World today (Ni Srbija ni zemlje u okruženju)

[Lord Kufer]

Kako ne tera?

[Cornelius]

Bogami, tera, tera...

U francuskoj, u zadnjih nekoliko godina, mnogi su ljudi imali probleme sa bankama. Ne zbog dugova, nego zato što su imali solidne svote novca na računima. Banke su im postavljale ultimatum - ili ćeš da uložiš taj novac u kupovinu akcija i različite plasmane ili ću da te izbacim iz banke. Tako je podosta ljudi bilo izbačeno iz banke, jer nisu hteli da kupuju akcije i ostakle pakete (sa američkim subprime govnima), nego su ostavljali novac da drema. Potom su pravljene i crne liste tih klijenata koji ne žele da im banka prodaje svoje usluge i da im uvaljuje kojekavo smeće na kome može sve da se izgubi. Takvi klijenti su imali probleme prilikom otvaranja računa u drugim bankama i povišene troškove.

Ali, dok sam pisao, provalio sam šta Meho hoće da kaže. Ako ne želiš da budeš rob, onda sebi kažeš - bolje grob, nego rob, pa se obesiš, te više ne moraš da ulaziš u te robno-novčane zajebancije.

[Lord Kufer]

Cela stvar mora iz korena da se menja, inače... Naravno, to je sada nemoguće.
Čak su i Šervudsku šumu posekli...

[Cornelius]

Čak su i Šervudsku šumu posekli...

...pa nema čovek di da se obesi.

[angel011]

Čak su i Šervudsku šumu posekli...

...pa nema čovek di da se obesi.

O kvaku, kao nekad?

[Cornelius]

Čak su i Šervudsku šumu posekli...

...pa nema čovek di da se obesi.

O kvaku, kao nekad?

A, sta za one kojima visina prelazi 70 cm?

[Lord Kufer]

Krajnje je vreme da se nađe izlaz, zar ne?

[angel011]

Čak su i Šervudsku šumu posekli...

...pa nema čovek di da se obesi.

O kvaku, kao nekad?

A, sta za one kojima visina prelazi 70 cm?

Nekad su se i takvi uspešno vešali o kvaku... Barem prema pričama.

[Cornelius]

Jebes ga... Ni vesanje nije sto je negda bilo. 

[raindelay]

Čak su i Šervudsku šumu posekli...

...pa nema čovek di da se obesi.

O kvaku, kao nekad?

Čak su i Šervudsku šumu posekli...

...pa nema čovek di da se obesi.

O kvaku, kao nekad?

Jedan od dvojice mojih najboljih drugova obesio se za kvaku pre devet godina(ostavio i dva oproštajna pisma, za roditelje i devojku). Nije se ni drogirao niti je bio depresivan... Potpuna misterija zašto je to uradio. Inače, meni do dana dana današnjeg nije jasno kako je to sa tehničke strane moguće izvesti. 'Ajde o luster ili šta znam o šipki za zgibove na vratima ali o kvaku?

[Lord Kufer]

Šta je napisao?

[raindelay]

Nemam pojma, a i ne želim da znam.

[Lord Kufer]

Pa, trebalo bi. Možda je našao pravo rešenje...

[Cornelius]

...demontirao kvaku i vezao je za kuku na plafonu...

[pokojni Steva]

Moja baba je bila prepuna užasavajućih 'priča iz davnina'. Između ostalih, bila je i jedna o čoveku razočaranom u sve i svašta, uglavnom u ženu, pa se obesio o točak paorskih kola a kad se vršilo žito (to je valjda neka bitna vremenska odrednica). Tačnije, komšija ga zajebao pa stigo na vreme da preseče štranjku. Posle je nesrećnik pričo da kad vratom samo jednom cimneš štranjku, sve ide po inerciji; kao posle je hteo da odustane al ga noge nisu slušale,same vukle napred,zatezale omču.

[Lord Kufer]

Da, to je lep osećaj...

[Džek]

...kad skontaš da treba ženu obesiti, a ne sebe.

[Meho Krljic]

Ali, dok sam pisao, provalio sam šta Meho hoće da kaže. Ako ne želiš da budeš rob, onda sebi kažeš - bolje grob, nego rob, pa se obesiš, te više ne moraš da ulaziš u te robno-novčane zajebancije.

Ne, hteo sam da kažem da mi pristajemo na korišćenje univerzalne razmenske vrednosti (novca) i uopšte na razmenu roba i dobara sa drugim pripadnicima zajednice zato što nam je tako udobnije, ne zato što nemamo izbora. Robovi ipak nemaju nikakvog izbora.

[Cornelius]

Meho, uvek imamo izbor. Čak i kada hoćemo da se obesimo, imamo izbor. Medjutim, ono što smo Lord i ja hteli da kažemo, nema veze sa tim. Ali, nije bitno, nisi razumeo, nije strašno i ti imaš pravo izbora - da razumeš ili da ne razumeš.

[Meho Krljic]

Ono što sam ja hteo da kažem je da je malo gej nazivati naš život ropstvom kada u svetu u ovom trenutku postoji pravo ropstvo. 

[Lord Kufer]

Čim si dužan - rob si. To je jednostavno. Robuješ i svojim idejama i emocijama, i telesnim potrebama. Ti samo možeš da pomeraš dugme na skali kompromisa, ali u principu, to je sve ropstvo.

[Meho Krljic]

Tvoja definicija ropstva je prilično široka 

[Lord Kufer]

Pa, kažem, stvar količine kompromisa. To ti je filozofski tako. A u praksi, ko kuvana žaba. Polako se podgreva voda, niko se ne buni, posle bude stani-pani.

[Džek]

Ipak, niko te ne tera... mislim da se većini sviđa robovanje, negoli da skaču oslobođeni, polugoli po nekim šumama.
Bez struje, tople vode, kompa i aber kutije (telefona) (sve to pravi dugove), cigareta, tanjira i escajga (valja kupiti to sve), dugih gaća i čizama.  

Mislim da je jasno šta htedoh reći, a ako nije onda "ti produži gde ja stadoh."  

[raindelay]

Da li neko može da seti koji beše sajt sa tabelama po državama koliko vam novca treba da bi ste bili slobodni. Sećam se da je za Srbiju trebalo 600000€. Daleko je sunce.

[pokojni Steva]

Previše. 10% sasvim dovoljno.

[Lord Kufer]

Neki su se upravo lišili života, to im je bilo rešenje. Zato i pitam šta je pisalo u toj poruci, ali očigledno da nikoga ne zanimaju tuđi razlozi.

A imati puno para i biti slobodan, to je mnogo zajebanije nego nemati para. Treba te pare sačuvati, a sve je protiv toga.

[Plottz]

Kako beše Kesić reče:ŠMEKER ILI ŠTEKER

[Meho Krljic]

U suštini, rekao bih da je dosta apsurdno da mi ovako sedimo na forumu, Kornelijus priča o vinima i maratonu, Kufer o kupovini LCD monitora, ja o videoigrama a onda udarimo da guslamo kako živimo u ropstvu. Nismo fer prema ljudima koji zaista žive u ropstvu baš u ovom trenutku baš na ovoj planeti. Podržavam filozofiranje i teoretisanje o stepenu kompromisa, ali ima ovde supstancijalne razlike.

[Lord Kufer]

Imaš neki predlog? Da promenimo temu ili da dižemo revoluciju?

[raindelay]

Rešenje za robstvo je barem prosto: treba sanjati da koljete kamilu, kravu ili ovna i jedan rob biće oslobođen a a robovi treba da sanjaju da kolju žrtvu i rešiće se ropstva, tako da braćo, sestre, ustaše i Meho,  priručnike za lucidne snove u ruke pa da oslobodimo barem...deset robova do jutra. Dobro klanje svima. Nikad robom. 

[raindelay]

Rešenje za robstvo je barem prosto: treba sanjati da koljete kamilu, kravu ili ovna i jedan rob biće oslobođen a a robovi treba da sanjaju da kolju žrtvu i rešiće se ropstva, tako da braćo, sestre, ustaše i Meho,  priručnike za lucidne snove u ruke pa da oslobodimo barem...deset robova do jutra. Dobro klanje svima. Nikad robom. 

[Meho Krljic]

Dobru misao vredi ponoviti dvaput?

[raindelay]

I x3,4,5... ako treba, jer reči Velikog učitelja Ebu Sa'd r.a., teško dopiru do prljavih ušiju nevernika moj Meho.

[Cornelius]

Eric Cantona, nekadašnji fudbaler, pozvao je narod na pobunu. On smatra da su korumpirani bankari i finansijeri uzrok današnjih nesreća. Zato, Canto je pozvao sve ljude da 7. decembra povuku svoje pare iz banki i tako da veštački stvore krizu nedostatka gotovine. Na internetu je njegov poziv potpisalo više od 20.000 ljudi. Francuska vlada se iznervirala, a analisti smatraju da se ništa neće desiti. Ostaje da sačekamo Black utorak, pa da vidimo čija baba crnu vunu prede.

[pokojni Steva]

Stari dobri pacifista Kantona, podržavam ga svim srcem i praznog konta.

[Meho Krljic]

Ipak nam je taj čovek podario ovu nezaboravnu scenu:

Cantona Kun Fu Kick

Treba ga slušati kad priča.

[Lord Kufer]

Udri bagru!

[džin tonik]

saturn, mjesec titan:

[Ygg]

 

[Meho Krljic]

Mi mislimo da su naše poplave nezgodne. A šta ovi siroti ljudi treba da kažu:

By CHARLES J. HANLEY, AP Special Correspondent Charles J. Hanley, Ap Special Correspondent – Mon Dec 6, 2:27 pm ET
CANCUN, Mexico – Encroaching seas in the far Pacific are raising the salt level in the wells of the Marshall Islands. Waves threaten to cut one sliver of an island in two. "It's getting worse," says Kaminaga Kaminaga, the tiny nation's climate change coordinator.

The rising ocean raises questions, too: What happens if the 61,000 Marshallese must abandon their low-lying atolls? Would they still be a nation? With a U.N. seat? With control of their old fisheries and their undersea minerals? Where would they live, and how would they make a living? Who, precisely, would they and their children become?

For years global negotiations to act on climate change have dragged on, with little to show. Parties to the 193-nation U.N. climate treaty are meeting again in this Caribbean resort, but no one expects decisive action to roll back the industrial, agricultural and transport emissions blamed for global warming — and consequently for swelling seas.

From 7,000 miles (11,000 kilometers) away, the people of the Marshalls — and of Kiribati, Tuvalu and other atoll nations beyond — can only wonder how many more years they'll be able to cope.

"People who built their homes close to shore, all they can do is get more rocks to rebuild the seawall in front day by day," said Kaminaga, who is in Cancun with the Marshallese delegation to the U.N. talks.

The Marshallese government is looking beyond today, however, to those ultimate questions of nationhood, displacement and rights.

"We're facing a set of issues unique in the history of the system of nation-states," Dean Bialek, a New York-based adviser to the Republic of the Marshall Islands who is also in Cancun, told The Associated Press. "We're confronting existential issues associated with climate impacts that are not adequately addressed in the international legal framework."

The Marshallese government took a first step to confront these issues by asking for advice from the Center for Climate Change Law at New York's Columbia University. The center's director, Michael B. Gerrard, in turn has asked legal scholars worldwide to assemble at Columbia next May to begin to piece together answers.

Nations have faded into history through secession — recently with the breakup of the former Yugoslavia, for example — or through conquest or ceding their territory to other countries.

But "no country has ever physically disappeared, and it's a real void in the law," Gerrard said during an interview in New York.

The U.N. network of climate scientists projects that seas, expanding from heat and from the runoff of melting land ice, may rise by up to 1.94 feet (0.59 meters) by 2100, swamping much of the scarce land of coral atolls.

But the islands may become uninhabitable long before waves wash over them, because of the saline contamination of water supplies and ruining of crops, and because warming is expected to produce more threatening tropical storms.

"If a country like Tuvalu or Kiribati were to become uninhabitable, would the people be stateless? What's their position in international law?" asked Australian legal scholar Jane McAdam. "The short answer is, it depends. It's complicated."

McAdam, of the University of New South Wales, has traveled in the atoll nations and studied the legal history.

As far as islanders keeping their citizenship and sovereignty if they abandon their homelands, she said by telephone from Sydney, "it's unclear when a state would end because of climate change. It would come down to what the international community was prepared to tolerate" — that is, whether the U.N. General Assembly would move to take a seat away from a displaced people.

The 1951 global treaty on refugees, mandating that nations shelter those fleeing because of persecution, does not cover the looming situation of those displaced by climate change. Some advocate negotiating a new international pact obliging similar treatment for environmental refugees.

In the case of the Marshallese, the picture is murkier. Under a compact with Washington, citizens of the former U.S. trusteeship territory have the right to freely enter the U.S. for study or work, but their right to permanent residency must be clarified, government advisers say.

The islanders worry, too, about their long-term economic rights. The wide scattering of the Marshalls' 29 atolls, 2,300 miles (3,700 kilometers) southwest of Hawaii, give them an exclusive economic zone of 800,000 square miles (2 million square kilometers) of ocean, an area the size of Mexico.

The tuna coursing through those waters are the Marshalls' chief resource, exploited by selling licenses to foreign fishing fleets. "If their islands go underwater, what becomes of their fishing rights?" Gerrard asked. Potentially just as important: revenues from magnesium and other sea-floor minerals that geologists have been exploring in recent years.

While lawyers at next May's New York conference begin to sort out the puzzle of disappeared nations, the Marshallese will grapple with the growing problems.

The "top priority," Kaminaga said, is to save the isthmus linking the Marshalls' Jaluit island to its airport, a link now swept by high tides.

Meantime, a lingering drought this year led islanders to tap deeper into their wells, finding salty water requiring them to deploy emergency desalination units. And "parts of the islands are eroding away," Kaminaga said, as undermined lines of coconut palms topple into the sea.

This week in Cancun and in the months to come, the Marshalls' representatives will seek international aid for climate adaptation. They envision such projects as a Jaluit causeway, replanting of protective vegetation on shorelines, and a 3-mile-long (5-kilometer-long) seawall protecting their capital, Majuro, from the Pacific's rising tides.

Islanders' hopes are fading, however, for quick, decisive action to slash global emissions and save their remote spits of land for the next century.

"If all these financial and diplomatic tools don't work, I think some countries are looking at some kind of legal measures," said Dessima Williams, Grenada's U.N. ambassador and chair of a group of small island-nations. Those measures might include appeals to the International Court of Justice or other forums for compensation, a difficult route at best.

In the end, islanders wonder, too, what will happen to their culture, their history, their identity with a homeland — even to their ancestors — if they must leave.

"Cemeteries along the coastline are being eroded. Gravesites are falling into the sea," Kaminaga said. "Even in death we're affected."

Ovo sve je maltene metafora za Srbiju!!!

[Mark]

Zaposleni u američkoj privatnoj kompaniji, koji su obučavalli avganistanske snage, podvodili su dečake policajcima a oni su ih, često drogirani, seksulano zlostavljali, piše u jednom od tajnih dokumenata koje je objavio "Vikiliks".

http://www.mondo.rs/s191387/Svet/Vikiliks-_DinKorp_podvodio_decake_policajcima.html

The crime he was pursuing was "purchasing a service from a child," which in Afghanistan is illegal under both Sharia law and the civil code, and against the ANP Code of Conduct for police officers who might be involved. He said he would use the civil code and that, in this case, the institution of the ANP will be protected, but he worried about the image of foreign mentors.

http://www.guardian.co.uk/world/us-embassy-cables-documents/213720



Sada mi je jasan americki argument da ce Vikiliks doprineti masovnijem ubijanju stranih vojnika u Afganistanu

[scallop]

Naravno, šta hoće taj Vikiliks kad je udaren Parental advisory do 100 godina.

[Cornelius]

Juče u Parizu, sneg je počeo da pada oko podne i za šest sati je napadalo 10 cm. Čitav grad je bio blokiran i ništa nije išlo. Iako se već dva dana znalo da će da pada sneg, niko nije pripremio so i pesak. Tokom dnevnika, u kome su nam pokazali skroz blokiran grad, pojavio se ministar unitrašnjih poslova i rekao da je sve u savršenom redu, da sve funkcioniše da bolje ne može i da nema zastoja. Posle je dnevnik nastavljen direktnim snimcima blokiranog grada i neposoljenih ulica.

I ja opet kažem, imamo sreću što živimo u ovakvoj demokratiji! Da je takav sled vesti napravljen u III Rajhu, streljali bi celu televiziju. Ovako, siti se nasmejasmo i jedini je problem kako doći do kokaina koji šmrče ministar unutrašnjih poslova. Izgleda mi da je neki žestok.

[Meho Krljic]

Vikiliks objavljuje nešto što svi ionako znaju part 12348125:

WikiLeaks cable: Hollywood helping to stop the spread of terrorism

Most of the news surrounding the most recent Wikileaks document dump has centered on potentially damaging and controversial revelations. But the diplomatic cables also contain a fair amount of detail that is, well, odd and amusing. Case in point: A cable dated May of 2009 states that American film and television programs are doing more to dissuade young Muslims from becoming jihadists than virtually anything else.

Reruns of shows like "Desperate Housewives" and "Friends" run uncensored on television in Saudi Arabia, giving the average Saudi a glimpse into American life and culture. And like many an American couch potato, these Saudi tube enthusiasts are fascinated by what they're seeing. The title of one U.S. television-related cable pretty much says it all: "David Letterman: Agent of Influence."

itd.

[scallop]

I sad će da zirkaju u američki način života? Hej, pa decenijama se presvlače u avionima na putu ka "zapadnoj civilizaciji".

[Meho Krljic]

Pederčine, kako ih nije sramota da se obuku u drugu odeću kad menjaju kontinent. To je skoro kao kad bismo mi navlačili bermude pred sletanje u Egipat!!1111!

[scallop]

Pederčine, kako ih nije sramota da se obuku u drugu odeću kad menjaju kontinent. To je skoro kao kad bismo mi navlačili bermude pred sletanje u Egipat!!1111!

Dame, Meho, dame!

[Meho Krljic]

Izvinjavam se damama  Iznervirali me ti... Arapi...

[Cornelius]

Sneg u Parizu (nastavak):

Za razliku od ministra unutrašnjih poslova koji je tvrdio da je sve u najboljem redu, Fransoa Fijon, šef francuske vlade, krivicu za prekjučerašnji haos u Parizu prouzrokovan snegom, prebacio je na Meteorološki zavod Francuske. Kaže on da te barabe nisu predvidele sneg od 10 cm u prestonici. Problem je što svi podaci govore suprotno. Naime, Meteo je predvideo obilne snežne padavine i snežni pokrivač od preko 3 cm. Vlasti jednostavnu nisu slušale i nisu pripremile so, pesak i mašine za raščišćavanje. Da bi zamaglio situciju još bolje, šef vlade će danas da riba državnog sekretara sa transport, koji se u vreme pariskog cirkusa, nalazio u zvaničnoj poseti Moskvi.

To me je podsetilo na deo iz jedne knjige o kulturnoj revoluciji u Kini. Mao je od svih tražio da pronadju odredjeni broj državnih neprijatelja, pa su svi dostavljali spiskove, na kojima su bili ili politički protivnici ili nevin narod. Troje političare jednog sela, uspeli su da sastave spisak državnih neprijatelja, ali im je falilo još jedno ime. Nesrećom, jedan od njih je zbog trovanja hranom, imao proliv, pa je trčkarao u klozet. Druga dvojica, u jednom od njegovih odsustava, odlučiše da upotpune spisak baš njegovim imenom i tako da završe posao.

Francuska vlada opet prepisuje od starih majstora.