World today (Ni Srbija ni zemlje u okruženju)

[Anomander Rejk]

Pitanje za Llilit 
vidimo da je u velikim zapadnoevropskim zemljama, i mnogoljudnim- poprilično žrtava ( osim Nemačke, gde je dosta zaraženih ali srazmerno manje umrlih ), Italija, Španija, Francuska, Britanija...
kako se taj scenario nije dogodio u velikim i mnogoljudnim istočnoevropskim državama-Rusiji, Poljskoj, Ukrajini,koji imaju daleko manje zaraženih i stradalih? u čemu je stvar?
jesu li preduzeli neke bolje mere, ili su neke preduzeli na vreme? ili kod njih tek sledi vrhunac epidemije?
ili neki drugi razlog ima?
čisto me zanima jer ne mogu dokučiti zbog čega tako poludi da kažem virus u pojedinim zemljama,
a u drugim ne, a sumnjam npr. da Ukrajina ima neki fantastičan zdravstveni sistem...

[mac]

Dok Lilit ne odgovori evo ti od mene. Istočne zemlje ne detektuju zaražene kao što to rade zapadne. Samo oni koji se osećaju toliko loše da procene da će im biti bolje u državnoj bolnici nego kod kuće će se prijaviti u navedenu bolnicu. Drugo, gustina naseljenosti je manja u istočnim zemljama, pa je i brzina širenja bolesti manja. Treće, može biti da je stanovništvo disciplinovanije u istočnim zemljama, i bolje poštuje naredbe s vrha, a i vrh ima jače metode prisile i kontrole stanovništva, nasleđene iz ranijih vremena. Četvrto, u istočnim zemljama sve dolazi sa zapada sa zakašnjenjem, pa i bolesti, i zato istočne zemlje imaju više vremena da se pripreme i da uče na greškama drugih.

[Anomander Rejk]

Peto, možda i manje putuju, manje dolazaka iz inostranih žarišta.
Mada, to baš i ne važi za Ruse, oni poprilično putuju.

[džin tonik]

imate dva moguca scenarija:
ili su ischgl, utakmice i sl. doista slucajno odigrale nesretnu presudnu ulogu ili, a to je ono zasto vlasti naskakuju na podatke lociranja kretnji mobitela i smartfona: imate ciljane zaraze. ne zanima pracenje potencijalnog krsenja izolacije putem kretnje mobitela, vec rekonstrukcija podudara li se koja kretnja opetovano sa pojavom zarista.

[džin tonik]

Boris Johnson hospitaliziran: Simptomi koronavirusa se ne povlače

Britanski premijer Boris Johnson hospitaliziran je, a vijest je potvrdila glasnogovornica Downing Streeta.

Po pisanju britanskih medija, riječ je o prevenciji budući da se njegovi simptomi ne smanjuju ni deset dana nakon što je testiran.

"Prema savjetu svog liječnika, premijer je večeras primljen u bolnicu na ispitivanja. Ovo je korak predostrožnosti", tvrdi glasnogovornica.

"Premijer se zahvaljuje medicinskom osoblju Nacionalne zdravstvene službe (NHS) na nevjerojatnom napornom radu i poziva javnost da slijedi vladine savjete da ostanu kod kuće i spase živote.", poručila je.

Podsjetimo, britanski premijer Boris Johnson pozitivan je na koronavirus i nalazio se u samoizolaciji od 27. ožujka. 55-godišnji Johnson dobio je blage simptome samo dan nakon što je u donjem domu britanskog parlamenta odgovarao na pitanja zastupnika.

"Dobio sam blage simptome koronavirusa, temperaturu i kašalj, testirao sam se prema savjetu liječnika te sam pozitivan", kazao je tada.

Carrie Symonds, trudna zaručnica britanskog premijera Borisa Johnsona, rekla je da je proteklih tjedan dana provela u krevetu sa simptomima Covida-19 no da se nakon sedam dana odmora osjeća snažnijom i sada se oporavlja.

Britanci su među osam virusom najpogođenijih država, nakon Sjedinjenih Država, Italije, Kine, Španjolske, Njemačke, Francuske i Irana.

[lilit]

Pitanje za Llilit 
vidimo da je u velikim zapadnoevropskim zemljama, i mnogoljudnim- poprilično žrtava ( osim Nemačke, gde je dosta zaraženih ali srazmerno manje umrlih ), Italija, Španija, Francuska, Britanija...
kako se taj scenario nije dogodio u velikim i mnogoljudnim istočnoevropskim državama-Rusiji, Poljskoj, Ukrajini,koji imaju daleko manje zaraženih i stradalih? u čemu je stvar?
jesu li preduzeli neke bolje mere, ili su neke preduzeli na vreme? ili kod njih tek sledi vrhunac epidemije?
ili neki drugi razlog ima?
čisto me zanima jer ne mogu dokučiti zbog čega tako poludi da kažem virus u pojedinim zemljama,
a u drugim ne, a sumnjam npr. da Ukrajina ima neki fantastičan zdravstveni sistem...

sorry što kasnim! pos'o melje a bogami i kuhanje. 

u saglasju sam sa svim što je mac napisao, a rekla bih i da se izveštava drugačije. imam prijatelje trenutno na radu u turkmenistanu, kazahstanu i ukrajini, i u svim tim državama se ne može čuti previše o covidu. turkmenistan prednjači u tome, nisam sigurna da kod njih (zvanično) ima i neki HIV kejs.


pored macovih odgovora, ubaciću i jedan razlog zasnovan na određenim (opravdanim) naučnim hipotezama. delovi naučne zajednice su krenuli u korelacije i našli da je u zemljama koje su imale obaveznu BCG vakcinu nakon rođenja, broj slučajeva značajno manji. trenutne hipoteze se zasnivaju na određenoj karakteristici imunskog sistema koja se zove trained immunity što je prilično kontroverzna tema u današnoj imunologiji al i ja verujem da tu ima nešto.
imunolog michael netea je krenuo s konceptom da i urođena imunost pravi neku vrstu, let's say, nespecifične imunosti.


ukratko i trudiću se da ne komplikujem: imunski sistem se ugrubo deli na urođeni i adaptivni. urođeni je brz, al nespecifičan i predstavlja prvi nivo odbrane protiv patogena. bez urođenog ne bi bilo adaptivnog imunskog sistema jer urođeni postavlja scenu da adaptivni može da uđe i efikasno odradi posao. adaptivni je spor, ali visoko specifičan, plus, nakon što izađe na kraj sa patogenom, napravi memoriju (neka je kratkoročna, neka dugoročna...ima tu milion faktora al nebitno za ovu priču).


do pojave trained immunity hipoteze, smatralo se da urođeni imunski sistem nema sposobnost memorisanja. trenutno su u toku istraživanja da se vidi da li ima ili nema, al ako i ima (to je na nivou nekih epigenetskih i metaboličkih promena među ćelijama koje pripadaju urođenom imunskom sistemu), ta memorija sigurno nije specifična kao ona koju ima adaptivni imunski sistem.


evo relativno jednostavna ilustracija:





naravno, već imamo prilično osnovanu kritiku hipoteze da BCG vakcinacija ima veze sa prevalencom covida:
https://naturemicrobiologycommunity.nature.com/users/36050-emily-maclean/posts/64892-universal-bcg-vaccination-and-protection-against-covid-19-critique-of-an-ecological-study




btw, trained immunity (nevezano za BCG vakcinaciju) je jedan od delova mog trenutnog researcha. funny je što sam baš to prezentovala u pekingu na svetskoj imunološkoj konferenciji krajem oktobra. bilo je i puno ljudi iz wuhana. 

[Meho Krljic]

turkmenistan prednjači u tome, nisam sigurna da kod njih (zvanično) ima i neki HIV kejs.

Za danas ne znam, mrzi me da proveravam, ali pre nekih 16 godina kada sam bio na sastanku u Bodrumu, pa su svi pričali o svojim zemljama, žena iz Turkmenistana je pričala da zvanično imaju jedan HIV slučaj i da je taj muškarac, naravno u zatvoru.


Inače, zapadne zemlje imaju i značajno veći broj radnika iz Kine nego ove na istoku Evrope i to bi, možda, moglo da bude dodatni delić slagalice.

[Aco Popara Zver]

u zemljama koje su imale obaveznu BCG vakcinu nakon rođenja, broj slučajeva značajno manji. trenutne hipoteze se zasnivaju na određenoj karakteristici imunskog sistema koja se zove trained immunity što je prilično kontroverzna tema u današnoj imunologiji al i ja verujem da tu ima nešto.

pa to i Nestorović priča 

moro sam

[lilit]

batooooo! 

ma ne priča on to nego se tebi samo čini da priča jer nisi u stanju da razlikuješ. 

[Aco Popara Zver]

Nestorović po televizijama pola mjeseca priča o beseže vakcini, kasniš!

[Onaj stari Sendmen]

u zemljama koje su imale obaveznu BCG vakcinu nakon rođenja, broj slučajeva značajno manji

Koliko je realno da se tako nešto priča, ako uzimaju kao primer tih zemalja Španiju, koja je imala praktično najveću smrtnost od korone od svih zemalja...

[lilit]

jedna od velikog broja hipoteza. nije teorija, nije aksiom.
a i  correlation is not causation.
pročitaj link koji sam ostavila u istom postu, jako lepo opovrgnuto.

a ne moraš do španije, eto ti srbija, pa se već iskače. al dobro, ne treba se ljudima ubijati svaka nada. a sigurno ne treba dodati i da ta vakcina nije efikasna protiv onoga zbog čega je napravljena. 

[Onaj stari Sendmen]

Čini se da šveđani ipak ne odustaju...

"Totalna blokada pravi veću štetu nego koronavirus": Poznati švedski lekar podržava mere svoje vlade

Od "cirkuske atrakcije" o kojoj govori čitav svet zatvoren u svoja četiri zida, do zemlje koja je svojom taktikom za borbu protiv koronavirusa izabrala i strepnju i iščekivanje šta bi moglo da se dogodi.

Ipak, poznati švedski neurolog i anesteziolog Klaes Hultling smatra da je to dobar model.

"Mi smo zauzeli drukčiju taktiku i u tome podržavam našu vladu. Trenutno niko u svetu nema tačne smernice kako se boriti protiv ove bolesti. Švedska strategija ne govori da je virus slab i da ga podcenjujemo, naprotiv svesni smo situacije, ali nema dokaza da će strogi karantin biti bolja opcija od ovog našeg modela. Tek ćemo nakon šest meseci moći podvući crtu i reći čiji je pristup bio bolji. Takođe, mentalitet Šveđana, da se neko sada ne uvredi, malo je drukčiji od, recimo to tako, ležernijih ljudi s Mediterana. Nama ne trebaju naredbe i policijski čas da bi poslušali preporuke zdravstvenih vlasti. Ako nam se kaže ne družite se jer tako ugrožavate druge ljude, e onda se nećemo ni družiti jer smo uviđavni i ne želimo da se neko zarazi", rekao je Hultling u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.

On ističe da je rizik od apsolutnog karantina u ekonomskom smislu ogroman.

"Ne možete uništiti celu ekonomiju, zatvoriti sve u kuće, a niste sigurni kako će ta mera zaista uticati na epidemiju. Mera totalne blokade, sigurno je, može uništiti ekonomiju i živote građana, te nas pogoditi i gore od virusa. Totalni karantin, vidimo na primeru nekih zemalja, deluje, ali po koju cenu i do kada bi se trebalo držati takve taktike", pita se Hultling.

Tvrdi i da nikada u svojoj višedecenijskoj karijeri nije video hladnjače ispred bolnice u koje bi trebalo smestitit tela.

"To dovoljno pokazuje da je situacija ozbiljna. Ali nismo nemoćni, toliko puta navedena mera socijalne izolacije zaista deluje. Virus moramo upoznati, identifikovati puteve širenje, a ne jednostavno zatvoriti sve, jer to dugoročno nije dobra taktika. Pogledajte zemlje oko nas koje su zatvorile sve, a opet imaju krivulju bolesti kao i mi, čak i goru. No, moram se ograditi i napomenuti da ono što deluje u Švedskoj možda i nebi delovalo u drugim zemljama", zaključuje on.

[džin tonik]

Desetine Kineza proterane iz Moskve, nisu poštovali mere sprečavanja širenja koronavirusa

"Kažnjeno je nekoliko stotina, a proterano nekoliko desetina kineskih turista, ali to je bilo dovoljno, kako bi svi shvatili da nema šale i da svi treba da se nalaze u izolaciji", rekao je gradonačelnik Moskve Sobjanjin.

On je istakao da je doneta odluka o "inspekcijama u prevozu kineskih državljana", prenosi Sputnjik.

"Počeli smo naprosto generalno da proveravamo sve koji koriste javni prevoz. To je, naravno, izazvalo negativan odjek", dodao je gradonačelnik.

Zamenica gradonačelnika prestonice za socijalni razvoj Anastasija Rakova je u februaru izjavila da iz Moskve deportuju 88 stranaca zbog kršenja režima izolacije koji je uveden zbog koronavirusa.

U Moskvi je radi sprečavanja širenja koronavirusa, odlukom gradonačelnika Sergeja Sobjanjina, od 30. marta stupio na snagu režim sveopšte samoizolacije bez obzira na uzrast.

Ruski predsednik Vladimir Putin je zbog pandemije koronavirusa 2. aprila produžio neradnu nedelju do kraja meseca, kako bi se usporilo širenje zaraze.

Prema poslednjim podacima, ukupan broj obolelih u Rusiji dostigao je 10.131, a preminulo je 76 osoba, a ozdravilo 698 osoba.

[Onaj stari Sendmen]

David Lynch Predicts a 'More Spiritual, Much Kinder' World After Quarantine Ends

The director is spending his days quarantined in Los Angeles making lamps in his woodshop.

David Lynch is choosing to remain hopeful in these dark times. The "Mulholland Drive" and "Twin Peaks" director is quarantining at his home in Los Angeles and told Vice in a new interview he's spending a lot of time working on projects in his woodshop and, not surprisingly, drinking coffee. "My routine is pretty much the same now as it was before," Lynch said. "I get up, and I get a coffee. ... After that, I meditate and then I go to work."

Work for Lynch right now does not relate to film or television projects. The director said he's in the middle of building "two wall sconces—two little lamps. It involves lightbulbs, electricity, polyester resin plastic, and those kinds of things." Electricity is a prevalent motif in Lynch's films, and he's seeing its value more than ever in keeping people connected across the world during their quarantines.

"For some reason, we were going down the wrong path and Mother Nature just said, 'Enough already, we've got to stop everything,'" Lynch said about the coronavirus outbreak. "This is going to last long enough to lead to some kind of new way of thinking."

Lynch said he is hopeful people around the world will emerge from their quarantines "more spiritual" and "much kinder." The director continued, "It's going to be a different world on the other side and it's going to be a much more intelligent world. Solutions to these problems are going to come and life's going to be very good. The movies will come back. Everything will spring back and in a much better way probably."

When asked for advice on what people can do in the meantime as they wait to return to the outside world, Lynch responded, "They can draw, they can paint, they can build small things, they can write lyrics, they can write poems, they can write stories that can later be filmed, they can play games, they can invent games. So many things can happen in a small space, they can invent new recipes and cooking things. It's an opportunity for a bunch of different experiments."

[Meho Krljic]

Two new generations of locusts are set to descend on East Africa again—400 times stronger

[varvarin]

Neki imaju probleme sa neočekivane strane:
https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&mm=04&dd=11&nav_category=78&nav_id=1674517

EU mrsi konce: Smetaju joj dobri odnosi Italije i Rusije

"...Već nekoliko nedelja italijansko izdanje "Stampa" vodi informativne napade na ruske lekare.

Jedan od novinara tog izdanja nazvao je ruske lekare i epidemiologe "specijalistima za biološke ratove" koji su stigli u Italiju.

Italijanski premijer Đuzepe Konte morao je da brani Rusiju od napada kojima je italijanska štampa izložila tu zemlju. Konte nazvao je izuzetno uvredljivim aludiranje na to da je Rusija navodno postavljala uslove za pružanje pomoći Italijanima u borbi protiv koronavirusa te da ruski predsednik nije želeo da iskoristi situaciju za vršenje pritiska... "

[džin tonik]

Je li SZO štitila komunističku Kinu i tako doprinijela širenju koronavirusa?

Svi se još dobro sjećamo neuspješnog pohoda Vesne Pusić na mjesto glavne tajnice UN-a, a i nedavnog izbora Marije Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Međunarodne organizacije, koliko god u svojim početcima bile idealistički zamišljene i u idealnom slučaju korisne za bolju međunarodnu suradnju i veće razumijevanje među državama i narodima, toliko su i podložne niskim strastima, ucjenama, trgovini i sličnim mešetarenjima, često ispod stola, kako bi se u njihovom djelovanju ispunili politički ciljevi država koje predlažu ili podržavaju određene osobe za čelnike tih organizacija. Tako je primjerice Hrvatska svoju uspješnu kandidatkinju (od koje u ovom trenutku ne vidimo nikakve koristi, bilo od funkcije na koju je izabrana, bilo od samog tog tijela kojem je čelnica) platila ratifikacijom Ikače i Marakeša, a prateći njezine izjave posljednjih mjeseci ne možemo biti baš sigurni da je to bila konačna cijena...

Sve bi se to još donekle i moglo tolerirati dok se radi o beskorisnim tijelima i bez prevelikog međunarodnog utjecaja ili utjecaja (bar u ovom trenutku) na uobičajeni život prosječnih građana. Ali što kad takvi likovi bivaju birani na mjesta koja su ključna za hitno i pravilno djelovanje u globalnim kriznim situacijama? Što kad neki sličan lik biva izabran za glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije (SZO ili engleski WHO)?

Tada, a kako stvari danas izgledaju, imamo milijune zaraženih i stotinjak tisuća umrlih, a za one bolje sreće (ako se srećom uopće može nazvati) dvomjesečno prisilno odmaranje u dnevnom boravku uz TV i društvene mreže, te posljedični slom gospodarstva – ekonomsku krizu. Treba podsjetiti (jer smo skloni prebrzom zaboravljanju) da smo se od prethodne oporavili tek negdje 2019. godine (ne računajući pri tome blokirane, ovršene i rastavljene), iako nikad nismo dostigli BDP iz 2008., a ova kriza koja tek dolazi, prema mišljenju stručnjaka, bit će i višestruko gora.

Što je SZO?

Svjetska zdravstvena organizacija, SZO (engl. World Health Organization, WHO) posebna je organizacija Ujedinjenih naroda koja djeluje kao koordinirajuće tijelo međunarodnog javnog zdravstva. Sjedište joj je u Ženevi u Švicarskoj. SZO su osnovali UN 7. travnja 1948. godine. Dokumente o osnivanju organizacije potpisale su 63 države. Prvi predsjednik skupštine SZO-a bio je prof. Andrija Štampar.

Trenutačni generalni direktor je Tedros Adhanom koji je svoj petogodišnji mandat započeo 1. srpnja 2017.

SZO je nasljednica Zdravstvene organizacije (engleski Health Organisation), agencije Lige naroda.

SZO je članica programa Ujedinjenih naroda za razvoj. 2016. godine SZO je brojala 194 članice. Od 2013. godine Puerto Rico i Tokelau postaju države suradnice. Palestina, Vatikan i Malta imaju status promatrača, a 2010. godine u organizaciju je pozvan i Taiwan. U SZO je zaposleno oko 7000 djelatnika.

Programski proračun Svjetske zdravstvene organizacije za 2020./2021. iznosi 4,8 milijardi američkih dolara (4,2 milijardi eura). Otprilike petina tog proračuna, koji se određuje svake dvije godine, dolazi od obveznih doprinosa koje uplaćuju države članice – njih 194. Međutim, ne plaća svaka zemlja isto. Iznos doprinosa svake države članice se temelji na njezinoj solventnosti.

Ostatak proračuna dolazi iz dobrovoljnih priloga država članica, kao i donacija različitih zaklada, institucija UN-a, nevladinih organizacija i pojedinaca. Činjenica da je ovaj udio financiranja neprekidno rastao tijekom posljednjih desetljeća izaziva kritike da bi to moglo ugroziti neutralnost Svjetske zdravstvene organizacije.

Prema navodima Njemačkog društva za Ujedinjene narode (DGVN), u proračunu za razdoblje 2010. – 2011. deset najvećih državnih donatora (uključujući i obvezne i dobrovoljne doprinose) uplatilo je preko 60 posto ukupnog iznosa. Među njima su Sjedinjene Američke Države, Japan i Njemačka. No u razdoblju 2012./2013. najveći donator ispred Sjedinjenih Država bila je zaklada Bill & Melinda Gates. (Izvor: who.int, članak DW u povodu dana SZO 7. travnja 2020.)

Prema podatcima SZO-a, njihov proračun za razdoblje 2018.-2019. iznosio je oko 6,27 milijardi dolara. Najveći donatori u tom razdoblju bili su SAD s 14,67%, zaklada Billa i Melinde Gates s 9,67%, GAVI Alliance s 8,39% i UK sa 7,79%. Primjerice Austrija i Belgija financirale su SZO svaka s oko 0,2 %. Za Hrvatsku nema podataka. (Izvor: WHO.int)

Tko je Tedros Adhanom Ghebreyesus, glavni direktor SZO-a?

Tedros Adhanom Ghebreyesus (3.3.1965.) etiopski je mikrobiolog i međunarodno priznat istraživač malarije. Od 2017. izabran je na mjesto glavnog direktor SZO. Tedros je prvi Afrikanac na toj poziciji i prva osoba koja po struci nije liječnik.

Prije svog rada u SZO Tedros je obnašao dvije visoke političke funkcije u Etiopiji, bio je ministar zdravstva od 2005. do 2012. godine i ministar vanjskih poslova od 2012 do 2016. godine.

Uz njegov priznat i uspješan angažman na istraživanju malarije, borbi protiv tuberkuloze i virusa HIV-a zgodno je spomenuti i nekoliko drugih zanimljivosti:

Tedros je izabran na mjesto glavnog direktora SZO-a uz protivljenje većine etiopskih političkih stranka. Naime, bio je član komunističkog Tigrayskog narodno-oslobodilačkog fronta poznatog po nasilju i bliskoj suradnji sa sličnim partijama iz Etiopije i Eritreje te neprekidnoj diktaturi od 28. svibnja 1991. godine. Ta je organizacija bila i najveći donator njegove kampanje za glavnog direktora SZO-a 2019. godine te su se stranke udružile u Naprednu stranku.

Godine 2005. pod njegovim vodstvom promijenjen zakon koji je legalizirao abortuse u Etiopiji. Iako se hvalio smanjenjem smrtnosti rodilja koja je bila među najvećima u Africi, predano je zagovarao prava žena, pogotovo mladih djevojaka od 15 do 19 godina na ,,usluge seksualnog i reproduktivnog zdravlja." Ta je politika rezultirala, prema jednom znanstvenom radu iz 2014. godine, s procijenjenom godišnjom stopom od 23 do 31 pobačaja na 1000 žena u dobi od 15 do 44 godine u 2008. To znači da je oko pola milijuna trudnoća svake godine u Etiopiji završavalo pobačajem. Stopa pobačaja u klinikama u Addis Ababi je dvostruko veća od nacionalne stope (49 na 1000 žena u dobi od 15 do 44 godine). Autori rada smatraju da je to dobar pokazatelj potreba za sveobuhvatnom skrbi o pobačaju i pružanju usluge na siguran pobačaj kao što je to dopustio Zakon o obiteljskom pravu nakon revizije iz 2005. godine.

Podatci za 2014. godinu pokazuju i daljnje značajno povećanje broja pobačaja u Etiopiji ili brojem 620.300 pobačaja uz učestalost pobačaja od 65 na 1000 žena (15 do 49 godina). Broj pobačaja u Etiopiji nešto je smanjen 2016. godine ali i dalje je zastrašujuć.

U svibnju 2017., neposredno prije izbora u SZO-u, pojavile su se priče o navodnom zataškavanju triju mogućih epidemija kolere u Etiopiji 2006., 2009. godine. Epidemije su navodno pogrešno označene kao "akutni vodenasti proljev" (AWD) – simptom kolere – u nedostatku laboratorijske potvrde uzročnika Vibrio cholerae, a u pokušaju da se umanji značaj epidemije. Dužnosnici UN-a izjavili su tada kako je više pomoći i cjepiva moglo biti isporučeno u Etiopiju je izbijanje bolesti potvrđeno kao kolera. Optužbe je iznio Larry Gostin, američki profesor prava koji je djelovao kao savjetnik suparničkog kandidata Davida Nabara iz Velike Britanije. Delegacija Afričke unije u UN-u odbacila je izvješće objavljeno u The New York Timesu, kao "neutemeljenu i nepotvrđenu kampanju klevete samo nekoliko dana prije izbora." Tedros je zanijekao tvrdnju o zataškavanju i rekao da nije iznenađen, ali da je prilično razočarana" onim što je on nazvao "kampanjom blaćenja u zadnjoj minuti".

Kako je sve počelo?

Iako nulti pacijent još nije otkriven, prema pisanju South China Morning Posta prvi potvrđeni slučaj i slučaj koji se može pratiti jest 55-godišnjak iz provincije Hubei u komunističkoj Kini. Njemu je prema pisanju tih novina potvrđena prisutnost virusa još 17. studenoga 2019. Međutim, simptome je počeo pokazivati 1. prosinca, a hospitaliziran je 16. prosinca. Nije bio povezan s izvorom zaraze na tržnici u Wuhanu poput svih drugih potvrđenih sa zarazom do toga datuma. Do 15. prosinca zabilježeno je 27 zaraženih, ili do pet novozaraženih dnevno kao što je objavio medicinski časopis The Lancet 20. siječnja 2020. Od 15. prosinca 2019. do 20. prosinca broj zaraženih je dosegao 60 osoba, a 27. prosinca i nakon što je broj zaraženih porastao preko 180 osoba, dr. Zhang Jixian, ravnatelj odjela za bolesti dišnog sustava u Hubejskoj provincijskoj klinici prijavio nadležnima u bolnici sumnju da je uzročnik zaraze novi korona virus. Već 30. prosinca sekvenciran je najveći dio genetskog koda virusa, a vijest o nepoznatoj bolesti počela se širiti kineskim društvenim mrežama. Međutim, pogrešno je zaključeno da se radi o korona virusu, smrtonosnom SARS-u koji je uzrokovao epidemiju 2002. i 2003 godine. Pogrešni rezultati nisu se slagali s onima iz Wuhana. Konačno, 31. prosinca o plućnoj bolesti nepoznate etiologije obaviještena je i SZO. Istog je dana ta vijest objavljena i na kanalu 13 Državne televizije Kine (CCTV). Odmah po objavi tih vijesti, a kako prenosi Financial Times, tajvanski liječnici zatražili su od SZO-a i IHR-a (tijela koje brine o Međunarodnom sporazumu o zdravstvenim propisima) potvrdu informacije da se zaraza širi s čovjeka na čovjeka s obzirom na vijesti koje su dobivali od svojih kineskih kolega. Do kraja 2019. godine prema pisanju South China Morning Posta u Kini već bilo zaraženo 266 osoba. Kineske vlasti pokrenule su veliku kampanju zataškavanja zabranivši svako širenje informacije društvenim mrežama, 8 liječnika uključujući i pokojnog doktora Li Wenlianga, koji je prvi prepoznao da se radi o novoj bolesti i na to upozorio 30. prosinca, zatvoreno je i osumnjičeno za širenje lažnih vijesti. 27. siječnja 2020. godine kineski je Vrhovni sud ipak oslobodio djelomično krivnje doktora Lija i 7 njegovih kolega. Čak ni njegova smrt u veljači nije mogla proći bez laži, zataškavanja i prikrivanja činjenica. Politika kineskih vlasti nastavlja se i ovih dana, kako javlja britanski The Guardian, uklanjanjem svih znanstvenih radova i objava kineskih znanstvenika iz vremena početka širenja zaraze vjerojatno u želji promjene percepcije i narativa o lošem snalaženju i zakašnjelom postupanju kineskih vlasti.

Kineski su znanstvenici 7. siječnja potvrdili da je riječ o novom virusu i nazvali su ga 2019-nCoV.  Genom virusa sekvencirali su 13. siječnja i američki znanstvenici te je genetski kod objavljen u njihovoj bazi podataka, GenBank. Istog je dana zabilježen i prvi zaraženi izvan područja Kine, na Tajlandu.

Do 18. siječnja, odnosno proslave Kineske nove godine i velikog banketa u Wuhanu na kojem je bilo prisutno 40.000 uzvanika, komunistička Kina nije prijavila niti jedan novi slučaj zaraze. Već 19. siječnja zabilježen je i prvi zaraženi izvan provincije Hubei, a 20. na 21. siječnja zabilježen je prvi slučaj u SAD. Cijelo to vrijeme do 23. siječnja, kad je uvedena stroga karantena, stanovnici Wuhana i pokrajine Hubei bez problema su putovali po cijelom svijetu, a procjenjuje se da je u tom vremenu iz Wuhana otputovalo više od 7 milijuna ljudi. Američki predsjednik Donald Trump, je nakon upozorenja i pripreme karantene na aerodromima u SAD te evakuacije konzularnog osoblja iz Kine, 31. siječnja zabranio sve letove iz Kine.

Djelovanja SZO tijekom pandemije zbog novog koronavirusa

Unatoč svemu, 14. siječnja 2020. SZO je izašla s priopćenjem putem Twittera kako ,,preliminarna istraživanja koja su provele kineske vlasti nisu pronašle jasnog dokaza o transmisiji s osobe na osobu novog koronavirusa identificiranog u Wuhanu u Kini."

Prvo izvješća o stanju povezanom s novom bolesti SZO je izdala 21. siječnja. Prema izjavi bivše američke veleposlanice pri UN Nikki Haley sastanak Izvršnog vijeća SZO koji je održan 22. i 23. siječnja i na kojem raspravljeno je li nova zaraza lokalnog karaktera ili predstavlja međunarodnu opasnost nije urodio zaključkom o proglašenju pandemije već je odluka stavljena čekanje, dok generalni direktor SZO nije otputovao je u Kinu 26. siječnja i savjetovao se s kineskim čelnicima.

SZO nikad nije kritizirala Kinu zbog neodgovorne politike i zakašnjele reakcije, štoviše, njezini su čelnici na sva usta hvalila postupke i transparentnost kineskih komunističkih vlasti, pa tako i na konferenciji za medije 15. veljače.

Ovdje zato spominjem istraživanje Sveučilišta u Southamptonu u kojem tvrdi da je prema njihovim istraživanju pravodobna reakcija kineskih vlasti mogla spriječiti čak 95% slučajeva zaraze.

SZO se također nikad nije oglasila o cenzuriranju i ušutkavanju kineskih liječnika koje su provodile Kineske vlasti, ali je zato generalni direktor SZO posebno kritizirao američku politiku zabrane putovanja i Trumpa zbog ,,rasističke politike" prema Kini. Istu je poruku poslala i Kina, kao i većina lijevih političara i lijevih medija u svijetu.

Nakon Trumpovog upozorenja kako je SZO pogriješila u svojim procjenama te ocijenio rad SZO u korist Kine i komunističkog režima, generalni direktor SZO kazao je kako ne treba politizirati COVID-19 jer može završiti s tisućama vreća za mrtve. Pri tome je zaboravio da je upravo on taj koji je politizirao širenje bolesti u svojim ranijim izjavama. Tu ne treba zaboraviti niti Brucea Alywarda, pomoćnika glavnog direktora SZO i njegovo izbjegavanje odgovora na pitanje (30. ožujka na Formosa News) koje je postavila novinarka upravo o primanju Tajvana u SZO s obzirom na njihovo rano upozorenje i dobre rezultate u borbi protiv bolesti. Alyward je izbjegao odgovoriti na pitanje praveći se da ne čuje pitanje, ali je uspio izrecitirati pjesmicu kako bi u slučaju da je bolestan volio biti liječen u Kini. Tu pjesmicu recitirao je i prije, i kasnije...

Ponašanje SZO-a  u ovoj krizi osudio je Japan. Potpredsjednik Japanske vlade nazvao SZO Kineskom zdravstvenom organizacijom, a australski mediji poput Sky News ili ABC gotovo svakoga dana otkrivaju novu korupciju u tom međunarodnom tijelu. ABC navodi kako je prema provedenom unutarnjem nadzoru SZO-a program za hitna postupanja te organizacije godinama nedovoljno financiran te da nije kadar odgovoriti na izazove. Tako primjerice još nisu plaćeni niti svi računi za postupanje SZO-a tijekom epidemije ebole 2014. godine. Također, navode kako je svijet bio zavaran izostankom odluke o proglašenju pandemije što je učinjeno tek 30. siječnja, tj. 10 dana nakon što je potvrđeno širenje bolesti s čovjeka na čovjeka ili 8 dana nakon što su (na sastanku Izvršnog vijeća 22. siječnja, op.a.) svi pljeskali kineskim naporima u suzbijanju bolesti.

No to nije sve. Kolika je raširena korupcija u SZO-u govore i podatci iz 2018. godine. Interni dokumenti za procjenu rizika otkrivaju porast unutarnjih pritužbi na korupciju, prijevaru, pa čak i seksualno uznemiravanje koji je otkrio interni nadzorni tim četiriju stalnih istražitelja i dva savjetnika. Više od polovice pritužbi odnosilo se na prijevare u vezi s javnom nabavom. Uključujući određeni broj neriješenih predmeta, istražitelji su bili suočeni s najmanje 248 otvorenih istraga. Te je godine završeno 28 unutarnjih istraga, a 20 optužbi potkrijepljeno je dokazima.

U jednom regionalnom uredu SZO-a službenik je podnio krivotvorene dokumente kako bi zatražio isplatu više od 97.000 USD. Uz to utvrđene su brojne prijevare poput ispostave krivotvorenih računa, isplata povezanim društvima, prijevara sa shemama zdravstvenog osiguranja ili prijevare plaćanjem neizvršenih usluga.

U drugom uredu, operativni službenik bio je uključen u nekoliko ozbiljnih kršenja unutarnjih procedura vezanih uz nabavu, delegiranje vlasti i upravljanje gotovinom, što je rezultiralo financijskim gubitkom od 20.628 USD za Organizaciju.

U najnovijem izvješću unutarnjeg revizora SZO-a navodi se: "Općenito govoreći, Ured unutarnjeg nadzora primijetio je da napredak u provedbi pojedinačnih preporuka unutarnje revizije iznesenih tijekom prethodnih godina ali još nije došlo do značajnog, održivog, sustavnog poboljšanja u cijeloj Organizaciji."

Dugogodišnja strateška politika Kineskog zmaja...

Od dolaska Xi Jinpinga na mjesto generalnog sekretara KPK utjecaj Kine globalno je narastao do neviđenih razmjera. Međutim nacrti te politike su izrađeni davno prije. Ulaskom u STO (Svjetsku trgovinsku organizaciju ili WTO engleski) sustava koji je sve samo ne slobodan i tržišno orijentiran, ulaskom investicija u Afriku, a potom i u Europu pogođenu krizom 2008. godine, preseljenjem većine globalne industrije na područje Kine, utjecaj na politike i političare mnogih zemalja i međunarodnih organizacija Kina je postavila temelje za svoj globalni uspjeh. Slabi i podmitljivi političari, kako u SAD, tako i u EU, dopustili su dovođenje svojih gospodarstva u podređeni i ovisni položaj o Kini. O mnogim netržišnim potezima Kine potiho se raspravljao tijekom prošlog saziva Europskog parlamenta, ali bez snažnih izjava i preporuka. Plakalo se tu o čeličnoj industriji i dampingu, baš negdje u vrijeme kad je Hrvatska posao gradnje Pelješkog mosta ugovorila s Kinezima...

Politika EU za Afriku rasplinula se u nepoznato, a najveći investitor na tom bogatom kontinentu postala je Kina. Brojne marksističke narodno-oslobodilačke skupine osvojile su vlast te se prekrstile u ,,napredne stranke." Kineski dužnosnici upravo s takvim političkim skupnima razvijaju dobre odnose... Bivše kolonijalne sile poput Belgije i Francuske s nevjericom su gledale što se događa u nemoći poduzimanja bilo kakvih koraka i pritisnute domaćim problemima, a Britanci su se bavili Brexitom...

Glavni vic u Australiji i Novom Zelandu ovih dana je da će im, nakon ulaska Kine u Vijeće UN-a za ljudska prava upravo Kinezi ocjenjivati kako se poštuju vjerske slobode i ljudska prava...

Što smo naučili i što možemo očekivati u budućnosti?

1. Ova kriza pokazala je ranjivosti našeg društva. Polovina svjetske proizvodnje zaštitne opreme i pripravaka za proizvodnju lijekova tijekom zadnjih 20 godina smjestilo se u Kini ostavljajući naša društva ranjivima u trenucima sličnih kriza. Svaka dostava opreme i pomoći iz Kine, Kube i Venezuele pa čak i one kupljene, i dobro plaćene, degutantno podsjeća na vijesti o dočecima druga Tita u prijateljskim zemljama...

2. Ako želite biti čelnik međunarodne organizacije učlanite se u partiju, po mogućnosti s komunističkim korijenima, u kojoj vas neće percipirati kao prijetnju voljenom vođi. Žrtvujte bez razmišljanja nacionalne interese za svoje osobne interese. Budite poslušni, pogotovo šefu. Poklonite se pred zlatnim teletom političke korektnosti. Poljubite zmiju ,,seksualno reproduktivnih prava žena." Imajte duge repove iza sebe kako bi vas se moglo ucjenjivati. Budite glasnogovornik onih koji su vas postavili na mjesto na kojem se nalazite. Radite što manje ,,da dobro živite i dugo vam bude...", jer tko ne radi, taj i ne griješi.

3. Svaka organizacija svoga "Sauchu" ima...

A o budućnosti, Baba Vanga je jednom rekla da će pandemija proći, Hrvatska će iz ekonomske krize izaći negdje oko 2035., Tedros će netragom nestati, WHO će proći kao i protuteroristički ured UN-a i Ured za pomoć Palestini, Kina će biti roštiljana u STO-u, UN-u, MMF-u, a sljedećih godina bit će veselo za razno razne međunarodne organizacije tijekom drugog Trumpovog mandata. Godine 2024. SAD će konačno izabrati svoju prvu predsjednicu, Nikki Haley...

iliti sazeto: napad komunizma = faraonskog feudalizma na 2000 godina evolucije civilizacije

[džin tonik]

Trump i službeno stopirao financiranje Svjetske zdravstvene organizacije: Izgubit će do pola milijarde dolara godišnje

Američki predsjednik Donald Trump ostvario je svoje obećanje naloživši svojoj administraciji obustavu financiranja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), sve dok se ne završi pregled pogrešnog upravljanja pandemijom od strane ove međunarodne institucije.

On je u utorak naglasio da američki porezni obveznici daju Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji između 400 i 500 milijuna dolara godišnje, dok Kina za usporedbu daje oko 40 milijuna dolara.

Kako smo pisali prošlog tjedna, Trump je istaknuo kako je Svjetska zdravstvena organizacija kritizirala njegovu zabranu ulazaka državljanima Kine u SAD koju je uspostavio krajem siječnja naglasivši: "Čini se da su vrlo usredotočeni na Kinu. To je lijep način da se to kaže, ali čini se da su vrlo usredotočeni na Kinu i da griješe uvijek na strani Kine".

"Na sljedećem proračunu neće biti novca za SZO. Ja sam zadužen za pododbor za izdvajanja i neću podržati SZO pod njezinim trenutnim vodstvom. Oni su varali, bili su spori i kineski apologeti", kazao je senator Lindsey Graham, američki senator i blizak suradnik predsjednika Trumpa.

Podsjetimo, početkom veljače šef Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhan Ghebreyesus pozivao je zemlje da ne zatvaraju granice strancima iz Kine te izrazio neodobravanje prema Singapuru, SAD-u i Australiji zbog zatvaranja njihovih granica.

Zbog toga je utjecajni američki think-tank kojeg je osnovao Henry Kissinger objavio kako Tedros duguje Kini nakon što ga je Kineska komunistička partija podržala tijekom njegova izbora za generalnog direktora 2017. godine.

No, osim SAD-a, kritike na račun SZO-a stigle su iz Tajvana zbog toga kako se viši savjetnik te međunarodne organizacije postavio tijekom pitanja glede načina na koji se Tajvan nosi s pandemijom koronavirusa. Naime, Bruce Aylward, asistent generalnog direktora SZO-a tijekom intervjua za televiziju iz Hong Konga, odglumio je da nije čuo pitanje o tome hoće li vodstvo razmisliti o tome da primi Tajvan u organizaciju. Nakon što mu je pitanje ponovno postavljeno, Aylward je jednostavno napustio razgovor.

Kada mu je kasnije ponovno postavljeno pitanje o Tajvanu, Aylward je ustvrdio kako su već razgovarali i Kini svim dijelovima Kine.

Svjetska zdravstvena organizacija između ostaloga ignorira i savjete koje Tajvan predlaže u borbi s koronavirusom. Tajvan svoje mjere predlaže cijelom svijetu, budući da je prvi slučaj koronavirusa zabilježio 21. siječnja, a do 14. travnja imali su tek 393 zaražena i 6 preminulih, iako je riječ o zemlji s 23 milijuna stanovnika.

Tajvanska vlada također je priopćila kako je isključena iz razgovora o borbi s koronavirusom usprkos uspjehu i naglašava da je upozorila SZO na rizik od prijenosa virusa s čovjeka na čovjeka još u prosincu, ali je ignoriran. Inače, o mjerama koje provodi Tajvan, do sada je pozitivno izvijestilo preko 450 medija iz preko 40 država diljem svijeta, otkrilo je ministarstvo vanjskih poslova Tajvana.

[Truba]

Ma svi su nekako blagi prema komunjarama i kinezima...mislim na medije i obicne ljude
A vamo su ostri na trampa i kad lupi glupoat koju ne misli niti ima snagu zakona

Ovaj vamo dozivotni diktator radi sta oce i ima oreol svetca
A vamo se predstavlja kao katastrofa kad je neko demokratski izabran

[džin tonik]

Đ. Vidmarović: Otvaranje vatikanskih arhiva, razočaranje protukatoličkih snaga i poruke nuncija Liggue (I.)

Nije uobičajeno da se problematika arhivske građe pretvara u medijsku senzaciju. Doduše, kod nas je i to moguće. Sada se priča ponovila s otvaranjem arhivske građe o pontifikatu pape Pija XII, odlukom sadašnjeg pontifeksa Franje. Prisjetimo se vremena kada je hrvatsko vrhovništvo na čelu s predsjednikom Mesićem, kako narod kaže - na lopate slalo arhivsku građu tzv. međunarodnom tribunalu u Hagu kako bi zadovoljilo zahtjev kompromitirane švicarske sutkinje Karle del Ponte, koja je tom građom kanila potkrijepiti vlastitu pseudopravnu (prof. Damaška) i međunarodnome pravu stranu tezu o kolektivnom zločinu hrvatskog državnog vodstva zbog toga što je VRA Oluja slomilo terorističku paradržavu nazvanu Srpska Republika Krajina i uspostavilo ustavno-pravni poredak unutar najvećeg dijela svoga međunarodno priznatog teritorija.

Tada je rečena švicarska sutkinja imala nakanu na optuženičku klupu dovesti mrtvoga prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franju Tuđmana, te dokazati kako je RH ostvarila međunarodno priznatu nezavisnost prijevarom, što bi trebalo potaknuti međunarodnu zajednicu za poništenje njezinog priznanja kao suverene Države. Hrvatska ljevičarska, orjunaška i titoistička (petokolonaška) pera, zajedno sa svojim sponzorima svesrdno su podržavala ovu akciju (,,Neka na sudu dokažu da nisu krivi".) Pred madam del Ponte rasprostirali su se crveni tepisi kada je dolazila u Zagreb, a političari su padali u prostraciju kako bi joj iskazali podložnost. Kako je cijela ta akcija slavne madam del Ponte neslavno propala oslobađanjem hrvatskih generala Gotovine i Markača, ista su se pera prestala zanimati za navedenu arhivsku građu, a još manje za činjenicu da je ta građa ilegalno slana jer nije bila deklasificirana, kako predviđa Zakon. Dakle, bila je riječ o protuzakonitom i protudržavnom postupku, što se tada, tobože zbog viših razloga, prihvaćalo kao normalno.

Ove (2020.) godine naša i cjelokupna protukatolička ljevičarska javnost ponovno se uzbudila zbog vijesti iz Vatikana, odnosno odluke pape Franje da se arhivska građa iz vremena pontifikata pape Pija XII. stavi na raspolaganje znanstvenoj zajednici, odnosno novinarima i povjesničarima. S tim u svezi ushitila ih je mogućnost pronalaženja u toj građi povijesnih dokumenata koji bi optuživali blaženoga Alojzija Stepinca, kao što su se nadali da će se otkriti građa koja će opravdati žestoku političku kampanju protiv pape Pija XII. Treba pročitati brojne novine, portale, čuti izlaganja, komentare, dopise, mudrovanja... pa da se uvjerimo kako su agitpropovci vješto i educirano nastojali oblikovati javno mnijenje sukladno svojim tezama.

U toj kampanji koja traje desetljećima, tvrdilo se kako je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinca bio ustaša, a rečeni papa je surađivao s Hitlerom i zbog toga su u političku terminologiju uveli pojam ,,Hitlerov papa". Pod hitno su se oformili timovi povjesničara od državnog, partijskog i obavještajnog povjerenja i počela je utakmica tko će prvi doći do arhivske građe. Vrlo brzo velika nadanja protukatoličkih novinara i političara, kako bi Srbi kazali, cijele te bulumente, pokazala su se bez osnove. Potvrdilo se kako je ,,Hitlerov papa" zla politička izmišljotina koja je nastala u Sovjetskom Savezu početkom 1944. godine. Tada su, zbog propagandnih komunističkih razloga boljševičke partijske novine ,,Izvjestia" ustvrdile kako papa Pijo XII. podržava nacističke režim. Razlog: Pio XII. nije vjerovao u mir koji ne počiva na pravdi, a još manje u mir koji bi se postigao sa Sovjetskim Savezom čiji je politički sustav smatrao utemeljenim na trajnoj nepravdi. Zbog toga je Staljin Papu nazvao "neprijateljem mira" koji pokušava podijeliti svijet na dva tabora, a agitpropovski parat je dalje širio ovaj stav diljem planete. Da bi bolje nametnuli komunističke doktrine, morali su podrovati Crkvu. Najbolja metoda za to bila je povezati Crkvu s nacistima. Već 3. lipnja 1945. Radio Moskva objavio je da je papa Pio XII. bio Hitlerov papa i sugerirao da je bio saveznik nacistima tijekom rata. Papa je na Badnjak 1945. odgovorio: "Imamo li sada mir, istinski mir? Nemamo! Imamo samo poratno doba. Koliko li će vremena biti potrebno da se ukloni moralna bijeda, koliko muke dok zarastu tolike rane? Danas kad se kreće u obnovu ljudi počinju uviđati koliko je potrebno obazrivosti, poštenja i dobre volje da svijet fizički i duhovno ponovo stane na noge i da ga se dovede u red i do pravoga mira."

Staljin, a njegove riječi bile su svetinja za sve ljevičare u svijetu (pa i danas je tako!), jednostavno je odbacio Papino mirotvorno kršćansko djelovanje tijekom Drugog svjetskog rata. A istina je bila nedvojbena: još u jeku tog rata, 1943. godine, Papa objavio encikliku "Mystici corporis Christi" u kojoj prikazuje Crkvu kao mistično tijelo Kristovo, gdje i laici imaju udjela. Pijo XII. nije se dao slomiti.

Proglasio trideset tri sveca, a među njima i zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca koji se tada nalazio u komunističkom zatvoru i o njemu je KPJ naređivala da se govori i uči kao o ustaši i ratnom zločincu. Titov prekid sa Staljinom nije značio i prekid sa Staljinovom politikom klevetanja pape Pija XII. Proglašenje zagrebačkog nadbiskupa kardinalom, bio je udarac za Titov režim. i ovaj prekida diplomatske odnose sa Svetom Stolicom

Nakon Drugog svjetskog rata, poglavito nakon početka tzv. hladnog rata, e europskim demokratski zemljama donekle je prevladao razum i smanjila se protukatolička histerija inicirana iz Moskve. Međutim, i ovdje su komunističke stranke bile snažne, a svaka od njih je bila podložna Staljinovom vodstvu. Neutralizaciji kampanje protiv Pape Pija XII, pridonijeli su neki ugledni židovski autoriteti. Oni nisu zaboravili Staljinovu likvidaciju velikog broja židovskih intelektualaca i političkih djelatnika. Prije završetka ovog rata cionistički židovski lider Chaim Weisman, u svjetskim razmjerima ugledan znanstvenik, osvjedočivši se u zločinački karakter staljinističke klevete papa Pija XII., posvjedočio je: ,,Sveta Stolica pruža svoju moćnu pomoć kada god može kako bi olakšala sudbinu moju progonjenih suvjernika".

U istom stilu nastupao je i budući izraelski ministar vanjskih poslova, Moshe Sharett, koji se susreo s papom Pijom XII. posljednjih dana Drugog svjetskog rata i tom prilikom izjavio: ,,Rekao sam mu kako je moja prva dužnost zahvaliti se papi, a preko njega i Katoličkoj Crkvi, u ime židovske javnosti za sve što su učinili u različitim zemljama kako bi spasili Židove".

Nakon papine smrti 1958. buduća izraelska premijerka Golda Meir nazvala je papu Pija XII. ,,velikim slugom mira" jer je među Židovima bilo poznato koliko se ovaj papa osobno trudio zaštiti Židove od nacista.

Na žalost, nakon smrti pape Pija XII., u jeku hladnog rata, dolazi na tzv. demokratskom Zapadu do obnavljanje Staljinove klevete pape Pija XII. u sklopu monstruozne političke pojave koju možemo nazvati protukatolički revizionizam. Začudo, ovaj su revizionizam u njegovoj zločinačkoj formi zaogrnutoj u plašt tobožnjeg literarnog diskursa potaknuli književnici, a što je u ovom trenutku najčudnije bio je to veliki njemački ljevičar Rolf Hochhuth. (Rođen 1. travnja 1931.u Eschwegeu, a potječe iz protestantske obitelji. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član ,,Deutsches Jungvolka", podružnice ,,Hitlerove mladeži".) On je u protukatoličkom duhu napisao dramu ,,Namjesnik" u kojoj je papu Pija XII. prikazao kao antisemita koji je bio potpuno ravnodušan prema stradanju Židova, odnosno Holokaustu. Predstava je prvi put izvedena u Berlinu 20. veljače 1963. pod vodstvom Erwina Piscatora. Prvu englesku produkciju navedena drma dobila je već iste godine u Londonu, zahvaljujući Royal Shakespeare Company u kazalištu Aldwych, u prijevodu Roberta Davida MacDonalda. Redatelj je bio Clifford Williams, a Alana Webb, ili Eric Porter glumili su papu Pija XII. Nakon Londona predstava je 1986. oživjela u Gradskom kazalištu u Glasgowu 1986., te u Finboroughu Theatru u Londonu 2006. godine.

Skraćena verzija Hochhuthhove drame prikazana je na Broadwayu 26. veljače 1964., u kazalištu ,,Brooks Atkinson". U u njoj su sudjelovali Emlyn Williams kao papa Pijo XII. i Jeremy Brett kao otac Fontana. Predstava je trajala 316 predstava.

Grčki ljevičarski filmski redatelj Kostas Gavras navedenu je dramu 2002.,snimio kao film pod nazivom ,,Amen". Ubrzo je drama prevedena na dvadeset jezika. To kazuje koliko je ljevičarskim protukatoličkim krugovima ,,sjela" Staljinova propaganda o ,,Hitlerovom papi", jer im je odlično poslužila kao oblik ocrnjivanja cijele Katoličke Crkve. U tom kontekstu smijemo promatrati i globalnu akciju kompromitiranja ove Crkve zbog tobožnje pedofilije do koje je došlo tijekom posljednjeg desetljeća.

Premda je Hochhuthova drama kao književno djelo bila neskriveno tendenciozna i bez uporišta u stvarnosti, dakle imala je karakter nekadašnjih KB-ovskih agitpropovskih pamfleta, kazališni kritičari u Velikoj Britaniji i SAD-u naveliko su ju hvalili. To znači kako ih u tome nisu vodili estetski već politički, odnosno protukatolički razlozi. U ovoj skupini moralno upitnih kazališnih kritičara nalazila se i čuvena Susan Sontag. (Pravim imenom Susan Rosenblatt, rođena je 16. siječnja 1933. u New Yorku, a umrla 28. prosinca 2004. u istom gradu. Bila je američka autorica, esejistkinja i publicistkinja. Poznata je po angažmanu za ljudska prava kao i o kritici društvenih odnosa i Vlade SAD-a. Susan Sontag potiče iz židovske obitelji. Njen otac je bio trgovac a majka nastavnica. 1949. godine Susan odlazi u Chicago na studij francuskog jezika i filozofije. Godine 1950. (sa 17 godina) udaje se za sociologa Philipa Rieffa. Zajedeno sa njim objavljuje studiju o utjecaju S. Freuda na modernu kulturu. Od 1970. godine je živjela je u lezbijskoj vezi sa fotografkinjom Annie Leibovitz. Umrla je u 71. godini od leukemije. Sahranjena je na pariškom groblju Cimetière Montparnasse).

Susan Sontag je u jednoj od svojih kritika napisala: ,,Namjesnik naglašava, a to je kontroverzni dio predstave, jake argumente za upletenost Katoličke Crkve u Njemačkoj i pape Pija XII. ... A povijesna i moralna važnost ove teške istine u današnje vrijeme se ne smije precijeniti".

Istine radi, nakon ovih protukatoličkih tekstova javili su se i povjesničari koji su ukazivali na lažnost sadržaja drame ,,Namjesnik". Među njima isticao se povjesničar iz Cambridgea, Eamon Duffy koji je na osnovu relevantnih dokumenata izjavio kako ,,odlučno utvrđuje neistinitost bitnih Hochhuthovih navoda". Duffy je rođen 9. veljače 1947. godine u Dundalku, Irska.

S Duffyjem su se složili i nekih izraelski povjesničari kao npr. Joseph L. Lichten, zatim poznati izraelski diplomat Pinchas Lapide koji je osobno svjedočio kako je papa Pijo XII. ,,posredovao u spašavanju najmanje sedamsto tisuća, ali vjerojatno oko osamsto šezdeset tisuća Židova od sigurne smrti u nacističkim logorima". Pinchas Lapide (28. studenog 1922. - 23. listopada 1997.) bio je židovski teolog i izraelski povjesničar. Bio je izraelski diplomat 1951.-1969. i ključan u stjecanju međunarodnog priznanja Države Izrael. Za života je napisao više od 35 knjiga. Godine 1967. Pinchas Lapide je objavio knjigu "Tri pape i Židovi" koja je nastojala odgovoriti na optužbe iznijete u drami Rolfa Hochhutha.

Za razliku od europskih i američkih ljevičara i mrzitelja Lapide odaje priznanje papi Piju XII. za spašavanje stotina tisuća židovskih života: ... Katolička crkva, pod pontifikatom Pija XII., bila je presudna u uštedi najmanje 700.000, ali vjerojatno čak 860.000, Židova od sigurne smrti od nacističkih ruku... Ove brojke, male su u usporedbi s naših šest milijuna mučenika čija je sudbina izvan utjehe, daleko je veća od one koju su spasile sve ostale Crkve, vjerske institucije i spasilačke organizacije zajedno.

Nakon analize dostupnih podataka Lapid zaključuje: Da sam bio katolik, možda sam trebao očekivati da će Papa, kao Kristov predstavnik na zemlji, zagovarati pravdu i biti protiv ubojstva - bez obzira na posljedice. Ali kao Židov, Crkvu i papinstvo doživljavam kao ljudske institucije, krhke i pogrešne kao što smo i svi mi. Pometan i pogrešan, Pijo je uvijek iznova tražio rješenja kako se ne bi zaletio.

Nakon toga, činilo se, kako su napadi na papu Piju XII. završeni. Ovo zatišje trajalo je do prije nekoliko godina, kada se preko snažnih medija razbuktala tzv. pedofilska histerija protiv Crkve, ali paralelno s tom histerijom ponovno se razbuktava i klevetanje pape Pija XII, objavljuje se bujica novih pseudoznanstvenih knjiga na temu njegove tobožnje suradnje s nacističkim režimom. 

Najistaknutiji u ovom trećem protukatoličkom valu bio je John Cornwell s knjigom ,,Hitler's Pope: The Secret History of Pius XII." (Hitlerov papa: Tajna povijest Pija XII.). Knjiga je objavljena 1999. Glavna teza ovog pseudopovjesničara bila je kako je papa Pijo XII. sklopio dogovor s nacističkim vrhovništvom čime je pomogao nacistima da preuzmu vlast u Njemačkoj, a to je bila ujedno i osuda europskih Židova na logore smrti. Kako bi i vizualno osnažio ovu tvrdnju autor je na omotu knjige istaknuo fotografiju koja prikazuje budućega papu Pija XII. kako posjećuje nacističku središnjicu. Mi se sjećamo i srbijanskog povjesničara Vladimira Dedijera koji je na isti način zloupotrebljavao povijesnu foto građu pišući o Jasenovcu. Cornwell je ovom manipulacijom djelovao na običnog čitatelja koji nije mogao znati kako je riječ o fotografiji iz ranijeg vremena na kojoj je prikazan budući papa, tada papinski nuncij, na službenom prijemu kod predsjednika Weimarske Republike 1927. godine. Nuncij je Njemačku napustio 1929. godine, dakle puno prije dolaska nacista na vlast i nikada se nije sreo s Hitlerom.

Zastrašuje činjenica da je navedena knjiga ,,Hitlerov papa" bila izdavačka uspješnica za nakladnika. Doživjela je četrnaesto mjesto među najprodavanijim publicističkim djelima po mišljenju New York Timesa. Kako bi osnažili tezu iznesenu u knjizi, protukatolički propagandisti su o njoj objavili dugačak afirmativan izvještaj u gledanoj televizijskoj emisiji ,,60 minuta". Prilika je kazati kako je John Cornwell svrzimantija, odnosno propali katolički sjemeništarac. Sam je sebe opisao kao ,,otpalog katolika". Mi smo imali Viktora Novaka, sličnih ljudskih karakteristika. (John Cornwell (rođen 1940.) bio je britanski novinar, autor i akademik. Rođen je u istočnom Londonu, sin Sidney Arthura Cornwella i Kathleen Egan Cornwell. Odgajan kao rimokatolik, Cornwell je 1953. ušao u mlađe sjemenište, Cotton College, namjeravajući postati svećenikom. Kasnije je napisao memoare o pet godina provedenih u Cottonu. Nastavio je u srednjem sjemeništu, Oscott College, 1958. godine. Nakon odbacivanja svećeničkog poziva posvetio se novinarstvu i književnosti, postavši bojovni protivnik rkt. Crkve. Njegove prve knjige bili su romani: ,,Razmaženi svećenik" i ,,Sedam drugih demona". Dvije decenije kasnije objavio je treći roman, Čudni bogovi . Njegova knjiga iz 1989. godine, Lopov u noći, istražila je smrt pape Ivana Pavla I. iz 1978. godine, koja je bila okružena teorijama zavjere. Cornwel je 1999. objavio ,,Hitlerovog papu" u kojem je optužio papu Pija XII. da je pomagao nacistički režim. Godine 2004. izdao i knjigu A Pontiff , djelo neprijateljski intonirano prema svetome papi Ivanu Pavlu II.

Nakon dvostrukog protu-katoličkog cunamija, iskazanog kroz tzv. pedofilsku histeriju (kojom su, na žalost, srušeni i moralno pogaženi mnogi pa i najviši crkveni dostojanstvenici), te ovog pseudo-historiografskog i literarno agitpropovskog cunamija koji je sve agresivnije i sveobuhvatnije širio uvjerenje o antisemitskom i filonacističkom karakteru pape Pija XII., logično je bilo za očekivati kako će Vatikan, kako bi stao na kraj ovoj histeriji, otvoriti svoj arhiv s povijesnim dokumentima iz vremena pontifikata Pija XII. Po meni, to je trebalo učiniti daleko ranije.

[Truba]

uzeli sliku veleposlanika-nuncija s hitlerom ( garant ima i foto andrića i hitlera)
i desetljećima je poturali kao foto pape s hitlerom

a nosina različita u pape i nuncija

ali može sve... 100 puta ponovljena laž postaje istina

[džin tonik]

meni je fascinantno kako komunisticki diktatori iz generacije u generaciju po identicnom obrascu manipulacije redovno zaskoce grupacije koje se bore za prava, bilo to nekad radnika, danas homoseksualce, zene, uglavnom mladez, i pokusavaju postaviti svoju faraonsku diktaturu. mora se povuci jasna granica gdje pocinje komunizam i samo trpati u zatvore.

[Aco Popara Zver]

Zosko, imaš li kakve podatke kojim putevima je Pavelić krijumčario narkotike, možda neka knjiga o njegovoj organizaciji šverca, može na talijanskom.

[Truba]

Usporedjujuci se s losijim uvijek ces biti dobar
Treba se usporedjivati s boljima
Npr jugoslavenske komunjare s britanskim demokratama.ili americkim osloboditeljima
Usporediti gradove koje su oslobodili rusi jugoslaveni britanci amerikanci
Pa onda praviti neke usporedbe

[Aco Popara Zver]

nikakav problem

eo šta su Britanci oslobađali





eo Amerikanci

[Truba]

Govorimo o 2.sv ratu
Razlike izmedju belgije i bugarske danas

I tome slicno

[Aco Popara Zver]

ne mogu se porediti babe i žabe

belgija je bogata jer je pokrala pola sveta

kao 90% onoga što su Ameri i Englezi "oslobodili" je gore od Bugarske, al mi ćemo da gledamo onih 10%

nema logike

ne kažem da tamo neki London nije superioran grad, al na čijoj grbači se izgradio

kao da gledaš Ramzesovu piramidu bez razmišljanja koliko robova je skršila

[džin tonik]

vidmarovic: pio xii, drugi dio.

Đ. Vidmarović: Otvaranje vatikanskih arhiva, razočaranje protukatoličkih snaga i poruke nuncija Liggue (II.)

Želio bih upozoriti kako je od hrvatskih povjesničara jedini dr. sc. Stipe Kljajić uspio u ovoj gužvi oko Vatikanskog arhiva, doći do navedene arhivske građe. O tome je u Večernjem listu od 5. travnja 2020. objavljen s njim razgovor, pod znakovitim naslovom ,,Pijo XII. nije bio Hitlerov papa". U podnaslovu koji zauzima skoro pola stranice (što je, također, znakovito) istaknuta je osnovna autorova tvrdnja glede suradnje rečenoga Pape s Hitlerom:
,,Štoviše, pred kraj rata je, prema najnovijim istraživanjima sudjelovao u neuspjelim pokušajima rušenja Hitlera s vlasti uz pomoć svojih starih mreža u Njemačkoj."

Razgovor s dr. Kljajićem obavio je poznati novinar Darko Pavičić. U uvodu on obavještava kao se naš povjesničar prijavio za vatikansko istraživanje u sklopu projekata svoje matične ustanove, Hrvatskog instituta za povijest, koji financira ,,Hrvatska zaklada za znanost". Projekt je nazvan ,,Moderne europske diplomacije i istočnojadranski prostor", a predvodi ga dr. Jadranka Neralić. U ovom projektu surađuje niz domaćih i međunarodnih znanstvenika.

Dr. Kljajić je prethodno istraživao diplomatske odnose Vatikana i Kraljevine Jugoslavije. Naime, u tim odnosima sudjelovao je kardinal Eugenio Pacelli, budući papa Pijo XII. Konkordat je sročen 1935. ali je odbačen od strane Jugoslavije zbog žestoke protimbe Srpske pravoslavne crkve. Kako je ovaj Konkordat trebao biti važan i za hrvatski narod potrebno je istaći da se SPC (patrijarh Varnava) usprotivila njegovoj ratifikaciji tvrdeći kako će se time Katoličku crkvu tobože staviti u privilegiran položaj.

Na direktno pitanje novinara Pavičića, glede istraživanja u Vatikanu, :,,U središtu će biti papa Pijo XII., zašto ga nazivaju 'Hitlerovim papom"?, dr. Klajić je odgovorio, očito polemizirajući s Johnom Cornwellom i njegovim istomišljenicima:

,,... Papa Pacelli smatrao je da bi, ako Italija padne u ruke svjetskog komunizma vođenog iz moskovske centrale, po domino – efektu sve ostale zemlje na zapadu kontinenta mogle postati marksističke. Upravo se u takvim okolnostima Pijo XII. i spriječio kao glavna brana prodoru komunizma u Europu poslijeratnog vremena. Otuda i Staljinova izjava odakle papi vojne divizije da može biti faktor u pregovorima u svjetskoj politici. On je tih godina donio i dekret protiv komunizma koji je nalagao da katolici koji su pristupili Komunističkoj partiji budu automatizmom izopćeni iz crkve, nešto slično onome što je od prije vrijedilo za masone. Ovime je nastojao spriječiti prodor komunizma u društvu i crkvenoj hijerarhiji. Sve su to bili razlozi da se pokrene Sovjetska propaganda i stvori 'crna legenda' o papi Pacelliju kao 'Hitlerovom papi'. Povijesne činjenice govore suprotno takvim konstrukcijama. Za vrijeme Pija XI. Pacelli je kao državni tajnik i bivši apostolski nuncij iz Berlina pisao encikliku na njemačkom jeziku 'Mit brennender Sorge' u kojoj je kao dobar poznavatelj njemačkih političkih, kulturnih i povijesnih prilika osudio praksu i ideologiju nacionalsocijalizma, posebno neopoganske težnje i rasno učenje kao nespojive s kršćanskim moralom. Hitlerov režim je 1939. prilikom njegova izbora negodovao govoreći da je izabran tobože 'Židovski papa', neprijatelj 'nove Njemačke'. Iste godine u enciklici ,,Summi pontificatus" kritizira nacionalsocijalizam citiranjem Pavlovih riječi o jednakosti svih ljudi u Kristu. Pred kraj rata, prema najnovijim istraživanjima arhiva američkih i britanskih obavještajnih službi, sudjelovao je u neuspjelim pokušajima rušenja Hitlera s vlasti uz pomoć svojih starih mreža u Njemačkoj gdje je od 1917. do 1929. djelovao kao apostolski nuncij. Isto tako, postojala je mogućnost da ga Hitler uhiti zbog čega je izradio plan na tajnom sastanku s kardinalima dajući im pismo svoje ostavke u slučaju da dođe do uhićenja jer bi u tom slučaju nacisti oteli kardinala Pacellija, a kardinali koji bi pobjegli u inozemstvo tako bi mogli na temelju pisama ostavke izabrati novoga papu".

Na pitanje: ,,Koliko je Židova spašeno njegovim intervencijama?", misleći na papu Pija XII., dr. Kljajić ustvrđuje, pozivajući na tvrdnju Pinchasa Lapide:

,,Prema procjeni židovskih izvora, za vrijeme njegova pontifikata spašeno je između 700.000 i 860.000 Židova. Podaci su to Pinchasa Lapide, izraelskog povjesničara i diplomata. U posljednje vrijeme Gary Krupp je newyorški Židov pokrenuo međureligijsku fondaciju naziva Pave the Way, putem koje su istraživali različite arhive, crkvene i necrkvene, u Europi i svijetu gdje su pronašli oko 76.000 dokumenta o ulozi Pija XII. u spašavanju Židova. Obraćenje velikog židovskog rabina Rima Israela Zollija nakon rata još je jedno svjedočanstvo. Na krštenju je uzeo ime Eugenio u čas Pija XII. za njegov veliki angažman spašavanja Židova kojim je osobno svjedočio".

Slijedi pitanje: ,,U javnosti se najčešće plasira da je to premalo, baš kao i za blaženog kardinala Stepinca?"

Odgovor dr. Kljajića:

,,Po srijedi su po mojem mišljenju prvenstveno diplomatski razlozi vezani uz odnose

Svete Stolice s pravoslavnim crkvama. Njegova svetost je neupitna. Po mojem mišljenju, Stepinca se možda mjeri očima postkoncilskog vremena, ali on je bio kardinal i čovjek svojeg vremena koji nije bio ekumenski raspoložen u današnjem smislu i davao je neke nepovoljne ocjene o naravi pravoslavlja. To opet ne znači da je on pozivao na prisilne prijelaze pravoslavaca na katoličku vjeru u tijeku rata. U takvom stavu prema pravoslavlju nije bio ni prvi ni posljednji među koncilskim kardinalima i biskupima. Ne zaboravimo i to da je Stepinac bio zagrebački nadbiskup kada je SPC srušio spomenuti konkordat 1937. i da je zbog toga Katolička crkva u Kraljevini Jugoslaviji bila jedina od svih vjerskih zajednica koja nije imala reguliran pravni položaj u toj zemlji. Ne treba zaboraviti ni to da je jedna od državnih politika iste Kraljevine Jugoslavije bila pravoslavizacija katoličkih krajeva. Sve to treba uzeti u obzir kada govorimo o Stepinčevu pogledu na pravoslavlje. Unatoč svemu, mislim i vjerujem da će Stepinac sigurno biti kanoniziran bez obzira na privremeno odlaganje procesa. Možda smo se navikli na brže kanonizacije, što, ako gledate dugu povijest Crkve, nije bilo tako uobičajeno".

Pijo XII, lat. Pius PP. XII. (Rim, 2. ožujka 1876.- Castel Gandolfo, 9. listopada, 1958.), rođen kao Eugenio Pacelli. 260. apostola Petra. Papa od 2. ožujka 1939. do smrti. Kao najbliži suradnik Pape, kardinal Pacelli je imao odlučujuću ulogu u sastavljanju antinacističke enciklike ,,Mit brennender Sorge" iz 1938. godine, u kojoj je Katolička Crkva na najslužbeniji način osudila rasizam, nacističke ideje "tla i krvi", te razna druga nacistička teška zastranjivanja u pitanjima morala i političke ideologije.

Slijedi pitanje:

Kako komentirate da javnom scenom dominiraju povjesničari lijeve provenijencije i da je teško narušiti taj njihov monopol?

Odgovor dr. Kljajića:

,,Monopoli razaraju čovjeka i ljudsku zajednicu, sve njezine segmente od politike,  društva do gospodarstva, što je neprijeporno povijesno iskustvo koje su nam ostavili totalitarni režimi u prošlom stoljeću. Ništa drugačije nije s povjesničarima i povijesnom strukom. Mislim da se taj monopol pokušava uspostaviti, a razlozi za takve pokušaje monopoliziranja su višestruki i ne bih rekao da su samo rezultat favoriziranja medijskog establišmenta. Ideološki prikaz prošlosti, što je glavna crta rada ovih povjesničara, koji pojednostavljuje povijesne događaje, olako generalizira određene povijesne procese te maše apstraktnim idejama, puno se lakše šire javnim eterom društva od kompleksnih analiza i za koje stoje studiozni povjesničari. Jedna od njihovih odlika je i prijezir prema arhivskim izvorima, umjesto kojih pribjegavaju teoretskim modelima kojima je puno lakše manipulirati povijesnim izvorima u korist njihovih ideoloških postulata. Ovo je uzelo takvog maha da se neki od njih pretvaraju u društvene aktiviste koji su izgubili svaki obzir prema svim principima struke i prema metodologiji povijesne znanosti. Svemu ovome pogoduje ozračje relativizma današnjeg vremena, koji ruši sve kriterije vrednovanja i tako izjednačava ozbiljan povjesničarski rad sa pseudoliteraturom i historiografskim šundom. Zanimljivo da je jedina znanost koju su komunisti strogo kontrolirali bila upravo povijest. Centralni komiteti imali su tzv. komisiju za historiju u kojoj su sjedili najviši partijski dužnosnici i režimu odani povjesničari. To nikako nije slučajno, kao što nije slučajno ni to da su upravo narodi srednje Europe, počevši od Poljaka, preko Čeha i Mađara do Hrvata doživjeli svoje preporode, svoja nacionalna 'proljeća', da su ustali protiv komunizma, upravo zbog toga što su imali jake tradicije, izoštrenu nacionalnu svijest i dugo povijesno pamćenje i da se to pokazalo u konačnici presudnim za slom svjetskog komunizma. Žalosti činjenica da se i danas pojavljuju nekakve regionalne komisije na frontovskoj liniji Zagreb – Sarajevo – Beograd koje bi ponovno pozivale na progon i ušutkivanje povjesničara što je par excellence pokušaj obnove neokomunističkih praksi. Duboko se nadam da je naizgled nesavršena i krhka tridesetogodišnja demokracija hrvatske države stvorila dovoljno jake obrambene nasipe protiv ovakvih za slobodu misli pogubnih nastojanja. Uostalom, kao jednu povijesnu lekciju valja spomenuti i da je čovjek koji je stvorio ovu državu zbog svoga povjesničarskoj rada bio progonjen i zatvaran. Ovakav odnos prema povijesti i povjesničarima najbolji je pokazatelj u kojoj je mjeri takav režim poništio vječna načela slobode i istine. Neka nam se povijest ne ponavlja.

Ovaj je odgovor vrlo znakovit i upozoravajući, čak poražavajući. Danas, trideset godina nakon pada komunizma na našim Katedrama za povijest kao da se to ne primjećuju. Što više, iz osobnog iskustva svjedočim, kako su moji profesori Ljubo Boban, Josip Adamćek, Nada Klaić, Jaroslav Šidak, Ljerka Kuntić, Mirjana Gros, Petar Selem, Igor Karaman, Ivan Kampuš, Bogdan Krizman, Olga Saltzer, Dionizije Sabadoš... bili mnogo objektivniji, politički širih vidika, od njihovih današnjih kolega, a njihovu ideologiju nismo osjećali, za razliku od nekih sadašnjih profesora koji otvoreno nastupaju s Titovim parolama i neojugoslavenskom političkom matricom. Moj je naraštaj slušao izlaganja Ljube Bobana i Bogdana Krizmana o kardinalu Stepincu i potvrđujem kako su objektivno, sukladno arhivskoj građi koja im je tada bila dostupna, vrednovali njegovu povijesnu ulogu. Njihovi nasljednici, premda od njih mnogo mlađi, glede političkih razmišljanja kao da su se vratili u godine neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata: ,,Od Partije ja ne dijelim sebe" i ,,Druže Tito samo reci...". Nije problem u njihovim osobnim, odnosno privatnim stavovima, na njih imaju apsolutno pravo, već je problem prijezir prema arhivskim izvorima, zbog čega im je uskraćeno donošenje valjanih spoznaja, a time je upitna i njihova kompetencija. Arhivsku građu ne smije se stavljati Prokrustovu postelju ideoloških opcija, učinio je Jaroslav Šidak i na primjeru nekih studija Vase Bogdanova pokazivao kako to izgleda.

VAŽNE PORUKE HRVATIMA PAPINOG NUNCIJA GIORGIA LINGUE, A. D. 2020,

Upozoravajući na intervju povjesničara Stipe Kljajića u kojem se govorilo o papi Piju XII., želim upozoriti na intervju novoga Vatikanskog veleposlanika, odnosno nuncija Svete Stolice u RH, Nj. E. mons. Giorgia Ligue. Nuncij je intervju da za Hrvatsku katoličku mrežu, a novinar Večernjeg lista, Darko Pavičić, dobio je mogućnost dijelove ovog intervju objaviti u broju od 12. ožujka 2020. (str. 24.-25.) godine, pod naslovom:

APOSTOLSKI NUNCIJ U RH ZA HRVATSKU KATOLIČKU MREŽU GIORGIO LINGUA O HRVATIMA, PAPI FRANJI, SVEĆENICIMA PRED MIROVINOM

(Rođen je 23. ožujka 1960. u Fossanu (Cuneo) u Italiji. Zaređen je za svećenika 10. studenoga 1984. a inkardiniran u biskupiju Fossano. Postigao je doktorat iz kanonskog prava. U diplomatsku službu Svete Stolice ušao je 1. srpnja 1992., a obavljao je diplomatsku službu u Apostolskim nuncijaturama u Obali Bjelokosti i u Sjedinjenim Američkim Državama, u Državnom tajništvu Svete Stolice u Odjelu za odnose s državama, te u Apostolskim nuncijaturama u Italiji i u Srbiji. Apostolskim nuncijem u Iraku i u Jordanu imenovan je 4. rujna 2010. te 17. ožujka 2015. nuncijem na Kubi. Osim materinskog talijanskog jezika govori francuski, engleski i španjolski. Nuncij Lingua šesti je predstavnik Svetog Oca u samostalnoj hrvatskoj državi. Njegovi prethodnici bili su mons. Giulio Einaudi (29. veljače 1992. – 4. kolovoza 2003.), mons. Francisco-Javier Lozano Sebastián (4. kolovoza 2003. – 10. prosinca 2007.), mons. Mario Roberto Cassari (14. veljače 2008. – 10. ožujka 2012), mons. Alessandro D'Errico (21. svibnja 2012. – 27. travnja 2017.) i mons. Giuseppe Pinto (1. srpnja 2017. – 16. travnja 2019.).

U uvodu intervjua novinar Pavičić piše: ,,Apostolski nuncij u Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua dao je svoj prvi intervju hrvatskim medijima, i to Hrvatskoj katoličkoj mreži, a Večernji list dobio je ekskluzivne dijelove toga razgovora, koji će danas biti objavljen na Hrvatskom katoličkom radiju, a nakon toga i na Laudato televiziji. Komentirajući odnos Crkve i države, piše novinar, mons. Lingua je kazao kako 'nije ispravno reći da se država bavi tijelom, a Crkva dušom". To nikako – nastavlja s navođenjem nuncijevih riječi - nije točno jer Crkva i država moraju misliti i na dobro duha i na dobro tijela, dakle na cjelovitu izgradnju. U tome duhu suradnje postoje instrumenti koji su dani, koji su načinjeni kao što su ugovori, bilateralni sporazumi koji služe tome da se uredi to zajedničko djelovanje za dobro osobe, subjekta. Dakle, nije ispravno također misliti da su ti ugovori – ponekad se može javiti takva ideja – da su ti ugovori neki privilegiji. Tome uopće nije tako. Ugovori služe tome da se dogovori strategija za izgradnju ljudske osobe. Vrlo sam zadovoljan što sam ovdje u Hrvatskoj vidio da su te ugovore dobro prihvatili i muslimani. Primjerice, muftija mi je u više navrata rekao da su oni sretni što je Crkva sklopila te ugovore jer i oni od njih imaju koristi, jednako tako i Pravoslavna crkva, to je nešto što svima koristi. Imati ugovor nije privilegij nego mogućnost da se uredi zajedničko djelovanje u korist ljudske osobe', rekao je mons. Lingua, koji se u razgovoru posebno zadržao na temi blaženoga kardinala Alojzija Stepinca.

Slijedeći vokabular papskog nuncija novinar Pavičić je podnaslov nazvao: ,,Obaviješten o zbunjenosti puka". Pojam zbunjenost koji se koristi u podnaslovu, novinar je preuzeo je od nuncija. Taj je pojam u njega dobro ,,ugrađen", jer ističe više diplomatsku konotaciju u odgovoru, nego što izražava realno raspoloženju hrvatskoga vjerničkoga puka.
Nuncij je dao slijedeći odgovor:

,,Kad sam stigao u Hrvatsku, nisam dobro poznavao blaženog Stepinca. Čuo sam, naravno, za njega. Odmah sam se potrudio s tim upoznati te sam donekle shvatio ulogu i važnost koju taj blaženik ima za hrvatski narod, gotovo da ga možemo smatrati ocem nove Hrvatske".

U nuncijevom odgovoru uočavamo nekoliko zbunjujućih činjenica. Začuđuje izjava jednog veleposlanika, a nuncij je veleposlanik Države Vatikanski Grad, kako prije odlaska u zemlju – primateljicu nije proučio njezinu povijest, odnosno krucijalne točke od bilateralnog značaja, a kardinal Stepinac, je bez sumnje, takva točka. Nuncij se, kako velikodušno priznaje, tek nakon dolaska u Hrvatsku i preuzimanja veleposlaničke dužnosti potrudio upoznati problematiku vezanu uz život i djelo, a očito i uz probleme oko kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca. No, slijedi novo zbunjujuće priznanje: nuncij je ,,donekle shvatio ulogu i važnost koju taj blaženik ima za hrvatski narod..." Prilogom donekle označava se djelomična spoznaja nečega, odnosno necjelovito razumijevanje problema. To znači, mit respect, kako njegova Ekselencija, zapravo, još uvijek nije cjelovito upoznata s povijesnom ulogom kardinala Stepinca?! Međutim, premda je donekle shvatio problem, nuncij čitatelje tješi izjavom kako ,,zato razumije želju djece da im otac bude priznat, najljepši otac". Taj otac je kardinal Stepinac. U nastavku nuncij izgovara rečenicu koju ne možemo čitati bez osjećaja nelagode:

,,Otac, čak i ako nije najbolji otac, meni je uvijek otac i ja ga moram ljubiti i ništa me ne sprječava da ga ljubim koliko želim i kako mogu".

U nastavku nuncij izjavljuje kako je odmah nakon dolaska u Zagreb bio upoznat s problemima kanonizacije (što zvuči nestvarno, jer je teško shvatiti da karijerni diplomat prije odlaska na novu dužnost o ovome problemu bio obaviješten) i tada je bio, kako kaže, upoznat i sa ,,stanovitom zbunjenosti puka, Crkve u Hrvatskoj", pa je stoga htio osobno otići prve nedjelje na svoje prvo hodočašće na Stepinčev grob u zagrebačku Prvostolnicu. U ovom priznanju otkrivamo, dakako, diplomatskim jezikom rečeno, stanoviti prijekor, odnosno čuđenje. Da je nuncij upozorio na ,,stanovitu zbunjenost puka" (hrvatskog!) bilo bi ga jednostavnije pratiti, ali on je ustvrdio kako je uočio stanovitu zbunjenost Crkve u Hrvata. Pod pojmom Crkva u Hrvata misli se na episkopat, odnosno Hrvatsku biskupsku konferenciju i Hrvatsku biskupsku konferenciju BiH, a to je već zamjetna politička ocjena.

U nastavku nuncij o svojim osjećajima nakon posjeta grobu kardinala Stepinca piše:

,,I mislim da je to bilo istinsko nadahnuće kad sam se zapitao: 'Što mogu učiniti da riješim ovaj problem?'; i odmah sam čuo kao da mi je on odgovorio: 'Ne brini ti za moju svetost, brini se ti za svoju svetost'. I mislim da je to također nadahnuće jer to je ono što kažem svima kad mi postave to pitanje i nitko se ne usudi postavljati mi više pitanja jer svi shvate da se moraju pobrinuti za vlastitu svetost. Mislim, kasnije sam dublje razmišljao i često se vraćao na to i shvatio sam da mu se vjernici već mogu moliti jer je blaženik, ali nije toliko važno, eto, imati kip više, crkvu više, molitvu više za blaženika. Ono što je najvažnije je iznova živjeti njegov duh. Eto, shvaćam da je zadatak svakog Hrvata da bude drugi Stepinac, ne samo biskupi ili svećenici – oni nesumnjivo moraju gledati u nj – ali svaki Hrvat mora imati njegov mentalitet, njegovu otvorenost, njegovu ljubav. Eto, to je važno: kad bi svi Hrvati bili drugi stepinci, problem bi bio riješen".

I ova izjava je vrlo zbunjujuća. Prvo, drago nam je što je nuncij uspostavio spiritualnu vezu s kardinalom Stepincem koji mu je, k tome, dao važan savjet. No, nakon toga za nas Hrvate važnog savjeta, zbunjuje tvrdanja kako nunciju nitko se ne usudi postavljati pitanja jer svi shvate da se moraju pobrinuti za vlastitu svetost. Slijedi još neugodnija nuncijeva poruka hrvatskim vjernicima, kako nije važno imati ,,kip više, crkvu više, molitvu više za blaženika". Time se relativizira potreba za kanonizacijom blaženog kardinala, ali se relativiziraju i višegodišnji napori Kauze za beatifikaciju kardinala Stepinca na čelu s dr. Jurjom Bateljom. Konačno, zbunjuje tvrdnja da bi problem glede kanonizacije kardinala Stepinca bio riješen kada bi svi Hrvati bili drugi stepinci. Ako je odlika pokojnog Stepinca apsolutna vjernost Svetoj Stolici i Petrovom nasljedniku onda je ova poruka višeznačna i treba ju kao takvu shvatiti.
U nastavku nuncij Lingua ističe kako je impresioniran ,,trenutkom dubokog zajedništva" koji je postignut tijekom molitvene osmine za jedinstvo kršćana, a posebno ga je oduševio trenutak gostovanja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Tim je dao do znanja kako će Papa Franjo i dalje kanonizaciju kardinala Stepinca promatrati kroz zadanu prizmu odnosa Crkve u Hrvata sa SPC-om. Stoga ne čudi nuncijevo ushićenje:

,,Bio je to trenutak dubokog zajedništva također za večerom koju je dao prirediti metropolit. Bio je to trenutak dijaloga u kojem se vidjelo tu želju da više jedni druge upoznamo i uzajamno se više ljubimo. Jako mi se svidjelo ono što je kardinal Bozanić rekao u Srpskoj pravoslavnoj crkvi kad je govorio o jedinstvu s Bogom: što se više približavamo Bogu to smo bliži jedni drugima, a to je upravo smisao ekumenizma. Ne možemo ići Bogu ako smo podijeljeni. Mislim da, ako želimo doći u raj, moramo se ujediniti jer u Bogu ne mogu biti osobe koje se bore i jedni druge gledaju prijekim pogledom. Zašto, dakle, čekati drugi život da živimo u slozi kad već možemo živjeti u slozi u ovome životu".

Na kraju je Njegova Ekselencija, mons. Giorgio Lingua, dao dalekosežnu i profetsku preporuku hrvatskom vjerničkom puku i episkopatu kako doći u raj:
,,Ova bi zemlja postala raj kad bismo se voljeli, u protivnom ne možemo ići u raj jer u Bogu ne postoji dvoje ljudi koji se mrze".

Opisujući Hrvate i Hrvatsku, nuncij Lingua OM je poslao i direktnu žaoku, koja bi se mogla shvatiti i kao govor koji nadilazi diplomatsku konverzaciju:

,,Čini mi se da ponekad Hrvati, ova zemlja, riskiraju više gledati natrag no naprijed". I zaključio: ,,I bojim se da je ovo ograničenje koje ne dopušta učiniti korak naprijed. Razumijem, naravno, da postoji vrlo nedavna bolna povijest koju su mnogi osobno proživjeli i koju se ne uspijeva zaboraviti. No, ne radi se o tome da se zaboravi, radi se o čišćenju sjećanja kao što je rekao papa Ivan Pavao II., tj. radi se o tome da se prošlost preda u ruke Božjem milosrđu ne gledajući jesam li kriv ja ili jer kriv drugi, jesu li me tražili oproštenje dovoljno ili nedovoljno... Ja mislim da u protivnom nikada nećemo moći učiniti korak prema budućnosti".

Kao bivši diplomata potpuno razumijem sve što nam je poručio nuncij, koristeći se (vješto) diplomatskim rječnikom, teološkim invokacijama i snažnim političkim porukama. Iz njegovih riječi dade se isčitati kako je sve, ili uglavnom sve, što smo (prije svega HBK) do sada činili glede ekumenizma sa Srpskom pravoslavnom crkvom, bilo nedostatno za raj, odnosno premalo se težilo ljubavi i jedinstvu sa SPC-om, previše smo bili opterećeni prošlošću. I zbog toga, po sućutnoj prosudbi mons. Ligue, nemamo šanse doći u raj.

Nažalost, kao katolički intelektualac i kao bivši veleposlanik, ali i kao čovjek koji je skroman baštinik povijesne memorije, moram priznati kako nuncija Lingua u nekim segmentima ovoga intervju možda ne razumijem do kraja, ili je možda riječ o lošem prijevodu na hrvatski jezik, koji on ne poznaje. Da nije tako, on bi znao da Crkva u Hrvata ima dugu ekumensku povijest, veliko iskustvo u ekumenskim odnosima, toliko da vjerojatno u tome može davati poduku mnogim drugim crkvama, uključujući i onu u Italiji. O tome postoji relevantna literatura. U konkretnim povijesnim uvjetima političko i crkveno vodstvo RH učinilo je mnoge ekumenske i političke napore iskreno i djelatno, kako bi došlo do normalizacije odnosa sa Srpskom pravoslavnom crkvom. U tome se otišlo toliko daleko da biskupije te Crkve uživaju poseban status u Hrvatskoj, za koji mnogi smatraju da je izvan onoga što dopušta Ustav RH. Hrvatski Biskupi se trude biti vrlo otvoreni, prijateljski i ljubazni sa srpskim kolegama. Jedan od njih čak je u znak dobre volje posjetio i Oplenac. (Nuncij može u literaturi saznati o čemu je riječ.). Ukoliko razmišljamo politički, a nuncij je i veleposlanik jedne Države, tada bi, ako bi slijedili preporuku o jedinstvu, slijedeći korak trebao biti prihvaćanje projekcija koje predviđa Memorandum II., SANU, odnosno davanje srpskoj narodnoj manjini u RH status konstitutivnog naroda, ako ne i povratak na plan Z4. Srpska pravoslavna crkva i srpska Država imaju istovjetan nacionalistički projekt. Ukoliko prihvatimo kao aksiom ljubav Crkve u Hrvata prema SPC, tada ta ljubav ne može izbjeći i ljubav prema njezinoj Državi. Time smo došli na važne spoznaje: ekumenizam na ovim prostorima nadilazi teološku dimenziju, jer je dio političkih državnih projekcija. Crkvi u Hrvata može narediti Papa što joj je činiti jer ima apsolutnu poziciju u hijerarhiji, dok je kod SPC situacija drukčija. Papa može narediti hrvatskim biskupima distanciranje od nacionalnog identiteta, u ime ostvarenja univerzalnih interesa Crkve, a oni se moraju pokoriti ukoliko ne žele iskazati neposluh, dok to je to u Srbiji nezamislivo. U tom prostoru, ma koliko bio u sferi akademskog razmišljanja, može se nazrijeti i novo ,,predjelavanje hrvatske nacionalne povijesti". Ovo ,,predjeljavanje" nas podsjeća već proživljenu akciju bečkog kardinala Königa i zaklade ,,Pro Oriente", iz vremena Domovinskog rata, kada se nastojalo institucionalno i vaninstitucionalno okupiti hrvatske i srpske povjesničare kako bi prekrojili suvremenu hrvatsku povijest tako da budu zadovoljne obje strane. To je značilo prisiliti žrtvu na kompromis s agresorom, a takav ekumenski korak hrvatski vjernički puk nije prihvatio onda, a vjerojatno mu se ne bi obradovao ni danas. Uvjeren sam kako će dobrohotni nuncij Lingua imati vremena još cjelovitije proučiti hrvatsku povijest, povijest hrvatsko-srpskih političkih i crkvenih odnosa, povijest ekumenskih stremljenja i na jednoj i na drugoj strani, te na kraju i fenomen kardinala Stepinca kao crkvenog pastira vjernog Petrovom nasljedniku, kao domoljuba, a nadasve kao svetog čovjeka.

Ovaj intervju pokazuje kako Sveta Stolica zanemaruje ekumenske odnose HBK s drugim kršćanskim Crkvama, npr. sa pravoslavnim Crkva a u Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji, konačno s Vaseljenskim Patrijarhom, ali ne smije se (neka mi se oprosti na ovim riječima) zaboraviti, niti zabaciti ekumenski dijalog s protestantskim Crkvama, kao ni međucrkveni dijalog s Islamskom vjerskom zajednicom. Ne može mjerilo ekumenizma biti isključivo i samo isključivo jedna Crkva.

Na kraju, dr. Ligua je kazao i poručio mnogo toga što je vrijedno čuti. Slažem se s Nj. E. kada tvrdi kako" nije toliko važno, eto, imati kip više, crkvu više, molitvu više za blaženika. Ono što je najvažnije je iznova živjeti njegov duh. I što je po meni najvažnije: nuncij je shvatio kako je zadatak svakog Hrvata da bude drugi Stepinac". Hvala mu na tome. Slijedeći nuncijevu poruku, nedajmo se u ljubavi prema Domovini od nikoga nadvisiti i ne postavljajmo Papi više pitanja glede kanonizacije sve dok ne riješimo problem ekumenskog jedinstva sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Patrijarh Irinej će u tome pomoći. Budimo samozatajni i povucimo molbu dok povijesno vrijeme ne sazri. Čim prođe ova epidemija otići ću i ja na grob blaženoga Alojzija Stepinca i iskreno ga zamoliti da me savjetuje, kako ne bih bio u zabludi, glede opravdanosti ovog prijedloga. Konačno, i ja sam bio nekakav veleposlanik.

ovaj esej u dva dijela definitivni je biser osvrta na zbivanja oko crkve, vidmarovic briljira, posebno pri igri diplomatskim rjecnikom.

[džin tonik]

UN-ov generalni tajnik žali se da bi ta međunarodna organizacija mogla ostati bez novca do kraja travnja

[Truba]

To treba ukinuti...pa vidi im placa
Ko je kod nas bio pri un u
Taj je imao pticijih jaja
Kuce i stanove su gradili i kupovali
Samo je bilo potrebno znati nekoga da se uvalis

Da su partizani oslobodili belgiju sad bi bila ko bugarska

[džin tonik]

Trump: 'Broj mrtvih i zaraženih u Kini daleko je veći, nego što prikazuju'

Američki predsjednik Donald Trump u petak je rekao da je stvarni broj smrtnih slučajeva u Kini od koronavirusa "daleko veći" nego što Kina prikazuje.

"Kina je upravo najavila udvostručenje broja njihovih smrti od Nevidljivog neprijatelja. Daleko je veći od toga i puno veći od Sjedinjenih Država", objavio je Trump na Twitteru.

Trumpova administracija također istražuje podrijetlo pandemije koronavirusa, rekavši da ne isključuje da je bio raširen – slučajno – iz laboratorija koji istražuje šišmiše u Wuhanu u Kini, economictimes.indiatimes.com.

Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian – dužnosnik koji je ranije sugerirao da je američka vojska možda unijela virus u Kinu – odbacio je izvješća američkih medija o toj temi i ustvrdio da "nema znanstvene osnove".

Podsjetimo, američki predsjednik najavio je povlačenje sredstva Svjetske zdravstvene organizacije, agencije UN-a, kao i istragu.

Podsjetimo također, početkom veljače šef Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) Tedros Adhan Ghebreyesus pozivao je zemlje da ne zatvaraju granice strancima iz Kine te izrazio neodobravanje prema Singapuru, SAD-u i Australiji zbog zatvaranja njihovih granica.

Zbog toga je utjecajni američki think-tank kojeg je osnovao Henry Kissinger objavio kako Tedros duguje Kini nakon što ga je Kineska komunistička partija podržala tijekom njegova izbora za generalnog direktora 2017. godine.

No, osim SAD-a, kritike na račun SZO-a stigle su iz Tajvana zbog toga kako se viši savjetnik te međunarodne organizacije postavio tijekom pitanja glede načina na koji se Tajvan nosi s pandemijom koronavirusa. Naime, Bruce Aylward, asistent generalnog direktora SZO-a tijekom intervjua za televiziju iz Hong Konga, odglumio je da nije čuo pitanje o tome hoće li vodstvo razmisliti o tome da primi Tajvan u organizaciju. Nakon što mu je pitanje ponovno postavljeno, Aylward je jednostavno napustio razgovor.

Kada mu je kasnije ponovno postavljeno pitanje o Tajvanu, Aylward je ustvrdio kako su već razgovarali i Kini svim dijelovima Kine.

Svjetska zdravstvena organizacija između ostaloga ignorira i savjete koje Tajvan predlaže u borbi s koronavirusom. Tajvan svoje mjere predlaže cijelom svijetu, budući da je prvi slučaj koronavirusa zabilježio 21. siječnja, a do 14. travnja imali su tek 393 zaražena i 6 preminulih, iako je riječ o zemlji s 23 milijuna stanovnika.

Tajvanska vlada također je priopćila kako je isključena iz razgovora o borbi s koronavirusom usprkos uspjehu i naglašava da je upozorila SZO na rizik od prijenosa virusa s čovjeka na čovjeka još u prosincu, ali je ignoriran. Inače, o mjerama koje provodi Tajvan, do sada je pozitivno izvijestilo preko 450 medija iz preko 40 država diljem svijeta, otkrilo je ministarstvo vanjskih poslova Tajvana.

Sumnje u točnost informacija, izrazili su i Britanci koji su optužili Kinu za širenje dezinformacija o težini epidemije koronavirusa unutar njenih granica, javlja Daily Mail.

Novine prenose kako su znanstvenici kazali Johnsonu da je Kina mogla umanjiti broj potvrđenih slučajeva koronavirusa između 15 i 40 puta (do sada je prijavila oko 81.000). Naime, analitičari smatraju kako je takva taktika, kojom se smanjuje broj zaraženih, umjetno mogla povećati stopu smrtnosti kako bi natjerala zapadne države da u strahu od katastrofe zaustave svoja gospodarstva.

[Meho Krljic]

Prikaz Žižekove knjige o pandemiji COVID-19:

    Pandemic! by Slavoj Žižek review – the philosopher provides his solution  

[Meho Krljic]

Malo pandemijske satire:


https://youtu.be/aWl7kQZHZE0

[mac]

It's funny because the voice is artificial.

[Aco Popara Zver]

http://ideje.hr/prvi-maj-u-americi-cetiri-klase-bez-koga-se-ne-moze-a-koga-se-zeli-zaboraviti/

[Accuphase]

Jao jao jao... jadna "draga & mila celicna blatja", što se ne žale LIDERU SLOBODNOG SVETA velikom doživotnom pandi & našem plijatelu???

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&mm=05&dd=05&nav_category=78&nav_id=1681043

[Accuphase]

Odlično & znalački po običaju smo izabrali trenutak za slizavanje & dupe davanje sa žutom gamadi!
Ne ne mislim na "naše žute"...

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&mm=05&dd=05&nav_category=78&nav_id=1681166

[Meho Krljic]

Odvratno je to kako koristiš najbljutaviji rasistički rečnik, plus, naravno, to što se Pompeo i Tramp lože da "znaju" da je virus iz kineske laboratorije stvarno nije neki ozbiljan razlog da mi u to verujemo.

[Truba]

Kinezima i arapima nista ne vjerujem

[džin tonik]

Joint Statement on the 75th Anniversary of the End of the Second World War

The following is a joint statement by the U. S. Secretary of State and the Foreign Ministers of Bulgaria, the Czech Republic, Estonia, Hungary, Latvia, Lithuania, Poland, Romania, and Slovakia.

Begin text:

Marking the 75th anniversary of the end of the Second World War in 2020, we pay tribute to the victims and to all soldiers who fought to defeat Nazi Germany and put an end to the Holocaust.

While May 1945 brought the end of the Second World War in Europe, it did not bring freedom to all of Europe. The central and eastern part of the continent remained under the rule of communist regimes for almost 50 years.
...

[varvarin]

Batalite Drugi svetski rat.
Ovde ljudi koji sebe smatraju kompetentnim razmatraju moguće posledice Covid - pandemije.
Da svakom ljubitelju alternativne istorije srce zaigra od radosti! 


https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2020&mm=05&dd=21&nav_category=12&nav_id=1686239


Zbog koronavirusa geopolitički drugi talas, sledi - novi svetski poredak

[Aco Popara Zver]

napokon prava stvar, ovi prirodnjaci ništa ne znaju, ni okle virus ni đe pošo

elem, na početku se mislilo da će Kina od ovog da profitira al zapravo će Zapad da profitira od korone in the long run

možda i naredne 2 godine Kina će imati super rast al generalno će da se ispumpa laganica

primjer: od silnog Huaweia ispade da nema ništa, jer da bi pravio 5g mrežu mora da uveze čipove iz SAD, a popili su sankcije i tehnološki rat je odavno počeo. čak pričaju da će druga kineska kompanija ZTE, čije telefone nam je Petronije preporučivao, ide u bankrot u roku od godine dana, isto zbog tehničkog prekida

pritom korona će udariti na Evropu, al koja je korist EU od toga: prvo, zaustavljanje migranata, dobiće podršku da ih maltene pobiju a svakako podignu zidinu da ih zaustave. Drugo, nastaviće stagniranje ako ne i dalje siromašenje srednje i niže klase, a imaju dobro opravdanje. Tih par godina i spuštanja cijene radne snage, uz sankcije Kini i misle da će tako osakatiti Kineze

Kina je planirano da prevaziđe američku ekonomiju 2028. to će izgleda biti odloženo. Čak i da je htjela da se preorijentiše s američkih na neke singapurske ili korejske čipove, sad to ne može, bar ne tako brzo

ali ispostavlja se sve više da će joj virus ponajmanje pogodovati.

naravno, hasta la victoria siempre

[Aco Popara Zver]

[Aco Popara Zver]

[Aco Popara Zver]

https://youtu.be/fGljMbtz6d4

[džin tonik]

Nasilje i neredi u SAD-u: Donald Trump proglasiti će ljevičarsku organizaciju ANTIFA (Antifašisti) terorističkom organizacijom

bolje kasno nego nikad. nevidjeni glupanderi, sta si dozvolise, da ih komunizam probushi kao svicarski sir; neovisno sad rasne problematike koja realna.

[Truba]

Jeko suzana tajlor
I jeko ovaj sa svinjskom glavom

[Accuphase]

Ma svi su nekako blagi prema komunjarama i kinezima...mislim na medije i obicne ljude
A vamo su ostri na trampa i kad lupi glupoat koju ne misli niti ima snagu zakona

Ovaj vamo dozivotni diktator radi sta oce i ima oreol svetca
A vamo se predstavlja kao katastrofa kad je neko demokratski izabran

Jel to misliš na "dožitnog velikog pandu"?
A pa nemoj tako, on je "njegov" & naš veliki "celicni plijatel"...

p.s.

I vratiće nam Kosova, genocidnu republiku šumsku & možda ako bude sretje i CG.

[Truba]

da onaj glavati komunistički kinez zatvori 110 milijuna ljudi
proglasi se doživotnim predsjendikom... niko ništa

trump prne... ne pokrene nijedan rat... ima rok trajanja do 11. mjeseca

udri drvlje i kamenje na čovjeka

a lista pokrenutih ratova 0

za razliku od demokrata