Upropastismo Jevtropijevićki topik!
A, mogli smo lepo da načnemo novi. Bez Corneliusovih egzibicija. Ko zna da prevrne sam neka prevrće.
Na primer, osnovni glagol u srpskom nije srpski. Biti je nastao kao rani izvod glagola to be (eng.), a naročito ga je popularisao Šekspir u drami "Hamlet". Najverovatnije je odatle dospeo u srpski.
I glagoli koji život znače nisu naši. Jesti je izveden iz nemačkog esen, a piti iz grčkog pino, pinis. Kao dokaz navodim reč oinopini - vinopija. Pitanje je da li smo mi krkali dok su Nemci esen i šljokali dok su Grci - pini?
Slanina? :) Srpska reč :D
Quote from: scallop on 08-06-2010, 18:37:13
Upropastismo Jevtropijevićki topik!
A, mogli smo lepo da načnemo novi. Bez Corneliusovih egzibicija. Ko zna da prevrne sam neka prevrće.
Ako sam dobro shvatio, zabranjena je upotreba bilo kakvih vec objavljenih naucnih radova. Moze samo da se prevrce iz glave ili da se izmislja. Vazi!
"Na primer, osnovni glagol u srpskom nije srpski. Biti je nastao kao rani izvod glagola to be (eng.), a naročito ga je popularisao Šekspir u drami "Hamlet". Najverovatnije je odatle dospeo u srpski."
Da li to da shvatimo kako pre Sekspira, mi nismo "bili" ili da je "Hamlet" unapredio srpsku leksiku?
Naravno. Pre Šekspira glagol nije imao refleksivni značaj već samo usko fizički: biti = tabati.
Perine, slanina je osnov za najčuvenije srpsko dubliranje konsonanata - slan'nica.
Znaci, kada bi Srbin, u dosekspirovkom periodu, posle flase (nem) rakije (tur) skocio na astal (tur) i viknuo - biti ili ne biti, on je razmatrao da li fizicki (gr) nasrne na nekog od prisutnih. Period kojim se nastavlja rani 17. vek, uneo je medju srpske seljake refleksivni deo pitanja "biti ili ne biti" koji se odnosio na smisao zivota, a implicitno i na to da se smisao zivota moze razresiti jedino kroz rakiju, sto nas neumitno dovodi ka resenjima iz dosekspirovske ere, te se refleksivno pretvara u refleksno udaranje nekog od prisutnih. Ako se ne varam, u pitanju je 221. stilska figura srpskog jezika, zvana "sekspirov lakat".
Prvi prevod čuvenog Hamletovog biti ili ne biti glasio je: "Trt mrt, život ili smrt", to je bilo verovatno pre nego što je glagol biti upao u srpski.
"Astal" nije turcizam, već od mađara pokupljen s(e)rbizam sto(l): reč je iz srpskog prešla u mađarski pa se vratila nazad u izmenjenom obliku.
E, Zakk, astal nije srpskog ni madjarskog porekla, nego je spanskog porekla. Secas se kada Terminator otkine glavu onom kretenu i kaze "Astal da blista", onako kako ga je naucio klinac.
Onda je kamerunskog podrijetla :)
Kamen-runskog!
Da li ovo znaci da je sve u poznatom i nepoznatom Kosmosu postalo od Srba?
Juče u Poltici ambasador Turske, na pitanje treba li naša deca da uče turski s obzirom da postajete sve važnija sila, reče: - Nema potrebe. U srpskom jeziku je oko 8000 naših reči, tako da se razumemo bez po muke.
Inače turska reč marama na srpskom je rubac.
U vremenu kad nije postojao termin seks u Srba, naš narod je ,,one stvari'' na kulturan način imenovao tako što je termin milovanje, naglašavao na A.
MilovAAAnje. Bila je to sofisticirana distanca u odnosu na obično milovanje (naglasak na prvom slogu), koja podrazumeva maženje deteta po kosi, kućnog ljubimca...
Blago policiji tog vremena. Odmah je mogla da prepozna pedofila.
Kad detetu neko kaže: - Dođi da te pomIlujem - normalan je. Kad naglasi na narednom slogu, pedofil!
:!:
Žlica - kašika (per.), vilice - viljuška (per.), kula (per.), stup (gr.), avlija (gr.), balčak ( ovo znamo), tresak - top (tur.), mač - mikya (gotski - nesigurno poreklo), crkva - kyrke (gotski, nastalo iz grčkog ek kalew - sazivam)...pozajmljenica ima gomila, ali ove su mi drage.
Blagodatan - ruska kovanica, pridev blag na ruskom znači dobar, ne na srpskom. Telohranitelj - (sa)hraniti na ruskom znači (sa)čuvati. "Još uvek" je takođe došlo iz ruskog...
Reforma patrijarha Arsenija IV Šakabente (18. vek) o uvoženju svega ruskog, od ikona do crkvenih spisa, završila se tako što je srpski crkvenoslovenski zamenjen ruskom verzijom istog. Otada počinje navala ruskih reči.
Dalje - latinizmi - da bi se poznavao latinski, mora se poznavati grčki, jer su Latini pokupili sijaset izraza od Grka - pesrona potiče od prosopon (prvobitno znači ličnost, ali i maska...), harizma...da ne dužim - 70% termina u medicini je grčkog porekla. A kad je reč latinskog porekla, pa bude prerađena od Engleza - postane neodoljiva za ovdašnju raju (tur.).
Da li neko zna koja je najduža reč u našem (srpskom) jeziku. Negde pročitah, poodavno, da je to PRESTOLONASLEDNIKOVICA.
Postoji li neka duža?
Za srpski su krajnje nekarakteristične reči u kojima dva ista suglasnika stoje jedan kraj drugog, ali daleko od toga da gi nema - recimo PPrike i ČČkalice...
Još tražimo srpsku reč.
Da bih malo usmerio stvar, evo kako je tekla transformacija imena jednog grada u Grčkoj. Danas svi znama za grad Florinu, ali je manje poznato da je dugo slovenski naziv bio Lerin. Pre nego što je bio Lerin nazivao se Hlerin, a pre toga Hrelin. Ustvari, negde u vreme Dušana, oblast Kostura je dobio kao nagradu za ratne podvige njegov vojskovođa (H)relja Ohmučević aka Krilatica i on je podigao svoj grad na svom posedu.
Quote from: boki77 on 08-06-2010, 21:51:58
Telohranitelj - (sa)hraniti na ruskom znači (sa)čuvati.
A ja mišljah da je "telohranitelj" onaj koji nekog hrani svojim telom (dodji, da ti čika dâ...).
Quote from: Lomljavina on 08-06-2010, 21:16:00Juče u Poltici ambasador Turske, na pitanje treba li naša deca da uče turski s obzirom da postajete sve važnija sila, reče: - Nema potrebe. U srpskom jeziku je oko 8000 naših reči, tako da se razumemo bez po muke.
Što je naravno slabo tačno. Ono što zovemo turcizmi su uglavnom reči iz ARAPSKOG a ne iz TURSKOG jezika.
Kako su nam Turci bili cimeri 5 vekova, a Arapi samo 30 nesvrstanih godina, veći deo tih tudjih reči naučismo od Turaka. E, sad, ako su koreni turcizama arapski, tu mi ništa nismo skrivili i zato ih i zovemo turcizmima, prema onima od kojih naučismo. Ostaje nauci da se izjasni, ali ne na ovom topiku, jer je ovde zabranjena.
Srpski ima 147000 reči i bar dve trećine su stranog porekla.
Ako niste znali, srpski je posle engleskog jezik sa najviše reči na svetu.
Dakle, šta je 8000 turskih?
Sustina? xD
Nikakva. Svi jezici su isprepletani; engleski najviše jer su imali dodira sa najviše drugih jezika, srpski mnogo jer je zaista imao dodira sa nekoliko velikih jezika (turski, nemački, mađarski, grčki, latinski...)
Sve u svemu ništa, besmisleno dokazivanje čiji je koren reči.
Bitno je šta reč danas znači i koliko je upotrebljiva.
Quote from: Kler_Vojant on 09-06-2010, 01:10:40
Sustina? xD
Suština je u tome da hrvatski jezik ima isto 147 000 reči od kojih su 139 000 srpskih, a preostalih 8 000 turskih. Pa, oni su većim govnima nego mi.
Najduža čisto srpska reč je PRESTOLONASLEDNIKOVICA,
međutim najduža reč, koja se koristi u srpskom jeziku je PSEUDOOTORINOLARINGOLOGIJA.
Quote from: Lomljavina on 09-06-2010, 04:13:33
Najduža čisto srpska reč je PRESTOLONASLEDNIKOVICA,
međutim najduža reč, koja se koristi u srpskom jeziku je PSEUDOOTORINOLARINGOLOGIJA.
Aha.
A šta znači PSEUDOOTORINOLARINGOLOGOJA ?
Quote from: Boban on 09-06-2010, 01:23:28
Bitno je šta reč danas znači i koliko je upotrebljiva.
Bitno je, ali za koriscenje ne i presudno. Upotrebljivost ima veze sa repeticijom, a ponavljanjem rec dosadjuje, pa se ljudi hvataju alternativnih termina, pa stare reci zamenjuju nove, i tako, u krug...
Viljem Osvajač je u Englesku doneo 14.000 francuskih reči, otprilike polovinu. Ostalo su doneli Sasi i Vikinzi. Nekoliko reči su doneli Kelti iz Singidunuma. Briti i Angli su doneli dve - Briti i Angli. Sv. Josif iz Aramateje jednu.
Kuriozitet je, na primer, što se svi dobri komadi ovčetine zovu mouton (iz francuskog), a svi loši, kao iznutrice i zaponjci - sheep (saksonski). Iz jezika naučimo šta su krkali gospodari, a šta sirotinja raja koja globa davati ne može. Tako smo se mi naučili da od raznih crevca, brizli, krezli i prezli pravimo specijalitete.
Ovca je jedna od retkih srpskih reči na koju niko ne polaže posebno pravo jer je ustanovljeno da je, kao jedna od najstarijih reči uopšte, zapisana i u Nostratic-u (teorijski izvorni ljudski jezik). Tu spadaju i ovas i raž, ali je najnaj - prdeti. Ona je univerzalna.
Ovoliko sam iscedio iz jutarnje kafe u Kato Gatzea, Volos.
Quote from: Hobit on 09-06-2010, 08:35:53
Quote from: Lomljavina on 09-06-2010, 04:13:33
Najduža čisto srpska reč je PRESTOLONASLEDNIKOVICA,
međutim najduža reč, koja se koristi u srpskom jeziku je PSEUDOOTORINOLARINGOLOGIJA.
Aha.
A šta znači PSEUDOOTORINOLARINGOLOGOJA ?
A, je l moze pseudoprestolonaslednikovica?
Quote from: scallop on 09-06-2010, 08:59:00
Kuriozitet je, na primer, što se svi dobri komadi ovčetine zovu mouton (iz francuskog), a svi loši, kao iznutrice i zaponjci - sheep (saksonski).
U normansko vreme, francuski je bio upotrebljavan na dvoru i u institucijama puna tri veka. To ostavlja trag.
Quote from: scallop on 09-06-2010, 08:59:00Ovoliko sam iscedio iz jutarnje kafe u Kato Gatzea, Volos.
A zato tebe ne bi u ponedeljak, spremao si se za put...
Eh, more... I ja bih... :(
Quote from: Cornelius on 09-06-2010, 10:23:58
Quote from: Hobit on 09-06-2010, 08:35:53
Quote from: Lomljavina on 09-06-2010, 04:13:33
Najduža čisto srpska reč je PRESTOLONASLEDNIKOVICA,
međutim najduža reč, koja se koristi u srpskom jeziku je PSEUDOOTORINOLARINGOLOGIJA.
Aha.
A šta znači PSEUDOOTORINOLARINGOLOGOJA ?
A, je l moze pseudoprestolonaslednikovica?
Može, cornelije
Zemunci bi rekli ZNAČIPSEUDOPRESTOLONASLEDNIKOVICA
Quote from: zakk on 09-06-2010, 10:35:54
Quote from: scallop on 09-06-2010, 08:59:00Ovoliko sam iscedio iz jutarnje kafe u Kato Gatzea, Volos.
A zato tebe ne bi u ponedeljak, spremao si se za put...
Eh, more... I ja bih... :(
Da, zak
zove na pivo - pa zbriše
Kao cornelije...
Čini mi se da niko nije pomenuo srpsku reč vampir. Eto, nije tuđa :)
Sve reči engleskog jezika koje se odnose na vlast su francuskog porekla. Na scallopovo bih dodao još da imena sirovina u engleskom jeziku imaju (uglavnom) anglosaksonsko poreklo, a prerađevine francuskog - pig - pork, cow - beef...
Pošto smo zaključili da strane reči postoje, da nisu neobične ni u stranim jezicima, možda bismo mogli da prestanemo da izmišljamo strano poreklo srpskih reči. Preskačući vekove nekako smo iz obuće uskočili u mađarske cipele, ali se ne bismo smeli nervirati jer ni Mađari još nisu naučili da se sreda ne kaže szerda, a ni da je szamorodni tokai zapravo srpska reč za prirodno vino.
Boki nek se pazi da ga ne u'vati Nightflier, jer će da vidi sve zvezde kad počne mu da objašnjava da je vampir - upir. Sigurno postoji gomila srpskih reči jedino ih se ne sećamo, jer smo iz staroslovenskog uskočili u srpski preko turskog, a to i nije bio lak skok. Kad je stigao Vuk, onako neuk je znao samo da zapisuje, a niko posle njega se nije usudio da procenjuje zapisano. Meni se čini da su reči koje sadrže slovo r favoriti za srpsku reč, kao i reči sa prefiksom ras. Nisam sad raspoložen da teram mak na konac, pa ističem predlog za - zora. Možda neko zna čija je to tuđa reč.
Hobite, dogovor je kad ja kažem "'ajde" ti "kada" ja "gde" ti "dobro". Ovako mlatiš praznu slamu.
Quote from: Hobit on 09-06-2010, 10:50:16
zove na pivo - pa zbriše
Kao cornelije...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg189.imageshack.us%2Fimg189%2F1049%2Fcalimerohobitcopie.jpg&hash=5281bc29500887183186ccd43322add5233e568b)
Quote from: scallop on 09-06-2010, 08:59:00
Tako smo se mi naučili da od raznih crevca, brizli, krezli i prezli pravimo specijalitete.
Ovca je jedna od retkih srpskih reči na koju niko ne polaže posebno pravo jer je ustanovljeno da je, kao jedna od najstarijih reči uopšte, zapisana i u Nostratic-u (teorijski izvorni ljudski jezik). Tu spadaju i ovas i raž, ali je najnaj - prdeti. Ona je univerzalna.
Ovoliko sam iscedio iz jutarnje kafe u Kato Gatzea, Volos.
Ovo za ovcu je super, i za prdez, tj merde, to kapiram da je takodje drevno...ali, ne diraj mi crevca! pazi, ujedam, ne diraj najbolju poslasticu u srpskoj kuhinji, tj sarmicu sa jajima, pavlakom, dzigericom i crevcima.
U pogrešnoj se crkvi moliš, Kler. Raspitaj se kod onih koji su kod mene tamanili teleću glavu u škembetu i krezle ko je šampion. Samo kažem da su naši stari krkali debeloga mesa ovnujskoga, a kad su došli Turci mogli smo da izmislimo samo - kukureč, kukurek ili kokoretsi (zavisno gde ga prave). To su ti jagnjeća crevca upletena u debelu kiku (kao ruka), a u jedan kukureč ide 5-6 kompleta crevca. Sa'ćemo kumbaros Kosta i ja da nadenemo jedan kokoretsi (na ražanj se nadene cela jagnjeća iznutrica i obveže kompletom crevaca, pa na vatru). Merde je govno, a jezici za prdež imaju, generalno, onomatopeju (fart i slično)
Pošto ćemo i dalje o srpskim rečima, ja ću o čudnoj upotrebi nekih grčkih reči kod nas. Recimo, sinergija je više jedinstvo, a simfonija je - saglasje. Ako smo simfonični. xcheers
da, znam sta je merde, pogresno sam se izrazio, ali rec kao rec je drevna ko biblija. Ja se prijavljujem za jedan taj kukurec, kad vama odgovora, koj vikend hocete, raspolozen sam uvek za kalorijske shokove.
Quote from: Cornelius on 09-06-2010, 18:19:46
Quote from: Hobit on 09-06-2010, 10:50:16
zove na pivo - pa zbriše
Kao cornelije...
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg189.imageshack.us%2Fimg189%2F1049%2Fcalimerohobitcopie.jpg&hash=5281bc29500887183186ccd43322add5233e568b)
Ne vredi sada, cornelije, da zbijaš šale
Zajebao si - i gotova stvar
Kada želiš nešto da uradiš - nađeš način,
kada ne želiš - pronađeš izgovor
Quote from: scallop on 09-06-2010, 18:08:13
Hobite, dogovor je kad ja kažem "'ajde" ti "kada" ja "gde" ti "dobro". Ovako mlatiš praznu slamu.
Quote from: scallop on 09-06-2010, 18:08:13
Hm, ne vredi
Ti kažeš ajde, ja kažem sutra, ti kažeš Volos, ja kažem - jebiga...
Hobit, imaš dve opcije: ili imaš reč ili nemaš. Ako imaš ti je kažeš, napišeš... Ovo je topik za one koji imaju reč. Ako nemaš reč, onda ideš na topik adios pa pričaš šta 'oćeš. Ili ideš na posao da zaradiš koju kintu za penzionere. Ne mogu da tebe čekam ko ozeb'o sunce. Ponekad se ode i u Volos. Sad ti čekaš.
Jebiga
Čisto srpska reč.
Nastala spajanjem dve reči: jebi ga
Smatra se da je nastala u gej populaciji
Jes', Hobit, to. To je kolokvijalizacija. Ako smo nas dvojica nastali u gej populaciji onda je i ta reč. Budući da nemaš poseban izlaz u Volosu, sačekaj do 22 juna, pa ću ja do tvoje rupe. A, onda ti preostaje samo jedan sto udaljenosti do piva. Jedan sto nije sto i jedan.
Kad smo već kod brojeva, da li ste zapazili da su prva tri broja u svim jezicima slična i jednostavna? Na broju četiri smo se polomili.
Kasniš na plažu xyxy
Pa ta fora sa brojevima, jedan, dva, tri i četiri čoveka, a pet ljudi; jedan, dva tri, četiri praseta a pet prasića, tj. granica u izražavanju na četiri je ključna za praćenje kako se koji jezik razvijao i kretao i otud ta bliskost sprskog i nekih jezika u Indiji koja se često pominje.
Druga varijanta u mnogim jezicima je da razlika počinje od tri, a negde od dva u izražavanju množine.
Sve ovo samo naizgled nema veze s temom, ali je činjenica da je većina evropskih jezika nastala iz jednog prajezika, kao što su hrvatski, bošnjački, crnogorski i srpski nastali iz južnoslovenske verzije staroslovenskog.
A reči teku, tamo-vamo, na sve strane, nesputane i vrludave.
Hobite, pa ja jesam na plaži!
Meni ne pašu reči kao što su edukovanje ili menadžment. Imam utisak da neko ili ne zna ili pokušava da objasni svoju "pamet" na taj način. Kao da su obrazovanje i rukovođenje neka "niža evolutivna grana". To me podseća na kolegu mašinskog inženjera koji je pokušavao da objasni kako je hermetičnost viši stupanj zaptivenosti, a tolerancija mera odstupanja u tehničkom crtanju, a ne podnošljivost. Ta "tajna" značenja ljudima daju osećaj veće vrednosti, kao, na primer, kad se hirurg bavi transplantacijom graftova, a ne kalemljenjem (presađivanjem) tkiva. Pitao sam neke kako se englosaksonski hirurzi snalaze sa manijom veličine, kad su ti izrazi već na njihovom jeziku i naišao sam na potpuno nerazumevanje. Oni koji upotrebljavaju nepotrebne tuđice ne shvataju da time ne postaju pametniji već suprotno.
Jasam jednom nekada na jednom od faksova koje sam pohađao, na psihologiji ili tako nečemu, prisustvovao kada je profesor INSISTIRAO da se upotrebljavaju tuđice za sve termine jer to daje dubinu i suštinu značenju, a da se naše reči koriste kao veze i sveznici između tih veličanstvenih stranih reči. Dapače, ocena kod njega je zavisila od broja i veštine upotrebljenih tuđica.
Na to sam mislio. Tako i književna kritika bez kvintesencije nije ništa. :lol:
Postoji jedna srpska reč koju često koristimo na forumu, a da to ona nije. To je - prepucavanje. Ta reč je izvedena iz grčkog i nema veze sa pucanjem. Jednom, davno, pali smo u bedak jer se Kosta nije trzao na boli me k..., ali se tresao na puca mi k... Dilemu smo razrešili kad nam je objasnio da k... nije problem, a da puca jeste. Na grčkom puca znači k... Posle mi je bilo jasno odakle prepucijum, ali i prepucavanje. Dakle, ko se bavi prepucavanjem sad zna o čemu je reč. :lol:
Iz grčkog tripa... "Pusti" znači peder. Pa, kad vikneš nekom od svojih - ma, pusti, svi se okrenu da vide ko se to izdire na pedera.
Grci su voleli i naslov moje priče: "Dan Mitre". Ko zna zašto?
Želudac?
Jok. Neću da ti kažem. Sve dok ne shvatiš da tvoj jezik nije bolji.
Quote from: scallop on 11-06-2010, 14:24:19
Grci su voleli i naslov moje priče: "Dan Mitre". Ko zna zašto?
Verovatno zbog toga što nisu razumeli o čemu se radi xyxy
Lepša strana je što i ti ne razumeš. xyxy
Jeste
xcheers
Quote from: Cornelius on 09-06-2010, 10:23:58
Quote from: Hobit on 09-06-2010, 08:35:53
Quote from: Lomljavina on 09-06-2010, 04:13:33
Najduža čisto srpska reč je PRESTOLONASLEDNIKOVICA,
međutim najduža reč, koja se koristi u srpskom jeziku je PSEUDOOTORINOLARINGOLOGIJA.
Aha.
A šta znači PSEUDOOTORINOLARINGOLOGOJA ?
A, je l moze pseudoprestolonaslednikovica?
PSEUDOOTORINOLARINGOLOG = Lažni doktor specijalista za uho, grlo i nos
to je dakle najduža srpska kompletno uvezena reč, a Prestol....ica. je čisto srpska.
Al' ako ćemo da spajamo i domaće i strane u kovanice i prebrojavamo onda je - PSEUDOPRESTOLONASLEDNIKOVICA zaista najduža.
28 slova.
Jedino mislim da su lažni doktori-specijalci nešto češća pojava od lažnih princeza.
Quote from: Lomljavina on 17-06-2010, 10:07:52
Quote from: Cornelius on 09-06-2010, 10:23:58
Quote from: Hobit on 09-06-2010, 08:35:53
Quote from: Lomljavina on 09-06-2010, 04:13:33
Najduža čisto srpska reč je PRESTOLONASLEDNIKOVICA,
međutim najduža reč, koja se koristi u srpskom jeziku je PSEUDOOTORINOLARINGOLOGIJA.
Aha.
A šta znači PSEUDOOTORINOLARINGOLOGOJA ?
A, je l moze pseudoprestolonaslednikovica?
PSEUDOOTORINOLARINGOLOG = Lažni doktor specijalista za uho, grlo i nos
to je dakle najduža srpska kompletno uvezena reč, a Prestol....ica. je čisto srpska.
Al' ako ćemo da spajamo i domaće i strane u kovanice i prebrojavamo onda je - PSEUDOPRESTOLONASLEDNIKOVICA zaista najduža.
28 slova.
Jedino mislim da su lažni doktori-specijalci nešto češća pojava od lažnih princeza.
Ne može.
Čim si dodao PSEUDO, više nije srpska reč.
I onda će scallop da te kritikuje, topic je napravljen za ''one koji imaju srpsku reč''
Dakle, ostaje nam PRESTOLONASLEDNIKOVICA.
Od toga možemo da izvedemo razne varijante.
Zemunsku varijantu sam već pomenuo – ZNAČIPRESTOLONASLEDNIKOVICA.
E, ako razmatramo dorćolsku varijantu, mogli bismo da zaključimo da je prejebala zemunsku – PRESTOLONASLEDNIKOVICABRATEOVOONO
xyxy
Ali čekaj malo, i ijekavica je deo srpskog jezika.
Dakle najduža je prIJestolonaslednikovica.
Tačno.
To sam prevideo.
Dakle, PRJESTOLONASLEDNIKOVICABRATEOVOONO.
Ko ima dužu?
superkalifradžilistikekspialidoušas?
kvazinajnedijaliktočkomaterijalistički
Quote from: PingvinPatuljak on 17-06-2010, 12:33:23
kvazinajnedijaliktočkomaterijalistički
Verujem da si mislio kvazinajnedijal
ekt
ičkomaterijalistički
upravo to
A ne mož Hobit.
Zemunac neće koristit' ijekavicu.
Ali, paz'te ovo...
Video sam stenu, za koju tvrde da je SedamstsoSedamdesetSedmogodišnjakinja.
Mislim da lažu.
Dođoh do nje, opipah je i rekoh: - Ah ti steno PseudoSedamstoSedamdeSetsedmogodišnjakinjo, nećeš me zavesti terasimulakrumom!
Na šta steni izniknu uho, grlo i nos, kroz koji kinu.
Pružih joj kapi za nos, koje odbi pa kaza:
Gubi se ti PseudoPetroloOtorinolaringololoSedamstoSedamdesetSedmogodišnjih stena u MegaPseudoMater
ili ću te spljeskati kao švabe Valter
u momentu dok zamišlja gigabrushalter.
Inače upravo sam upisao na googlu najduža RIJEČ, da vidim ima li nečega na hrvatskim forumima. Prvo što mi izađe je...
- srbočetničkojugoslavenskoboljševičkopravoslavnozločinački
Niko nije tražio najdužu reč. Samo srpsku, a da se ne pojavi neko ko će je obrazloženo negirati.
Grad? Dvorište? Jezik? (jel bilo tri kornera penal?) Mada,zamolio bih za poreklo 'želuca'.Stomak je ok, grčki.
Da pomenem nešto što je sve drugo osim srpska reč od iskona, ali, ulazi u trku za najdužu reč u upotrebi u srpskom jeziku.
Novije pravopisne tendencije, što ne gode mom sluhu i duhu, nastoje da nam obogate jezik imenicama koje bi trebalo da eliminišu polnu diskriminaciju među nazivima pojedinih zanimanja. Otud se, pored psihologa, pojavila psihološkinja, pored dramaturga, dramaturškinja. Tako bismo osobu ženskog pola, koja je završila medicinski fakultet i specijalizirala otorinolaringologiju, nazivali otorinolaringološkinja.
Ako bismo na silu kovali reči, eto pseudootorinolaringološkinje, ali, smatram da bi takva reč, kao i pseudootorinolaringolog, ili pseudoprestoonaslednikovica, bila besmislena. Pseudopodije, lažne nožice, predstavljaju organele kod protozoa, nestalne telesne nastavke koji se mogu po potrebi pojavljivati i nestajati sa površine tela. Dakle, nešto što ima svoju funkciju. Pretpostavljeni pseudootorinolaringolog bio bi izolovana pojava, odstupanje od pravila i poretka, slučajnost čije bi ponavljanje bilo malo verovatno. Inače, naletali bismo na pseudovrata, koja ne bismo mogli otvoriti, pseudoolovke, kojima ne bismo mogli pisati, pseudoforume, na kojima ne bismo mogli komunicirati. Ako bi postojala pseudotorinolaringologija, postojala bi i pseudogeografija.
Takođe, mislim da bi za dužinu reči broj slogova trebao biti presudniji od broja slova. U poeziji se metrika se bavi slogovima.
Eto, supruga rektora Univerziteta u Kragujevcu, koji je po struci ginekolog, po struci je otorinolaringološkinja.
Lažni doktori nisu tako retka pojava van urbanih sredina.
U planinskim selima istočne Srbije i dalje postoje travari, vračare...
Jedino što treba malo sačekati vreme dok se neki razočarani klijent vračare ne odvaži i posle neuspešnog izlečenja problema s grlom ode kod vračare i kaže:
- Vraćaj pare! Vraćaj pare ti pseudootorinolaringološkinjo jedna!
Skalope da li smem termin SEDAMSTOSEDAMDESETSEDMOGODIŠNJAKINJA da uvrstim u srpsku reč? Ne znam poreklo termina za svaki broj.
Otkad su pseudo i proto srpske reči,šta već?
Ukrasni predmet načinjen od drveta, ofarban i lakiran, koji mi stoji ispred muzičkog uređaja, verovatno je pseudoolovka. Po svemu podseća na pravu olovku, osim što je malo veća i - ne piše.
S druge strane, osoba koja nezakonito zauzima presto neke države naziva se uzurpator. Naravno, ako je ženskog pola, po ovim novopravopisačima (neologizmi niču k'o od šale), bila bi to uzurpatorka, uzurpatorica, ili nešto slično.
Svemu što nije nešto, a liči na to nešto, može se dodati prefiks pseudo. Ali, da bi čitav termin bio validan, iza njega mora stajati samosvojna funkcija, a ne imitacija radi imitacije, ili u neke druge svrhe.
Doduše, možda ja cepidlačim, ponašajući se, u pogledu lingvistike, kao pseudostručnjak. ;)
Malo li je uzorpatorki bilo?
Quote from: wg on 17-06-2010, 14:46:06
Grad? Dvorište? Jezik? (jel bilo tri kornera penal?) Mada,zamolio bih za poreklo 'želuca'.Stomak je ok, grčki.
Tebe, Peđa, baš muči želudac. A, tibica? Ma, meni samo domučilo što sve reči proglašavaju stranim, pa tražim one koje nikog ne bune. Eto, još nam nisu rekli da želudac nije srpska reč. Grad će da se kliza kroz sve evropske jezike u raznim formama. Već sam rekao da mi je većina reči sa slovom r u sebi prilično srpska (dvorište), ali je i jezik prilično naš.
Inače pravi patriota na internet forumima prepoznaje se po tome što za nik bira srpsku reč :-)
radmilo se zalaže za srpske reči, ali on je u početku prednjačio sa korišćenjem stranih reči u naslovima svojih dela... mrzi me sada da kopam podatke, ali 75% svih njegovih naslova sadrže nesrpske i običnom narodu nerazumljive reči.
bobane, jel' umeš ti i nešto prijatno da napišeš? Pomisliće neko da ja tebi jesam prijatelj, a da ti meni nisi.
pa kako može biti neprijatna konstatacija da ti je mnogo prića sa stranom reči u naslovu?
Koliko mnogo priča? Onako kako te je Dan "opanjkavao"? Hajde, umeri se malo i uživaj u slavi.
Uzurpatorki je svakako bilo, biva i biće. Ja se novih pravopisanija tu dotakoh samo da bih izrazio neslaganje sa imenicama-ženskinjama. Odavno imaju Englezi actor, actress, ali nisu u skorije vreme smislili i doctor, doctress. No, kako mi već imamo savršeno pismo, kanda trebamo i jezik usavršiti.
Što se tiče, recimo, psihološkinje... U školi u kojoj je do skora radila moja sestra, osobu ženskog pola koja se bavila psihološkim problemima đaka nazivali su psihologicom. Meni nekako lepše zvuči psihologinica, po analogiji sa kolega, koleginica. Mada, istini za volju, na pamet mi padaju i sluga, sluškinja. Bilo kako bilo, rogobatno bi mi zvučalo da kažem kako me je operisala hirurškinja, a ženu mi pregledala ginekološkinja.
Očigledno, reč po reč, odrekosmo se iznalaženja Scallop-e srpske reči što nije tuđa.
Hajde, budi malo First Man Sitting. Ili otvori topik za svoju muku. Pokušaj da nađeš i vedrije primere. Na primer, zašto ne ide kurva i kurvar.
Primetio sam da je i reč kurvar u upotrebi, ali, mislim da joj se značenje malčice razlikuje od reči kurva. Nego, to je baš offtopic.
Quote from: scallop on 18-06-2010, 00:04:27
Koliko mnogo priča? Onako kako te je Dan "opanjkavao"? Hajde, umeri se malo i uživaj u slavi.
Sad sam pogledao spisak tvojih priča
Mozaik od sto kockica (koautor Aleksandar Manić), Sirius, Zagreb, 1984. Približavanje, Sirius, Zagreb, 1985. Leptirova lutka, RS Magazin, Zagreb, 1985. Intermezzo za kontakt, Sirius, Zagreb, 1986. Mana, mana, Sirius, Zagreb, 1986. Varnica, Najbolje svetske priče, Prosveta, Kentaur, Beograd, 1986. i Superpip, Ljubljana (na slovenačkom), 1987. Draž lebdenja, RS Magazin, Zagreb, 1986. Zatvor za smrtne, Sirius, Zagreb, 1987. Planina u međurečju, Alef, Novi Sad, 1987. Đokondine oči, RS Magazin, Zagreb, 1987. Pogled sa strane, Večernji list, Zagreb, 1987. Priznanje, Politikin Zabavnik, Beograd, 1987. Dostojno Galaktike, Politikin Zabavnik, Beograd, 1988.
Zunzara u uhu, RS Magazin, Zagreb, 1988. Akvarijum za zlatnog karaša, Superpip, Ljubljana (na slovenačkom), 1988. Ogledalac, Superpip, Ljubljana (na slovenačkom), 1988. Korak ustranu, List DIT Srbije, Beograd, 1988. Spiridonova potera za neuhvatljivim, Sirius, Zagreb, 1989. Ginekoid za Ciganina, Najbolje svetske priče, Prosveta, Kentaur, Beograd, 1989. i Sirius, Zagreb, 1989. Leteći tanjiri ne sleću u Lajkovac, Politikin Zabavnik, Beograd, 1990. Franko isporuka, Monolit 6, Beograd, 1990.
Dan Mitre, Tamni vilajet 2, Beograd, 1993. i Nova (alternativna) srpska fantastika, SIC, Beograd, 1994. Sva vučja deca, Znak Sagite 3, Beograd, 1993. Tamni vilajet 3, Beograd, 1994. Nema mesta za svilene bube, Monolit 8, Beograd, 1993. Violončelska i Kontrabasna (koautor Zoran Nešković), Književna reč, br. 474-476, Beograd, 1996. Zov Zemlje, Orbis, Kanjiža, 1999. Paralilule (kratka verzija), KIKINDSKE, Kikinda, 2000. Bez crvene, Znak Sagite 8, Beograd, 2002. Običan dan za pecanje, Znak Sagite 11, Beograd, 2003. Paralilule, Politika, Beograd. 2007.
i tu zaista ima mnogo manje stranih naziva nego što se meni urezalo u sećanju. Doduše, nema onih iz Emitora (gde bi se pridodalo još nekoliko) ali sve u svemu, zaključujem da sam te neosnovano optužio.
Eto, dotakao sam dno ljubaznosti, skrušenosti i pomirljivosti.
Toliko o tome.
Prvi sledeći koji mi stane na senku, gorko će se kajati...
Poštujem potragu,interesantna je mozgalica.Inata radi,tim i bolje.Naravno,ništa bez režećih Rrrr! i grlatog okoliša zadovoljiti neće.Što će kasti da je Karamba! čisto srbska rečca.DA,muči me džega,Vi opasni čiko,godine nepažnje,ništa lično.
Karamba je više bosanska reč. Kao, pitali Bosanca šta ćini u šumi, a on kaže: "Karam, ba!"
Quote from: Boban on 18-06-2010, 00:38:17
Eto, dotakao sam dno ljubaznosti, skrušenosti i pomirljivosti.
Toliko o tome.
Prvi sledeći koji mi stane na senku, gorko će se kajati...
A, jel' može u senku? Tako je velika...
Zamolio bih da se mikro rečce Pantelić i Žigić proglase nepoželjnim tuđicama u ovom jeziku.Izvinjavam se na upadici.
Т2, воздигни скалопа доказивањем да су ово све српске ријечи.
Овај топик је боље преименовати у туђа реч а да није Србска.
Рецимо, латинска реч pax je настала од наших речи покој, починак, мир.
Crusta је настала од наше речи кора, и од речи које представњају окорелост попут кораста, короста, краста.
Agnus је настао од речи агнец тј. јагње.
Lacerta - јаштер, јаштерица, гуштер.
Magnus - је настао од речи могиј - онај који може; моштњиј - моћни, отуда потиче и maximus
Lux, lucis - настало од речи луч, луча, лоск - сјај, лоштити - сјајити.
Nausea - гнус, тј. мука, повраћање; гнушение - гнушање.
Реч star која се употребљава у инглишком да означи звезду је настала од наше речи стар која означава старост, јер звезде су старе.
...
Ту је и један специјал.
Наша реч изнутра (унутра) се или користила у Египту или је настала описујући да се сваког јутра из Нут рађа Ра јер се митолошки управо то и дешава: из утрубе Нут се свакога јутра поново рађа Ра (Сунце).
из Нут Ра, у Нут Ра.
ne zaboravimo reč samuraj!
OMG, T2 je u stvari reinkarnirana Milja Vujanović!
харакири, некад познат као рахакири
Кад помињеш јапански, њихова реч сеемее значи живот.
Случајно?
Нема живота без семена.
И грчка богиња Семела носи име по нашем семену.
Италијанска реч fieno и шпанска реч heno су настале од наше речи сено
Шпанска реч henar је настала од речи наше речи сенокос.
Италијанска реч ombra и шпанска реч sombra су настале од наше речи сенка.
takođe, Hodor, od stare srpske hold d dor.
Quote from: mac on 06-06-2016, 13:24:27
OMG, T2 je u stvari reinkarnirana Milja Vujanović!
Еј мацо, да не би живео у заблуди да је у једном животу могуће бити женско , а у другом мушко...прочитај шта о томе кажу мудри Срби.
"У несвесну масу спадају и сви њу ејџ "учитељи" и њу ејџ писци који пишући своје књиге и интернет чланке промовишу наводну позитивност, као и наводну трансформацију свести, иако се у стварности нису помакли од стадијума лешоједа, а једино што се у целој тој њу ејџ лажној саги трансформише није њихова свест нити свест њихових следбеника, већ трансформацију доживљавају искључиво банковни рачуни промотера њу ејџ лажи.
Уз то, ови њу ејџ "учитељи", у највећој мери, као један од видова своје "позитивности" подржавају и подстичу хомосексуалност као и бисексуалност, и то због свог погрешног тумачења инкарнација из прошлих живота, јер они верују да је неко педер или лезбејка само зато што је у прошлом животу био особа супротног пола, па су се остаци и утицаји прошлог живота задржали у мозгу и свести дотичне особе у њеном садашњем животу.
Претпостављам да ти исти њу ејџ "учитељи" на исти начин оправдавају и нечије полно општење са животињама верујући да је та особа у прошлом животу била животиња, па се тај утицај задржао у мозгу и свести те особе у њеном садашњем животу.
То су тешке глупости које представљају болесна оправдавања за болести уз помоћ злоупотребе термина "прошлог живота", јер очигледно је да њу ејџ "учитељи" не знају да ако је неко једном био мушко - он је мушко у сваком наредном животу, и обратно, ако је нека једном била женско - она је женско у сваком наредном животу.
Међутим, у данашње време се све могуће негативности и болести подмећу као позитивности и нормалности, па стога њу ејџ "учитељи" имају своју публику која гута и без речи прво прихвата а затим шири лажи лажних учитеља, не схватајући да ће им свест, којој је од стране лажних учитеља обећана трансформација, у једном тренутку заиста доживети трансформацију али да се та трансформација њихове свести неће одвијати у правцу просветљења, као што им је обећано од стране лажних учитеља, већ ће се трансформација њихове свести одвијати у правцу чистог лудила."
Neko piše gluposti, što je u redu, ali nije u redu da ja to čitam.
Ако оћеш да уздигнеш свест и постанеш један од нас, Иберменш, онда мораш да читаш све оно, што ти због тренутног ниског стања свести, делује као глупост.
одличан шлагворт да објасниш од које српске ријечи потиче израз "педер"
Quote from: T2 on 06-06-2016, 13:37:18
Кад помињеш јапански, њихова реч сеемее значи живот.
Случајно?
Нема живота без семена.
Osim što se život na japanskom kaže inoći ili seikacu. Ali sigurno i tu mogu da se povuku paralele sa srpskim izrazima "živi se i danju i po noći" i "sebi u kasu mećem novac da imam za život".
Quote from: T2 on 06-06-2016, 13:37:18
Кад помињеш јапански, њихова реч сеемее значи живот.
Случајно?
Нема живота без семена.
И грчка богиња Семела носи име по нашем семену.
Ovo je "dokazano" toliko nasumično, i nema veze s vezom.
Japanska reč
生命 se čita "seimei" (gde je "ei" više kao dugo e), ali to je kun-jomi, što znači "kineska" varijanta čitanja simbola. 生 ukazuje na rođenje i ima veze sa mnogim rečima koje se prevode kao "život" kod nas, ali kao koren se čita "u" ili "i": 生まれる, u-mareru, roditi se; 生きる, i-kiru, živeti.
Дуго е, зато сам и ставио ее.
Насумично или не, тек сличности постоје.
Како се на јапанском каже вођа?
Углавном, сами јапанци говоре о томе да је бушидо кодекс наслеђе белог, а не жутог човека, па кад су усвојили бушидо кодекс, вероватно су усвојили и одређене речи које, због свог несавршеног говорног апарата, изговарају на чудан начин.
Но, ја нисам уопште хтео да помињем јапански језик, то је чисто био наставак зезања на сам у рај, па кад сам већ у том фазону, надовезаћу се на господина Крљића: термин уширо представља у назад, међутим, постоји и термин уширо тенкан који у борилачким вештинама представља радњу која би се описала као окрет око предње стајне ноге, и визуелно тај окрет изгледа као да се иде у широко, што значи уширо = у широко. :lol:
Тошиба Колудо, најбржи Јапанац на свијету.
Tu je i čuveni japanski nogometaš Nakitu Minajaši 8)
http://www.nakituminayashi.com (http://www.nakituminayashi.com)
Истополник (педер) - Китуима Китупуши
Истополница (лезбејка) - Имапицу Оћецупи
Quote from: T2 on 06-06-2016, 21:45:30
Дуго е, зато сам и ставио ее.
Stavio si "ee", zato sam to i pomenuo. Itd, itd. U suštini, prilično nebitno, ali ono što je bitno - kineska varijanta izgovora - jednostavno se preskočilo. U prevodu, "seimei" je izgovor zasnovan na kineskom čitanju istih simbola, barem kakvo je bilo u trenutku kada su Japanci uvezli njihovo pismo. Što samo prebacuje problem na kineski, a to je sasvim druga priča.
QuoteНасумично или не, тек сличности постоје.
Postoji gomila sličnosti unutar samog japanskog. Recimo, nekad je teško - pogotovo strancima - shvatiti značenje neke reči samo iz izgovorenog, tj. bez pisane podrške, zato što postoji neverovatan broj homonima.
QuoteКако се на јапанском каже вођа?
Ne znam na šta misliš ovde, ali meni je prvo palo na pamet riidaa, tj. japanizacija engleskog leader. :lol:
Quoteвероватно су усвојили и одређене речи које, због свог несавршеног говорног апарата, изговарају на чудан начин.
Njihov govorni aparat je ono što je nama najbliže. Ne znam ni jedan neevropski jezik - a bogami i jako mali evropskih - čija je fonetska struktura tako bliska srpskom.
Drugo, koliko ja razumem pojave koje dovode do formiranja jezika, niko ne usvaja osnovne reči od drugih naroda. Pod "osnovnim" mislim na ono što je osnovno u nekom okruženju, i sa čime zajednica, ili narod, živi praktično od nastanka. Japanska reč za hleb, pan, je uzeta iz portugalskog (pao), ali samo zato što je hleb za njih bio nešto novo. Za hranu koju su prethodno jeli stotinama i hiljadama godina, narodi imaju svoje reče. Apsurdno je i pomisliti da će neko tek tako da usvoji tudju reč za "život" u svakodnevni govor (da napravim distinkciju u odnosu na ceremonijalni govor).
Quote from: ridiculus on 06-06-2016, 22:54:51
Stavio si "ee", zato sam to i pomenuo. Itd, itd. U suštini, prilično nebitno, ali ono što je bitno - kineska varijanta izgovora - jednostavno se preskočilo. U prevodu, "seimei" je izgovor zasnovan na kineskom čitanju istih simbola, barem kakvo je bilo u trenutku kada su Japanci uvezli njihovo pismo. Što samo prebacuje problem na kineski, a to je sasvim druga priča.
Хвала на добром појашњењу.
Заиста нисам знао да је то кинеска варијанта изговора, јер сам ту реч чуо и видео написану од једног Јапанца.
Али ето, да не буде да сам лупетао и измишљао ствари како понеко то воли да прикаже овде на форуму - значи, та реч коју сам употребио, сеемее, ипак означава живот, само сам промашио језик или дијалект, али реч ипак припада жутој раси?
Quote from: ridiculus on 06-06-2016, 22:54:51Ne znam na šta misliš ovde, ali meni je prvo palo na pamet riidaa, tj. japanizacija engleskog leader. :lol:
Да ли постоји реч или варијанта која се изговара као "ођа"?
То ми је исто остало у памћењу, мада постоји могућност да сам погрешно чуо или протумачио, па зато ту реч нисам навео заједно са сеемее.
Quote from: ridiculus on 06-06-2016, 22:54:51Drugo, koliko ja razumem pojave koje dovode do formiranja jezika, niko ne usvaja osnovne reči od drugih naroda. Pod "osnovnim" mislim na ono što je osnovno u nekom okruženju, i sa čime zajednica, ili narod, živi praktično od nastanka. Japanska reč za hleb, pan, je uzeta iz portugalskog (pao), ali samo zato što je hleb za njih bio nešto novo. Za hranu koju su prethodno jeli stotinama i hiljadama godina, narodi imaju svoje reče. Apsurdno je i pomisliti da će neko tek tako da usvoji tudju reč za "život" u svakodnevni govor (da napravim distinkciju u odnosu na ceremonijalni govor).
Са овим се у већини слажем, а ово што си написао директно обара Скалопову тврдњу са почетка теме да смо термин јести усвојили од Немаца, јер оно што важи за Јапанце сигурно важи и за Србе.
Quote from: T2 on 06-06-2016, 23:09:51
Quote from: ridiculus on 06-06-2016, 22:54:51
Stavio si "ee", zato sam to i pomenuo. Itd, itd. U suštini, prilično nebitno, ali ono što je bitno - kineska varijanta izgovora - jednostavno se preskočilo. U prevodu, "seimei" je izgovor zasnovan na kineskom čitanju istih simbola, barem kakvo je bilo u trenutku kada su Japanci uvezli njihovo pismo. Što samo prebacuje problem na kineski, a to je sasvim druga priča.
Хвала на добром појашњењу.
Заиста нисам знао да је то кинеска варијанта изговора, јер сам ту реч чуо и видео написану од једног Јапанца.
Али ето, да не буде да сам лупетао и измишљао ствари како понеко то воли да прикаже овде на форуму - значи, та реч коју сам употребио, сеемее, ипак означава живот, само сам промашио језик или дијалект, али реч ипак припада жутој раси?
Seimei zaista označava život, ali ne znam ovako napamet koji je tačan kontekst, pošto sam malo zardjao u japanskom, a nisam kod kuće, pa ne mogu da pogledam u rečnik. Ali japanski ima nekoliko reči koje bi se mogle prevesti tako, u nešto drugačijem kontekstu (kao "inoći" koje Meho pominje). Ovako iz glave: seimei je složena reč (sei + mei), i možda bi se moglo prevesti kao egzistencija ili postojanje.
QuoteQuote from: ridiculus on 06-06-2016, 22:54:51Ne znam na šta misliš ovde, ali meni je prvo palo na pamet riidaa, tj. japanizacija engleskog leader. :lol:
Да ли постоји реч или варијанта која се изговара као "ођа"?
Da, postoji, ali opet, najvažniji je kontekst, a ja sad ne mogu da ti kažem napamet kakva je to vrsta vodje. Ili vrsta obraćanja.
Quote from: ridiculus on 06-06-2016, 22:54:51Seimei zaista označava život, ali ne znam ovako napamet koji je tačan kontekst, pošto sam malo zardjao u japanskom, a nisam kod kuće, pa ne mogu da pogledam u rečnik. Ali japanski ima nekoliko reči koje bi se mogle prevesti tako, u nešto drugačijem kontekstu (kao "inoći" koje Meho pominje). Ovako iz glave: seimei je složena reč (sei + mei), i možda bi se moglo prevesti kao egzistencija ili postojanje.
xjap
Реч сеемее ми је превео на енглески као лајф, тј. живот.
А употребио је још један синоним за лајф/живот, мислим да га је написао са три јапанска слова, а изговара се
курасу.
Quote from: ridiculus on 06-06-2016, 22:54:51Da, postoji, ali opet, najvažniji je kontekst, a ja sad ne mogu da ti kažem napamet kakva je to vrsta vodje. Ili vrsta obraćanja.
У сваком случају то је та реч, а употребљена је у контексту вође групе, односно инструктора који ће да надгледа вежбање једне групе.
Да ли је то најисправнији термин или није, заиста не знам, али је Јапанац употребио реч
ођа да би означио вођу једне групе.
Znaš li za rođendanski paradoks? U grupi od 23 i više ljudi verovatnoća da dve osobe imaju isti rođendan je veća od 50%. Prosta je matematika u pitanju, nema tu nikakvog paradoksa. Ali isti je slučaj i sa jezicima. Ako uzmeš bilo koja dva jezika pronaći ćeš brdo reči koje se istovremeno slično izgovaraju i imaju slično značenje, prosto jer je broj glasova ograničen, a broj značenja vrlo velik. Ali to ne znači da ta dva jezika imaju ikakve druge dodirne tačke. Sve je u našim glavama.
Мацо, никад од тебе Иберменш.
OĐA - nisam sigurna za ovaj termin, ali treba imati u vidu da se O na početku japanskih reči ovog tipa često pojavljuje onorifično iliti kao naznaka učtivosti (nesto u smislu 'cenjeni').
Uostalom, sama struktura japanskog jezika je takva da su sva ova poređenja zaista na nivou matematičke verovatnoće.
Zaboravila sam (mislim da ima u "Jezicima" Bugarskog) koja je ono beše jedina reč za koju je pouzdano utvrđeno da su dva naroda koja nisu imala nikakvog kontakta isti pojam isto imenovali. Davno bilo...
I, nađosmo li autohtonu srpsku reč? xrofl
Quote from: T2 on 07-06-2016, 02:09:23
Мацо, никад од тебе Иберменш.
Што, јел ти уберменши површно доказују било шта?
Прво, треба доказати да то има исти коријен
Друго, треба доказати да је пренос ријечи био баш од Срба ка другима, ти тај доказ немаш
Треће, ко је конкретно дошао у контакт са Јапанцима од Срба? Ни тај доказ немаш
Дакле, чак и да нађеш сличност ти још ниси доказао смјер преноса ни субјекат преносабјезика, то јест нема доказа да је тај субјекат Србин
А сви знамо да су то слично језици, јер имају исти коријен, но коријен није српски
Штавише, у данашњем свијету српски је један од најпримитивнијих језика, без многих способности рекомбиновања ријечи као што то то има њемачки и енглески
Дакле, то су сложенији и старији језици од српског, што се види по структури
Будући да си површан, ниси разматрао ни структуру ни пренос ни субјекта, што значи да реално немаш доказа
Све је ово губљење времена
Quote from: Vedro nebo on 07-06-2016, 10:27:41
ali treba imati u vidu da se O na početku japanskih reči ovog tipa često pojavljuje onorifično iliti kao naznaka učtivosti (nesto u smislu 'cenjeni').
То ми је познато, мада се тада О не користи спојено са другом речју.
На пример, О Сенсеи.
Quote from: Vedro nebo on 07-06-2016, 10:27:41Uostalom, sama struktura japanskog jezika je takva da su sva ova poređenja zaista na nivou matematičke verovatnoće.
Ја сам лепо написао да сам ове јапанске речи узео да бих наставио зезање које је започело са причом "сам у рај".
Не знам шта се толико примате па мислите да сам ја рекао да је јапански настао од Србског или шта већ???
Друга је ствар која је вама непозната, а о којој јапанци причају, а то је да су имали контакта са белим Аину народом који је живео на јапанским острвима и да су од белог Аину народа примили бушидо кодекс.
Ако су примили бушидо кодекс, онда су сигурно усвојили и неке речи.
Које су речи у питању, не знам, нека се тиме баве лингвисти и етимолози.
Оно што мени упада у уши је да јапанци за реч
живот користе и термине
сеемее и
курасу, а без семена нема живота, као што без курца нема ни семена ни живота.
Quote from: Аранђел Голубовић on 07-06-2016, 10:53:39
Што, јел ти уберменши површно доказују било шта?
Чак и киндер-иберменши знају да кад неко покуша да сведе језик, који је жива реч, на ниво статистике, односно мртве рачунске радње, то не може да буде добро, јер оно што приличи коњу - не приличи жаби.
Не може се математиком и рођенданским парадоксима објашњавати језик.
Математиком се ионако не може ништа објаснити јер математика је лажна наука - само у математици од два негативна настаје једно позитивно, док у правом животу од два негативна никако не може да настане једно позитивно.
Quote from: Аранђел Голубовић on 07-06-2016, 10:53:39
Прво, треба доказати да то има исти коријен
Друго, треба доказати да је пренос ријечи био баш од Срба ка другима, ти тај доказ немаш
Треће, ко је конкретно дошао у контакт са Јапанцима од Срба? Ни тај доказ немаш
Са прве две ставке се баве лингвисти и етимолози.
О трећој ставци сам већ говорио.
Истражуј ко је Аину народ.
Quote from: Аранђел Голубовић on 07-06-2016, 10:53:39Штавише, у данашњем свијету српски је један од најпримитивнијих језика, без многих способности рекомбиновања ријечи као што то то има њемачки и енглески
У данашњем свету глупани сматрају да је енглески најсавршенији језик и такве будале сматрају да је из енглеског све потекло.
А енглески настао пре пар стотина година... xrofl
Да видимо шта о томе кажу енциклопедијске одреднице, па након ових цитата ћемо сви да се уверимо да је енглески језик (као и шпански, португласки, француски, румунски) младунче у односу на Србски језик и да енглески језик представља мелтинг пот свега и свачега.
Енглески језикГермански језик с много романских и нешто келстких елемената, устаљен као књижевни језик у току 15. и 16. столећа. За викиншких инвазија (9.-11- столеће), енглески језик долази под снажни утицај данског и норвешког. Период средњеенглеског језика настаје после битке код Хастинга (1066), кад се у управу, судство и школу уводи француски језик норманских освајача. У 13. и 14. столећу, продире у енглески језик сва сила француских речи; нешто касније (у 14. и 15. столећу) књижевношћу је овладала мода посуђивања из латинског, што доводи до романизације еннглеског вокабулара" Ето од чега је склепан енглески језик, и зар ја треба да подсећам све вас да је Србски имао статус званичног језика у Отоманској империји, да су се документи писали и на турском и на Србском, и гле чуда, то је баш било у време док енглески језик није ни постојао као књижевни и док се борио са свом силом француских и латинских речи који га немилице пенетрирају и генгбенгују...
Толико о инглишком, мислите о томе.
Да видимо и
француски:
"Припада групи романских језика, који су настали из латинског. Развој француског језика из латинског до данашњег модерног, вршио се у више етапа. Римски легионари, који су у Галију дошли већ у другом столећу старе ере говорили су вулгарним латинским језиком, тј. слободним говорним језиком, а не књижевним, писаним по правилима класичне латинске граматике."И такав крш од језика, какав је француски, је свом силом својих крш речи пенетрирао у енглески језик. xrofl
Од два изпенетрирана (да не кажем изјебана) крша од језика не бива један добар језик.
Иста ствар је и са шпанским, португалским и румунским језиком, па могу само да питам - каквим би језицима говорили народи у Британији, Француској, Румунији, Шпанији, Португалији да ови крајеви нису били колоније Римљана?
Према томе, ови језички мелтинг потови не могу никако да буду старији од Србског језика, чијих 30 посто речи су уткане у Санскрит (како то каже индијска научница Алокананда Митер која је деценијама изучавала наш језик, а сличне тврдње је, пре 16 година, изнео још један индијски научник П.Д. Шастри).
О структури и преносу нека мисле лингвисти и етимолози, а обзиром да се бесмртни лингвиста Павле Соларић бавио тиме и да је пре 200 година издао књигу
Римљани Словенствујући, ту књигу препоручујем лингвистима и етимолозима, као и и заблуделим овцама попут Бате, Маце и осталих којима није јасно да су се појединим питањима бавили озбиљни људи пре 200 и више година, али се тим питањима баве и наши савременици.
Кога занима , нека прочита и књигу Руске академије наука - Историјскофилолошко одељење:
Етногенеза и култура древних Словена, аутора академика доктора Олега Николајевича Трубачова.
Књига је издата 2003. године, и академик доктор Трубачов је у својој књизи доказао да је званична прича о Словенима чиста лаж, с тога припадници критичке историјске школе - слободно можете да са Острогорским и Радићем обришете гузице, и нећу да вас жалим ако због лоше штампе наведених књига добијете рак чмара. :lol
Да се вратим на тему.
Јуче је пала једна Скалопова тврдња коју је изнео на почетку теме.
Нисам је оборио ја, већ ридикулус, па се овим путем захваљујем ридикулусу.
Немој само неко да каже да оно што важи за Јапанце, не важи за Србе.
Сад ће да падне и Скалопова друга тврдња, па да затварам ову радњу. :lol:
Латинско
bibo, is, bibi, bibitum је настало од нашег
пити.
Грчки
пино је такође настао од нашег
пити, односно
пинути.Вино које је споменуо Скалоп у речи винопија није ни грчка, нити Србска реч.
Ми Срби немамо своју реч за вино.
Вино је јеврејска реч, иако ћете по нету наћи да води порекло из еолског грчког.
Још неке латинске речи које су настале од Србских речи:
Sol - настала од наше речи
СолнцеAngulus - настала од наше речи
угол, угао, ћошак, буџакArx, cis - настала од наше речи
острог, високо остражено-чувано место, узвишено место, гораBalbutio - настала од наше речи
блебетатиBarba - настала од наше речи
брадаBardaicus - настала од наше речи
власат, длакав, чупав, брадатBellus - настала од наше речи
леп, одсјај од бел-беоBlenus - настала од наше речи
блена, бена, лудаBombitatio, bombus - настала од наше речи
бубање, зујање пчела, пљескањеCadus - настала од наше речи
када, кад, кадца-кацаCaleo - настала од наше речи
калити, топло ковати-теплу битиCarbo - настала од наше речи
горево, гараво, угљенClades - настала од
клати, кластиClepo - настала од наше речи
украсти, скрити, хлапити, клапити, зграбитиCollumbus - настала од наше речи
голубCor, cordis - настала од наше речи
сердце, срцеCorona - настала од наше речи
крунаCosta - ребро, настала од наше речи
костDomus - настала од наше речи
домFamilia - настала од наше речи
племеGargarizo - настала од наше речи
горкљати, гркљатиGladius - мач, настала од наше речи
клатиGlobus - настала од наше речи
клубко, клубеGrumus - настала од наше речи
груда, грумен.Ira - настала од наше речи
јар, јаростJunix, icis, juvenca - настала од наших речи
јуница, јунацJuvenis - настала од наше речи
јуниј -младићMalleus - настала од наше речи
млат, молот, маљMedius - настала од наше речи
междниј, међни, средњиMerda - насталa од наше речи
смердети, смерд, смрадMensis - настала од наше речи
месјац, тј. месец данаNasus - насталa од наше речи
носOcris - настала од наше речи
стрмена гора, окрес, крес, кршPorta - настала од наше речи
врата, отверстие, одпертие; од прети, одпирати и запирати, запор, заперто.Porto - настала од наше речи
портити, пртити, упритити, носитиRallum - настала од наше речи
рало, оралоSaliva - настала од наше речи
слина, сљунаScribo - настала од наше речи
настала од наше речи скребати, гребсти, и описује писање шиљком по воштаној дашчициSedeo - настала од наше речи
седитиSeco - настала од наше речи
сећи, секатиSorbeo - настала од наше речи
серкати, сркати, черпати-црпсти, црпетиSto, steti, statum, stare - настала од наше речи
стати, стојатиStringo - настала од наше речи
стришти, стригати, стругати, жатиUrino - настала од наше речи
нирати, гњурати, ронитиИ најслађе за крај.
Скалоп каже да смо глагол
бити преузели из добро изпенетрираног (изјебаног и генгбенгованог) инглишког језика.
Међутим, уместо садашњег
бити, Срби су користили глагол
јест или
сти, а потврда за то је наша реч
јесам, јесум, јесм од којих је настала латинска реч
sum (esum).
Quote from: WikipediaFull-blooded Ainu, compared to people of Yamato descent, often have lighter skin and more body hair. Many early investigators proposed a Caucasian ancestry, although recent DNA tests have not shown any genetic similarity with modern Europeans.
...
Omoto has also shown that the Ainu are Mongoloid, and not Caucasoid, on the basis of fingerprints and dental morphology.
Ainu nemaju dodirnih tačaka sa Srbima.
Quote from: Überlaikсамо у математици од два негативна настаје једно позитивно, док у правом животу од два негативна никако не може да настане једно позитивно.
Samo trol može matematičke pojmove "pozitivno i negativno" da poredi sa emotivnim odrednicama "pozitivno i negativno".
Да ли сам ја рекао да су Аину у ствари Срби?
Нисам.
Само пунокрвна тролчина која има ниску свест попут тебе може једног дана да каже да на википедији свако може да напише шта оће, да би се затим, након пар дана, у недостатку било каквих других информација, позвао на ту исту википедију (на којој свако може да пише шта оће).
xrofl
http://srbin.info/2013/11/24/starosedeoci-japana-su-bili-beli-samuraji/ (http://srbin.info/2013/11/24/starosedeoci-japana-su-bili-beli-samuraji/)
http://vesna.atlantidaforum.com/?p=256 (http://vesna.atlantidaforum.com/?p=256)
QuoteАину народ је први народ који је населио данашња јапанска острва, дакле бели староседеоци, пре доласка жуте расе Јапанаца...
Њихово порекло се никад није доказало, али физички изглед данашњих стотинак чистокрвних Аинуа указије на то да се ради о специфичној људској заједници чији припадници имају изглед који није ни налик Јапанцима.
Народ Аину се до данас толико измешао са Јапанцима да скоро нема ни стотинак чистокрвних Аинуа.
Аини су високи људи и имају изражену косматост делова тела.
Одећа им је специфична, а религија је заправо култ медведа.
Сами себе зову Утари (Стари) и кажу да потичу са Камчатке и Сибира. На санскрту, ријеч ,,Уттара" истовремено означава ,,сјевер" и "Узвишену област".
Судећи по њиховој белој кожи и пореклу, вероватно припадају древним Словенима, (или Србима који су у то време настањивали Сибир, јер се назив Руси помиње тек у ИX веку н.е.)
Аину су аутохтоно становништво острва Хокаидо и Хоншу на сјеверу, и били су прва група становника Азије. Према археолошким налазима нађеним на Хоккаиду, Аину су дошли ту током посљедње глацијације, пре више од осамнаест хиљада година.
У давна времена они су били жестоки ратници (самураји), и тврде да култ САМУРАЈА потиче од Аину народа (сам-у-рај). Могли су пружити тврдоглави отпор најбољим војскама. Након тога, они субили расељени по територији Јапана. Данас су мале мањине у Јапану.
сам2Они су народ ловаца и рибара, а поријекло им је контроверзно. Вековима, Аину култура је посебно развијана од остатка јапанске.
Међутим, била је политика јапанске владе модернизација и интеграција у посљедњих неколико година, па су Аину прошли исто као староседеоци С А Д (Индијанци), дакле скоро потпуно су истребљени.
Жене Аину, староседелачког племена у Јапану, користиле су ТЕТОВИРАЊЕ како би изгледале попут својих Богиња, да би уплашиле демоне болести. Те ,,ТРИБАЛ" тетоваже почеле су у с малом тетоважом на горњој усни. Како су расле и постајале старије, ова мала тетоважа се ширила. Интересантно је да се зову ТРИБАЛ тетоваже, а познато је да су и антички Срби из племена ТРИБАЛИ имали распрострањен обичај ТЕТОВИРАЊА.
Јапанске тетоваже имају веома дугу и богату историју, први докази о присуству тетоважа у Јапану датирају од пре 5000 година. Такодје пронадјени су текстови из 3.века
који говоре о мушкарцима који су се тетовирали.
Хокаидо острво покрива петину Јапана и два пута је веће од Швајцарске. Раније, Аину народ је живео на Јужним Курилским острвима и Камчатки, и у регији Јужни Хоншу. Њихови преци су вероватно живјели у Јапану. Острво је окружено лијепим обалама, планинама, језерима и ријекама. Њихово земљиште је врло шумовито и дијели се на два планинска вијенца – Китами на северу, и Хидака на југу.Подручје на југоистоку је Хокаидо, и ту је центар древне Аину културе. Курилска острва припадају Руској Федерацији. Пре И светског рата, до 19 века, била су насељена припадницима Аину народа.
Аину народ је "бели народ,,, феномен генетике, са примесом азијских гена. Према студијама, идентифицирано је готово 70.ооо људи Аину идентитета. У 19.веку, јапанска влада је основала Колонијални уред за економски развој Хокаида, и то је охрабрило досељенике из других дијелова Јапана да насељавају тај оток. Уред владе наставља да промовише развој Хокаида. Са губитком својих земаља, средства за живот и традиционалне културе, Аину народ је постао жртва друштва брзе индустријализације.
Име ,,Аину" значи ,,људи". Њихова земља се зове ,,Аину Мосиро"," Земља мирних људских бића." Аину језик је језик староседилаца Јапана, тј. Аину народа. Језик је на прагу изумирања. Аину језик има слободне сугласнике, за разлику од јапанског, код којег је сваки сугласник везан за самогласник. Такође се у писању користи и латиница, недавно конструисана. Претпоставља се да ће бити стандаризована оба писма.
сам3Мада је и јапански језик такође непознатог порекла, не може се рећи да је Аину језик упркос мешању народа оставио утицаја на јапански. У задње време се спроводи акција очувања Аину језика. Многи који се боре за његово очување су заправо Јапанци којима је неко од предака био припадник Аину народа, па се и они таквим сматрају.
Аину фолклор се темељи на поезији и митологији.Према њиховим легендама, Врховни Бог је створио Земљу и другог Бога, који су пали у шареним облацима. Из тих облака, два су Бога створили мора, земљишта, минерале, биљке и животиње. Затим, два Бога су били у браку и створили су више богова, укључујући и два најсјајнија – бог Сунце и богињу Месец, које је поставио на небо да освијетле таму .
Друга прича је да је о Окикурми у регији Сару, који је био полу-божански херој, и сишао је с неба да помогне човјечанству.
Аину религија је пантеистичка. Они вјерују да Бог планина живи у њима, и Бог воде су живи у ријеци. Верују да су животиње посјетитељи из другог свијета, који су привремено преузели облик животиње на Земљи, као медвјед, сова или кит, којима указују највеће поштовање, као божанским инкарнацијама. Имају много богова. На примјер: Бог куће, Бог ватре, Бог планине, Бог ријека и језера, Бог мора итд.
Најважнији Бог за жене, код куће, био је Бог ватре. Свака кућа имала је огњиште, где се куха, једе и гдје се обављају ритуали. Други обреди су се спроводили на отвореном, у највишим луговима ( шумама).
Људска бића су живјела у предивној земљи, али нису знали како да добију ватру и да направе лукове и стријеле. Окикурми их је учио да их праве, да пале ватру, лов, риболов, лососе, просо, биљка из које се вино прави од проса, и слављење Богова. Оженио се и остао у селу, али на крају се вратио у Божанску земљу.
Хероји повијести су Косамаину Аину и Самкусаину. Први је живио у Источном Хокаиду, и организовао је побуне против јапанских насељеника. На југу Хоккаида, уништио је дванаест јапанских база, али је убијен 1457. Самкусаину организирао побуну Аину у јужној половици отока тијеком 1669, али након два мјесеца су били масакрирани од стране снага Матсумае.
Најважнији Аину фестивал је у граду Ја-оманте, и посвећен је сови или медвједу. То је град у ком обожавају медвједа,
а такође су познати јер пуштају да им расте много дугачка коса.
Послије три дана поштовања према медвједу, уз молитве, плес и пјевање, убијају га стријелама. Главу му украшавају и постављају на олтар, док месо поједу припадници сеоске заједнице. Верују да током боравка на овом свијету, дух је привремено био у облику медвједа. Ритуал служи да ослободи дух , да би се могао вратити у други свијет. Било је много фестивала у многим градовима где су живели Аину.
У дјетињству, дјеца уче традиционални лов, резбарење, и уче да направе оружја, као што су стрелице. Осим тога, дјевојчице уче ткање, шивење и везење. Младић дарује резбарени дрвени нож младој дјевојци, како би показао његову љубав према њој. Дарујући му вез, млада жена,
такође исказује и спремност да прихвати његов приједлог. Понекад, подноситељ захтјева посећује обитељ младе жене за дозволу од девојчиног оца, да се ожени, а такође помаже будућем тасту у лову, резбарењу, и другим дјеловима традиционалног живота. Ако породица закључи да је он поштен и искусан радник, отац онда одобри брак.
Смрт Аину дубоко осећају и оплакују, и сви облаче за ту прилику везене хаљине, мушкарци опашу свечани мач, а жене стављају на врат бисерне огрлице. На сахрани се упућују молитве божанству ватре, и они изражавају жеље за успјешан пут преминулог на други свијет. С времена на вријеме, сахрани слиједи паљење куће.
Уко-чаранке (узајамне расправе) је начин рјешавања неспоразума кроз дискусију, а не борбом. Натјецатељи сједе и чувају своју одбрану сатима или чак данима. Најбољи представници беседништва користили су своје вјештине у рјешавању сукоба између различитих села.
Раније, куће су Аину градили од дрвета и сламе, највећеи до седам метара. Кућа шефа села кориштена је као мјесто окупљања сељана по потреби. Куће су грађене довољно близу један другом, тако да глас за помоћ од некога ткоме је помоћ била потребна, могао се чути у опасности. Аину људи су врло гостољубиви, и увијек дијеле храну и пиће с локалним становништвом.
Пси су кућни љубимци код Аину народа. Као примјер, постоји сцена из епске поеме која описује силазак младог божанства на овај свијет у облику пса, и он им је био рекао за зрна проса. Пси су такођер кориштени у лову.
Аину традиционална ношња је направљена од тканих влакана.
Користе појас као већина јапанских кимона.
Зими, носе кратке јакне без рукава или јеленску кожу. Женска ношња допире до глежњева,
ношње су везене руком или машином за шивење. Ношње још увијек користе само у посебним приликама. Међутим, Аину данас носе одјећу сличну оној коју користе и Јапанци у свакодневном животу.
Аину народ у Јапану – бели, нису коссоки, скоро су истребљени у етничком чишћењу од стране Јапанаца, обратите пажњу на декоративне елементе ношње
(https://www.znaksagite.com/diskusije/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fsrbin.info%2Fwp-content%2Fuploads%2F2013%2F11%2F%25D1%2581%25D0%25B0%25D0%25BC2.jpg&hash=4783016ed75e230863b4fcb3a254ab1b60894efe)
Engleska vikipedija i srpska vikipedija su nebo i zemlja. A o srpskohrvatskoj da i ne pričamo. Znaš ti da sam ja ranije komentarisao sr. i sh. nego se praviš blesav. U redu je da se ti praviš blesav, ali nije u redu da ja trošim vreme na te gluposti.
Treba dodati da je čak i sh. vikipedija, sa svim svojim diletantizmom, prava riznica upotrebljivih informacija u odnosu na srbin.info i ostale atlantide. Odakl li samo iskopavaš te trice?
Dakle, ja nisam uradio to zbog čega me nazivaš trolom, a ti jesi uradio to zbog čega ja tebe nazivam trolom. Ergo, ti si trol, ja nisam, matematika je jasna.
Ти и даље о википедији?
xrofl
Јел си за то спрцо 40 дина у гузицу, да би се скривао иза википедије?
xrofl
Одрасти, и потајице читај моје постове.
xrofl
Sad već prostačiš. Ja čak i ne razumem tu verziju srBskoga jezika. Šta tačno znači "sprcati 40 dina u guzicu"?
Edit: aha, moje godine. Vikipedija je kolektivno znanje miliona ljudi. Oni zajedno imaju stotine miliona godina, naspram kojih je mojih 40 neprimetno. srbin.info s druge strane je sprdnja s naukom.
Мацо, можда ћеш на википедији да пронађеш и са ким те вара жена, јер ето, тамо све пише. xrofl
Slatko... ili ne.
T2 okani se priucenog znanja japanskog i poznavanja japanskih autohtonih naroda.
Da, znam da su Ainu beli ljudi, jezik im se do skoro vodio kao izolat, i ne, o se ne pise odvojeno. Reci se u japanskom ne pisu odvojeno. Izuzev kad nije namenjeno strancima. Cela recenica se pise spojeno.
I pozdravi svog Aikido sensei-a. I, da, O u osensei nije dobar primer (nije isto O, sorry).
I šta ce ova tema na Radionici uopste?!
Ignorisite trolla
nije normalno da je ovoliko euforičan, a ništa nije smešno... ROFL??? :-P
T2 je tečni metal, neuništiv je
...
Quote from: Vedro nebo on 07-06-2016, 19:41:31
Slatko... ili ne.
T2 okani se priucenog znanja japanskog i poznavanja japanskih autohtonih naroda.
Da, znam da su Ainu beli ljudi, jezik im se do skoro vodio kao izolat, i ne, o se ne pise odvojeno. Reci se u japanskom ne pisu odvojeno. Izuzev kad nije namenjeno strancima. Cela recenica se pise spojeno.
I pozdravi svog Aikido sensei-a. I, da, O u osensei nije dobar primer (nije isto O, sorry).
I šta ce ova tema na Radionici uopste?!
Ако су Аину староседеоци Јапана, а јесу - то значи да су кривооки однекуд дошли.
Одакле су дошли, и одакле су се створили?
Обзиром да Кинези и Јапанци припадају истој раси, можемо да видимо шта кажу Кинези, где је њихова постојбина?
А Кинези, у својим хроникама, говоре о томе да је њихова постојбина Африка, а да су у Кину дошли касније и да су тамо затекли Србе.
Мислим да ме овде ниси схватила шта сам написао.
Јапанац кога сам упознао по иностранству ми је написао пар речи на јапанском које означавају живот.
Није ми писао реченице, већ шта сам га питао то ми је написао, и ево, игром случаја о којој сада дебатујемо - написао ми је изразе који очигледно нису стандардни и који се очигледно не користе учестало..што опет не значи да нису тачни, исправни и сл. ( за разлику од Механа који се дружио са јапкоровцима, ја сам имао прилике да упознам другачије Јапанце)
Даље, заиста не знам како се шта у јапанском пише, али кад си рекла да се О понекад ставља испред да би нагласило учтивост, пале су ми на памет речи сенсеи и О сенсеи, с тим што ја те речи никада нисам писао на јапанском (јер немам појма) па сам зато изговор и ставио раздвојен (о сенсеи, јер ми се увек чинило да постоји нека паузица између О и сенсеи).
А за поздрав учитељу, па да си то упутила пре 25-26 година, поздрав би био пренет, овако ћу ти се захвалити на подравима и узвратити истим :)
Узгред, то је био аикиђуђицу који у себе укључује и партер, касније сам вежбао и још вежбам јошинкан тврди стил.
Поздрав.
П.С. Не знам шта ће ово на радионици, али што се мене тиче, побио сам две Скалопове почетне тврдње, а једну је побио ридикулус, самим тим, посао је овде обављен, идемо даље.
Значи и даље без доказа преноса нити српских субјеката, само и даље површно трпање сличности
Међутим, и син личи на оца но није направио оца
Па тако ни Срби нису узрок ничега но посљедица
Quote from: Vedro nebo on 07-06-2016, 19:41:31
I šta ce ova tema na Radionici uopste?
Radionica je mrtva, živela Radionica!
Скалоп је за све крив!
Long live the king!
Quote from: Аранђел Голубовић on 07-06-2016, 20:19:12
Значи и даље без доказа преноса нити српских субјеката, само и даље површно трпање сличности
Међутим, и син личи на оца но није направио оца
Па тако ни Срби нису узрок ничега но посљедица
Навео сам примере, о томе су написане књиге које сам навео, а којима бих додао и
Српско-српски речник у два дела.
Показао сам ти, а ти доказуј даље.
Језик нема везе са теологијом, па теолошке тезе о оцу и сину оставимо за одговарајуће теме.
Оно што овде радиш годинама, то радиш и сада - млатиш празну сламу.
Настанак Словена од Срба, односно од свих оних који су се некада звали Србима је пошљедица, али не добре воље, но је то пошљедица антиСрбског деловања Ватикана, као и антиСрбског деловања источног хришћанства, јер хришћанство је наднационално и надРасно.
Quote from: Аранђел Голубовић on 07-06-2016, 20:27:08
Скалоп је за све крив!
Наравно да је крив кад је тему отворио са три примера која се руше.
Овде је посао завршен, имаш посла на теми спц као највећи непријатељ Србије.
ко прича о теологији, ја причам о биологији
Тврдити да је син родио оца подједнако је логично као тврдити да је српски узрок санскрита или јапанског
И то још без икаквих доказа
Други пут ти кажем да си промашио причу, јер тема није ни биологија.
Већ је потврђено да Србски представља једну од основа санскрита.
То што си ти заостао у прошлом веку и што не пратиш научна достигнућа је само твој проблем.
Иначе, обожавам оваква твоја неука испуцавања:
Quote from: Аранђел Голубовић on 07-06-2016, 10:53:39
српски је један од најпримитивнијих језика
Таква твоја неука булажњења код Иберменша изазивају смех, јер је
Сипријан Робер, слависта, записао следеће:
"Срби су почетни народ мајка, а српски језик - језик мајка."Требају ти докази за ову тврдњу?
Пронађи их код Сипријана Робера.
Nema se vremena za to tvoje "pronađi". Daj nam sažetak s linkom, ili gori u paklu za trolove. Ali sažetak na originalnom jeziku, i link koji ne vodi ka srbin.info i ostalim atlantidama, jer se to ne računa u nauku.
Али се има времена за постављање тупаве статистичке приче о рођенданским парадоксима које немају везе са језиком или са темом уопште?
Јел си купио књигу професора доктора Иве Вукчевића - Словенска Германија ?
Ниси, иако ти је доступна у свакој књижари.
А сад те као занима Сипријан Робер и његова славистичка истраживања?
Ајде бре, не фолирај се.
И нисам ја дужан теби да дајем било какве линкове.
Дао сам ти име аутора, дао сам ти његов цитат, па ти истражи његово дело, јер ја шта год да понудим као доказ - увек ће се наћи по један тупан (Бата) и глупан (Маца) да смарају.
Узгред, си пронашао на википедији са ким те вара жена?
Т, како очекујеш да те било ко схвати озбиљно кад износиш тврдње без образложења и доказа?
Дакле, то је исто као да неко каже "Косово никад није било Србија", ако те занимају докази консултуј Хашима Тачија
Све док шиптаризујеш аргумент - Шиптар си ;-)
Престани да шиптаризујеш, почни да доказујеш :)
To što te ja zovem trolom nije ništa lično, to je prosto stanje na terenu. I ja sam trol pomalo, ali ne pravim famu oko toga. U svakom slučaju moje vreme i novac se neće trošiti na otkrića sa ivice razuma. Moraju prvo neki učeni i stručni ljudi da to potvrde. Za sada još nije potvrđeno ni da je Ivo Vukčević zaista predavao bilo šta bilo kome na bilo kom priznatijem univerzitetu.
Rođendanski paradoks nema veze sa statistikom, nego sa verovatnoćom, pobrkao si lončiće. Istina je da se ta dva često uče na kursu zvanom "verovatnoća i statistika", ali istovremeno je i istina da su to različite stvari, jer bi u suprotnom imale jedno ime, a ne dva.
Uzgred, ko je moja žena? Možda ti znaš nešto što ja ne znam.
Сумануто је доказивати већ доказане теорије.
Мене схвата озбиљно онај ко треба да ме схвати озбиљно.
И сад ја требам да радим шта?
Да доказујем зашто је Сипријан Робер рекао да је српски језик језик-мајка, а да су Срби почетни народ?
етМаца:
Знам да си не трол него тролчина, према томе, не очекуј од мене да губим време причајући са тобом.
Твој новац - твоја ствар, можеш га трошити на било шта друго, само никако немој да га трошиш на спознају, јер шта ће спознаја ниској свести попут твоје?
Провери на википедији. :lol:
Доказане теорије зову се закони, а ниједна теорија није доказана
Не занима ме зашто је неко нешто рекао него како је доказао изречено
Изречено само по себи не вриједи пишљива боба, српски језик оно, јапанци оно, сунце је мање од земље, пустиња је океан, ваздух је четвртаст, Тесла је жена...
Недоказане тврдње. Хајде да се издигнемо до доказа и образложења, па нисмо Шиптари ваљда
Тврдње су доказане у књигама у којима су написане.
Читај, писмен си за толико.
Додуше, имаш неразвијен мисаони апарат , али те то неће ипак спречити да схватиш неке ствари.
Ali šta ako tvrdnje nisu dokazane u tim knjigama? Ti tvrdiš da jesu, ali ti nisi stručnjak. Dakle, trebaju nam stručnjaci da pročitaju te knjige i da kažu ili da je to tako, ili da tu ima nekih grešaka. Čak i da ja kupim i pročitam knjigu, pa se i složim sa svim što je napisano u knjizi, to i dalje ne čini da su te tvrdnje dokazane, jer opet, ni ja nisam stručnjak. Uzalud je da ti i ja donosimo sud, jer mi smo laici. Mora stručna osoba da donese stručan sud. Čak i da svi mi ovde, sa sve Batom, pročitamo knjigu, pa se i složimo, to i dalje ništa ne znači, jer mi nismo stručnjaci, sa sve Batom.
Немам ја три живота па да читам нешто што је у старту неозбиљно шиптарски представљено, јеси чуо икад за ривју неке књиге, гдје сазнамо главне аргументе у сажетку
Ти то не чиниш, један од разлога је што ни сам ниси прочитао те књиге
Дакле, три живота времена нема, мојне ми га јефинога губиш на недоказане тврдње
Што би реко поп, или докажи или зашути заувијек!
Знаш нацкли, нисам ја твоја мама, па да ти извољеваш нешто типа препричавање књига, а мамица да испуњава синчићу све жеље.
Quote from: Аранђел Голубовић on 08-06-2016, 14:02:10
Не занима ме зашто је неко нешто рекао него како је доказао изречено
Зашто онда од мене тражиш да ти препричавам?
Довољно је што сам из књиге Павла Соларића навео гомилу латинских речи које су настале од србских речи, па ако ти то није заголицало машту да потражиш књигу и сам се увериш у Соларићеве тврдње, ја ти заиста не могу помоћи.
ПДФ формати књига не постоје, да постоје радо би ставио.
Тачније, можда и постоје, али ја их немам, јер књиге не волим да читам у том формату.
Да скенирам књиге не пада ми на памет.
Према томе, ја ти покажем, а ти читај даље, јер наслови су доступни.
етМаца:
Видиш Мацо, стручњаци су управо и говорили о тим књигама, и то не било који стручњаци него доктори наука.
Према томе, ти организуј своју научну екипу, сакупи овде лингвисте и етимологе, па читајте и пишете стручне реферате.
То вам нико не брани.
Ок, не остављаш ми другу могућност него да те игноришем све док не понудиш доказе за сопствене тврдње
Значи ја требам теби да понудим доказ за тврдње Сипријана Робера, Павла Соларића, Алокананде Митер, П.Д. Шастрија, Олега Николајевича Трубачова, Милоша Црњанског, Реље Новаковића, Милоша С. Милојевића, Јована Зонаре, Стевана Томовића, Иве Вукчевића, Радована Дамњановића, Франсиса Конта, Нестора Кијевског, Лаоника Халкокондила, Веселина Чајкановића, Олге Луковић -Пјановић, Хермана Контракта, Екехарда, Емоана Флориакенског, Јована Кинамоса, Равенског Анонимуса, Ф.Г. Бергмана, Гордона Чајлда, Е. Прико де Сент-Марија, Павла Шафарика, Птоломеја из Александрије, Михаила Аталиота...ититдитд?
:lol:
Иначе, теби би требао посебно да буде занимљив Михаило Аталиот и његова Историја објављена у 11. веку, а коју су поново одштампали Немци 1853. године.
Обрати пажњу на ту књигу.
http://srbin.info/2015/09/28/srpske-reci-u-starogrckom-jeziku/ (http://srbin.info/2015/09/28/srpske-reci-u-starogrckom-jeziku/)
СРПСКЕ РЕЧИ у старогрчком језику - Књига Славише К. Миљковића ,,Одгонетање старогрчких речи или старогрчке речи јесу србизми"
QuoteНаслов овог дела наговештава рушење зграда многих друштвених наука, у првом реду, повјести (историје) и језикословља (лингвистике). Славиша К. Миљковић уверљиво објашњава, да је старогрчки језик стваран коришћењем српских речи, а да је развејао плодност и при рађању језика широм света:
,,Српски језик Мајка Језик: србска језичка шифра господари језицима, као што су: санскрит, јеврејски, старогрчки, латински, кинески, јапански... тј. етимологија речи из свих ових језика се ослања, најизворније, на србски језик и његову језичко-духовну шифру!"
Писац се посветио изучавању старогрчког, јер су му препознатљиве наведене одлике српског језика, а на основу ове језичке тврдње, грчком народу су дароване заслуге за градњу темеља Цивилизације. С. Миљковић оспорава и једну и другу тврдњу – старогрчки језик није утицао на стварање других језика и преци Грка нису градитељи друштвених заједница и држава у Антици.
Кад објашњава да грчки језик није могао бити колевка другим језицима, наводи да он нема гласове – који су изразито препознају у осталим светским језицима: ,,Ч", ,,Ц", ,,Љ", ,,Њ", ,,Ћ", ,,Ђ", ,,Ж"; ,,Џ", ,,Ш", а из грчког језика је избачено и слово ,,В".
С обзиром да су ових десет слова често у српским речима, поставља се питање како је писац могао препознати српске речи у старогрчком, кад у грчким речима нема ових слова, па српска реч с избаченим словом мора гласити друкчије, те се не може препознавати као српска? Но, С. Миљковић је и то објаснио. Уочио је правила у грчком језику, која су примењивана при преузимању српских речи. Ако су те речи, рецимо, имале слово ,,Ж", Грци су га замењивали својим словним знацима, увек на исти начин – у десетинама, или стотинама случајева. Тако су:
– слово ,,Ђ" изговарали као дуго ,,Е",
– слово ,,Ж" изговарали као ,,Тхита",
– слова ,,СТ" изговарали као ,,Кси",
– слово ,,У" изговарали га, раније, као ,,Иипсилон", а сада као ,,И",
– слово ,,Џ" изговарали као ,,Пси",
– слово ,,Ш" изговарали као ,,Омега".
Миљковић је објаснио и друге начине преузимања српских речи у старогрчки језик, при чему и коришћење појмова – значења. Тако су српски појам ,,прштати" – што значи и ,,снажно избијати" (сунце избија ујутро) искористили за појам ,,рано" и ,,рано ујутру". Та грчка реч за ,,рано јутро" је стварно српска – гласи у грчком језику ,,прштата".
Одлике грчког језика је уочио, наводи С. Миљковић, и Милош Милојевић у 19. столећу, те је уверавао, да је грчки језик сличан ромском, да су Грци били мешавина више народа и да су дошли на Хелм (Балкан) из Египта – тек у 8. столећу Нове ере.
Италијански историчар, Ђанкарла Томецоли Тицијана и бугарски лингвиста – П. П. Серафимов су на Међународном конгресу: ,,Доћириловска словенска писменост и дохришћанска словенска култура", Санкт Петербург (12-14. мај 2008), потврдили – да су фалсификати о Србима (Словенима) досегли време трећег миленијума пре Нове ере. Њихов реферат није упутио само на српску (словенску) античку историју, него и на грчку – наводе да Минојска држава на Криту није грчка – него словенска. Они су, уз друге језикословце (лингвисте) у Европи, помоћу словенских језика, прочитали линеарно ,,А" и ,,Б" писмо, па су записе с Крита растумачили. Закључили су – да су Словени у палеолиту присутни у свим деловима Европе.
Стари топоними у Југоисточној Европи су се, до сада, сматрали несловенским, а истина је – да се могу читати само помоћу словенских језика. Сматрају, да су Словени: и Илири, и Трачани, и Скити... и да су се населили на Криту у трећем миленијуму пре Нове ере. Тамо су створили Минојску државу и у њој су били већинско становништво. Писменост је била већ уобичајена на Криту и она се везује за писмо из Винче и писмо из Лепенског Вира – оба су нађена у Србији. Тицијано одбија сваку могућност, да је на Криту била грчка култура, јер историјски извори упућују на чињеницу, да су се Грци доселили на Балкан тек у 7. или 8. столећу пре Нове ере и да су само наследили словенску писменост и словенско државно устројство с Крита. На основу овог рада, јасно је, да је и чувени Тројански рат био пре доласка Грка на Балкан и да је то рат међу српским (словенским) државама.
И тако, Славиша К. Миљковић је представио 2000 старогрчких речи, које су, очигледно, из српског језика, те их, с правом, означава србизмима у грчком језику. Одбија сваку помисао да су оне могле потећи у старогрчки из неког другог језика, јер је и латински настао на бази српског у 6. столећу пре Нове ере, а други западноевропски језици, румунски и мађарски су створени од 11. до 19. столећа. Зато је закључио:
,,Срби јесу староседеоци Балкана и Подунавља. Срби јесу носиоци беле расе, европске писмености, духовности и науке. Језик је од Бога, нема духовности изван језика; језик и ум су се упоредо развијали, ал' – прво беше Реч од Бога. Свако србско слово има утврђено значење, које јесте у нераскидивој вези с његовом графичком, бројчаном, звучном, идејном... вредноштћу. Свака двословна одредница има утврђена значења, проистекла из поменутих значења/вредности српских слова... То исто су и трословне одреднице".
Да закључимо. Није могуће оспорити ову велику студију Славише С. Миљковића, писану на 500 страна, те је обавезно да закључимо:
Цивилизација има друкчије темеље од оних који се објашњавају у књигама друштвених наука, те би надлежни у УН и научне установе сваке земље требало да предузму мере – да се темељи Цивилизације представе у правом светлу, истинито.
Tako je, drži se bolje srBovanja, a dalje od medicine, biologije, STEM, ili ičeg konkretnog.
Србовање је најтежи спорт којим се баве искључиво Одабрани.
За глупане попут тебе је измишљена википедија.
Quote from: T2 on 12-06-2016, 14:06:52
Миљковић је објаснио и друге начине преузимања српских речи у старогрчки језик, при чему и коришћење појмова – значења. Тако су српски појам ,,прштати" – што значи и ,,снажно избијати" (сунце избија ујутро) искористили за појам ,,рано" и ,,рано ујутру". Та грчка реч за ,,рано јутро" је стварно српска – гласи у грчком језику ,,прштата".
Zanimljiv dokazni postupak. Skoro kao da ga je izneo neko ko nije po profesiji ni lingvista ni istoričar ni etnolog ni, šta ja znam, filolog, nego slikar koji se iz hobija bavi "arheologijom jezika".
Protiv čega nemam ništa, naravno, ali nije da ovo treba preozbiljno shvatati. Ipak isti čovek veli i ovo (http://www.leptirica.com/kale47/blog/slavisa-k-miljkovic-odgonetanje-srbskog-jezika/):
QuoteRe: Славиша К. Миљковић: Одгонетање Србског језика
(АРХЕОЛОГИЈА ЈЕЗИКА)
ИКАР
ИКАР је митски грчки (тј. несрбски!) први летач.
Пажљиви читалац могао је открити његово постојање када се реч РАКИЈА чита здесна: АЈ (негација појма ЈА = пијанац) + ИК А Р (високо (усправно/право) кретање ја) = НЕГИРАМ ВИСОКО/НЕБЕСКО/ПРАВО КРЕТАЊЕ ЈА (јер пијанац бауља по земљи или се по њој ваља).
Дакле, ИКАР = ИК А Р = високо/НЕБЕСКО/право кретање ја (лет јесте високо кретање, јесте небеско кретање и јесте право кретање јер тада не морамо заобилазити препреке у кретању).
Мислите ли још увек да је ИКАР старогрчка реч?
Човек који је оћоравио од писи игрица оће да прича о језику.
Пали бре будало.
:lol: :lol: :lol: :lol:
Ja samo da ukažem da su teze koje se ovde provlače vrlo slabo utemeljene u nekoj "pravoj" naučnoj misli. Tj. da su više fantazije nego neoborivi dokazi.
Stvarno?
Meni se ti dokazi dopadaju... :lol:
Da li si čuo priču o turskim vodičima, koji vode turiste na navodne ruševine Troje, i objašnjavaju im da je ILIJADA nešto iz turske istorije: Bio jednom davno neki aga Memnon, koji je ovde napravio veliki boj...
Pa, ti si pisac fantastičke proze, ništa čudno da se tebi ovako nešto dopada. Ali sigurno ne bi na teze nekoga ko bi tvrdio da perpetuum mobile postoji i da to samo ti prokleti inženjeri imaju dogovor da ga ne otkriju običnim građanima reagovao sa "znaš šta, možda si u pravu!"
Quote from: Meho Krljic on 13-06-2016, 12:02:28
:lol: :lol: :lol: :lol:
Ja samo da ukažem da su teze koje se ovde provlače vrlo slabo utemeljene u nekoj "pravoj" naučnoj misli. Tj. da su više fantazije nego neoborivi dokazi.
Шта је то права научна мисао у данашњем времену?
Јел ту мисао прописује научна заједница?
Она иста научна заједница која до дана данашњег није снимила један филмић о транфузији крви, али нас убеђује да се роботи возе Марсом.
Е мој ти Мехо, мање играј те игрице које играш, јер ако 500 страница доказа нису доказ - онда узми чејнсоу и претестериши си вене.
Na koji je način 500 stranica nečijeg slobodnog asociranja "dokaz"? Da li to znači da je Gospodar prstenova istorijska građa?
Ако проникнеш у тајну језика - онда више ништа није слободно асоцирање.
Прочитај опет кратки опис, па се усресреди на део у коме се описује грчки изговор појединих србских гласова.
Pošto se danas zna kako je pre dva i po milenijuma koji stari Grk izgovarao koje slovo... :(
Зашто се не би знало?
Човек осваја свемир, снима олује на Сатурну и пећине на Плутону, а не може да зна како се кој глас изговарао?
Та не будите тако, у најмању руку, заједљиви.
Pa, postoji među naučnicima određena konvencija o tome kako treba čitati starogrčki, ali to je moderna konvencija i naravno da ne uzima u obzir to da je tu bila gomila polisa sa svojim sopstvenim izgovaranjima itd.
И шта је онда спорно?
Pa to da ono kako su se naučnici danas dogovorili da će izgovarati starogrčka slova nije neki sjajan doaz za to da je starogrčki nastao od srpskog.
Мехо, ти би требао да знаш да ништа није вечно, и да један концензус постигнут од стране пар људи не значи да је нека тема запечаћена за сва времена.
Времена се мењају, нпр. Руси, заслугом академика Трубачова, сада уче једину и праву истину да су у Русију стигли са Балкана.
Поздрав за малоумног балавог патника Бату. xfuck5
Quote from: Meho Krljic on 13-06-2016, 14:16:41
Pa, postoji među naučnicima određena konvencija o tome kako treba čitati starogrčki, ali to je moderna konvencija i naravno da ne uzima u obzir to da je tu bila gomila polisa sa svojim sopstvenim izgovaranjima itd.
Meho, zapravo to i nije toliko tačno. za "govorni" straogrčki se uzima jedan dijalekat iz jednog perioda, u ovom slučaju to je dijalekat kojim su govorili Atinjani u Periklovom periodu. Alternativno, uzima se "koine/kini" dijalekat koji je omasovljen kada su Makedonci osvojili Grčku. Što se tiče pisanog, niko od savremenih naučnika se ne ograničava samo na taj jedan dijalekat. Dijalekatska analiza je zapravo izvor tvrdnje da Homer nije bio jedan pisac, već više njih.
A ta moderna konvencija je zapravo prilično precizna, jer je zadržano dovoljno pisanih dokaza da se ustanovi koji glasovi su išli sa kojim slovom. Ovde treba uračunati i to da je postojala aleksandrijska bblioteka u kojoj su se po prvi put u zapadnom svetu, izučavali jezici.
Inače, ja ovde došao da pitam za savet. Reč "prequel", ima li srpskog ekvivalenta, ili biste neku roči tvorili umesto nje?
Zahvaljujem na ispravljanju mog neznanja. :oops:
Quote from: Drakus on 22-07-2016, 07:15:50
Inače, ja ovde došao da pitam za savet. Reč "prequel", ima li srpskog ekvivalenta, ili biste neku roči tvorili umesto nje?
najbolje da pitas Dzejpa (http://www.znaksagite.com/diskusije/index.php?topic=11470.0)
moje misljenje - ja to ne bih prevodila, osim recimo malo nategnuto i neprecizno 'prethodnica originalu'. sto se jedne reci ili kovanice tice ne pada mi na pamet nista efektno (dovoljno sveobuhvatno da objasni znacenje 'prikvela')
Ali kako je Džejp postao takav autoritet?
Quote from: Drakus on 22-07-2016, 07:15:03
Quote from: Meho Krljic on 13-06-2016, 14:16:41
Pa, postoji među naučnicima određena konvencija o tome kako treba čitati starogrčki, ali to je moderna konvencija i naravno da ne uzima u obzir to da je tu bila gomila polisa sa svojim sopstvenim izgovaranjima itd.
Meho, zapravo to i nije toliko tačno. za "govorni" straogrčki se uzima jedan dijalekat iz jednog perioda, u ovom slučaju to je dijalekat kojim su govorili Atinjani u Periklovom periodu. Alternativno, uzima se "koine/kini" dijalekat koji je omasovljen kada su Makedonci osvojili Grčku. Što se tiče pisanog, niko od savremenih naučnika se ne ograničava samo na taj jedan dijalekat. Dijalekatska analiza je zapravo izvor tvrdnje da Homer nije bio jedan pisac, već više njih.
A ta moderna konvencija je zapravo prilično precizna, jer je zadržano dovoljno pisanih dokaza da se ustanovi koji glasovi su išli sa kojim slovom. Ovde treba uračunati i to da je postojala aleksandrijska bblioteka u kojoj su se po prvi put u zapadnom svetu, izučavali jezici.
Aleksandar Makedonski nije znao ni reč grčkog dok je bio dečak... kao što današnji Grci imaju tek ovlašnu genetsku strukturu Aristotelovih savremenika... mnogo su čudne te antičke papazjanije.
sviđa mi se slovenačko rješenje: Predzgodba!
Quote from: Boban on 22-07-2016, 13:40:31
Ali kako je Džejp postao takav autoritet?
To se i ja pitam. Valjda ljudi brkaju bavljenje lingvistikom sa veštinom u prevođenju i uopšte baratanju rečima. :lol:
No, možda je Dybuk rekla Džejp metonimijski misleći na prikladni topic.
Quote from: Boban on 22-07-2016, 13:40:31
Aleksandar Makedonski nije znao ni reč grčkog dok je bio dečak... kao što današnji Grci imaju tek ovlašnu genetsku strukturu Aristotelovih savremenika... mnogo su čudne te antičke papazjanije.
Misliš da je govorio ovo: https://en.wikipedia.org/wiki/Ancient_Macedonian_language
U tom slučaju zavisi koliko usko definišeš starogrčki jer "ancient Macedonian was a variety of the North Western Ancient Greek dialects".
Quote from: Drakus on 22-07-2016, 07:15:03
Dijalekatska analiza je zapravo izvor tvrdnje da Homer nije bio jedan pisac, već više njih.
На форуму сам већ изрекао истину да Хомер није написао
Илијаду и
Одисеју, већ су
Илијада и
Одисеја биле написане на језику Фрижана, о којима Страбон каже да су сродни Пелазгима тј. Пеластима, Беластима.
Елијан пише о језику Фрижана и Пелазга и извештава да су Илијада и Одисеја у шестом столећу п.н.е. преведене на грчки по наредби Пизистрата тиранина.Платон и Кратил пишу да су многе грчке речи у ствари позајмице из фригијског језика.
Quote from: Drakus on 22-07-2016, 07:15:03A ta moderna konvencija je zapravo prilično precizna, jer je zadržano dovoljno pisanih dokaza da se ustanovi koji glasovi su išli sa kojim slovom.
QuoteSLIČNOST SANSKRITA I SRPSKOG JEZIKA
Najočitija sličnost sanskrita i srpskog jezika vidi se u fonetici, zasnovanoj na redosledu konsonata, grupisanih na osnovu načina i mesta izgovora. Posle vokala i diftonga, dolaze kao u srpskom velari (ka, ga, ha), palatali (ša, dža, nja, ja, sa) retrofleksni (ta, da, na, ra, ša), dentalni (na, la, sa), i labijali (pa, ba, ma, va). Kad ih glasno izgovaramo, primećujemo jasno uočenu opoziciju između bezzvučnog glasnika "k" i zvučnog "g", te nazala "n" između njih. Takođe, srpski i sanskrit imaju oko 250 različitih konsonantskih grupa tipa: ras, srb, rba, kta, pre, tka, tra, itd. Promene konsonanata na sanskritu u srpskom su identične: "", u "b", b" u "t", "t" u "p".
Quote from: Drakus on 22-07-2016, 07:15:03Оvde treba uračunati i to da je postojala aleksandrijska bblioteka u kojoj su se po prvi put u zapadnom svetu, izučavali jezici.
У ком западном свету?
Quote from: Boban on 22-07-2016, 13:40:31
Aleksandar Makedonski nije znao ni reč grčkog dok je bio dečak...
Тачно тако.
За краља Филипа, његовог оца, је забележено да није уопште говорио грчки.
Da, uputila na topik, plus ljudi koji se bave jezikom (medju kojima je Dzejp) mogu da pruze vise validnih informacija i resenja.
ajde da malo prosirim (laicku) misao
ovo slovenacko resenje je simpa, ali, ne vidim zgodan srpski ekvivalent. jednostavno, ljudi koji prate serijale (fransize), gledaju filmove; znaju sta znaci prikvel a svako drugo resenje osim opisnog prevoda mozda ne bi bilo efektno niti na prvu loptu upucivalo o cemu se radi. po mom misljenju.
uzmimo da kod nas ne postoji prevod 'prikvela' koji se odomacio, kao sto je, pretpostavicu, ovaj slovenacki. zato je najbolje drzati se originalnog termina koji je poznat i prepoznatljiv. to je najefikasnije.
kako ne, prezgoda prikvel, dozgoda nastavak, nezgoda loš film! 8-)
i onda uđe u jezik fraza ''koja nezgoda od filma''
preteca?
kao što za reči televizor ili internet ili vikend nismo tražili srpske reči tako ni za prikvel nećemo naći.
Inače, zna li ko koja je srpska reč za logor?
https://sr.wiktionary.org/wiki/logor - Možda uporište, tabor
okol... srpska reč iz XIX veka. Onda su nam germani doneli logore i reči koje prate sve to.
Jezik se menja.
U današnjem srpskom postoje hiljade reči poput "vikenda" koje niko nikada nije ni pokušao da prevede.
Hoću da kažem, ne bih se uopšte smarao sa izmišljanjem zrakomlata i takvih stvari, kad je takva borba ionako izgubljena.
Da li iko u Hrvatskoj upotrebljava sve te silne domišljate izraze kojim su pokušali da zamene sve strano?
ne sve, no vise no sto bi se opcenito strpalo pod domisljate izraze.
krugoval, samokres, nogostup, kolovoz... mnogi termini koji nisu nikakav "novogovor", te hrvatima prirodni u uporabi.
vjerujem kako nogostup moze zvucati poput zrakomlata, dok stara hrvatska rijec sa pedigreom.
Quote from: Boban on 22-07-2016, 19:28:12Inače, zna li ko koja je srpska reč za logor?
Јасеновац.
Quote from: Boban on 22-07-2016, 19:28:12
Jezik se menja.
Као и свака жива, динамична ствар.
Додао би још само нешто у вези Филипа и Александра.
Демостен је јасно рекао за Филипа да није грк, нити у сродству са грцима, већ да је реч о варварину, а Александра је назвао македонским Јарцем, притом под Јарац мислећи на бога Ареса, који је погрчени бог Јарило.
Александар је проговорио грчки тек уз Аристотела, а и то једно велико питање.
Нема ту речи о некаквом дијалекту грчког језика јер наводни македонци уопште нису говорили по грчки, нити су били у сродству са њима.
I naravno ti Makedonci nemaju nikakve veze sa ovim našim Makedoncima što je ime za Bugare koji su ostali u Srbiji posle Balkanskih ratova, a ime dobili u Titovoj Jugoslaviji.
Ne postoji NIJEDAN Makedonac tog naziva kao preteča današnjih Makedonaca koji naseljavaju makedoniju.
Овде има добрих информација о грчком/негрчком пореклу Александра и династије Аргеада:
http://history.stackexchange.com/questions/6265/was-alexander-the-great-greek-or-macedonian
Имате неке изворе да Александар није знао грчки у младости и да Филип није уопште знао грчки? Мало ми је то сумњиво.
Krugoval nije rvacka reć, odnosno prevod je u pitanju, a samokres i kolovoz imamo i u Srbiji.
kolovoz i ta imena upotrebljavao je car Dušan...
po obicaju i tradiciji, posudio, pa zaboravio vratiti...
Čisto malo oftopičarenja, da ne zamre tema...
Pre par godina sam upoznao nekog Poljaka, istoričara i lingvistu, koji mi je ispričao zanimljivu priču, ali ne mogu potvrditi da li je i koliko ona podupreta činjenicama, a u kojoj meri inspirisana njegovim ludilom. Ali je, svejedno, zanimljiva, pa bi bio red da je podelim ovde.
Naime, Sloveni su, baš kao i junaci "Harija Potera", verovali da ako nekoga imenuješ, tako možeš i da ga prizoveš, što se u Srbiji i dalje može naći u nekim nazivima zveri i boleština, za koje su korišćeni šifrovani nazivi, nadimci, često i demunitivi, ne bi li se demonu umilostivili...Kao što su milosnice donosioci kuge, primera radi...
E, sad, u ta davna vremena dok su naši preci gacali po pripijatskim močvarama (mada verujem da će T2 imati primedbe na ovu konstataciju:D), medvedi uopšte nisu bili naivna stvar, ogromne zveri što mogu da ti zubima smrskaju lobanju, izuzetne snage, zastrađujući i nepredvidivi, dakle, medvedi su bili pravi šumski demoni, i imali su, u skladu sa svojom prirodom, vrlo demonsko ime: barlog iliti brlog. Ali, da ga ne bi uludo prizivali, koristili su nadimak: onaj što jede med, medved, odnosno, niedźwiedz.... A staro, pravo ime je ostalo kao naziv za njegovu jazbinu... pa sada mi kažemo brlog, arhaični poljski izraz je barłóg, bugarski je бърлог i tako dalje...
Elem, ja sam za to da potpišemo peticiju da se medama vrate staro, iskonsko ime što nam ga je onaj Britanac ćapio
Quote from: Boban on 23-07-2016, 01:41:27
kolovoz i ta imena upotrebljavao je car Dušan...
Koriste današnji Dušani, mada ta reč ima drugačije značenje sada.
Scordisk, negde sam pročitala da je Britanac govorio srpski, ali nisam uzela za ozbiljno, pošto mi je izvor delovao nepouzdano i ludo kao tebi taj Poljak.
Ne znam da li je Tolkin znao imalo savremenog srpskog, ali budući filologom (u izvornom značenju te reči) sigurno je bio upućen u mnoge protoslovenske i protogermanske reči i njihove sudbine.
Prema ozbiljnim izvorima postoje dve uverljive etimologije reči brlog: vezano za glagol brljati (dakle u pitanju je prljavo, neuredno mesto), i medveđi krevet/ležaj, ali u tom slučaju su je prvi deo reči od germanskog beron, medved. Dakle ako je druga etimologija tačna stari Sloveni su pozajmili reč od starih Germana (što nije bilo retko u tom periodu, kao ni pozajmljivanje u suprotnom smeru).
Medved kao eufemizam i okolokolni naziv jeste nastao usled tabua izvorne reči, ali ona je bila od protoindoevropskog korena *rkbos i bila srodna sa latinskim ursus itd. Dakle ta izumrla slovenska reč za medveda nije bila brlog.
Eto, potuče poljakovu teoriju u cugu:D Ja lično i nisam nešto upoznat sa plemenitom discipinom lingvistike, pa se u to ne razumem, mada mi je priča zvučala interesantno, šteta što je to poljski delirijum tremens... mada, moram priznati, i latinsko ursa, na koje si me podsetio, zaista jeste zastrašujuće ime, taman za šumsko čudovište
Uzgred i u velškom i u albanskom opstaju te izvornije reči za medveda — arth i arush, redom.
Ali eto, Sloveni zamenili medojedom, a Germani onim koji je braon. :lol:
(Naravno u romanskim jezicima se koriste potomci latinskog ursus.)
Čekaj, Velšani i Albanci imaju sličan naziv za medveda?
Da. Jer su igrom slučaja a) oba jezika zadržala izvornu protoindoevropsku reč za medveda, i b) glasovne promene koje je ta reč preživela u tim jezicima dale su, opet igrom slučaja, slične rezultate.
Interesantno. Pogotovo kada se uzme u obzir da je velški ipak neka verzija izvornog keltskog jezika, a za albanski niko ne zna šta je tačno... da nije možda neka povezanost? Jel ispitivao neko to?
U tim preplitanjima jezika ima jako mnogo neobičnih podudarnosti. Između ostalog, ako niste znali, mađarska reč za medveda je "medve", što dovodi u ozbiljnu sumnju da reč označava stvorenje koje ždere med.
Quote from: Scordisk on 23-07-2016, 18:42:20
Interesantno. Pogotovo kada se uzme u obzir da je velški ipak neka verzija izvornog keltskog jezika, a za albanski niko ne zna šta je tačno... da nije možda neka povezanost? Jel ispitivao neko to?
Pa da ali i keltski jezici i albanski pripadaju indoevropskoj porodici jezika. A za oba savremena jezika se prilično dobro zna koji put su prešli, kada je reč o glasovnim promenama, u poslednjih par hiljada godina.
Quote from: Boban on 22-07-2016, 22:09:39
I naravno ti Makedonci nemaju nikakve veze sa ovim našim Makedoncima što je ime za Bugare koji su ostali u Srbiji posle Balkanskih ratova, a ime dobili u Titovoj Jugoslaviji.
Ne postoji NIJEDAN Makedonac tog naziva kao preteča današnjih Makedonaca koji naseljavaju makedoniju.
Наравно да немају везе јер македонци су, као народ, најобичнија авонојевска измишљотина.
И у време сфрј је била прича да они који се презивају на
ски су наши, а они на
ев су бугарски ганфери.
Пример опет из сфрј - као љубитељ фудбала сећаш се екипе Вардара која је била шампион средином осамдесетих.
Ту је било и оних на ски (Бабунски, Савевски, Најдовски, Канатларовски ) и оних на ев (Панчев, Грошев, Рингов).
Бабунски је показатељ да су они са презименом које се завршава на
ски у ствари Срби.
Наиме, његов деда је био Јован Стојковић који је носио надимак Бабунски.
Јован Стојковић је иначе био четнички војвода који се борио против турака и бугара у Македонији, и по њему је настала песма
Спремте се спремте четници која је описивала борбе угњетаних Срба против турака и бугарских вмро комитских банди у Македонији, а коју су касније преузели и плагирали дражинци.
Међутим, Стојковићи осташе после друог светског рата Бабунски и посташе македонци.
Такође, врло битна ствар, Македонија представља само географску одредницу, попут Шумадије (Лужице), и само име нам говори да се у њој, за разлику од Шумадије (тј. Лужице пуне шуне и лугова), узгајао мак.
О Александру је говорио и Иван Гундилић, и то на следећи начин:
Од Лесандра Србљанина, од свег цара цара славна, Александро то свидочи, краљ велики свега свита.
Сигурно ти је познат и средњовековни роман
Александрида (Српска Александрида), сачуван у Пећкој патријаршији, па претпостављам да ти је можда име тог романа (можда) било инспирација за
Слободаниду.
У наведеном тексту има доста занимљивости.
Quote
Original teksta testamenta Lesandra Makedonskog Srbima (i Mesagetima) nalazi se na kamenoj ploči crkve Sv Jeronima u Pragu, ali nije dostupan javnosti. Istraživačkim trudom Milenka Nikolića pronađena su četri stara dela, u kojima je ovaj kuriozitet opširno opisan, a koji je M. Nikolić objavio pod naslovom ,,Testament Aleksandra Velikog".
Jedno od ovih dela je Crkvena istorija gornjolužničkih Srba, objavljena 1767. u Budišinu, koja sadrži kratak tekst čiji početak glasi:
Mi, Aleksandar, kralj Filipa u Makedoniji, u kneževinama prvenstveno, osnivač carstva u Grčkoj, sin velikog Jovana, opunovlašćen kroz Rektanab, Bramane i drveća, takođe sunca i meseca poštovalac, uništitelj persiskog i medskog carstva, srca najvećeg svetskog od početka do propasti, od podne do ponoći. Poštovanoj srpskoj istoriji i jeziku...
U daljem tekstu odaje se priznanje Srbima i namenjuju im se oni koji će im služiti.
Lesandar je izvršio reformu dotadašnjeg kalendara, koji su Lagići kasnije preneli u Egipat, a Kleopatra naložila Sozigenu da izradi za Cezara, nama danas poznat kao julijanski, a njegova korekcija kao gregorijanski. Takođe je formirao univezalno kulturni centar u Aleksandriji i prvi otvorio uporedno polje proučavanja ljudskih kultura.
BIOGRAFIJA ALEKSANDRA VELIKOG
Preci iz Pomoravlja
Potiče iz antičkoga bratstva koje je naseljavalo prostor Temnića, odnosno obale u gornjem toku
Velike Morave.
Aleksandar Veliki (356-323 p.n.e) bio je najveći osvajač i vojskovođa Staroga sveta. Sin Filipa
III i učenik Aristotelov, Aleksandar je ujedno i najveći od careva bogate antičke srpske istorije.
A da je on zaista srpskog porekla može se videti već kod Plutarha u delu ,,Slavni likovi antike",
drugi deo, strana 101, izdanje 1990. Beograd, u poglavlju ,,Preci i roditelji Aleksandrovi":
,,Da je Aleksandar po svome poreklu s očeve strane bio Heraklid od loze Karanove", piše Plutarh.
POTOMAK HERAKLA
Aleksandar je poreklom iz loze najčuvenijeg junaka antičke mitologije – Herakla(Heraklija), koga su
Rimljani kasnije prozvali – Herkules, a koji je bio stvarna istorijska ličnost.
To nam potvrñuje i čuveni francuski istoričar iz 1. veka Prico de Sent Mari
u svom delu "Les Slave Meridionauh, Armand Le Shevalir", Paris 1674. godine.
On ovde navodi mišljenja starih istoričara i pisaca koji tvrde da je Ilija ili Ilion osnivač Troje, po komeće se srpski prostor na Balkanu kasnije i prozvati Ilirijom, a srpska plemena ilirskim, bio ustvari sin Heraklov, odnosno sin ,,Boga Serbona", kako je Herakle prozvan od tadašnjeg sveta.
,,Ovde se ne radi samo o mitologiji jer se iza imena Boga Serbona krije istorijska ličnost - Serbo Makeridov, veliki osvajač i vodja drugog pohoda Arijevaca u Aziju oko 1330. godine pre Hrista", tvrdi se u delu "Srbi – narod i rasa", Beograd, 1998. godine.
Inače, Heraklovo potomstvo je vrlo razgranato. Sam Heraklid potiče od najstarijeg Heraklovog sina Nila, koji izrodi Kleodeja, a ovaj Aristomaha, a ovaj opet rodi Temena. Nužno je dovesti u vezu današnji toponim Temnić sa Temenićima u Pomoravlju.
To antičko bratstvo po svoj prilici naseljavalo je prostor današnjeg Temnića, odnosno obale u gornjem toku Velike Morave. Iz Rodoslova Heraklida dalje nalazimo da je Temen rodio Karana, osnivača plemena Karana, odnosno Karanovića, iz čije loze i potiče Aleksandar Veliki, car srpski.(Plutarh, str. 313).
Reč – KARAN - je sanskritskog porekla i znači – ruke, rukotvorci, narod srećne ruke i tako dalje. Da se podsetimo da je stari naziv današnjeg Kraljeva bio – Karanovac, a u Temniću i danas postoji selo – Karanovci. Po svoj prilici pleme Karana u praistoriji živelo je u predelu između Morave i Ibra (Karanovca), znači u susedstvu svojih bliskih rođaka Temenića, što je i logično. Ta geografska bliskost jasno upućuje i na rodovsku bliskost dvaju srpskih antičkih plemena. U nauci je dokazano da su toponimi, i uopšte jezičko nasleđe, vrlo pouzdani putokazi otkrivanja istine, često pouzdaniji od materijalnih dokaza.
Karan(ovići) iz Makedonije
Kako su se Karani ili Karanovići našli na prostoru današnje Makedonije, iz čijeg će se plemena pojaviti Car sveta? I taj podatak možemo naći kod Plutarha." Temen, rodonačelnik Temana,doveo je svoje pleme na prostore današnje Makedonije iz Arga,,, kaže Plutarh, na strani 313, već pomenutog dela i izdanja.
Po svoj prilici, Aleksandar Veliki je znao vrlo dobro prošlost svog naroda i njegovu burnu
istoriju, jer došavši na vlast, najpre je završio delo svog oca Filipa, tako što je pokorio grčke
teritorije i grad Tebu. A u Tebi rođen je upravo Herakle ili Bog Serbon, predak Aleksandrov.
Znači, Aleksandar je samo počeo da vraća one teritorije koje su pripadale njegovom narodu u
prošlosti, odnosno uspostavljao je staro srpsko carstvo.
Kasnije odlukom da krene put Indije, preko evroazijskog kontintenta, hteo je da opet osvoji
teritorije koje su pripadale njegovim slavnim rođacima i ,,narodu našem najznamenitijem", kako
je sam Aleksandar Veliki zapisao u jednoj darovnici Srbima.
Detinjstvo kod Ilira i Tribala
Srpsko pleme Tribali su naseljavali centralni deo Srbije i centralno Pomoravlje, a zapadno od njih prostirali su se Iliri.
Da je Aleksandar Karanović bio emotivno vezan za svoju srpsku postojbinu, svedoči nam i
njegova rečenica koju nalazimo kod Plutarha u ,,Slavnim likovima antike" na strani 113, gde
budući car sveta kaže: ,,Demostenu koji je mene, dok sam boravio kod Ilira i Tribala, nazivao
dečakom. ,,Iz ovog citata vidimo da je Aleksandar Veliki detinjstvo i ranu mladost proveo upravo
i na teritoriji današnjeg Pomoravlja, jer su Tribali, kao što je u nauci apsolvirano, naseljavali
centralni deo Srbije i centralno Pomoravlje, a zapadno od njih prostirali su se Iliri, srodni etnos
koje su i po mitovima i legendama i po istorijskim činjenicama povezivali isti jezik, isti preci i
ista kultura.
Detinjsto u Temniću
Ako smo utvrdili lokaciju Temnića i Karana, na osnovu filoloških podataka i topografskih
podudarnosti antičke i današnje geografije, sličnih ili istovetnih toponima, možemo sa velikom
sigurnošću pretpostaviti da je svoje detinjstvo Aleksandar Karanović proveo među svojima u
Temniću, odnosno na lokaciji negde između Ibra i obe Morave, jer tu su živeli njegovi rođaci i i
svojta.
U svojim pohodima Aleksandar Veliki je prvi u svetu ,,predstavnik metodične i uništavajuće
strategije". (Mala enciklopedija ,,Prosvete", str. 49). U oblasti taktike Aleksandar Veliki je
koristio sadejstvo konjice i pešaka i opet prvi u istoriji ratovanja uveo ,,sistematski rad štaba".
U čuvenoj ubojnoj konjici Aleksandra Velikog služili su i Pomoravci . O tome Jovan I. Deretić u
svojoj knjizi ,,Srbi-narod i rasa" kaže:
,,U vojsci Aleksandra Velikog udarna snaga bila je oklopna srbička konjica iz Pomoravlja. Udar srbičke konjice u odlučujućim trenucima borbe bio je probojni gvozd,
u čijim prvim redovima se nalazio lično Aleksandar", piše Deretić.
Pavel Šafarik, najveći autoritet svoga vremena za praistoriju Srba Slovena kaže:
,,Šest stotina godina posle trojanskog rata, Srbi su opet prekrili ceo Balkan,
i u to doba Car Aleksandar Veliki daje im poveljom ogromne zemlje od Jadranskog do Baltičkog mora, za njihovu hrabrost i vernost", piše Šafarik.
U delu ,,Od Indije do Srbije" Dobroslava Jevđevića, Beograd, 2000. godine, na strani 36.
nalazimo još jedan citat koji potvrñuje vezu Aleksandra Velikog sa srpskim plemenima na
teritoriji Ilirije, koja je bila približna po svojoj teritorijalnoj rasprostranjenosti bivšoj Jugoslaviji:
,,Aleksandar Veliki poklanja srpskim plemenima mnoge zemlje u Srednjoj Evropi i naziva ih
velikomoćni, najčuveniji i najznamenitiji naš narod srpski".
Znači, i šest stotina godina posle Trojanskog rata, Srbi su dominantna populacija na teritoriji
Balkana i pomažu svog cara Aleksandra Velikog u svima njegovim pohodima. To potvrđuje i
rimski istoričar Kvintijus Kurcijus, koji doslovno kaže: ,,Skiti su hrabro vojevali u vojsci
Aleksandrovoj". Pod imenom Skiti, Kvintijus podrazumeva Srbe, a Skiti su veliko slovensko
pleme, široko rasprostranjeno.
Da se podsetimo da je najstarije slovensko ime Srbi,
da je to bilo njihovo domaće ime, a da su razna srpska plemena stranci različito i nazivali.
To nam potvrñuje ne samo Šafarik, već ičitav niz istoriografa iz drugih naroda:
Toma Maretić, Tadija Smičiklas, Franjo Rački, El Bekri, Jan Dobrovski, Veltman, Zering,
Salimil, Vaclav Macojvski, Aleksandar Giljferding...
Zbog činjenice da su se Karanović Filip II i Aleksandar Veliki, energično borili protiv Grka, bio
je razlog da mnogi istoriografi iz različitih epoha tvrde da su oni srpskog porekla, odnosno
slovenske loze, kako se od petog veka Hristove ere jednim, zajedničkim imenom zovu sva srodna plemena.
Čak i hrvatski istoričar Sver dokazuje da je Aleksandar po majci bio Ilir, a da su Iliri jedno od imena Srba, koji su živeli u Iliriji. To ime za Srbe zadržaće se sve do 18. veka. Ima pouzdanih
istorijskih zapisa da je čak i Marija Terezija Srbe nazivala Ilirima, i dala im i posebne benificije u vlasti u vidu ,,ilirske kancelarije" pri bečkom dvoru.
Ruski car Petar Veliki, 3. marta 1711. godine, upućuje Srbima gramatu i poziva ih da ustanu
protiv Turaka, da dignu ustanak i zbace jaram azijatski. U njoj ruski car podseća Srbe na njihovu slavnu prošlost i još slavnije junake i pretke i opominje ih da se sete:
,,svojih slavnih i junačkih predaka, a u prvom redu srpskog cara Velikog Aleksandra Makedonskog,
koji je mnoge careve pobedio i mnoge države osvojio", piše ruski car Petar Veliki.
Sve do 19. veka svi svetski naučnici priznaju Srbima istorijski kontinuitet, istorijske zasluge i autohtonost na ovim prostorima, ali u 19. veku nastaje prelomni trenutak u istorijskoj nauc, i u kojoj se Srbima priznaje istorijski kontinuitet tek od šestoga veka Hristove ere.
Izvor: SVETLICA – br 11, april 2006.
Quote from: Scordisk on 23-07-2016, 15:30:52
medvedi uopšte nisu bili naivna stvar
Медвед, и све други називи за медведа који се приписују германима или келтима, потиче из србског језика.
Медвед је сваштојед, и једно од својих имена је добио по ономе што воли да једе, тј. по меду.
Самим тим се види да медвед није глупа животиња - мед је здрава намирница, састојак је свих првобитних лекова и мелема, и од нашег мед настаје реч медицина.
Мед-вед, мед види, има знање да нађе мед.
То је свима више мање добро познато.
Латински облик на URS-us, онај који урушава, крши, рши дрвеће у шуми да би се домогао крушака.
По томе би урс био рушитељ, кршач.
Број медведа је у старини растао како се ишло ка северу, па је север Артик, у ствари Медведник, а "старогрчко" арткотс јпредставља ономатопеју, односно интерпретацију медвеђе рике.
Медвед има још неколико фаза, на пример јесењу фазу у којој се назива бира.
То је време кад се спрема за зимски сан и скупља, бира, бере последње плодове лета нпр. боровнице.
Планина Бирач и презиме Бирчанин су - Медведник и Међедовић.
Што се тиче бер, за који се тврди да долази и германског, из примера изнад је јасно да бер долази из србског.
Уосталом, постоји и наше презиме Бероња, које очигледно говори и људима јаким попут медведа, бира или бера.
Одакле долази браон?
Из србског језика, наравно, јер европски медвед је мрке боје, и како се иде по србском простору од Егеја до Балтика он је бир, бер, брн, брун.
И ето одакле име браон боје, а не од назива попут браунау и берн.
Шта да се каже о имену келтског војводе?
Звао се Брен и очигледно да никог није бреновао.
Вероватно се понашао, можда и изгледао као медвед.
Женско име Брена, преведено на латински је Урсула, па би нпр. естрадна уметница, некад вашарска певаљка а данас виајпи персона Фикрета алиас лепа Брена у ствари била лепа Урсула, односно лепа медведица.
Nije Bren nego Bran. Nešto si pomešao.
Брен.
Нисам ништа помешао, него ти ниси добро изгуглао.
Nemam ja šta da guglam, i mala deca u Britaniji i Irskoj znaju za Blagoslovenog Brana (https://en.wikipedia.org/wiki/Br%C3%A2n_the_Blessed) i Brana sina Febailovog (https://en.wikipedia.org/wiki/The_Voyage_of_Bran). To su njihovi junaci, i valjda oni najbolje znaju kako im se junaci zovu.
Гали по теби не спадају у Келте???
Написао сам лепо и јасно - келтски Брен, а Гали, Мацане, спадају у Келте.
Гуглај даље, јер ко зна - знаће, ко не зна - гуглаће, и опет незнаће.
Prvo, Gali itekako spadaju u Kelte. Oni su sami sebe zvali Keltima. Gali su Kelti iz tog dela Evrope, koji se po njima zove Galija. Pročitaj prvu rečenicu o Galima (https://en.wikipedia.org/wiki/Gauls) na engleskoj vikipediji.
Drugo, o kom Galu Brenu ti zapravo pričaš? Kad je živeo, ko mu je otac, zbog čega je poznat, ima li zapisa o njemu na engleskom? Pazi, ako nije na engleskom onda nije zapis. Citat sa nekog drugog srpskog foruma se ne računa u zapis.
Кад су Гали Келти, шта се онда чудиш галском Брену?
Зашто уопште улазиш у теме о којима немаш појма?
Vidim sad da postoji neki Bren (Brennus (https://en.wikipedia.org/wiki/Brennus_(4th_century_BC))) koji je osvojio Rim, i pretpostavljam da si o njemu zapravo pričao od početka. Mada, to kako Rimljani nekog zovu ne mora da bude ono kako čovek sam sebe zove.
Evo ćutaću. Kad mi kažu da ućutim, ja ućutim. Jednom zbog toga zamalo nisam umro od gladi...
Брен, освајач Рима, је само један од десетак у историји забележених Гала са таквим именом.
Zali boze teme :cry:
lepo lingvista objasnio ali pseudolingvista za fakte ne haje
Quote from: T2Шта да се каже о имену келтског војводе?
Звао се Брен и очигледно да никог није бреновао.
Вероватно се понашао, можда и изгледао као медвед.
sta da se kaze? da nije imao veze sa medvedom
Quote from: Father japeUzgred i u velškom i u albanskom opstaju te izvornije reči za medveda — arth i arush, redom.
Ali eto, Sloveni zamenili medojedom, a Germani onim koji je braon. :lol:
(Naravno u romanskim jezicima se koriste potomci latinskog ursus.)
keltska imena za medveda, prostim guglanjem
Gàidhlig
(Gaelic)
arth
muc-abhainn
rustag
ursa
Cymraeg
(Welsh)
arth
Brezhoneg
(Breton)
arzh
Imate mnogo interesantnije medvede. O ovome je bilo i više, na History Channel.
https://sr.wikipedia.org/sr/Kralj_Artur (https://sr.wikipedia.org/sr/Kralj_Artur)
...Smatra se da Artur nije bilo njegovo pravo ime, nego titula, koja je simbolizovala udruživanje Brita koji su zadržali stare, keltske običaje, i onih Brita koji su tokom vladavine Rimljana romanizovani i koji su prihvatili hrišćanstvo (https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A5%D1%80%D0%B8%D1%88%D1%9B%D0%B0%D0%BD%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%BE). Te dve frakcije su, naime, bile u sukobu u vreme početka invazije Angla i Sasa, i bilo ih je potrebno ujediniti. Stoga je Arthur uzeo ovaj pseudonim, skovan od britske i latinske reči za medveda (simbol Arturov) — ,,Arth" i ,,Ursus", od čega je nastalo ime ,,Arthursus", tj. ,,Arthur".
Pre oko dve godine jedan engleski arheolog pažnju je skrenuo na ruševine dvorca, koji je pripadao feudalcu koji bi mogao biti Artur. Argumenracija mu uopšte nije loša, koristio je rimske i crkvene izvore... Treba li da pomenem da je grb feudalca bio... medved? :)
Arthur, naravno, sledi logiku jezika.
nasla sam jos irsko "Ardal".
ali su zato Barett, Bern, Bernard, Barend germanskog porekla. uoci razliku.
Quote from: varvarin on 25-07-2016, 14:04:14
Imate mnogo interesantnije medvede. O ovome je bilo i više, na History Channel.
https://sr.wikipedia.org/sr/Kralj_Artur (https://sr.wikipedia.org/sr/Kralj_Artur)
Ovo je vrlo interesantno...
Inače, podseća me na još jednu stvar, povezanu s temom, mada je navodno u pitanju grčka reč: da je "Stefan" zapravo bila kraljevska titula, a ne ime, barem u srednjem veku...
Stefan i Jovan
E, za Jocu nisam znao...
U istom smislu u kome je i Cezar bila titula. Prvi, kome je to zapravo ime, postane čuven, a onda svi sledeći dodaju sebi isto to ime, da bi se znalo ko je glavni.
Quote from: mac on 26-07-2016, 01:14:13
U istom smislu u kome je i Cezar bila titula. Prvi, kome je to zapravo ime, postane čuven, a onda svi sledeći dodaju sebi isto to ime, da bi se znalo ko je glavni.
Obrnuo si. Postalo titula tek posle Julija, a njemu je bio nadimak. I da me ubiješ ne mogu da se setim šta je značio... A negde sam imao podatak o tome...
E, i dobro ste me podsetili da ovo podelim sa nekim. :D
Quote from: Dybuk on 25-07-2016, 13:26:58
Zali boze teme :cry:
lepo lingvista objasnio ali pseudolingvista za fakte ne haje
Да, да, Радован Дамјановић је псеудолингвиста...
За факте који се добију гуглањем наравно да не хајем, нити за гугл генерацију која не може реченицу да састави а да не гугла.
Читај мало стручну литературу, Српско-Срспки речник у два тома, па ћеш наћи шта треба и о медведу.
http://www.srpskilist.net/jezik/srpsko-srpski-recnik