ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Quote from: mac on 23-07-2020, 16:39:29
Uzgred, PDF koji Mihael Martens spominje, "The history of Kosovo in history textbooks in Kosovo, Albania, Serbia, Montenegro and Macedonia" može se naći na ovom linku:

http://kfos.org/wp-content/uploads/2016/12/Historia_e_Kosoves_SHG_ENG.pdf

je li i to od "uglednog novinara koji vec duze vrijeme radi u beogradu" nakon sto nista zavrsio nije ili ozbiljnog povjesnicara, onako, skolovanog, diplomiranog, promoviranog, pa specijalizacija, pa 20 godina literature, znanstevnog rada, kopanja po arhivama i nestranackog, posebo udaljenog od beogradskih spranci i jugokomunizma?

New treba ti ozbiljan istoričar da bi pronašao kako se istorija Kosova opisuje u udžbenicima. Samo pročitaš te udžbenike i prepišeš pasuse odatle. Tako je ovde manje-više i urađeno. KFOS je organizacija sa sedištem u Prištini, mislim da će ti biti po volji.

hvala, nisam toliko dokon.

Gospe sinjska ako si u stanju
Oj zosko pravi tupi panju!

bato, meni je svejedno, ali onako fenomenoloski: sta tebe konkretno zabavlja na obnovljenoj staroj njemacko-turskoj ljubavi pri cemu se vec do grla nalazis u novom sultanatu?

Sutra je 28 godina od pokolja nad hrvatima briseva
2 pukovnije na hrvatske ratare i stocare

nisu htjeli čekat 1.8.

https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%89%D1%83%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0_(%D0%9F%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B5%D0%B4%D0%BE%D1%80)#%D0%94%D1%80%D1%83%D0%B3%D0%B8_%D1%81%D0%B2%D1%98%D0%B5%D1%82%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%80%D0%B0%D1%82

Upravitelj župa u Krašiću i Oštrcu o partizanskim zločinima: 'Mještani znaju i za mjesta na kojima se nalaze posmrtni ostatci žrtava, treba bi ih istražiti'

QuoteU emisiji Aktualno 24. srpnja o ekshumaciji posmrtnih ostataka žrtava iz jame Jazovke razgovarali su potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, predstavnik Hrvatskog obrednog zdruga ,,Jazovka" Žarko Jerković i upravitelj župa u Krašiću i Oštrcu vlč. Ivan Vučak, prenosi IKA.

Ministar Medved kazao je kako Ministarstvo redovito provodi istraživanja i probna iskapanja na mjestima gdje bi se mogli nalaziti posmrtni ostatci žrtva iz 2. svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata. Među posljednjim ekshumacijama istaknuo je one u Brdovcu, Garešnici, Maceljskom gorju, Gračanima, Tuškancu i Savskoj ulici u Zagrebu.

Posljednjom ekshumacijom iz jame Jazovke utvrđeno je kako su u njoj bili posmrtni ostatci najmanje 814 osoba. Nakon ekshumacije jama je još jednom detaljno pregledana kako bi bilo sigurno da su svi posmrtni ostatci izneseni na površinu. Pronađene kosti, a eventualno i identifikacijske oznake analizirat će se na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku kako bi se utvrdili spol i dob žrtava, kazao je ministar. Napomenuo je kako pri ekshumaciji nije bilo moguće individualizirati kosti žrtava zbog njihove brojnosti.

Na pitanje g. Jerkovića hoće li se provesti DNK analiza posmrtnih ostataka kako bi žrtve mogli pokopati zainteresirani članovi njihovih obitelji, ministar Medved istaknuo je kako će žrtve biti teško identificirati s obzirom na stanje posmrtnih ostataka, protok vremena i broj žrtava. Međutim, ostavio je otvorenom mogućnost da se neke žrtve naknadno identificiraju.

Vlč. Vučak kazao je kako je 22. lipnja kod Jazovke 30. godinu zaredom slavljena misa ne znajući da će ubrzo doći do ekshumacije. Napomenuo je kako se Jazovka nalazi u Župi sv. Marije Magdalene čija je svetkovina bila 22. srpnja te je istaknuo kako nam ona kao blagovjesnica Uskrsloga budi nadu u uskrsnuće. Stoga svaki čovjek ima pravo na dostojanstven ukop ,,da mu se zahvali na njegovom životu, na svemu onomu što je činio" te da ,,molimo Isusovo milosrđe". U toj nadi uz ekshumirane ostatke održana je prigodna molitva. Istaknuo je kako se molio i ,,za počinitelje tih stravičnih zločina, gdje čovjek ne može svojim zdravim razumom uopće razumjeti da bi to netko mogao učiniti".

Podsjetio je i na 3 časne sestre milosrdnice koje su odvedene iz bolnice i ubijene kod Jazovke kao i još jedna služavka Malog Isusa. Za njih je u tijeku proces za beatifikaciju. Kao upravitelj mjesnih župa istaknuo je kako mještani znaju i za druga mjesta na kojima se nalaze posmrtni ostatci žrtava, kao pored kapele sv. Ivana Krstitelja u Krašiću, te bi ih trebalo istražiti. Također je napomenuo kako su još uvijek živi svjedoci tih zločina.

G. Jerković rekao je kako Zdrug želi na jedinstven način komemorirati žrtve na razini cijele Hrvatske. Kazao je kako nije imao saznanja o točnom broju žrtava u Jazovki. Pretpostavljalo se da ih ima 447. Istaknuo je kako će se Zdrug i dalje zalagati za sustavno istraživanje koje podrazumijeva otkrivanje, iskapanje, identifikaciju, stvaranje banke s DNK-om žrtava i članova obitelji, te progon izvršitelja i naredbodavaca. Izrazio je želju Zdruga da se nakon analize posmrtni ostatci pokopaju kod Jazovke.

ovo solidno ide uz vijest oko ekshumacije jazovke 1. iz predanja oko jugokomunistickog "oslobodjenja" zagreba.
ako se ekshumacije nastave ovim tempom, bit ce nesto za 500 godina. mislim, oko zagreba. ako se ukljuce ostali gradovi i naselja, pa stotine tisuca prosto nestalih sa kriznih puteva: 1500 godina, a mozda ostane nesto i za gustere-arheologe jednog dana.

zar nisi nikad pomislio kakvi smo supermeni mi partizani, pobijemo šesto tisuća za deset dana

ne bas u tom kontekstu. opcenito mislim da se komunisti sastoje od nekolicine vrhunskih razbojnika na vrhu i gomile idiota, bas maloumnog naroda kojeg uspiju okupiti i angazirati.

sad, postoji na tisuce ovih svjedocanstava iz poraca, sve je to vrlo subjektivno i do osobne percepcije, stresa, ekstremnih uvjeta, posebno u pogledu procjene zrtava. recimo, gornji primjer jedne lokacije, je li to bas 5 ili 2 ili 10 tisuca zrtava, tko zna. no vrlo su solidna pri ocjeni opceg pravca zbivanja u kontekstu psiholoskog profila komunisticke vrhuske i maloumnih sluga.

smatram cinjenicom da je u ex-yu vise naroda likvidirano za revolucije, u poracu, i za trajanja druge juge, no izginulo u ratnim sukobima, kao i da je jugokomunisticka vrhusa lazirala kompletnu historiografiju. mislim, i to su vrlo jednostavne i opcepoznate karakteristike komunizma.

naravno, eo malo historiografije

23-24. jul 1941: Ustaše pohapsile oko 150 mještana Bosanskog Petrovca i okoline i potom ih strijeljali u blizini ovog mjesta.[135]
24. jul 1941: Hapšenje oko 120 srpskih muškaraca u selima u okolini Bosanske Krupe: Vranjska, Mrkonjić, Vučijak, i druga. Masovnom hapšenju je prethodio otpor i ubistvo jednog ustaše tokom prethodnog hapšenja. Uhapšenici su sprovedeni, kako se ističe u literaturi, u Karlobag, gdje su pobijeni.[136]
24. jul 1941: Transport 31 Jevreja i 8 "Srba-komunista" iz Banja Luke u logor Gospić. Publikovana su imena transportovanih lica.[137]
24. jul 1941: Transport 26 jevrejskih i 30 srpskih civila iz Siska u logor Gospić. Publikovana su imena transportovanih lica.[137]
24. jul 1941: Strijeljanje 7 komunista u Karlovcu, od kojih su petorica bili hrvatske, a dvojica srpske nacionalnosti. Publikovana su imena stradalih.[138]
24-27 jul 1941: Pokolj u Banskom Grabovcu pokraj Gline. U Banskom Grabovcu su 24. jula 1941, neposredno poslije ustaničke oružane akcije, koncentrisane znatne ustaške snage, iz Petrinje, Gline i Zagreba, pod rukovodstvom Božidara Cerovskog, šefom Ravnateljstva ustaškog redarstva iz Zagreba. Ustaše su izvršile hapšenja srpskih muškaraca u kotarevima Glina i Petrinja. Uhapšenici su potom odvedeni u Banski Grabovac gdje su ubijani od 25. do 27. jula 1941. Takođe, u Banski Grabovac sprovedeni su i zatočenici ustaških zatvora iz Siska, Petrinje, Gline, Kostajnice i Dvora. U literaturi se navodi da je samo iz ustaškog zatvora u Sisku doprijemljeno oko 100 zatvorenika. Procjenjuje se da je tada uhapšeno ili dovedeno iz zatvora oko 1.285 ljudi. Oko 800 je ubijeno i pokopano u tri velike masovne grobnice u šumi nedaleko od željezničke stanice Banski Grabovac, a preostali su odvedeni u logor Jadovno, gdje su ubijeni. Najviše pohvatanih bilo je sa područja kotara Glina: iz sela Dragotina - 146, iz Klasnića - 72, iz Dabrine - 30, iz Buzete. Ustaše su izvršile hapšenja srpskih muškaraca i u seoskim opštinama Banski Grabovac, Kraljevčani i Mali Gradac. Pominje se, bez navođenja poimeničnih podataka, da je na području kotara Glina, 24-27. jula 1941, uhapšeno 782 lica. Likvidacijama je prisustvovao i Eugen Dido Kvaternik. Zločin je preživio Ananije Šteković koji je poslije rata svjedočio o svom iskustvu

kao sto rekoh, opcenito mislim da se komunisti sastoje od nekolicine vrhunskih razbojnika na vrhu i gomile idiota, bas maloumnog naroda kojeg uspiju okupiti i angazirati, te da je jugokomunisticka vrhusa lazirala kompletnu historiografiju.

ovo sto iznosis cita se realno moguce, nesumnjivo je tu i bilo i sukoba i zlocina, ali izvori i prilike su izuzetno upitni, ne tek po subjektivnom dozivljaju zrtava, vec po ispolitiziranosti.

ja nisam nasao bitnu razliku izmedju devedesetih i cetrdesetih, osim globalnog okvira, razlike u svjetskim silama. od prvog dana beograd je poticao ustanke i sukobe u hrvatskoj koja se otresla beograda, dok istovremeno propagandisticki guslao da je, primjerice, rjesenje prisajedinjenje bosne ili podjela ndh izmedju srbije i italije, sve uz lokalne naciste koje obradio, jer hrvatska koja se ocajnicki pokusavala ustaliti kao nema pametnijeg posla no masovno naskakivati na srbe, proizvoditi sukobe.

vidim paralelu sa okupacijom, recimo vukovara, '91. kad srpska vojska usla, te gomila "novinara" i "reportera" krenula kukati: jaooo, sta ucinise, vidi ovo, a vidi ono, jao, pa nejac, pa djeca, pa zlocini, pa pokrstavanja.
mislim, beograd je doslovno razorio grad, masakrirao narod, istovremeno svoje najociglednije zlocine prikazivao hrvatskima, sve uz multiplikaciju. sve je to vrlo slicno, rekao bih od istog zlocinackog uma za isti kretenski um.

21. jul 1942: Ubistvo 10 stanovnika sela Močila pokraj Slunja. Selo je tokom rata imalo 60 žrtava fašističkog terora. Većinu stradalih pobile su ustaše. Publikovani su poimenični podaci o stradalima.[20]
22. jul 1942: Sprovođenje 111 Jevreja iz Virovitice u logor Tenje pokraj Osijeka, odakle su avgusta 1942. deportovani u logor Aušvic.[11]
24. jul 1942: Ustaško redarstvo iz Sarajeva uputilo 146 "nepoćudnih osoba" u logore Jasenovac i Stara Gradiška. U policijskom izvoru se ne navodi politička i etnička struktura deportiraca.[3]

mogu ti ja citirati i zlocine nad srbima iz "ustaskih" izvora, primjerice naroda koji se poslije masakra nad muslimanima u istocnoj bosni dobrovoljno javljao u crnu legiju i poslije u nacisticke ss-divizije. imas navode ljudi koji u prolazu kroz selo usli gdje god i samo pitali ima li tu srba. - nema. - sigurno? - nema.

vidi, komunizam i srbokomunizam izuzetno su podmukli, uglavnom se ratuje krajnje brutalno, masakrima, pljackom, etnickim ciscenjima, protjerivanjem i podvalama s kojima se vlastiti sistematski obrazac prepjeva na zrtvu. a od zrtve se trazi perfekcija humanosti.
ima i zrtva svojih ljudskosti. sta je tu cudno?

1. јул 1943: Стрељање 13 комуниста и активиста НОП-а у Сиску (7 хрватске и 6 српске националности).[1]
12. јул 1943: У селу Кварте покрај Перушића, усташе убиле 4 члана хрватске породице Кокотовић, од чега двоје дјеце и двије жене. Публикована су имена страдалих.[5]

Nije ništa čudno što ti Bata navodi 1001 razlog zašto su partizani na kraju likvidirali sve ustaše.

mda, pitanje je retoricko, znam da osjeca zov prirode...

25. srpnja 1990. 'Veliki srpski sabor' u Srbu – kult 'ugroženog Srbina' star je 150 godina i služi za agresiju na Hrvate

Bandiću Vesiću! 

to je sigurno bila velika masovna grobnica u kontekstu plana istrebljenja srba. kad je ekshumirana?

Da je tito ulagao u autoputeve umjesto u bunker kod konjica
Sad bismo imali autoput a ne bunker

Banski Grabovac BANIJA SE NIJE DALA POKORITI

Quote(...)

Na stratištu u Banskom Grabovcu stradalo je 1826 mještana Srba. Odluke o strijeljanju formalno je donosio prijeki sud, kojim je predsjedao Ivan Turki iz Petrinje. S tog masovnog gubilišta uspjeli su se spasiti Antiša Šteković i Stevan Jekić iz Banskog Grabovca, Petar Stanković iz Luščana, Vasilj Nevajda iz Vlahovića i Bude Popović iz Kraljevana. Petar Jekić i Jovan Orlić iz Banskog Grabovca uspjeli su se izvući iz iskopanih jama, u koje su pali nakon strijeljanja.

(...)

bato, ti nudis 1285 zrtava, subnor 1826, kazu da postoji i jama, sta je rekla ekshumacija?

pitaj učiteljicu

pitam tebe. imamo jame, masovnu grobnicu, 1285 ili 1826 zrtava, prezivjele koji se iskrali iz jame, svjedoke, poznatu lokaciju: sta je rekla ekshumacija? je li tu bilo 1285 ili 1826 zrtava u sklopu smisljenog plana istrebljenja srba?

nastavljamo prosvjećivanje

25. jul 1941: Hapšenje 32 srpska seljaka u selu Klišević između Bihaća i Kulen Vakufa. Hapšenje je naredio ustaški načelnik seoske opštine Lipa, Džafer Ibrahimpašić. Uhapšenici su odvedeni u susjedno selo Ćukovi gdje su tučeni, a potom u Ripač gdje su pobijeni na lokaciji Zabarice.

25. jul 1942: Hapšenje 23 stanovnika sela Guber i Komorani, pokraj Livna, od strane livanjskih ustaša. Među uhapšenima bilo je 14 Hrvata i 9 Bošnjaka (21 muškarac i 2 žene). Uhapšena lica su dijelom pobijena, a dijelom deportovana u logore

23. jul 1944: Ubistvo 4 osobe hrvatske nacionalnosti od strane ustaša u selu Lovinac u Lici, od čega su 3 osobe bile žene, a jedna je bila dijete. Publikovana su imena stradalih.[7]
25. na 26. jul 1944:. Ustaška policija u Daruvaru uhapsila je 30 domobrana koji su radili za NOP. 19 ih je osuđeno na smrt i strijeljano, a ostali su upućeni u koncentracione logore

Quote from: džin tonik on 25-07-2020, 23:36:15
pitam tebe. imamo jame, masovnu grobnicu, 1285 ili 1826 zrtava, prezivjele koji se iskrali iz jame, svjedoke, poznatu lokaciju: sta je rekla ekshumacija? je li tu bilo 1285 ili 1826 zrtava u sklopu smisljenog plana istrebljenja srba?

šta mene pitaš, za banski grabovac, petrinju, glinu, kostajnicu, dvor ili sisak?

hrvatski zemljopis ti nije jača strana, a?

a pitam tebe, tako, ti si kao neki komunista, partizan, kako se vec dozivljavas, upucen, iznosis prosvjetljenje.

inace sad imamo 1826 zrtva, tvoj blago zastarjeli izvor iznosi 1285, to je vec prevazidjena multiplikacija, prije nekoliko desetljeca je bilo 800, a 1945. bilo je 292 zrtve; sve komunisticki izvori.

sta kaze ekshumacija koja izvrsena da bi se zrtve dostojno zbrinule?

kakva ekshumacija, pa ustaše ne znaju kopat

no, sad tek vidim šta lupetaš, bukvalno jedini izvor na čitavom internetu koji piše 1826 je taj koji si izbacio. Fascinantna namještaljka. Lijepo pogledaš Google i vidiš 50.000 linkova koji tvrde 1285. A cifre su običan tipfeler dok ne vidim još linkova na kojim se to tvrdi

inače, ova rasprava je totalno besmislena pošto si ti zapravo ofis krtica a ne lik koji zna kako stvari funkcioniraju na terenu, jer na terenu ti ne bi prebrojao 1285 nacrtane ovce a ne ljude, koji ako ne znaš čitati piše da su odvedeni u logore a ne samo pobijeni u Banskom Grabovcu

dakle, ko je odveden u Jadovno ako su svi stradali u Grabovcu?

eh kad bi ljudi bili samo cifre pa da ti imaš o čemu raspravljat, no tako niska rasprava pomaže možda kod Tomspona

zamisli ja tebe pitam koliko si para potrošio u životu al da mi daš tačnu cifru, sa sve sladoledom što ti ćaća kupio kad si imo tli i pol godine

ti si prosto odlučio da vjeruješ u djeda mraza i sad bi da te ja odučim od toga, al matematikom, znaš li koliko je to retardirano?

Dakle, da preskočimo da su ustaše klale ljude u Grabovcu, jer su prije toga klale ljude u još stotinu mjesta i poslije toga u još tisuću mjesta, jer tebe boli neki broj? Jadan ti, sad ću ti izbacujem redovno, naučićeš zemljopis zemlje u kojoj se nisi rodio

kako će to biti sulude koincidencije, ono nađem 500 mjesta u kojem su ustaše klale a ti nađeš 1000 cifara i misliš da si nešto otkrio. A otkrio si samo 500 mjesta na kojima si govna jeo

neovisno sto sad osporavas tvrdnje iz clanka koji si iznijeo, te brojke koje aktualno iznosi subnor, a koje se osporavaju kroz subnor kroz prostor i vrijeme, pitanje je ocigledno malo komplicirano za tebe.
tvoj je problem sto je tebi tvoja povijest nepredvidiva, dok meni nije, pa moras trabunjati.

Quote from: Labudan on 26-07-2020, 00:14:55
...ti ne bi prebrojao 1285 nacrtane ovce a ne ljude, koji ako ne znaš čitati piše da su odvedeni u logore a ne samo pobijeni u Banskom Grabovcu
dakle, ko je odveden u Jadovno ako su svi stradali u Grabovcu?
...

Quote from: Labudan on 25-07-2020, 23:11:11

mozes li se odluciti jesu li tu izmasakrirani ili odvedeni u jadovno, sve u sklopu smisljenog plana istrebljenja srba, te je li bilo 1826, 1285, 800 ili 292 zrtve?

ma daleko bilo da ja osporavam bilo što od toga što govoriš

pazi ovu priču, jednostavnija je pa možda skontaš

dakle, kažu ljudi u Srebrenici stradalo 7-8.000 Bošnjaka

dođe Šešelj i kaže nije nego 1.500

i onda dođe Šešelj i kaže

al zapravo je par stotina strijeljano

većina od tih tisuću i pol je zapravo odbila da položi oružje i sakrila se u šumu, neki su čak prešli Drinu i ušli u Srbiji i tako preživjeli

najveći dio je stradao u borbi, ono što vidimo na snimcima je pdesetak strijeljanih, svi ostali u borbi

e to ti otprilike prolazi meni kroz glavu kad me učiš matematiku

ti kažeš 1826, 1285, 800 ili 292

ja kažem izgleda Šešelj stvarno Hrvat, i to rođen u Njemačkoj

a ja kazem da ti ne znas ni za ekshumaciju tog stratista i rezultate...

pa ja čekam da me prosvijetliš, vojislave!

ko je ekshumirao, kako, kada, ko je nadgledao ekshumaciju, i sve ostalo

samo naprijed vojvodo

Što se točno dogodilo u Srbu i kako Plenkovićev koalicijski partner četnički pokolj i dalje naziva – antifašizmom?

QuoteI ove je godine Srpsko narodno vijeće u suradnji sa Savezom antifašističkih boraca i antifašista RH organiziralo proslavu ustanka u Srbu 1941. Na proslavi se okupilo 60-ak sudionika, među kojima je bio i bivši predsjednik Stipe Mesić te predsjednik SDSS-a i koalicijski partner Andreja Plenkovića Milorad Pupovac.

"Od ratnog raspada bivše države pa do danas vrijednosti antifašizma stalno se osporavaju i uzrokuju daljnje podjele i urušavanja umjesto da upravo one budu osnova za očuvanje demokratskih vrijednosti ovog društva i našeg položaja u zajednici slobodnih država", kazao je jučer Pupovac kojega su novinari pitali hoće li sudjelovati na obilježavanju Oluje ove godine u Kninu.

"Pustite nas da razmislimo o tome što sve ti pozivi znače za nas, što sve ti pozivi znače za naše društvo. Što bi oni donijeli i što bi se trebalo napraviti da donesu nešto što će biti značajno. Ne samo za dan obilježavanja Oluje, nego za odnose između Hrvata i Srba i za odnose u Hrvatskoj", odgovorio je.

Sporan "antifašistički" karakter ustanka

Iako su danas dobro poznate činjenice o ustanku koji je u vrijeme komunističkog režima bio slavljen kao ,,antifašistički", a informacije o njegovom stvarnom karakteru bile pomno skrivane – kako je zapravo riječ o ustanku četničkog karaktera potpomognutom manjim brojem komunista uz potporu talijanskih fašista, a tijekom kojega su počinjeni brojni zločini – to nije spriječilo određene osobe iz hrvatskog političkog života da i ove godine dođu na proslavu. Tzv. ustanici su proveli etničko čišćenje svih ne-Srba na području ustanka, između planine Velebit u Lici i grada Drvara u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Brojni povjesničari spore antifašistički karakter "ustanka".

Za povjesničara i ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra dr. Antu Nazora rasprava o tome je li ustanak u Srbu bio antifašistički je manje važna od činjenice da je taj ustanak bio izrazito protuhrvatski.

"Sve što se dogodilo u srpnju i kolovozu 1941. u tom kraju potvrđuje da je karakter tog ustanka bio protuhrvatski. Bez obzira na polemike je li riječ bila o ustanicima, gerilcima, komunistima ili četnicima, činjenica je da su oni nad Hrvatima tog kraja počinili stravične zločine. Mještane koji nisu bili ni u kakvim vojnim formacijama su poubijali, preživjeli su otišli u zbjeg, a nakon 1945. nikada im nije bilo dopušteno da se vrate u svoje domove",  govori dr. Nazor.

Naglašava da su se nakon Drugoga svjetskog rata zločini nad Hrvatima sustavno prešućivali, što, prema njegovim riječima, potvrđuje antihrvatski karakter ustanka.

"Ako je nabijanje glavara sela na kolac, ubijanje djece i svih članova obitelji antifašizam, onda neka se ustanak u Srbu tako zove. Zanimljivo je da ljudi koji svake godine slave ustanak u Srbu ne žele doći na obljetnicu Oluje s obrazloženjem da su se u toj akciji dogodili zločini nad Srbima" ističe dr. Nazor.

"Vrijedi konačno zapamtiti i nikako smetnuti s uma kako su u problematizirano vrijeme, zapravo kroz nekoliko dana kasnije, oružane četničko-komunističke skupine, logistički podržane od talijanskih fašističkih vojnih postrojbi, počinili težak zločin u kojemu su do temelja spalili hrvatska i muslimanska mjesta Boričevac, Kulen-Vakuf, Ivezić-kuće u mjestu Brotnja, Kmjeuša i dr., te likvidirali na najbrutalniji način nedužno civilno stanovništvo, među kojima je bilo djece, žena i staraca... Žrtve su u jamu bacali žive i to prema starosnoj dobi, dok je istodobno najstariji član iz stradalničke obitelji Ivezić pod prijetnjom morao guslati i pjevati dok su preostali skončavali svoje živote u grotlu jame. Kada bi samo ovi podatci i činjenice našli mjesta u svijesti svakoga razumnog pojedinca, onda sasvim sigurno ne bi bilo baš nikakvoga razloga za dvojbe oko događaja nastalih uz ovaj nadnevak.", rekao je 2017. godine u intervjuu za Hrvatski tjednik povjesničar dr. sc. Zlatko Begonja, komentirajući zabrinjavajuću pojavu da se i u suvremenoj demokratskoj Hrvatskoj održavaju proslave ovog događaja, na kojima sudjeluju i osobe iz vrhova političkog života.

Dr. sc. Zlatko Begonja s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, za naš je portal napisao seriju tekstova o ovom događaju. Istaknuo je povezanost srpskih ustanika sa talijanskim fašistima, navodeći kako su srpski predstavnici uoči ustanka, 23. srpnja, održali sastanak s fašističkim pouzdanikom talijanskog prefekta u Zadru. Zapisano je i to da su Srbi istaknuli kako je njihova i talijanska politika zajednička, odnosno da im u tom pogledu prijeti jednaka opasnost od komunističkih bandi, navodi dr. Begonja.

Podsjetimo, nedaleko od mjesta Srb u Lici na lokaciji Dabin vrh u gustoj šumi 2014. godine otkrivena je masovna grobnica u koju su nakon ,,ustanka" 27. srpnja 1941. bačeni pobijeni Hrvati koji su tu živjeli. Riječ je o stravičnom zločinu nad nevinim hrvatskim žrtvama – obiteljima iz zaseoka Ivezići kod Srba, koji su pobijeni tijekom tzv. ustanka u Srbu. Ono je tada potpuno opljačkano i spaljeno, a ubijeno je 37 osoba, među kojima 18 djece u dobi od 3 do 18 godina.

"Sve se odavno zna. Na ovome mjestu su žrtve, djeca i odrasli, živi bacani u tu jamu. Zato želim podsjetiti da je to bilo odmah nakon pucnja prve puške u Srbu. Vrijeme je da se naša država jasno odredi prema tim događajima. Pa, bar se ne bi trebalo okupljati i slaviti tu prvu pušku, jer je poznato kako je ona krenula", izrekao je tada tadašnji biskup gospićko-senjski Mile Bogović na završetku ekshumacije na Dabinu vrhu u gustoj šumi, u blizini Donjega Srba.

U jamu su bačene i trudnice, a spasila su se samo dvojica mladića i jedna djevojka. I tom ekshumacijom na vidjelo izlazi istina o ustaničkom, zapravo četničko-partizanskom teroru iz 1941. godine kada se s tih područja hrvatsko stanovništvo nakon brojnih pokolja moralo iseliti.

Imena žrtava ustanka u Srbu objavljena su u knjizi Josipa Pavičića »Dossier Boričevac«:

Ika Ivezić (65) r. 1876., Marija Ivezić  (27) r. 1914., Jelena Ivezić dijete (4 g.) r. 1937., Dane Ivezić (72) r. 1869., Kata Ivezić (72) r. 1869., Kata Ivezić r. Markovinovć (35) r. 1906., Marija Ivezić dijete (8 g.) r. 1933., Manda Ivezić dijete (5 g.) r. 1936., Jure Ivezić dijete (3 g.) r. 1938., Luka Ivezić (82) r. 1859., Mara Ivezić (42) r. 1899., Boja Ivezić r. Beronjić r. (79) 1862., Dane Ivezić r. 1909., Boja Ivezić (43) r. 1898., Jelka Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Jure Ivezić dijete (12 g.) r. 1929., Ana Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Ika Ivezić dijete (7 g.)  r. 1934., Mara Ivezić djevojka (18 g.) r. 1923., Jela Ivezić dijete (14 g.) r. 1927., Lukica Ivezić dijete (12 g.) r. 1929. Kaja Ivezić dijete (9.) r. 1932., Ana Ivezić dijete (7. g.) r. 1934., Ika Ivezić r. 1865., Mićo Ivezić dijete (15. g.) r. 1926., Stjepan Ivezić dijete (12. g.) r. 1929., Pero Ivezić dijete (9 g.) r. 1932., Luka Ivezić dijete (6 g.) r. 1935., Jakov Ivezić dijete (3 g.) r. 1938., Nikola Nino Ivezić (26) r. 1915., Marko Ivezić (37) r. 1904., Josip Ivezić (43) r. 1898., Mile Ivezić (40) r. 1901., Ika Ivezić (42) r. 1899., Mrko Ivezić (75) r. 1866., Jure Ivezić (43) r. 1898., Milan Ivezić (28) Crni r. 1913. (»Naklada Pavičić«, Zagreb, 2012., str. 346.-348.).

Jesu li fašisti ubijena djeca, žene i starci? Ako ovo nisu fašisti, što je vidljivo, onda je ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. bio pokolj Hrvata, a ne antifašistički ustanak.

Antihrvatski hahahaha

Ono što se Ivezićima dogodilo je zločin koji je bio odgovor na zločine koji su se neposredno pre toga dešavali Srbima u okolini.

Kad Hrvati ignorišu sve zločine koji su se mesecima u okolini dešavali nad Srbima i onda se fokusiraju na zločin koji se desio nad Hrvatima, onda pokazuju da još nisu spremni da se suoče sa fašističkim u sebi.

A može biti da su neki od tih Ivezića javljali ustašama gde su Srbi i kuda beže, kada ih ustaše jure i ne mogu da ih nađu po treći put?

Šta god da je bilo zoskić pokušava vrlo govnav falsifikat poturiti ovdje, a to je da je neko SEM USTAŠA baštinio fašističku ideologiju prema kojoj su pripadnici nekog naroda ispod životinja te ih tako treba tretirati.

Na zoskovu žalost, toga nema čak ni kod Karadžića i Mladića, koji su gadni ljudi, pogotovo prvi, ali zna se ko su fašisti i to neće proći.

Kardinal Puljić povodom Obiteljskog dana u BiH: 'Ako imamo zdravu obitelj, imat ćemo i zdravu Crkvu i zdravo čovječanstvo'

QuoteU povodu obilježavanja 3. Obiteljskog dana u Bosni i Hercegovini predsjednik Biskupske konferencije BiH i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u razgovoru za Hrvatski katolički radio osvrnuo se na misu u Kupresu, na mlade BiH koji se pripremaju za brak, ali i na starije stanovništve koje se osjeća napušteno.

U Župi Svete Obitelji na Kupresu obilježen je 3. Obiteljski dan u BiH svečanom euharistijom koju je predslavio predsjednik Biskupske konferencije BiH i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, u zajedništvu s predsjednikom Vijeća za obitelj BK BiH i pomoćnim banjolučkim biskupom mons. Markom Semrenom.

Upravo u povodu obilježavanja Obiteljskog dana kardinal Puljić razgovarao je za Hrvatski katolički radio s našim Hrvojem Josipom Bišćanom. Naveo je kako je najvažnija poruka mladima i obiteljima, a koja je ovim obilježavanjem dana, upravo molitva. "To je najveća snaga: da molimo za postojeće obitelji i za njihovu vjernost te za mlade da se pripreme. Zato sam u propovijedi usporedio kako je Bog ustanovio bračnu zajednicu i ona jest Božja ustanova. Zato na tu ustanovu trebamo gledati kao na Božju suradnju s čovjekom radi prenošenja života. Da bi se ta vrijednost mogla usvojiti, potrebno je ozbiljno se na to pripremiti. Usporedio sam kako se Bog poslužio upravo s obitelji da Marija dođe na ovaj svijet preko roditelja sv. Ane i Joakima. Oni nisu znali koje blago njima Bog daje upravo kroz bezgrešno začeće bl. Djevice Marije. Isto tako preko Zaharije i Elizabete kada je sv. Ivana Krstitelja dao, tako je i Svetoj Obitelji donio Spasitelja", rekao je kardinal.

Istaknuo je također kako je vrlo važno ozbiljno pripremiti se na brak. "To znači istinski se upoznati i s kojim vrijednostima žele ući u zajedništvo ljubavi, jer opasno je ako se uzmu samo iz zaljubljenosti i onda kada splasne ta zaslijepljenost, onda postoji opasnost da se teško mogu nositi sa stvarnostima koje jesu. Zato je priprema vrlo važna, a zatim je u braku prevažno vrednovati Božju ustanovu, odnosno svetost braka. Ljubav ne može stagnirati, ona mora rasti, a raste upravo kroz žrtvu. Bračna zajednica je vezana da se žrtvom izgrađuje. Gdje postoji žrtva tamo postoji i sposobnost života ljubavi, a onda je na taj način uvijek i plodna te daruje novi život", naveo je kardinal Puljić istaknuvši da se upravo u tome sastoji Božji naum: " Tu je Božji naum – obitelj izgrađuje i Crkvu i čovječanstvo. Zato ako imamo zdravu obitelj, imat ćemo i zdravu Crkvu i zdravo čovječanstvo."

Kardinal je također želio posvijestiti kako bračna zajednica iziskuje odgovornost, ona je "nešto trajno, nešto sveto, nešto što svaki dan treba izgrađivati, što treba poštivati, u to se ne smije sa strane nitko miješati. Ni roditelji, ni nitko drugi, dvoje moraju preuzeti. Posebna je ljubav prema bračnom zajedništvu, posebna je prema djeci, posebna prema roditeljima". Osim toga napomenuo je kako mladi ne smiju zaboraviti ni svoje stare roditelje podsjetivši na tužnu obiteljsku situaciju u Bosni i Hercegovini. "Moramo prihvatiti stvarnost. Nažalost veliki je broj starih i nemoćnih koje su djeca napustila, pa neke su čak i zaboravili. Ti stari pate i kopne upravo jer su osamljeni i napušteni. Druga stvar, često puta su te obitelji zaražene trkom za užitkom i potrošnjom. Time zapravo uništavamo onu ljepotu bračnog zajedništva i rađanja djece. Usporedio sam: Ako u vrtu nemamo cvijeća, nemamo što ubrati za oltar. Drugim riječima, kriza zvanja nije zbog krize zvanja, već zato što Bog nema što ubrati jer nema cvijeća u vrtu", poručio je kardinal Puljić.

26. srpnja 1941. Oštrelj (Bosanski Petrovac) – nakon blagdana Svete Ane izvršen napad srpskih ustanika na vlak s ženama i djecom

QuoteNa blagdan Sv. Ane 26. srpnja 1941.  skupina drvarskih hodočasnika hodočastila je kod kapelice Sv. Ane na Oštrelju, mjestu na pola puta između Drvara i Bosanskog Petrovca, do koga je također vodila uskotračna željeznička pruga iz Drvara koja je bila građena zbog prijevoza drveta do tvornice u Drvaru.

Hodočasnike je vodio velečasni Branimir Župančić (rođen 12.01.1912. u Srebrenici – umro u Banja Luci 1990.), koji se tih dana našao u posjetu velečasnom Nestoru u Drvaru (ubijen u drugom vlaku isti dan sa putnicima). On je bio u to vrijeme od 1939. do 8. svibnja 1945. župnik u Bosanskoj Gradišci, kada je bio zatvoren od jugoslavenskih komunističkih vlasti i izdržavao kaznu u zloglasnoj kaznionici u Zenici do 28. studenoga 1957. U istoj kaznionici i u isto vrijeme kaznu je izdržavao i don Anto Baković.

Svećenik Župančić: Antifašistički ustanak je bio napad na vlak s ženama i djecom

Navodimo svjedočenje velečasnog Župančića izrečeno don Anti Bakoviću u kaznionici Zenica, a objavljeno u knjizi A. Baković ,,Dječak s Drine", Zagreb, 1996. na str. 403 -405.:

,,Bio je 27. srpnja 1957. Tada sam – kao bogoslov bio robijaš u KPD Zenici. Već sam bio pri kraju četverogodišnje robije pa sam radio vani, na građevini, i dolazio u kontakt s našim osuđenim svećenicima: bilo ih je tada u KPD-u šezdesetak, a ja jedini bogoslov. Taj dan mi robijaši nismo radili jer se i u zatvoru slavio Dan ustanka (27. srpnja, ustanak u Srbu op.) . Šetao sam u zatvorskom krugu sa svećenikom banjalučke biskupije Branimirom Župančićem. Prečasni Branko zna li što se zapravo dogodilo na današnji dan kada su ,,narodi BiH ( i Hrvatske op.) digli općenarodni ustanak? Rekoh da ne znam, a onda mi moj dragi stariji subrat, svećenik i robijaš reče ovo: ,,Anto, ja sam u tom događaju osobno sudjelovao, pa ću ti ispričati. Ti si od nas najmlađi, pa se nadam da ćeš barem ti dočekati da ovo nekome ispričaš ili da napišeš ako mi ne budemo mogli." Kada san čuo priču prečasnog Branka Župančića, moram priznati da mu nisam u prvi čas povjerovao. Naime, sve škole, svi udžbenici, svi đaci, cijela BiH, cijela Jugoslavija uče kako su toga dana naši narodi digli ustanak. A priča je toliko banalna da se u nju gotovo ne može povjerovati. No, ja ću je ispričati iz poštovanja prema robijašu i svećeniku Branku Župančiću, a povjesničari neka provjeravaju.

Srbi u Drvaru ruše balvane na prugu

Prvo što mi je rekao jest da to nije bio nikakav ustanak naroda Bosne i Hercegovine, nego napad (uglavnom četnika i nešto partizana) na hodočasnički vlak u kojem su katolici iz Drvara, uglavnom žene i djeca, na dan 26. srpnja krenuli u obližnju kapelicu Sv. Ane koja se nalazi u Oštrelju – selu udaljenu oko petnaest kilometara od Drvara. Krenuli su malom šumskom prugom koja je u to vrijeme išla iz Prijedora preko Sanskog Mosta i Ključa do Bosanskog Petrovca i od Bosanskog Petrovca preko Oštrelja do Drvara. Pošli oni tom prugom, bilo je desetak vagona, u njima većinom žene i djeca, a među muškarcima jedan ustaša i dvojica domobrana, ali bez oružja jer nitko nije išao u borbu nego na hodočašće u Oštrelj. (U Oštrelju je nekada bilo radničko naselje, tu su nekoć živjeli roditelji dugogodišnjeg banjalučkog biskupa Alfreda Pichlera, u Oštrelju je biskup i rođen.)

Srbi su u Drvaru živjeli mirno, nova hrvatska vlast nije im ništa učinila, nikoga nije uhitila, nikoga ubila, ali su Srbi bili kivni što je proglašena hrvatska država. Vidjeli su kako su hodočasnici krenuli prema Oštrelju, i dok su hodočasnici došli u Oštrelj, slušali misu i poslije mise u prirodi ručali, oni odlučiše da ih po povratku napadnu. Hodočasnicima se u Oštrelju priključili vjernici iz tog mjesta. Slavili su Sv. Anu, veselili se i pjevali a predvečer krenuli kućama, Drvar. Međutim, čim su malo zašli u šumu, imali su što vidjeti: jedno stablo leži na pruzi. Strojovođa zaustavi lokomotivu i zamoli putnike da uklone to stablo. (Rekosmo da su u vlaku bili samo civili: žene i djeca, a bila su i dva domobrana i jedan mladi ustaša, ali nitko od njih nije imao oružja.)

Juriš na vlak

Lokomotiva je potom krenula dalje, ali nakon stotinjak metara – opet na pruzi dva-tri stabla. Ponovno se lokomotiva zaustavi, ponovno ljudi izlaze i uklanjaju balvane. Međutim, balvanima nikad kraja. Svaki se čas mali šumski vlak morao zaustavljati, a jadni hodočasnici uklanjati balvane s pruge. Svima je bilo jasno da su to Srbi učinili jer su htjeli da im se osvete što su išli slaviti Sv. Anu.

Ljudi se uznemirili, svi su predosjećali da će se dogoditi neko zlo i da Srbi ne će ostati samo na balvanima po maloj šumskoj pruzi.

Tako je i bilo.

Pred zoru 27. srpnja 1941, kada su se gotovo približili Drvaru i kada su naišli na jednu još veću prepreku, upravo u tome trenutku iz šume se čuje vika: ,,Hura! Juriš! Dolje ustaše! Majku vam ustašku! Živjela Crvena armija! Živio kralj Petar!".

Tako su pobunjeni Srbi napali hodočasnički vlak. Nisu ni svi Srbi imali oružja, imali su nešto pušaka i revolvera, a dosta ih je bilo s motikama. Odmah su na mjestu ubili onoga ustašu i dva domobrana, te još nekoliko muškaraca, činovnika. Među hodočasnicima bio je Branimir Župančić, po ocu Slovenac, i jedan od prisutnih Srba prepoznao ga je, pa njega nisu ubili. Nisu ubili ni žene i djecu nego su ih pustili kućama.

Eto, tako je počeo ustanak naroda BiH! Nije istina da se na taj dan dogodio napad na njemačke tenkove i njemačku vojsku, ni napad na hrvatsku vojsku, ustaše ili domobrane, nego napad na nenaoružane hodočasnike koji su od sveg ,,oružja" imali samo krunice i molitvenike. Taj napad kod Drvara koji se dogodio u ranim jutarnjim satima 27. Srpnja 1941, na povratku hodočasnika s proslave Sv. Ane, gotovo su pedeset godina stotine i tisuće djece u svim školama učile da je bio početak narodnog ustanka, a nigdje nije bilo zapisano niti se ikad reklo i da je ,,početak ustanka" bio zapravo napad na hodočasnike, od kojih nitko nije imao oružje. Pedeset godina učilo se o nekoj ,,epopeji", koja je zapravo bila zločin protiv mirnoga civilnog stanovništva. Kao đak sarajevske gimnazije slušao samod starih ljudi kako je ,,Općenarodni ustanak" bio obična prijevara, kao što je prijevara bila i sama ,,revolucija".

Pokolj u Drvaru

U samom Drvaru i okolnim mjestima u to vrijeme pobijen je veliki broj katolika i muslimana. Spominjani svećenik Grga Blaževića piše: ,,U isto vrijeme u Drvaru je ubijeno oko 350 katolika i 200 muslimana, koji su dan prije amo došli iz Živinica kod Tuzle, da rade u pilani i celulozi u Drvaru, jer Srbi radnici nisu više dolazili na posao; inače muslimana nema u Drvaru. Tako se dogodilo i na Oštrelju, Potocima, gdjegod su ,,četnici" zavladali, ubijani su katolici i slovenske, češke i poljske 10 narodnosti, a ne samo Hrvati. Više vjerska nego nacionalna mržnja" (Osim 200 muslimana koji su dopremljeni iz okolice Tuzle, ubijeno je također 45 Hrvata iz Hercegovine, koji su tada iz istih razloga dopremljeni u Drvar. nap. A. B.) Uz ove poubijane i mnoge protjerane u prvom naletu bilo još jedno ,,oslobađanje" Drvara, kad je okrutno ubijen poduzetnik Ivo Bauer, koji je bio pokretač i glavni graditelj drvarske katoličke crkve. Ubijen je uz sarkastičnu porugu: ,,hajde sada napravi Papi crkvu!"

Izvadak iz knjige ,,Četnička pobuna i zločini u jugozapadnoj Bosni 27. srpnja 1941., Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 2010.

,,Došli smo ovdje danas učiniti spomen na našu braću i sestre, da "ne zaboravimo baštinu što nam namriješe!" A ta je baština velika i važna, obvezujuća za našu sadašnjost i budućnost: treba nam otkriti i svjedočiti pravu istinu o onome što se njima i s njima ovdje dogodilo.

Došli smo se kršćanski moliti za našu braću i za pobjedu istine o njima. Radovali smo se kad smo mogli povjerovati da je došao kraj vremenima ubijanja, mučenja i pokolja tolikih istina, da je došlo vrijeme da ubijene istine budu iskopane, kako god to mučno bilo, da se nepravedno osuđene istine rehabilitiraju, da se žrtvama da dostojna počast i svaka moguća zadovoljština. Znano je kako mnoge teške traume u čovjekovoj duši, u ljudima i narodima, u obiteljima, u društvu proizlaze upravo iz ubijenih istina, okrnjenih, izvrnutih, iz prešućenih, potisnutih istina.

Iz ljubavi prema istini moramo ponoviti istinu, koja je jedna od najmučnijih muka i tragedija naše povijesti: da su nam istinu o nama često pisali drugi, za vojnim i političkim stolovima, od Venecije, Beča, Istambula, Pešte, Pariza, Moskve do Beograda. Već dvije rezolucije Europskog parlamenta govore o nužnoj potrebi da cijela Europa prepozna istinu: nacizam, staljinizam te fašističke i komunističke režime kao zajedničku zlu ostavštinu te da pokrene iskrenu i temeljitu raspravu o njihovim zločinima u proteklom stoljeću. Ističe se važnost sjećanja na tu prošlost, jer bez istine o prošlosti i sjećanju na žrtve ne može doći do pomirbe." (šibenski biskup Ante Ivas 2010. godine na slavljenju mise u spomen ubijene u Drvaru)

27. jul 1941: Pokolj nad srpskim stanovištvom seoske opštine Ličko Petrovo Selo. Pokolj nad stanovništvom seoske opštine Ličko Petrovo Selo u najintenzivnijem obliku dogodio se 27. jula 1941. kada je u sedam sela ove opštine, uključujući Ličko Petrovo Selo, Željavu, Rešetar, pohapšeno 313 muškaraca i odveženo kamionima i na brutalan način pobijeno u Garavicama pokraj Bihaća. Ubijeni muškarci su se odazvali pozivu ustaških vlasti na javne radove i pohvatani su na prevaru. Najodgovorniji za sprovođenje ovih zločina bio je ustaški funkcioner Ljubomir Kvaternik. Nakon ovog pokolja lokalno stanovništvo se više nije odazivalo lažnim pozivima na javne radove, pogotovo s obzirom na to da početkom avgusta 1941. na području kotara Korenica izbija narodni ustanak pod rukovodstvom komunista, koji će uskoro poprimiti karakter partizanskog rata.[146]
27. jul 1941: Hapšenje i ubijanje oko 100 srpskih muškaraca u Klenovcu pokraj Bosanskog Petrovca. Hapšenja muškaraca u Bravskom vršena su i narednih dana. Jedan dio muškaraca ubijen je kolektivnim spaljivanjem. Narednih dana ustaše su izvršili ubijanje lokalnih žena i djece, koji su se okupili da sahrane mrtve. Uhapšene žene i djeca ubijeni su kolektivnim spaljivanjem. Ovom prilikom ubijeno je oko 85 lica, kako se navodi u literaturi. Ove zločine izvršili su ustaše pristigli iz Banja Luke i Sanskog Mosta.[147]
27-31. jul 1941: Stradanje više stotina srpskih stanovnika na području Ključa. Stradali su stanovnici okolnih sela nastanjenih srpskim stanovništvom, ali i stanovnici grada Ključa. Prema podacima iz literature, u ovom intervalu zabilježeno je ubijanje većeg broja muškaraca u mikroregionu Sanica pokraj Ključa. Stradali su stanovnici slijedećih naselja: Biljani Donji, Biljani Gornji, Budelj Gornji, Korjenovo, Pištanica, Prisjeka Donja, Prisjeka Gornja, Sanica, Sanica Donja, Sanica Gornja i Zavolje. U korišćenoj literaturi se ne navodi broj stradalih. Ubistvima je prethodilo kolektivno hapšenje srpskog stanovništva na ovom području, bez obzira na pol i uzrast, počev od 27. jula. Međutim, iako su bili uhapšeni, žene i djeca u ovim selima su pošteđeni ubijanja.[147] Takođe, ubijanje srpskog stanovništva sprovođeno je i u gradu Ključu. Podaci o broju stradalih na području Ključa i okoline, od 27, jula do 2. avgusta 1941, nisu precizni i variraju u izvorima. U korišćenoj literaturi se navodi da je posljednjih dana jula 1941. na području Ključa i okolnih sela ubijeno od strane ustaša 902 lica.[148] Izvori NDH provenijencije spominju različite brojke strijeljanih: od 400[149] do 500 lica iz Ključa i okolnih sela.[150] Prema postojećim podacima, izvršioci ovih zločina bili su pripadnici 5. jurišne ustaške satnije iz Zagreba, na čelu sa natporučnikom Josipom Kurelcem, kao i lokalne ustaše.[148]
27-28. jul 1941: Pokolj nad stanovništvom sela Meljinovac pokraj Donjeg Lapca. Na dan ustanka naroda kotara Donji Lapac i naroda Like, koji se vezuje za oslobođenje Srba, 27. jula 1941, ustaše iz Boričevca i Kulen Vakufa, upali su u selo Meljinovac i ubili dio stanovnika na licu mjesta, a ostatak zarobljenika odveli su u Zavalje i 28. jula 1941. ubili ih pokraj jame Delić. Publikovani su poimenični podaci o 82 ubijena stanovnika Meljinovca u ova dva dana.[151]
27-28. jul 1941: U selima oko Glamoča ustaše su uhapsile oko 200 Srba, a u samom mjestu oko 20. Uhapšenici su potom odvedeni i ubijeni pokraj jedne jame u blizini puta Glamoč-Livno. U danima nakon ovog zločina, livanjske i bugojanske ustaše su izvršile pokolje nad stanovništvom srpskih sela Podgradina i Vrba. Pojedini izvori procjenjuju da je u ovoj kampanji ubijanja u kotaru Glamoč ubijeno oko 500 ljudi.[152]

26. jul 1942: Hapšenje 23 lica srpske nacionalnosti, članova partizanskih porodica, u Putincima pokraj Rume, u Sremu. Među uhapšenicima bilo je 13 žena. Sva lica deportovana su u logor Jasenovac. Rat je preživjelo 8 uhapšenih lica iz Putinaca. Publikovana su imena stradalih.[35]
27. jul 1942: Hapšenje 55 muškaraca srpske nacionalnosti, simpatizera NOP-a, u Pećincima pokraj Rume, u Sremu. Ova lica su jednim dijelom (23 lica) strijeljana u Rumi 14. avgusta, a drugim dijelom (22 lica) u Sremskoj Mitrovici, takođe tokom avgusta 1942. Publikovana su imena stradalih.

https://www.nedjelja.ba/hr/komentari/faktografija/zlodusi-proslosti/6285

Zlodusi prošlosti i danas slave najteže zločine koji su potekli iz Srba 27. srpnja 1941. I ove godine su nam ponovno servirani i oni i njihove laži preko TV ekrana.

Budalaština, moj đed iz Drvara većinu borbi imao s četnicima i Talijanima. Ustaše su slabije kontrolisale teritoriju ali zato su nalagale smeća za tri života.

bato, kartanje, rakijanje tko ce vise i hrackanje tko ce dalje nije borba...

Ti znaš mog strica koji je na Savi 1992. ždrao prasetinu, rakijao i slušao Draganu Mirković s hrvatskim graničarima? [emoji38]

Ustaše, partizani i Dragana everywhere!

Priznajte napokon, volite nas više nego EU