Evo Mehe o Geri:
Iščitah upravo prvu epizodu Scalped.
Strip me je zaintrigirao kad sam pre par nedelja video recenzije koje su ga jednako hvalile kao najnoviji Vertigo pogodak ali i kudile kao lenju, eksploatacijsku klišeiziranu modern-western priču ispunjenu psovkama, seksom i nasiljem. Dakle, svi razlozi da mu čovek da šansu su tu, PLUS strip je crtao Gera.
Dakle...
Prvo pozitivna komponenta, a to je da Aaron uspeva u 24 strane da nagura poprilično radnje tako da smo ekspozicije, akcije i flešbekova dobili u količinama za koje modernom američkom stripu danas prosečno treba tri epizode. Strip je pisan kao moderni palp koji pre svega referira na vestern (najviše italijanske filmove, sudeći po tvrdoći estetike) ali ga izmešta u savremeni milje i onda ga meša sa '90s gangsta kriminalističkim šmekom, ali zamenjujući uobičajene protagoniste indijancima u rezervatu. Moglo bi se napraviti i dosta paralela sa Kurosawom i drugim japanskim Samurai/ eastern-take-on-western autorima na filmu i u stripu.
Strip se dotiče kulture, politike, rasnih i spiritualnih pitanja i jezik povremeno ima prilično duha i podseća me na uspešne momente Ennisa, Brubakera ili Azzarella.
Negativno: Sama činjenica da su reference na žanrove i konkretna dela tako jasne ovaj strip za sada u mojim očima više čini solidno odrađenom žanrovskom vežbom, ali pravi identitet tek treba da uspostavi. Za sada imamo glavnog junaka koji je tvrđi od eksera i spreman da na svaku pretnju izvali nekakav frivolni komentar, koji pritom nosi nunčaku i pati od prilično neobjašnjive amnezije/ zaglupelosti. Glavni negativac je predividivo podgojeni crimelord koji voli mnogo da priča i obrazlaže građenje svoje kriminalne imperije referirajući na istoriju i politiku. Love interest glavnog junaka je neverovatna kučketina a majka mu je drolja koja je u međuvremena otkrila značenje reči moral i istorijsku/ nacionalnu perspektivu svog postojanja. Ovo su sve lepi motivi ali malo su cliche a i pitam se da li će Aaron otići dovoljno daleko u njihovom razvijanju i eksploataciji.
Uz to, jezik je poprilično isforsirano grub što meni ne smeta ali se plašim opet da će to sve otići previše u stranu strahopoštovanja žanra umesto da žanr iskoristi da ispriča priču na najefikasniji način. Ali videćemo.
Za sada mi se strip dopada, ali nije baš nikakvo iznenađenje da mi se strip sa naglašenim pulp tonovima sviđa. Objektivno, mislim da sam naveo svoje komplimente i kritike.
Gerin crtež je predvidivo mračan, sa jako mnogo iskorišćenih retuširanih fotografija (što lepo izgleda). Lica su mu, ah, malo veći izazov i za sada se, koliko vidim, trudi da izbegava da ih crta, mada je to možda i zahtev scenariste. Kadriranje je namerno naporno, sa stalnim izmenama perspektive i zum/ anzum trikovima tokom dijaloga, ne bi li se efekat talking heads izbegao. U svakom slučaju, sve deluje dinamično, i akcija i dijalozi, što je u skladu sa scenarijom koji je prilično agresivan u svim svojim delovima. Kolor je očekivano uzdržan i prati Gerino osvetljenje koje je u enterijerima najčešće prljavo i prigušeno a u eksterijerima zaslepljujuće... Dakle, opresivnost na sve strane...
Eto...
_________________