Upravo čitam...

[Kastor]

Parfem, Patrik Ziskind

Heh, sjajan izbor za ove vremenske uslove.
Ja se trenutno zanimam Osterom. Samo što sam završio Proročku noć i počeo Bruklinsku reviju ludosti.

[sivka]

(zaboravio je na onog čitanog tradicionalistu što se rasporio pod okriljem medija, zarad tiraža   (sa'će da me hejtuju))

Kimitake Hiraoka



Sad si me smorio.....

[Kastor]

Kimitake Hiraoka

Sad si me smorio.....

Šalim se, šalim se...  

[sivka]

Kimitake Hiraoka

Sad si me smorio.....

Šalim se, šalim se...  

E, onda dobro  

[angel011]

Parfem, Patrik Ziskind

Heh, sjajan izbor za ove vremenske uslove.

Jes' vala.  

[Ghoul]

Moje detinjstvo su Tom i Džeri, Dizni, kasnije basket i koka kola posle njega, fipine starke, američki filmovi, SF, rock...

auh!
nosio si NJEGOVE???
   

[Mica Milovanovic]

Ah, najzad si otkrio moju slabu tačku...  

[Meho Krljic]

To se zove fetiš, kolko ja znam.

[Milosh]

. Ja se trenutno zanimam Osterom. Samo što sam završio Proročku noć i počeo Bruklinsku reviju ludosti.

Heh, koincidencije li... Ja sam nedavno završio treću Osterovu knjigu u nizu; počeo s Njujorškom trilogijom, pa onda pročitao Proročku noć, i finiširao s potpunim remek-delom, Knjigom opsena (zaplet malo podseća na Flickera). A trenutno pravim malu pauzu.  

[Kastor]

. Ja se trenutno zanimam Osterom. Samo što sam završio Proročku noć i počeo Bruklinsku reviju ludosti.

Heh, koincidencije li... Ja sam nedavno završio treću Osterovu knjigu u nizu; počeo s Njujorškom trilogijom, pa onda pročitao Proročku noć, i finiširao s potpunim remek-delom, Knjigom opsena (zaplet malo podseća na Flickera). A trenutno pravim malu pauzu.  

Ja sam, nakon ovoga, planirao Trilogiju i Putovanja u Skriptorijum.
Knjiga opsena je, koliko sam primetio, deficitarna roba, ali si mi je upravo "prodao", pa ću se potruditi da je nađem.  

[Mica Milovanovic]

Ja ih još sakupljam, pre nego što počnem da čitam. Nekako bih voleo da čitam po redu kako su nastajale, a one starije su baš deficitarne...

Knjigu opsena sam kupio skoro u onoj knjižari pored Kolarca. Ako neko ima one ranije na prodaju, tu sam...

[Milosh]

Knjigu opsena sam kupio skoro u onoj knjižari pored Kolarca. Ako neko ima one ranije na prodaju, tu sam...

Ja Ostera pozajmljujem iz biblioteke i čitam, ali svakako da vredi sve te kjnige i posedovati. Inače, u toj knjižari kraj Kolarca sam skoro kupio Balardov Četvorodimenzionalni košmar, i to sam uzeo primerak iz izloga, kažu mi da kako ga dobiju odmah se proda...

[Morningstar]

Stigao negde na pola Precetovih Predskazanja. I dalje ocaran. Zauvek ocaran... To je jedna od onih knjiga gde vas zaista ne interesuje sta ce se desiti na kraju, sve je tako otkaceno, jedna od onih na koje se primenjuje moja Maksima O Ananasu i Casi: nije vazno da li je casa polupuna ili poluprazna, sve dok je u njoj sok od ananasa (ovde je u stvari opciono omiljeno pice po izboru). Biblija dobrog humora. Moj izbor za pusto ostrvo. Pre nego, recimo, Hekiganroku zbirka zen koana, ili Kako preziveti u divljini a odrzati dobru liniju, sa tabelom kalorija svih divljih bobica, trava i korenja koje mozete zamisliti. A ima lepe i sarene korice, povrh svega.

Ok, ne bih se bas bunio ako bi se u mom Prtljagu na pustom ostrvu naslo i ostalih 30-tak Pracetovih knjiga. Cisto da mi prodje vreme... Poceo sam vec da skupljam, kupio 'Boju Magije' i 'Male Bogove', kao i suncobran na rasklapanje i mleko za suncanje sa dobrim zastitnim faktorom.

Zivot dajem da, ako bi sve po zatvorima i mentalnim ustanovama naterali da procitaju ceo Pracetov opus, stopa kriminala i ludila bila smanjena bar za 0.7%, globalno.

[otaku]

Apropo Ostera, upravo citam Bruklinsku reviju ludosti i moram da kazem da je Oster stvarno jedan od retkih pisaca koji me  uvuce u pricu bukvalno na prvoj stranici, ali bukvalno. Jedina koja mi bas nesto nije ostala u secanju je Otkrivanje samoce, a najdraze su mi Knjiga opsena, Meseceva palata i Njujorska trilogija (posebno druga prica). Tako tim redom. I da, zanimljivo da ni njemu, ko ni Murakamiju, ne idu od ruke dijalozi, samo sto Oster to uspe da zabasuri prepricavanjem dijaloga.

[SRX]

Trenutno brstim Murkoka.
Citam Elrika od Melnibonea
Procitao Hawkmoon.
Procitao Legende sa Kraja Vremena.
Ubedljivo moj najomiljeniji pisac.

[Mixitron M. Storm]

Nadam se da čitaš na negleskom

Ja sam na poečtku Budike:sanjajući orla i Straubovih Priča o duhovima by Sale.

[pilot babo]

Novi Emitorov konkurs podsetio me na starog pajtaša, pa sam odmah iz arhive izvukao nekoliko brojeva Dilana. Kasnije sam zapalio do ''Alana Forda'' da pazarim još nekoliko novih (što odavno nisam uradio, sram da me bude). Između ostalih - maxi Dylan Dog: tri priče, 292 strane, toga mi dajte.

Trenutno prelistavam, čitam, svršavam od sreće i sa setom se sećam starih dana.

[SRX]

Nadam se da čitaš na negleskom

NE! Jedem se od muke koliko je Hawkmoon loš prevod.
Pa i sam prevedeni naslov - VITEZ SUDBINE!
Pobogu!

[S.]

Ne citam, ali se mislim... da li je neko citao od Andreas Eschbach-a i kako izgleda?

[Alibaba]

Strvinarska uteha - Sredisnjica

[Nightflier]

Ja sam zavrsio "To Ride A Rathorn" i mogu reci da me Hodgelova nije razocarala. Rekao bih da se isplati objavljivati jednu knjigu svakih pet godina, ako ce svaka biti nenormalno dobra. "Cursor's Fury" Dzima Bucera takodje mi je veoma prijala. Njegov "Codex Alera" konacno je poprimio zadovoljavajuci oblik i nasao neki svoj pravac, sto se - doduse - vec videlo u drugoj knjizi. Sada nameravam da se bacim na zbirku prica Hodgelove, a mozda i na "The Clan Corporate" Charlsa Strossa.

[taurus-jor]

Na mom meniju:

Robert Silverberg - Thorns

[SRX]

A ja se mučim sada sa knjigom Grof Nula od Vilijema Gibsona.
Stigao negde do pola... auh... još ovoliko...
Super je knjiga, ali... dok pohvatam sva dešavanja...
Neuromanser je bio još gori i moraću opet da ga pročitam.

[...]

Gibsonu je dovoljno sto je napisao Neuromansera, koji ce jednog dana biti tumacen kao klasik.

Gibson je Zhil Vern kraja 20tog veka.

[SRX]

I ja sam shvatio da ja, iako ponešto ne razumem, uživam čitajući njega, jer je izazov.
Bogami, ranije sam poslao da sam stigao do pola Grofa Nule, ali se sada već bližim kraju.
Nekako mi je lakše legao od Neuromansera. Verovatno dok sam ušao u njegovu... psihodeliju...
A i kada vidim da je knjigu pisao 80-ih...  

[Meho Krljic]

Sve njegove knjige posle Neuromansera su naizgled kompleksnije (jer imaju nekoliko paralelnih tokova radnje koji se negde prepletu), ali ni jedna nema ekspresivnost, simboličku smelost i intenzitet ovog romana... Nikada on to ponovo neće dostići. No, dobro, nije da ja to od njega uopšte i očekujem...

[Ghoul]

Sve njegove knjige posle Neuromansera su naizgled kompleksnije (jer imaju nekoliko paralelnih tokova radnje koji se negde prepletu), ali ni jedna nema ekspresivnost, simboličku smelost i intenzitet ovog romana... Nikada on to ponovo neće dostići.

tako je!
tako i nikako drukčije!
nijedna mu se po MUDOSTI ne može meriti sa neuromanserom.


iz istog razloga iz koga čiča ne može da bude angry young man!  

[SRX]

Definitvno ću opet morati da pročitam Neuromansera, jer sam sad totalno odlepio na Gibsona!

[Meho Krljic]

To je zadovoljstvo koje i ja sebi najavljujem u petogodišnjem planu.

Inače, on topic, trenutno čitam prošlogodišnjeg dobitnika NINove nagrade, S. Basarin 'Uspon i pad Parkinsonove bolesti', prošao sam pola za vrlo kratko vreme jer je knjiga po običaju pitka i zabavna. Neki delovi po čistoti vizije su u ravni sa najboljim momentima ovog pisca, ponegde je frivolnost duboko zadovoljavajuća a humor izaziva glasne napade smeha. No ponegde, ovo je čist autopilot i teški manirizam. Videćemo, kad pročitam celu ispisaću osvrt...

[ginger toxiqo 2 gafotas]

...ja sam sa Basarom vazda imao strpljenja,chitajuci (i kupujuci!) bez izuzetka bash sve shto je objavljivao, ali josh od LOONEY TUNES naovamo(rachunajuci i esesje i off pisanije!), on se koprca u mulju auto-reciklaze...tako i USPON I PAD PARKINSONOVE BOLESTI na trenutke ume da ponese, ali da je posustali self-readymade skribomanska nazovi-extravaganza jeste...u totalu, mislim...

[Meho Krljic]

Da, ima toga... Iščitaću celo pa ću da komentarišem ko čovek.

[Nightflier]

Kate Elliott - Spirit Gate, Tim Lebbon - Dusk i Tom Lloyd - The Stormcaller. Kada to procitam, videcu sta cu dalje.

[Tex Murphy]

Šta je manirizam?

[Meho Krljic]

U užem smislu - slikarski pravac sa kraja 19. i početka 20. veka. U širem, a to je onaj koji je ovde upotrebljen, pojava koršćenja starih motiva, tehnika, pristupa itd. u radu jednog umetnika u novim umetničkim delima, kao zamena za nadahnuće. Letenje pomoću autopilota.

[SRX]

Iz Rečnika psihologije umetničkog stvaralaštva:

MANIRIZAM - jednoobrazan, šablonski, nakinđuren, izveštačen način ponašanja, najčešće u želji da se nametne i pojača utisak o sebi. U umetnosti označava stvaranje jednoobraznim, usiljenim i slepim podražavanjem nekog poznatog i priznatog uzora, ustaljenim i jednoobraznim umetničkim potezima sa elementima kićenja i ukrašavanja.
... ima toga još... koga zanima...

[Alex]

MANIRIZAM - ispoljavanje lepih manira

[zakk]

Trenutno brstim Murkoka.
Citam Elrika od Melnibonea
Procitao Hawkmoon.
Procitao Legende sa Kraja Vremena.
Ubedljivo moj najomiljeniji pisac.

http://www.empireonline.com/news/feed.asp?NID=20750

Exclusive: Weitz Brothers Making Elric
Paul to direct fantasy adaptation?
   
So his adaptation of The Golden Compass is already being hyped by studio New Line as the new Lord Of The Rings (rather inaccurately if you ask us, since the books share little in common). But that's not enough fantasy limelight for the guy who, up until now, was best known for small-scale comedies like American Pie and About A Boy. Nope, along with his brother and former co-director Paul, Chris Weitz is going to take on the biggest fantasty-literature property as yet untouched by movieland: Michael Moorcock's Elric saga.

Elric of Melniboné, aka Elric Kinslayer, aka The White Wolf first appeared in print in 1961, and is the anti-hero of more than a dozen books. A physically weak, perpetually sickly albino who's the outcast Emperor of a race of cruel, ancient decadent people, he's no musclebound Conan-type, instead drawing his power from the spirit-sucking runesword Stormbringer, an evil entity with whom he struggles for his own soul. And he's frankly one of the greatest fantasy characters out there – albeit one who's going to be fiendishly hard to make work on screen.

"Of the great classic fantasy series it's the one that hasn't been done yet," Weitz tells Empire online. "My brother Paul and I liked those books growing up and we've met Michael Moorcock and he trusts us to take those books forward." The Weitz's Depth Of Field production company will be behind the adaptation, although no director is yet attached. Weitz does have one in mind, though: "I'd really like it if my brother directed them," he says.

w00t!!!

Elric presents an excellent example of a counterstereotype, because he was written specifically as the polar opposite of Robert E. Howard's Conan and similar fantasy heroes. Instead of a mighty-thewed barbarian warrior who fights his way from obscurity to achieve fame and power, Elric is a frail, sickly albino, a highly-educated and cultured (often downright decadent) emperor who abandons his throne. Whereas the conventional fantasy hero rescues fair maidens from evil wizards and monsters and defends his country from invaders, Elric (inadvertently) slays his true love, is himself a powerful wizard in league with the Chaos lord Arioch, summons monsters to aid himself in battle, and leads a successful invasion against his homeland of Melniboné. Finally, while fantasy heroes often begin as novices and gradually become more skilled and powerful over time, Elric steadily loses his throne, his homeland, his family and friends, and his magical resources.

uff, ako ovo oprave kako valja....

[Meho Krljic]

Da kažemo da sam skeptičan, ali srce kao da im je na pravom mestu.

[SRX]

Uf... mozda i bude dobro...

[Goran Skrobonja]

IAN McDONALD - BRASYL

Ljudi, kako je TO dobro!!!

[Goran Skrobonja]

Ian McDonald's Brasyl - mind-altering cyberpunk carioca

Ian McDonald's Brasyl is his finest novel to date, and that's really, really saying something. There are McDonald novels -- Hearts, Hands and Voices, Desolation Road, Out on Blue Six that I must have read dozens of times, as you might watch Gene Kelly dance over and over, seeing it but never quite understanding how he does it.

Brasyl is a story in three braided pieces. The main action concerns Marcelina Hoffman, a coked-up ambitious reality TV producer in contemporary Brazil, a striving amateur martial artist who transcends the cliches of luvvy television phony and becomes a full-fledged, truly likable person as we watch her embark upon a mad new project. Marcelina is going to find the disgraced goalie who lost Brazil a momentous World Cup half a century before and trick him into appearing on television for a mock trial in which the scarred nation can final wreak its vengeance.

Another story is set in the mid-21st century, at a moment when the first quantum technologies are reaching the street, which industriously finds its own use for these things. Q-blades that undo the information that binds together the universe, Q-cores that break the crypto that powers the surveillance state that knows every movement of every person and object in Rio and beyond. McDonald's future has that genuinely foreign feeling of a world recognizably our own but not our own. Remember how you felt the first time you read Neuromancer, the first time you saw Blade Runner, that feeling of a future that is all glittering promise and thunderous threat. There's an entire literary movement lurking in the bootleg quantum future of McDonald's Rio.

The final story is a 19th century Heart of Darkness adventure in the deep Amazon jungle, as we follow an Irish-Portuguese Jesuit into slaver territory where he is sent to end the mad, bloody kingdom of a rogue priest who scours the land with plague and fire. He is joined by a French natural philosopher, who intends to reach the equator and discover the shape of the world with a pendulum. The Frenchman is a heroic blade, as is the Irish priest, and in these sequences you'll find swordfights that are the equal of anything in Fritz Leiber or the Princess Bride.

McDonald's prose is like chili-spiced chocolate and rum -- it reels drunken and mad through the book, filling your head to the sinuses, with rich complex tastes, until it seems that they'll run out of your ears and eyeballs, until it feels like you're sweating poetry.

He has the incredible gift of blending the foreign and the familiar to create something at once plausible and wonderful. He can turn anyplace from Ireland (King of Morning, Queen of Day) to India (River of Gods) into a bright, unknowably weird land. To see the world through McDonald's eyes -- a trip to Africa (Chaga) in the midst of alien "terraforming," say -- is to visit a place stranger and cooler than anything we might discover among the stars.

Brasyl masterfully braids its three timelines together into a master story that is both exciting and enlightening. I don't think I've had as many a-ha! moments about the metaphysics of computation since reading Cryptonomicon. There isn't a McDonald novel written that I haven't loved, but this one, this one is special.

Pyr Books, the publisher, has posted the first 48 pages of the book, along with other sundry info. Try reading that intro and not getting hooked!

[zakk]

IAN McDONALD - BRASYL

Ljudi, kako je TO dobro!!!

Da li možemo da očekujemo prikaščić za Emitor? Priti pliz vit šugar on tap?

[Tex Murphy]

A da to nije onaj Ian McDonald što je svirao u King Crimsonu?

[Nyarlathotep]

hehe. ne verujem.
mada kad smo kod TOG Iana McDonalda, prosto je neverovatno da je isti covek prakticno osnovao ljigavi Foreigner i kosmicko-veliki King Crimson.

[Goran Skrobonja]

A da to nije onaj Ian McDonald što je svirao u King Crimsonu?

Oh no no no no... Ovo je meda od čoveka, a slučajno moje godište, što će reći da pripada (errr...) mlađoj generaciji pisaca. Živi i radi u Belfastu. Omiljeni film: Brazil...

[Tex Murphy]

Heh, znam, šalio sam se. OVAJ McDonald je pisao onu neobičnu pričicu sa gomilom genitiva u naslovu, što je objavljena u jednom od ranijih brojeva Znaka Sagite, right?

[Tex Murphy]

hehe. ne verujem.
mada kad smo kod TOG Iana McDonalda, prosto je neverovatno da je isti covek prakticno osnovao ljigavi Foreigner i kosmicko-veliki King Crimson.

Da, nažalost to nije usamljen slučaj da legenda progresivnog roka pređe u mrljavi arena rok ili pop ili neki takav klinac.

[Tex Murphy]

Dokrajčio sam Hronike Ambera, sad ću vjerovatno da napadnem Rezerve (M. M. Smit).

[Morticia]

Nisi do sada overio Rezerve? O, moraš što pre! Meni se to delo poprilično dopalo. A i Skrob prevodio pa se nisam mnogo stresirala da li je skroz omanut smisao.
(Kako se beše zove ona nesrećnica iza prevoda Kima Njumena? )

[Tex Murphy]

Ma ja sam van svih tokova, kako u književnosti, tako i u filmskoj umjetnosti.