klinton je nedavno povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije, ponovno potvrdila da "bilo da podršku LGBT braniocima dajemo tako što sa njima marširamo u Beogradu, predvodimo napore za afirmaciju ljudskih prava LGBT osoba u Ujedinjenim nacijama, ili osuđujemo gnusan zakon koji se razmatra u Ugandi, ostajemo privrženi našim prijateljima i saveznicima koji se bore za jednakost i pravdu u svakoj oblasti na svetu...


Ako ste lezbejka, homoseksualac, biseksualna ili transrodna osoba, treba da znate da su SAD uz vas i da su nepokolebljive u svojoj predanosti." U ime Vlade SAD a povodom Meseca LGBT ponosa, nadam se da će 2011-ta biti godina koja će doneti veću jednakost, pravdu i nadu za sve ljude u Srbiji.

[Stipan]

Srećom nisam lezbejka, homoseksualac, biseksualna ili transrodna osoba pa da su mi potrebne SAD, nepokolebljive u svojoj predanosti.

[Tex Murphy]

Srećom nisam lezbejka, homoseksualac, biseksualna ili transrodna osoba pa da su mi potrebne SAD, nepokolebljive u svojoj predanosti.

[Josephine]

Srećom pa ste "heteroseksualci" i još beli muškarci, pa uživate sve prednosti dominacije koju ste uspostavili.

Srećom. A moglo je da bude i drugačije.

[Plut]

I kakve veze ima što je ovo objavljeno na Vidovdan? Šta, neko je baš čekao i ciljao? Pa i ako je, ne vidim problem.

[Savajat Erp]

Srećom pa ste "heteroseksualci" i još beli muškarci, pa uživate sve prednosti dominacije koju ste uspostavili.

White-hetero power!!! 

[angel011]

I kakve veze ima što je ovo objavljeno na Vidovdan? Šta, neko je baš čekao i ciljao? Pa i ako je, ne vidim problem.

Potpis.

[Tex Murphy]

Srećom pa ste "heteroseksualci" i još beli muškarci, pa uživate sve prednosti dominacije koju ste uspostavili.

Srećom. A moglo je da bude i drugačije.

Moglo je. Ali nije. Tough luck!

[Josephine]

Ne znači da se kolo sreće neće okrenuti kod nekog tvog potomka... Tough luck.

[lilit]

btw, kako se zove potomak ženskog roda? 

[Gaff]

Rano ujutro 28. juna 1969. policija je izvršila raciju na mali gej klub u Njujorku.

Šta tu ima da se ne razume?! Pa čak je i gej populacija, još davne 1969., na Vidovdan rešila da im dosadi da ih bije policija, računajući kako će se to jednog dana moći iskoristiti da se kaže nešto negativno o Srbiji!

[Josephine]

btw, kako se zove potomak ženskog roda? 

potomkinja, naravno

[Savajat Erp]

Потомкињино село...

[lilit]

ahahahah, gaffe, dobra!!!

[džin tonik]

btw, kako se zove potomak ženskog roda? 

kujo?

[lilit]

na hrvatskom sigurno - ćuko. 

nego, na kom jeziku ti i ja sad komuniciramo? 

[Stipan]

Srećom pa ste "heteroseksualci" i još beli muškarci, pa uživate sve prednosti dominacije koju ste uspostavili.

Koje bre crne dominacije?
Ja obavljam 90 % kučnih poslova, a žena kontroliše pare! Ti to zoveš dominacijom?  

[Plut]

A nije cuko? Ili je to rezervisano samo za Bosanski? Bošnjački? Kako li već.

[Josephine]

Srećom pa ste "heteroseksualci" i još beli muškarci, pa uživate sve prednosti dominacije koju ste uspostavili.

Koje bre crne dominacije?
Ja obavljam 90 % kučnih poslova, a žena kontroliše pare! Ti to zoveš dominacijom?  

Lični primer nije argument za većinsko stanje stvari. Papučića ima svuda.    

[Stipan]

E baš ti hvala. Dokle god tako misliš i zaslužile ste to što dobijate tamo gde su pravi mužjaci.

[Josephine]

Blah, da me ne smara sad bih opovrgla mogućnost postojanja "pravih mužjaka". A za papučiće sam se, očigledno, zezala...

No, dobro je što bar vidiš da se nešto dešava sa ženama tamo gde su "pravi mužjaci". I ne samo sa ženama.

[lilit]

cuko je bosanski. lepo od tebe plut što ga pišeš velikim slovom.  

[Josephine]

cuko je bosanski. lepo od tebe plut što ga pišeš velikim slovom. 

Ta Plut je kulturna i odmerena žena. Ne želi da dođe u situaciju da njeni javni eventualni ispadi na forumu budu zlupotrebljeni u nekom vidovdanskom pljuvanju Srba u budućnosti...

[Plut]

cuko je bosanski. lepo od tebe plut što ga pišeš velikim slovom. 

Znam ja prave vrednosti.