ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Hej, pa red je.

Većina ostalih foruma poodavno ima ovaj topik. Pošto je žanrovski manje-više svejedno u kojoj je potkategoriji (a tek će biti ako se potkrade knjiga koja nije fantastika), odlučio sam da ga tutnem ovde.



Što se mene tiče, završio sam From a Buick 8.

Nisam čitao Kingov roman desetak i više godina (o razlozima u nekoj od narednih kolumni u Emitoru).

Šta da vam kažem? Ovaj me je rasturio. The old man is still an artist with a typewriter. Tačka.

Kako je došlo do toga da ga uopšte uzmem u ruke? Sticajem okolnosti nasukao sam se u roditeljskom domu duže nego što sam planirao, gde je moja bivša soba još pretrpana njegovim džepnjacima. Zavirio sam u neke stare nepročitane knjige, dovršio neke nedovršene.

I onda sam poželeo da proverim kakav je iz skorijeg perioda. Gde ćeš idealniji roman za to od poslednjeg (neserijskog)?

Isto veče kada sam ga nabavio bio sam na sedamdesetoj strani. A planirao sam da pročitam samo prvih nekoliko, da vidim "kako teče".

Strahovi o ponavljanju - što Kingovi, što čitaočevi - zapravo su neosnovani. Nikad sličnije premise i nikad različitije knjige. Čak manje liči na Christine, nego, recimo, na The Green Mile (sa naglašenijim horor elementima).

Jednostavno, fokusirano, mešavina mejnstrimaških preokupacija i istinske groze. Kao što se da očekivati, sa emocijama nas takođe ne štedi. Grlo mi se steglo bar na tri mesta.

Ako vam se ne dopadne, nemojte mi kucati na vrata sa šinom, katranom i perjem. That's just me. Meni je leglo savršeno.

I tako. Sada rekreativno kombinujem pripovetke Ričarda Metisona i Roberta Bloha u jednu simpatičnu doboš tortu. Kakvo zakasnelo otkriće za mene ovaj drugi.

Sjajan topik!

Elem, upravo čitam Armageddon's Rag i balavim. Ne znam koliko još mogu da odlepim za Martinom i koliko puta sebi mogu da kažem "čovek je genije".
'Teresantno je što pominješ Kinga, jer sam u jednom trenutku pomislio koliko se razlikuju Kingov i Martinov roman o posledicama šeszdesetih. No, možda se i varam jer nisam završio Rag, ali jeste tema za razmišljanje.

I još jedna zanimljiva stvar su Martinova ponavljanja motiva, imena i fizičkih izgleda junaka kroz razne romane, ali o tome nekom drugom prilikom. Zaista sjajan topik i baš me čudi kako ga ranije nismo imali.

Stimmerung!

Trenutno ne čitam ništa fantastičko, ali čitam nešto fantastično.

Čitam knjigu o braći Koen (full of delicious details!), saznajem da Itan gricka nokte, a da Džoel nigde -- čak ni na snimanje... pogotovo na snimanje -- ne izlazi bez svog vernog Stetsona, kao i da je dog-person, te otud kuce u svakom njihovom filmu. Saznajem da je postojao lik po kom su zasnovali Voltera Sobčeka, vijetnamskog veterana i generalnog 'bola u guzici' u Lebovskom. Saznajem da je malo šta u Lebovskom izmišljeno. Saznajem da je u Fargu sve izmišljeno sem lika kog tumači Piter Stormare. (It's a scary world.) Saznajem da su braća u jednom trenutku, kada su tražili nekoga da im distribuira prvi film, bili toliko siromašni da su svi morali da spavaju u stanu Sema Reimija. "Iz nekog razloga", kaže Rejmi, "Džoel i Frensis [Mekdormand] dobili su spavaću sobu. Ja i Itan smo svake noći spavali na podu u mojoj dnevnoj sobi."

Kad ne čitam o Koenima i kad mi zafali fikcija koju oni ne žive, čitam izvrsni roman Eda Gormana, Blood Red Moon, o njegovom detektivu Robertu Pejnu, bivšem profajleru za FBI, koji se sada povukao u mirovinu i rešava slučajeve za bogate ludače, dostojanstveno tuguje za svojom ženom, i skoro svakog jutra izvozi svoj aviončić na poljanu kako bi njime vozio klince za milk money.
Gorman je poznat i kriminolozima i hororolozima, pošto ga svuda objavljuju. Njemu su me privukle neke njegove zaista fenomenalne priče objavljene u časopisu Cemetery Dance, neke njegove pričice objavljene su i u Emitoru cirka ed. Goran Skrobonja. Pročitao sam jedan njegov stand-alone hičkokovski roman i tada sam mislio da nije preterano talentovan deka, ali da to što piše padne kao osvežavajuća limunada na letnje, kvazisaharinske, dane. Sa ovim romanom me je iznenadio, pošto mu je stil fenomenalan, radnja zamršena, a već na nekoj četrnaestoj strani uspeo je da mi potera knedlu u grlo. Evo i kako:


In this part of the state, the soil is rich and dark and loamy. I helped dig the grave for Katherine Louise Payne so I know the soil first-hand. We went down six feet as mandated by law.

We dug on a hot August morning, deep into earth cool with moisture and entangled with plant roots. It took two hours, even with their ravenous machinery, and when we were done I went over to the wide oak and sat under its leafy awning and looked out at the land she'd loved so much, river and forest and limestone cliffs, and thought all the way back to our First Communion in 1957, the day we'd first met, all the way up to two year ago when, standing in our kitchen, she'd complained of a headache and had then suddenly fallen into my arms.

Aneurism, the doctor explained later.

She'd been dead by the time I got her to the hospital, my friend for twenty-four years, my wife for eight.

On the way back to my house, I passed the graveyard, looking through the black iron fence to the hill where the oak waited. Sometimes I sat up there and smoked my pipe and talked to Kathy -- not in the awkward and imprecise words of the tongue but rather the simple poetry of the heart.


Poezija.
Ed Gorman se, uzgred, ubraja među najveće poznavaoce noir-a.
Njegove 'dejli mjuzings' o Lorensu Bloku, Džonu Ferisu, Majklu Krajtonu (između ostalih), možete čitati u njegovom blogu (Ed's Place) na www.edgorman.com


Treba i da završim zbirku starog majstora Ričarda Metisona Shock II (Hvala Lurd!) i zbirku novog majstora Kima Njumena Unforgivable Stories (Hvala Darko!)

Takođe, osećam da dugujem sebi da pročitam bar jednu priču Harlana Elisona dnevno.

Ja citam "Dekameron" vec zadnjih mjesec dana. Klasik. Sta me odusevljava? To sto je knjiga napisana 1348-e godine, u doba kuge u Firenci, a dok se cita ima se utisak da je napisana sada. Jezik mu je savremen, a covjek je totalno duhovit (slicno kao Servantez, njega sam procitao prije Bokaca). "Dekameron" su u stvari price koje 7 cura i tri mladica pricaju jedno drugom, dok su se od kuge sklonili na imanje iz grada. Svaki dan ima svoju temu, a kako njih ima desetoro, to znaci da sve ukupno ima 100 prica (10 dana po 10 prica). Odatle i ime knjige (Dekameron - 10 dana). Kvalitet propovjetki varira, ali vecinom su odlicne. Pokazuje se da moral, nacin zivota pa i sve ostalo, u tom dobu nije bilo puno drugacije nego danas. Tema prica... eh, u prvoj recenici obicno se preprica o cemu se radi, npr. "Fra Rinaldo spava sa kumom, muz ga nadje u odaji sa njom...", "Fra Alberto obmane neku gospu da je u nju zaljubljen andjeo Gabrijel, pa je u njegovu liku vise puta obljubi...", ali isto tako i tragicne. Sve ljudske osobine ovdje su opisane, i bukvalno sve su opisane duhovito. Najveci kvalitet su kratke dvosmislene i ironicne Bokacove opaske. Da ne bude da nema nikakve veze sa SF-om, osma novela petog dana je brutalni, natprirodni horor. Neusliseni ljubavnik ocajan ode u Chiassi i tamo, u sumi, zatekne zenu kako sva izranjavana trci kroz sumu. Za njom idu dva psa koji je zivu jedu, a na kraju dolazi vitez koji je kasapi macem (dok je psi drze) i ubija je. Ljubavnik pozeli da je spase, ali mu vitez isprica da mu je ta zena tokom zivota odbijala ljubav, zbog cega se on ubio istim ovim macem kojim je sada muci. Kada je 'okrutna mladica' umrla, oboje su zavrsili u paklu, a kazna je da svakog petka on nju, mrtvu, mora iznova da ubija svojim macem, iako je nekad najvise volio. Nas heroj onda na prevaru sledeceg petka dovede svoju 'ljubavnicu u pokusaju', koja vidje prizor i od straha se uda za njega. Kraj, klasicni Bokaco : "Kasnije nije samo strah bio uzrok njihovoj sreci, nego i uzajamno uzivanje, ali su od tada sve ravenske zene postale tako strasljive, da su popustale muskim zeljama mozda i vise nego sto je trebalo". U komentaru pise da je ova pripovjetka bila omiljena Petrarki i slikaru Boticeliju. Sam opis lova je cisti horor, i to dobar. Moralna poruka vecine pripovjedaka je bukvalno 'uzivajte dok mozete, imajte ljubavnike i ljubavnice, jer ko zna sta vas sutra ceka'. Bokaco najvise ismijava VJERNE muzeve i zene, svestenstvo, trgovce, redovnike tog doba, politicare... ne znam, ja sam odusevljen da je neko 1348-e napisao ovako nesto. Cista preporuka, svima i svuda. Pozdrav.

Oto, izuzetno mi je drago da ti se dopao From a Buick 8. Odavno otpisuju toga tipa... mislim da tek taj roman dokazuje da je momak jos uvijek trivijalno daleko od skladista za staro gvozdje. U njegovom opusu skoro da se radi o originalu po pitanju pristupa, kada je rijec o Bjuiku. A sto je najgore (ili najbolje), mislim da se vrlo tesko danas moze locirati (horor-)autor koji je u stanju da tako pitko a bogato isprica, a i okonca, slicnu jednostavnu storiju. Medjutim, knjiga nikako ne zasluzuje jedno citanje; prevashodno ako ono parce kreativnijeg dijela naroda zeli da ustvrdi ponesto o spisateljskoj rutini i koncentraciji sveopsteg toka pripovijedanja koji ni u jednom trenutku ne opada u sluzbi, inace, veoma nesofisticirane fabule; a ako vec neko zeli da knjigu procita samo jednom, neka je ne cita jedino kao obligatornu fikciju u trenucima dokolice, nego prvobitno kao neku vrstu vodica za mocno oblikovanje proze. Izgradnja te radnje, palo mi je na pamet, ekvivalentna je potenciranju dijaloga iz Memetove Pljacke koju bih, da sam (daleko bilo) profesor na Dramaturgiji, pustio ljudima i rekao im: "Zatvorite oci i - samo slusajte." "Bezmalo idealan mejnstrim", pomislis kada zavrsis Bjuika (u slucaju da si pretjerano usamljen), a ako si pijan ili u tripu (ali i dalje usamljen, naravno), onda velis: "Kakva mastermajnd jezovitost." Neko doba sam prozivio s mislju da se meni jedino dopada spomenuti roman, pa sam i po pitanju casti negdje cak i napisao da je Bjuik smijesno savrsen nacin da neko okonca vlastitu karijeru, ako vec postoji takva jedna namjera cak i u najudaljenijem dijelu podsvijesti. Nije, svakako, problem u mojoj "casti" koje nikada nije ni bilo, vec fakat da je danas ocigledno prilicno retro faliti Kinga, iz nekog meni sasvim nepoznatog razloga. Kako god, i da prezirem covjeka, roman bi mi se nista manje dopao, posto donekle, saberi-oduzmi, zvuci kao da ga King nije pisao pod egidom svojih ustaljenih saspens normi. Glupo je navesti, no zaista mi je veliki teret pao s ramena zahvaljujuci ovom topiku.    

Inace, trenutno citam Lullaby Town Roberta Craisa.

Ja sam prije neki dan završio WOMEN Čarlsa Bukovskog, a prije toga sam se dosta dugo zlopatio sa Ajvanhoom (jerbo je bio na engleskom). Sad sam u pauzi, ne čitam ništa konkretno (ako ne računamo po stranicu-dvije Biblije dnevno, ali to traje već nekoliko godina), planiram da napadnem The Shining čim je se dokopam, što će da se desi vjerovatno negdje u septembru.

Hej, Trippe, moram da ti kažem da je i meni laknulo. Kao što možeš da zaključiš iz mog prethodnog posta, i sam sam mislio da sam jedini. Iako znam da si veliki brstilac knjiga, nisam ni pretpostavio da si se dotakao ovoga, još manje da ti se dopalo. Između ostalog i zbog toga što vidim kako mnogi mogu lako da zamrze ovu knjigu. Ja, ampak, stojim iza toga da je malo remek-delo i mislim da nisam subjektivan kada to tvrdim.

Danas sam konačno pročitao prikaz From a Buick 8 Bila Šijena iz Locus-a. Evo odlomka koji mi se naročito dopao:

"With great authority and narative economy, it encompasses 25 years in the interconnected lives of a diverse group of characters. Its combination of wide-screen set pieces and small, homely details, its shrewdly balanced mixture of the miraculous and the mundane, its underlying concern with the art of storytelling, and its unmistakable, deeply American voice give the book a cumulative power that is impressive, unsettling and genuinly affecting."

'Nuff said, eh?

Quote from: "Oto"Hej, Trippe, moram da ti kažem da je i meni laknulo. Kao što možeš da zaključiš iz mog prethodnog posta, i sam sam mislio da sam jedini. Iako znam da si veliki brstilac knjiga, nisam ni pretpostavio da si se dotakao ovoga, još manje da ti se dopalo.

Tripp ne da je samo pročitao knjigu nego  je napisao i izvrsnu recenziju knjige koju je prvo objavio u nekom podgoričkom nedeljniku a onda je velikodušno meni ustupio.

http://www.geocities.com/arakis_1999/skfab8.htm

Dzordz Martin - Sudar Kraljeva....mnogo je bre dobro.....mada ovde svi to znaju i pre mene  

i ne znam sta sledece da citam - Leto noci od Simonsa ili Mars triologiju (crveni  zeleni plavi ) od zaboravio sam koga

Michael Crichton - Prey
Simpaticno. Mene je posebno zanimala sva sila istinitih (nefantasticnih ali svakako naucnih) referenci na koje se MC (ili njegov tim, as stated by Mr. Para) poziva obrazlazuci pozadinu price. Ono kao - 'agenti', genetski algoritmi i slicna sr@nja.

...Pekic - 'Novi Jerusalim'...

Cetvrta prica sux (Svirac iz Zlatnih vremena) ali i to samo u odnosu na ostale cetiri...

Vonnegut, JAILBIRD
tek sam počeo, al izgleda klasično vonegatovski:
"Da - Kilgore Trout se vratio. Nije se snašao vani. To nije nikakva nesreća. Mnogi dobri ljudi se ne mogu snaći vani."

spajderu, zar moraš da čitaš nešto što nema na ircu?  

nemam vremena više čitati kao nekada    
a i oči me bole

elem naložio sam se na kratke priče do nekih 40 stranica
sinoć sam pročitao Rašomon-a od japanca kojemu nikako da zapamtim ime  

Dennis Lehane, 'Shutter Island';
stilsko-tematski nastavak novog ciklusa svog pisanja zapocetog sa 'Mystic River'...

Gene Wolfe - Peace

Znaci, davno mi se nije dogodilo da procitam recenicu (od pola strane), stanem, zapalim cigaretu i ponovo procitam istu recenicu posle pauze od par dimova. I tako svaku drugu ili trecu.
Ovo je druga njegova knjiga koju citam na engleskom i ozbiljno se pitam sta sam sve propustio citajuci ga u prevodu. Da, posle ovoga planiram da se vratim serijalima Sunca, naravno ako ih nadjem u originalu.
Manji problem je, a ipak nisam navikao na to, koncentracija koju ovaj covek trazi da bi bio citan. Ali...

Znam da kasnim za vama & ovo nije podilazhenje nikome, ALI:
zavrshila sam sa "A storm of swords" G.R.R. Martina i TAKO JE DOBRO, da sam sad u depresiji, jerbo ZNAM da sve shto sledece budem uzela da chitam nece biti ni prineti Martinu.   Planiram da iskopam negde josh od istoga. Primam sugestije...

Hej, Davide, kako ti se do sada sviđa Shutter Island? Može neka reč o tome za nas koji smo zastali kod Mystic?

Quote from: "Unicorn"Znam da kasnim za vama & ovo nije podilazhenje nikome, ALI:
zavrshila sam sa "A storm of swords" G.R.R. Martina i TAKO JE DOBRO, da sam sad u depresiji, jerbo ZNAM da sve shto sledece budem uzela da chitam nece biti ni prineti Martinu.   Planiram da iskopam negde josh od istoga. Primam sugestije...

"Istoga" u smislu Martina ili fantasyja?

meni je spajdahh dobacio Kinky Friedmana -Jesus, Elvis and Coca Cola- to se klasifikuje kao Gonzo-hardboiled-crime story. Zaplet je mozda i ne bas najbolji, ali covek toliko dobro pise da me zaplet ne zanima. Sala, zezanje, cinizam, one-lineri, recepti za kokteli i komentari na ribe - a onda te u sred svega toga oshine sa autenticnom emocijom. i zakuca te. mm. U sushtini ljubavna prica.

Oto, kad ces da zagrizes u hjustona?

Zapetljah se u tri knjige iz kojih nikako da se iskobeljam.

(Zahteva duže objašnjenje.)

Tek onda.

Inače, već sam zavirio u deo o Malteškom sokolu.

Kao overeni svashtochit lunjala sam po Gutenbergu i ulovila E.A.Poa pa sam resila da osvezim memories na nesto sto sam citala pre mnogo godina, ali ovog puta u originalu. Sad imam kompletnog Poa i bas me zanima da li ce da mi drzi paznju kao nekad.

Quote from: "Lurd"
"Istoga" u smislu Martina ili fantasyja?

Martina. Volim fantasy, ali ne bash svaki. Meni Martin odgovara kao PISAC, pisao F ili SF. Jedan od retkih pisaca koji imaju i ideju i stil pisanja i dobru razradu, a o nepredvidljivosti (koju u ovom periodu chitalachkog iskustva OBASHKA cenim) da i ne govorim. Volim ga zato shto uspeva da me iznenadi.

Quote from: "greymalk"Kao overeni svashtochit lunjala sam po Gutenbergu i ulovila E.A.Poa pa sam resila da osvezim memories na nesto sto sam citala pre mnogo godina, ali ovog puta u originalu. Sad imam kompletnog Poa i bas me zanima da li ce da mi drzi paznju kao nekad.

Njam njam! Naravno da hoće! A da li je to baš skroz potpuno kompletan Po? Tj. imaju li i one rijetke priče tipa Melcelov šahista, 1002. noć Šeherezade, X-anje teksta i sl.?

Upravo završavam DARK GODS, zbirku od 4 novele T.E.D.Kleina.
Ko bi rekao da je ovaj lik tako dobar pisac?
Pamtim ga kao koscenaristu osrednjeg Ardjentovog filma (TRAUMA) i urednika časopisa čije priče baš i nisu blizu mom ukusu (TWILIGHT ZONE)
Iako sam s vremena na vreme u textovima o pisanom hororu nailazio na hvalospeve njegovom liku i delu, ostajao sam skeptičan, sve dok mi nije šaka pala knjiga MODER WEIRD TALE S.T. Joshija, u kojoj ga ovaj proglašava jednim od najvećih modernih pisaca horora.
Pošto je Joshi JEDINI od svih koji su ikada pisali o hororu s čijim sudovima se slažem 100/100, rekoh da poslušam čoveka.
Nisam se pokajao, kao što neće ni svako onaj ko pokuša da nabavi ovu zbirku.

BLACK MAN WITH A HORN bi, prepričana, zvučala mnogo konvencionalnije no što jeste – ali radi o sjajnoj priči (originalno pisanoj za R. Kempbelovu NEW TALES OF THE CTHULHU MYTHOS) u kojoj se seta, melanholija i strava spajaju na nezaboravan način.
NADELMAN'S GOD i CHILDREN OF THE KINGDOM obe ulaze u 10 najboljih horor novela koje sam do sada pročitao (CHILDREN sigurno ulaze i u prvih 5).
Klein je, uz Ligotija, jedan od retkih modernih pisaca koji su na inteligentan i smislen način nastavili lavkraftovsku vrstu horora, te jedva čekam da se bacim na nj. roman CEREMONIES koji je takođe u tom stilu.

Hej, good choice, Ghoul.

T.E.D. Klein je fuckin' A. Taj lošu priču teško da ima. Šteta je samo što jednu priču napiše svake dve godine, a zbirku izda svake dvadesete. Da nije toga, on bi bio mnogo opaženiji. Da li u zbirci ima priča "Growing Things"? Priznajem da je to jedna od najjednostavnijih a najboljih minijatura za koje mi se posrećilo da ih pročitam. Novela koju pominješ (Nadelman's God) jebeni je klasik u žanrovskim krugovima. Sećam se još jedne njegove -- isto totalno lavkraftovske, "Well-Connected". Ta ima i super dozu humora. Na mIRCu postoji "Black Man With a Horn", ali u okviru očajno skenirane i nimalo fajnriderovane Kembel-priređene antologije koju takođe pominješ: video sam da izgleda like some good shite zaista, ali odustao sam kada sam shvatio da čitam prosečno više štamparskih (skenerskih) grešaka nego slova koja pripadaju u priči.

Inače, ako te zanima neko ko se strašno dobro zajebava sa Lavkraftom, mogu li predložiti Vilijema Brauninga Spensera? Za degustaciju, priča "The Essayist in the Wilderness" jebeni je masterpis. (Ima je na mIRCu, zajedno sa još nekoliko njegovih priča koje su isto yummy.)
Tip ima onaj prepoznatljiv, naduveni, pompezni lavkraftovski stil, s tim što kod njega to lepo teče i nije dosadno. Fenomenalna rečenica. Humor za desetku. Tematski, on jako ludački to radi. Kao da spojiš Lavkrafta i Polanika -- uf, moja analogija da bi bila uspešna zahteva određenu dozu apstrakcije: dakle, ovog drugog zamisli kako bi pisao kada bi actually bio dobar pisac. I veruj mi, nije nikakav zajebant, vrlo je ozbiljan baja, makes you shiver makes you laugh, and scary as fucking fuck.

Kapiram da si sigurno već čuo za njega, ali ko reko', nije zgoreg pomenuti jer mislim da ne treba da ga zaobiđeš; iovako sam noćas dobro raspoložen.

Quote from: "Ghoul"
NADELMAN'S GOD i CHILDREN OF THE KINGDOM obe ulaze u 10 najboljih horor novela koje sam do sada pročitao (CHILDREN sigurno ulaze i u prvih 5).

Potpisujem.

Excellent, scary motherfuckers.

Procitao sam neka reizdanja Future koje sam doneo iz Hrvatske, ima par super pricica (Simonsova "Reka Stiks tece uzvodno", "Oni se tiho dizu iz magle" Viktorije Faust, Dikova perverzija "Vera nasih oceva", i tako... ima ih jos).
Sad se trujem najnovijim Dilan Dogovima, koji su nikad bolji (pisao ih je Sclavi), a uzeo sam i "Plavo Salo" od Sorokina.
Cuo sam da je knjiga super.
Ima li nekog da je procitao?
Usput, "From a Buick 8" je jedna od onih Kingovih knjiga za koju zelis da se nikad ne zavrse... Slazem se sa Trippom: treba je procitati bar dvaput.

Upravo sam završio i poslednju, četvrtu novelu iz zbirke - zove se PETEY i, silly title aside (mada je Ok za samu priču), ovo je ujedno i četvrti WINNER!

4/4 !

To ni Kingu nije uspelo u DIFFERENT SEASONS!

Sjajan je Klein - nisam čitao te kraće stvari koje Spajda pominje, ali potražiću ih. Takođe, treba da iskopam u kojoj od 8 tuceta novokupljenih zbirki horor priča mi se nalazi EVENTS AT POROTH FARM, novela koju i Joshi i Pingvinova enciklopedija horora proglašavaju njegovih najboljim delom.

Hvala na preporuci za onog Spensera - skinuo sam te 3 stvari koje nađoh na Mircu, i proučiću čim stignem.

Na mIRCu ćeš sigurno pronaći "Well-Connected", mislim i "Growing Things". Ako ne, reci kad sledeći put dolaziš u bg da ti iskopiram, iovako je samo pet-šes' strana.

Iščitavanje određenog dela opusa Kima Njumena neplanirano se pretvorilo u tekstić za Emitor. O tome više tamo.

Sada čitam A Touch of Death Čarlsa Vilijamsa iz 1953. [ne mešati sa Touch of Evil] i maksimalno uživam. Ispolirana rečenica i desetak obrta samo u prvoj trećini knjige.

Čovek je zaboravljeni, potcenjeni genije. Uz takva imena kao što su Džim Tompson i Džon D. Mekdonald, jedna je od glavnih uzdanica prve i najvažnije edicije džepnih knjiga svih vremena, Gold Medal.

Stručnjak za saspens (tipa nevino optuženi u bekstvu) i "običan" noir (gde žensko najstrašnije napravi glavnog junaka volom, što u njegovoj izvedbi uvek deluje originalno), patentirao je i takve jedinstvene miksove kao što su hillbilly-noir i morski noir.

Ako zanemarimo skromni kultni status, romani mu se danas pamte isključivo zahvaljujući ekranizacijama: Dead Calm, prvo u režiji Orsona Velsa, zatim Filipa Nojsa, The Hot Spot Denisa Hopera, The Long Saturday Night a.k.a Confidentially Yours Fransoa Trifoa i Les Felines Renea Klementa, sa Alenom Delonom, da pomenem samo najpoznatije.

Moram da se umijesam, svakako uz molbu-na-koljenima da se listi ljubimaca Fawcet Gold Medal-a dopisu jos dva velikana - uz Williamsa i Macdonalda - a to su Kornel Vurlich (Rear Window) i Dejvid Gudis (Shoot the Piano Player). U krajnjem slucaju, zelim spomenuti izvjesnu NEMARNOST spomenutog izdavaca, dakle nista zlonamjerno prema Otu koji je sve postavio kako treba. Mozda cak i na kraju, ako je ne mimoidjem, iznesem i poentu citavog ovog tripa.

Naime, Tompson jeste objavljivao pod GM-ovim imprintom (tek sredinom 60-ih, i to samo tri naslova), ali je ODBIJEN od njih (i jos mnogih) u par navrata, i to u dobu kada ga se moglo smatrati pravim malim trofejem za 'paperback originals' edicije, a sto su narocito cvjetale sredinom pedesetih. Tusta i tma je Tompson objavio pod Lion Books (desetak originalnih romana or so za 2 godine), a onda je najednom riknuo nakon par godina kada se ta velika tvrtka rasformirala, mislim da se to desilo 1957-58... krajem 50-ih u svakom slucaju.

Hocu reci, toliko je ljudi odbilo covjeka (zbog narativne subverzije njegovih romana) da je taj veliki autor posrnuo i u svojoj inspiraciji, a da ne govorim materijalno i sve sto neosporno ide uz to. Cak je njegov agent poslao pismu Entoniju Bauceru da mu preporuci nekoga izdavaca kod koga nije bio a kome moze zakucati na vrata sa Tompsonovim ugovorom. No, dzabe je sve bilo, niko tada nije htio ni cuti za Dzima.

Ipak, i pored negostoljubivosti GM-a u 50-im, GM je u 60-im objavio Tompsonov sigurno najbolji roman, sizofrenicno-urnebesni Pop.1280 (1964), i zato se moze reci da su se manje-vise iskupili zbog ranije nanesene nepravde. U stvari, nisu se uopste iskupili prema njemu, ali je red da budem pozitivan.

Iako se radilo o uvrnutom prepricavanju njegovog magnum opusa, The Killer Inside Me (1952), Pop.1280, po mome pretjerano subjektivnom misljenju, ostaje njegov najjaci adut.

Medjutim, ako je nesto od stare forme "minucioznog seciranja bolesnog kriminalnog uma" zazivjelo u tome romanu, odmah potom se ugasilo, jer je Tompson najvecma bio covjek glavnog knjizevnog toka - on, bas kao Gudis i Dzejms M. Kejn (Double Indemnity), nije bio autor od zapleta, poput recimo Vilijamsa, Mekdonalda i Vurlicha. Pod GM-om je Dzim zatim objavio jos dvije autobiografske knjigice i to je sve od saradnje JT-a sa (prokletim) GM-om.  

    Onda su Tompsonova djela, kao i djela dobre vecine spomenutih, riknula sve dok nisu svi nanovo otkriveni 80-ih i 90-ih uz veliku pomoc Francuza koji ne samo sto su konstantno stampali te pisce nego su snimali i filmove po njihovim romanima; najmanje su se Ameri brinuli o svojim ljudima, a skoro identican slucaj je bio i sa Filipom K. Dikom.

    Za rediscovery Dzima Tompsona, vrijedi napomenuti, primarni krivci su Ed Gorman i Maks Alan Kolins koji je napisali i knjigu o njemu sredinom 80-ih, kada bukvalno niko u SAD-u nije ZNAO o cemu se jebiga radi i o kome to ta dva morona pisu. Cak ni jadni Tompson za zivota jedva da je imao kopije svojih knjiga, a dok se snimao besmisleni Pekimpoov The Getaway, 1977, niko u ekipi nije posjedovao originalni primjerak te knjige, nego samo ukoricene fotokopije. Naravno, bilo bi grijeh ne spomenuti jos jednog doktora Frankenstajna koji je pomogao da se ozivi Tompson - to je Beri Giford, autor Southern Gothic bolesti znanih kao Night People, Perdita Durango i Wild at Heart, izmedju ostalog. On je sredinom 80-ih pod imprintom koji je sam uredjivao ili osnovao (?)- Black Lizard Books, ili tako nesto - publikovao desetak njegovih romana zaredom.
   
   A sva ova prica zbog sljedeceg: svi ti velikani izuzetne proze (ili krimica, ako se vec neko pali na tipiziranje) imaju danas svojevrstan kult-status: Vurlich, Kejn, Tompson, Mekdonald, Gudis, Vilford, Hajms... I stvarno mi je zao sto moram reci da bezmalo nikakav status jedini jos uvijek nema upravo obespravljeni Vilijams, a ubijedjen sam da ga, mozda, nikada vise i nece imati/zaraditi/zasluziti. Cak nije ni neki fer-fazon onima iz Vintage Crime-a da za sada objave samo jedan naslov Carlsa Vilijamsa, The Hot Spot, i nista vise koliko sam obavijesten...

    P.S. Orson Vels, kako sam davno saznao iz nekih novina, otkupio je Vilijamsov roman Dead Calm 1963. godine i napisao scenario, u stvari samo je pretopio Vilijamsov roman kojim je zbilja bio odusevljen u skript sa imenom The Deep. Snimao ga je na nasem Jadranu i pored sebe je u film ubacio i svoju dugogodisnju zenu ili djevojku. Znam i to da Filip Nojs i Teri Hejs nisu htjeli cak ni da pogledaju/procitaju velsov snimljeni/napisani materijal prije snimanja Nojsove verzije Vilijamsovog romana. Onda sam cuo da je Vels prekinuo sa snimanjem zbog finansijskih teskoca i kojecega nakon sto je umro glavni glumac - onaj sto igra ubicu ispranog mozga u Mandzurijskom kandidatu - 1973. i navodno je tada napustio projekat i pohranio ga doma.

Medjutim, sada vidim da je film ocito izbacen 1970. godine, ali mi je i bez mnogo pretrage po Netu jasno da o njemu nema blizih informacija (cak su i podaci o ljudima sto su radili na filmu izuzetno sturi). Kakvu sam god dezinformaciju vezanoj za snimanje toga trilera popusio, da li se negdje moze naci taj flick i da li ga je iko na ovoj planeti uopste i gledao?

PLUS: Da li je neko mozda nacuo bilo sta o snimanju toga filma kod nas? Da li neko mozda poznaje nekog clana ekipe toga filma?

Nisam želeo da širim priču o Zlatnoj medalji, jer sam pišući prošli post shvatio da bih o njima voleo više negde drugde, ali svakako sam zgrešio što ne pomenuh Goodisa.

Prema mojim podacima, Woolrich je objavio samo jednu knjigu za njih, a ako grešim nije ni bitno, jer se on nikada nije smatrao pravim predstavnikom Gold Medala (delimično i zato što mu je "karijera" počela mnogo pre nastanka edicije i većine ostalih njenih pisaca; čovek je pisao još za Black Mask, fer chrissakes   ).

Po Gormanu, udarna ergela sastojala se od sledećih pisaca: Peter Rabe, John D. MacDonald, Malcolm Braly, Charles Williams, Dan Marlowe, Jim Thompson, David Goodis, Wade Miller, Donald Hamilton, Vin Packer i Gil Brewer. Zahvaljujući Zelenom dodatku i Tragu, neke od ovih čitao sam još kao klinac.

Bilo je još nekoliko rezervnih postava, među kojima i takvi zaboravljeni pisci pravih pravcatih bestselera kao što su Richard S. Prather i Stephen Marlowe.

Lawrence Block je objavio svoj prvi serijal o Tanneru za njih.

Bar jednu knjigu u njihovoj ediciji, a neki i više, imaju i Harlan Ellison, Kurt Vonnegut, Charles Beaumont i John Farris (pod pseudonimom Steve Brackeen).

Hej, Tripp, kontam sve što želiš da kažeš. E sad, Thompson nije jedini o koga se dotična kuća ogrešila. Mnogi su morali da beže na drugu stranu, i to je uglavnom zavisilo od tadašnjih urednika. Slavni Parker Richarda Starka (Donald Westlake) bio je smišljen ekskluzivno za GM, ali je na kraju morao da ga udomi kod Pocketa. Poslednji urednik S. Marlowa mrzeo je njegove knjige, iako su bile jedne od najprodavanijih, i pokušavao da ga sputa na sve moguće načine.

Ona je prosto bitna zbog čiste količine važnih imena koje je objavljivala, kao i činjenice da je uspostavila instituciju originalnog džepnog romana (dakle, onog koji pre toga nije objavljen u tvrdoukoričenom izdanju). Sve to za 25 centi po komadu.

Ali, kao što rekoh, o ovome verovatno može da se piše i piše.

Upravo sam otkrio da je sjajan, informativan sajt o ovoj ediciji sa mnoštvom skeniranih naslovnica, kojeg je držao tip u Južnoj Afirici, nestao u kiberprostoru.

Prema prilično svežem tekstu o Vilijamsu, taj Velsov film nije završen, te sam se i sam vrlo iznenadio kada sam ga otkrio na imdb-u.

...sa mIRC-a: Sharon McCartney - After the Chuck Jones Tribute on Teletoon.....  

ho ho, ala je dobar ovaj w.b. spencer!
'essayist' stvarno jebe kevu!
bio sam malo skeptican prema spajdovim preporukama nakon sto je kleinova prichica ispala tek natprosecno dobra [sic], ali nikako genijalna poput novela iz dark gods... ali spencer je opasan: kako genijalna fora= spoj 'Buvara i Pekishea' by flaubert i - tata Lavkrafta!


inace poceo sam da skidam krem iz najbolje zbirke horor prica ikada sastavljene.
ovo nije preterivanje: ovu izjavu potpisujem pod punom amoralnom odgovornoscu= meni nije poznato postojanje bolje, kompetentnije, sadrzajnije zbirke horor prica od THE DARK DESCENT; zato, deco, ako treba da kupite samo jednu knjigu ove sorte, kupite OVU. straobalna je kao nijedna slicna.

sve klasik do klasika; mnoge od njih odavno znam po cuvenju, ali tek sad su mi neke od njih pale shaka:
recimo, bozanstvena AUTOPSY by Michael Shea [hidden + lovecraft + buttgereit],
ili WHIMPER OF WHIPPED DOGS by H. Ellison [de palma + ballard]
ili STICKS by K.E. Wagner [blair witch + vintage HPL]
...

Čitam Persuader Lija Čajlda, sedmi u serijalu o barbarogeniju Džeku Ričeru i uživam (čit'o i prethodna dva). Najbolji nealkoholičarski, nedepresivni tvrdi krimići još od Mikija Spilejna.

Jel' to neko, negde  hvalio "Dok budan sanjam" Ričarda Metisona? Ako jeste, moram da izrazim svoje neslaganje. Volela bih da se nisam zeznula da uzmem da čitam.  

Ako je ta knjiga upola glupa kao istoimeni film, to znači da je film duplo gluplji od nje   (sorry, Pajtonovci, nisam mogao da odolim)
Šalu na stranu, istoimeni film sa Robinom Vilijamsom je skoro negledljivo loš, pa je sasvim moguće i da je knjiga takva.

Quote from: "Invisible_Man"Ako je ta knjiga upola glupa kao istoimeni film, to znači da je film duplo gluplji od nje   (sorry, Pajtonovci, nisam mogao da odolim)
Šalu na stranu, istoimeni film sa Robinom Vilijamsom je skoro negledljivo loš, pa je sasvim moguće i da je knjiga takva.

Srecom, film nisam gledala. Hvala na upozorenju. Pochinjem da verujem da pisci koji se proslave kad tad daju odushka svojim lichnim tripovima, a mi, chitaoci, se zeznemo misleci da SVE shto napishe dobar pisac mora da bude dobro.

Mental note: ne preskači ovaj topik.

Pročitao Armageddon's Rag. Kada ću konačno da metem topik o Martinu i da tamo balvaim? Odličan je Rag. Istina, što kažu, da ima nekoliko jasnih i vidljih mana, ali majstor je majstor a svaka njegova knjiga je pravo uživanje.

Pročitao i Večni rat Džoa Haldemana. Dugo nisam čitao svemirski SF prastare škole, ali moram da priznam da sam uživao. Čini mi se da je ovaj roman imao i nešto uticaja na moderne pop subkulture (ako to nije pleonazam, a nešto sumnjam da jeste, čisto zbog finansijskog apekta).

No, sad uživanjcija - brstim drugu polovinu Elrojovg LA kvarteta i sve mi repić radi taka-taka.

Updavo citam:

B.H. Liddell Hart-Strategy.

Knjiga je istorija vojne strategije.  Pocinje od grka pa preko rimljana vizantije zavrsava sa poslednjih par ratova.  nije SF ali je jako dobra.

To je divna knjiga, najpozeljnija Hartova, po mome misljenju, pored Great Captains Unveiled. U stvari, smijesno je prckati po Hartovim stvarima i odabirati najbolje i najgore, no ipak je lijepo kada covjek pise o mnogo razlicitih zbivanja na jednom mjestu, sto, dakle, ne znaci da njegovu History of the Second World War onda uopste ne treba citati; naprotiv.

Jos jedna preporuka: Fascist and Liberal Visions of War: Fuller, Liddell Hart, Doughet, and Other Modernists (1998); napisao Azar Gat. Glupo je citati samo jedno vidjenje istorije i bespogovorno vjerovati u njega, kao sto je, recimo, Hartovo vidjenje ili vidjenje Drugoga rata po Dejvidu Irvingu koga danas redovno diskredituju. Za entuzijastu je najpreporucljivije da se domogne cega god moze, dok navedena Gatova knjiga pomaze da se covjek odluci za koga da glasa, ako vec namjeri da se upusti u iscitavanje ratne istorije u ime relaksacije ili ako u neko doba provali da se ipak nece moci dokopati bas svakog raspolozivog valjanog vojnog teoreticara. (Koliko shvatam, ona knjizara Novi Plato, ili kako-li-se-vec-zove, u Knez Mihajlovoj, ima dobar odabir vojne literature... par Fjulerovih studija i ponesto od Majkla Granta; vjerovatno se moze zateci i koji Lidel Hart. Blago tebi ako bivakujes u Beogradu. Onda si joj blizu.)

Završio četvrtog Farisa ove godine.

Počeo The Elementals Majkla Mekdauela.

Mekdauel je jedan od najnepravednije anonimnih i potcenjenih pisaca današnjice. Poznat je najviše kao scenarista filma Beetlejuice, adaptirao je The Nightmare Before Christmas i The Thinner, a njegove su i dve priče iz Tales From the Darkside: The Movie, jedna originalna (one koje nisu Kingova). Umro je 1999. (što se kaže, od AIDS-related komplikacija).

Pored gomile bizarnih romana najrazličitijih žanrova objavljenih pod pseudonimom, napisao je pet legendarnih horor romana pod svojim imenom. The Elementals je najcenjeniji. Kombinacija barkerovštine (roman je iz 1981.) i otkačenog, vrlo crnog humora (kunem se da mi je na momenat prizvao najbolju seriju na svetu, 6ftu). Kad malo bolje razmislim, prilično liči na atmosferu Bitlđusa, samo što mi se čini da na papiru sve to još bolje funkcioniše.

Gotovo uopšte nije radio kratke stvari, ali je zato napisao jednu od genijalnijih noveleta koje sam čitao, "Halley's Passing".

Evo malo njegovih razmišljanja i zanimljivih anegdotica iz života.


I was sick in bed one day with the flu. And a man called on the telephone and said, "Hello, my name is David Vogel and I'm the producer of the Tales of the Darkside, a television show. Are you Michael McDowell?" And I said, "I am." He said, "I would like to buy your story 'Slippage' for the show. You are Michael McDowell, the horror writer?" He waited for a response, and finally I said, "You have the wrong Michael McDowell, horror writer." I told him, "You want Michael Kube-McDowell." And he was so embarassed, he said, "Well, uh, do you have anything?" So I said, "Yes, I do." And I didn't. So I went upstairs and wrote something, real quick. And that was "Inside the Closet". I sent it to him, he bought it, and I ended up doing four episodes that same season.

...

If your're a horror writer, then you want to be able to jolt or scare. It's different from suspense because it's like peaks of electricity. And they should come - you should be able to do them - so that they come in the right places. You have to make sure they have the right rhythm of low peaks, middle peaks, and high peaks. I suppose there are equivalent ones, but they have to be layered in, and they have to be invisible in the narrative. That is, you have to have not only suspense, and not only characterization, and not only follow through on plot, but you have to have these "jolts." And that's something quite technical; I don't know if you can learn it.

Quote from: "Invisible_Man"

Quote from: "greymalk"Kao overeni svashtochit lunjala sam po Gutenbergu i ulovila E.A.Poa pa sam resila da osvezim memories na nesto sto sam citala pre mnogo godina, ali ovog puta u originalu. Sad imam kompletnog Poa i bas me zanima da li ce da mi drzi paznju kao nekad.

Njam njam! Naravno da hoće! A da li je to baš skroz potpuno kompletan Po? Tj. imaju li i one rijetke priče tipa Melcelov šahista, 1002. noć Šeherezade, X-anje teksta i sl.?

sorry, uopste nisam videla tvoj post, evo ti spisak sta sve ima, izostavila sam poeziju posto pretpostavljam da te ne interesuje...
Edgar Allan Poe, An Appreciation
Life of Poe, by James Russell Lowell
Death of Poe, by N. P. Willis
The Unparalled Adventures of One Hans Pfall
The Gold Bug
Four Beasts in One
The Murders in the Rue Morgue
The Mystery of Marie Rogêt
The Balloon Hoax
MS. Found in a Bottle
The Oval Portrait
The Purloined Letter
The Thousand-and-Second Tale of Scheherezade
A Descent into the Maelström
Von Kempelen and his Discovery
Mesmeric Revelation
The Facts in the Case of M. Valdemar
The Black Cat
The Fall of the House of Usher
Silence -- a Fable
The Masque of the Red Death
The Cask of Amontillado
The Imp of the Perverse
The Island of the Fay
The Assignation
The Pit and the Pendulum
The Premature Burial
The Domain of Arnheim
Landor's Cottage
William Wilson
The Tell-Tale Heart
Berenice
Eleonora
Narrative of A. Gordon Pym
Ligeia
Morella
A Tale of the Ragged Mountains
The Spectacles
King Pest
Three Sundays in a Week
The Devil in the Belfry
Lionizing
X-ing a Paragrab
Metzengerstein
The System of Doctor Tarr and Professor Fether
The Literary Life of Thingum Bob, Esq.
How to Write a Blackwood article
A Predicament
Mystification
Diddling
The Angel of the Odd
Mellonia Tauta
The Duc de l'Omlette
The Oblong Box
Loss of Breath
The Man That Was Used Up
The Business Man
The Landscape Garden
Maelzel's Chess-Player
The Power of Words
The Colloquy of Monas and Una
The Conversation of Eiros and Charmion
Shadow.--A Parable
Philosophy of Furniture
A Tale of Jerusalem
The Sphinx
Hop Frog
The Man of the Crowd
Never Bet the Devill Your Head
Thou Art the Man
Why the Little Frenchman Wears his Hand in a Sling
Bon-Bon
Some words with a Mummy
The Poetic Principle
Old English Poetry

Modesti Blejz, i u prozi i u stripu (strogo crtež Džima Holdveja).

Kakav fenomenalan palp.

Još jedan primer kada je epigon ispao uzbudljiviji od originala.

Besmrtne reči jednog recenzenta: "Under it all, Modesty really is a nice girl."  

Jim Thompson : The Killer Inside Me (čitam, a Ellroy je malo dete)

Kinky Friedman : God Bless John Wayne (pročitao. a NY-Texan story. čovek sve vreme piše o sebi i potpuno neočekivano uvodi priče o indijancima i LR Stevensone-u u hardboiled gonzo crime story, ne bi li pomoću njih kasnije pravio divne, poetične i iznenađujujući iskrene stilske figure. kome taj deo romana promakne, uvek ima dovoljno onelinera da to nadoknade. i razgovara sa mačkom. kao i Elvis, Jesus and Coca-Cola, plot je predvidljiv, ali toliko je dobro napisano da vam nije važno. nije za svakog.)

Bernet/Abuli : Torpedo 1936 (nabavio sam komplet i ponovo čitam ono što znam napamet. najgore što se može izjaviti za ovaj serijal je da ka kraju, Torelli i Rascal postaju sve komičniji, a sve manje noir. Vrhunske kratke krimi priče sa obrtom na kraju. genio putrifico. nije za svakog.)

Transkriptovani standup aktovi velikana: Woody Allen in Greenwich Village, Spike Milliganovi scenariji za The Goon Show, Groucho Marx in Metropolitaine, An Evening With Billy Connelly, Lennie Bruce. (dobro je za vežbanje sluha, jer samo ako naterate sebe da čujete njihove glasove dok čitate tekst, može vam biti smešno. Osim Groucho Marx-a on ga ima skroz. nije za svakog)

I ja sam Tompsona nanovo procitao bas prije par dana; drugi put ove godine. I konacno neko da za Ellroya kaze nesto sa cime mogu da se saglasim drage volje. Nisam znao da se ljudi u tolikoj mjeri pale na njega; neko bi pomislio da se radi o prvim krimicima koje su u zivotu procitali. Hm, postoje i drugi autori, znate...

evo baš sad čitam Tomsona i ne verujem. da ne grešim dušu, Elroja ni ne poznajem toliko. čitao sam Crime Wave i dosta mi je teško palo. Posebno non-fiction gde tranžira slučaj svoje keve. Killer Inside Me mi ne da da ga pustim iz ruku.

Neko ce se mozda uvrijediti ovime, medjutim, da je R.L. Stivenson bio ziv 1952 godine i da je dobio sansu da po drugi put napise Dr Dzekila & G-dina Hajda sigurno bi to ucinio kao Tompson i najposlije ga imenovao sa THE KILLER INSIDE ME. Kakav trip od romana! Meraklije neka slobodno zaborave na dzokavce dok njega zvakaju.

Trenutno sam dohvatio Metisona, "Ja legenda". Good stuff.

Konacno sam dograbio i sedmi deo Mracne Kule. Jos malo pa gotovo.....