Ja pijem 1 litar čaja dnevno. Najviše pijem zeleni čaj (nefermentisan), ulong (polufermentisani) i beli čaj (lišće u prirodnom stanju). Od zelenog čaja najradije pijem Lung Ching, prijatan čaj sasvim malo gorak, sa ukusom na kesten i egzotično voće. Od ulonga, najviše volim Te Kuan Yin Imperial, lepe tamnije boje i ukusa na cimet, badem i kuvano voće. Povremeno kupim Dong Ding, tajvanski ulong, svetle boje i vrlo lepog svežeg ukusa. Kupujem ga povremeno, jer je skup (oko 20 € za 100 g). Od belih čajeva najviše kupujem Bai Mu Dan, tamnije boje i vrlo izraženog ukusa na prezrelo voće i lešnik. Inače beli čajevi su skupi (20 do 50 €), pa tek neki put kupim one što koštaju preko 20 €.
Jedini crni čaj koji pijem je Lapsang Souchong, dimljeni čaj. Popijem jednu šolju nedeljno, ne više. Povremeno pijem zeleni čaj sa cvetom jasmina ili sa laticama ruže, ali mnogo više volim nezačinjene čajeve gde može da se oseti osnovni ukus.
Svi čajevi su u listu (rinfuzni), nikada u kesicama. U kesicama je lišće, odnosno ostaci od onog što se prodaje u listu, isitnjeno u prašinu da bi se od što manje količine dobio što jači ukus. Znači, nema kvaliteta.
Prilikom pripreme, listovi čaja trebaju pažljivo da se preliju vodom koja ne sme da bude preterano vrela. Ako je vrela, a ako ja baš neću da čekam, onda listove prelijem prvo hladnom vodom, pa tek onda vrućom. Imam nekoliko čajnika raznih veličina, pa kombinujem po potrebama. Takodje, pravim i direktno u velikoj šolji, ali nikada u onim kuglama, jer one ne dozvoljavaju lišću da se razvije. Uvek upotrebljavam veliku cediljku.
Prirodno, čajevi se ne šećere, ne dodaje im se limun, a mleko (ko voli) može da se doda samo u čajeve sa puno tanina. Mada, treba izbegavati, jer to bitno menja ukus čaju. Cene čajeva su visoke i počinju od 7/8 evra 100 g za običnije, 15-ak za solidne, a od 20 do 50 za one bolje (zeleni Mu Dan sa jasminom - lišće čaja je ručno vezivano u kuglu oko cveta/latica jasmina, pa kad se skuva, "cvet" se otvori; ukus je izuzetno delikatani pijenje tog čaja je dogadjaj; vala i kupovina, jer košta 40 € za 100 g).
Takodje volim da pijem infuziju od jabuka. Na to sam se navukao kad sam bio u Istanbulu. Posle sam ga sam pravio, ali je zajebancija, pa ga sad kupujem kod Turaka. U pitanju su sitno seckane, začinjene i osušene jabuke. Vrlo lepo i osvežavajuće.