ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Nije to dijareja nego oplođenje. Nisi još svjestan toga. Daću ti 9 mjeseci da razviješ plod.

Tko zna, možda se vratiš svojim partizanskim korijenima

rasprava za SANU: kako se od samosvojnog postaje Apsolutni Hrvat? tj. kako se supstanca prevađa u subjekt, tj. kako Hrvat Rising.

"Hrvat, ukoliko je duh, mora zbiljski biti ono što je on istinski, tj. mora biti za sebe. Po naravi je dobar, tj. neposredno dobar, a duh je upravo to, da ne bude neko prirodno, neposredno"

Ustaško načelo polazi od prvog načela, a prvo načelo tvrdi da su Hrvati dobri po sebi, tj. kakvi god da su! Npr. ako su znastvenici kao Ruđer Bošković - oni su dobri; jednako tako ako su ratnici kao Ante Gotovina; pa i ako su činovnici u GUS-u.
Ova odredba ne zadovoljava, osim u nazdravičarskim prilikama. Štoviše, SVE KAD BI I BILO TAKO, da su stvarno dobri, to ne bi zadovoljilo, jer prema UVIDIMA Apsolutnog Hrvata --> "Po naravi je dobar, tj. neposredno dobar, a duh je upravo to, da ne bude neko prirodno, neposredno" !!!

Vi ste Srbi, neuk narod, barbarski način razmišljanja, pa ne možete ući u ove spekulacije dok vam se ne objasni red po red. Meni je satisfakcija ovako vam predavati, jer više nisam - neposredno - dobar, nego istinski: ja jesam dobar. To povlači da sam pravedan, jer dobrota bez pravednosti je prazna.
Uglavnom, osnovni konflikt je između kategorija "dobar" i "duh". Iako se isprva čini da je kategorija "dobar" ona koja nadsvođuje "duh", to se ne može tako sirovo shvatiti (tj. srpski shvatiti). Ovdje je riječ o jednom "krugu koji ne smije pasti u banalnost" prema Heideggeru, što je objasnio H-G Gadamer u Istini i metodi u poglavlju o Heideggerovom otkriću hermeneutičkog kruga! Uzbudljivo štivo, preporučam.
Vidite, definicija nije "Hrvat je dobar" već - "Hrvat, ukoliko je DUH"! To ste vi previdjeli, kažem, razumljivo, jer vi ste neuk narod, Hegelovi crnci koji žive u dječjoj zemlji obavijenoj u crnu boju noći i čaraju... što je zabilježio Konstantinović u svojim ispovijedima i pokušaju nadilaženja srpske infantilno-romantičke vašarske teatralnosti.
Znači, Hrvat, prema definiciji duh, mora krenuti na odiseju ---> ako želi istinski biti to što jest prema definicji, naime: duh!
Zamislimo sada sljedeći misaoni eksperiment: pretpostavimo da je ekspertna skupina Ujedinjenih Antropologa Etnografa Psihologa Sociologa i Pravnika utvrdila da u Hrvatskoj živi najbolji čovjek na svijetu. Takav čovjek koji osvaja sva prva mjesta na svim poznatim natjecanjima u teoretskoj, a i primijenjenoj dobroti: Nobelovu nagradu za mir i sve zamislivo. Bi li takav čovjek mogao ostati nepomičan, zadovoljavajući se ovom neposrednom dobrotom, sve i da su mu je utvrdili stručnjaci iz turbe??!!! Nipošto!!!!!!!!!

J E R prema definiciji, Hrvat je duh!!! Ne može ostati u mjestu, ne može se smiriti i iluzionirati u ma kako savršenom stanju se nalazio!!! Čak i ako rezultat - na kraju - ispadne, u očima laika, nepovoljniji, lošiji, obično rečeno, taj savršeno dobri Hrvat se pozločesti, čak i tada ---> on je morao odbaciti tašto samozadovoljstvo svoje savršenosti i krenuti na duhovnu odiseju kroz avatare ustaša, partizana, hrvatskog revolucionarnog bratstva, ljubitelja vesterna itd. itd. Apsolutni Hrvat je u toj točki sasvim precizan i nedvosmislen!!! Ne možemo se uljuljakti u osrednju komociju za volju korumpiranog bitka rajskog stanja.

Tako, "duh je upravo to, da ne bude neko prirodno, neposredno" i ovo je neotklonjivi zadatak svakog Hrvata koji želi postati pravi, istinski ili kako god bismo mi to izrazili. Biram izraz Apsolutni Hrvat, koji jesam.

Ovu hrvatsku enormnu, možemo reći i manijakalnu predanost opasnom smislu za postavljanje pravih pitanja na dnevni red, srpska sirotinjska misao ne može pratiti. Jer Srbi su cincari, trgovčići, rudimentarni sistem potreba u prenabreknutom, svinjskom polisu i oni bi se zadovoljili i drekom. O nekom uspinjanju po likovima svijesti u njih nema ni govora! Sve go palančanin, uostalom, evidentiran u Konstantinovićevoj knjizi.

Hrvat, ukoliko pronikne u to kako se jede kruh i pije vino, odvažuje se na odiseju --> bez obzira na posljedice i koliko mostova porušio. Tu su se nasukali svi: Turci, Germani, Talijani, Mađari, mongoli, Avari, a najviše su, kao som na žgance, zagrizli Srbi i propali skroz. Srbi ni nakon stoljeća jednog ne mogu shvatiti u čemu je stvar, te se ogledaju i čude kao puran glisti; njihova sitna, ćiftinska, cincarska svijest kolabira na takvim fenomenima, koji su uopće jedni od naj-fenomena, ne globalno, nego u svemirskim razmjerima!! Srbi nemaju ni znanost, ništa, samo nešto tobože, približno; tako njihove kompilacijske radionice dosežu jedino sajamske drame prema aristotelovskim kanonima tragedije - ovo oni izdaju kao akademski nivo i to je sva njihova 'historiografija' = anegdotalna, uostalom, loša književnost prema uzoru Aristotelovog određenja tragičnog junaka. Klasičan primjer ove anegdotalne srpske sirotinjske historiografije je balada o vojvodi Mišiću i kralju Aleksandru. Tu se prikazuje kako vojvoda Mišić upozorava kralja Aleksandra da su Hrvati poluludi, divlji i opasni, a dobri kralj je bio široka srca i nije povjerovao. To mu je zapečatilo sudbinu, jer je iz neznanja jurio prema tragičnom kraju, baš onako kako je to Aristotel zamislio za najbolje grčke drame. Kada su ga hrvatski majstori terminirali u Marseju, Srbima je ostala 'potvrda' da je eto baš tako, da su Hrvati opasni i zli i lud svijet. Na takvim umjetnim, formalnim elementima, počiva čitava srpska kultura (ako to možemo nazvati kulturom).

https://www.hop.com.hr/2018/02/24/vojislav-krsten-kao-katolik-i-hrvat-vjekoslav-seselj-teski-i-frustrirani-kompleksas-lazno-se-etnicki-i-vjerski-predstavlja-i-obmanjuje-i-srbe-i-hrvate/

Sada kada imam malo više vremena, setih se vaše rasprave o dočeku partizana u Zagrebu, pa pokušah da pronađem  rukopisni dnevnik nekog partizana na koga sam naleteo na Buvljaku u kome se govori o tom događaju. Evo originalnog zapisa (koliko sam u stanju da dešifrujem olovkom žvrljan tekst).


9. maj.
Pokret smo imali još u 4 h ujutru. Moralo se napred na Zagreb. Put je bio veoma težak usled nesnosne vrućine. Da ne bi zamarao moje male bosanske konjiće, na kojima se već osećao stašan umor, prešao sam u Zdravkovićeva kola pa sam sa njime i sa Miletom razgovarao. Idući ka Zagrebu usput smo nailazili na nemo??ne leševe, koje su meštani ubacivali u kola a posle ih nosili da ih ukopaju. Od Dubrave do Maksimira naišli smo na groblje automobila i kola. Po pričanju jednih naši avioni su ih napali, ali ja pretpostavljam da su to oni sami zapalili da nam ne bi pali u ruke. Odmah na ulazu u oblast Zagreba, vidi se da je to lepo uređen kraj. Iznenađenje u Zagrebu nas sigurno očekuje. Stigli smo do Maksimira i otišao da vidim Zoološki vrt. Video sam samo lavove i jednog leoparda. Posle dugog čekanja ušli smo u grad. Narod je bio postrojen sa obadve strane ulice i sa nekim čuđenjem posmatraju tu vojsku koja svojom odećom ni najmanje ne liči na vojsku. Neki su nas pozdravili dizanjem ruke (fašistički način) neki stisnutom pesnicom a neki mahanjem ruke. Kada smo mi na te pozdrave odgovorili, onda su tek oni pojačali svoj glas i aplaudirali nam. Doček je bio jedna sredina između spontanog i nameštenog. U svakom slučaju, bolji nego u Beogradu. Zora iz diviziona je čak dobila i cveće i odmah zakitila ???. Kada su je zapitali odakle dolazimo rekla je ,,po Slovenačke", što dabome ne odgovara istini. Usput sam video i jednog svog školskog druga još od 1926. g. Sin pukovnika Fabijančića se jako iznenadio kada sam ga i posle 10 godina prepoznao. Kaže da me se seća ali ja mnogo ne verujem u to. Sam grad nisam stigao ni da vidim jer sam stalno gledao masu koja nas je dočekivala. U svakom slučaju je lepši grad od Beograda. Uređeniji je i čistiji. Ne može se suditi po sadašnjem stanju jer je tu puno vojske, ali ipak se može naslutiti. U kasarni nismo mogli spavati jer su nas ustaše ??? gađali tako da smo se smestili u jednoj ulici i jedni spavali po kućama a drugi po stanovima. Ja sam legao u kola i pošto sam bio jako umoran i bolestan nisam se dizao da pronađem neki drugi stan.


Ima i detaljan prikaz parade 13. maja... Vredelo bi to transkribovati, ali ogroman je posao...

steta sto je 09.05. dok se komunisticka okupacija zagreba odigrala 08.05. pustim ulicama.
vjerojatno mu zato "docek" djeluje "sredinom izmedju spontanog i namjestenog". izmedju ostalog, jer i oni koji 09. "spontano docekali" komuniste nisu bili odusevljeni jedinicama koje ulazile u zg, jer nisu bile hrvatske koje se drzalo podalje dok se vrsile masovne likvidacije i pljacka preostalog naroda, t.j. one trecine zg-a koja se nije uputila na zapad.

Zosko, ako ne znaš čitat piše da su se borbe odvijale čak i 9. maja. Najjače si se sad izvalio, puca se i 8. i 9. maja, čak i ovaj dnevnik potvrđuje.

Ali pazi, samo otkrivaš koliko pojma nemaš, niti razumiješ pročitano niti što datumi znače u ratu.

Što bi narod reko, vojsku služio nisi.

Nije ni čudo što te jedan Šešelj zakuco za dno.

Mićo, možda da samo fotkaš strane

anegdotalna srpska historigrafija, rekoh. slučajna zapažanja malog perice bez jasnog pojma. ništa ne kuži i zadivljen je velikim Zagrebom, pa se prepušta kontemplacijama na seljačkoj razini, a naknadno ih falsificira u sajamsku teatralnost "doček, sredina sponatnog i namještenog", "pozdravi, sredina između fašističkih i komunističkih", "ZOO, sredina između egzotičnih mačaka i kokoši". kod Srba je općenito sve puno takvih "sredina", sredina između guslanja i znanosti, bizantska trulež i filozofija ljudskih prava.
Hrvati to rade na neuporedivo višoj razini, samo jedna Žigrovićeva anegdota o doživljaju sa staricom u Italiji bije svu vajnu srpsku kompilatorku. srpsko falsificiranje vlastitih jednostavnih "senzacija", "neposrednih činjenica svijesti" je urnebesno, tko se hoće posvetiti toj provincijalnoj fantastike tehne (koju pak sami Srbi misinterpretiraju kao znanost;)

Quote from: Franz Xaver von Baader on 01-05-2020, 22:15:25
anegdotalna srpska historigrafija, rekoh. slučajna zapažanja malog perice bez jasnog pojma. ništa ne kuži i zadivljen je velikim Zagrebom, pa se prepušta kontemplacijama na seljačkoj razini, a naknadno ih falsificira u sajamsku teatralnost "doček, sredina sponatnog i namještenog", "pozdravi, sredina između fašističkih i komunističkih", "ZOO, sredina između egzotičnih mačaka i kokoši". kod Srba je općenito sve puno takvih "sredina", sredina između guslanja i znanosti, bizantska trulež i filozofija ljudskih prava.
Hrvati to rade na neuporedivo višoj razini, samo jedna Žigrovićeva anegdota o doživljaju sa staricom u Italiji bije svu vajnu srpsku kompilatorku. srpsko falsificiranje vlastitih jednostavnih "senzacija", "neposrednih činjenica svijesti" je urnebesno, tko se hoće posvetiti toj provincijalnoj fantastike tehne (koju pak sami Srbi misinterpretiraju kao znanost;)

http://www.youtube.com/watch?v=X5OTqgD-Psc

batice, pusti to, nemaš kapacitete da se nosiš sa mnom u spekulativnim stvarima

kaži rađe ovo
Lepota poroka? mislim, gledao sam te filmove nekoć, nemam ih sad u glavi, jel to to.

daj nešto sa čaranjem, ili nešto skroz tvrdo, kako se socrealizam nasuče na reakcionarne elemente, kako su to zvali ti dibidusi

Prezime Šešelj
OD ANTE IVANKOVIĆ · 21. 2. 2015.

Popis iz 2001. godine zatekao je u Hrvatskoj prezime Šešelj u 14 naselja sa 43 obitelji i 123 duše.

Više od tri četvrtine svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj nastanjeno je na području Neretve: u sedam naselja 31 Šešeljeva obitelj s 94 duše, i to u Opuzenu (11 obitelji, 31 duša), Buk Vlaki pokraj Opuzena (6, 22), Podgradini pokraj Slivnog Neretvanskog (7, 18), Vlaki pokraj Slivna (4, 15), Komarni i Pločama po (1, 3), Metkoviću (1, 2).

U Neretvu su, utvrdio je J. Bebić, doselili polovicom 18. stoljeća, a prema predaji stigli su iz Popova.[1]

Pod Popovim se u užem smislu riječi podrazumijeva prostor uz južni rub Popova polja, kojim je nekoć prolazila uskotračna željeznica Dubrovnik-Mostar: naselja Poljice, Sedlari, Grmljani, Mareva Ljut, Zavala i Čvaljina.. Kad je riječ o prezimenu Šešelj, onda su to dva naselja: Mareva Ljut i selo Orahov Do, koje je danas u sastavu općine Trebinje, entitet Republika Srpska, a nalazi se između Slanog i Trebinja.

Mareva Ljut je do devedesetih godina prošlog stoljeća bila selo s osam domaćinstava (tri obitelji s prezimenom Šešelj i pet obitelji s prezimenom Dreč). Nakon raspada Jugoslavije dio sela s tročlanom obitelji Šešalj pripao je Federaciji Bosne i Hercegovine, a ostatak Mareve Ljuti s prezimenom Dreč sastavni je dio općine Trebinje u entitetu Republika Srpska.

U Popovu pak Šešelji nisu starenici, a o njihovu doseljenju postoje dvije pretpostavke.

Prema prvoj stigli su iz sela Lagha Shesheli pokraj Skadra (Republika Albanija), a pri tom su u novo prebivalište donijeli i katoličku vjeru.

U Albaniji pak i danas postoji prezime Shesheli (čita se Šešelji), koje je s jezičnog motrišta nastalo od albanske riječi sheshe sa značenjem ožiljak primjerice od boginja, ospica, kozica, krasta. Ta je riječ prema P. Skoku potvrđena upravo na dubrovačkom području[2], gdje su Šešelji nekoć doselili iz okolice Skadra.

Prema drugoj pretpostavci, novijoj tvorevini s kojom je pokušava izbjeći doticaj s katolicizmom, Šešelji su podrijetlom iz Rovaca, područja u srednjem toku rijeke Morače između Nikšića i Kolašina, naseljenim istoimenim, jednim od sedam crnogorskih brdskih plemena. Riječ je o selu Riđanima pokraj Nikšića, a to je nekadašnja Stara Hercegovina.

Nakon preseljenja na područje Popova polja prema Risti Milićeviću [3] "najprije su Šešelji stanovali u Veličanima (i danas jedno zemljište zove Šešeljevina) , zatim u Kotezima (oba sela su općini Ravno). Iz Koteza su prešli u Zavalu (općina Trebinje) i nastanili se u zaseoku Mareva Ljut. U Orahovi Do došli su iz Mareve Ljuti 1925. godine, na manastirsko imanje (manastir Zavala u istoimenom mjestu na južnoj strani Popova polja). U selu Do (pripada općini Trebinje) su ,,odavna". Slave Lučindan." R. Miličević zabilježio je i priču ,,da je neki Jovo Šešelj oko 1800. godine prodavao vino o derneku (vašaru) na Petrovdan u Zavali. Među svijetom je bio i ,,musliman crni Omer sa svojim slugom. Kad se Omer napio počeo je razbijati čuture za vino oko sebe. Jovo tada ubije Omera i slugu. Poslije ovog događaja trojica braće Šešelja odsele iz Zavale: jedan je preselio u Do, drugi u Nevesinje, a treći (Joko) pobjegne u neko mjesto kod Metkovića i pređe na katoličku vjeru, Tamo ih kao katolika i ,,sada ima dosta".

Ova predaja nije u skladu s povijesnim ispravama, jer su Šešelji katolici u Neretvi stariji za najmanje stotinjak godina od opisanog događaja

Da su Šešelji živjeli i na bilećkom području (selo Čepelica) svjedoči i V. Dedijer u predgovoru reprint izdanju knjige ,,Hercegovina-antropogeografske studije" njegova oca Jevte Dedijera. ,,Kada je je Jevto otišao u Beograd, u selo Čepelicu su došli austrijski žandari, kundacima su premlatili Jevtinog oca Stevana i zahtevali od njega da se odrekne sina. U tome je starog Stevana sprečio njegov sused Šešelj koji je čak udario jednog žandara zbog čega je dobio dve godine tamnice, koje je odležao u Zenici."[4]

Katolička obitelj s prezimenom Šešelj u Orahovu Dolu, koja je obrađivala zemlje najbližeg pravoslavnog manastira Zavala da joj se produži taj posao prešla je na pravoslavlje i ona je rodonačelnik pravoslavnih Šešelja koji se i osjećaju pripadnicima srpske narodnosti. Dakle svi Šešelji u istočnoj Hercegovini su Srbi pravoslavci, kao i oni koji su se odatle raselili po primjerice Sarajevu ili Beogradu.

Dio Šešelja katolika iz Orahova Dola zbog poteškoća u većinskoj pravoslavnoj sredini, preseljavaju u Neretvu, kojom je gospodarila Mletačka Republika i nastanjuju se u Opuzenu. S vremenom će se proširiti na području dviju današnjih općina Opuzena i Slivna Neretvanskog i dvaju neretvanskih gradova (Metković i Ploče).

U ostalim naseljima u Hrvatskoj, osim Zagreba (šest obitelji, 18 duša) živi po jedna obitelji ili pojedinac s tim prezimenom. Svi Šešelji u Hrvatskoj su hrvatske nacionalnosti i katoličke vjeroispovijesti.

Od neretvanskih Šešelja su i dva istaknuta hrvatska kulturna djelatnika.

Stjepan Šešelj (rođen 1947. godine u Podgradini pokraj Opuzena), hrvatski pjesnik (zbirke Škrapa, Očina, Dulo), prozaist i dramski pisac; glavni urednik časopisa Hrvatsko slovo; ravnatelj Hrvatske kulturne zaklade; urednik u Galeriji Stećak u Kleku (knjižnica Liber) te u Sekciji DHK za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu (prinosi za povijest književnosti u Hrvata, časopis Korabljica) i HKZ Hrvatskom slovu (knjižnice Hrvatsko slovo, Djela hrvatskih književnika, Oratio pro Croatia).[5]

Zlatko Šešelj (rođen u Zagrebu 1952. godine) hrvatski klasični filolog, pedagog i prevoditelj s klasičnih jezika, jedan je od osnivača i glavni urednik časopisa Latina et Graeca. Utemeljitelj je i prve privatne klasične gimnazije u Hrvatskoj (Zagreb).[6]

U Hrvata postoji i veoma slično prezime Šešelja (sedam naselja, 33 obitelji, 92 duše). Popis iz 2001. godine najviše ih je zabilježio u Zadru i na Dugom otoku: u Zadru (15 obitelji, 41 duša), Salima na Dugom otoku (10, 33).

Prema spomenutoj predaji o bijegu trojice braće Šešelja nakon dvostrukog ubojstva na derneku u Zavali, jedan od njih se zaustavio u Brataču, na istočnom dijelu Nevesinjskog polja, a njegovi potomci su preoblikovali prezime u Šešlija. Istog su podrijetla i Šešlije u Donjoj Poplati pokraj Stoca.

U Hrvatskoj prema popisu iz 2001. godine danas žive tri osobe s prezimenom Šešlija (Kaštel Štafilić, Pula, Rovinj).

Literatura
J. Bebić, Župa Opuzen, Opuzen 1083., str. 49.
P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika, Zagreb 1973., str. 389.
R. Milićević, Hercegovačka prezimena, Beograd 2005., , str.
J Dedijer, Hercegovina –antropogeografske studije, Sarajevo 1990. godine; u predgovoru knjizi koji je napisao V. Dedijer, str. 6-7
Hrvatska književna enciklopedija , LZ Miroslav Krleža, Zagreb 2021, knjiga IV. (S-Ž), str- 211-212
Isto, str. 212.

Quote from: Franz Xaver von Baader on 01-05-2020, 22:28:15
batice, pusti to, nemaš kapacitete da se nosiš sa mnom u spekulativnim stvarima

spustio sam kapacitete da nam obojici bude zabavno

što misliš o hrvatskom repu generalno?

kakvo čaranje, to možda imaš kod Kadijevića

čekaj, kaj te muči? kako samosvojni Hrvat postaje četnički vojvoda? jel to?
pa kažem, nisi razumio onaj tekst ni slovca. o hodu duha kroz otpad od ideje, u raznim inačicama, sve do kržljanja u najprimitivnijem: Indiosi, bušmani, Šešelj. deevolucija. odiseja duha nije lagodan hod na cincarski sajam, može se i zastraniti, dečko.

Quote from: Labudan on 01-05-2020, 22:33:27

kakvo čaranje, to možda imaš kod Kadijevića

mene ne zadovoljava "možda". Kadijević je, ovako po sjećanju, izuzetno slab, tako da sumnjam da on može nešto ponuditi.

Quote from: Labudan on 01-05-2020, 22:33:27

Quote from: Franz Xaver von Baader on 01-05-2020, 22:28:15
batice, pusti to, nemaš kapacitete da se nosiš sa mnom u spekulativnim stvarima

spustio sam kapacitete da nam obojici bude zabavno

što misliš o hrvatskom repu generalno?



kakvo čaranje, to možda imaš kod Kadijevića

Jesi li ti od onih "prekodrinaca" debelovratih & guzatih kako ih ja "od milošte" zovem?

Kod ruđeršešelja nisi došao ni do mo a ne možda, tako da je Kadijević za tebe

a jel?
evo ti pa plači: kako su te izmislili Slovenci po nalogu Beča: https://hrcak.srce.hr/44341
Srbi su izmišljeni u bečkoj retorti. otuda svi ovi problemi koji te tište.

Taman koliko je Kopitar uspio toliko su i tvoje spekulacije smislene. Ima li bolje ilustracije retardiranosti njemačke ideologije od ovog članka? Prava je poslastica što si samom sebi iskopao rupu [emoji38]

Quote from: Labudan on 01-05-2020, 22:54:20
Taman koliko je Kopitar uspio toliko su i tvoje spekulacije smislene. Ima li bolje ilustracije retardiranosti njemačke ideologije od ovog članka? Prava je poslastica što si samom sebi iskopao rupu [emoji38]

Jesi li ti od onih "prekodrinaca" debelovratih & guzatih kako ih ja "od milošte" zovem?

KOSOVO NIJE ruska gubernija!!!

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&mm=05&dd=01&nav_category=640&nav_id=1680105

mene ne zadovoljava "možda". Kadijević je, ovako po sjećanju, izuzetno slab, tako da sumnjam da on može nešto ponuditi.
[/quote]

s pravom sumnjas. inace taj slabic ima jedan od najpoeticnijih momenata balkanskog filma, a i sire. na tebi je sad da uz malo truda i volje pogledas opus i eliminacijama dodjes do pravog momenta. da ces doci uopste ne sumnjam

kad bolje razmislim, ima ih najmanje dva

ne bi tako išlo, 12. ako imaš koji prijedlog po postavljenom kriteriju "filmova u kojima se tematizira sukob modernosti, suvremenosti sa magijskim prežicima zatvorenih sredina? znači, nešto kao Weirov Posljedni val, takve stvari. na kraju, ne mora ni biti čaranja, ako toga nema u yu filmu, ali mora  biti zadovoljen ovaj uvjet sukoba tzv. modernosti i civilizacije sa tradicijom i tvrdoćom prirodnog čovjeka", gukni golube. a ove kriptopravoslavne poduke o poetskim momentima balkana (haha, balkan i poezija) zadrži za sebe...ili da stavim r.

Poetski je samo opštehrvatski bijeg od ruđeršešelj problematike [emoji38]

Ruđeršešelj je zapravo Pingvinova Leptirica!

sve ti je istumačeno: hrvati su odvažni, odisejični tipovi u procesu kretanja duha, a ti i srbi statični, pobjeguše na traktorima i od germanskog kreiranja srba i od konstantinovićeve crnačko-palanačke analize tih iskreiranih germanskih srba.

To je ok, samo da se objasni ruđeršešelj Odiseja. Za sada se pingvin vezao za traktor da ne poludi od pjesme sirena. Ali ruđeršešelj čeka.

vidi dalje, moj labude. faza 1 - Hrvat na mučilištu: "Hrvatski život i hrvatsko spoznavanje moći će se dobro izraziti i kao neko igranje ljubavi sa samom sobom; ta se misao srozava sve do puke duševne utjehe i čak do bljutavosti ako joj pritom nedostaju ozbiljnost, bol, strpljivost i rad onog negativnog."

umetak: ovdje je ponovo potrebno istumačenje, jer srbi teško mogu pratiti ove misli. ali tada, jebote, ne bih ni mogao ništa pisati, jer svaka moja pretpostavljena riječ razara i najtvrđu srpsku tikvu te joj čini nažao. dilema: šutjeti ili nastaviti?!

faza 2: dijalektika u samom Hrvatu: "Apsolutni Hrvat, koji je prisutan kao zbiljska samosvijest, izgleda da je sišao iz svoje vječne jednostavnosti (= samosvojnosti!!), ali on je zapravo tek time dosegao svoju najvišu bit."

Ovdje ću tumačiti, jer je ovo zaista preteško za labude, srbe i sve te kiflice.
Kada ja kao Hrvat pričam o Croatan Indijancima ili o čemu god, recimo o filmovima o putovanju kroz vrijeme, tada se čini ili da sam poludio ili da sam se srozao do općeg (jer filmovi o putovanju kroz vrijeme navodno nisu hrvatska tema). Krivo!
Baš time što mogu pričati o filmovima o putovanju kroz vrijeme, dokazujem da sam enormno iznad prvog ustaškog načela u kojemu se tvrdi samo puka samosvojnost. Ustaše se nisu bavili putovanjima kroz vrijeme i to ih je lansiralo u putovanje kroz prostor i vrijeme: u Australiju, Južnu Ameriku itd. Naprotiv, ja, kao Apsolutni Hrvat samo se PRIČINJAM da sam propao u opće kada pričam o filmovima o putovanju kroz vrijeme; dok zapravo zadržavam i ne samo zdržavam nego sam 'ukinuo' samosvojnost u najboljem smislu riječi: negative, postive, supereminenter. Sada mi više ništa nije strano, sve sam učinio svojim zavičajem! Tj. sve čega se dotaknem pohrvatim, jer sam oduhovio drugobitak, a ovaj može biti što mu drago! Apsolutni Hrvat nema granica, više nego što liječnici bez granica nemaju granica (jer oni ih imaju, ovise o diplomatsko-pravnim sporazumima itd.).
Dakle, "tek time", što sam napustio samosvojnost i odvažio se na odiseju, u jednom hermeneutičkom krugu krugova vratio sam se u zavičaj i dosegao najviše određenje - Apsolutni Hrvat!

dalje: "Ono najniže je ujedno time ono najviše; ono očigledno koje je posve istupilo na površinu upravo je u tome ono najdublje."

"Ustaška guja u njedrima". Kako glupo to zvuči i kako si mi, prepametni ljudi tepamo da smo iznad ovih sirovina i konzumenata jeftine beletristike i slušača Bojne Čavoglave.
Ali ne!!!!!!!!!
Tek to je enormna glupost - tako se iluzionirati, praviti se ohol ---> rezonirati!! Tu se radi o konačnosti na stajalištu refleksije, pojasnio Hegel u Predavanjima o filozofiji religije, prvi tom. Prazno ljuljuškanje u sebi samom.
Nego, baš ono "najniže" pokazuje se, u ovome krugu krugova, kao ono "najviše". Baš je Bojna Čavoglave genijalnost koja je iz dubine istupila i učinila se očiglednom ----> jasno, ne kada se samo tako sluša, siledžijski i bez posredovanja duha. Neposredno je to ono najniže, ali u putovanju duha kroz vrijeme se otkriva kao najviše. Drugim riječima, nije isto kada jedan obični zdravorazumski ustaški Hrvat sluša Bojnu Čavoglave i kada to čini Apsolutni Hrvat koji se prejeo duha. Razlika je ništa manja nego negative, positive, supereminenter.

Predah.

Inače, sad sam pročitao da u Orahovom dolu žive neki Kojići. Da nisu Kebini?

za tebe je onda ovo, mada verujem da si vec gledao https://www.youtube.com/watch?v=hYl1F5S3msA
jeste taj beg poetski, ali je poetski i onaj leptir na samom kraju https://www.youtube.com/watch?v=c0Z_AQDYY84

Piše da u Orahovom dolu katolici slave krsnu slavu. Kako to?

gledao sam Walkabout i u to vrijeme mi je bio slabašan. čovječe, ja pitam o yu filmovima. o Leptirici su kojekakvi pisali lijepe riječi, ali ja ti ne vjerujem tome. mislim, slabo se sjećam, osim uopćenog dojma da je bilo kilavo, bezduhovno.
više polažem u Batin prijedlog Lepota poroka, a moguće i Virdžina djeluje jače. Breza je nenadmašna za bilo kakve balkanske pokušaje, premda ni to nije do kraja razvijeno. općenito su hrvatske stvari duhovnije i jače (Prometej s otoka VIševice također igra u ovom kontekstu, Izgubljeni zavičaj itd.), ali bih valjda ponovio srpska slamanja i zamuckivanja u traženju izraza onome što ne razumiju ---> jer nisu imali povijest. slično kao Aboridžini, direkt iz prapovijesti nametnut im je moderni svijet. to otvara mogućnost da upravo rade ovakve teme, samo što to oni ne znaju, nego, eventualno bi Hrvati mogli raditi prave duhovne filmove kada bi radili filmove o Srbima, kao što Weir radi o Aboridžinima.

a u pravu si za leptiricu, jeste sve kako kazes, alu u svemu tome imas taj poetski momenat sa kojim se malo koji sa ovih prostora moze meriti. na stranu to sto kadijevic ima poetskji momenat od ovog, ali u jednom drugom filmu. nismo se bas najbolje razumeli, nisam navodio filmove kao celine, vec momente.
zapravo ja i reko' 'inace taj slabic ima jedan od najpoeticnijih momenata balkanskog filma', zar ne
ne mogu ti pomoci vezano za domaci film, slabo to poznajem

Smrt gospodina Goluže nije snimljena u Dubrovniku, ako nekog buni.

sad ste me natjerali da na 2-3 minute napustim visokospekulativnu misao i porazmislim u običnom, zdravoseljačkom modusu
sjetio sam se Haloa - praznik kurvi. i to je bio onako, mnjah film, zbrkano, ali bih mogao ponoviti. u taj krug bi onda upao i Kaja, ubit ću te. ima ta jedna linija mediteranskog truljenja što su, opet, Hrvati u fazi ne-identiteta nabadali. dok su Talijani to ljepše uobličili u Mediterraneu. a sad kad o tome pričam, haha, pa Herzog se i tu priključio sa Lebenszeichen (ali Herzog je Hrvat, možda čak i apsolutni).

Više je Šešelj Hrvat nego Hercog.

No, čudo da nisi spomenuo ultimativni Kad čuješ zvona

Quote from: Franz Xaver von Baader on 02-05-2020, 12:41:08
gledao sam Walkabout i u to vrijeme mi je bio slabašan. čovječe, ja pitam o yu filmovima. o Leptirici su kojekakvi pisali lijepe riječi, ali ja ti ne vjerujem tome. mislim, slabo se sjećam, osim uopćenog dojma da je bilo kilavo, bezduhovno.
više polažem u Batin prijedlog Lepota poroka, a moguće i Virdžina djeluje jače. Breza je nenadmašna za bilo kakve balkanske pokušaje, premda ni to nije do kraja razvijeno. općenito su hrvatske stvari duhovnije i jače (Prometej s otoka VIševice također igra u ovom kontekstu, Izgubljeni zavičaj itd.), ali bih valjda ponovio srpska slamanja i zamuckivanja u traženju izraza onome što ne razumiju ---> jer nisu imali povijest. slično kao Aboridžini, direkt iz prapovijesti nametnut im je moderni svijet. to otvara mogućnost da upravo rade ovakve teme, samo što to oni ne znaju, nego, eventualno bi Hrvati mogli raditi prave duhovne filmove kada bi radili filmove o Srbima, kao što Weir radi o Aboridžinima.

za ovakve ocene bilo bi potrebno bolje poznavanje necije bastine i  to po mogucstvu sto sveobuhvatnije, a koliko vidim ti nisi upoznat ni sa srpskim mainstreamom. na nasu srecu kauzalno vecina izrecenog postaje pausalna. ponavljam, na nasu srecu

zaboravio sam to
a i nije ono što me zanima
možda prije Gluvi barut

12, mene zanima Hrvatska. srbi tek usput, koliko da lupim čvoku labudu. a i većinu onoga što je vrijedno pažnje, pročitao sam u FILOZOFIJI PALANKE.

a pa to je onda ultimativno sveobuhvatno poznavanje nase bastine. izvinjavam se

kako to da se srbima ne sviđa Fil. palanke. meni je baš dobra;)

ma ok, riješiću već sam kopitara i ruđera, nisam pingvin ni očekivao da ćeš znati, prosvijetliću te uskoro

no, čudno mi je to, pa Zagreb je upravo ta palanka koju Konstantinović opisuje. O čemu on priča no o austrougarskom vitalpolitik malograđanstvu, i kako gotovo ni Beograd ne uspijeva prevazići tu ograničenu racionalnost prema kojoj funkcionira

ali brate, pa to su Germani zakuhali, znaš li zašto od Beograda do Berlina nema tri grada preko milion stanovnika? Da slučajno zajednica ne postane apstrakcija, da palanku ne zamijeni amorfna masa i birokratska racionalnost, da imamo Tompsone i Šešelje a ne Dositeje i Ruđere

e moj palanački prijatelju, pa ti nisi ni skonto što čitaš

aha
"gotovo ni Beograd ne uspijeva prevazići tu ograničenu racionalnost prema kojoj funkcionira" = predsjednik Srbije = Vučić;)
gotovo ste nadišli "samosvojnost", moj labude. gotovo.  ali onda ipak i poglavito živite u prvom ustaškom načelu. ne onda, nego sada. dok mi razvijamo apsolutno hrvatstvo, moj dječače.

mi? Počeo si o samom sebi u prvom licu množine?

mi, slušaoci Tompsona, glasači Milanovića, simpatizeri Škora, falsifikatori korona zaraženih i mrtvih zbog bijedne turističke sezone, mi koji ne znamo okle je Ruđer Bošković i što mu dođe Šešelj?

a na noetičko-etičkoj ravni tek pričaš gluposti. nikako ne razumiješ: poanta je da se ne može "nadići zajednica", pogotovo ne apstraktnim društvom. TEK TO je ubermalograđanstvo samodopadnog čovjeka-ugode koji otromboljava i tupi u užitku i dosadi. nego se zajednica može samo 'pounutriti', Erinnerung dečko i vratiti na višoj razini. o tome se radi, ostalo su gluparije za mediokritete koji se bave smišljanjem novogovora a la krljić. samo nek nama što više thompsona, a vi si zadržite dositeje i ostale malograđane.

Quote from: Labudan on 02-05-2020, 14:00:11

to ti kažem, fenomenološki opis crnaca srba u Konstantinovićevoj režiji

Quote from: Franz Xaver von Baader on 02-05-2020, 14:06:05
a na noetičko-etičkoj ravni tek pričaš gluposti. nikako ne razumiješ: poanta je da se ne može "nadići zajednica", pogotovo ne apstraktnim društvom. TEK TO je ubermalograđanstvo samodopadnog čovjeka-ugode koji otromboljava i tupi u užitku i dosadi. nego se zajednica može samo 'pounutriti', Erinnerung dečko i vratiti na višoj razini. o tome se radi, ostalo su gluparije za mediokritete koji se bave smišljanjem novogovora a la krljić. samo nek nama što više thompsona, a vi si zadržite dositeje i ostale malograđane.

dakle nisi ni čitao Konstantinovića?

majstore, malograđanin je prijevod petit bourgeois, reći da Zagreb nije malograđanski je najblaže rečeno gola laž.

to ne da je apsolutna istina nego upravo se obraćam petitpenguin bourgeois

ne, nego ti nisi čitao. zapravo, ti malo toga čitaš, samo si čuo da postoji;)
drugo, to što sam čitao NE ZNAČI  da se slažem u svemu s time što pročitam. mislim, ovo je tako jednostavno za shvatiti, ali tebi sve moram nacrtati.
recimo, s Konstantinovićem se slažem u opisu Srba;)
(tamo gdje on pokušava ići dublje od ove puke deskripcije, tu je slab)

Quote from: Mica Milovanovic on 01-05-2020, 19:28:21
U svakom slučaju je lepši grad od Beograda. Uređeniji je i čistiji. Ne može se suditi po sadašnjem stanju jer je tu puno vojske, ali ipak se može naslutiti. itd.

tako srpski seljak drhti pred Zagrebom. on "naslućuje" veličinu. ne kaže da spoznaje, uoči to. on naslućuje, slično kao što se naivna pobožna svijest savija pred Bogom i jedino se usudi naslućivati.
srbo se ne usuđuje Zagreb pogledati u oči, nego se ograničava & zadovoljava naslućivanjem, jer na toj svojoj rudimentarnoj razini ipak nekako zna da je to istinski odnos njega i Zagreba. ili možda ... lažem;) da nisam falsificirao balkansku poeziju srpskog seljaka suočenog sa Zagrebom?

Quote from: Labudan on 02-05-2020, 14:00:11

hajmo sad dijeliti lekcije, brza jedna i laka

dakle, piše da je palanka zapravo "izuzetost iz istorije". Možda bi se mogla proširiti definicija, ali budući da je pingvin pokazao da nije spreman za nešto kompliciranije, držaćemo se isključivo izuzetosti iz istorije, koja je zapravo njemačka ideologija, onako kako ju je Marks i definirao: "Moral, religija, metafizika i ostala ideologija, i oblici svesti koji njima odgovaraju time gube privid samostalnosti. Oni nemaju istoriju, nemaju razvitak, već ljudi koji razvijaju svoju materijalnu proizvodnju i svoje materijalno op­štenje menjaju zajedno sa tom svojom stvarnošću i svoje mišljenje i proizvode svog mišljenja. Ne određuje svest život, već život određuje svest."

Šta smo kao bijedni odgovor dobili od pingvin buržuja?

"Jernej Kopitar kao strateg Karadžićeve književnojezične reforme"
https://hrcak.srce.hr/44341

Prvo, ovo je izuzetost iz istorije. Kopitar tvrdi da jedna lingvistička promjena (nebitno je li je on stvarno počinio, možemo mu vjerovati, potpuno je nebitno) uzrokuje kulturno-političku promjenu. Iliti da jezička kodifikacija uslovi istoriju.

Nema jasnijeg primjera koliko pingvin dubi na glavi. Apstrakt ovog članka tvrdi da bi lingvistika trebala "potaknuti nastanak nove srpske nacije koja bi dobrim dijelom bila katolička, prozapadno orijentirana i privržena Austriji". Dakle, ne istorijski proces nego najobičnija lingvistika.

Vrapcima na grani je jasno da se ni prvo ni drugo ni treće nije desilo, jer - izuzetost iz istorije. Štaviše, Srbija je uništila Austriju. Istorija ne da je opovrgla Kopitara nego ga je samljela u pingvine.

Kužiš sada koliko slabašno djeluje sve tvoje aistorijsko apsolutno hrvatsko?

Jer što je istorijsko hrvatsko? Tompson, Škoro, Kolinda, lažiranje korona podataka zbog kelnerskih plata u kolovozu, bježanje od Ruđeršešelja, sve u svemu: noj u pijesku koji ignorira povijest.

Riječju: palanka.

au, pa ti ni čitati ne znaš. lijepo ti piše: "palanka je, kaže se, naša sudbina, naš zao udes". i onda kreće čuveno naricanje i megalomansko samoviktimiziranje kompenzirano direktnim, samosvojnim pričama o nebeskom narodu. hoće se direktno, bez povijesti ("ova izuzetost se hoće") ući u kraljevstvo Božje, biti doslovno nebeski narod - bez odiseje, bez kretanja u duhu.

taj nebeski narod, bez povijesti ("on hoće i vapi za tom izuzetošću") nije imao ni književnosti - jer nije imao jezik. njemu jezik ne treba, jer jezik je duh (a duh je otpad od neposrednosti, od samosvojnosti). u ovom izvanpovijesnom pukom opstojanju, taj nebeski narod nije ni postojao u svjesnosti. sve dok ga Beč nije izmislio, tj. dok mu Germani nisu dali hrvatski jezik - preko kojega se probudio! što se poslije događalo, to nas sada ne zanima, nego samo ova geneza: puka masa nebeskog naroda, bez književnosti, jezika, tj. bezduhovna amorfna masa ---> Kopitar na nalog Beča izmišlja Srbe ---> ovi ustraju u tupoj opstojnosti nebeskog naroda ---> ali istovremeno, čim je jednom pokrenut proces, nema povratka u tupo stanje, "rajsko stanje" nebeskog naroda ---> uslijed tog unutarnjeg srpskog konflikta sve oko njih postaje prkno svijeta ---> = autoknirps Srbija = Srce Tame

to je ukratko "povijest" tog nebeskog naroda koji tavori između samosvojnosti, tj. prema Konstantinoviću "plemenskog idealno-jedinstvenog" i germanske konstrukcije srpske nacije tj. "svjetsko idealno-otvorenog" duha. A to između, prema njemu, jest prava palanka, sirotinjsko kazalište i fašistička režija nasilja.