Caravan

[Bimbo Sullivan]

Povoljno sam nabavio prva 3 testna broja Caravana.

Da odmah odgovorim na najvažnije pitanje. Izdanje je odlično, može se izlagati sunčevim zrakama, a strip se neće oštetiti ni ako strip otvorite pri kutu od 30o.

E, sad dojmovi i još neka obavještenja.

Mogu reći da su već duže vrijeme ta 3 broja bila na mom noćnom ormariću, a da me nije hvatala neka želja da ih pročitam. Preslistavajući ih, na prvu ruku sam stekao dojam kako je riječ o neoriginalnoj (oblak) sapunjari u kojoj se likovi (talijanski špagetari) furaju na običnost. Mislim, koji smisao čitati ili gledati nešto prosječno što ionako svaki dan vidiš oko sebe?

Ipak, moje insinuacije su se pokazale netočnima, ako ne od prvog broja, onda zasigurno s drugim i trećim.

Prvo što se dalo zaključiti nakon pročitanih 96 stranica jest da ovo nije science-ficiton i da ovo nije sapunjara. Sapunasti likovi vas na momente mogu zavarati i odbiti, najviše zahvaljujući De Angelisu koji je prilično iritantno nacrtao neke likove (Tata Donati izgleda kao da su mu miševi spavali u kosi). Dakle, Medda se nije mislio baviti dokolicom tih prosječnjaka, već ih je uzeo kao reprezente društva. Uzeo ih je za jedan svoj eksperiment, jelte. A taj eksperiment je kritika modernog (američkog) društva, društva čiji su heroji mali ljudi sa svim svojim svakodnevim i ostalim problemima. Nemojte sad misliti kako je onda Caravan jedan pamflet ili navijačko, angažirano, pretenciozno i usiljeno štivo. Naprotiv, Meddina izvedba je nenametljiva za nepovjerovati. S nevjerojatnom lakoćom komentira prilike američkog društva, prikazujući usput kako se obični ljudi nose s njegovim mogućnostima i kako reagiraju na podražaje. Kasniji brojevi će biti poduzetniji, dok je zasad to još uvijek u granicama komentara. Kao što vidite, strip se bavi "visokom" temom, a naracija je u velikoj mjeri Dylanovska. Znači, koreografija nije tu da uživate u njoj, u radnji, u događajima, road-avanturi; ne.., u prvom planu su isključivo likovi, a sva ta pozadina služi kao metafora ili simbolika (inverzije, obrati = karavan, nadzirajući helikopteri kao anđeli ili lešinari, oblak kao nenadana kriza, oblak kao signal za preuzimanje odgovornosti, nastupanje zrelosti za teenagera koji na to nije spreman, i tako...) Zanimljiv je autorov uvodnik u prvi broj, u kojem čak izražava sigurnost kako se nekima neće dopasti strip, ali da je svjesno riskirao to. Mislio je, naravno, na to da ljudi očekuju misterije i tome slično, čega u Caravanu, ponavljam, nema ili ga ima u jako maloj mjeri. Isto tako je napisao kako čitatelju možda i neće biti ama baš sve jasno čitajući broj po broj, ali jednom kad dođe do kraja, i baci pogled unazad, sve će mu se iskristalizirati. Dakle, inovacije u Caravanu su: nema heroja, ili ako ima to je mali čovjek, više njih; jedna priča koja se rasteže na 12 brojeva; odmak od science-fictiona; unikatna forma. Da, vidi se kako je pola užitka Caravana u jedinstvenosti po pitanju forme onog što se želi ispričati. Medda tu briljira strateškim korištenjem flashbackova: priča započinje 3 dana od "događaja", pa se vraća, a do kraja prvog broja se samo na 3 stranice vidi što se dogodilo, pa se na početku 2. broja dok se voze u karavani šire priča o tome što se dogodilo... Ima hrpa sličnih narativnih minijatura, počevši od postepenog predstavljanja likova do vraćanja na scene koje se nisu činile važnima. I na globalnom planu se sve čini jako dobro zamišljeno. Autor je rasporedio tih 12 brojeva, tako da se u svakom dotakne pojedinog elementa problematike koji će skupa s ostalima na kraju činiti koherentnu cjelinu. Prvi i zadnji broj to uokviruju i vjerojatno ćemo imati open-ended završetak, kao u Dellamorte-Dellamore (spominje se taj film u stripu), jer jedna od metafora karavana je i život, a ne samo put društva i tko zna što još. Da još jednom otklonim određenu rezerviranost kod ovog specifičnog stripa. Bonelli je uvijek imao strip-junačine, naravno, kozmopolite, ali opet su to bili tvrdi momci koji su nepravde riješavali striktno po vlastitom nahođenju. Ovdje nema tih sirovina što lako može zasmetati prosječnom Balkanskom čitatelju. Ali uvjeravam vas da to nije ni blizu onom pičkeraju kakvog možemo naći u isforisranim francuskim stripovima na koje je kritika imuna samo zato što se bave "višom" temom. Caravan, pak, stoji čvrsto na zemlji.

Pitate me koje sam mane uočio? Naslovnice su intrigantne, ali crtež je vrlo mršave kvalitete. Čak i jedan De Angelis nije baš nešto. Drugi, Rafaele je više amater nego crtač. Dok je Valdambirni još najbolji, mada je i njegov crtež prilično prljav. Nisu puno bolje prognoze ni kod ostalih brojeva. Dakle, crtež je prosjek, ali se može podnijeti. Vjerojatno su šparali na crtačima kako bi se jedan tako riskantan projekt, kao što je mini-serijal, koliko-toliko isplatio.

Iz prethodnih pasosa je vidljivo da me je serijal od početnog nepovjerenja, odjednom zainteresirao. Pa jest. Možda sve to nije nešto nepredvidljivo i neviđeno, ali oduševljava način na koji je sklepano. Zasad je recimo ocjena 8.5. Prvi broj je upoznavanje s likovima, zaplet i još poneki, ništa manje važni, detalji. Drugi broj govori o buntovništvu, uzorima u društvu, slobodi i kako pojedini akteri prođu zavisno od opredjeljena. Treći broj je još najinteresantnije izveden. Vidljivo je iz naslova kako se govori o lideru (srednje klase), a zatim o jedinstvu mase, razdoru među istom, kontroli i tako. Da ne bude zabune, i pobunjeik i lider se bune, ali glavna razlika je što se u drugom broju govori o slobodi, a u trećem o istini.

Strip me navukao da se malo bolje upoznam s Caravan-projektom i to surfajući netom. U Italiji je upravo izašao posljedni broj. I sad vam mogu reći da je publika podjeljena. Jedna strana navodi kako je serijal najžešće sranje, a druga da je riječ o jedinstvenom strip projektu u povijesti Italije. Čak se i jedan Medda svađa sa čitateljima i moram priznati da je situacija dosta napaljena. Ovi kojima se jako sviđa zamjeraju drugima da ne kuže ništa i da im tako i treba. Medda je dobio nagradu za ovaj strip. Dok su argumenti hatera najviše po pitanju zadnjeg (i zadnjih) brojeva koji iz njihovog gledišta izgleda kao izdaja. No, ja sam već prije u tekstu napisao kako je Medda od starta bio svjestan da bi kraj mogao biti provokativan i nesvarljiv. A nesvarljiv je za širu publiku i vjerojatno zato što neće biti science-fiction razjašnjenja kojeg je gomila očekivala, misleći da je strip samo o tome. Hateri se bune kako nema kontinuiteta, kako su scene čudne i sl., posebno kod onih epizoda u kojima se udaljavamo od Caravana (4,5,6...) "America, America"...) i gdje se priča o prošlosti dok je Massimo Donati živio u Italiji prije svog odlaska u Ameriku i prije nego je u tuđoj zemlji osnovao jednu idealiziranu obitelj (europska vizija Amerike). Eto, ljudima su te epizode više sličile na fillere (popunjače), a neki se, kao što je UBC, nisu oglasili negativno po tom pitanju (kao ni po pitanju drugih priča: - http://www.ubcfumetti.com/bonelli/?19661 ; - http://www.ubcfumetti.com/bonelli/?19602 . Bilo bi dobro da UBC recenzira i tu zadnju epizodu, također. Kako vidimo, kritike nisu upućene na kvalitetu sadržaja koliko na to da Caravan nije science-fiction, kako je gomila priželjkivala. Jako teško je donjeti sud kome vjerovati, mada sam bliže ovima koji smatraju da je serijal pozitivan - http://www.papersera.net/cgi-bin/yabb/YaBB.cgi?num=1241950788/0. Još ću razmisliti, ali najvjerojatnije ću nastaviti s kupnjom, barem zato što prva 3 broja djeluju vrlo obećavajuće. Uvijek mi preostaje da prodam stripove, ako mi se ne dopadnu.

Završna riječ: Riječ je o zanimljivom autorskom eksperimentu prometnutog autora, Michellea Medde. Ako je uspio izdržati do kraja, onda bi se stvarno moglo raditi o značajnijem djelu bonellijeve produkcije. Strip je jedinstven po formi, a i po sadržaju, također.

Ja sam ovdje izložio svoje viđenje i nadam se da će vam pomoći pri donošenju daljnih odluka.

Uf, poruka je ispala prava kobasica.
A opet, sigurno ću još nešto imati dodati.

[Bimbo Sullivan]

Inače, Medda sprema novi mini-serijal koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana.

[Fidel]

I kad to izlazi kod nas zapravo?

[kresha]

Vec je izaslo, ima ga u Alan Fordu.

[Franz Xaver von Baader]

Medda je prilično kvalitetan u DD-u, ali neću proširivati svoje strip-obzore.
ovako kako si najavio, moglo bi to biti solidno, ali s druge strane, te epopeje, migracije za boljim životom su već krasno dane kroz filmove. baš ovo što si napisao, America America i prošlost protagonista u Italiji me odmah asociralo na Kazanov film America America i njegovu tursko-grčku epsku priču...

u svakom slučaju, lijepo ti ovdje stavljaj svoje osvrte (čak sa malo više spojlera, da vidim o čemu se tu zapravo radi)

[Bimbo Sullivan]

Zahvaljujem na referenci za film. 

Pisat ću dojmove i dalje;

baš da vidimo u kom će se smjeru priča odvit.
i na što će se sve Medda oslanjati.

[Bimbo Sullivan]

Pročitao sam nova 3 broja Caravana, zapravo to još prije 2 mjeseca, ali me mrzelo ostaviti komentar.

'Nako, neloše je to, ali ipak ću odustati od serijala. Malo mi je zapao interes za strip. Režem gdje god mogu. Ne troše mi se pare. I tako...

Kako rekoh, Caravan nije loš, vjerojatno nećete faliti ako počnete s kupnjom. Samo, ja sam počeo osjećati određenu dosadu. Koliko god su me uspjela fascinirati prva tri broja, iduća tri se obrađuju na isti kalup što dovodi do predvidljivosti epizoda. Svaki broj se dotiče jednog segmenta društva, samo je problem što prožete ideje ne obaraju s noga, sve su to očekivani, viđeni i općepoznati zaključci. Već u startu skontaš o čemu se radi i onda samo čekaš da se stranice odmotaju i da se na kraju sve zaveže u jednu finu mašnu. Čista interpretacija društva i nažalost, samo to. U nemogućnosti da se odredi primarna svrha serijala, čitava radnja postaje malkice suhoparna i zasićena.

Prvi broj je uvodnički. U drugom broju imamo pobunjenika na motoru ala Goli u sedlu. Uzor malome Donatiju. Donatiejv tata ostavio psa i povukao nepopularni potez. Pobunjenika ubiju prilikom bijega. Tata ostaje živ. Zaključak - Treba slušat tatu. Bolje biti kukavica i izvuć živu glavu. Treći broj za temu ima nekog lidera mase, kojeg vlast lažno diskreditira i uništi jedinstvo naroda. Četvrti broj je ako ste gledali The Prestige, pa to isto. Posvećenost radu, karijeri, kreaciji i u isto vrijeme obitelji, nije moguće bez određene žrtve. Nemoš ovce i novce. To je rečeno u prvih 20 stranica, da bi svejedno usljedila ista priča o Keri. Peti broj -  tema je odbaćenost marginalaca, osobenjaka, neprilagođenih i sjebanih. Lik, povućen u svoj svijet vidi izvanzemaljce, a to je kao nenormalno, pa ga pretuču, a batinaši vode orgije, a to je kao normalno, pa ih nitko ne prebije. Šesti broj je America, America i ne mogu se sad sjetiti o čemu se tu radi. Valjda o viziji Amerike, samo je radnja bila dosta spora i dosadna. Pogledat ću ovu epizodu opet.

Medda u predgovoru navodi knjige i filmove koji su mu bili, hm, više od inspiracije.
-The Mist
-Easy Rider
-JFK
-Manchurian Candidate
-Dolores Claiborn
-Harvey
-Cache
-A history of violence
-Unforgiven

i još dosta drugih

[Bimbo Sullivan]

U svakom slučaju, strip mora ponuditi dosta više da bi za njega izdvajao 35 kuna po epizodi. Caravan je tek dobar.