Quote from: "zstefanovic"Као и у случају Љубе Дамњановића, и овде је реч о опусу надареног писца, који својевремено није био адекватно објављиван и препознат.
Quote from: "Boban"ma važno je da se nešto radi.
Meni lično se ne dopadaju ova izdanja, komplikovano je to da bih sada objašnjavao i siguran sam da bih bio pogrešno shvaćen...
Ovo sve je trebalo odraditi drugačije, možda kao specijalnu ediciju Emitora, ili kluba ili bilo šta... al ajde, neka se okreće.
Quote from: "Boban"Problem je što mnogi od ovih naslova i nemaju potencijal za više od koju desetinu ili stotinu primeraka i objavljivanjem na ovaj način gubi se smisao nekog eventualno većeg izdanja.
Quote from: "Đehouva"Opabato! Ljiljček revizited! :)
Quote from: "mcn"Ajde, ako mi može netko sačuvati primjerak, bio bih zahvalan.
mcn
Quote from: "Đehouva"Ajde onda, sačuvaj i meni. Ja sam ipak malko veća distanca od Zagreba... 8)
Quote from: "zstefanovic"Quote from: "Đehouva"Ajde onda, sačuvaj i meni. Ja sam ipak malko veća distanca od Zagreba... 8)
Послаћу по слоновима :D
Quote from: Jevtropijevićka on 06-12-2010, 13:26:21
I, ovaj, šta je bilo sa tim projektom?
QuoteУ Антологији српских уметничких бајки Гордане Малетић значајно место дато је и стваралаштву прерано преминуле Љиљане Праизовић, коју је у свом раду је стремила фантастици и оставила незапажену књигу ,,Кнежевић и Северни ветар".,,Као ретко који наш писац, успела је да продре дубоко у суштину бајке. Самосвојна, свесна мудрости овог жанра, изградила је специфичну, елиптичну реченицу. Аутентичност њеног необичног језика и стила чине ове бајке јединственим." [14]
,,Милица, опет, не виде зоре лепше од његових очију ни свитања светлија од његовог лика, и улучи прилику, те му рече како су небески путеви људима видљиви, али како их човек, свезан са земљом на којој је, никада неће сагледати нити карту њихову сачинити као што то могу птице. Још му рече како му ваља наћи Белогрлог сокола, птицу која још једина уме са људима да разговара, те да ће му овај помоћи.
Светолик јој тада сплете прстен и каза како ће јој га само он скинути, а она му поверова и тако је момак отправи у чекање а он се упути за птицом белогрлом и за картом небеских путева..." [15]
Чини се да је Љиљана Праизовић својим храбрим корачањем кроз свет бајки заслужила истакнуто место у зборнику најбољих српских бајки нашег времена. Њен измаштани свет искри светлошћу најинтригантнијих уметничких бајки света:
,,Ова је тамница црња од свију јер овде ниси везан ланцима и гвожђем, него својом душом и својим црним мислима. Видим да си сада шовек као што си био, помози ми и изнеси ме одавде, јер ја не могу ходати."
Светолик упита: Како ћу те носити када ништа не видим? Дао сам ти своје очи", а овај каза:
,,Ја ћу ти говорити како ћеш ићи, а за своје очи не брини...
...,,Казао сам да ћу доћи кад год ти затребам, а то ти опет каже,. Живи на земљи како ти је и дато, и буди срећан јер је то све што од тебе тражим." [16]
| (https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fwww.vbs.rs%2Fopac%2Fimg%2Fst1-gray.gif&hash=4f4eac1aad0a94e3379b71fe805620c5143c3bad) није за позајмицу: 36 год. само за преглед у читаоници: 2 год. A tek ovo: Quote from: zstefanovic on 30-06-2012, 02:40:36:cry: :cry: :cry: :cry: Pa tako... učlanjena sam u Narodnu :( računajte na mene makar za toliko. |
Quote from: Jevtropijevićka on 30-06-2012, 11:07:17Svaka vama, ljudi, čast što to hoćete da uradite.
Quote from: Jevtropijevićka on 30-06-2012, 11:07:17Ali sad tek vidim koliko će to biti zeznuto ako već nemate sve tekstove.
Quote from: Jevtropijevićka on 30-06-2012, 11:07:17A tek ovo:Quote from: zstefanovic on 30-06-2012, 02:40:36Трећа књига, последњи период, пред смрт, је делимично формирана, још да се види шта је са тим дискетама.
Quote from: Jevtropijevićka on 30-06-2012, 11:07:17Pa tako... učlanjena sam u Narodnu :( računajte na mene makar za toliko.
Quote from: Jevtropijevićka on 04-12-2010, 00:55:49I otada bukvalno gnjavim njom sve ljude koji mi priđu na puškomet sa pričom o domaćoj fantastici. :cry:
Da se vratim nešto bliže temi ovog topika, odnosno, upravo sam naletela na knjigu koja je idealna ilustracija za sve ovo o čemu smo pričali; unapred se izvinjavam na otkrivanju tople vode, ali ne mogu da izdržim.
Juče i danas čitam (prvi put) knjigu Knežević i Severni vetar Ljiljane Praizović - i šta da kažem osim da je ovo retko sjajna stvar? Apsolutno najbolja, najtačnija i najlepša jezička stilizacija arhaično-folklornog tipa koju sam videla u domaćoj žanrovskoj fantastici. Svaku rečenicu čitala dvaput, prvo da je "čujem" a onda i da vidim o čemu se radi - a to mi se zbilja retko dešava. Vidi se da je žena učila od najboljih: Vuka i Nastasijevića (bar koliko mogu da prepoznam). Ovde sam kukala za Pričama iz davnine, što ovo niko ne pomenu?
E sad, mitologija: u Kneževiću Ljiljana Praizović kombinuje i folklor (npr. zmajeviti) i hrišćanstvo (Svetlonoša) i kosovski mit (itekako) ali propušteno kroz nekoliko filtera i žestoko prerađeno. Pojedini motivi se prepoznaju (božuri/makovi) ali nije neophodno za uživanje u čitanju. Sve je sliveno u jednu celinu iz koje ovi slojevi mogu samo nasilno da se izdvajaju. Niko ovo ne bi nazvao srpskom mitologijom, a opet, crpeno je uglavnom upravo iz izvora o kojima je ovde već toliko pisano.
Ovo je najbolji mogući primer za to kako da se koristi mitska/folklorna/religijska/itd građa u tzv. lepoj književnosti.
Zašto ovo nije u lektiri za osnovnu školu. :cry:
Quote from: Jevtropijevićka on 30-06-2012, 18:15:07
Ma ja sam njen najveći fan:Quote from: Jevtropijevićka on 04-12-2010, 00:55:49I otada bukvalno gnjavim njom sve ljude koji mi priđu na puškomet sa pričom o domaćoj fantastici. :cry:
[...] Juče i danas čitam (prvi put) knjigu Knežević i Severni vetar Ljiljane Praizović - i šta da kažem osim da je ovo retko sjajna stvar? Apsolutno najbolja, najtačnija i najlepša jezička stilizacija arhaično-folklornog tipa koju sam videla u domaćoj žanrovskoj fantastici. [...]
Zašto ovo nije u lektiri za osnovnu školu. :cry:
QuoteАдвокат Петронијевић стиже за говорницу сигурним кораком.
"Господине судијо, светли суде", поче он.
"Случај је хтео да се тужени, то јест југоисточни ветар, данас оправдано није могао појавити пред судом, будући да је поље високог ваздушног притиска над Карпатима знатно ослабило, те није довољно да га пренесе до наших крајева." У сали је владао тајац и чуло се само ударање лепезе госпође магистранткиње. "Тужени ми се заклео на овој књизи", настави адвокат и махну дебелим томом кога је у судницу под мишком. Само су први редови били у стању да виде како њен наслов у златотиску није Лубградски законик, већ Кнежевић и северни ветар."Предлажем стога", настави Петронијевић после театралне паузе, "предлажем да се оправдање за недолазак туженог прихвати."
Ударцем чекића судија показа да се слаже.
Quote from: Boban on 30-06-2012, 18:48:44
Imao sam priliku da početkom devedesetih čitam njen nezavršen roman fantastike koji se zbiva u dolini Neretve i to je bilo toliko jako po likovima i postavci da je glatko prevazilazila svešto smo mi tada u klubu LK i oko njega bili u stanju da ponudimo.
Quote from: Boban on 30-06-2012, 18:48:44Bobane, ti bi hteo da ja danas baš cmoljim po forumu... a ako mi kažeš da toga više nema, mislim i da hoću. :cry:
Imao sam priliku da početkom devedesetih čitam njen nezavršen roman fantastike koji se zbiva u dolini Neretve i to je bilo toliko jako po likovima i postavci da je glatko prevazilazila svešto smo mi tada u klubu LK i oko njega bili u stanju da ponudimo.
Quote from: zstefanovic on 30-06-2012, 20:42:58Hvala, hvala! (Nije da nisam znala, doduše. Nisam PDF :mrgreen: ali sam Jakšića ipak čitala.)
Ех, добра наша, дирнут сам. Ево две посластице за фанкињу.
Quote
Ljiljana Praizović - PrilogViše je razloga radi kojih se opredeljujem za pisani tekst umesto za živu
opservacijama na temu horora
reč. Pisati je teško, kada se prenebregne prvobitno pitanje ,,čemu sve to" 1. jer
sve su stvari poznate ili 2. jer to ničemu ne vodi to jest, ko zna znaće, ko ne
zna saznaće ako treba, onda ostane pitanje koje po važnosti takođe biva na prvom
mestu — o čemu pisati, odnosno, kako izvesti da se ne ode u širinu toliko da se
tema ne razvodni.
U funkciji odgovora na ovo pitanje, kako postići da se tema ne razvodni,
uputno je odmeriti primedbu Zorana Jakšića da se moja diskusija svodila na
pitanje borbe dobra i zla, koje je tom prilikom minorizovao, ili postavio na
marginu. Istina je sledeća: pitanje borbe dobra i zla se ne sme i ne može
minorizovati, niti staviti na poslednje mesto. Potrebno je, međutim, znati, da
kada se o tome govori diskusija biva preširoka jer se borba između dobra i zla
očitava u svemu što nas okružuje. Dodala bih, međutim, da se zlo i dobro
međusobno ne bore onako kako se to uglavnom zamišlja: sukob dveju sila ili
nosioca naboja dobrog ili zlog, već je to borba sinova svetla za svetlo, a
sinova tame protiv sinova svetla. Sve ovo mogu reći samo ukoliko postoji
prvobitna klasifikacija definicija.
Kao što sam odbila da sa Acom B. Nedeljkovićem učestvujem u razgovoru o
tome kako grešim jer nije zlo ako vuk ubije ovcu i pojede je, tako i sada o tome
neću da govorim, jer podrazumevam da većina onih koji budu čitali ovaj tekst zna
da nije zlo ako vuk ubije ovcu i pojede je. Takođe nije zlo što su Indijanci
ubijali bizone, odevali se u njihovu kožu i od nje pravili šatore a od mesa
preživljavali, ali se taj čin ubijanja i preživljavanja bitno razlikuje od Žute
Kose Bufalo Bila i njegovih lovaca koji su krda bizona ubijali da bi se najeli
slatkog njihovog jezika i domogli koža, što jeste zlo, i biće da su ti lovci
znali da je zlo, jer se nekažnjeno ne uništava. U prvoj ruci je ta kazna stigla
Indijance i Bog je bio na strani belih porobljivača, rasa crvenokožaca je
istrebljena i belokošci su se naselili po Americi, ali u drugoj ruci evo kako
kazna stiže ,,američki san" koji ne drži uzalud svoju porodicu na pijedestalu kao
svetinju, čak i kada usmerava decu da sa 15 godina žive samostalno, jer im,
zaboga, to standard omogućava, a promiskuitet nije zlo ovog sveta nego
napuštenost, bespomoćnost, narkomanija, itd. A šta je sa divotnim pokretnim
slikama od kojih samo ,,igru s vukovima" da navedem i povratak temi kauboja i
Indijanaca na način, s moje strane, dostojan prezira. Kroz 50 godina, kada
Indijanac i Amerikanac budu ravnopravni u deljenju hijerarhije po američkim
institucijama, svoj emocionalni doživljaj ću smanjiti, verujem da ću do tada
biti i mrtva, a toplo se nadam daće to društvo do tada dati mesto pod suncem
ljudima kojima su isto to mesto oduzeli. Najteže je, kako kažu Kinezi, kada deca
ispravljaju greške svojih očeva.
Da se vratim na bizone. Beskrajne priče na temu koliko su bizoni bili zli
dok su jeli travu takođe ne otvaram ovom prilikom, imajući u vidu da je još Buda
rekao kako ćemo se svi na ovoj zemlji rađati dok i poslednja travka ne doživi
prosvetljenje (jer u tim travama spavaju duše onih koji su u svom nauku na
zemlji dospeli u njihova tela i njihov hlorofilni sistem). Vratimo se bizonima
koji su se najeli te trave kojačeka prosvetljenje. Svi znamo kuda je borba,
Bufalo Bila i njegovih lovaca sa krdima bizona odvela i Indijance i narod Žute
Kose. Diskusiju o progresu Amerike i progresu čitavog zapadnog misionarskog
društva ne otvaram ovom prilikom. Takođe se ne izvinjavam Aci B. Nedeljkoviću
zato što sam odbila da telefonom sa njim porazgovaram o tome zašto su me svi sa
zapanjenošću gledali u toku i nakon moje diskusije o hororu kada sam izjavila da
se Hitler nikada više neće roditi a i ako se rodi, šta je on u odnosu na ove
nove nosioce zla, koji su to postali i ne znajući da su to. Iz jednog osnovnog
razloga se ne izvinjavam Aci B. Nedeljkoviću jer sam bila neprijatna u razgovoru
sa njim ne vređajući ga većsamo deklarišući se kao osoba koja za to, naročito
telefonom, nema vremena. Bitna razlika između svih onih koji bi želeli da su
zapadnjaci i pravih zapadnjaka je ta što ni jedan zapadnjak (iole kultivisan)
neće napasti ličnost onoga sa kojim razgovara slagao se sa njim ili ne. U
najgorem slučaju će reći kako smatra da se sa sagovornikom ne slaže i da ima
drugačije mišljenje. Ali mu nikada neće reći kako nije u
pravu.
A o tome kako se zlo sublimira i kako se disperzuje, ili kako se krije i
deluje iz senke, možemo takođe da razgovaramo. Ali nekom drugom prilikom,
ukoliko se ona pruži. A sada da obrazložim zašto mislim da jesam u
pravu.
U istočnoj filozofiji je poznat pojamŠivinog plesa, koji pročišćava svet
i sprema ga za novi početak. Šiva kao sublimacija destrukcije predstavlja ne
smrt ni haos, već uništenje, nakon kojega po prirodi stvari, to jest po
cikličnoj prirodi stvari, dolazi noviživot i započinje novi ciklus rađanja
odnosno života. U bardo ravni duša lutalica, koja traži put u večnost, sreće
između ostalog boginja Kali, Durgu, koja pije ljudsku krv iz ljudskih lobanja i
duša lutalica je ispunjena užasom i strahom, ukoliko odvrati glavu na dragu
stranu pada sve niže u hijerarhiji izbora puta i nikada neće otići u večnost,
nikada se neće izvući iz žalosnog beskrajnog kruga na čijem kraju ne blista
zvezda nego mračna ženska materica i novo rođenje, novi život na planeti
nesreće, jada, bede, žalosti, i svemu što je ovim pojmovima nasuprot, sreće,
veselja, blagostanja... ali je to sve pitanje karme i duhovnog, mukotrpnog
doduše, razvoja duše lutalice koja je izabrala da se ponovo rodi. To nije užas.
To se dešava u bardo ravni, upućeni zna da su to sve samo vizije koje, nabijene
simbolikom, znače ili prolaznostživota ili njegovu večnost, ili nešto drugo,
treće, četvrto.
Kada se to sve dešava u realitetu na našoj planeti, za čije smo opažanje
opremljeni sa svih naših pet čula, dolazi do onogašto je krajnji efekat horora,
a to je gradacija straha. Imajte u vidu da smo od ljudskih žrtvi odustali još u
matrijarhatu.
Pre nego što razvijem tezu gradacije straha, navešću samo jednu
digresiju: horor je u odnosu na strah isto Što i pornografija u odnosu na
seks.
Kao što nam je seks bogom darovan kao vrhunski oblik komunikacije i sreća
beskrajna, tako nam i strah darovan kao vrhunski katalizator svih ljudskih
osobina i čistote i čvrstine karaktera. Hrabar čovek nije onaj koji se ne plaši,
nego onaj koji savlada strah. Možda bi poznavaoci horora rekli da je horor
upravo zato pozitivan, jer uvećava strah do užasa i sam tka zahteva od onoga
koji u tome učestvuje savladavanje stepenica straha i dosezanje vrhunca
hrabrosti. Seks se između ostalog sastoji i od penetracije, a pornografija
zumira samo taj elemenat seksa. Emotivni doživljaj onoga koji prati horor u
knjizi ili na filmu se uglavnom sastoji od prevladavanja straha sve od
obamrlosti užasa koji mu se hororom predočava.
Da se vratimo na malopređašnju digresiju: u početku pornografija jeste
interesantna i pojačava doživljaj, ali kada sečešće upotrebljava da tako kažem,
gleda ili čita, potrebni su sve jači nadražaji, sve do poslednje faze, kada više
ma kako snažan intenzitet bio, nadražaj ne postoji i doživljaj je smanjen, a
takođe i interes za seks. Zaboravimo na momenat da je seks put za sprovođenje
načina na koji se razmnožavamo i pitanje koje iz toga proističe: kome ide u
prilog da se mi na planeti Zemlji kao ljudi manje razmnožavamo, zaboga, pa
ionako nas je previše, i održimo u svesti samo pitanje kome ide u prilog da
muškarci i žene međusobno ne komuniciraju bilo kakvim, a naročito tim,
vrhunskim, načinom komunikacije. Religiozni zanesenjaci će odmah odgovoriti da
takav cilj može biti samođavolovo delo. Psiholozi verovatno da to ne može biti
opšti cilj, nego da je to ujdurma ljudi koji su poneli traume iz detinjstva,
nerešene odnose između roditelja, i roditelja i njih kao dece, pa mlađa ili
starija ili braća ili sestre, pa drugovi u školi itd. I svi će oni biti u pravu,
svako sa svog aspekta posmatranja. A sada da prevedemo seks i pornografiju na
horor i strah: ako već strah predstavlja katalizator u kristalizaciji ljudske
duše koji Čini da čovek poštuje i sebe i svoj život, i svu lepotu i ružnoću
sveta oko sebe jer je svet takav kakav je i samo ako ga takvog prihvatimo
uklopljeni smo i promenjeni, a čim smo mi promenjeni i svet je promenjen, dakle
bolji, (i ne razmatram tezu sa stanovišta da može biti gori, ako nisam od onih
koji idu prema svetlu barželim da to budem), onda horor predstavlja gradaciju
straha do besmisla, u funkciji toga da je onome ko u hororu učestvuje, na svoju
sreću kao pasivan, dakle, čitač, posmatrač itd. s tim što to nije definicija
pasivnosti, to ću naknadno objasniti, odnosno gradaciju straha u kojoj je
potreban uvek jači nadražaj da bi se strah doživeo, do mere u kojoj, ma kakav
nadražaj da postoji čitač,posmatrač, više ne reaguje — on ne živi, ne oseća, ili
ono što oseća je da mu je svejedno. Onda više nema razvoja. Svima onima koji
sebe vide ne kao osobe koje reaguju već kao posmatrače (a znam da ima takvih u
Laži Komarčiću) ovom prilikom samo da kažem da je jedna od odlika života razmena
— akcija, reakcija, interakcija. Kada toga nema nema impulsa iz okruženja, ni
povratne veze, nema razvoja, ima samo vegetiranja (vrlo ružno rečeno imajući u
vidu da biljke upravo, vegetacija, imaju veoma razvijen sistem
interakcije).
U vezi sa aktivnošću čitaoca, ili posmatrača, za koje sam malo pre rekla
da su pasivni, imala sam u vidu isključivo jednu stvar: da se to dešava nekom
drugom, na nekom drugom mestu, a mi sedimo udobno zavaljeni u bioskopskim
stolicama ili sopstvenim kućnim stolicama i gledamo iličitamo pornofilmove,
literaturu, ili horor filmove, literaturu. Ali smo zato emotivno, intelektualno,
pa i fizički takođe aktivni, možda ne u onoj meri u kojoj su aktivni junaci
priča, ali smo svejedno aktivni, ili seksualno uzbuđeni ili užasnuti, pa se
znojimo ili strepimo ili već kako ko reaguje. Opet, ponavljam, do određene
granice, posle nam je svejedno. Posle, međutim, važno je to posle, to postfestum
pitanje, koje se otvara i glasi, šta je to što će nas u stvarnom životu
uzbuditi? Da li postoji takav ljubavnik? takav monstrum? kojiće me u stvarnom
životu uzbuditi do te mere da reagujem? Ima ih za koje odgovor glasi ne, ima ih
za koje glasi da. Pretpitanje koje postavite odmah sebi je sledeće: posle takve
jedne knjige koju ste pročitali, Šta sledeće da pročitate da bi ste se uživeli,
da nadražaj postane tako jak da vas uvuče u priču i u identifikaciju sa glavnim
junacima. Ili film, koji je taj koji će vas do te mere preneti na platno da dva
sata osetite da živite ne zato što grickate kokice ili mislite o tome šta ćete
posle filma da radite.
Upravo ta prekomerna aktivnost, dok čitamo ili gledamo porno ili horor,
je jedan od pokazatelja zlog, jer je sve fikcija i fantazija i maštarija
bolesnog uma ili nekog jadnika koji umesto da ode kod psihijatra i da izleči
svoje traume iz detinjstva ili rane mladosti ili se bar suoči sa njima, na muke
stavlja nezaštićene čitaoce
Ovo je jedna velika zagrada: veoma značajna i kategorija čitalaštva ili
gledalaštva sa kojom se ne smemo igrati (ima ih i mladih, zamislite decu koja su
tek naučila da čitaju, a već TV kako gledaju od kolevke — pa do groba najlepše
je TV doba) nezaštićeni čitaoci, deca koja su u Londonu ubila drugo dete (da li
su to visokocivilizovani Englezi uveli krivično delo ispod 15 godina; u zakon,
dakako, ali ne kao cenzuru u šou biznisu, što se i te kako tiče i izdavaštva i
literature, imajući u vidu da jedinu lovu donose knjige Lustbadera i Šeldona,
ili Robinsa. Ne cenzuru, nemojte misliti da sam za cenzuru kakvu je znamo po
definiciji, niti sam za onu,,zabranjeno voće je najslađe" — ,,nije za osobe mlađe
od 16 godina" nego za ličnu individualnu cenzuru, insistiram na tome da svaki
član Laze Komarčića ima svoju unutrašnju cenzuru, a o tome ću kasnije, Završena
velika zagrada.
Ali mi smo toliko aktivni, preživljavamo (posprdnost komentara
,,preživljavamo ako je dobro") kao da to nije fikcija nego stvarnost. I to je ono
što ovu fikciju i nestvarnost ovih dela izvodi iz crtanog filma, bajke, obične
priče, običnog filma bilo kriminalnog, vesterna, ljubavnog, bilo kakve
literature to jest, bilo kakvog vida umetnosti ili izmišljotine i uvodi je u
stvarnost, u život.
Mi smo u eri Vodolije od momenta pronalaska parne mašine, praktično.
Industrijska pa posle neke druge revolucije, rad Urana koji kao jedna od planeta
u repu Sunčevog sistema, doneli su nam ljude hladne i daleke od ljudske duše, od
centra sunčevog sistema. Vodolije su distancirane, kao osobe, zainteresovane za
kosmičko i planetarno, voleće ceo svet ali prvog komšiju baš i neće, pitanje je
da li će ga primetiti uopšte. U natalnom horoskopu, što je snažnija planeta koja
je udaljenija od Sunca, to su nepredviđeni uticaji jači a osoba sama po sebi
hladnija i dalja, baš kao slika te iste planete u odnosu na sunčev sistem. Ali
smo, nažalost, zakopčani u ljudsku kožu, kosti i meso. I tako i reagujemo, tako
se i ponašamo. Da li možete sebi da predstavite nesreću osobe koja za sebe samu
konstatuje da je hladna i da joj je hladno oko srca, imala sam takvih
astroloških pacijenata dovoljno da bežim od njih glavom bez obzira, jer ni govna
ni med nisu veći lepak za muve nego za njih što je neko ko razume tu njihovu
hladnoću i kaže im pa šta, takvi ste, temperatura vaše krvi i ne može da bude
veća od te koja jeste pa šta? Svet radi toga nije prestao da postoji, vaša majka
vas radi toga ne voli ni manje ni više, niti devojka, žena, itd. Mogu da budu i
divni prijatelji, i dobri ljubavnici, i vredni radnici, sve da učine i da daju
od sebe, ali kada je napolju sneg i veoma hladno, mi tanko odeveni i bosi,
jedino što nas ugreje je vatra, ognjište. Vodolije vide svetlo kroz prozor,
kucaju, vrata im se otvaraju, zovu ih, ali prag malo koja od njih
pređe.
Pokušala sam da dam neko kosmičko opravdanje za ovaj stepen,
poražavajući, nasilja koji nam se prezentira raznoraznim medijima, pa i hororom
kao žanrom-podžanrom naučne fantastike. Ali tanko mi je opravdanje,
priznajem.
Pisci horora jako dobro znaju šta sve stoji iza toga. Mrak jede živu
decu, i velike ljude takođe. Jer da ne znaju, da li bi se pozivali na apsurdne
situacije u kojima zlo može biti pobeđeno samo od ruke nejakog deteta ili
nejakog starca. Ko je čist (?ko je čist?) i ko ima izvornu elementarnu snagu
dobra u sebi. ,,To" Stivena Kinga biva pobeđeno magičnim brojem, beše 7, pa 5, pa
3, pa 1. izvorni broj je nula, naravno, i nula je jedino što može odneti pobedu
nad zlim, to jest, kao u priči od Adskom vetru, kada bude pojeo sve, strah će
pojesti samog sebe i više ga neće biti. Ili, više ga ne možemo registrovati
svojim čulima. Ako bude imao ko da ga registruje.
Da završim ovu opservaciju sa cenzurom —insistiram na tome da svaki član
Laze Komarčića ima unutrašnju cenzuru, da izgradi svoj intelekt i duh tako da mu
ne promakne ništa što vuče nadole, ka blatu i destrukciji. Mi smo se i okupili
kao avangardno društvo (i u organizaciji, koliko dugo sam bila jedina žena
prisutna sastancima redovno? i koliko ste me prihvatali? to jest niste?) i kao
društvo oko avangardnih ideja (i dan danas se postavlja pitanje ,,verujućih" i
,,neverujućih" u NLO ili Boga ili Tita a nama, ljubiteljima SF takve stvari i
nisu pitanja o kojima razgovaramo, tako je normalno da svako od nas ima svoje u
šta će i kako će verovati), a upravo smo se uverili, ili ćemo se uveriti, da SF
kao literatura osvaja ne samo svetske i evropske prostore nego, eto, i naš mali
lokalitet. A unutrašnja cenzura? Neka je SF pa čak i ako je smeće, ili u datom
slučaju, neka je horor pa makar kakav, (a sjajan je, tvrde izdavači, bože, ne
dozvoli da njihova deca vide te knjige pre vremena) jer iz kvantiteta se rađa
kvalitet. Ako se već sve to stvara radi komercijalnog efekta, neka literatura
bude vrhunska, a za kvalitetom će doći i kvalitet, novčani. Osim toga, kako već
rekoh, u spisateljstvu osim Lustbadera i Šeldona, i zamislite, Kinga koliko sam
čitala o tome, nema zarada iz snova. Ali tražim da ljubitelji naučne fantastike
svog unutrašnjeg cenzora postave na prvo mesto i da mu dozvole da reaguje dok
čitaju sve, a naročito horor knjige, ili dok gledaju takve filmove. Jer u
principu nisam protiv onoga što izaziva strah, već protiv forsirane gradacije
straha. Mi moramo misliti na to da stvaramo svet koji iza nas dolazi. U
metafizičkom smislu, to sam već napomenula, kao što ,,na početku beše reč" tako
biva i u međuvremenu, sve što se izrekne ostvari se. Setite se medijskog rata i
onog potonjeg, kojeg niko nije hteo a svi smo ratovali, svako na svoj
način.
Napisano u Beogradu, 07.02.1994. kao reakcija na sveprisutniju
opsednutost žanrom horora članova Društva ljubitelja naučne fantastike ,,Lazar
Komarčić"
Quote from: Jevtropijevićka on 30-06-2012, 21:52:52Quote from: Boban on 30-06-2012, 18:48:44Bobane, ti bi hteo da ja danas baš cmoljim po forumu... a ako mi kažeš da toga više nema, mislim i da hoću. :cry:
Imao sam priliku da početkom devedesetih čitam njen nezavršen roman fantastike koji se zbiva u dolini Neretve i to je bilo toliko jako po likovima i postavci da je glatko prevazilazila svešto smo mi tada u klubu LK i oko njega bili u stanju da ponudimo.
Quote from: zstefanovic on 01-07-2012, 17:22:53Poznavalac. Nisam poznavalac. To da sam ljubitelj čitanja generalno (i kaktusa) valjda nije sporno.
А што се тиче тога да ли си ПДФ (Поштовалац домаће фантастике?) или не, ја мислим да сви ми треба да препознамо своје право лице и храбро се изјаснимо око опредељења, упркос привременом неразумевању наше конзервативне академске средине. :)
Quote from: Boban on 02-07-2012, 13:01:01Eh. Svejedno, bilo bi zanimljivo videti to danas makar i nedovršeno. Kod nas su tako objavljivali Juditu Šalgo, na parče, nakon smrti. Uglavnom tako nešto zavisi od toga da li se u najbližem okruženju (porodica i eventualno bliski prijatelji) nađe neko da sačuva stvari. Nije uvek slučaj.
Ne znam šta je od sveg njenog pisanija preteklo.
Ona je pre svega bila pisac kratkih i vrlo kratkih formi; a duži radovi su napuštani verovatno iz onih poznatih razloga da naprosto nije imala snage & istrajnosti da se vraća dovoljan broj puta nekom delu ili da ga osmišljava onoliko koliko je potrebno.
Bila je to jedna fascikla, ali ja sam to imao u rukama otprilike pre 20 godina.
Quote from: Jevtropijevićka on 02-07-2012, 14:05:41
Libe: :-| Znači, tako su vam izgledale diskusije? Ohoho! Samo oštro!
Quote from: Джон Рейнольдс on 02-07-2012, 18:44:26Džone... pretpostavljam da si svestan razlike koja postoji između formalnog naučnog teksta (što ovo očito nije) i krajnje neformalnog eseja namenjenog grupi poznanika (što ovo očito jeste). A kako to ozbiljno pretpostavljam, ostaje mi potpuno nejasna svrha tvog posta. Mogao si jednako reći i: "kakav mi je ovo sonet, kad niti ima četrnaest stihova niti se rimuje!!!"
Текст о хорору је веома лош, без обзира на контекст, време, постојање претходне расправе или не. На страну слободан ток мисли и разне контрадикторности, лош је зато што узима бар две озбиљне полазне основе, потпуно погрешне, и онда на основу тога разрађује неке личне теорије и закључке.
(...)
Quote from: Jevtropijevićka on 02-07-2012, 16:54:07
Ovo je sjajan primer teksta kome se mora znati kontekst, osobito vremenski, mislim, februar '94. nije nebitan faktor u celoj priči. Kad se sljušti priča o bizonima i horoskopu i analogija porno-horor, ostaje ne samo ideja o moralnoj odgovornosti autora pred čitaocem, nego ideja o moralnoj odgovornosti čitaoca kao takvog i meni je ... eh... nepojmljivo, intuitivno, životno jasno da to manje ima veze sa horor žanrom a više sa februarom '94. u zemlji Srbiji i malo šire.
Quote from: LiBeat on 02-07-2012, 19:40:56Aha, pa eto jasnog i preciznog odgovora i na moju maločašnju zbunjenost tj. Džonovu reakciju. Šta ja znam, možda se nisam uzbudila jer nisam mnogo investirana u horor niti sam učestvovala u domaćim ratovima oko legitimacije žanra (koja mu, po meni, nije potrebna, njega ima te ga ima, ali to sam samo ja).Quote from: Jevtropijevićka on 02-07-2012, 16:54:07
Ovo je sjajan primer teksta kome se mora znati kontekst, osobito vremenski, mislim, februar '94. nije nebitan faktor u celoj priči. Kad se sljušti priča o bizonima i horoskopu i analogija porno-horor, ostaje ne samo ideja o moralnoj odgovornosti autora pred čitaocem, nego ideja o moralnoj odgovornosti čitaoca kao takvog i meni je ... eh... nepojmljivo, intuitivno, životno jasno da to manje ima veze sa horor žanrom a više sa februarom '94. u zemlji Srbiji i malo šire.
Slažem se za to što kažeš za kontekst. S druge strane, uverena sam da niti bi tekst bio pojašnjen kontekstom, niti bi kontekst uspeo da legitimiše ovakav tekst. Meni je to sjajan primer teksta koji prezentuje nekakvo generalno a ujedno i neartikulisano političko i društveno nezadovoljstvo, pragmatično kanalisano kroz kritiku specifičnog književnog žanra. Nažalost, takva projekcija onom prvom ni malo ne pomaže, a drugom silno (a možda i sasvim nepravično) odmaže.
Quote from: Jevtropijevićka on 02-07-2012, 19:56:44
Aha, pa eto jasnog i preciznog odgovora i na moju maločašnju zbunjenost tj. Džonovu reakciju. Šta ja znam, možda se nisam uzbudila jer nisam mnogo investirana u horor niti sam učestvovala u domaćim ratovima oko legitimacije žanra (koja mu, po meni, nije potrebna, njega ima te ga ima, ali to sam samo ja).
Quote from: Jevtropijevićka on 02-07-2012, 20:10:54
Jake emocije te njihovo iskazivanje uz teorijsku artiljeriju bile bi sačuvane za priliku u kojoj ovakav tekst o nečemu što mi je srcu blisko potpiše profesor univerziteta u nekoj kraaajnje formalnoj publikaciji. :)
Quote from: Jevtropijevićka on 13-07-2012, 21:35:57
Pitaj ako imaš poverenja :) može javno a može i na PM.
Quote from: Jevtropijevićka on 27-02-2013, 19:44:15
Zanima me mišljenje ostalih koji su knjigu pročitali: da li je to, po vama, namenjeno deci ili odraslima (znam, znam, "za sve uzraste", ali kad biste morali da se opredelite)? Da li neko evt. zna autorkin stav po tom pitanju?
Quote from: Jevtropijevićka on 18-05-2013, 21:16:22
A bre, pa bio si u kafani kad sam je vadila iz torbe -.- Melkor u rukama držao!!!1
Quote from: Melkor on 18-05-2013, 23:23:35
Ma jesi, komentarisali smo ilustraciju na koricama. I da, to je jedini put da sam/smo tu knjigu videli.