ma to je polovna žvaka, priča o žanrovskom i autorskom filmu. recimo, petrović u tekstu kaže da na fdu postoji grupa profesora koja mlade ljude uči da je film samo industrija i samo zabava, i forsira holivud i žanrove. kao čovek koji je tamo studirao, tvrdim da to nije tačno. ne postoji nikakva grupa, nikakvo usmerenje, nikakva zavera, ništa. možda je to nekad bilo, u prvoj generaciji tih "pajkićevaca", tamo krajem osamdesetih i početkom devedesetih, pa se zbornik "novi holivud" tumačio u smislu petrovićevih teza, ali danas je prošlo vreme indoktrinacije, grupa, ikakvog uticaja na studente u tom pravcu. i kakvi crni žanrovi, to su gluposti, studente režije podučavaju osvedočeni promoteri žanra: goran marković, srđan karanović, darko bajić, stefan arsenijević... a kad smo već kod pajkića, on, recimo, ne sprema knjigu ni o kakvim žanrovima i holivudu, već o melvilu, sastavljenu od eseja studenata četvrte godine. znači, pajkić indoktrinira studente francuskim filmom. uopšte, mislim da bi tu priču žanr/autor/svadbarski kupus/vinjak, od koje pomalo pati i prvi broj Filaža, trebalo staviti ad acta.
filaž može daleko ozbiljnije, jer ima odličan dizajn i otvoren prostor za delovanje, pošto ovakav časopis kod nas ne postoji. iako je najlogičnije opredeliti se za, uslovno rečeno, nastavak koncepcije Sineasta (praćenje repertoara sa naglaskom na aktuelne domaće filmove, izveštaji sa festivala, intervjui, poneki esej opšteg tipa), više bih voleo da vidim potpuno stručni časopis, na nivou, recimo, književnog časopisa Gradac. isključivo ozbiljni tekstovi, akademski ton, temati, teorija, prevodi stranih eseja, i na kraju kritike najvažnijih stranih filmova sa repertoara i svih domaćih filmova koji su se pojavili između dva broja. više kao Filmske sveske i Hrvatski filmski ljetopis, manje kao Sineast. mislim da ozbiljnija priča može doneti časopisu i prestiž i, možda, neke novce od države.
ali razumem ako se uredništvo odluči za popularniju varijantu.