World today (Ni Srbija ni zemlje u okruženju)

[RedSonja]

Čini mi se da je bitno da se ukaže da se koncept radnog vremena polako gubi i da to mene, kao ipak sad već starijem čoveku, deluje užasavajuće,

da, ti govoriš o tom konceptu radnog vremena, kao da on još uvek znači nešto.
mi svi smo več potrošači sopstvenih života. jer i ako radiš osam sati preostalo vreme do laku noć-a provedeš misleći ili razgovarajući o poslu na kom si bio ili poslu koji bi pored tog mogao da radiš ili radiš.
izmedju osam i deset sati postoji neka neznatna razlika, samo u smislu da ti eventualno ostaje vremena za DRUGI POSAO(što misliš kako je super) i za odmor kako bi sutra funkcionisao.
izmedju deset i dvanest sati zapravo i nema razlike.

[Meho Krljic]

Da, srećom, moj život se (još?) nije pretvorio u to što opisuješ tako da svakako pričam iz privilegovane pozicije.

[Meho Krljic]

Uber je isteran čak i iz Kanzasa 


LEAVING KANSAS

Uber first launched in Kansas — a state traditionally known for its support of free market ideals and innovation — nearly a year ago to the excitement of riders and drivers. Since then, the Uber platform has facilitated tens of thousands of rides for residents and visitors who need them, and given hundreds of Kansas residents the opportunity to earn an income.
Over the past several weeks, more than 6,600 Uber Kansas supporters urged their state legislators and Governor Brownback to support ridesharing services, like uberX.Unfortunately, Kansas lawmakers chose not to listen to their constituents, and special interests succeeded in securing an override of the Governor's veto of SB 117 – a bill that makes it impossible for Uber to operate in the state.Immediately after that vote, Uber ceased operations throughout Kansas. Drivers who opened the app to make a living, and riders who opened it to get a ride, were both denied the freedom to do so.By overriding Governor Brownback's veto of SB 117, Kansas legislators:

   
• Eliminated the availability of on-demand safe rides, a transportation option that Kansans were using heavily during times of day when drunk driving accidents occur most.
• Destroyed hundreds of Kansas jobs and thousands of new earning opportunities in the coming years.
• Singled out Kansas as the first and only state in the nation that forced Uber out with unbalanced, backward regulations.

In keeping up the motto of this great state, "Ad Astra Per Aspera," we will aim to reach our goal of a permanent home for Uber in Kansas even after this challenge.
We extend our gratitude to the thousands of supporters, partners and champions who have spread the Uber love far and wide.Farewell Kansas — until we meet again.

[Father Jape]

Apropo britanskih izbora, neko na Tviteru:

For American viewers: The wildlings voted SNP, the South thought Joffrey was doing a great job so want another 5 years. The North remembers.

[Anomander Rejk]

 
http://www.blic.rs/Vesti/Svet/559702/SOK-U-NIGERIJI-Policija-zatvorila-restoran-koji-je-sluzio-ljudsko-meso-gostima

[RedSonja]

pročitala sam negde na internetu da je priča fejk?

edit: isto tako sam pročitala i da nije. autori komentara nigerijci.
zabavan kom
a new meaning to the phrase ''having folks for dinner''

[RedSonja]

još zabavnih amerikanaca
*
see what happens when you dont donate 70 cents a day to unicef.
*only in dirty filthy countries in africa this kind of crap can happen. i will never visit nigeria! re: actually it happens everywhere. people are capable of eating other people. ( omg ))))

*Ok, I am sending this comment from Nigeria, I have been visiting the US and there are so many parts of the US that is filthy and would never live in, with very high crime. In Nigeria, you have parts that are filthy just like the US. @ you not visiting Nigeria, its really at your loss. Besides your biggest companies are in Nigeria doing big business. You talking from an uncivilized and uninformed perspective, companies like Microsoft, Mobil, Chervon, IBM Oracle, Cisco, SAP, Google etc are doing serious business in Nigeria. @ KingChris, it shows you not really informed!!!!  RE: Don't worry, Sam, there are plenty of Americans who would like to visit Nigeria. I would, if I had the money.

*I am SO glad that I am Vegan.

[Meho Krljic]

Iraq war judged a mistake by today's White House hopefuls

WASHINGTON (AP) — A dozen years later, American politics has reached a rough consensus about the Iraq War: It was a mistake.

Politicians hoping to be president rarely run ahead of public opinion. So it's a revealing moment when the major contenders for president in both parties find it best to say that 4,491 Americans and countless Iraqis lost their lives in a war that shouldn't have been waged.
Many people have been saying that for years, of course. Polls show most of the public have judged the war a failure by now. Over time, more and more Republican politicians have allowed that the absence of weapons of mass destruction in Iraq undermined Republican President George W. Bush's rationale for the 2003 invasion.
It hasn't been an easy evolution for those such as Democrat Hillary Rodham Clinton, now favored to win her party's nomination, who voted for the war in 2002 while serving in the Senate. That vote, and her refusal to fully disavow it, cost her during her 2008 primary loss to Barack Obama, who wasn't in the Senate in 2002 but had opposed the war.
In her memoir last year, Clinton wrote that she had voted based on the information available at the time, but "I got it wrong. Plain and simple."
What might seem a hard truth for a nation to acknowledge has become the safest thing for an American politician to say — even Bush's brother.
The fact that Jeb Bush, a likely candidate for the Republican nomination in 2016, was pressured this past week into rejecting, in hindsight, his brother's war  "is an indication that the received wisdom, that which we work from right now, is that this was a mistake," said Evan Cornog, a historian and dean of the Hofstra University school of communication.
Or as Rick Santorum, another potential Republican candidate, put it: "Everybody accepts that now." As a senator, Santorum voted for the Iraq invasion and continued to support it for years.
It's an easier question for presidential hopefuls who aren't bound by family ties or their own congressional vote for the war, who have the luxury of judging it in hindsight, knowing full well the terrible price Americans paid and the continuing bloodshed in Iraq today.
Florida Sen. Marco Rubio and Texas Sen. Ted Cruz weren't in Congress in 2002 and so didn't have to make a real-time decision with imperfect knowledge. Neither was New Jersey Gov. Chris Christie or Ohio Gov. John Kasich, who served an earlier stint in Congress.
All these Republicans said last week that, in hindsight, they would not have invaded Iraq with what's now known about the faulty intelligence that wrongly indicated Saddam Hussein had stockpiled weapons of mass destruction.
Wisconsin Gov. Scott Walker, in an interview Sunday on CBS' "Face the Nation," summed up that sentiment: "Knowing what we know now, I think it's safe for many of us, myself included, to say, we probably wouldn't have taken" that approach.
Rubio, in a long exchange on "Fox News Sunday," tried to navigate the Iraq shoals once again, making a glass-half-full case that while the war was based on mistaken intelligence, the world still is better off with Saddam gone.
These politicians didn't go as far, however, as war critics such as Kentucky Sen. Rand Paul, a declared Republican candidate, who says it would have been a mistake even if Saddam were hiding such weapons. Paul says Saddam was serving as a counterbalance to Iran and removing him from power led to much of the turmoil now rocking the Middle East.
Former President George W. Bush and his vice president, Dick Cheney, still maintain that ousting a brutal and unpredictable dictator made the world safer.
In his 2010 memoir, "Decision Points," Bush said he got a "sickening feeling" every time he thought about the failure to find weapons of mass destruction and he knew that would "transform public perception of the war."
But he stands by his decision.
The war remains a painful topic that politicians must approach with some care.
Jeb Bush, explaining his reluctance to clarify his position on the war's start, said "going back in time and talking about hypotheticals," the would-haves and the should-haves, does a disservice to the families of soldiers who gave their lives.
When he finished withdrawing U.S. troops in December 2011, Obama predicted a stable, self-reliant Iraqi government would take hold. Instead, turmoil and terrorism overtook Iraq and American leaders and would-be presidents are struggling with what to do next. The U.S. now has 3,040 troops in Iraq as trainers and advisers and to provide security for American personnel and equipment.
For the most part, the public and the military — like the politicians — are focused less on decisions of the past than on the events of today and how to stop the Islamic State militants who have overrun a swath of Iraq and inspired terrorist attacks in the West.
"The greater amount of angst in the military is from seeing the manifest positive results of the surge in 2007 and 2008 go to waste by misguided policies in the aftermath," said retired U.S. Army Col. Peter Monsoor, a top assistant to Gen. David Petraeus in Baghdad during that increase of U.S. troops in Iraq.
"Those mistakes were huge and compounded the original error of going into Iraq in the first place," said Monsoor, now a professor of military history at Ohio State University. "There's plenty of blame to go around. What we need is not so much blame as to figure out what happened and use that knowledge to make better decisions going forward."

[scallop]

Sad kad su doneli odluku o grešci, sve će da im oprave.

[Ghoul]

buš će preuzme odgovornos.
ki vučić.

[džin tonik]

znao sam ja da je kuwait stara iracka zemlja, kao kosovo...

[mac]

Zanimljivo, bankari su poslednjih godina na meti nekoga/nečega

http://humansarefree.com/2014/12/astonishing-list-of-71-top-bankers-dead.html

[džin tonik]

flash crash u bankara. pa zasto...

[varvarin]

http://www.b92.net/zivot/sex.php?yyyy=2015&mm=06&dd=01&nav_id=999074


Izraelski rabin nudi košer seksualna pomagala

[Father Jape]

Nisam znao gde drugde ovo da stavim:

http://www.slate.com/blogs/browbeat/2015/06/05/interactive_documentary_the_fallen_of_world_war_ii_animates_devastating.html?wpsrc=sh_all_mob_fb_bot

[Meho Krljic]

Varufakis objašnjava:



Moji razgovori s ćerkom o ekonomiji

Iz Uvoda knjige ,,Ovaj svet može da bude bolji – Moji razgovori s ćerkom o ekonomiji", prevod sa grčkog Mina Radulović, Dizajn knjige i korica Dušan Pavlić, Kreativni centar 2015.
Povod da napišem ovu knjigu bio je predlog Elene Patakis iz grčke izdavačke kuće Patakis da napišem tekst o ekonomiji koji bi bio namenjen tinejdžerima.
Oduvek sam smatrao da onaj koji ne može da objasni velika ekonomska pitanja jezikom razumljivim tinejdžerima – zapravo ih ni sam ne razume. U vremenu kao što je naše, u kojem je ekonomska kriza pretvorila ,,ekonomski problem" u goruću temu svih naših nemira i razgovora, polarizujući tako čitavo društvo, Elenin predlog za mene je postao pravi izazov. Hoću li uspeti da napišem takav tekst? – zapitao sam se. I, ako uspem, hoće li on biti od koristi drugim čitaocima, uključujući Danai Stratu, moju životnu saputnicu, kao i njenu decu Nikolasa i Esmeraldu Momferatu, koji će ga, nadam se, pročitati? Stranice koje slede pokazaće da li sam uspeo u toj svojoj nameri.
Moja odluka da prihvatim Elenin predlog imala je još jedan motiv. Naime, pošto mi je prisustvo moje ćerke, kojoj su upućene naredne misli, gotovo neprestano uskraćeno budući da ona živi u Australiji, to ima za posledicu ili da nismo zajedno (i da brojimo dane do sledećeg susreta), ili, ukoliko smo zajedno, da odbrojavamo dane do sledećeg rastanka. Dok sam, međutim, pisao tekst koji sledi i zamišljao njene reakcije na svaku moju reč, imao sam osećaj da smo stalno zajedno. Činjenica da je ona moj najstroži sudija pomogla mi je – nadam se – u tome da pišem čistije, bez uvijanja, neposrednije. A i sama pomisao na to da bi ovaj tekst mogao za nju biti podstrek da poboljša znanje grčkog jezika (pošto knjiga nikada neće biti prevedena na engleski) pružala mi je još više radosti.
Što se tiče samе sadržine knjige, odlučio sam da se ne usredsređujem na grčku svakodnevicu tokom nekoliko poslednjih turobnih godina – na memorandume, siromaštvo, nedostatak dostojanstva koje doživljavamo od 2010. godine. Naprotiv, usredsređujem se na velika pitanja socijalne ekonomije koja se tiču svih ljudi, svugde, ali tako da zainteresovanom čitaocu dajem priliku da sagleda iz ugla drugačijeg od dosadašnjeg nedavni slom naše socijalne ekonomije, kao i razloge zbog kojih nosioci vlasti uporno odbijaju da donesu odluke što bi dovele do spasenja naših društava u Evropi, u Grčkoj i u čitavom svetu.
Otkud tolika nejednakost? Zašto Aboridžini iz Australije nisu napali Englesku?
Sve bebe se rađaju podjednako golišave. Ali ubrzo zatim nekа оd te dece oblače se u preskupa odelca, kupljena u najboljim buticima, dok većina biva odevena u rite. Kad malo poodrastu, onа prvа deca mršte se svaki put kad im rođaci i kumovi donesu još odeće (pošto više vole poklone druge vrste), dok ona druga sanjaju o tome da jednog dana možda odu u školu u cipelama koje nisu probušene. To je jedna strana nejednakosti koja obeležava naš svet.
Možda često slušaš o toj nejednakosti, ali je ne vidiš pred sobom, pošto, istini za volju, u tvoju školu ne idu deca koja inače čine veliku većinu dece sveta i koja su osuđena na život prepun odricanja, pa čak i nasilja. Poznato mi je da ipak dobro znaš, bar u teoriji, kako većina dece na ovom svetu nije poput tebe i tvojih školskih drugova. Nedavno si mi postavila pitanje: ,,Otkud tolika nejednakost?" Moj odgovor nije bio zadovoljavajući ni za mene samog. Zbog toga se nadam da ćeš mi dozvoliti da pokušam ponovo i da ovog puta, umesto odgovora, i ja postavim pitanje.
Pošto živiš i rasteš u Australiji, u školi koju pohađaš u Sidneju često si gledala predstave i pratila predavanja o Aboridžinima – o nepravdama koje su im nanete, o njihovoj kulturi, koju su beli kolonizatori iz Britanije gazili čitava dva veka, o siromaštvu u kojem još žive, što je veliki skandal. Jesi li se, međutim, ikada zapitala zašto su Britanci napali Australiju, otimajući iz čista mira zemlju Aboridžina (i zapravo ih istrebljujući), umesto da se desi obrnuto? Zašto se aboridžinski ratnici nisu iskrcali u Doveru i, brzo nadirući, krenuli ka Londonu, pri tome ubijajući svakog Engleza koji bi se usudio da im se suprotstavi? Mogu da se kladim da u tvojoj školi ne postoji nastavnik koji bi smeo makar i da pomisli na postavljanje ovakvog pitanja.
To pitanje je, međutim, veoma značajno. Ako na njega ne odgovorimo iscrpno, u opasnosti smo da bez razmišljanja priznamo kako su Evropljani, na kraju, ipak pametniji i sposobniji. Suprotan argument – da su australijski Aboridžini bolji ljudi i da zato nisu postali surovi kolonizatori – nije ubedljiv jer bi se mogao potvrditi jedino uz postojanje mogućnosti da i oni naprave velike prekookeanske brodove, nabave oružje i steknu moć, pa da stignu do obala Engleske i skrše otpor engleske vojske, pri čemu bi, uprkos svemu, oni ipak odlučili da ne podjarme Engleze i ne otmu im zemlju u Saseksu, Sariju i Kentu.
U tom smislu, pitanje i dalje ostaje otvoreno: Otkud tolika nejednakost među narodima? Da nisu možda neki narodi pametniji od onih drugih? Ili je možda reč o nečem sasvim drugom, nečem što nema veze s poreklom i DNK, a objašnjava činjenicu da na ulicama tvoga grada nikada nisi videla siromaštvo koje si srela kada si hodala ulicama Tajlanda?
Jedno su tržišta, a drugo je ekonomija U društvu u kojem rasteš vlada pogrešno mišljenje da je ekonomija isto što i tržište. Šta su zapravo tržišta? Tržišta su polja razmene. U supermarketu punimo korpu namirnicama i ,,razmenjujemo" ih za novac, koji se, nadalje, razmenjuje za nešto drugo, nešto što želi onaj koji novac ubira (vlasnik supermarketa, zaposleni u supermarketu, pošto oni dobijaju platu od novca kojim plaćamo na kasi itd.). Da nema novca, davali bismo prodavcu neka druga dobra, ona koja bi on želeo da ima. Upravo zato opisujem tržište kao mesto gde se odigrava razmena. To mesto u današnje vreme može da bude čak i digitalno – kao kad mi, na primer, tražiš da ti kupim aplikacije sa iTunesa ili knjige sa Amazona.
To ti sve govorim jer su tržišta postojala i u vreme kad smo živeli po drveću, pre no što smo otkrili poljoprivrednu proizvodnju. Kad je neki naš daleki predak ponudio nekom drugom našem pretku bananu zahtevajući od njega jabuku zauzvrat, to je bio prvi oblik razmene, rudimentarni oblik kupovine, gde je cena jedne jabuke bila jedna banana i obrnuto. To, međutim, nije bila prava ekonomija. Za stvaranje prave ekonomije bilo je potrebno nešto više: bilo je potrebno da počnemo da proizvodimo, umesto da naprosto lovimo životinje, ribe ili da beremo banane.
Dva velika skoka – jezik i višak Pre otprilike osamdeset dve hiljade godina mi, ljudi, načinili smo prvi veliki skok: uspeli smo da upotrebimo svoje glasne žice da bismo, umesto nemuštih krika, artikulisali govor. Sedamdeset hiljada godina kasnije (što znači pre, otprilike, dvanaest hiljada godina) napravili smo drugi veliki skok: uspeli smo da obradimo zemlju. Govor i mogućnost proizvođenja hrane, umesto vikanja i konzumiranja onoga što nam je pružala priroda (plena i raznih plodova), izrodili su ono što nazivamo ekonomijom.
Danas, dvanaest hiljada godina nakon ,,izuma" koji je čoveku dao mogućnost da obrađuje zemlju, imamo svako pravo da smatramo kako je taj trenutak zaista bio istorijski: čovek je uspeo da prvi put ne zavisi od velikodušnosti zemlje, već je naučio kako da je prisili da proizvodi dobra za njega. Da li je to bio trenutak radosti i uspona? Ni u kom slučaju! Jedini razlog zbog kojeg su ljudi naučili da obrađuju zemlju bila je glad. Pošto su istrebili veći deo divljači zahvaljujući ,,pametnoj strategiji" kojom su je lovili i pošto su postali toliko brojni da im plodovi drveća više nisu bili dovoljni, ljudi su zbog gladi bili prinuđeni da izmisle metode obrade zemlje.
Kao i sve ostale tehnološke revolucije, ni ovu nismo mi odlučili da sprovedemo. Tehnologija poljoprivrede, agrarne ekonomije nam se – desila. S njom su se, a da se nismo trudili da tako bude, ljudske zajednice promenile. Agrarna proizvodnja prvi put je dovela do stvaranja osnovnog elementa prave ekonomije – viška vrednosti. Šta je to? To je proizvod zemlje koji ne samo što je dovoljan da nas prehrani i da nadomesti zrnevlje koje smo iskoristili ove godine (a koje smo ,,uštedeli" prethodne godine), već je to ono što preostaje i omogućuje gomilanje za buduću upotrebu – na primer, to su žitarice koje smo uskladištili bilo za teška vremena (u slučaju propasti sledećeg roda od grada), bilo da bi se iskoristile za sejanje naredne godine kako bi se povećao budući višak.
Ovde treba da obratiš pažnju na dve činjenice. Prvo, ulovljena divljač, riba i skupljeni plodovi i voće teško su mogli stvoriti višak s obzirom na to da su riba, zečevi i banane posle kraćeg vremena počinjali da se kvare i da trule (što se nije dešavalo sa žitom, kukuruzom, pirinčem, ječmom, koji su imali duži rok trajanja). Drugo, proizvodnja agrarnog viška izrodila je sledeća čuda ljudskog društva: pismo, dug, novac, države, vojske, sveštenstvo, birokratiju, tehnologiju, čak i prvi oblik biohemijskog rata. Krenimo, dakle, redom, da ih ispitamo jedno po jedno...
Pismo Arheolozi nas uče da se prvi oblik pisma pojavio u Mesopotamiji. Šta se beleži? Beleži se količina žitarica koju je svaki zemljoradnik stavio u zajednički silos. Sasvim logično. Budući da je bilo veoma teško da svaki zemljoradnik sagradi svoje spremište za skladištenje viška, bilo je lakše da postoji zajednički silos, pod kontrolom nadležnog lica, i da svaki zemljoradnik tu skladišti svoj rod. Taj vid skladištenja, međutim, zahtevao je dokaz da je, na primer, gospodin Nabuh stavio sto kilograma u skladište. Zaista, prvo pismo nastalo je kako bi se omogućilo izdavanje takve računovodstvene potvrde, to jest kako bi zemljoradnici mogli da pruže dokaz o količini žitarica koju su stavili u zajedničko spremište. Nije slučajno to što su se društva koja nisu imala potrebu za razvijanjem poljoprivrede, pošto je divljači i plodova bilo u izobilju (npr. društva Aboridžina u Australiji i starosedelaca u Severnoj Americi), zadovoljila slikarstvom i muzikom, pa nikada i nisu stvorila pismo.
Dug i novac Računovodstveni zapis o količini proizvoda, poput onog o pšenici koja je pripadala našem prijatelju gospodinu Nabuhu, bio je početak stvaranja duga i novca. Poznato nam je, opet na osnovu arheoloških nalaza, da su mnogi zaposleni dobijali platu u školjkama sa zapisanim brojevima što su predstavljali kilograme pšenice koje im je vladar dugovao za rad na njegovim poljima. S obzirom na to da pšenica na koju su se odnosili ti brojevi u tom trenutku možda još nije bila proizvedena, dotične školjke predstavljale su oblik vladarevog duga prema zaposlenom. U isto vreme one su bile i neka vrsta novca pošto su zaposleni te školjke koristili da bi kupovali potrebne proizvode.
Najzanimljiviji nalaz, međutim, ima veze s nastankom metalnog novca. Mnogi smatraju da je metalni novac stvoren da bi se koristio u raznim transakcijama i da bi pri tome prelazio iz ruke u ruku. Ipak, nije bilo tako. Metalni novac je, bar u Mesopotamiji, korišćen da bi se beležila raspodela poljoprivrednog viška mnogo pre nego što je taj novac nastao! Postoje podaci o tome da su u nekom trenutku vlasnička prava u odnosu na žitarice koje su čuvane u zajedničkim skladištima zapisivana na osnovu virtuelnih metalnih novčića. Virtuelnih? Da, virtuelnih! U računovođinoj knjizi stajalo je, na primer, sledeće: ,,Gospodin Nabuh ima pravo na žitarice u vrednosti tri metalna novčića."
Ono što je u čitavoj toj priči zanimljivo jeste činjenica da ti novčići uopšte nisu postojali (jer su iskovani tek nekoliko stotina godina kasnije) ili ih je bilo vrlo malo, a zbog njihove velike težine nisu pušteni u opticaj. Tako su transakcije s delovima viška sprovođene na osnovu virtuelnih novčanih jedinica. Tako nešto, međutim, zahtevalo je ono što nazivamo poverenjem ili na latinskom credere (a na engleskom credit) – ,,poverenje" da te virtuelne jedinice imaju razmensku vrednost i da stoga vredi potruditi se i zaraditi ih svojim radom.
Da bi, međutim, takvo poverenje postojalo, bilo je potrebno nešto što podseća na ono što mi nazivamo državom – kolektivna institucija koja preživljava smrt vladara i koja može da ulije poverenje da će s vremenom svakom biti dodeljen deo viška koji mu pripada.
Država, birokratija i vojska Dug, novac, poverenje i država, dakle, idu ruku podruku. Bez duga nema lakog načina raspolaganja poljoprivrednim viškom. Istog trenutka kad se rodio dug pojavio se i novac. Da bi se, međutim, obezbedila vrednost novca, postojala je potreba za kolektivnom institucijom – državom – koja bi garantovala njegovu verodostojnost. Naravno, postojanje države nemoguće je bez viška, budući da su državi potrebni činovnici za javne poslove (na primer u sudovima, gde se rešavaju sporovi koji proističu iz neslaganja oko toga ko kome i koliko duguje), zatim policija radi zaštite vlasničkih prava i, neizostavno, vladari, koji svakako zahtevaju visok životni standard. Ništa od svega toga ne može se održati bez popriličnog viška, od kojeg svi oni žive a da ne rade na poljima. U isto vreme, bez viška ne bi mogla postojati ni organizovana vojska, a bez organizovane vojske vlast vladara i, uopšte, država ne bi mogla da se nametne sve dok bi društveni višak bio podložan delovanju spoljašnjih činilaca.
Sveštenstvo Sve države koje su nastale u agrarnim društvima, ako pogledamo istorijski, raspolagale su viškom na užasno nepravedan način, u korist društvenih, političkih i vojnih moćnika. Koliko god da su, međutim, vlastodršci bili moćni, oni nikada nisu bili dovoljno moćni pred velikom većinom obespravljenih zemljoradnika, koji su, ujedinjeni, za nekoliko sati mogli da svrgnu režim što ih je ugnjetavao.
Kako su, dakle, vlastodršci uspevali da održe svoju vlast i da, neometani od većine, raspolažu viškom u sopstvenu korist? Odgovor je: zahvaljujući razvoju posebne ideologije koja im je davala legitimitet i uveravala većinu da vlastodršci imaju pravo na to da drže svu vlast u svojim rukama. Da tako mora biti. Zbog njihove plave krvi. Da njihovo pravo na vlast potiče od više sile. Da je božja volja da sve bude tako kako jeste.
Bez te dominantne ideje koja joj je davala legitimitet za državnu hegemonističku vlast ne bi bilo nikakve nade. Neko je morao da joj daje legitimitet. Da stoji pored vladara kao predstavnik ,,više" sile na zemlji i da blagosilja vlast hegemona. Naravno, to nije mogla biti samo jedna ličnost, kao u plemenima pre ,,izuma" agrarnih ekonomija, čiji je višak učinio složenijom društvenu i birokratsku organizaciju društva. Kao što je država morala imati kontinuitet i opstajati i posle smrti vladara, tako je i ideološko pokriće državne vlasti moralo da se institucionalizuje uz pomoć sveštenstva koje je ,,otkrivalo" i ustanovljavalo rituale što su, oslanjajući se na predrasude ljudi uplašenih pred smrću, legalizovali pre svega samo sveštenstvo, a onda i vladarevu vlast nad državom. Bez viška, međutim, ne bi bilo nikakvog razloga za stvaranje složenog sveštenstva, niti bi bilo moguće održavati ga (s obzirom na to da njegovi pripadnici ništa nisu proizvodili).
Tehnologija Ljudski um uspeo je da sprovede tehnološke revolucije mnogo pre izuma poljoprivrede – na primer, kad se otpočelo s korišćenjem metala ili vatre. Poljoprivredni višak, međutim, dao je tehnološkom napretku neviđeno ubrzanje. Sasvim logično. Prvo i osnovno, on je oslobodio najbolje ,,izumitelje" potrebe da love divljač kako bi se prehranili. U meri u kojoj su njihovi izumi (na primer, oruđe korisno u polju, oružje za vojsku, nakit za vladara) bili poželjni, oni su primali deo agrarnog viška u zamenu za svoje proizvode. Štaviše, sama poljoprivredna ekonomija stvarala je tehnološke potrebe koje nisu postojale u prošlosti (na primer, potrebe za navodnjavanjem ili sistemom irigacionih kanala).
Biohemijski rat Višak je stvorio smrtonosne bakterije. Kad su se tone pšenice prvi put nagomilale u zajedničkim skladištima, a oko njih se, po selima i gradovima, nagurali mnogi ljudi, i to još sa životinjama koje su im bile potrebne (na primer, zbog mleka koje daju), ta hiperkoncentrisana biomasa pretvorila se u ogromnu biohemijsku laboratoriju u kojoj su se bakterije razvile velikom brzinom, a zatim su se razmnožile, mutirale i pretvorile u čudovišta (bar u poređenju sa onima koje su se do tada susretale u prirodi).
Pojavile su se nove svirepe i katastrofalne bolesti, koje su uzimale nebrojene žrtve. Ali su s vremenom poljoprivredne društvene ekonomije postale zavisne čak i od tih bakterija kolere, tifusa, od virusa gripa. Stanovnici su na sebi nosili milione tih smrtonosnih mikroorganizama, a nisu se od njih razboljevali. Tako, kada su napadali krajeve nastanjene plemenima koja nisu imala razvijenu poljoprivrednu proizvodnju, nije bilo potrebno da potegnu mač kako bi ih osvojili. Najobičniji stisak ruke bio je sasvim dovoljan da istrebi većinu protivnika.
Zaista, i u Australiji i u Americi mnogo je veći broj starosedelaca pomro od dodira s bakterijama koje su nosili evropski osvajači nego od napada topovima, mecima ili noževima. U nekim slučajevima evropski osvajači čak su se svesno posvećivali tom biohemijskom ratu. Postoje, na primer, podaci o tome da je u Americi čitavo jedno indijansko pleme istrebljeno kad im je izaslanstvo Evropljana kolonizatora poklonilo ćebad koja su, po planu, bila puna bakterija tifusa.
Povratak na pitanje: Zašto Britanci napadaju Aboridžine, a nije obrnuto? Vreme je da se vratimo na surovo pitanje od kojeg smo krenuli: Zašto su Britanci napali Australiju, a ne Aboridžini Englesku? Uopšteno govoreći, zašto su sve imperijalističke sile nastale na evroazijskom kontinentu i, u poslednje vreme, u Sjedinjenim Američkim Državama (od zametka koji je tamo emigrirao iz Evrope)? Kako se desilo da nijednu imperijalnu silu nisu stvorili crni ljudi u Africi ili u Australiji? Da li je to nešto u genima? Naravno da nije! Odgovor se krije u onome što sam prethodno naveo.
Videli smo da na početku beše višak. Bez poljoprivrednog viška ne bi bilo mogućnosti da se stvore vojske, autoritarne države, pismo, tehnologija, barut, prekookanski brodovi itd.
Videli smo kako su poljoprivredne države razvile čak i biohemijsko oružje sposobno da uništi članove društava koja nisu bila poljoprivredna, poput Aboridžina u Australiji. Videli smo kako u zemljama poput Australije, gde je hrane uvek bilo u izobilju (pošto su tri do četiri miliona ljudi, u harmoničnoj ,,saradnji" s prirodom, imala isključiv pristup flori i fauni kontinenta veličine Evrope), nikada nije bilo nikakvog razloga da se izume poljoprivredna tehnologija kako bi se gomilao višak.
Danas znamo (ti bar to vrlo dobro znaš) da su Aboridžini imali poeziju, muziku, kao i mitologiju izuzetno velike civilizacijske vrednosti. Nisu, međutim, imali sredstva za napadanje drugih naroda ili makar za odbranu. Dok su, nasuprot tome, Englezi, kao deo evroazijske kulturne paradigme, bili primorani, po logici stvari, da razviju višak i sve što uz njega ide: od prekookeanskih brodova do biohemijskog oružja. Tako da za Aboridžine nije bilo nikakve nade da će uspeti da prežive kada su Englezi stigli do obala Australije.
A Afrika? ,,A šta je sa Afrikom?", pitaćeš me vrlo pametno. ,,Zašto se nije pojavila makar jedna velika afrička sila koja bi bila kadra da ugrozi Evropu? Zašto je trgovina robovima bila jednosmerna ulica? Da nisu, na kraju, crni ljudi ipak bili manje sposobni od Evropljana?"
Ništa od svega toga ne stoji. Baci pogled na kartu i uporedi oblik Afrike sa oblikom Evroaziije. Prvo što ćeš uočiti jeste da je Afrika duguljasta. Počinje od Sredozemlja, pruža se južno do ekvatora i nastavlja se sve do umerene klimatske zone južne hemisfere. Drugim rečima, afrički kontinent proteže se kroz mnoge različite klimatske zone: od pustinje Sahare, preko suptropskih podsaharskih predela, pa kroz predele sa čisto tropskom klimom, do umerene klime južne Afrike. Obrati sad pažnju na oblik Evroazije. Suprotno od Afrike, koja se širi od severa ka jugu, Evroazija počinje od Atlantika i širi se na istok sve do obala Kine i Vijetnama na Tihom okeanu, što znači da je nekako ,,zdepasta" (ako mi dozvoliš da upotrebim ovaj izraz).
Šta to znači? Znači da možemo da pregazimo Evroaziju, od Tihog okeana do Atlantika, nailazeći pri tome na relativno male promene klime, što je u potpunoj suprotnosti sa Afrikom, gde se mora proći kroz mali milion klimatskih zona da bi se stiglo od Johanesburga do Egipta.
,,A zašto je to značajno?", pitaćeš. Jednostavno zato što afrička društva koja su razvila poljoprivrednu ekonomiju (na primer, u današnjem Zimbabveu) nikako nisu mogla da se rašire prema Evropi pošto je bilo nemoguće da njihove kulture uspeju severnije, bliže ekvatoru ili, još manje, u Sahari. Nasuprot tome, narodi Evroazije su, pošto su otkrili poljoprivrednu proizvodnju, imali mogućnost da se šire ka zapadu ili ka istoku kako su hteli, napadajući i osvajajući, prisvajajući višak ali i kulture naroda koje su osvajali, podražavajući njihovu tehnologiju i stvarajući čitave imperije. U Africi – zbog njene geografije – tako nešto nije bilo moguće.
Otkud, dakle, tolika nejednakost? Na nivou svetske raspodele dobara, činjenica da su Evropljani podjarmili Afriku, Australiju i Ameriku može se objasniti u potpunosti na osnovu prethodnog izlaganja o tome kako su objektivni geografski uslovi, zasnovani na uzročno­posledičnim zakonitostima, precizno doveli Aboridžine iz Australije, starosedeoce Amerike i većinu stanovnika Afrike u njihove današnje situacije. Kao što si mogla da primetiš, ništa od svega toga nema veze s genima belih, crnih, žutih ili crvenih ljudi. Ključ problema ne nalazi se nigde drugde do u gomilanju poljoprivrednog viška i u relativnoj lakoći ili teškoći geografskog širenja poljoprivrednih kultura, tako da je moguća međusobna podrška: a) gomilanja viškova, i b) stvaranja velikih državnih ekspanzionističkih tvorevina (imperijalističkih, kako smo ih nekad nazivali!).
Postoji, međutim, još jedan nivo na kojem se razvija nejednakost – unutar razvijenih društava. Kao što sam ti rekao govoreći o državi i religijskoj hijerarhiji koje su stvorili poljoprivredni viškovi, gomilanje viška zahtevalo je (i donelo) hiperkoncentraciju vlasti, a posledično i bogatstva u ruke malog broja ljudi. Ta nejednakost i zbog nejednake političke vlasti koju rađa ima težnju da samu sebe hrani – da se reprodukuje uvećavajući se.
Zaista, pristup nagomilanom višku daje ekonomsku i političku (čak i kulturnu) nadmoć, koja se može iskoristiti da bi se obezbedio još veći procenat budućeg viška. Jednostavnijim jezikom rečeno, mnogo je lakše zaraditi milion evra ako se već ima mnogo miliona evra. Naprotiv, ako se nema ništa, čak i zarada od hiljadu evra može izgledati kao neostvariv san.
Postoje, dakle, dva nivoa na kojima hara nejednakost. Prvi je svetski nivo, što objašnjava zašto su neke zemlje ušle u XX i XXI vek u potpunom siromaštvu, dok su druge imale sve prednosti moći i bogatstva, vrlo često zgrnutog pustošenjem siromašnih zemalja. Drugi nivo je u okviru samih društava. Štaviše, često se primećuje da su u najsiromašnijim zemljama (malobrojni) bogati bogatiji od mnogih bogataša bogatijih zemalja.
Priča koju sam ti ispričao u ovom poglavlju prati korene nejednakosti što se tiče proizvodnje ekonomskog viška u okviru prve tehnološke revolucije – razvoja poljoprivrede. Ovu priču nastaviću u sledećem poglavlju, gde će se jasno videti kako se razlike još povećavaju u okviru narednih tehnoloških revolucija (na primer, pronalaskom parne mašine ili kompjutera), koje su naročito doprinele stvaranju društva što ga vidiš i čuješ oko sebe. Ali pre toga jedan podstrek: Nemoj nikada da podlegneš iskušenju racionalizacije nejednakosti koju danas, kao dete, smatraš neprihvatljivom.
Nejednakost kao samoobnavljajuća ideologija Kadа sam se osvrnuo na sveštenstvo i njegovu ulogu, rekao sam da ono funkcioniše stvarajući ideologije koje legalizuju nejednaku i neravnopravnu raspodelu viška u očima svih – i onih koji imaju, i onih koji nemaju. Ono funkcioniše delotvorno, na nivou na kom stvara mrežu verovanja, nešto poput mitologije koja pomaže u reprodukciji viška i njegove neravnopravne raspodele.
Ako o tome razmisliš, videćeš da se ništa ne reprodukuje lakše od ubeđenja bogatih da su ,,oni dostojni" onoga što im pripada. Od malih nogu sistematski ubeđuješ sebe (kao i sva deca) da ti tvoje igračke, tvoja odeća, tvoja kuća po svakom pravu pripadaju. Naš mozak automatski smatra: ,,Imam X" = ,,X mi pripada". To je psihološka osnova na kojoj se temelji ideološki proces koji ubeđuje one što imaju moć i bogatstvo (uglavnom su to iste osobe) da je ,,ispravno", ,,pravedno" i ,,neophodno" da oni imaju mnogo, a da ,,oni drugi" imaju mnogo manje.
Nemoj im to uzimati za zlo. Nezamislivo je koliko je lako ubediti sebe da je raspodela koju primećujemo, pogotovo kad nam ide u prilog, ,,logična", ,,prirodna" i ,,pravedna". Kad osetiš da si spremna da podlegneš takvim mislima, seti se onog što smo govorili na početku: kako je, uprkos tome što se sve bebe rađaju podjednako golišave, nekoj od te dece predodređeno da budu odenuta u preskupa odelca, dok su druga osuđena na glad, eksploataciju i bedu. Sačuvaj u svojoj duši odbojnost prema takvoj stvarnosti kao jedino ,,logičnoj", ,,prirodnoj" i ,,pravednoj".
Prevela sa grčkog Mina Radulović
Iz knjige Yanisa Varoufakisa ,,Ovaj svet može da bude bolji – Moji razgovori s ćerkom o ekonomiji", Kreativni centar 2015.
Peščanik.net, 06.06.2015.

[Father Jape]

https://twitter.com/newscientist/status/608729799603949568

[Meho Krljic]

Pominjali smo već kako predstavnici EU i SAD pregovaraju o transatlantskom partnerstvu koje treba da olakša trgovinu između dva entiteta ali koje će, vele, za evropske partnere značiti da se odriču dela državnog suvereniteta na račun američkih korporacija koje će imati pravo da izvode države na sudove zbog zakona koji im ometaju trgovinske planove. Sve je još u domenu spekulacija pošto se pregovori vode iza zatvorenih vrata i evropska javnost o njima saznaje kojekakvim kanalima.

E, da bismo videli da to sve nije bez vraga, evo detalja o transpacifičkom partnerstvu koje je isto bilo dizajnirano iza zatvorenih vrata ali sada saznajemo da su većinu stavki napisali korporacijski lobisti:



Revealed Emails Show How Industry Lobbyists Basically Wrote The TPP



Back in 2013, we wrote about a FOIA lawsuit that was filed by William New at IP Watch. After trying to find out more information on the TPP by filing Freedom of Information Act (FOIA) requests, and being told that they were classified as "national security information" (no, seriously), New teamed up with Yale's Media Freedom and Information Access Clinic to sue. As part of that lawsuit, the USTR has now released a bunch of internal emails concerning TPP negotiations, and IP Watch has a full writeup showing how industry lobbyists influenced the TPP agreement, to the point that one is even openly celebrating that the USTR version copied his own text word for word. > What is striking in the emails is not that government negotiators seek expertise and advice from leading industry figures. But the emails reveal a close-knit relationship between negotiators and the industry advisors that is likely unmatched by any other stakeholders. The article highlights numerous examples of what appear to be very chummy relationships between the USTR and the "cleared advisors" from places like the RIAA, the MPAA and the ESA. They regularly share text and have very informal discussions, scheduling phone calls and get togethers to further discuss. This really isn't that surprising, given that the USTR is somewhat infamous for its revolving door with lobbyists who work on these issues. In fact, one of the main USTR officials in the emails that IP Watch got is Stan McCoy, who was the long term lead negotiator on "intellectual property" issues. But he's no longer at the USTR -- he now works for the MPAA.

You can read through the emails, embedded below, which show a very, very chummy relationship, which is quite different from how the USTR seems to act with people who are actually more concerned about what's in the TPP (and I can use personal experience on that...). Of course, you'll notice that the USTR still went heavy on the black ink budget, so most of the useful stuff is redacted. Often entire emails other than the salutation and signature line are redacted.

Perhaps the most incredible, is the email from Jim DeLisi, from Fanwood Chemical, to Barbara Weisel, a USTR official, where DeLisi raves that he's just looked over the latest text, and is gleeful to see that the the rules that have been agreed up on are "our rules" (i.e., the lobbyists'), even to the point that he (somewhat confusingly) insists "someone owes USTR a royalty payment." While it appears he's got the whole royalty system backwards (you'd think an "IP advisor" would know better...) the point is pretty clear: the lobbyists wrote the rules, and the USTR just put them into the agreement. Weisel's response? "Well there's a bit of good news..."





Sledite link u naslovu da biste videli same mejlove.

[scallop]

treba da olakša trgovinu između dva entiteta

To je laž. Uvek se radilo o kontroli, a kontrola nije olakšanje.

[Meho Krljic]

Ne treba da se previše osvrćemo na moje izuzetno grubo sažimanje dosta kompleksnih fenomena. "Olakšanje" u ovom smislu znači, kako kaže ovaj Gardijanov članak "The purpose of the Transatlantic Trade and Investment Partnership is to remove the regulatory differences between the US and European nations." Dakle da se "usklade regulative" što znači manje administrativnog posla, što znači olakšanje ali svakako i veću kontrolu od strane poslovnih entiteta a manju kontrolu od strane državnih administracija.

[scallop]

Neko mora, jer ovako bivamo zavedeni dezinformacijama. Još se nije desilo da su Ameri "podesili" neku svoju regulativu.

[Meho Krljic]

Naravno, oni znaju da su potrebniji Evropi nego Evropa njima. Mislim, pa nisu ih slučajno posvađali sa Rusima, uterali ih u sankcije koje nanose štetu evropskoj privredi dok Amerika nema nikakve sankcije prema Rusiji 

[scallop]

Naravno. I svoju recesionu krizu 2007. su očas posla pretovarili Evropi, pa se još pitamo šta nas je zadesilo.

[varvarin]

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2015&mm=06&dd=17&nav_id=1005238

Grčka: Izgleda da odlazimo

Grčka će verovatno napustiti evrozonu i EU ukoliko ne postigne sporazum sa kreditorima, saopštila je centralna banka zemlje, a prenosi AFP...

[džin tonik]

na zalost, ne vjerujem da smo te srece.
iako, kroz povijest grci odigrase ovaj scenario nekoliko puta. hm. zivimo u nadi.

[varvarin]

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=06&dd=18&nav_category=78&nav_id=1005604


Cipras iznenada odlazi kod Putina

Aleksis Cipras, premijer Grčke koja je zaglavila u pregovorima s poveriocima, danas iznenada putuje u Rusiju, na sastanak s predsednikom Vladimirom Putinom.

[scallop]

Dobro je da niko nema tapiju na tuđu zemlju. To je jedino pravo malih.

[džin tonik]

iako mi dodje zao cak i jednih rusa. recimo bar malo. skoro. ipak sebicno pozdravljam mogucnost da se njima priparazite grcki revolucionari. putine, nemoj iznevjeriti.

[Filaret]

Jug je jug, a sever je drugo. Dok američki tankeri ne pristanu u nekoj luci na Moravi verovatno ćemo ruski gas kupovati od Nemaca i Holanđana... 




Руска компанија ,,Гаспром" заједно са ,,E.ОН", ,,Шел" и ,,О-Ем-Ве" изградиће гасовод од Русије до Немачке преко Балтичког мора. Капацитет гасовода ће износити 55 милијарди кубних метара гаса.[/size]



http://rs.sputniknews.com/ekonomija/20150618/2634288.html

[džin tonik]

mene plasi zamka koja se krije i u potencijalno malo vjerojatnom sretnom ishodu grcke krize, t.j. odlasku burzoazijske ljevice iz eu-a: postoji opasnost da uvedu rublje. a ne bi valjalo da rusija opet poklekne, tek sto se malo oporavila, te zavrsi ovaj konstruktivni i preko potrebni hladni rat.

[Albedo 0]

jbt, koliko sranja se nakupilo za par dana, moralo je nešto veliko da se sprema

dodatak na Filaretov tekst, Dačić govori da Rusi sutra potpisuju gasni sporazum s Grcima

http://www.blic.rs/Vesti/Politika/568872/Dacic-Nisam-mogao-da-zamislim-da-ce-funkcioneri-EU-biti-toliko-licemerni

ne znam jel to znači da su Britanci izvisili iz toka, pa su zato krenuli sa Srebrenicom/Orićem/Haradinajom da seru, ili će da se omaste preko Rojal Dač Šela, pa će i rezolucija da bude odbijena, ko će ga znati, možda i Naser sleti u Beograd

mada, pusti snovi, al ovo su već zaebane stvari

[Albedo 0]

inače, jel objavio koji domaći medij ovo za baltičke gasovode?

[varvarin]

Da li je počelo??
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2015&mm=06&dd=26&nav_category=78&nav_id=1008697

FR: Napad islamista u fabrici, žrtvi odsekli glavu

[Meho Krljic]

Počelo je valjda još sa Čarlijem Hebdom? Ovo je nastavak.

[Anomander Rejk]

Naravno-za razliku od Kumanova, ovo je smesta proglašeno terorizmom.
Napad i u Tunisu.

[varvarin]

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2015&mm=06&dd=27&nav_id=1008983

Cipras: Dosta ucena, idemo na referendum

Grčki premijer Aleksis Cipras odlučio je da prepusti narodu odluku o budućnosti zemlje i posle hitne sednice kabineta zakazao je referendum za nedelju, 5. jul.

..."Ovi predlozi, koji očigledno narušavaju evropska pravila i osnovna prava na rad, jednakost i dostojanstvo, pokazuju da cilj nekih partnera i institucija nije bio da se nađe rešenje koje odgovara svim stranama, veće poniženje jednog naroda", rekao je Cipras.

[RedSonja]

gledaj ove degenrične komentare kako se tapšu po ramenu

Kad malo bolje razmislim ovo me podseca na Milosevica kad je raspisao referendum o stranom mesanju. Narod je rekao "ne" i to je dovelo do bombardovanja, da je narod znao punu istinu mislim da bi bilo jedno veliko da. Tako i ovde, prica narodu price kako ih ponizavaju i sl. nadajuci da ce narod reci "ne", a onda ce to "ne" da iskoristi zajedno sa svojim pajtasima da sprovede svoju suludu politiku i jos vise osiromasi narod. Za to vreme on ce kao premijer da uziva u blagodetima i da se bogati, a narod ce da struze kontejnere kao sto smo i mi. . . A opet, ako narod kaze "da" onda ce da bude vi ste to tako trazili i ja cu to da uradim, a onda sa druge strane on i njegovi pajtasi ce opet da ojade narod i da zgrnu novce, a narod ~ pa sam si trazio siromastvo sta se bunis. . .
(Pero, 27. jun 2015 01:53)

Upravo tako!
Potez je vrlo kvaran, ovim Ciprad otklanja bilo kakvu odgovornost sa sebe, ali i tako nesposoban za donošenje odluka ostaje na vlasti. Balkanaski prevarant se sakriva iza naroda! Jadno i bedno!

[eddie coyle]

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2015&mm=06&dd=27&nav_id=1009019

[varvarin]

Zanimljivo.

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2015&mm=06&dd=27&nav_id=1009136

Nemci očajni, mole za mir sa Rusijom
Nemački preduzetnici ponovo su zatražili da se ukinu sankcije Rusiji.

"...Prema njegovim proračunima, izvoz proizvoda iz Nemačke u Rusiju smanjen je za četvrtinu, što izraženo u novcu iznosi devet milijardi. Broj radnih mesta u zemlji mogao bi da se smanji za 150.000, a u celoj Evropi ta cifra bi mogla da dostigne dva miliona. "

[Albedo 0]

'nači gubitak EU nije ni 1% gdp-a, paz' kad Merkelovoj klecaju koljena

[džin tonik]

tko ne pamti: grci su vec jednom unistili euro, a slicnu igru odigrali nekoliko puta kroz povijest.
ne sad da ih krivim sto su to sto jesu, malo se namuljali u dragu nam valutu i sl.
vise pametnjakovice koji omoguce parazitu cija se privreda zasniva na nesto turizma i tri ovce, afunkcionalna bez inflacije, etc. neograniceni pristup trzistu kapitala, kao, trziste ce regulirati, aha.
kulminacija pljacke zapadnjackih socijalnih sistema i drustvene imovine (kroz banke).

[lilit]

gledaj ove degenrične komentare kako se tapšu po ramenu

Kad malo bolje razmislim ovo me podseca na Milosevica kad je raspisao referendum o stranom mesanju. Narod je rekao "ne" i to je dovelo do bombardovanja, da je narod znao punu istinu mislim da bi bilo jedno veliko da. Tako i ovde, prica narodu price kako ih ponizavaju i sl. nadajuci da ce narod reci "ne", a onda ce to "ne" da iskoristi zajedno sa svojim pajtasima da sprovede svoju suludu politiku i jos vise osiromasi narod. Za to vreme on ce kao premijer da uziva u blagodetima i da se bogati, a narod ce da struze kontejnere kao sto smo i mi. . . A opet, ako narod kaze "da" onda ce da bude vi ste to tako trazili i ja cu to da uradim, a onda sa druge strane on i njegovi pajtasi ce opet da ojade narod i da zgrnu novce, a narod ~ pa sam si trazio siromastvo sta se bunis. . .
(Pero, 27. jun 2015 01:53)

Upravo tako!
Potez je vrlo kvaran, ovim Ciprad otklanja bilo kakvu odgovornost sa sebe, ali i tako nesposoban za donošenje odluka ostaje na vlasti. Balkanaski prevarant se sakriva iza naroda! Jadno i bedno!

Nije loše čitati Krugmana s vremena  na vreme.
http://pescanik.net/evropski-trenutak-istine/

[scallop]

Dokle god svet ne razbije globalno finansijsko poslovanje zasnovano na dolarima bez pokrića, svi će postepeno zapadati u dužničko ropstvo.

[Meho Krljic]

Krugman u nastavku:


       Grisis

OK, this is real: Greek banks closed, capital controls imposed. Grexit isn't a hard stretch from here — the much feared mother of all bank runs has already happened, which means that the cost-benefit analysis starting from here is much more favorable to euro exit than it ever was before.

Clearly, though, some decisions now have to wait on the referendum.

I would vote no, for two reasons. First, much as the prospect of euro exit frightens everyone — me included — the troika is now effectively demanding that the policy regime of the past five years be continued indefinitely. Where is the hope in that? Maybe, just maybe, the willingness to leave will inspire a rethink, although probably not. But even so, devaluation couldn't create that much more chaos than already exists, and would pave the way for eventual recovery, just as it has in many other times and places. Greece is not that different.

Second, the political implications of a yes vote would be deeply troubling. The troika clearly did a reverse Corleone — they made Tsipras an offer he can't accept, and presumably did this knowingly. So the ultimatum was, in effect, a move to replace the Greek government. And even if you don't like Syriza, that has to be disturbing for anyone who believes in European ideals.

A strange logistical note: I'm on semi-vacation this week, doing a bicycle trip in an undisclosed location. It's only a semi-vacation because I didn't negotiate any days off the column; I'll be in tomorrow's paper (hmm, I wonder what the subject is) and have worked the logistics so as to make Friday's column doable too. I was planning to do little if any blogging, and will in any case do less than I might have otherwise given the events.

[džin tonik]

taj krugman je genijalac, nesto poput svjetla na kraju tunela za svakog skolarca. predivno.

[varvarin]

http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2015&mm=06&dd=29&nav_id=1009637

Gardijan: Grčka kriza kao sarajevski atentat

Ishod referenduma u Grčkoj mogao bi da ostavi velike posledice po evrozonu, baš kao što je sarajevski atentat pre više od veka promenio Evropu, piše "Gardijan".

[Albedo 0]

hm, ne vjerujem da Grčka može nešto ekonomski da uradi, ali samim tim što izlazi na Mediteran i da Rusi jedva čekaju da se dočepaju toplog mora, to su već neke druge stvari

ali kako sam izlazak Grčke iz evrozone može da ugrozi evro, muva ujela međeda

[Meho Krljic]

Pa, videćemo. Procena je da Grčka, difoltovanjem, samo Nemačku ima da ošteti za više od osamdeset milijardi evrića a i druge zemlje evrozone su prilično ekspouzovane (podaci na Blumbergovom sajtu). Videćemo kako će se to rešavati ako do toga dođe ali pričamo o ozbiljnoj količini para koja možda može da naudi ekonomijama diljem EU. 

[Albedo 0]

čitav grčki dug ne čini 3% EU ekonomije

ne kažem da je to malo, al da uništi evro, pa kako?

mislim, volio bih da vidim uvjerljiv dokaz dal bi evro propo ili ne, ko ne bi, al po meni dug Grčke je 300 milijardi a gdp EU je 14 biliona (dakle, hiljada milijardi)

muva i međed

[Meho Krljic]

Ma, videćemo, ja nemam dovoljno znanja da o tome ozbiljno pričam. Jutros sam gledao Krulja kako objašnjava da ovo može da ima ripple effect koji će da devaluira vrednost državnih obveznica svih država evrozone po principu "ako može Grčka da se pravi da dugovi nisu bitni, možemo i mi" pa to daje dalje posledice po ekonomiju i likvidnost nacionalnih privreda. Ali ovde bi stvarno neko pozvaniji trebalo da se uključi u raspravu.