Lepo lažu Lepa sela lepo gore (broj 2)

[džin tonik]

sama cinjenica da je ovaj propagandni film sniman na lokacijama gdje su srbi zive spalili stotine zena i djece + tisuce izmasakrirali na druge nacine (asasinirali, kako li to krasno zvuci) govori sve o srbima.

[mac]

To govori nešto o Dragojeviću i producentima, ne mešaj nas ostale. Mene niko nije pitao.

[Tex Murphy]

To je čisto filmofilski koncept. U groznici, Bjela je imao viziju da će Boki Milivojević završiti glumeći u seriji KAD NA VRBI RODI GROŽĐE i onda je želeo da ga spase od poniženja...

[Tex Murphy]

Zosko, nije ni ova loša:

http://en.wikipedia.org/wiki/Serbian_war_crimes

[Meho Krljic]

sama cinjenica da je ovaj propagandni film sniman na lokacijama gdje su srbi zive spalili stotine zena i djece + tisuce izmasakrirali na druge nacine (asasinirali, kako li to krasno zvuci) govori sve o srbima.

To govori nešto o Dragojeviću i producentima, ne mešaj nas ostale. Mene niko nije pitao.

Govori valjda i o tome da mene niko nije pitao i da li da spaljuju živu nejač ili ne...

[Tex Murphy]

Ne vidim kakve veze sa bilo čim ima lokacija gdje je film sniman. 

[džin tonik]

a bi'l ti vidio vezu da nijemci u dachau snime film gdje tisuce zidova dahcu za vratom sacici simpaticnih nijemaca?

[Tex Murphy]

Da, vidio bih da su kojim slučajem ti Jevreji klali Nijemce. Dakle, poređenje ti nije na mjestu, but keep trying...

[Ugly MF]

a bi'l ti vidio vezu da nijemci u dachau snime film gdje tisuce zidova dahcu za vratom sacici simpaticnih nijemaca?

.. to mozete da snimite u Jasenovcu, kaj ne?

[džin tonik]

ne bi bilo zgodno. u jasenovcu je ubijeno 1.200.000 srba, pretezno kovaljicama uguranim u analne otvore.

[mac]

E sad lažeš! Srbi nisu ljudi i nemaju analne otvore!

[džin tonik]

e sad da sam zloban tvrdio bih da imaju dva. jedan popularno zvani supak, drugi popularno zvani usta.
ali ne zelim offtopicariti.

[Franz Xaver von Baader]

zato što Srbe prikazuje kao psovače, nasilnike, palikuće itd.

ali on to ne radi pošteno
uopće je smiješno pričati kako ovaj film prokazuje srbe, kada je tako očito da on zapravo veliča "dobrog starog prostog srbina koji bi svakoj pičetini dao po bonu i jeo masnu svinjetinu rukama dok daje izjavu za dnevnik o srpskom dvoru i viljušci starijoj od nijemaca"

kakvo prikazivanje palikuća i nasilnika? šmekerska zezancija dok u pozadini odjekuje "igra rokenro cela jugoslavija"?!?
naravno da to nije nikakva polemika niti preispitivanje, već - ironiziranje. to je najjeftinije mjesto u suočavanju sa traumatskim: kako je sasvim jasno (zemljama u okruženju je to nesporno, ali i u samoj srbiji nije mogao biti izbjegnut taj susret sa Realnim) da su ovaj puta srbi odigrali rolu bad guysa, klasičnih zlikovaca, Lažljiva sela tu dođu kao instrument za narodsku katarzu: ciničkim pristupom koji meho (i gomile sličnih kao i različitih) vidi kao "brdo okultnih gegova" UBLAŽUJU zastrašnost zločina i istovremeno pripomažu revitalizaciji srpskog bića.
da je 'humoristički' pristup učinkovita propaganda, pokazuje činjenica da osim srba koji se hihoću "na te folove", gomile hrvata kao i bosanaca i inih također 'obožavaju' te finte do te mjere da se zabavljaju citatima; pri tome im naravno izmiče bitno, od drveća ne vide šumu

nadalje, taj zajebantski pristup je samo takva klasika uzdizanja 'delije-šanera-mačomena-balkanca'; nisu to nikakvi nasilnici i palikuće već upravo ono što raja ište, to su identifikacijski prototipovi prosječnog balkanca, to je Miki Manojlović dok kara Miru Furlan; u tom smislu, Sela jesu problematična i "izvanredan umetnički propagandni proizvod koji je svojim visokim kvalitetom zapravo srbe podsticao"

baš zato treba svesti Lažljiva sela na "srbe u tunelu" i razoriti iluziju koja se oplela oko filma, ako već pričamo o ideološkim momentima.

[Meho Krljic]

Mislim da neke stvari tebi promiču. Manda se u filmu zove Viljuška baš zato što potencira da Srbi NE jedu meso rukama već da su ga, je li, jeli viljuškom pre Nemca & Engleza. Manda aka Viljuška je parodija na četnika onakvog kakvim ga je prikazivala komunistička propaganda i samim tim dvostruko potkazuje istoriju, prvo kao proizvod politbiroovske zvanične verzije i kinematografske stereotipizacije a zatim i novu istoriju buđenja srpskog nacionalnog bića koje je u velikoj meri zasnovano na verovanju u politbiroovsko-kinematografske stereotipe. Utoliko, Mandin lik je šamar u lice instant-Srbima. Naravno da je moguće kritikovati kako ironiziranje nije jedini moguć pristup problemu ali nema svrhe film kritikovati zbog nečega što je mogao da bude umesto nečega što jeste. Taj pristup, "ironija je najjeftinije mesto u suočavanju sa traumatikom" je u redu na opštem planu i o njemu se može raspravljati ali svaki pristup traumi se onda može otpisati na isti način. Ionako je već rečeno da je posle Aušvica sva umetnost obesmišljena pa onda ovu vrstu rasprave smatram jalovom.

Uzdizanje delije-šanera itd. jeste način podilaženja publici nekakvim žanrovskim redimejd tipiziranjem, ali ne treba ni tu gubiti iz vida da svi ti likovi na kraju prolaze kako prolaze a da preživljavaju

a) Likovi izbosne

b) sa ličnim inputom u ovom ratu

(dobro, preživljava na neki način i Zoki Cvijanović, ali ko da nije preživeo).

Film dakle sve svoje balkanske stereotipe uredno pobije do kraja filma a ostavlja likove sa autentičnijim karakterizacijama i tragičnijim elementima u životu da promišljaju katastrofu u kojoj su i sami učestvovali.

[Franz Xaver von Baader]

A polemika koju film zaista želi da vodi je polemika na srpskoj strani. Dakle, ovo nije "antiratni film" koji hoće da prikaže dve strane i humanizuje ih nego film koji jednu stranu koristi samo kao zamajac radnje da bi drugoj dao priliku da se upusti u pretresanje svojih razloga za ratovanje, svoje agende, politike, mitologije itd.

Sad, naravno da se može kritikovati je li ovo ili ono urađeno pošteno do kraja ili ima eksploatacije (naravno da ima), ali film na svako svoje "prosrpsko" uprošćavanje, ima i po jedno fino nijansiranje. Na primer razlika između Srbina izbosne koji ratuje ali je potresen prizorom razaranja i Srba iz Beograda kojima je paljenje bosanskih sela super zabava. Na primer podzaplet sa oficirskim sinom, džankijem koji, naravno, ne daje pet para za rat i kome diler daje najjezgrovitije (i, u perspektivi proročansko) objašnjenje razloga zbog koga je Srbija izgubila sve ratove u devedesetima: "trideset godina radnog staža za ćamil dopa."

ali film ne vodi nikakvu polemiku
ti si to samo umaštao (poput ovog tobožnjeg redateljskog sugeriranja kako je neprijatelj jedinstveno homogeno tkivo, a mi srbi nismo - mi smo isprofilirani)
to čitanje ni najmanje ne proizlazi iz filma, makar se svakome djelu svašta može pripisati. mislim, pa ovu okolnost ja neprestano ističem, recimo ako čitam zagora ja unutra mogu staviti štogod sam u stanju, pa i fensi kulturalne teorije koje autori zagora nisu imali na umu pri sastavljanju epizode.
dakle, meni to nije "fino nijansiranje" već opće mjesto, to je nijansiranje pomoću krampa a ne oštrim skalpelom. to što svaki akter donosi svoju 'povijesnost' u tunel, što svatko od njih ima svoju životnu priču, ja to više gledam kao igranje na empatiju, na suživljavanje srpskog tkiva sa junacima - svatko može naći svog favorita a upravo njihova heterogenost jamči za ispravnost Naše Stvari.
mislim, pa to su najtipičnije stvari iz sapunica, izvučene iz razvikanih melodrama

[Franz Xaver von Baader]

Mislim da neke stvari tebi promiču.

u nekom širem planu si možda u pravu (da, vjerojatno postoje stvari na svijetu koje mi promiču), ali u ovom izričitom slučaju - nisi.
naravno da je tip parodija ali dvostruka!
ne znam, možda ti ovo smatraš polemiziranjem, to da se sami srbi sprdaju sa stereotipnim likom četnika koji je zapravo karikatura četnika, ali za mene je to 'još jedan trik' koji impregnira parodiju i izokreće je u prihvatljivost; hoću reći, učinjen je još dodatni zavrtanj pa taj tip ne biva glupavi čarličaplinski četnik, već mu se dodaje jedna nova, ljudska dimenzija te kao takav može služiti kao "propagandni proizvod koji je svojim visokim kvalitetom zapravo srbe podsticao"

[Meho Krljic]

Ta floskula o podsticanju je jedna prilično podla zamena teza. Naime, ne sumnjam da ovaj film može nekog da podstakne na nasilje. Ali, to možemo da kažemo i za Rollerball, Apocalypse Now, The Warriors itd. Mislim da je promatranje filma sa pozicije mogućeg efekta koga će imati na neke ljude sociološki legitimno ali u umetničkom smislu nema mnogo težine. Takođe, ako se ovde implicitno (ili eksplicitno) pripisuje namera autorima da podstaknu nasilje ili neko drugo ponašanje, to je opet polemika sa autorom, ne sa delom ili makar oko dela. U potpuno istoj ravni je i polemika oko namere autora da ovo bude "antiratni" film i, u teoriji, podstakne na uzdržavanje od nasilja. Ne vidim zašto bi iko ozbiljno ulazio u ovu raspravu jer ona nema baš direktne i očigledne veze sa samim delom. Niti mi možemo da zaista znamo nameru, niti ona u krajnjoj liniji ima veze sa umetničkim sadržajem dela.

Da ne bude zabune, ja se sasvim slažem sa tim da je Mandin lik učinjen prihvatljivim (bilo kom, dakle, ne samo srpskom) gledaocu kroz tu njegovu naivnu karikaturalnu karakterizaciju, ali zašto je to problem? On je u tom karikiranju dalje prikazan kao ultimativno tragično stvorenje isprazne duhovnosti koja je bazirana na redimejd nacionalnim mitovima i pop-mutacijama državotvorne istorije i njegova smrt na kraju nije katarzično-oslobađajuća već i sama cinično dvostruko percipirana - od njegove strane kao veličanstveni poslednji gest nacionalnog ponosa (igranje kola pod kišom metaka), od strane posmatrača samo kao egzekucija budale koja nije na kraju ni umela da nađe pravi razlog zašto je tu gde jeste.

I drugo, mislim da je ova vrsta političke polemike sasvim legitimna u smislu da je istorijski legitimizovana u istom ovom medijumu mnogo puta i mnogo decenija pre Lepih Sela i Lepih Planina. Taj isti Čarli Čaplin koga pominješ je igrao istom kartom u Velikom Diktatoru i to može biti strategija koja se tebi lično ne dopada ali ona jeste legitimna. Insistiranje da film mora da ide logikom nedvosmislene i nepraštajuće osude je dogmatsko i samo može da dovede do loših pamfletskih filmova. Srđanov film je daleko od politički savršenog ali nije pamfletski i nije loš, što je ipak solidan skor.

[Ugly MF]

e sad da sam zloban tvrdio bih da imaju dva. jedan popularno zvani supak, drugi popularno zvani usta.
ali ne zelim offtopicariti.

Tako ! Pa to se i moglo ocekivat od pravog, izvornog predstavnika Hrvatskog novopriznatog puchanstva!
Cestitke! Tak kulturno, promucurno i nadasve akademski izjavljeno!
'Ocemo jos!

[Franz Xaver von Baader]

u redu je kišobranac
ti si pisao jedan opširan esej i obračunao se sa farukom (da niste nekad davno imali automehaničarsku radionu zajedno?), a ja o tome ne znam ništa. drzak li sam? joj, žestim se.
ajde, reći ću ti jedan strašan trik: za različite ljude različite metode. što će reći, potpuno je promašeno i nefunkcionalno spočitavati mi neobaviještenost KADA JE TO OPĆEPOZNATA STVAR. pa ja se time hvalim na sva usta!!! nikada u toku, nikada u struji, nikada in.
baš tako, gledam filmove i razmišljam - iz spilje. jel ovo nešto manje vrijedno? kažem ne.

pa dobro, ti si pisao o Selima, no evo ja SADA pišem o njima. i što je najbolje, tebi su moja razmišljanja izvrsna (čak putokaz za tvoj daljnji razvoj), ali si se u dobrom starom maniru eklektika našao shodan da prigovaraš; i što si uspio naći za zamjerku? ažurnost. jaka stvar.
pa nisam ja birokrat da odrađujem - nikud mi se ne žuri.

osim toga, uopće ti ne vjerujem da si baš sve ovdje rečeno već čuo; ni kod tamo nekog marcela ni faruka pa ni kod samog tebe. eventualno si upoznat sa osnovnim tonom, no snaga ove teme je što je uobličena na jedan nov način, otvara novi vid problema i potiče na preispitavanje (koje manjka Selima).

usput,
drekavac u tunelu je psihološka klasika; to ti je ekvivalent pukovniku kurtzu u džungli

[Meho Krljic]

ali film ne vodi nikakvu polemiku
(...)
dakle, meni to nije "fino nijansiranje" već opće mjesto, to je nijansiranje pomoću krampa a ne oštrim skalpelom. to što svaki akter donosi svoju 'povijesnost' u tunel, što svatko od njih ima svoju životnu priču, ja to više gledam kao igranje na empatiju, na suživljavanje srpskog tkiva sa junacima - svatko može naći svog favorita a upravo njihova heterogenost jamči za ispravnost Naše Stvari.
mislim, pa to su najtipičnije stvari iz sapunica, izvučene iz razvikanih melodrama

Mislim da je ovde u pitanju pre tvoje predrasudom opterećeno čitanje. Ja, kao Beograđanin vidim i nijanse i finoću u karakterizaciji i, na primer, u slučaju Cvijanovićevog lika vidim čitav mali character arc koji ga od heroinomana pretvara u ne baš heroja ali mu daje određenu dostojanstvenost samo da bi ga na kraju nagradio komatoznim stanjem koje bi mu, moguće, sledilo i od heroina. Dobro, možda je ova vrsta karakterizacije prisutna i u telenovelama, ne smem da tvrdim da je Dragojević u ovom filmu otišao u neispitane dubine kinematografskog izraza, ali u kontekstu priče koja pokušava da razmotri pobude i ishode srpskog učestvovanja u ratu koji se vodi u Bosni, u kojoj takođe ratuju domorodački Srbi, ovo je značajan put građenja lika koji je opet paradigmatičan za mnoge Srbijance i njihov odnos prema ratu.

[Alex]

sama cinjenica da je ovaj propagandni film sniman na lokacijama gdje su srbi zive spalili stotine zena i djece + tisuce izmasakrirali na druge nacine (asasinirali, kako li to krasno zvuci) govori sve o srbima.

Zosko, ti si stvarno morončina! Zbog takvih idiota kao što si ti, rat se i desio.

[Franz Xaver von Baader]

ako se ovde implicitno (ili eksplicitno) pripisuje namera autorima da podstaknu

ma ne
ne prišivam im namjeru, već više ničeanski silujem (dakle, u jednom određenom diskursu, Sela se mogu i trebaju promatrati kao prosrpski ratnički itd)
a za inzisitranje baš na tom diskursu vidi uvodni post: naime, stiče se utisak da ljudi ovo doživljavaju kao antiratni film koji objektivno prikazuje sve strane
kada tome još dodaš moju 'izoliranost u spilji' iz koje hvatam signale koji lebde rasuti po svijetu, ne možeš naći previše zamjerki za pokretanje teme

inače,
ja se slažem da je ovo solidan film; a najveća mu je snaga upravo ta 'uhvaćena balkanska esencija' podmetnuta u dopadljivom kolažu likova i pjesama-koje-su-više-od-njih-samih - to je jedna baš životno pulsirajuća melasa
(sve ovo ostalo, što se tako nemušto učitava u Sela, preispitivanje i polemiziranje sa srpskom stranom medalje je toliko naivno, jeftino i loše da o tome svejedno vrijedi trošiti riječi)

[Franz Xaver von Baader]

Mislim da je ovde u pitanju pre tvoje predrasudom opterećeno čitanje. Ja, kao Beograđanin vidim i nijanse i finoću u karakterizaciji i, na primer, u slučaju Cvijanovićevog lika vidim čitav mali character arc koji ga od heroinomana pretvara u ne baš heroja ali mu daje određenu dostojanstvenost samo da bi ga na kraju nagradio komatoznim stanjem koje bi mu, moguće, sledilo i od heroina. Dobro, možda je ova vrsta karakterizacije prisutna i u telenovelama, ne smem da tvrdim da je Dragojević u ovom filmu otišao u neispitane dubine kinematografskog izraza, ali u kontekstu priče koja pokušava da razmotri pobude i ishode srpskog učestvovanja u ratu koji se vodi u Bosni, u kojoj takođe ratuju domorodački Srbi, ovo je značajan put građenja lika koji je opet paradigmatičan za mnoge Srbijance i njihov odnos prema ratu.

ako predrasudom zoveš moju preferenciju karaktera onda opaska stoji. pa naravno da ja imam svoje predrasude, čak i vlastita nahođenja prema dopadljivosti lika/likova u bilo čemu
primjerice, meni ja baš taj lik totalno bezvezan, ne pušim ja te finte sa 'urbanim propalim dečkima koji su tako obećavali' - pa on jest podmetnut da pali poluintelektualnu gradsku mladež (i otužne perverte tvoga kova, barem kako se predstavljaš) i da veže taj paradigmatički odnos (ne mnogih nego) nekih srba. no, umjesto da to ostane samo samorefleksivnost urbanog fakina, ja čak mislim da on taj odnos patriotizira

[Джон Рейнольдс]

i ali da posle Cimina, Coppole i Stonea nikome ne pada na pamet da snima tako eksplicitan gung ho film o vijetnamskom ratu.

Nije baš tako. A Milijusov Flight of the Intruder (1991)?

Za izvesnim zaostatkom pratim ovu temu, stigao sam tek do ovog Kripovog posta. Idem da teram dalje.

[mac]

Zosko, ti si stvarno morončina! Zbog takvih idiota kao što si ti, rat se i desio.

Nije mogao da se desi zbog njegovih idiotluka, jer on (kao i mi) samo priča. Rat se desio zbog toga što su ljudi prešli s reči na dela. I ne oftopikujte kad već postoji lepa rasprava. Svarože, i ti isto. Uzgred, masakr u Višegradu je stvaran. Snimati igrani film na mestu gde je par godina ranije grupa srpskih zločinaca pobila više hiljada muslimana nije baš etički najčistiji potez.

I moje zrno mudrosti: Lepa Sela su odgovarala onom vremenu. Sada nam je potreban film koji bi odgovarao ovom vremenu. Treba imati u vidu da film mora da ima odnos sa našom percepcijom stvarnosti, to jest da ako već hoće da menja percepciju mora prvo da pođe on nje. Tom novom filmu bi sada bio dozvoljen još realniji prikaz stvari (to jest više anti-srpski, ako baš moramo da se frljamo frazama).

[Tex Murphy]

Tom novom filmu bi sada bio dozvoljen još realniji prikaz stvari (to jest više anti-srpski, ako baš moramo da se frljamo frazama).

Antisrpskih filmova ima sasvim dovoljno i ako bi još i Srbi počeli da ih snimaju, stvarno bi bili retardi.

[mac]

Što se mene tiče, što je film realniji to je bolje za Srbe na duge staze.

[Tex Murphy]

Moguće, ali ako je antisrpskiji, ne znači da je realniji.

[Meho Krljic]

primjerice, meni ja baš taj lik totalno bezvezan, ne pušim ja te finte sa 'urbanim propalim dečkima koji su tako obećavali' - pa on jest podmetnut da pali poluintelektualnu gradsku mladež (i otužne perverte tvoga kova, barem kako se predstavljaš) i da veže taj paradigmatički odnos (ne mnogih nego) nekih srba. no, umjesto da to ostane samo samorefleksivnost urbanog fakina, ja čak mislim da on taj odnos patriotizira

Ne znam baš. Naime, on je oficirsko dete koje u najmanje dve flešbek scene ironizira odnos prema 1) vojsci i 2) srpskom ratničkom nasleđu. Ne kažem da je to PREVIŠE suptilno, ali kroz njegov lik Srđan sasvim efikasno ismeva srpsku ratničku mitomaniju koja, naravno, seže dalje unazad od drugog svetskog rata, ali se kroz njega aktuelizuje  u odnosu na građanski rat tokom devdedesetoh. Ovaj lik dakle ima funkciju daleko veću od prostog podmetanja razmaženog urbanog deteta u ruralni ratni mizanscen.

[Tex Murphy]

Ali na kraju krajeva, uopšte ne vjerujem da je posao filma kao umjetničke forme da objašnjava, razjašnjava realne događaje itd. Za to postoje odgovarajuće institucije. Posao filma je da bude dobar - Lepa sela, uprkos manjkavostima, to sigurno jesu. Ako se dobro sjećam.

[Tex Murphy]

Meho se ubacio između Maca i mene.

[Meho Krljic]

Kao Mađarica između dva Slovenca.

[Franz Xaver von Baader]

Ne znam baš. Naime, on je oficirsko dete koje u najmanje dve flešbek scene ironizira odnos prema 1) vojsci i 2) srpskom ratničkom nasleđu. Ne kažem da je to PREVIŠE suptilno, ali kroz njegov lik Srđan sasvim efikasno ismeva srpsku ratničku mitomaniju koja, naravno, seže dalje unazad od drugog svetskog rata, ali se kroz njega aktuelizuje  u odnosu na građanski rat tokom devdedesetoh. Ovaj lik dakle ima funkciju daleko veću od prostog podmetanja razmaženog urbanog deteta u ruralni ratni mizanscen.

ovo sam ja već uračunao kad kažem "urbanim propalim dečkima koji su tako obećavali"
naime, ne mišljah da se radi samo o razmaženom gradskom derištu već I liku koji veže određenu intelektualnost (pa time interpelira "poluintelektualnu gradsku mladež" i ostale). upravo kroz ironizaciju njegovog odnosa prema vojsci (a on je dakako oficirsko dijete prebjeglo u narkomaniju uslijed patrijarhalno-autoritarne očinske represije = opće mjesto par exellence; on je Džoni Štulić u malom, neuspjela verzija), garantira se 'pametan dečko'. jer ironija slijedi iz refleksivnosti, dakle ona redovito pokazuje da je takav već pronicljiviji, promatra se sa odmakom, on nije Avdija iz Srce, ruke i lopata.

ali, tu opet dolazi dodatni zavrtanj: on je, poput četnika-viljuške, manje klaun a više 'još jedan lik junaka'. naime, mi živimo u post-vremenima. i nakon četnika i vojnika i oficira i narkomana, ma svega. upravo je k a r a k t e r i s t i č a n način na koji autor koristi ovaj lik: sasvim je normalno, u očima današnjeg prosječnog (dakle uniformno obrazovanog) gledatelja, ISMIJAVATI stereotipe, pa tako i taj mit "rado ide srbin u vojnike". tek tim ismijavanjem, koje je kulerski zajebantsko, mit nastavlja dalje nesmetano živjeti.

tako da, slažem se, nije ništa suptilno uvesti takav lik na scenu, nego se suptilnost krije u pristupu ciničkog uma.

[---]

gospodine pingvine, manji je problem što niste obavešteni, a mnogo veći vaša potreba i ničim neopravdana arogantna sklonost da lepite etikete i napadate ljude koji bi vas, pošto ste tako neobavešteni i lucidni u izmišljanju gramofona, mogli nečemu naučiti - recimo, da je gramofon već postojao pre nego što ste ga vi izmislili. ja sam, dakle, za vas nepronicljivi eklektičar, dočim ste vi originalni mislilac, iako su vaša hvaljenja neobaveštenošću i "ničeansko silovanje" takođe klišei? ako se već hvalite da nemate pojma, zar ne bi trebalo da imate više takta prilikom dijaloga, umesto što izigravate neku samosvojnost i veličinu genija iz špilje?

molim vas da ubuduće razmislite o svom nastupu, i da se ne derete kad budete išli po loptu.

[Franz Xaver von Baader]

pa vjerojatno bih trebao imati više takta, barem tu i tamo
jednom ću valjda dosegnuti dopadljivost kakva tebi više odgovara; za sada je ovako
samo sam htio pričati o filmu, a može biti da si u pravu i da ne znam ljepše
kako god, ne mogu ti prostrti crveni tepih za minuli rad: stvar se događa ovdje i sada te je to mjesto gdje se mjerimo (ako se mjerimo)

(ali niti ne nipodištavam tvoje minule radove; moguće da su oni tako dobri kao što tvrdiš)

[Kler_Vojant]

Molim da se, zarad dobrobiti poznatog dela vaseljene, pingvin i nice ne pominju u istom postu. hvala.

[Franz Xaver von Baader]

stvarno si vidovit

[Tex Murphy]

Molim da se, zarad dobrobiti poznatog dela vaseljene, pingvin i nice ne pominju u istom postu. hvala.

I ja! Naime, Pingvin je, uz sve svoje nedostatke, mnogo interesantniji od Ničea.

[Kler_Vojant]

In his dreams!

[Meho Krljic]

Ne znam baš. Naime, on je oficirsko dete koje u najmanje dve flešbek scene ironizira odnos prema 1) vojsci i 2) srpskom ratničkom nasleđu. Ne kažem da je to PREVIŠE suptilno, ali kroz njegov lik Srđan sasvim efikasno ismeva srpsku ratničku mitomaniju koja, naravno, seže dalje unazad od drugog svetskog rata, ali se kroz njega aktuelizuje  u odnosu na građanski rat tokom devdedesetoh. Ovaj lik dakle ima funkciju daleko veću od prostog podmetanja razmaženog urbanog deteta u ruralni ratni mizanscen.

ovo sam ja već uračunao kad kažem "urbanim propalim dečkima koji su tako obećavali"
naime, ne mišljah da se radi samo o razmaženom gradskom derištu već I liku koji veže određenu intelektualnost (pa time interpelira "poluintelektualnu gradsku mladež" i ostale). upravo kroz ironizaciju njegovog odnosa prema vojsci (a on je dakako oficirsko dijete prebjeglo u narkomaniju uslijed patrijarhalno-autoritarne očinske represije = opće mjesto par exellence; on je Džoni Štulić u malom, neuspjela verzija), garantira se 'pametan dečko'. jer ironija slijedi iz refleksivnosti, dakle ona redovito pokazuje da je takav već pronicljiviji, promatra se sa odmakom, on nije Avdija iz Srce, ruke i lopata.

ali, tu opet dolazi dodatni zavrtanj: on je, poput četnika-viljuške, manje klaun a više 'još jedan lik junaka'. naime, mi živimo u post-vremenima. i nakon četnika i vojnika i oficira i narkomana, ma svega. upravo je k a r a k t e r i s t i č a n način na koji autor koristi ovaj lik: sasvim je normalno, u očima današnjeg prosječnog (dakle uniformno obrazovanog) gledatelja, ISMIJAVATI stereotipe, pa tako i taj mit "rado ide srbin u vojnike". tek tim ismijavanjem, koje je kulerski zajebantsko, mit nastavlja dalje nesmetano živjeti.

tako da, slažem se, nije ništa suptilno uvesti takav lik na scenu, nego se suptilnost krije u pristupu ciničkog uma.

Nema sumnje da Dragojević koristi žanrovski tipizirane likove, ali za mene takođe nema sumnje da u jednom žanrovskom filmu te likove koristi odlično da postigne željene rezultate (suze, smeh, klimanje glavom itd.) i da na nekoliko mesta probija granice žanrovskog i daje časne i značajne komentare na problematiku srpskog ratovanja ubosni. Da li je moguće napraviti politički prodorniji film od Lepih sela... ? Bez sumnje. Ali to nije pitanje, pitanje je da li su Lepa sela... film koji umetnički uspelo ispunjava zadatke koje sebi postavlja (dakle, ono što vidimo u filmu, ne ono što pretpostavljamo da je u glavi autora). Odgovor je za mene ovde "da" i u to spada i nekoliko političkih izjava.

Mislim da cinički um ima svoje mesto, ali isto mislim da ne treba padati u zamku filozofiranja čekićem po svaku cenu jer stvari ipak valja promatrati i u kontekstu. Da. Moguće je LSLG napasti kao politički impotentan, kukavički film, ali se onda 99% svog stvaralaštva može napasti na isti način, od Taličnog Toma koji na šaljiv način priča o genocidu nad indijancima, sa sve simpatičnim likovima počinilaca genocida, pa do Remarquea koji u svojim romanima o ratu najpre posmatra psihologiju nemačkog vojnika na frontu i u pozadini, bez promatranja šire slike i nemačke agresije u toj široj slici.

[Franz Xaver von Baader]

ma dobro, ne treba čekićariti po svaku cijenu (ali kad se svi mi tako krasno borimo za Stvar - štogod ona bila)
ionako sam ovaj topic podignuo na drugome forumu, međutim su ga poluludi dušebržnici zaključali, te me još i banirali pride (nije politički korektno ovako pričati o srbima, ratu itd. kažu te mamine maze). baš na onome mjestu je on primjereniji jer priča sasvim drugačiju priču od uobičajene, dok ovdje ta dimenzija izostaje - naime, svi sudionici se slažu sa inicijalnom tezom da se radi o "prosrpskom ratničkom mitskom a tek onda možda i antiratnom filmu"

ipak je bila valjana diskusija. kažem bila, jer se polako počinjemo gubiti u analnosti.
možda je jedini način da se udahne novi život temi onaj koji smo cripl i ja začeli sa partizanskom dijalektikom. dobar je onaj criplov post pa mi ga je žao rušiti. ali, ako mi se bude dalo, morat ću silovati; odgledati Gluvi barut i pročitati u kakvoj je vezi sa Selima. isto tako naći, skinuti i odgledati Vrijeme za kao fantastični antipod Selima koji se nimalo ne preispituje nego baš pravilno juriša na barikade: Vrijeme za sasvim precizno i eksplicitno zna tko je neprijatelj, a tko je naš

[Meho Krljic]

Pa, naravno, utoliko su Sela antiratni film jer dovode u pitanje neprijatelja, ali i to ko je "naš". U to smislu on možda nije mnogo kritičan prema Srbima spram onoga što čine u Bosni, ali jeste spram razloga zašto to čine.

[crippled_avenger]

Johne, Milus je snimio INTRUDER, ali to je više bio TOP GUN za odrasle kako kaže Jelke u SVETLU U TAMI a ne film o vijetnamskom ratu per se, i iako je meni to izvanredan film, složićemo se da je uredno marginalizovan i maltene sklonjen kao uostalom i sam Milius...

[džin tonik]

Zosko, ti si stvarno morončina! Zbog takvih idiota kao što si ti, rat se i desio.

oprosti, vracam se na olimp i danas vise necu pisati.

[---]

"Film Lepa sela lepo gore spada u red najciničnijih filmova srpske produkcije devedesetih godina. Cinizam se odnosi na činjenicu da je sniman na zgarištima nesrpskih (ergo bošnjačkih) sela u okolini Višegrada, kojim su tada gospodarili braća Milan i Sredoje Lukić, poznati, između ostalog, po performansu za koji im je bilo potrebno stotinjak staraca, žena i djece Bošnjaka, i jedna kuća. Ostatak priče je poznat. Njen najbolji svjedok je, tada djevojka, Zehra Turjačanin, koja je gledala kako gore ljudska tijela. O zločinima braće iz Višegrada i o filmu koji je snimljen u njihovoj zoni genocida ne bi bilo dovoljno pola internetskog beskraja. Isto tako neko bi trebao Zehri sada objasniti, kako ona, zapravo, nije žrtva, već da su joj kosa, uši, i ostali dijelovi tijela izgorjeli zbog umjetničkog performansa, koji se desio da bi nastala književnost estetskog utopizma (urbano rečeno: ko nas to, bre, zavadi?) i, sada, novi tokovi filmske umjetnosti oličeni u pobjedničkom filmu Obični ljudi. Ako je i od umjetnika, previše je brate, previše.

Dovoljno se sjetiti etičkog autizma filmova Bure baruta, Rane, Do koske i sličnih urbano-gangsterskih sranja iz srpske produkcije u devedesetim. U knjizi Povijest jednog Nijemca Sebastian Hafner kaže kako se njemačka književnost u periodu od deset godina prije dolaska Hitlera na vlast, a i poslije, bavila poezijom o potocima, travama, lišću i svekolikoj idili prirode. Njemačka umjetnost tada nije imala nikakvog dodira sa stvarnošću. A njemačka stvarnost je bila sve samo ne idilična, sa stalnim previranjima, haosom, iz kojeg će Hitler, istrijebivši ljevičarski politički blok i građansku inteligenciju, mirno doći na vlast.

IZ KUĆE NAŠIH PREDAKA

Moram priznati da znam šta su radili mali, fini, smjerni, skrušeni, dobrohotni, za vrijeme mira tihi, nevidljivi porodični, i obični ljudi tokom posljednjih ratova na prostoru bivše zajedničke države. Oni su, obični ljudi, počinili množinu sistematskih zločina i gadosti od 1991. – 1999. Mali običan čovjek je postao zločinac, silovatelj, pljačkaš i palikuća. To je njegova funkcija u svakom ratu, nije to ništa novo na Balkanu. U Hitlerovoj Njemačkoj su upravo takvi ljudi iznijeli ,,teret" holokausta na svojim leđima. Tako da mi se gade mali i obični ljudi. Spavači koji se bude jednom u životu da bi izvršili svoju zločinačku funkciju. Kao što mi se i gadi film sa istim nazivom. I kao što mi se gadi ono što je rekao režiser filma: da se radi o time&space laboratorijskom istraživanju zla. Film i režiser dolaze iz Srbije, koja se neće denacifikovati u desetinama narednih godina, a možda i nikad (žarko se nadam da sam u krivu). Samim tim ni stvari sa ove strane Drine neće biti nimalo bliže katarzi, i ponovnoj izgradnji povjerenja i suživota među ljudima. I baš ovakav film će još snažnije zakucati nejasne, nivelisane istine o ratu u BiH, davajući alibi svim gadovima, u njihovom uvjerenje, kako je fizičko tamanjenje Drugog bilo sasvim normalno, poželjno, ljudski obično, kao kad se đonom gnječe mravi."

http://www.zurnal.info/home/index.php?option=com_content&view=article&id=465:faruk-ehi-zato-nisam-gledao-obine-ljude&catid=52:faruk-sehic&Itemid=122

"Tokom snimanja dostojanstvo dotaklo dno

Ministar Emir Hadžihafizbegović u intervjuu ,,Globusu" rekao je da je na teritoriji Višegrada Milan Lukić bio capo di tuti capi i čovek bez čijeg se znanja nisu mogla snimati ni pluća, a kamoli igrani film. ,,Samo na Bikavcu, poznatom brdu iznad Višegrada, koje se spominje u poznatim sevdalinkama u kući Mehe Aljića zapalio je 72 ljudi. Bilo je to 27. juna 1992. Svi su izgoreli! U Pionirskoj ulici u Višegradu u jednoj kući, takođe, je zapalio više od 60 ljudi i tada su svi našli smrt u plamenu. Pa, ne zahvaljuju se autori filma 'Lepa sela lepo gore' na odjavnoj špici filma Udruženju golubara ili Savezu izviđača Grada Višegrada, nego se zahvaljuju na pomoći pri snimanju filma vojsci Republike Srpske i Vojnoj komandi Višegrada. Što se mene tiče, zahvaljuju se Milanu Lukiću i njegovoj bratiji! Usput, lako je proveriti, na internet stranicama Haga je objavljen profil ovog krvnika kako mu je najdraži film 'Lepa sela lepo gore'. I hajdemo nešto pošteno ljudski reći. Zar nije blasfemično i morbidno doći na mesto genocida i etnički očišćenog prostora u BiH, u drugu državu, i to u vreme trajanja rata, doći dakle u suverenu i priznatu zemlju, čija se zastava viori ispred UN i raditi igrani film u produkciji druge. Za mene je to užas! Sve su to gole činjenice! I bolje da ne čeprkamo dalje jer oko snimanja tog filma znam još mnogo stvari gde je ljudsko dostojanstvo dotaklo dno", izjavio je Hadžihafizbegović."

http://www.borba.rs/content/view/8714/123/

[Tex Murphy]

Jeeee, čovječe, ovaj film mi se sve više i više sviđa!

[Джон Рейнольдс]

Johne, Milus je snimio INTRUDER, ali to je više bio TOP GUN za odrasle kako kaže Jelke u SVETLU U TAMI a ne film o vijetnamskom ratu per se, i iako je meni to izvanredan film, složićemo se da je uredno marginalizovan i maltene sklonjen kao uostalom i sam Milius...

Pa ako Intruder nije o Vijetnamskom ratu per so, koji gung ho (kako ti reče) film jeste? Može Intruder da se gleda kao Iron Eagle (po meni više nego Top Gun) za odrasle, ali on i jeste film o ratu i bespoštedan je i beskompromisan u tome, pogotovo kad se radi o stavu prema neselektivnom bombardovanju koje nije bilo ograničeno samo na Severni Vijetnam, nego je bombardovanje šireno i na zemlje iz okruženja. Ako se tome dodaju scene van bojnog polja, onda je Intruder film o Vijetnamu koliko je to druga polovina Full Metal Jacket, na primer, gde je ponašanje vojnika van borbe u kontrastu sa onim što se događa kad zapuca. A to se može čitati na različite načine.

Inače, zapazi da je Milijus skrajnut upravo posle Intrudera. A za režisera poput njega i te kako ima mesta u industriji koja snima autorasističke crtaće poput Battle for Terra i Avatara (nisam ga još pogledao, ovo sam bupnuo napamet). Kao nastavak priče sa Macom o Battle for Terra (na temi o Avataru), prilično sam uveren da bi Milijus to odradio bliskije mojoj viziji. Ali to je sve ŠBBKBB. Ipak je ovo tema o Lepim selima i koristim priliku da ponovim stav da bi prava kinematografska katarza nastala tek kad bi se u Srbiji snimio neki žestoki srpski Rambo. Dotad ćemo se gnjaviti sa kojekakvim Turnejama i koještarijama za Četniksplotejšn blog.

[Tex Murphy]

Loše za Srbiju - dobro za blog. Ne sviđa mi se što je tako, al šta da se radi.

[crippled_avenger]

Ja sam upravo i napisao da je Milius sklonjen posle INTRUDERa. Kao i da je taj sam film nepravedno marginalizovan. Dakle, taj film se nije uklapao u dominantni diskurs filmova o vijetnamskom ratu.

Međutim, imaš u poslednjem broju TFTa vrlo intrigantan tekst Gorana Gocića koji pokušava da dokaže kako su u stvari filmovi o veteranima vijetnamskog rata koji su izgubili razum zapravo apologija rata u Vijetnamu i američkog intervencionizma, odnosno pokušava da uradi za DEER HUNTER i APOCALYPSE NOW ono što je Marcel uradio za LEPA SELA odnosno da ih razobliči kao filmove koji u svojoj suštini nisu antiratni ili antiestablišmentski.

Isto tako kao najbitnijeg veterana sišlog s uma apostrofira Ramba koji je doduše u drugom i rećem delu uspeo da svoju asocijalnost stavi u službu državnih interesa.

Što se srpskog RAMBA tiče, mislim da smo još jaaaaaaako daleko od toga.

[Franz Xaver von Baader]

Apokalipsa transcendira vijetnamski rat kao što puk.Kurtz transcendira običaje i shvaćanja našega društva.
meni je to manje film o Vijetnamu, a više o stanju ljudskog duha. to je istraživanje psihe provučeno kroz određeno povijesno razdoblje iz američkog rakursa.
putovanja u mjesta zaboravljena od Boga i ljudi, mračna mjesta izvan civilizacije, se pounutrašnjuju: usporedo sa silaskom u dubinu džungle ide silazak u dubinu duše. ista stvar kao kod Aguirrea, Gnjeva Božjeg (usput rečeno). ovi se likovi ozbiljuju kao ničeanski nadčovjek; bude strah i poštovanje, rječju strahopoštovanje. s druge pak strane slijedi regresija na arhaične oblike: urođenici, koplja, žrtvovanja, rituali, idolatrija. gubitak individualnosti, stapanje u masu.
simbolička mreža ovo ne može podnijeti; mreža ovdje igra svojevrsnu ulogu Boga koji kažnjava heroja zbog pretjeranog hybrisa. Mali Heroj ubija Velikog Heroja.

završetak Apokalipse je identičan završetku Konana: masa se budi iz transa eliminacijom opscenog vođe, a naš heroj, umjesto da zauzme mjesto diktatora, spušta se među rulju...

zanimljiva paralela Apokalipse je King Kong: King Kong kao božanstvo u mračnim predjelima, daleko od civilizacije, obožavan od urođenika, gospodar života i smrti. sanja o pužu na oštrici britve.