ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Mrzi me da tražim po knjigama, da li se transkribuje Barcelona ili Barselona?

Dok Jape prevrne knjige, evo nešto da se zabavimo:

Spoken language could tap into 'universal code' 

Quote
We know a lot about language, but we know very little about how speech developed. Did we start with gesturing and grunts? Beating our chests and pointing? Most linguists agree that some combination of movement and sound probably got us started. But how did we decide which sounds to use for various words? Now, an experimental game has shown that speakers of English might use qualities like the pitch and volume of sounds to describe concepts like size and distance when they invent new words. If true, some of our modern words may have originated from so-called iconic, rather than arbitrary, expression—a finding that would overturn a key theory of language evolution.
For years, mainstream linguists have said that most of the sounds we use have no meaning. A few words—think "splash" and "bow-wow" in English—clearly have their origins in the noises of the natural world, and the universal "mama" might be the result of an infant puckering up for a kiss of milk. These kinds of words have what linguists refer to as iconicity—the ability to evoke an image in the mind's eye. But the vast majority of words, from "fish" to "sushi," are arbitrary. Or at least that's what linguists thought.
To explore the idea, researchers asked pairs of students at the University of California, Santa Cruz, to invent new words for 18 contrasting ideas: up, down, big, small, good, bad, fast, slow, far, near, few, many, long, short, rough, smooth, attractive, and ugly. Their partners then had 10 seconds to guess which one of the ideas the "word inventors" were describing. The students weren't allowed to use body language or facial expressions though they were sitting face to face, and they weren't allowed to use sounds related to similar English words.
Surprisingly enough, the partners scored better than chance on the first round. And during subsequent rounds of the game, students got faster and more accurate at guessing which word was being created. Analyzing the data, author Marcus Perlman—a cognitive scientist at the University of Wisconsin, Madison—says the guessers were successful because the inventors consistently used certain types of vocalizations with certain words. For example, made-up words for "up" had a rising pitch, whereas made-up words for "down" had a falling pitch. "Slow" had a long duration and a low pitch, whereas "fast" had a short duration and high pitch. And "smooth" had a high degree of harmonicity, whereas "rough" had a high degree of the opposite quality—noise. Overall, each of the new words varied reliably from its opposite in at least one feature, and 57% of the words had unique prosodic "calling cards." (Ovde sad ide slika, kliknite na link gore da je vidite)  Perhaps more surprising, when Perlman ran a second experiment with subjects recruited from a labor crowdsourcing website, they also guessed better than chance when listening to sample vocalizations. Their guesses were not nearly as good as the face-to-face participants—35.6% right versus 82.2%—but they had only one round in which to make their guess.
"It's interesting to me that people are so consistent in their ideas of how to express these different meanings," Perlman says. "[Students playing the game] are nervous at first, and they don't have any idea of how to express these meanings the first time through. But, lo and behold, they are actually very consistent in what they do. They all share similar intuitions."
This isn't the first time that sound has been linked to meaning. In a series of cross-linguistic experiments, researchers have demonstrated something they call the "kiki-bouba" effect. Subjects consistently link round objects with rounded, back vowels (like the "ou" in bouba), and they link sharp, angular objects with unrounded, frontal vowels (like the "ee" sound in kiki). And developmental studies have shown that children often grasp iconic words first, whether they are using spoken language or sign language. Sotaro Kita, a psycholinguist at the University of Warwick in the United Kingdom who was not involved in the study, says the Perlman work is "theoretically very important," and could "knock out" a common explanation for language evolution: that humans developed gestural language first, and only much later moved on to spoken language. Instead, says Kita, it is much likelier that gestures and spoken language evolved in lockstep.
"This study is informative about how language might have emerged because it asks people to create acoustic labels for different concepts," Kita says. "So there is a kind of universal code that people are tapping into to express these concepts."
Of course, the study used only native English speakers, and Kita says it's crucial to test speakers of other languages to see if the findings hold. Perlman is already taking that advice to heart. Recently, he ran a similar study among deaf children at a boarding school in rural China. He found that the deaf children and their hearing counterparts, all native Mandarin speakers, consistently used longer and louder sounds to make up words for big objects and shorter and softer to make up words for small objects. There was one difference from the English-language speakers: They used higher pitches for bigger objects and lower pitches for smaller objects. Perlman suspects the tendency may have something to do with Chinese folk performances, which use high pitch to express strength and power.
University College London psycholinguist Gabriella Vigliocco praises Perlman's work with the English speakers and says that future studies should also expand the classes of words used in the experiment. "From the data they have, there's a big jump to the conclusions that they are making. But you have to start somewhere. I'm quite sympathetic with the conclusions."

Pa Barselona. Mislim, ja u životu nisam video Barcelona u okviru srpskog. A Pravopis to i ne spominje u rečniku, valjda jer je potpuno nekontrovezno.

Evo kao dodatak deo o transkripciji španskih imena:

Thx.

Hrvati bi rekli Barcelona.

http://languagehat.com/how-not-to-use-ngrams/

postoji li kakav pogodan prevod na reč "triangulation", a da nije triangulacija

na primer:

"semi-structured interviews have been conducted with different members of staff within Company Y and with their key customer, providing triangulation."

Možda je glupo da ovo pitam, ali zašto ti treba drugi pojam? Koliko znam, triangulacija se i kod nas koristi u ovom novijem, negeometrijskom značenju:

"U novije vreme, ovoj dihotomnoj podeli se pridodaje i klasa mešovitih
istraživanja koja su utemeljena na pretpostavkama pragmatizma.
Osnovno svojstvo mešovitih istraživanja jeste triangulacija - kombinovanje
različitih teorijskih pristupa, istraživačkih nacrta, metoda i tehnika
i instrumenata u istraživanju istog fenomena. Tako, na primer, istraživač
koji koristi kvantitativne metode (eksperiment) dobijene nalaze može
produbiti primenom intervjuisanja. Sa druge strane, istraživač koji se
opredelio za kvalitativni istraživački pristup, često nalazi da su mu potrebni
izvesni kvantitativni pokazatelji, klasifikacije i analize."

trangulacija it is!

nisam bio siguran koliko je izraz odomaćen upravo u tom negeometrijskom značenju, pa reko' ajde da probam.

hvala!

šta fali kombinovanom korišćenju naučnih metoda pa sad izmisliše triangulaciju...

Nije ovde tolioo kombinacija metoda u pitanju koliko kombinacija više izvora kako bi se dobila potpunija slika.

ne po Jevtrinom citatu, a i nije prvi put da se srećem s takvim razumijevanjem triangulacije, no ne vidim šta ta riječ donosi novo, to je moja primjedba...

Al po mom citatu jeste

Vikipedija kaže da može da bude i jedno i drugo, meni treba ovo drugo. Mislio sam da uštedim reči, to je otprilike to.

i po tvom citatu je višak

e.g.
''"semi-structured interviews have been conducted with different members of staff within Company Y and with their key customer"

rečenica ništa ne gubi brisanjem triangulacije

mada, razumijem šta hoćeš da kažeš, i ja volim da koristim taj fenseraj, al zezam druge

http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?p=21170

xkcd predivan kao i uvek

Nije vezano samo za jezik:

https://www.youtube.com/watch?v=fCn8zs912OE

http://blog.linguisten.de/post/129899456205/zeroanaphora-linguisten-shogikappa

Lik je već stigao da postavi novu verziju tabele.

Kampanja "Negujmo srpski jezik", koju je pokrenuo Filološki fakultet u Beogradu s namerom da javnosti ukaže na česte jezičke greške i usmeri na pravilno izražavanje, izazvala je oprečne reakcije u stručnoj i naučnoj javnosti. Na nju se nadovezuje i objavljivanje tekstova naših najpoznatijih lingvista i lingvistkinja na temu "Sačuvajmo srpski jezik", koje podržava Ministarstvo kulture i informisanja. U diskusiju o kampanji uključio se i lingvista dr Marko Simonović, istraživač na Institutu za jezik Univerziteta u Utrehtu i predavač na Departmanu za holandski istog univerziteta kao protivnik takvih intervencija.

http://www.danas.rs/danasrs/drustvo/selfi_je_nasa_rec_.55.html?news_id=308901

Lako je meni za selfije, nismo imali reč, pa je sad imamo. Muka je sa edukacijom, pardon, sa obrazovanjem.

I sa transkripcijom, pardon, transkribovanjem. 

Meni se sviđa ovaj intervju, jeziku svakako nema spasa ako se insistira na tome da običan svet govori nekakvim akademskim standardom, to se nikada i nigde nije dogodilo. Akademija i intelektualci treba da neguju književni jezik, čak, rekao bih, rigorozno. Ali onda i da prepoznaju kako se on razvija sam od sebe, na ulici.

Lekijevu spominju na Language Logu:

http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?p=21796

O poreklu jezika:

http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?p=22011

Čajna Mijevil spomenut na Language Logu:

http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?p=22085

Opet Leki i Ancillary Justice:
http://languagehat.com/translating-ancillary-justice/

"I'm surprised to realize I haven't mentioned Ann Leckie in any LH posts (though I have in comments); her novel Ancillary Justice is the best science fiction I've read in years, and it has an obvious linguistic hook, which I'll let Alex Dally MacFarlane explain at the beginning of her very interesting and informative essay "Translating Gender: Ancillary Justice in Five Languages""

Saga o časopisu Lingua i Elsevieru se nastavlja:

http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?p=22516

ima li kakog prevoda za ''proven intuitions''?

can you use it in a sentence, please?

šta fali dokazanoj intuiciji?

zvuči kao pileća sisa!

Slutnje mesto intuitions?

to bi trebalo da budu neke sklonosti, predrasude, možda neke dispozicije, ali mislim da ne nosi negativno značenje kao slutnje

pileća sisa it is!

Edit: greška

Potvrđene intuicije?

ostvareni strahovi?

nešto me prca forum, kud mi nestade post... anyway, isto sam isprva preveo kao tomat, dokazane intucije, mada moram da priznam da mi bolje zvuči potvrđene, ili ustaljene

a generalno gledano mi je čitav izraz paradoksalan, ako su potvrđene, kako su i dalje intuicije...

izraz je na prvi pogled pomalo nesretan; u slucaju proven intuitions jednostavno se misli na iskustva, te sljedi mehanizam preslike tih iskustava na slutnje only, kroz racionalizaciju, na unproven. znaci, primjerice, kroz racionalizaciju iskustva, osvrt, ne ucitavas najcrnji scenarij u predrasudu, dok istu ugradjujes.
ne prevodi proven intuitions i intuitions istim terminom uz pridjev. jednom imas iskustvo, jednom slutnju.

To je zato što pričamo o filozofima, a ne o naučnicima. U nauci kad je nešto statistički potvrđeno onda više nije pretpostavka nego otkriće. Možda ovde hoće da kažu da je potvrđeno, ali ne u dovoljno statistički značajnoj meri da bismo mogli umesto intuicije da kažemo nešto drugo.

Meni se ovde nešto javljaju "potvrđene sumnje".

ne. radi se o osnovnim principima zrelog razmisljanja.

slikovito, pojednostavljeno, u negativnom: imas predrasudu/slutnju da marokanci smrde. sretnes marokanca koji ne drzi do higijene i steknes iskustvo da marokanci smrde. slutis da smrde i indijci. racionalno obradis iskustvo, znaci, postanes svjestan da je generalizacija budalasta, preslikas iskustvo na slutnju, ne izbjegavas indijce.

demokracija, odgovorna osoba: slutnja prisutna, ali mehanizam ugradnje slutnje racionalno-blagonaklon. dio toga je opisan u recenici koja se prevodi. ukljuceno i pozitivno. slutnja neutralana, sveobuhvatna.
znaci ugradnja predrasude prisutna, ali na prihvatljiv nacin.

kad to shvatis, pitanje kako prevesti se ne namece.

Quote from: Pizzobatto on 30-11-2015, 01:49:51
a generalno gledano mi je čitav izraz paradoksalan, ako su potvrđene, kako su i dalje intuicije...

Pa ko kaže da su "i dalje" intuicije?

"Rasterani strahovi" - ako su rasterani, kako su i dalje strahovi?

"Pojedena kobasica" - ako je pojedena, kako je i dalje kobasica?

"Ugašena vatra" - ako je ugašena, kako je i dalje vatra?

"Istinski detektiv"...hmm.

Stvarno svašta.

Quote from: ridiculus on 30-11-2015, 03:08:01

Quote from: Pizzobatto on 30-11-2015, 01:49:51
a generalno gledano mi je čitav izraz paradoksalan, ako su potvrđene, kako su i dalje intuicije...

Pa ko kaže da su "i dalje" intuicije?

proven intuitions u osnovnom konceptu (moralno) odgovorne osobe nisu potvrdjene intuicije u bukvalnom ili znanstvenom smislu; tek iskustva nacin obrade kojih, preslika na predrasude u negativnom, ocekivanja u pozitivnom, karakterizira taj osnovni koncept.
znaci, ne odsustvo predrasude/ocekivanja, vec racionalna (neizbjezna) ugradnja, nacin ugradnje.

Quote from: mac on 30-11-2015, 02:04:48
To je zato što pričamo o filozofima, a ne o naučnicima. U nauci kad je nešto statistički potvrđeno onda više nije pretpostavka nego otkriće. Možda ovde hoće da kažu da je potvrđeno, ali ne u dovoljno statistički značajnoj meri da bismo mogli umesto intuicije da kažemo nešto drugo.

Meni se ovde nešto javljaju "potvrđene sumnje".

u onoj gore rečenici to su intuicije u praksama i tradicijama

a meni su intuicije više individualne, više vezane za pojedinačne ljude, no za kolektiv, i istorijsko iskustvo kolektiva

onda je to nešto objektivno, zato potvrđeno, ali sve sam bliži da kažem i dispozicije

2 stvari koju nisam napomenuo: autor je Njemac, trebalo bi da je on sam pisao na engleskom

i druga, trebalo bi da se u stvari gradi sve na intuicijama šesetosmaša, kontrakultura, ovo, ono, možda ne baš hipici, ali možda je lik malo gudrao, pa odatle ''intuicije'', a ne nešto manje produhovljeno

dakle, zato je teško slutnje ili sumnje, jer imamo u stvari jednu sasvim pozitivnu teoriju pravde i jednakosti koja se na osnovu toga razvija. Proven intuitions treba biti nešto sasvim lijepo u ovom slučaju

i hvala svima, vjerovatno će biti potvrđene intuicije i dispozicije kao sinonimi

https://stancarey.wordpress.com/2015/12/01/what-should-we-call-grammar-nazis/

https://stancarey.wordpress.com/2015/12/04/emoticon-generation-specialist/

help!
gde mogu da nadjem https://books.google.ch/books/about/Radovi.html?hl=de&id=2mA9AAAAIAAJ
narodna biblioteka?

COBISS veli da Narodna ima samo jednu godinu, a da samo Filozofski fakultet ima ovo što ti treba, biblioteka katedre za istoriju izgleda.

(A 'ladno ima i 8. sveska na Kupindu, ali ostale ne )

Quote from: Father Jape on 08-12-2015, 11:33:26
COBISS veli da Narodna ima samo jednu godinu, a da samo Filozofski fakultet ima ovo što ti treba, biblioteka katedre za istoriju izgleda.

(A 'ladno ima i 8. sveska na Kupindu, ali ostale ne )

da li ce mi dati da iskopiram?

Jel ovo nije od koristi? http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=1348

The Linguistics of 'YouTube Voice'

Ovo bi trebalo deliti uz Politiku kad izađe, a nadam se da će bar naći izdavača u Srbiji, kad već niko još ne planira da napiše srpski ekvivalent (mada i što bi, kad je mutatis mutandis sve isto):

Odlomak iz knjige Jeziku je svejedno (Kapović, Starčević, Sarić 2016):

"Preskriptivistički never ending story
Na prvi pogled (izuzmemo li činjenicu da je riječ o podučavanju besmislicâ) čini se da preskriptivisti nastupaju kao dobri učitelji: oni bi samo htjeli da svi govore jednako, onako kako se propisuje, i zato žele podijeliti svoje "znanje" sa svima. Nažalost, iako se čini da bi oni bili sretni i zadovoljni da svi govornici odjednom počnu proizvoditi potpuno homogen i "pravilan" jezik, bojimo se da to nije tako i da ne bi stali na tome. Naime, preskriptivisti prigovaraju i, po njihovim riječima, "najboljim" govornicima svojega jezika. Da svi zaista i poslušaju njihove savjete i u potpunosti prilagode svoju produkciju onome što savjetnici traže, preskriptivisti bi bez sumnje vrlo brzo iznjedrili sasvim nov set pravila kojima bi htjeli regulirati ono što nije dosad bilo regulirano, a "potpuno je nepravilno" i "unosi u jezik potpuni kaos". Ako se jeziku pristupa neznanstveno, onda nije problem izmišljati jezične probleme tamo gdje ih nema. Svaki izraz može se proglasiti nelogičnim, nehrvatskim, pomodnim, barbarizmom i slično, potrebno je samo mehanički pristupiti jeziku ili čak i glumiti da je neki izraz nerazumljiv (u knjizi ćemo vidjeti dosta primjerâ takve prakse). U idealnoj, zamišljenoj situaciji u kojoj svi govornici u svojem izražavanju poštuju sve dosad zapisane preskriptivne odredbe (što je nemoguće jer se preskriptivistički savjeti nerijetko međusobno pobijaju) preskriptivist gubi svoju ulogu, svoj raison d'être. Ako svi "pravilno" govore, čemu dakle preskriptivizam i preskriptivisti? Naivno bi bilo očekivati da jezični čuvari nakon toga odahnu i kažu "moja misija je obavljena" te se krenu baviti vrtlarstvom. Kao i prije zamišljene homogenizacije jezika, preskriptivist mora opravdati svoje postojanje i to time da umjetno konstruira neprijatelja ("nepravilne jezične oblike") i kritizira one koji se njima služe (a to su više-manje svi). Smisao preskriptivizma nije u tome da ljudi zaista nauče "pravilno" govoriti i pisati – preskriptivizam to ne može niti postići svojim uskim pogledima i preporukama, što često priznaju i sami preskriptivisti, napominjući pritom da svi "griješimo" i ''stalno učimo''. Smisao preskriptivizma je upravo u tome da nikad ne završava ‒ poanta svega je kontinuirano stvaranje osjećaja nesigurnosti i nekompetencije kod širokih masa, što služi, među ostalim, izdizanju "iniciranih" nad "neukom" većinom. Sve se to pak odvija s prilično jasnom (konzervativno-autoritarno-nacionalističkom) političkom agendom i kroz mistifikaciju standardnog dijalekta (koji većina govornikâ realno ipak govori na jezično posve zadovoljavajućoj razini ‒ u smislu da većina govornikâ može govoriti tako da ih bilo tko iz zemlje može bez problemâ razumjeti). Naravno, ne treba zanemariti ni najprizemnije i najprozaičnije interese koji su tu uvijek u igri ‒ štancanje preskriptivističkih priručnika može biti i dobar izvor dodatne zarade, osiguravanja društvene pozicije pa čak i napredovanja u akademskom svijetu."

Mislim da sam zabatalio gramarnacije kad su mi pojasnjvali da se emisija Estona Kucera transkribuje "Pankt"