Zemlje Iz Okruzenja TODAY

[Aco Popara Zver]

pa da, ali dalek je put od nijeok do ženedjecablajburggenocid

na drugom mjestu, mislim strana 420, mrzi me tražiti, Đilas priča da su već pri ulasku u Beograd donijeli odluku da se streljaju svi Nedićevci i Ljotićevci, samo na osnovu članstva. Bukvalno piše nema istraživanja ko je počinio zločin, ako si pripadao tim organizacijama 1944. već si precrtan.

i jasno, to je preki sud u završnoj godini rata

[Aco Popara Zver]

inače, valja integrisati ono što je deLarge zapravo već implicirao, ovo što se trenutno dešava je čista proizvodnja zoskogovana i nešto se kuha, a vidjećemo šta. Ne može istovremeno da se u svakoj zemlji u regionu dešavaju sranja a da to nije namješteno.

1. Crna Gora "slučajno" pušta Tompsona na javnom servisu RTCG na dan pobjede nad fašizmom. Pritom ranije počela pripreme za preuzimanje crkvene imovine, eo juče ljudi na ulicama, uhapšeni popovi itd
2. Makedonija "slučajno" odštampa poštansku marku sa NDH teritorijalnim granicama
3. Hrvatska priprema odluku da otvori neki centar za odlaganje nuklearnog i kojekakvog otpada na granici s Dodiklendom, obilježavanje zločina poput Bljeska već smatramo redovnim
4. Blajburška misa za jadne ustaše
5. Vučić intenzivirao jasenovačku spiku, mislim to smo već znali, ali kad sabiramo da dodamo da je sem obilježavanja NDH zločina srpska Vlada već sufinansirala Dnevnik Diane Budisavljević, a ovog mjeseca je zapravo trebao izaći u bioskope i film o Jasenovcu, što je samo odloženo a i to će uslijediti
https://www.imdb.com/title/tt10554232

svi se lijepo časte, igraju ping pong, jedu zoskogovna, to be continued...

[Accuphase]

inače, valja integrisati ono što je deLarge zapravo već implicirao, ovo što se trenutno dešava je čista proizvodnja zoskogovana i nešto se kuha, a vidjećemo šta. Ne može istovremeno da se u svakoj zemlji u regionu dešavaju sranja a da to nije namješteno.

1. Crna Gora "slučajno" pušta Tompsona na javnom servisu RTCG na dan pobjede nad fašizmom. Pritom ranije počela pripreme za preuzimanje crkvene imovine, eo juče ljudi na ulicama, uhapšeni popovi itd
2. Makedonija "slučajno" odštampa poštansku marku sa NDH teritorijalnim granicama
3. Hrvatska priprema odluku da otvori neki centar za odlaganje nuklearnog i kojekakvog otpada na granici s Dodiklendom, obilježavanje zločina poput Bljeska već smatramo redovnim
4. Blajburška misa za jadne ustaše
5. Vučić intenzivirao jasenovačku spiku, mislim to smo već znali ali kad sabiramo da je sem obilježavanja NDH zločina, već sufinansiran Dnevnik Diane Budisavljević, a ovog mjeseca je zapravo trebao izaći u bioskope i film o Jasenovcu, što je samo odloženo a i to će uslijediti

svi se lijepo časte, igraju ping pong, jedu zoskogovna, to be continued...

6. Skupljaju se desničarske klerofašističke grupe & guslaju o Kosova i ugroženom svrbstvu ispred migrantskih centara.
A uleću i kolima i pri tome vrše live prenos a vojska koja ih čuva ništa bez stoj-stoj pucaću-bang!!!

Ovo si "slučajno" zaboravio bato, jel da?

[Aco Popara Zver]

pa i jesam slučajno zaboravio. A kako je to povezano s NDH, linkine?

[Accuphase]

pa i jesam slučajno zaboravio. A kako je to povezano s NDH, linkine?

Aman više, ja nisam nikakav "linkin"!!!

A sve je povezano, na delu je opća fekalizacija društva, kao onomad ne tako davno..

[Aco Popara Zver]

aman, nisam ni ja bato, linkine.

[Accuphase]

aman, nisam ni ja bato, linkine.

Bata ne "bato".

[scallop]

aman, nisam ni ja bato, linkine.

Ne lupaj. Nije linkin. Mislim da znam koji je i to će mi posebno platiti.

[Aco Popara Zver]

trtmrt, klem, sendmen itd = linkin = marklar

[Accuphase]

aman, nisam ni ja bato, linkine.

Ne lupaj. Nije linkin. Mislim da znam koji je i to će mi posebno platiti.

Grešiš, ne znaš ko sam niti se poznajemo, niti sam klon ako na to mislite.
Samo pokušavam da vodim koliko-toliko normalnu diskusiju...

I molim te bez pretnji, to niko ne voli pa ni ja.

[Truba]

Ja sam laik
Ustase su ko republikanska garda, elita al partijska
Domobrani su army...obicni sljakeri
Ostali su milicije, nacionalna garda, to i rezervisti

a šta to mijenja kad su tako i četnici podijeljeni? Da rehabilitujemo dio četnika onda?

Draza je buduci svetac
Citao ja u pravoslavlju
Zivi bili pa vidjeli

[Truba]

pa da, ali dalek je put od nijeok do ženedjecablajburggenocid

na drugom mjestu, mislim strana 420, mrzi me tražiti, Đilas priča da su već pri ulasku u Beograd donijeli odluku da se streljaju svi Nedićevci i Ljotićevci, samo na osnovu članstva. Bukvalno piše nema istraživanja ko je počinio zločin, ako si pripadao tim organizacijama 1944. već si precrtan.

i jasno, to je preki sud u završnoj godini rata

S tim da je u 1944. Poatojao datum amnestije do kojeg si mogao promijeniti stranu
Treba ispitati koliko je srba a koliko hrvata iskoristilo tu prigodu
Npr crtac mirka i slavka je bio cetalj

[Aco Popara Zver]

Komi, ja ne znam šta te buni. Ako Dražu neko stvarno proglasi za sveca, što mislim da je nemoguće, to će biti retardiranost kao i ta blajburška misa. Upravo govorim da se furaju neki dvostruki standardi: četnici kad im neko organizuje blajburšku misu dignu se i viču; ustaše kad bi im neko proglasio Dražu za sveca derali bi se iako bukvalno rade isto što i četnici.

Oni rade zajedno što se mene tiče, jer su obe strane predstavnici kapitalizma, dakle pljačkaša.

Ne znam ni šta te buni oko te amnestije. Zamisli daš čovjeku amnestiju 1944. i opet neki debilčići to ne iskoriste već nastave borbu, nastave da ubijaju, misle da će pobjeći preko grane i zajebu se. Rekoh već, ustaša i četnik 1944-45. realno je imbecil.

[Accuphase]

Sve bi bilo drugačije da nas nisu "oslobodili" rusi odnosno sovjeti odnosno pomogli nam da se oslobodimo fašističke okupacije.
Ali...

[Scordisk]

džaba, bato, sad već vidim zoska:

[tomat]

http://rs.n1info.com/Region/a600068/Mesic-Deo-hrvatskog-vodjstva-istupa-kao-da-se-nista-nije-desilo-do-Blajburga.html

[Truba]

Dikobraz koji malo pjeva ustaske malo partizanske pje$me
Gdje vise taj yutel pronalazi politicke dinosaure
Jedan se zlocin ne moze drugim opravdavati
Probaj ubiti nekoga ako ti zgazi starog oca na pjesackom

Koliko mrznje iz tipkovnica ovih dana..
Osjecam kako je bilo kad su imali smajsere

[Aco Popara Zver]

Jedan se zlocin ne moze drugim opravdavati

blajburški svećenici se ne bi složili s tobom

[Aco Popara Zver]

[džin tonik]

Partizanski zločini: Iskopani ostaci 130 ubijenih mladića

Ministarstvo hrvatskih branitelja je od 4. do 15. svibnja provodila ekshumaciju posmrtnih ostataka iz pronađene masovne grobnice iz Drugog svjetskog rata na lokaciji Prudnice u Općini Brdovec u Zagrebačkoj županiji.

Kako Narod.hr doznaje od uključenih u iskapanje, ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 130 osoba u masovnoj grobnici. Među pronađenim predmetima nađeni su i šiltovi kapa koje pripadaju časničkim kapama, a kojih je oko 30-ak. Riječ je o kapama koje su pripadale kadetima, a koji su imali oko 17 ili 18 godina. Isto tako, pronađeni su medaljon svete Ane, zaručnicki prsten zlatni kojeg je kadet progutao prije strijeljanja i molitvenik na hrvatskom u kožnim uvezu.

Priopćenje Ministarstva hrvatskih branitelja

"Masovna grobnica je dimenzija 20,3×3,2m (64,96 m2), a prikupljena operativna saznanja nadležnih međuresornih službi govore kako se radi o žrtvama poslijeratnog razdoblja.

Obradi masovne grobnice pristupilo se tako što su prvo utvrđeni njezini rubovi te je potom uslijedila ručna obrada koja uključuje čišćenje i pripremu posmrtnih ostataka za njihovu ekshumaciju.

Ekshumirani posmrtni ostaci prevezeni su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Zagreb gdje slijedi njihova antropološka obrada te priprema za njihovo dostojno i trajno zbrinjavanje.

Po prvi put, obradom ove masovne grobnice ostvarena je suradnja Ministarstva hrvatskih branitelja i Ministarstva unutarnjih poslova na dijelu dokumentiranja nalazišta korištenjem 3D laserskog skenera.

Služba kriminalističke tehnike Ravnateljstva policije pružila je podršku u vidu opreme i ljudstva pri dokumentiranju i rekonstrukciji 3D modela grobnice, čime se dodatno ojačala već uhodana metodologija Hrvatskog modela za traženje nestalih osoba.

Ministarstvo je prvu fazu terenskog istraživanja provelo tijekom siječnja ove godine kada je pregledano preko 1000 m2 terena te je na jednom dijelu probnim iskapanjem pronađena masovna grobnica čime su potvrđena ranije prikupljena saznanja. Probna iskapanja obuhvaćaju pregled terena za koje prikupljena saznanja ukazuju na sumnju u postojanje masovne ili pojedinačne grobnice.

Sama priprema terenskog istraživanja započela je tijekom rujna 2019. godine kada su obavljeni terenski izvidi i snimanje iz zraka mogućih lokacija grobišta na širem području općine Brdovec. Tijekom postupka pripreme, ali i za vrijeme same terenske obrade obavljeni su razgovori s mještanima koji su nudili svoja raspoloživa saznanja o grobištima.

Jasno propisanim postupkom Ministarstvo hrvatskih branitelja želi osigurati sustavni pristup u obradi grobišta Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Današnjim završetkom ekshumacije u Brdovcu, Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja započinje terenska istraživanja na području Općine Đurmanec, odnosno Maceljske gore koja započinju od ponedjeljka 18. svibnja kako je već najavljeno na mrežnim stranicama.

Zahvaljujemo Ministarstvu unutarnjih poslova i Općini Brdovec na zajedničkom uspješnom provođenju ovih terenskih aktivnosti", navodi se na stranicama Ministarstva hrvatskih branitelja.

[Truba]

kazu da ih ima 700+ do makedonije cuo sam i do 900
grobnice dalje od drine nikad nece biti evidentirane

ako je u prosjeku 30-40
a gdje su pojedinacne smrti od gladi i marseva
samo te skljokaju u sumu

[Aco Popara Zver]

Ček ček, nači ustaše smo razvozili do Makedonije a Srbe ni do Srijema? [emoji38]

P. S. Ako se neko pita, ono gore je Tuđmanov citat.

[džin tonik]

kazu da ih ima 700+ do makedonije cuo sam i do 900
grobnice dalje od drine nikad nece biti evidentirane

ako je u prosjeku 30-40
a gdje su pojedinacne smrti od gladi i marseva
samo te skljokaju u sumu

slo + hr oko 2000, od toga nekoliko sa po vise desetina tisuca izmasakriranih.
a sva hajka oko istine i komemoracije dolazi od globalisticko-komunisticke gamadi koja zeli zapaliti, pa preurediti europu.
srbi sanjaju veliku srbiju, muslimani tursku, pa guslaju u globalisticko-komunistickom kontekstu i misle da ce se usreciti ako izazovu pakao.

[džin tonik]

Srpska pravoslavna crkva protivi se misama za žrtve komunističkih zločina – povijest jedne obmane (1.)

Aktualna i sinkronizirana ,,medijsko-političko-kulturnjačka" akcija protiv kardinala Vinka Puljića i hrvatskog naroda u BiH nije nimalo slučajna, već se događa po već viđenim obrascima i događanjima iz prošlosti. Sve neodoljivo podsjeća na akcije kakve su u prošlosti poduzimale grupe tipa Labrador, kada se uzima neka uporišna točka, u ovom slučaju misa za ubijene stotine tisuća ljudi u poratnim partizansko-boljševičkim pokoljima. A onda se metodom ,,čopora" obrušava na tu žrtvu s namjerom diskreditacije ili uništenja. Nije važno jesu li to poginuli vojnici HOS-a, Marko Perković Thompson, kardinal Vinko Puljić ili pokojni kardinal Alojzije Stepinac – ciljevi, metodologija i namjere imaju neodoljivu sličnost i jasnoću.

Ovog puta išlo se korak dalje: prvi puta u povijesti kršćanstva se čuje da se jedna kršćanska crkva protivi održavanju mise za duše pokojnika.

Taj glas došao je iz redova Srpske pravoslavne crkve i njenog mitropolita Hrizostoma. Stvar je još čudnija jer se radi o žrtvama komunističkog bezbožnog režima koji je progonio kršćanstvo i kršćane gdje god je došao na vlast u svijetu, a osobito u pravoslavnoj Rusiji i drugim pravoslavnim zemljama Europe.

Zanimljivo je da je Srbija i Srpska pravoslavna crkva doživjela daleko najmanje progona ili ubijanja svećenstva u komunističkoj Jugoslaviji, premda je bila najveća vjerska zajednica. Još je zanimljivije da i u pravoslavnom svijetu SPC nije podnijela gotovo nikakve žrtve u odnosu na pravoslavlje u drugim komunističkim pravoslavnim državama kao Rusija, Rumunjska, Ukrajina, Bugarska i druge.

Je li tome uzrok bilo vječno prilagođavanje Srpske pravoslavne crkve svim političkim sustavima u cilju širenja velikosrpstva i ideje Velike Srbije?

Vjerojatno da.

Svjetski nonsens – kršćanska crkva koja se zalaže za zabranu mise za pokojne!

Mnoge površne poznavatelje Srpske pravoslavne crkve bi začudila činjenica da se ova crkva i njen mitropolit (biskup) protivi misi za mučenički ubijene žrtve ateističkog režima komunizma kao najvećeg mrzitelja i progonitelja kršćana u svjetskoj povijesti.

Ali oni koji poznaju srpsko pravoslavlje nisu iznenađeni.

Mitropolit SPC u Bosni svojom izjavom potvrđuje da Srpska pravoslavna crkva u mnogim stvarima nastupa kao političko-klerikalna organizacija, o čemu se uvijek i govorilo. Kako drugačije objasniti mitropolitov antikršćanski odgovor na liturgiju za žrtve bleiburških poslijeratnih pokolja u kojima su ljudi ubijani na najzvjerskije načine. Kao primjerice u Barbarinom rovu, gdje su tisuće muškaraca, žena i djece pobacani u duboko rudarsko okno, živi zatrpani i pušteni da umiru danima u najgorim mukama.

I sada se za njih ne bi trebala služiti sveta misa ili sveta liturgija kako je zove pravoslavni svijet?

Mitropolit zna da se misa služi za sve žrtve, ubijene ljude i općenito sve mrtve i pokojnike, u nadi da će ljudske duše biti spašene kod Boga.

Od jedne kršćanske crkve, što bi SPC trebala biti, očekivalo bi se da razumije to: sveta misa ili sveta liturgija može se i treba služiti za svaku pokojnu dušu za koju se to zatraži. Pa taman to bio i čovjek koji se za života izjašnjavao kao ateist ili protivnik kršćanstva, pa čak i da je zločinac koji je umro u zatvoru kao osuđeni ubojica.

Svi pokojnici imaju pravo na svetu misu i mitropolit to dobro zna.

Zbog političkih, a ne kršćanskih razloga mitropolit kao predstavnik SPC-a istupa u javnosti drugačije.

Politikantstvo SPC-a uvijek je u službi potpore velikosrpskoj ideji, što se jasno može vidjeti i u protivljenju kanonizacije mučenika ateističkog komunizma blaženog Alojzija Stepinca, o kojemu se u samom vrhu SPC-a često ne biraju javne riječi i uvrede. Sprječavanje kanonizacije ima više ciljeva, ali jedan je potpuno jasan: oslabiti jasnoću velikog mučeništva Katoličke ckrve u komunizmu pred svijetom i ojačati propagandni koncept iz doba komunizma o suradnji Katoličke crkve s fašističkim režimom, u cilju stigmatizacije iste.

Ti koncepti bitno jačaju velikosropsku ideju i zato Srpska pravoslavna crkva stoji iza njih.

I ne samo njih.

Povijest Srpske pravoslavne crkve u 20. stoljeću do danas potvrđuje fenomen nevjerojatno snažne velikosrpske ideje kao bitnog dijela srpskog pravoslavlja. O štetnosti tog djelovanja, kroz cijelo 20. stoljeće do danas kada SPC huškački i podrivački djeluje na državnost i samostalnost Crne Gore, te  teškim povijesnim i drugim posljedicama na okolne narode Hrvate, Crnogorce, Makedonce i druge slijedi u sutrašnjem nastavku teksta.

[Aco Popara Zver]

Franjo Tuđman - Bespuća povijesne zbiljnosti [emoji38]

[džin tonik]

Puhovski o Bleiburgu: 'Desetci tisuća ljudi zločinački su pobijeni, sramotno je da hrvatska ljevica to ne komemorira'

"Tu se doista radi o desetcima tisuća ljudi koji su zločinački pobijeni. O tome po mojem sudu nikakvog spora nema", istaknuo je politički analitičar, prof. dr. sc. Žarko Puhovski na N1.

Također je upozorio da "na svoju sramotu lijeva strana hrvatske političke scene to ne komemorira" i da je to problem.

"I ti ljudi trebaju biti, kako da kažem, ne neki način memorirani, jednostavno zato što, zamislite jednostavnu situaciju, da su svi ljudi koji su ubijeni nakon Bleiburga, ne na Bleiburgu, nego nakon Bleiburga, da su svi oni bili ratni zločinci, što je nemoguće, to bi opet bio zločin – jer su ubijani ne samo bez suda, nego i bez identifikacije. Oni su klince od 16, 17 godina kojima su pravi koljači ustaški ostavili svoje uniforme, ubijali po uniformama i nisu se uopće raspitivali tko je tko i što je što, ubijali su civile itd. O tome nema uopće spora i to je nešto što kao svoju sramotu lijeva strana hrvatske političke scene mora posebno komemorirati. Ona to nažalost ne čini i to je problem", upozorio je Puhovski.

[Aco Popara Zver]

Tuđman sve bolji i bolji

[Accuphase]

OPALA!!!

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&mm=05&dd=17&nav_category=640&nav_id=1684781

[džin tonik]

Marijan Knezović: Najzadovoljniji jučerašnjim prizorima sa sarajevskih ulica sigurno je bio Ratko Mladić

Izdvojio bih četiri stvari na koje je ukazala probošnjačka hajka uslijed održavanja mise za žrtve Bleiburga i Križnog puta.

Prva je ta da je BiH zemlja pobrkanih lončića, zamjenjenih teza i suludih događaja. Jedan od tih suludih događaja je i jučerašnji prosvjed protiv održavanja mise, na kojemu su se tzv. antifašisti obračunavali s tzv. fašistima.

Dok su se predstavljali kao zaštitnici pravde, kitili su se komunističkim obilježjima i zvijezdama petokrakama, kao da je to neka hrabrost, a ne žalost s okusom stockholmskog sindroma. Najzadovoljniji jučerašnjim prizorima sa sarajevskih ulica sigurno je bio Ratko Mladić, budući da je pod istim znakom na kapi upravo on poslao mnoštvo muslimana na klanje i naređivao napade u kojima su ginula nevina muslimanska dječica. Pod istim znakom je granatirano i opsjedano Sarajevo 90-ih godina. Ako su tzv. antifašisti toliko hrabri te ako je nosanje petokrake iskaz antifašizma, onda se pitam zašto ne pokažu malo antifašizma i za vrijeme obilježavanja zločina u Srebrnici. Ove godine, ako stvarno jesu hrabri, neka dođu u jednakim kostimima s petokrakama i u Srebrenicu. Neka i pjevaju pjesme koje su jučer pjevali u Sarajevu, a ako zaborave tekst, tu je uvijek Ratko Mladić da ih podsjeti i bude im prateći vokal. 

Druga frapantna stvar je ta što se pokazalo kako su mnogi Hrvati djelomično nasjeli na manipulatorski spin bošnjačkih elita te su održavanje mise krenuli braniti tezom ,,kako je i puno muslimana ubijeno na Bleiburgu." To je činjenica, i pokoj im duši kao i svim žrtvama, ali katolici imaju pravo slaviti misu za koga žele i kad žele, bez obzira tko je, a tko nije ubijen, te je jako nespretno dovesti se u situaciju da održavanje mise branimo time da nisu samo Hrvati ubijani. Tako se približavamo tezi kako, u slučaju da jesu samo Hrvati ubijani, ne bi imali pravo slaviti misu. To je nepotrebno i to je upravo ono što velikobošnjačka elita želi, ljudska prava su univerzalna kategorija tako da ni Hrvati ne trebaju vezati svoja prava za Bošnjake ili bošnjačke žrtve, ona su već izborena žrtvom i krvlju naših predaka.

Treća stvar, a razvidna je i jasna iz konteksta, je ta da određeni politički krugovi, od Stjepana Mesića do mnogih na tzv. desnici, zagovaraju muslimane kao cvijeće hrvatskoga naroda, vodeći se nekim starim, gubitničkim mitovima. Malo je tog cvijeća u proteklom tjednu stalo za hrvatski narod i njegova prava i dobro je vrijeme da se neke stvari vide iz prve ruke. Iznimkama svaka čast, pogotovo imamu Zagrebačke džamije Mersadu ef. Kreštiću. No, mnogi se u Sarajevu ovih dana javno hvale time kako ,,oni nikad dosad nisu ušli u crkvu i prekinuli misu." To što se time hvale, zapravo znači da im je i to u glavama kao opcija, ali eto zasad to ne čine. Sramotno je da je jedan grad u Europi jučer morao biti zatvoren, prepun policije, sa specijalcima pred crkvom i najvišim mjerama opreza – a sve to jer se održava misa. To nema ni u Teheranu, Bagdadu ili Gazi, ali u tom tzv. multikulturalnom, a zapravo etnički čistom Sarajevu – itekako ima. Kao što je Rijeka ove godine europska prijestolnica kulture, smatram kako je vrijeme da se osnuje tijelo koje će Sarajevu dodijelit titulu europske prijestolnice nekulture.

Četvrta i neizmjerno važna stvar je ta da nije nerealno očekivati ozbiljnije, podlije i opasnije napade velikobošnjačkih elita na prava Hrvata u BiH. Već jučer na prosvjedu u Sarajevu, jedan od govornika je u mikrofon istaknuo kako ,,nisu ludi da danas napadnu, vidjet ćemo za nekoliko dana." 

To ne bi bilo ništa novo, s obzirom da se Hrvati u BiH od kraja rata naovamo suočavaju s političkim ubojstima, terorističkim napadima, nacionalističkim vandalizmom, dokidanjem osnovnih političkih prava itd. Zbog tog potreba za strateškim i sinergijskim djelovanjem Hrvata iz BiH i Hrvata iz Hrvatske nikad nije bila potrebnija, jer ovdje se ne radi o politikanstvu već o sudbini najugroženijeg naroda u Europi, Hrvata u BiH. Ipak, slijede nam izbori, tako da ne sumnjam kako će mnogi po tko zna koji put reciklirati Hrvate u BiH tek kao predizbornu poštapalicu.

[Aco Popara Zver]

Ratko Mladić s petokrakom u Srebrenici [emoji38]

[Truba]

nije danas ali je na današnji dan

srpske kraljevske laži

https://povijest.hr/nadanasnjidan/krfska-deklaracija-sporazum-koji-je-ostao-mrtvo-slovo-na-papiru-1917/

krfska blebetanje

[Aco Popara Zver]

Kakav tekst, završava tamo gdje počinje. Populizam neoliberalizam

[Aco Popara Zver]

https://vijesti.ba/clanak/493041/pasovic-zna-li-zovko-da-je-austrija-zabranila-misu-za-ustase

[Truba]

evo ti ono što si nekoć pitao...ima li iko s naše strane da je neko prizno


...Sime Dubajića koji je u intervjuu za srbijanski tjednik Svet još 1990. priznao sudjelovanje u likvidacijama, kako je tada rekao, 30 000 ratnih zarobljenika. U svojoj autobiografskoj knjizi iz 2006. godine Život, greh i kajanje - od Kistanja do Kočevskog Roga javno se pokajao za zlodjela koja je počinio služeći komunističkoj ideologiji. Sve je priznao i pred TV kamerama. Dubajić je u intervjuu za TV Sloveniju kazao kako su ga jedne noći u Šent Vidu probudili njegovi nadređeni Ivan Maček Matija, Maksimilijan Baće i Jovo Kapičić. Tada je imao 22 godine. Naredili su mu da ide sve pobiti. Ustvrdio je da mu nije bilo lako, kako je znao da se to radi, ali nije vjerovao ,,da će sve ići tako kako je išlo". Naravno, svoje neposredne zločine, ubojstva, pokušao je umanjiti, optužiti druge, ali priznao je da se danonoćno klalo i strijeljalo željeznicom dovezene Hrvate.

[Truba]

https://vijesti.ba/clanak/493041/pasovic-zna-li-zovko-da-je-austrija-zabranila-misu-za-ustase

ne idem na taj antihrvatski sajt

iz linka vidim naslov... nisu zabranili misu nego da misu predvodi biskup ( biskup treba imati dozvolu biskupa da ide u drugu biskupiju a ta biskupija je u neredu nije imala biskupa nego samo upravitelja onog GUGENBERGA)
zabranili su da biskup dolazi voditi misu
dakle svaki svećenik može voditi misu u blajburgu kad i gdje želi na privatnoj imovini



otkrit ću vam tajnu bio sam tamo 2016. evo to je privatna zemlja okružena trakama a ovo je njiva natkriveno je oltar tu je zastava i eu i hrvatske zastave

[Aco Popara Zver]

Ko uopšte negira strijeljanja u Blajburgu, samo to nisu civili

nije vjerovao ,,da će sve ići tako kako je išlo".

Ne vjeruješ ni ti da je nešto drugo išlo kako je išlo, ne?

Zato ćemo čitat Tuđmana

[Truba]

Do jucer nismo ni znali
Ja saznao 1993.
Pa nismo priznavali
Pa ima tu nesto ali nije to to
Sad se priznaje bilo je puskaranja
Ima jos fore da se sve ispita
Ima zenske kose i pletenica

[Aco Popara Zver]

šta nismo znali, eno Đilas napisao i objavio 1977. u knjizi

samo ja te još ne kontam, super, opet se vraćaš na dokumentarac u kojem spominju 600 iljada žrtava i na pletenice ko zna koga

a lijepo ti piše da je u Jasenovcu pobijeno više djece nego što je ukupno ljudi strijeljano u Blajburgu

i šta su našli, pletenice u jednoj jami, baš krasno, a jel imaju dokaz da te žene nisu zločinci?

samo pitam, nije da opravdavam Blajburg, ali kake su to priče, žene su klale i devedesetih u ratu, neke i osuđene za to, a nekima presuđeno prekim sudom još za rata, čuo sam čak za priču da je neki Hrvat ubio Hrvaticu jer nije više mogao je gledati što čini, moj rođak znao lično oboje, dakle nije neka glasina koju sam čuo iz osme ruke.

i sad ćemo pričati o 1945. a da nismo počeli pričati ni o 1941. Tomat čak podsjetio i na 1914. i Slovene u austrougarskoj vojsci pa smo i to preskočili, a u WWI poginulo više Srba nego u WWII

pitao zoska šta je bilo sa tom "spašenom djecom Diane Budisavljević", kad su ih već "spasili" gdje su onda, pa mu se malo zametnuo trag, ne baca smeće par dana, valjda kad se slegne, al pitanje će mu se ponoviti

sve u svemu, što je pouka svega ovoga, pričati o Blajburgu bez konteksta je besmisleno, pa nismo konji s opremom preko očiju

jedino što se mogu složiti jeste da se sve ispita, al kako je počelo da se ispituje, od posljednjeg a ne prvog zločina, samo po sebi govori gdje vodi i ko ga vodi

[Aco Popara Zver]

https://faktograf.hr/2020/05/20/fantomske-ubojice-i-fantomske-zrtve-u-oslobodenom-zagrebu/

[džin tonik]

Dr. sc. Mario Jareb za Narod.hr o Jasenovcu, dokumentaciji koju je Srbija dužna vratiti Hrvatskoj, Bleiburgu...

Prošlog smo vikenda obilježili 75. obljetnicu blajburške tragedije, a nedugo prije toga obilježena je i 75. obljetnica proboja zarobljenika iz logora Jasenovac.

Ove dvije teme bile su nam povod za razgovor s povjesničarem, dr. sc. Mariom Jarebom.

Dr. Mario Jareb znanstveni je savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest, a njegovo osnovno istraživačko zanimanje je Nezavisna država Hrvatska i ustaški pokret.

Narod.hr: Broj žrtava ustaškog logora Jasenovac među kojima su bili Židovi, Srbi, Romi te mnogi Hrvati koji su bili politički nepodobni, ciljano su se i planski uvećavali za vrijeme komunističke Jugoslavije. Koliki je stvaran broj žrtava Jasenovca i koji je bio razlog što je komunistička Jugoslavija uvećavala broj žrtava?

Dr. sc. Mario Jareb: Okvirni brojevi kojima raspolažu ustanove kao što su Javna ustanova Spomen područje Jasenovac govore o nešto više od 80 tisuća stradalih. Muzej žrtava genocida u Beogradu raspolaže s nešto većim brojem. O tim brojevima, odnosno o metodologiji i načinu na koji se do njih došlo, treba razgovarati i siguran sam da bi njihovo kritičko propitivanje donijelo neke poprilično niže brojeve. Ne bih se usudio govoriti o nekom određenom broju, no kako sam već rekao držim da je manji od onoga što sadrži popis JUSP Jasenovac. Pa ipak već i sami brojevi koje sam spomenuo ruše priče o stotinama tisuća ili milijun žrtava koje su u nekadašnjoj Jugoslaviji i u Hrvatskoj bile prisutne do devedesetih, a nažalost, i danas su prisutne u Srbiji i Republici Srpskoj. Činjenica da najozbiljnija ustanova u Srbiji, a koja se bavi takvim istraživanjima, ima višestruko manji broj žrtva govori da su brojevi koji su vrijedili u bivšoj Jugoslaviji zapravo rezultat mitova i manipulacija.

Razloga za nastanak tih mitova i manipulacija je više. U temelju su bile želje ili potrebe vlasti da dokažu kako je Jugoslavija bila jedan od najvećih stradalnika Drugog svjetskog rata. Već se 1945. izašlo s brojem od 1,7 milijuna ukupnih jugoslavenskih žrtava. Potom je s vremenom i broj žrtava Jasenovca podignut na nekoliko stotina tisuća. Već 1945. godine snimljen je film u kojemu se govori o 800 tisuća žrtava. Ubrzo nakon toga Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača je govorila o 500-600 tisuća. Zanimljivo je to kako je netko odjednom zaboravio nekoliko stotina tisuća žrtava da bi potom njihov broj bio opet podignut na 700 tisuća. To su sve proizvoljne procjene. Između ostalog, i za potrebe Pariške mirovne konferencije, ali i za dobivanje ratne odštete. Poražena strana se pokazivala što više zločinačkom, osobito kada je bila riječ o propaloj NDH. Bilo je prikladno zidati te nevjerojatne brojeve o kojima ni desetljećima kasnije nisu postojala relevantna istraživanja.

Dokumentacija se velikim dijelom nalazi u Srbiji

Narod.hr: Na temelju koje dokumentacije se istražuje broj žrtava Jasenovca?

Dr. sc. Mario Jareb: Prvo treba reći da je 1964. godine Savezni zavod za statistiku pokrenuo općenito istraživanje žrtava Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije. Priča je vezana za pokušaj dobivanja reparacije od Njemačke. Taj sveobuhvatni popis je na veliko zaprepaštenje vlasti srušio mit o 1,7 milijuna žrtava na području Jugoslavije. Za područje Jasenovca, uključujući i Staru Gradišku, dobiven je broj od 59 tisuća žrtava. To je izazvalo šok, s obzirom da se najčešće spominjalo 700 tisuća žrtava. Zbog svega su vlasti onemogućile objavljivanje rezultata popisa i on je ostao nepoznat javnosti sve do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada su rezultati popisa postali poznati omogućeno je i utemeljeno istraživanje. Pritom spominjem da je još tamo sedamdesetih godina dr. Franjo Tuđman došao do podataka toga popisa koji su se odnosili na područje tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, što mu je omogućilo da se za razliku od mnogih drugih, izdigne iz mitova i manipulacija te da dođe do brojeva žrtava Jasenovca i Stare Gradiške koji su bili nešto niži no najbliži upravo onima iz popisa iz 1964. To mu je priskrbilo progone, ali i lijepljenje etikete o revizionizmu i umanjivanju žrtava toga logora, a to nažalost i danas čine neki, i to ne samo u Srbiji.

Kada općenito govorimo o izvorima za istraživanja prvenstveno treba spomenuti postojeće popise žrtava. No treba reći da se često nekritički preuzimaju postojeći popisi za kotareve, općine, regije i manja mjesta. Ono što se na njima vidjelo već 1964. godine jest da su primjerice neke žrtve savezničkog bombardiranja i oružanih sukoba pribrojane Jasenovcu. Postojali su i duplirani podaci. Događalo se to i u kasnijim popisima. Ali, razumno je pretpostaviti da, s obzirom što se je u logorima događalo, postoje žrtve koje nisu popisane. Posebno se to odnosi na Rome čiji su prijeratni popisi nepotpuni. Oni su najčešće ubijani bez bilježenja. Koliko na popisu ima onih koji tamo ne spadaju i koliko je onih koji nedostaju treba utvrditi daljnjim istraživanjima.

Narod.hr: Je li istina da se dio dokumentacije o logoru Jasenovac nalazi u Beogradu i nije dostupan istraživačima? Je li Srbija dužna, temeljem ugovora o sukcesiji arhiva, prepustiti tu građu Hrvatskoj?

Dr. sc. Mario Jareb: Izvori na kojima se provode istraživanja su raznoliki, no nažalost umnogome fragmentarni. Dio razloga za to krije se i u činjenici koju spominjete, a odnosi se na to da bar hrvatskim istraživačima nije de facto dostupno puno gradiva nastalog u doba NDH. Tu je riječ o gradivu vezanom uz NDH općenito, a ne isključivo onom vezanom za Jasenovac ili za koncentracijske logore u širem značenju toga pojma. Prvenstveno se to odnosi na opsežne fondove u današnjem Arhivu vojske Srbije, nekadašnjem Arhivu Vojnoistorijskog instituta JNA koji je formalno bio savezna ustanova. Prema svim arhivističkim pravilima to bi gradivo s obzirom na mjesto nastanka trebalo biti vraćeno Hrvatskoj, no već i činjenica da je nekadašnja savezna ustanova jednostavno pretvorena u ustanovu Vojske Srbije pokazuje kakva su stajališta Republike Srbije po tom pitanju. Hrvatska je opetovano tražila povratak arhivskog gradiva, no s obzirom na odbijanje Srbije to do sada nije bilo moguće napraviti. Slažem se s mišljenjima u javnosti da bi kao jedan od uvjeta Srbiji za pristup EU trebalo s hrvatske strane inzistirati upravo na toj točci – povratu gradiva.

Što se tiče dokumentacije nekadašnjeg Spomen područja Jasenovac, današnje Javne ustanove spomen područje Jasenovac, treba znati da je ona postojala, no nje je vrlo malo. Mali dio se nalazi u Spomen području Jasenovac. Dokumentacija SP Jasenovac je nakon srpske okupacije 1991. godine bila odnesena u Beograd. Kasnije je vraćena, ali nisam siguran da je sve vraćeno. Izvorna građa iz samog Jasenovca je u najmanju ruku fragmentarna. Iz nje ne možemo odrediti stvaran broj izravno ubijenih, umrlih od gladi ili bolesti. Ali zato postoje drugi popisi, svjedočenja, neki drugi dokumenti koji ponekad govore i o Jasenovcu pa nekakvu sliku možemo dobiti. Ima dakako i arhivskoga gradiva u hrvatskim i drugim za istraživanje otvorenim arhivima, pa ima istraživača koji pokušavaju doći do spoznaja o tome što se je događalo u Jasenovcu i na taj način.

Korisni izvori za istraživanje onoga što se je događalo u Jasenovcu mogle bi biti dvije komisije koje su tijekom Drugoga svjetskog rata postojale u Srbiji – ona Srpske pravoslavne crkve i ona Nedićeve vlade koje su brinule za Srbe izbjegle iz NDH, pa su uzimale i njihove izjave. Nešto je tih izjava iz fonda Nedićeve komisije bilo objavljeno prije 1990., primjerice poznata antisemitska izjava bivšeg jasenovačkog zatočenika Vojislava Prnjatovića koji je za mnoga zla u logoru optužio zatočenike Židove, koju je djelomice u svojim Bespućima objavio dr. Franjo Tuđman. Unatoč nekim povremenim izjavama iz Srbije o tome kako fondovi tih komisija sadrže puno toga što bi dokazalo ne samo zločine režima NDH, pa i zločina u Jasenovcu, nego i mnogo toga drugoga što bi za Hrvate općenito bilo gotovo pa ubitačno, do sada nismo doživjeli da bi bilo objavljeno bilo što slično. Uz to je hrvatskim istraživačima i to gradivo de facto nedostupno, pa je očito u pitanju manipulacija, a ne želja da se stvarno istraži što se je dogodilo bilo u Jasenovcu, bilo u NDH općenito. Već i Prnjatovićeva izjava pokazuje da bi se u tim i drugim fondovima moglo pronaći i dosta onoga što ne bi bilo ugodno ni Srbima ni Srbiji, a očit je i nedostatak materijala koji bi mogli biti kompromitirajući za Hrvate i Hrvatsku općenito. Da ih ima odavno bi bili objavljeni i svima bi bili poznati, a ne bi se kao u slučaju Katoličke Crkve i nadbiskupa Stepinca trebalo služiti krivotvorinama i manipulacijama. S te strane, dakle, kako bi bili u prilici realno sagledati što se je točno događalo u NDH i u Jasenovcu, svakako bi trebalo imati pristup arhivskom gradivu NDH u Srbiji, ali je očito da onima u toj zemlji koji i dalje ustraju u mitovima i manipulacijama to ne odgovara.

Hrvatska javnost zaslužuje znati činjenice

Narod.hr: U posljednje vrijeme često se govori o netočnosti mrežnog jasenovačkog popisa. Mnogi koji su se bavili popisom dokazali su da se na njemu nalazi i niz osoba koje u stvarnosti nisu ubijene u Jasenovcu. Zašto je nekima i danas cilj uvećavati žrtve Jasenovca?

Dr. sc. Mario Jareb: Te su netočnosti postojale i prije, što sam već spomenuo u odnosu na popis iz 1964. Svojedobno sam se nadao kako bi istraživanja koja su provođena u JUSP Jasenovac trebala izbjeći dotad činjene pogreške te da bi trebala posljedovati utemeljenim i stvarnosti što bližim brojevima, odnosno poimeničnim popisom koji bi vratio dostojanstvo svakoj žrtvi koja je tamo stradala. Sve ono što se je događalo u posljednjim godinama, prisjetimo se primjerice slučaja onih oko 14.000 imena koja su stavljana pa brisana s popisa, ne ide u prilog pretpostavci da je metodologija istraživanja prikladna i da vodi u smjeru dolaska do stvarnog popisa žrtava. Držim to velikom štetom jer i žrtve ali i cijela hrvatska javnost zaslužuju stvarne činjenice. Može li se u slučaju toga popisa govoriti o namjernom uvećavanju broja žrtava ili o nečemu drugom teško mi je govoriti, no činjenica je da stvari ne idu u dobrom smjeru.

Narod.hr: Postoje informacije da su logor Jasenovac i komunističke vlasti kasnije koristile i komunističke vlasti. Što nam možete o tome reći?

Dr. sc. Mario Jareb: Nema dvojbe da se je na području dotadašnjeg ustaškog logora nešto događalo, no dosadašnja istraživanja nisu dala na to zadovoljavajući odgovor. Pred nekoliko godina Blanka Matković i Stipo Pilić pokušali su pronaći izvore koji bi na to pitanje bacili više svjetla, no ono što su pronašli i objavili odveć je fragmentarno da bi se na tome temelju mogli donositi neki određeniji zaključci. Njihov je članak i mrežno dostupan, pa je lako uvjeriti se do kojih izvora su došli i što oni sadrže.

Narod.hr: Slažete li se s idejom da bi bilo potrebno uspostaviti međunarodno povjerenstvo za istraživanje žrtava logora Jasenovac?

Dr. sc. Mario Jareb: Možda bi to bilo dobro, no nisam siguran da bi ono zbog toga što bi bilo međunarodno moglo napraviti bolji posao od onoga što bi trebali napraviti mi sami kada bi imali priliku to učiniti. Imate naime i u inozemstvu takozvanih uglednih stručnjaka koji robuju stereotipima i nisam siguran da bi rezultat njihova rada bio zadovoljavajući. Imate primjerice slučaj jednog izraelskog istraživača problematike Holokausta, koji je prihvatio srpske stereotipe i kao srpski lobist i aktivist promiče sulude stvari koje bi čak i u doba komunizma bile smatrane pretjeranim. U svakom slučaju bi trebalo biti oprezan s takvim idejama. Dobra strana te ideje je da se loptica prebaci na drugu stranu, odnosno da se srpskoj strani koja već desetljećima stvarno manipulira žrtvama Jasenovca uputi izazov da se izjasne žele li da se sve stvarno istraži ili ne. Tu bi se na srpskoj strani trebali izjasniti i žele li otvoriti arhive, jer hrvatski su arhivi odavno otvoreni i sve se može slobodno istraživati, a također je važno i pitanje pokretanja forenzičkih istraživanja. Poznato je naime da su također 1964. pokrenuta neka iskopavanja pretpostavljenih grobnica, no rezultati do kojih se je tada došlo pokazali su desetine puta manje žrtava negoli se je pretpostavljalo. Zbog toga su tada ta istraživanja i prekinuta, a podatci o rezultatima nekih kasnijih takvih istraživanja nisu poznati pa je očito kako ni ona nisu potvrdila mitske brojeve o stradalima. Također treba podsjetiti da je područje Donje Gradine, na kojemu su prema svjedočenjima obavljana pogubljenja zatočenika u Bosni i Hercegovini, odnosno u zločinačkoj tvorevini koja se naziva Republika Srpska, pa su tamošnji velikosrbi imali dakle puna tri desetljeća da provedu istraživanja koja bi nas uvjerila u to da je Jasenovac bio, da se poslužim pojmom posuđenim iz velikosrpske mitomanije, najveći srpski podzemni grad. Stvarni rezultati mogućih takvih istraživanja nisu poznati javnosti, pa je očito kako je i tu riječ o prikrivanju onoga što takvima ne odgovara.

Pred neko vrijeme javnost je doduše pričama o navodnoj drobilici kostiju kojom su ustaše na samom kraju rata uništavali posmrtne ostatke zabavljao ,,skrupulozni" istraživač Jasenovca i koječega drugoga Ivo Goldstein, koji nam je uz to podario i ,,monumentalno" djelo o tome logoru, no bilo bi bolje da nije. O ,,rezultatima" njegovih istraživanja dobro naime govori opsežan i vrlo detaljan prikaz njegove knjige o Jasenovcu iz pera kolege Vladimira Geigera, koji je objavljen u Časopisu za suvremenu povijest, u broju 1 za 2019. godinu (mrežno dostupno na https://hrcak.srce.hr/220400). Neuspjeh besmislice o drobilici koju Goldstein naposljetku nije uvrstio u svoju knjigu naknadno je ,,genijalnim" otkrićem savezničkih zračnih fotografija jasenovačkog područja iz početka 1945. pokušao ispraviti njegov bliski suradnik Goran Hutinec, što je javno i objavio. On je naime na fotografijama snijegom pokrivenog područja koje su snimljene s više tisuća metara visine ondašnjom tehnologijom odmah uočio da su tamnija područja na njima navodno grobnice žrtava logora! Takvo odokativno zaključivanje nema baš puno veze s znanošću, pa je žalosno da i u Hrvatskoj ima onih koji mute vodu takvim ,,skrupuloznim" nazovi istraživanjima.

Britanci tek 31. svibnja prestali s izručenjima zarobljenika partizanima

Narod.hr: Prošlog smo vikenda obilježili obljetnicu blajburške tragedije. Možete li nam u kratkim crtama opisati što se dogodilo na Bleiburgu u svibnju 1945.?

Dr. sc. Mario Jareb: Danas je razmjerno dobro poznato što se je 15. svibnja 1945. dogodilo na bleiburškom polju. Jedna od kolona pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) i hrvatskih civila te manji broj pripadnika Crnogorske narodne vojske (nekadašnji četnici Pavla Đurišića) je u svojem povlačenju došao do toga mjesta uz današnju slovensko-austrijsku granicu, gdje su im daljnje povlačenje zapriječili Britanci iz 38. (irske) pješačke brigade. U pregovorima koje su vodili s brigadirom Thomasom Scottom iz spomenute britanske postrojbe predstavnici HOS-a tražili su predaju vojnika i izbjeglica Britancima, no ovi su ih uputili da se moraju predati pripadnicima Jugoslavenske armije koja je u međuvremenu opkolila bleiburško polje. To se je naposljetku i dogodilo, a tada su pale i prve žrtve uslijed kraćeg mitraljiranja izbjeglica od strane jugoslavenskih snaga. Zarobljenici i civili su upućeni prema granici, da bi po njezinu prijelazu jugoslavenski stražari počeli s masovnim maltretiranjem, mučenjem i ubojstvima. Predaja u Bleiburgu je stvarno i simbolički početak i ishodište onoga što danas poznajemo pod nazivom Bleiburg i Križni put. Spomenuta kolona bila je tek jedna od kolona hrvatskih izbjeglica (vojnika i civila) koja je u svibnju 1945. došla do područja današnje Austrije, odakle su Britanci izručili mnoge od njih jugoslavenskim vlastima. Oni su to činili uz izliku da će jugoslavenske vlasti poštovati međunarodne konvencije o zarobljenicima i dobro s njima postupati, no 31. svibnja su zbog brojnih izvješća o ubijanjima prestali s izručenjima.

Narod.hr: Koliko je bilo žrtava Bleiburga?

Dr. sc. Mario Jareb: Ni do danas se ne može govoriti o preciznim i potpuno utemeljenim brojevima žrtava Bleiburga i Križnoga puta. Sigurno je da je u najmanju ruku riječ o desetcima tisuća žrtava, pri čemu treba imati u vidu da je prema dobro utemeljenim istraživanjima slovenske Komisije za prikrivena grobišta samo u Teznom pored Maribora u nekih tjedan dana u svibnju 1945. ubijeno najmanje 15.000 zarobljenika, a vjerojatno i više. Dodaju li se tome više ili manje istražene masovne grobnice (u Sloveniji se zna za njih ili je istraženo gotovo 600 takvih grobnica) poput onih u Kočevskom Rogu te Hudoj Jami, broj žrtava je očito bio zastrašujuće visok. Tome treba nadodati da brojne masovne grobnice u Hrvatskoj nisu ni približno istražene kao one u Sloveniji, a riječ je o stotinama mjesta. Pritom treba podsjetiti na tisuće žrtava Macelja te stotina žrtava jame Jazovke kao mjesta koja su bar djelomice istražena. Prema procjenama spomenute slovenske komisije iz 2010. godine u navedenom broju grobnica u Sloveniji leže ostatci najmanje 100.000 žrtava. Pritom su među žrtvama bili ne samo pripadnici HOS-a i hrvatski civili koji nedvojbeno čine najveći dio žrtava, nego i slovenski domobrani (procjene govore o nekih 14.000 slovenskih žrtava), pripadnici srpskih snaga (četnici, nedićevci, ljotićevci), Crnogorci i Nijemci.

Narod.hr: Kada govorimo o odgovornosti britanske vojske za događaje na Bleiburgu, koliko bi se nju moglo utvrditi istraživanjem britanskih arhiva? Prije dosta godina naletjela sam na informaciju da će upravo 2020. javnosti postati dostupni određeni britanski arhivi koji su vezani uz Bleiburg. Znate li nešto o tome?

Dr. sc. Mario Jareb: Odgovornost onih snaga koje su dočekale hrvatsku izbjegličku kolonu je poznata i tome se u literaturi može dosta pročitati. Činjenica jest da su snage Jugoslavenske armije tada Britancima bile saveznici, pa u njihovome činu ne treba odmah gledati namjeru činjenja štete hrvatskim ali i mnogim drugim izbjeglicama. Kada su Saveznici spoznali što čine jugoslavenski komunisti prestali su sa izručenjima. Tragično je dakako to što im je za dolazak do te spoznaje trebalo dosta vremena. Čuo sam i sam za tu informaciju, odnos ove godine istječe onaj dugačak rok od 75 godina od nastanka nekih kategorija gradiva. Iako se nadam zanimljivim otkrićima ne vjerujem da će se nakon brojnih istraživanja i izvora koji su nad do sada bili dostupni otkriti nešto što bi značajnije promijenilo današnje spoznaje o toj problematici. Glavna istraživanja, i to ona forenzička, tek nas čekaju ovdje u Hrvatskoj nakon što su Slovenci već napravili ogroman posao u posljednja tri desetljeća. Prisjetimo se pritom samo Teznog i Barbarinog Rova.

[Accuphase]

JBT čika džine toniče da li stvarno očekuješ da čitamo ovoliku rolnu od texta u kojoj nam se obrazlaže da ustaška govna manje smrde od ćetničkih???

[Aco Popara Zver]

Zosko, gdje su djeca Diane Budisavljević?

[džin tonik]

H. Hitrec: Rezolucija o osudi genocida nad hrvatskim narodom 1945.

[Truba]

Dobar stil
Vidi se kad knjizevnik pise o povijesti

[Truba]

https://www.nedjelja.ba/hr/nek-se-zna/osvrt-na-reakcije-u-vezi-sa-svetom-misom-16-svibnja-2020/15887

Srbi stalno i stalno iznova spominju neke opskurne likove...svecenike, hrvate, neke koljace...75 godina poslije
Pogledas mu biografiju...uhicen strijeljan, poginuo, upucan u juznoj americi, poginuo u borbi...umro od posljedica ranjavanja
Pa jaro osvetiliste se ubijen je lik
U cemu je kvaka da hrizostom spominje lika nad kojim je izvedena pravda
Fakat ne razumijem
Ok jasenovac
Ok blajburg
1:1

Ajmo malo proucavati ono sto se nije smjelo 45 godina
O zlocinima nad nehrvatima (skoro) se sve zna...sve je ispitano
Ako treba dovesti tim povjesnicara sa havaja...nek bude nezavisna komisija...nek istraze te jame gdje su ljudi zabetonirani
Razdvojiti ustase od domobrana muske.od zena starije od mladjih

[Truba]

Dodik se cudio otkud srbi u vladi ndh onda je vidio sds mektica i sarovica u sarajevu i skonto

Ja se cudio kako mogu ubijati zarobljenike
I onda ovih dana vidim mrznju kroz tipkovnicu
I skontam samo im.pusku daj...da su imali.puske 16.5. Svi bi u katedrali u sarajevu bili pobijeni

To je to

[Accuphase]

Dodik se cudio otkud srbi u vladi ndh onda je vidio sds mektica i sarovica u sarajevu i skonto

Ja se cudio kako mogu ubijati zarobljenike
I onda ovih dana vidim mrznju kroz tipkovnicu
I skontam samo im.pusku daj...da su imali.puske 16.5. Svi bi u katedrali u sarajevu bili pobijeni

To je to

Dobro jutro Kolumbo!

[Aco Popara Zver]

Komi

https://www.kurir.rs/data/images/2019/08/21/20/1955585_2_ls.jpg

[Aco Popara Zver]

Zosko, gdje su djeca Diane Budisavljević?

Fakat ne razumijem
Ok jasenovac
Ok blajburg
1:1

i ja isto ne razumijem

[džin tonik]

...
U cemu je kvaka da hrizostom spominje lika nad kojim je izvedena pravda
...

sve sami muljatori kroz prostor i vrijeme, nepravda je svaka nesrbizirana slobodna hr koja nije kolonizirana i pare se ne slijevaju u bg, hrvati sade krumpire, a analfabeti iz pasaluka upravljaju. svi su se oni borili samo protiv hrvatske drzave, ne protiv nekakvih nacista, jucer, danas, sutra, kako god se prikazivali; kao i uvijek, kakva god hr bila, mora ne valjati ako nije okupirana po beogradu.


Ivan Miklenić: Zastrašujuće zvuče riječi opravdavanja zločina na Bleiburgu iz usta bivšega predsjednika Republike Hrvatske

Reakcije na spomen žrtava Bleiburga i križnih putova u povodu 75. godišnjice toga stradanja hrvatskoga naroda, unatoč okupiranosti mnogih strahom od pandemije koronavirusa, još jednom su otkrile da je elementarna ljudskost, osnovni humanizam, kao i prihvaćanje istine bez pribjegavanja ikakvoj manipulaciji za mnoge javne osobe u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji ne samo neostvaren, nego i gotovo nedostižan cilj. U pluralnom društvu svatko ima pravo biti i u zabludi i svoje zablude širiti na sva usta, ali ako bi kod javnih osoba ostala nedostižna elementarna ljudskost i sljepilo za istinu, onda se ne piše dobro, onda bi suživot mogao postati nemoguć, a društveni život trajno poprište sukoba, piše Ivan Miklenić za Glas koncila. Nitko ne može promijeniti ono što se dogodilo u svibnju 1945. nakon predaje vojnih snaga bivše NDH na Bleiburškom polju i nitko ne može vratiti živote pobijenih razoružanih vojnika i civila koji su bježali od komunističkoga režima, koji je već bio pokazao svoje pravo zločinačko lice npr. na otoku Daksi kod Dubrovnika, a svatko častan i s elementarnom ljudskošću u sebi morao bi smoći snage i osuditi taj masovni zločin. Ta osuda, sada 75 godina nakon događanja, nikako ne bi smjela dolaziti u pitanje tim više što je dugih, predugih 45 godina bila nametnuta apsolutna šutnja o tim žrtvama. Da je itko samo pokušao javno išta govoriti, istraživati ili čak i moliti za žrtve bleiburške tragedije, a istodobno bio na dohvat jugoslavenskim tajnim službama, veoma bi se loše proveo, ako bi i preživio. Kad se devedesetih ta nenaravna politika skrivanja i prešućivanja zločina urušila, nitko na svijetu nije mogao zaustaviti prodor istine o tim žrtvama, poubijanima bez ikakva sudskoga postupka i bez ikakva pokušaja dokazivanja ičije krivnje.
Revolucionarni zanos hranjen patološkom mržnjom, lišen elementarne čovječnosti i po naredbi prvoga po rangu onodobnoga komunista likvidirao je tako veliko mnoštvo pripadnika hrvatskoga naroda, žena, djece, intelektualaca, starijih i razoružanih vojnika, koji su po svim ratnim konvencijama trebali imati status zarobljenika, da im se ni približno točan broj ne može znati ni danas kad je tek poznato da u Austriji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ima više od 1700 uglavnom neotkopanih masovnih grobnica u koje su kao neljudi bačeni.
U kontekstu tih neupitnih činjenica zastrašujuće zvuče riječi opravdavanja strahovitoga zločina iz usta bivšega predsjednika Republike Hrvatske (I), inače kulturnoga stvaratelja, izrečene ovih dana u Intervjuu za bosanskohercegovačkl portal Faktor: »Zna se tko je bio tko u ratu, tko borac za slobodu i pravdu, a tko eksponent zločinačke politike i izdajnik. Zna se tko je bio na strani svjetla, tko na strani mraka.« Koliko je neprihvatljivo, neljudsko i anticivilizacijsko to izrečeno opravdavanje bilo bi dobro vidljivo ako bi se primijenilo na završetak vojnoredarstvene operacije »Oluja« u Domovinskom ratu 1995. Neupitno je tko je izazvao srpsko-hrvatski sukob devedesetih, neupitno je da je velikosrbijanska zločinačka politika, koja je razorila Vukovar, okupirala gotovo trećinu Hrvatske i s toga teritorija protjerala gotovo sve nesrpsko stanovništvo, kao svoje eksponente imala uz mobilizirane vojnike i brojne politički inficirane srpske građane.
Kad je u operaciji »Oluja« pred hrvatskim osloboditeljima počeo bijeg tih eksponenata velikosrpske politike, ali i vjerojatno neutralnih srpskih građana, bi li se moglo primijeniti citirano opravdavanje; bi li se bez bojazni od ikakve osude moglo likvidirati te ljude jer »zna se tko je bio na strani svjetla, tko na strani mraka«? Nije li zapanjujuće da tako pristrano može misliti i govoriti jedan intelektualac?
Uz spomen bleiburške tragedije hrvatskoga naroda redovito se u samostalnoj Hrvatskoj javljaju glasovi osporavanja samoga spomena, a ove godine ta su osporavanja uz dolijevanje ulja na vatru iz redova hrvatskih osporavatelja posebno eskalirala u Sarajevu te je protiv mise, dakle protiv molitve, koju je u sarajevskoj prvostolnici predvodio kardinal Vinko Puljić, održan prosvjed na kojem su brojni prosvjednici nosili kape s crvenom petokrakom na glavi. Bez sumnje najnormalniji molitveni čin, koji nikoga normalnoga na svijetu ne može uznemiriti, politički i ideološki je instrumentaliziran i izmanipuliran do te mjere da je morao intervenirati i apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini. Sarajevski ideolozi osporavatelji, kao što to uporno čine i osporavatelji u Hrvatskoj, podmetnuli su grubu neistinu da je spomen na bleiburške žrtve, čak i molitva za bleiburške žrtve, tobožnje oživljavanje ustaštva i bivše NDH. Nitko, baš nitko dobronamjeran i zdravoga razuma u hrvatskom narodu ne teži niti išta poduzima za oživljavanje ni ustaštva ni bivše NDH. Ustaštvo i bivšu NDH u hrvatskom narodu po specijalnoj zadaći oživljavaju isključivo agenti, bilo bivših jugoslavenskih, bilo aktualnih izvan hrvatskih tajnih služba, jer postoje i djeluju snage koje ne žele dobro ni hrvatskomu narodu ni Hrvatskoj. Pitanje je samo služe li tim službama svjesno ili nesvjesno, lišeni elementarne ljudskosti i svi osporavatelji iskazivanja pijeteta bleiburškim žrtvama?