(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi55.tinypic.com%2F29en7dv.jpg&hash=e5e8874d10e29d0ebb208235820513300439bfb9)
Iz štampe je izašla prva knjiga Andree Baskin "Čovek bez lica", mlade autorke iz Subotice. Knjiga odiše mistikom i zapletima svojstvenim takvom žanru. Promocija knjige održaće se 24. septembra 2010. godine, u Knjižari "Plato", sa početkom u 18 časova.
Odlomak iz romana možete pročitati u prethodnom, četvrtom izdanju časopisa Karton (http://www.fokus-su.rs/sr/download.html?task=finish&cid=6&catid=9), na 14. stranici, u odeljku Prose.
Knjigu je izdala FOKUS Fondacija (http://www.fokus-su.rs/).
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi53.tinypic.com%2F2hofcix.jpg&hash=3590a6cf346c71ba420727337bd3e11d82dc8dcc)
Andrea Baskin je rođena 9. marta 1982. godine u Augsburgu, gradiću u Nemačkoj.
Sa osam godina počinje da piše pesme, a sa dvadeset se oprobava sa prvom pričom.
Ohrabrena pozitivnom reakcijom prijatelja, piše svoj prvi roman "Čovek bez lica", koji završava sa dvadeset četiri godine. Trenutno radi na trilogiji. Živi u Subotici.
A taj odlomak glasi:
Ledena tišina se pretećom brzinom spuštala na krovove kuća Stoun Hilsa, rušeći svaku pomisao na to da je ovaj gradić bezazlenog izgleda uopšte bio naseljen.
Mesec, taj usamljeni vladar noći, nežno je svojim srebrnim prstima milovao stope na prašnjavim ulicama koje su u to doba bile jedini dokaz egzistencije u ovom malom mestu. Vetar je vrišteći raznosio prašinu, pokušavajući da ukloni ove poslednje tragove života i da uništi besmrtne duše koje su ovde bile zauvek zarobljene, proklete...
Stoun Hils je imao veoma malo stanovnika, možda najviše šest hiljada i zato je više podsećao na selo. Turisti su retko dolazili, a ako bi i poneki naišao, onda bi to bilo najčešće zato što se izgubio.
Bilo je nečeg jezivog u tom gradu, nešto što uteruje strah u kosti, uzrokuje nekontrolisano drhtanje i jezu. Ovaj gradić je kroz vekove sačuvao tu svoju mističnost.
Sagrađen je davno, ne zna se tačna godina. Legende govore da je to bilo negde oko 1015. godine, u doba hrabrih vitezova i veličanstvenih princeza, ali i moćnih čarobnjaka i zlih veštica. Iste godine je u velikoj bici bio u potpunosti uništen, srušen do samog temelja. Njegovo tadašnje ime je nepoznato.
Kasnije, oko 1815. godine, ponovo ga je sagradio Aleksander fon Berghof, germanski plemić, dajući mu ime Berghofen, da bi posle toga, rušenjem i njegovim ponovnim sagrađivanjem, dobio ime Stoun Hils, zbog impozantnih planina koje su ga okruživale, ali i izolovale od ostatka sveta.
Još od njegovog davnog postanka, mnogo legendi je kružilo oko Stoun Hilsa.
Pričalo se o pojavljivanju duhova i zombija koji su napali i skoro uništili grad, raznih tajanstvenih kreatura koje su viđene u okolini, mračnih kultova koji su žrtvovali ljude.Većina ljudi nije verovala u to.
Govorilo se da su prvobitni stanovnici pomrli zbog neke neobične epidemije, da su se još od dana njegovog postanka neprestano dešavala neobjašnjiva ubistva, da su pronađeni leševi koji su bili toliko deformisani da se nikako nisu mogli identifikovati...
Glavni razlog za ove tajanstvene događaje je bilo mesto na kome se nalazio grad. Ono je bilo napunjeno negativnom energijom i samim tim bilo je idealno mesto za razmnožavanje zla. Zemlja je veoma mudro čuvala ovu mračnu tajnu za koju se činilo da će ostati neotkrivena...
Niko se nije tačno sećao prošlosti, svi su samo čuli neke priče, ali sigurno je da je sada to mesto bilo samo bleda senka nekadašnjeg moćnog carstva koje je tu raslo i razvijalo se vekovima.
Vremenom su na mesto veličanstvenih zamkova, sa pretećim, mračnim kulama, u kojima su zatvarani zarobljenici umirali od gladi i preteranog, bezdušnog mučenja, sagrađene obične kuće, brišući krvavi trag nasilja koji je srednji vek ponosno vukao za sobom. Mnogo generacija različitih naroda, izgubilo je život na ovom mestu.
Neko vreme su u Stoun Hilsu mirno i zajednički živeli belci i crnci. Njihova deca su se igrala zajedno, bez ikakvih rasističkih predrasuda, a i narodi su se družili, pa je dolazilo i do mešovitih brakova i rađanja prelepe dece.
Jednog tragičnog dana, zbog nekog nepoznatog razloga, došlo je do njihovog potpunog razdvajanja. Jednostavno, više uopšte nisu komunicirali i nisu želeli da imaju veze jedni sa drugima. Postavljeni su strogi zakoni o međusobnim odnosima i svako ko bi prekršio neko od tih pravila, bivao je zauvek proteran.
Od tog vremena belci žive na jednom kraju grada, a crnci na drugom. Razdvaja ih glavna ulica, koja deli grad na dve polovine.
Woo, u tom KARTONu ima i jedna SF priča — "Sloboda" Nemeta Mihalja.
Ajme meni... :shock: :? xfoht
Ne ide, a? Jes nakaradno. Sad baš mislim da liči na sinopsis za igru:
E onda u taj grad dođe naš junak, čiju su trudnu babu proterali zbog rasizma, a ustvari ona pobegla od drevne kletve i alamunja i čuma, da nađe štaveć gdeveć, i onda krene Silent Hill.
Tjah... ja nisam išla dalje od treće rečenice koja svojim besmislom taman opovrgava prvu... ali, i to mi taman bilo dosta za nekakvu inspiraciju: (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=9445.msg273209#new) :)
Quote from: Amanda Robin on 13-09-2010, 18:13:04
ja nisam išla dalje od treće rečenice
Ja nisam uspeo preći ni na drugu :(
Ja sam uspela da pročitam.
Pomalo me je podsetilo na pričicu koju je napisala moja rođaka. Ne sećam se koliko je imala u vreme kada je to napisala, ali je sigurno bila mlađa od 24.
Ne bavi se pisanjem.
Nego, šta bi: "Knjiga odiše mistikom i zapletima svojstvenim takvom žanru" trebalo da znači? :mrgreen:
Quote from: angel011 on 13-09-2010, 18:22:37
Nego, šta bi: "Knjiga odiše mistikom i zapletima svojstvenim takvom žanru" trebalo da znači? :mrgreen:
Odgovor na tvoje pitanje se nalazi u prvoj rečenici odlomka.
Quote from: zakk on 13-09-2010, 17:11:37
Glavni razlog za ove tajanstvene događaje je bilo mesto na kome se nalazio grad. Ono je bilo napunjeno negativnom energijom i samim tim bilo je idealno mesto za razmnožavanje zla.
Jebote, kakvo objašnjenje! :o
stvarno ste drkaroši... ovo odiše mladalaškom nestalnošću i izmeštenom tačkom gledišta.
Kao da je gledo crtaće pa onda prepričavo ;)
...gledala...
QuoteOhrabrena pozitivnom reakcijom prijatelja, piše svoj prvi roman "Čovek bez lica",
E, ovo je ključni momenat u karijeri svakog pisca :cry:
Lorde, pročita li ti išta od ulomka ili samo komentare? 8-)
Šročitao sam, zašto pitaš?
U karijeri jednog pisca ima više ključnih momenata:
Quote from: zakk on 13-09-2010, 17:06:32
Ohrabrena pozitivnom reakcijom prijatelja, piše svoj prvi roman "Čovek bez lica", koji završava sa dvadeset četiri godine. Trenutno radi na trilogiji.
I jedno klasično pitanje: A o čemu se radi u knjizi?
otkad je to bitno?
Živ je! Prevara!
Pretećom brzinom prekidam čitanje posle par rečenica rušeći svaku pomisao da je ovo dobro.
Ne mora da bude dobro da bi se čitalo. Može da bude i zabavno ;)
Quote from: Boban on 13-09-2010, 23:39:29
stvarno ste drkaroši... ovo odiše mladalaškom nestalnošću i izmeštenom tačkom gledišta.
:twisted:
Ljudi pa da li vi znate uopste sta pricate?procitajte prvo roman pa tek onda komentarisite i prepricavajte a ne odma kao neki posle prve recenice da sude da nije doro i da nevalja,a onaj ko procita shvatice u cemu se radi u knjizi!
O ne, zar opet...
o da opet,jer roman je olican
Quote from: BB on 04-02-2011, 23:29:16
Ljudi pa da li vi znate uopste sta pricate?procitajte (nakon upitnika ide veliko slovo) prvo roman pa tek onda komentarisite i prepricavajte a ne odma (odmah)kao neki posle prve recenice da sude da nije doro (dobro)i da nevalja, (ne valja)a onaj ko procita shvatice u cemu se radi u knjizi!
Quote from: BB on 04-02-2011, 23:36:39
o da opet,jer roman je olican (odličan)
Quote from: BB on 04-02-2011, 23:29:16
Ljudi pa da li vi znate uopste sta pricate?
Svaki ulomak nađe svoj komentar.
8-)
naravno da nadje svoj komentar kad znam sta komentarisem jer znam da je roman izuzetan i odlican,a oni sto ga nisu procitali i nemaju pojma bolje da nekomentarisu!
Ja mislim a je ova ženska član kluba LK; imala je izlobu na stepenicama Doma omladine jednom, nekada, na nekom Beokonu, iskopaću fotke pa ćemo uporediti, ali mi dosta liči, a i isto se zove.
Da je odlomak učestvovao u radionici, Zosko bi imao konkurenciju.
Mesec, taj usamljeni vladar noći?
Vetar je vrišteći raznosio prašinu?
Dotle sam stigao, dalje sam preleteo očima koje umalo da ispadnu od silnog zapinjanja, a ne samo zapinjanja...
Zaista, ima jako, jako dobre prijatelje...
Quote from: Džek svih zanata on 04-02-2011, 23:58:52
Mesec, taj usamljeni vladar noći?
Ja sam stao na ovom delu :D
Po prirodi sam uporna, tako da sam pročitala ceo odlomak :oops: Doduše, na preskoke. Dešavalo mi se, u školskim danima, kad mi je neka lektira bila dosadna, a mora se pročitati, onda lepo samo letim po stranicama, po neki pasus pročitam, nekoliko preskočim i tako... ono kao, imala pojma o čemu se radi... donekle, a ako me baš i pita uspem da se izvučem.
Pa, valjda se to svima dešavalo. E tako i ovde.
Quote from: BB on 04-02-2011, 23:29:16
Ljudi pa da li vi znate uopste sta pricate?procitajte prvo roman pa tek onda komentarisite i prepricavajte a ne odma kao neki posle prve recenice da sude da nije doro i da nevalja,a onaj ko procita shvatice u cemu se radi u knjizi!
Ma pusti pacere, nemaju pojma dupe da obrišu. Da su sricanjem stigli malo dalje od prve rečenice naišli bi na ovu genijalnost: "Pričalo se o pojavljivanju duhova i zombija koji su napali i skoro uništili grad, raznih tajanstvenih kreatura koje su viđene u okolini, mračnih kultova koji su žrtvovali ljude." i shvatili da je knjiga pravi page-turner. Duhovi i zombiji u sadejstvu? Pa to je pomeranje žanrovskih konvencija! Uz oživelo mrtvo telo ide i njegov duh. Niko se dosad toga nije setio.
Razumem da ljudi idu po internetu i gdegod stignu neumereno hvale svoje drugare, devojke ili štagod u nadi da će uvećati čitalačku masu za još koju dušu... ali zašto svraćaju ovde to mi nikad neće biti jasno?
Nikad ti ne padne na pamet da se neko od ovdašnjih dokonih zajebava?
Teško.
Quote from: John Reynolds on 05-02-2011, 00:51:24
Duhovi i zombiji u sadejstvu? Pa to je pomeranje žanrovskih konvencija! Uz oživelo mrtvo telo ide i njegov duh. Niko se dosad toga nije setio.
Odlično zapažanje. U takvoj kombinaciji bi bilo moguće unaprediti zombija iz objekta u subjekat.
Duhovi i zombiji u sadejstvu? Zvuči kao nešto iz igrice.
Zamisli da se duhovi mogu materijalizovati samo kroz zombi strukturu. Tako postaju ličnosti. Što kraće trunuli to očuvaniji. Ima tu potencijala.
Bez zezanja, sinoć sam malo razmišljao o tom konceptu - zombi + njegov duh i zaista bi se to moglo iskoristiti. Možda čak ne i u uobičajenom zombijskom maniru, jer zombiji svoju funkciju uspešno obavljaju samo u gomili, već pre duhovskom - da jedan takav dvojac deluje solo. Znam da neko sad može da potegne Vranu kao primer, da je to slično, međutim kod Vrane je suština ta da je dvojstvo mixed blessing i da je ptica ujedno i slaba tačka. Zombi + njegov duh su zeznuta kombinacija beslovesnog materijalnog i inteligentnog nematerijalnog, tela koje je neosetljivo ali uništivo i neuništvog duha koji ne može da bude fizička pretnja.
Nekako sumnjam da se ovaj roman bavi gorespomenutim, ali eto... ja tako...
Tesko ce to da postoji u jednom. Zombi je vec animirani les i ne mozemo ga dodatno animirati duhom. Les animiran duhom je posednut. Molim da se obrati paznja na ove bitne distinkcije. :)
Ma, ajde, Melkore, koji si ti puritanac! Zamisli: postoji duh koga niko ne primećuje. Jebeš takvog duha! Onda se on upne iz sve snage i na svetlo dana izbiju njegovi zemni ostaci. On se oduševi i baci na uspostavljanje komunikacije sa živima. A živi brišu od njega kao od zombija, jer tako i izgleda. Tu može da se našije šta god ti padne na um.
Niko ne osporava mogucnost da se posedne sopstveni les :) Zato zabrinutim familijama preporucujem kremaciju.
Koja posednutost!
Kad nečiji duh uđe u nešto/nekog, pa bili to i njegovi sopstveni zemni ostaci, nije li to posednutost?
Kad bi moj duh ušao u tvoje telo, to bi bila posednutost. :mrgreen: Ovo o čemu pričamo bio doppelganger spirit, ili zombi avatar.
Zar za posednutost ne treba živ čovek? Mislim, samo živi se zaposedaju od strane duhova.
Tu sad dolazimo do paradoksa o samoposedanju sebe mrtvog.
Duh mora da putuje u prošlost da bi sam sebe zaposeo, tj, svoj živi oblik.
Lepa podloga za sf-horor-melodramu:
Dvoje mladih se upozna, smuva i zavole onako šou. Ko Ferhunde i Ševket ili Gumuš i Mehmed.
OndaK, posao ga vodi u Sajlent Hil gde ga naravno prikaze liše života, ali ne i ljubavi. Kao Patrik Svejzi u Duhu.
Zatim, on nalazi svoje mrtvo telo i čuje vapaje voljene iz Istambula. Ali, avaj, kako da zaposedne svoje mrtvo telo, kad u manual-u za newbee duhove piše "Zaposedanje isključivo živih organizama." Pošto je on jako ljubomoran, ne bi da komanduje tuđim muškim telom koje bi se sladilo telom voljene.
Vredno radi na izradi vremeplova, služeći se nećijim telom, vrati se u prošlost, ostavi naivnog i njegovo telo i zaposedne svoje. Sprečava se da ode u Sajlent Hil i imamo hepi end storiju sa pokojom radosnicom talaknutom niz leđa!
Još pride zaobišli zombije!
Bljak! Jebale te turske sapunice. Štos je da se zaposedne mrtvo telo. Ko zubi burek. Ti ćeš baš teško da dočekaš ponedeljak. Idi kod Ljuštike pa čuvajte muškatle da ne pobegnu.
Quote from: Džek svih zanata on 05-02-2011, 14:42:13
Zar za posednutost ne treba živ čovek? Mislim, samo živi se zaposedaju od strane duhova.
Tu sad dolazimo do paradoksa o samoposedanju sebe mrtvog.
Nije neophodan živ čovek. Može i neka stvar.
Ja bih tu udenuo i Predatora. Posednutog.
Samo sam izneo način kako da se bajpasuje zabrana zaposedanja mrtvog tela.
Da nema te zabrane, duhovi bi zaposedali borbene avione, tenkove, bagere i kamione kao u Kingovom Maximum Overdrive-u i time bi se osigurali od egzorcizma i ostalih vidova prisilnog iseljenja. Da ne kažem koliko horora može napraviti zaposednut čovek, a koliko zaposednuta nuklearna podmornica...
Kako znaš da su turske sapunice u pitanju? :)
Baš me zanima na šta bi ličilo kad bi duh Indiane Jones ušao u leš Lare Croft. Ili obratno.
Koja zabrana zaposedanja mrtvog tela?
Iz manuala za newbee mrtvace.
Quote from: Džek svih zanata on 05-02-2011, 15:07:22
Kako znaš da su turske sapunice u pitanju? :)
Iz prve ruke. Čitajući tvoja izveštavanja o njima. :mrgreen:
A ne! To je moje istraživanje.
Srpske reči u turskom jeziku. Našao sam ih mali milion... :!:
Sem toga, ne sećam se da sam izveštavao o hanumi Ferhunde i njenom Ševketu :)
Quote from: Džek svih zanata on 05-02-2011, 17:22:35
Srpske reči u turskom jeziku. Našao sam ih mali milion... :!:
Nađi, bre, srpske reči u srpskom jeziku, tu si tanak.
Mlad je, ima vremena.
Ma, ajde, Plut. Prvo ne zna srpski zato što zna nemački, sad uči turski pa će na kraju govoriti bosanski, odakle je i pošao. U krug, u krug, u krug, igramo valcer ja i drug...
Momak se razvija :lol:
Mož' valcer sa hanumom Hermelinom Pačuli, i ona ide u krug i u krug i u krug... :)
Quote from: Plut on 05-02-2011, 17:53:24
Momak se razvija :lol:
Ja sam dečko u usponu :)
Hoće li neko uraditi recenziju "Čoveka bez lica"?
Misliš da bi se našla neka hrabra duša da se probije kroz čitavu knjigu?
Javlja li se to volonter? :)
Ako bi Kunac ovo celo pročitao, zbilja mu skidam kapu na istrajnosti - ja ne bih mogla. Možda za opkladu u neku tešku lovu, ali altruistički, nikad.
Pomislite na dovojče rođeno u Nemačkoj koje je svoj tok svesti sročilo u ovaj literarni oblik; zar niko nema samilosti da istraži kuda to zapravo vodi?
Čuj, Bobane, ja upravo čitam Poslednjeg Srbina, zar bi baš hteo da ga zamenim Čovekom bez lica?
pa ako bi bila u stanju da ostaviš knjigu na pola i baciš se na drugu, onda nije ni bila vredna čitanja...
Ne znaš ti moje čitalačke navike...
Ma, baci tu knjižurinu, čekaće te iza ćoška.
Kada bih dobio besplatan primerak + 1200 dinara za recenziju - recenzirao bih.
xdrinka
Alo bre, dokonasi, mante se corava posla .9 mart- riba u horoskopu –labilno je to.
Jos Subotica a znate da tamo svako malo neko visi ,nije ona kriva –ohrabrena pozitivnom reakcijom prijatelja –i i i I eto ti rezultata.
Nemoj posle bude –pa sto nam nisi kazalaaaaaaaaaa.Pustite sad to .Tuzna je to prica.
Ajd nađite neku dobru knjigu na podforumu pa o njoj pričajte, kad ste već u naletu energije... znam da je ovako lakše, al...
Ok, pošto je autorka na forumu i pošto je na drugim topicima opet krenula priča o ovom romanu, onda nije zgoreg da se eventualno i nastavi ovde. Ja roman nisam čitao i jedan od razloga je ovaj odlomak (za koji i sama autorka kaže da je loš), a ako je on reprezentativan za ostatak teksta, onda ga neću ni čitati, ali zanima me da li je neko pročitao roman u međuvremenu i ima li šta da kaže, ili da čekamo na Miću da se domogne romana i da svoj (strašni) sud....
Moja žena ga je pročitala. Kaže da su slova strašno sitna...
Quote from: Stipan on 16-07-2011, 18:54:07
Moja žena ga je pročitala. Kaže da su slova strašno sitna...
Stipane, čini se da ti imaš više princeza? :!:
Zodiak je moja sugrađanka i ima mesto u mome srcu. Princeza je samo jedna...
zna Stipan znanje... umiljato jagnje dve majke sisa.
Quote from: Milosh on 16-07-2011, 18:44:42
Ok, pošto je autorka na forumu i pošto je na drugim topicima opet krenula priča o ovom romanu,
Stvarno? Ovaj, ko i gde?
KNJIŽEVNA RADIONICA - BATADOR FEST - DRUGA STRANICA...
Quote from: LiBeat on 16-07-2011, 14:04:25
Quote from: NdZodiac on 16-07-2011, 13:56:47
Quote from: LiBeat on 16-07-2011, 13:47:32
Quote from: NdZodiac on 16-07-2011, 13:32:22
Zar privatne poruke ne služe za to da se sačuva privatnost :oops:?
pa ti mi to reci, dušo draga... jer kako onda neki... hm... uslovno humanoidi znaju koja to jeste a koja to ipak nije druga priča za koju sam glasala? Osim tebi lično, nisam nikome drugom to rekla.
Drugi i ne znaju... tj. do sada nisu znali :(
No dobro, neka bude i po tvome, ali svejedno, interensantna je podudarnost da su u privatno kontaktirani (skoro) svi članovi ovog foruma koji su priložili negativne komentare na topiku o tvom romanu... (Ono "skoro" držim u zagradi samo zbog zakka) ... pa mi sad iskreno reci da nisi imala iverčić na ramenčetu, i ja ću ti garant poverujem, jer mene se lako kupi, očigledno... :)
Jao! Hvala.
Quote from: Jevtropijevićka on 17-07-2011, 23:32:19
Jao! Hvala.
Nema na čemu :). Čisto da si u toku :). A upravo sam ovo htela da sprečim...
Pročitala sam roman. Prvi utisak jeste da je to pisao neko veoma mlad i nevešt. Priča teče prebrzo, nižu se događaji toliko žurno, da ne možeš da ih sustigneš. Mnogo je likova koji nisu dovoljno opisani (ili nije jasno kakva im je funkcija u priči), u tom šarenilu se teško snalazi – sve manjkavosti ,,nepristojno mladih ljudi". Ima i nelogičnosti – grad nastanjuje do 6000 ljudi, a detektiv zaključuje da više od hiljadu nosi cipele broj 45. Čovek koji zaključuje da se smrtonosne zamke aktiviraju usled strujanja vazduha, odlučuje da zadrži dah i protrči kroz hodnik, ali tom prilikom nekako oseti i miris pokvarenih jaja koji je ispunio prostoriju.
Ono što je meni najviše zasmetalo, to su oni delovi strave i užasa:
,, ...na krevetu su ležali delovi gospođe Bening. Glava, sa koje je nedostajao skalp i iz koje se mozak razmazao po ćebetu, ležala je na jastuku. Iznutrice su joj bile razbacane po sobi, jedan deo creva je još uvek bio zalepljen za zid, klizila su prema podu..."
Sad, to što meni nije prijalo, obično znači da će upravo takvi pasusi imati veliki broj poštovaoca.
Jezik nije loš za devetnaestogodišnju devojku, ali obiluje i prečesto korišćenim poređenjima (sunce je veselo prosipalo svoje zlatne zrake; pokazala je dva niza biserno belih zuba; tuga je oštrim kandžama stezala Džejkovo razočarano srce...) Međutim, ima i poetike:
,,Svuda oko njih se prostiralo beskrajno more. Bili su kao bespomoćne muve koje su upale u ogromnu činiju supe. Noć se tiho spustila i na nebu je u svoj svojoj veličanstvenosti zasvetleo plavičasti mesec. Talasi su šuštali, svirajući tajanstvenu melodiju morskih dubina..."
Vidi se da je devojka, pre svega – pesnikinja. Uz to, Andrea zaista ima puno mašte. Deluje mi da je hrpu materijala smestila u jednu knjigu. Verujem da bi sa izbrušenijim stilom, a na više prostora, ovo moglo da preraste u – nekoliko popularnih romana.
Quote from: Agota on 06-02-2011, 14:39:27
Alo bre, dokonasi, mante se corava posla .9 mart- riba u horoskopu –labilno je to.
Jos Subotica a znate da tamo svako malo neko visi ,nije ona kriva –ohrabrena pozitivnom reakcijom prijatelja –i i i I eto ti rezultata.
Nemoj posle bude –pa sto nam nisi kazalaaaaaaaaaa.Pustite sad to .Tuzna je to prica.
:oops:
Nestrpljenje mladih ljudi, a ima takvih podosta okolo, žurba da što pre overe javnost svojim romanom krije strašnu zamku; da dobiju status početničkog piskaranja i nikada ne zavrede pravu šansu.
Pisanje je na nivou osnovnoškolskih devojičica-vukovaca kakve je volela moja nastavnica srpskog i njima udeljivala petice a meni trojke i četvorke; na kraju, sve one zajedno nemaju do dana današnjeg jednu suvislu rečenicu vrednu pomena.
Ovde je dodatni problem što ona ima i nastavak koji uskoro izlazi, a verovatno je na sličnom poetskom nivou.
Andrea je talentovana,bar sam ja to zakljucila na osnovu prica iz radionica ,zaista to mislim.
Quote from: Boban on 26-11-2011, 22:43:21
Pisanje je na nivou osnovnoškolskih devojičica-vukovaca kakve je volela moja nastavnica srpskog i njima udeljivala petice a meni trojke i četvorke; na kraju, sve one zajedno nemaju do dana današnjeg jednu suvislu rečenicu vrednu pomena.
Možda je samo tvoje pisanje u osnovnoj školi zavređivalo trojke, a devojčice koje su prolazile bolje poudavale su se i nisu imale vremena za pisanje od silnih obaveza koje su pale na njihova pleća...
da ,da obaveza.......clubbing, clubbing - zezanje do bola u klubu ces me naci samo ispod stola...
Quote from: Boban on 26-11-2011, 22:43:21
Ovde je dodatni problem što ona ima i nastavak koji uskoro izlazi, a verovatno je na sličnom poetskom nivou.
Ne znam odakle ti ova informacija, ali izgleda da znaš više od mene onda.
Planiran je nastavak, jeste, ali nema reči o uskorom izlasku, jer sam već i sa ovim skoro zažalila što sam uopšte napisala. Tome su između ostalog doprineli komentari ovde. Nikada nisam tvrdila da sam dobar pisac, niti sam tražila priznanje ili šansu. Roman je izašao jer se dopao upravnom odboru "Fokus"-a koji se sastoji od tri člana, dopada se ciljnoj grupi koja su srednjoškolci i ja sam sa tim zadovoljna.
Volim da pišem, to je sve... i drago mi je što ima ljudi koji vole da pročitaju ono što napišem.
Sem toga, pre nego što izađe bilo kakav nastavak, želim da prepravim ovaj roman, jer mi je više puta rečeno da ima potencijala, a mislim da posle 10 godina mogu to bolje da odradim...
@Agota - hvala :lol:
Čitajući tvoje čitanje razveselile su me neke "činjenice". To je uobičajeno kad se zna manje, a postoji želja da se pokaže više.
1. Ako zanemarimo ergonomske vrednosti koje neće potvrditi pamet detektiva o 16% cipela broj 45, ostaje činjenica da je strujanje vazduha strujanje vazduha i ne nastaje samo zbog disanja, nego i zbog trčanja. Radi informacije, čovek koji ulazi u sklonište kroz zatrovanu sredinu uneće sa sobom u sklonište tačno onoliko vazduha koliko zaprema njegovo telo. Ja merio. Zato u slkoništima postoje pretkomore.
2. Ako nešto smrdi na pokvarena jaja to će skoro uvek biti ugljendisulfid, a njega ćemo obilno osetiti u okolini fabrika hartije, jer je u procesu obrade drveta. Da mu je zavonjalo na travu nekoliko dana posle košenja, onda bi to mogao biti fozgen, koji jeste otrovan, ali ga smatramo benignim jer ga namirišemo u bezazlenim koncentracijama.
3. Skalp je samo deo kože sa glave i ne izaziva razmazivanje mozga. (tu je i defekt u pisanju, jer deo rečenice o glavi vodi ka zaključku da su creva iz glave. :mrgreen: )
Nevolja sa početnicima je što pišu bez pripreme, a na osnovu nečega što je čitano, ali ne može da bude dobro uputstvo kako pisati.
@scallop: koliko shvatam, pitanje koje Midoto postavlja u vezi sa mirisom na pokvarena jaja jeste kako čovek koji zadržava dah (to jest ne diše) može da oseti ikakav miris.
Angel, može da oseti i bez disanja, jer je unutrašnjost nosa vrlo vlažna sredina bogata receptorima za miris, a difuzija je čudo.
Kad neko ima 19 godina, normalno da se pojavljuju ozbiljne greške i jasne nelogičnosti (čoveka koji trči, ali zadržava dah da ne bi uskomešao vazduh + oseća mirise). Ali, deset godina docnije, takve stvari mora da sredi.
Mislim da današnji klinci (i malo stariji klinci) jako vole horor scene, koje sam namerno, starinski nazvala - stravom i užasom. Sada knjigu čita moja ćerka. Njoj nije nikakav problem pomenuta scena, već reč - iznutrice. Zaključila je i da čudno veliki broj ljudi ima velika stopala, a ja sam objasnila - optimizam mladosti :)
Bre, NDZodiac, a tajiš pola godine? Ma, nema veze, sve ćemo da popravimo. Sad znaš da i netačnosti spopliću čitaoca. Zapitaćeš se, kako se, onda, pripremiti kad toliko toga ne znamo? Vremenom saznajemo, a ono u šta nismo baš sasvim sigurni možemo da proverimo. Bar danas se sve može proveriti. Ustvari, postoji jedan trik: pišeš o onome šta najbolje poznaješ. Radnju ćeš smestiti tamo gde si već bila, likove montiraš od osobina ljudi koje poznaješ, kad tako radiš sve manje ostaje nepoznatog što se mora proveriti. A, sad, nešto na šta će se Boban odmah namrštiti: kad sam se odlučivao u koji vremenski period da smestim "Rašane" tragao sam za periodom koji je najmanje poznat većini. I u "Grbovnik"-u sam svoje likove skrenuo od granica na Savi. Tamo se događalo toliko toga u to vreme, da bih načisto propao. O američkom miljeu sam se usudio da pišem tek kad sam tamo proveo četiri godine. Znači, priprema je manje obimna ako paziš gde gaziš. :)
Quote from: scallop on 26-11-2011, 23:41:04
Bre, NDZodiac, a tajiš pola godine? Ma, nema veze, sve ćemo da popravimo. Sad znaš da i netačnosti spopliću čitaoca. Zapitaćeš se, kako se, onda, pripremiti kad toliko toga ne znamo? Vremenom saznajemo, a ono u šta nismo baš sasvim sigurni možemo da proverimo. Bar danas se sve može proveriti. Ustvari, postoji jedan trik: pišeš o onome šta najbolje poznaješ. Radnju ćeš smestiti tamo gde si već bila, likove montiraš od osobina ljudi koje poznaješ, kad tako radiš sve manje ostaje nepoznatog što se mora proveriti. A, sad, nešto na šta će se Boban odmah namrštiti: kad sam se odlučivao u koji vremenski period da smestim "Rašane" tragao sam za periodom koji je najmanje poznat većini. I u "Grbovnik"-u sam svoje likove skrenuo od granica na Savi. Tamo se događalo toliko toga u to vreme, da bih načisto propao. O američkom miljeu sam se usudio da pišem tek kad sam tamo proveo četiri godine. Znači, priprema je manje obimna ako paziš gde gaziš. :)
Tajim, jer ne volim frku :). Hvala na savetima :)
Karl Maj je ispisao silne romane o osvajanju Divljeg Zapada a nikada nije bio u Americi.
kafka je napisao (genijalnu) AMERIKU a da u istu ni kročio nije.
Scallop je dao savet mladoj spisateljici i to vrlo pronicljivo.
Ne mudroserišite.
Oh, izvinjavam se ako ste mislili da Andreu stavite u istu ravan sa Mejem i Kafkom.
Btw, mudroserisanje je reč kojom se ponosim.
Quote from: Boban on 27-11-2011, 00:55:10
Karl Maj je ispisao silne romane o osvajanju Divljeg Zapada a nikada nije bio u Americi.
To mi je oduvek bilo fascinantno..
Pošto sam zamijetio raspravu, odlučio sam da u ruke uzmem ovaj roman koji mi je sirota devojka poklonila već poodavno.
Stigao sam negde do četvrtine, ali evo i ja da nešto pametujem na zadatu temu.
Kao prvo, ovo što sam video je za mene vrlo neočekivano od Zodiak - onakve kakvu je znam iz onoga što sam dosada od nje čitao.
Roman ima dobru dinamiku i lako se čita. Pa ipak, kao da je pisano bez ikakvih ambicija.
Stil me zapravo ne podseća na klinačko pisanje, već pre na onakvo koje se koristilo u X romanima (Nindža, Lun i slično)
Dakle na nešto što se piše sa ciljem da se čitaoc zabavi, bez ikakve ambicije da to ostavi ikakav dublji trag.
U svetlu ovakvog utiska sve primedbe koje sam video su manje više minorne. Ovo je knjiga koja se čita u autobusu. Bitno je da se radnja brzo odvija.
Slične, ako ne i veće nelogičnosti i nepreciznosti sam nebrojeno puta viđao u roto romanima.
Nastaviću da čitam i javiću se ovde makar još jednom, ali zasada mislim ovako:
Ako Zodiak hoće da piše ljubiće, ovo može lako da prođe, čak i da se dobro prodaje, ali ako ima ikakvu ambiciju da napiše nešto što će čitalac zapamtiti i onda kada odloži knjigu - mora mnogo više da se potrudi...
Sutra - prekosutra više o ovome ...
Jednom i D. da bude u pravu. Karl Maj je pisao u vreme kad je mogao da izmisli šta mu volja. Danas ni do Vajominga ne možeš, a da bude uverljivo. Nemojte zamajavati NDZodiak bez potrebe.
Radmilo, ti nikako da shvatiš da uverljivost literature leži u pripovedačkom postupku a ne faktugrafiji i tačnosti.
Ne pišemo mi naučne radove, nego fikciju; u mom paralelnom svetu stvari su baš onakve kakve sam opisao, vrednuju se opisi i metodologija iznošenja informacija a ne poklapanje sa činjeničnim stanjem.
Dakle, ne zavodi ti mlade ljude na pogrešan trag.
Osim što si i ti putovao u svoju prapostojbinu kako bi završio Poslednjeg Srbina... :roll:
Ne radi se ovde o geografskoj uverljivosti, već o detaljima (kao što je nelogičan broj ljudi koji nose određen broj cipela) koji urušavaju ozbiljnost romana. pročitaj, biće ti jasno.
Ja jesam naivac, pa teško nasedam na tvoje "pripovedačke postupke". Kod mene je pop i dalje pop, a bob je neka vrsta slična pasulju. Nekako nikada nismo dobili bilokakvo razjašnjenje o dubini tvog pripovedanja, moguće je da to ne možemo da pojmimo. Takođe nas i priče o "slojevitosti" ostavljaju ravnodušnim. Meni to liči na torte "lebare"; dva sloja patišpanja razdvojena pekmezom. Sigurno ima onih koji ti veruju na reč, ali reč je premalo za one koji znaju da čitaju. Takođe, ni priča o "prolaznicima" u priči ne pije vodu. Život jeste roman, ali roman nije život; lik koji uvedeš u priču, moraš i da izvedeš iz priče. Za rukicu. Cenim ja tvoj napor da likove u romanu povežeš, ali, što reče Lala u onom vicu o imitaciji prdeža - ni nalik. Pola ti je ostalo pogubljeno kojekude. "Iseljeničke legende" su ti ostale slaba imitacija mojih "Prigovaranja", a od "Hronika Drevnih" neubedljivije mi je samo Ekovo putešestvije na Daleki Istok u romanu "Baudolino". Mogu ja doveka jer sam čitao i "Naživosaranjene" i "Poslednjeg Srbina", ali je dosta i ovoliko. Ulovio si me kad Lari niču očnjaci, a meni oni vampirski.
Otkud tebi ideja da branim roman?
Ja samo brenim roman od napada koji nemaju nikakve veze sa onim šta njemu zaista nedostaje.
Treba devojci ukazati na realne propuste a ne zamajavati sa irelevantnostima.
Quote from: D. on 27-11-2011, 13:42:23
Osim što si i ti putovao u svoju prapostojbinu kako bi završio Poslednjeg Srbina... :roll:
To nema veze sa uverljivošću; ja sam sve detalje opisao pre puta; a išao sam da prikupim drevnu energiju prapostojbine i pronađem snage u sebi da istrajem do kraja... ne da snimam krajolik koji zapravo uopšte nije tačan, ali pošto niko nije bio, ond ai ne znate stanje stvari na terenu.
Tačniji je Vajoming u mom romanu nego Osječenica.
Quote from: Boban on 27-11-2011, 14:10:10
Treba devojci ukazati na realne propuste a ne zamajavati sa irelevantnostima.
a koji su realni propusti?
Realni propust na osnovu onoga što sam dosada pročitao je površnost, a takođe i mešanje baba i žaba.
Objasniću detaljnije kada završim, zasada sam negde na polovini.
Slažem se sa Stipanom. Pročitao roman, stekao utisak da se sve prebrzo odigravalo, kao da junak trči iz jedne sobe u drugu a u svakoj sobi drugi svet.
Radnja prebrza, nabacano svega, karakterizacija loša, kliše, a pripovedanje užas.
Uprkos svemu, uživao sam u romanu,
Uglavnom, ništa toliko loše da se ne bi moglo popraviti a autorka usavršiti.
Quote from: Boban on 27-11-2011, 14:10:10
To nema veze sa uverljivošću; ja sam sve detalje opisao pre puta; a išao sam da prikupim drevnu energiju prapostojbine i pronađem snage u sebi da istrajem do kraja... ne da snimam krajolik koji zapravo uopšte nije tačan, ali pošto niko nije bio, ond ai ne znate stanje stvari na terenu.
Tačniji je Vajoming u mom romanu nego Osječenica.
Nepobitna je cinjenica, da ono sto nosimo u sebi kao deo nasledja, negde u nama zapisanog, od nekog nam vaznog upijenog, taj dozivljaj prapostojbine ili ma kog drugog mesta koje opisujemo a za njega smo vezani, nikada zapravo nismo morali da vidimo ako ga dovoljno dobro osecamo. I zaista se moze opisati sasvim verno, ukoliko taj unutrasnji dozivljaj prevlada i spoji se sa umecem pripovedanja. Nekada mnogo vernije nego prost opis onoga sto smo videli, a nikada nismo iznutra doziveli.
Quote from: Boban on 27-11-2011, 14:10:10
Otkud tebi ideja da branim roman?
A otkud tebi ideja da ja imam ideju da ti braniš roman?
Pa, pošto smo stigli do spisateljske patetike prikupljanja drevne energije prapostojbine, a vidim da prikupljaš i ženske simpatije...
Quote from: Boban on 27-11-2011, 14:10:10
Tačniji je Vajoming u mom romanu nego Osječenica.
... da konačno stignemo do suštine. Sve se svodi na dilemu iz jednog prevoda, da li je nešto
fluently ili
affluently ili kako bih ja rekao između tačno i tečno. Vajoming i Osječenica su sasvim dobar primer. U Vajomingu nikada nisi bio, pa si ga opisao kao Karl Maj i - na oflje tačno, a na Osječenici, gde god je bila prisutna, radnja se odvija tečno.
Da zaključim. Mladi pisci treba da se trude da ono što poznaju bude što prisutnije u njihovim tekstovima, ti delovi imaju sve šanse da budu
tečni. Za ono što ne poznaju dobro, čeka ih mnogo rada i teško da će da bude više nego
tačno. Najčešće ni toliko. Želim im da pažljivo pročitaju ovaj post, jer i mnogo iskusniji to malo teže kapiraju.
Quote from: scallop on 28-11-2011, 09:19:05
Pa, pošto smo stigli do spisateljske patetike prikupljanja drevne energije prapostojbine...
Evo još jednog vernika. Moja ,,religija" datira još od čitanja ruskih, indijanskih i drugih bajki. Kod Rusa junak direktno dobija snagu kad legne na zemlju koju voli. Indijanci u nekim bajkama razgovaraju svojim jezikom sa svojom zemljom (znajući da je i ona živo biće). Ne mogu sada da kopam kod kojih naroda sam još nailazila na ovaj motiv.
Tek, osećam se krepkije kada su mi u blizini (mahom) dobronamerni ,,duhovi predaka". Ne kažem da bih zbog toga odbacila i onaj pokretač koji daje zemlja kojom se nisu muvali preci, ali mi je u njoj lepo, dobro i udobno.
Sad legni negde na patos i prikupi drevnu energiju. Možda ti tekne šta sam poručio mlađim piscima.
Ja porazgovarala s patosom (na indijanski način) i kaže - ne vredi, tvoji su se motali po starom, a ne po Novom Beogradu.
Šta se može...
Quote from: scallop lin
Da zaključim. Mladi pisci treba da se trude da ono što poznaju bude što prisutnije u njihovim tekstovima, ti delovi imaju sve šanse da budub]tečni[/b]. Za ono što ne poznaju dobro, čeka ih mnogo rada i teško da će da bude više nego tačno. Najčešće ni toliko. Želim im da pažljivo pročitaju ovaj post, jer i mnogo iskusniji to malo teže kapiraju.
Ovo je potpuno tacno.
Ipak, moram dodati da se ponekad dogadja da nam je poznato ono sto intuitivno osecamo, a nismo iskustveno doziveli, i da nasuprot tome nesto sasvim blizu, nesto nadohvat ociju nismo uopste u stanju da opisemo (ni tacno ni tecno).
"Ponekad" se događa retko i ne može se koristiti kao pravilo.
Ponekad sitnica učini da stvari o kojima imate već formirano mišljenje, pogledate sasvim drugim očima i revidirate sopstvene zaključke do neprepoznatljivosti. Eto, upravo tako sam i ja prošao sa romanom "Čovek bez lica" koji je Andrea Baskin napisala sa svega 19 godina.
Andrea mi je prilikom našeg prvog susreta poklonila ovaj roman, ali tada sam bio usred serijala "Pesme leda i vatre", pa sam je bezobrazno odložio u stranu. Martina sam završio, ali njeno čedo nisam dohvatio. Neko vreme posle toga Andrea me je postidela - pozvala me je na promociju svog romana, što me je nateralo da najzad iščitam njeno delo.
I kakvi su mi bili utisci?
Kao da jurim kroz gomilu holivudskih kulisa po kojima se snimaju najraznorodniji avanturistički filmovi. Sve se smenjivalo u sumanutom tempu i nikako nisam uspevao niti da uhvatim daha, niti da skontam poentu.
O njenom delu stekao sam mišljenje tipa "prvencu se u zube ne gleda", a još gore, imao sam utisak da mi je sve to odnekud neodređeno poznato. Dosta je vremena otada prošlo, kada me je jedan komentar na fejsbuku naterao da ga još jednom pogledam.
I šta sam video?
Knjigu otvara poduži opis varošice sa mračnom prošlošću, koji na trenutke podseća na Lavkraftove fantazmagorične uvode. Odmah u startu se postavljaju natuknice koje ovaj roman postavljaju van vremena i prostora. Godina osnivanja mesta je 1015, dakle srednji vek, a nešto kasnije se pominje rasna segregacija, dakle Afrika u vreme kolonizacije ili američki jug.
U tom i takvom gradiću odigrava se naizgled samoubistvo koje istražuje policajac Džejk i tu je prvo prešaltavanje među kulisama, jer atmosfera prelazi u klasičnu noar detektivsku priču.
Da tu nisu čista posla slutimo po tome što Džejka često zapadaju slučajevi "povezani sa sektama, kultovima, vudu magijom i drugim mističnim stvarima". Tu je i klasična patrijarhalna figura nadmoćnog (pokojnog) oca koja kao senka prati našeg junaka. Slučaj koji Džejk istražuje tokom ovog poglavlja, otkriva se kao ubistvo i to ubistvo koje je delo serijskog ubice.
Ali ne lezi vraže! Pojavljuje se slepa proročica koja Džejku daje do znanja da je za ubistvo odgovoran drevni vudu mag Nbomanga, ili "čovek iz senke". Da bi onesposobio Nbomangu, Džejk mora da pronađe nosioce pet "alhemičarovih prstena", čijim spajanjem se dobija prsten što daje snagu kojom će se naš junak suprotstaviti moćnom magu.
Od tog trenutka u događajima nas sustiže sledeće naglo skretanje i priča se pretvara u bajku o potrazi u Tolkinovom maniru. Džejk kreće kroz šumu u kojoj ga zarobljava čovek - drvo da bi ga predao zloj gospodarici kao posluženje za užinu. Odatle ga spasava čudni svat, praćen vukom, koji ga dovodi do ekipe nalik onoj iz filma "Liga džentlmena". Tamo se pojavljuje čarobnjak upućen u tajnu prstenja i Džejku se pridružuje prvi pratilac, izvesna Maja. Potraga se nastavlja u istom besomučnom tempu, pojavljuju se sve fantastičnije kulise i ličnosti. Patuljci, ljudožderi, spaljena sela, močvare...
U svakom od tih predela Džejk nalazi po jednog nosioca prstena. Vrhunac je podvodni grad u kome se odvija izdaja prouzrokovana ljubavnim trouglom, a gde se potraga najzad i završava.
Iako je tempo pripovedanja brz i knjiga može lako da se čita, povrh svega još i prožeta sa mnogo bezazlenog humora, ovakva jurnjava kroz poznata okruženja, sa vrlo malo međusobnih dodirnih tačaka, ozbiljno mi je zasmetala pri prvom čitanju. Kako mi je Andrea u međuvremenu postala vrlo dobra prijateljica, sve dosad sam izbegavao da kažem išta određeno o ovom romanu.
I dan danas mislim da je Andrea požurila sa objavljivanjem, bez da je razmislila o utiscima koje će knjiga ostaviti na publiku - mada je razumem. Teško je odbiti ponudu da ti neko objavi delo u koje si uložio celoga sebe i veliki posao. To posebno važi kada je neko veoma mlad. A Andrea je to, bez daljnjeg, bila u vreme objavljivanja "Čoveka bez lica". Nažalost, izdavač je zabrljao stvar.
Kao prvo, lektor je otaljao posao. Mogao je makar da upozori autora na propuste, ako već nije imao živaca da lično odradi posao. Drugo, izdavač kao da je cicijašio na materijalu. Prva primedba moje supruge na roman je bio: "jao, što su ovde sitna slova!".
Tu dolazim do sitnice koja je učinila da knjigu još jednom pročitam, i to sasvim drugim očima. Nedavno sam na fejsbuku uočio komentar jednog zadovoljnog roditelja koji je rekao da je njeno dete u školskom sastavu navelo "Čoveka bez lica" kao svoju omiljenu knjigu i da deca u istoj školi tu knjigu jedno drugome pozajmljuju. To me je zainteresovalo i pri ponovnom čitanju shvatio sam šta mi je bilo onako poznato i šta mi je promaklo.
Knjigu sam posmatrao iz pogrešne perspektive! Jednostavno, iako ne verujem da je pisano sa takvom namerom, knjiga je izvedena tako da zadovolji interesovanja najmlađeg uzrasta. To je upravo onakva avantura kakve su me kao balavandera znale najviše poneti. Ne mogu se setiti sličnih romana, mada ih je bilo, ali se jasno sećam stripova o Zagoru, koji se čas borio sa pećinskim ljudima, pa se susretao sa vikinzima ili vudu vračevima, sve vreme vukući za sobom Čika, nepresušni izvor isto onako bezazlenog humora kao što sam ga nalazio u Andreinoj knjizi. Takve storije su bile nešto čemu sam se potpuno predavao i što je mnogo doprinelo mojem kasnijem interesovanju za književnost.
Bože, kako sam omatorio, pomislih, pa ovo je knjiga za decu!
I to dobra knjiga za decu!
Pokušaću biti što kraći. Mislim da je Andrea dosta napredovala u Radionici, talenta i mašte ima, i pisanje joj ide sve bolje. Neće je niko gnjaviti zbog romana koji je napisala sa 19g, ko u tim godinama sem retkih genija piše bog zna kako kvalitetno ? Mene zanima Andreino pisanje SADA, a mislim da tu ima pozitivnih pomaka. Ok, roman je napisan, ajd da ga odložimo u stranu i idemo napred. Tj, u ovom slučaju Andrea da ide napred.
Mislim da kontaš šta hoću reći, da ne širim priču.