ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Quote from: angel011 on 24-09-2012, 18:03:18

Čekaj na proleće, Bandini, i Put za Los Anđeles, Džo Fante. Zabavno je to, i majstorski napisano, a verovatno bi mi bilo još zabavnije da mi likovi ne idu na nerve i da tom malom sebičnom sadisti Arturu Bandiniju još kao četrnaestogodišnjaku ne želim da ga pregazi voz.

Mislim da bi se tebi svidela knjiga MOJ PAS GLUPI i knjiga PUNA ŽIVOTA od Fantea. Nisu to knjige o Bandiniju. Meni je lično najdraža Fanteova knjiga upravo MOJ PAS GLUPI.

Trenutno čitam Moj pas Glupi i da, definitivno mi se više sviđa od Čekaj na proleće, Bandini i Put za Los Anđeles. 

jel to isto lom izdao?
Super je Cekaj do proleca Bandini,NEMATE POJMA !!!

Isto Lom, da.

Ne kažem da je Čekaj do proleća, Bandini loš, nego da se meni taj Arturo žestoko nije svideo.

Sta ti se konkretno nije svidelo kod decaka  ?

Quote from: angel011 on 24-09-2012, 20:36:10
Isto Lom, da.

Ne kažem da je Čekaj do proleća, Bandini loš, nego da se meni taj Arturo žestoko nije svideo.

UPITAJ PRAH je najbolja knjiga o Bandiniju.

@Agota: Ubija životinje zabave radi. I muči ih, zabave radi. Nasilan je. Mogu da razumem izvesnu dozu sebičluka i agresivnosti kod deteta koje raste uz majku bogomoljku i oca koji ne zna više šta će i kako će (plus je i on izrazito agresivan), ali kod Artura mi je toga bilo previše. Ne previše u smislu loše karakterizacije, dobro je urađen lik, ali je meni takav lik žešće odbojan.

EDIT: Upade Perin. Čitala Upitaj prah, i meni je ta knjiga najbolja knjiga o Bandiniju (čitam uvrnutim redosledom, u zavisnosti od toga na šta naiđem u biblioteci).

Znala sam ,tacno sam znala ,da je to u pitanju . Ali, ja ga razumem . Ni to, nije proslo   bez kajanja.

Jedini momenat ,kad sam bila razocarana  Arturom je Badnje vece ,to je trenutak kad nije razumeo majku, vec je plakao povredjen ocevim ponizenjem ( u njegovim ocima,naravno) ,njegov otac tako cvrst i mocan,a on  ga je video posrnulog,ranjenog kako place ,a nikad zaplakao nije .

Ma kaje se on svaki put, za sve i svašta, pa opet po starom. Mogu ja da ga razumem, ali mi je i dalje odbojan.

A to za Badnje veče, Arturo je i inače bio na strani oca, otac mu je bio faca, a majka sva nikakva (iz njegovog ugla, je l'). Mada se potpuno slažem s njim što ič nije razumeo majku koja je spalila onaj novac, a u kući joj troje gladne dece u odeći koja se raspada. Za ono "budi ti svetica koliko hoćeš, ali ne preko naših leđa" (parafraziram) ga skroz razumem i u potpunosti se slažem s njim.

Endzi,ti i ja isto drvo da gledamo,videle bi razlicito    ali nema veze,zivele razlike !!!!

Tako je zanimljivije! 

ENIGMA
Robert Haris


Odlična knjiga o kriptoanalitičarskim dešavanjima u pozadini pomorske klanice II. sv. rata i zamecima kompjuterske tehnologije.

Volter-Kandid

Doktrina satanizma, Dorijan Nuaj. Zanimljiva metafizika + ezoterija...mada ima nekih numeričkih grešaka.

Jao ne, taj i dalje pise.

Quote from: Truman on 04-10-2012, 20:09:56
Doktrina satanizma, Dorijan Nuaj. Zanimljiva metafizika + ezoterija...mada ima nekih numeričkih grešaka.

numeričkih?
ili numeroloških?
ili...?

Locus solus, Remon Rusel. Bože, koliko lud čovek, neviđeno lud.

Drugo nebo, Hulio Kortasar.

Quote from: Ghoul on 05-10-2012, 03:55:57

Quote from: Truman on 04-10-2012, 20:09:56
Doktrina satanizma, Dorijan Nuaj. Zanimljiva metafizika + ezoterija...mada ima nekih numeričkih grešaka.

numeričkih?
ili numeroloških?
ili...?

Ne znam, nisam ja tako ucen.   Elem, idi na stranicu 59. pa 11 red. Pise da je polovina broja 78 36, pa onda umnozeno sa 2 ( sta to? ) daje 144.
Ako budem dalje nailazio na greske pisem...

Trumane, gde ti je vera... Ezoteriji se veruje - ezoterija se ne proverava...

Inače, ja ne pripadam toj grupi ezoterista koji se lože na brojeve i njihovo simboličko značenje...o tome ne znam ništa, ovo mi je samo upalo u oči...

Quote from: angel011 on 05-10-2012, 09:08:18
Drugo nebo, Hulio Kortasar.

Dobar!

Nabavila i Gradinu sa tematom o Ruselu (sredio isti prevodilac). Sve preporuke.

Čitam Žene od Čarlsa Bukovskog i polako kompletiram njegova dela...Sam početak je zanimljiv, ovde se Buki fokusira na svoju književnu karijeru...

Quote from: Truman on 14-10-2012, 16:29:42
ovde se Buki fokusira na svoju književnu karijeru...

Шта значи ово и како се то ради?

Pa lepo, ideš po tribinama, fakultetima...promovišeš svoju poeziju ili prozu, usput opališ žensku nekog profesora itd...

Upravo pročitao Pesme 3 od Bukovskog ( zapravo kompilacija više zbirki, mrzi me da gledam sad kojih ) i produbio divljenje prema ovom čoveku koji je mnogo više od običnog perverznjaka i hebača.

Završio Hitomi Kanehara: Zmijski jezik. Stvarno dobar roman i to od strane mlade spisateljice no less! Preporuka.

Ne mogu sad ništa da čitam, ali preporučujem:

http://www.kupindo.com/Strani-pisci/10897389_KORNEL-VECERNJI-Deze-Kostolanji

čitam Pareta, finiširam Karamazove, posvetit ću se Barbariću (Damir Barbarić, iznenađujuće dobar, potaknuo me na hrvatske filozofe nakon što pročitah njegov komentar šeste i sedme knjige Platonove Države pod nazivom Ideja Dobra) i .......... napokon napokon napokon odradit ću svog prvog Bergsona

Quote from: PingvinPatuljak on 22-11-2012, 17:51:50
čitam Pareta, finiširam Karamazove, posvetit ću se Barbariću (Damir Barbarić, iznenađujuće dobar, potaknuo me na hrvatske filozofe nakon što pročitah njegov komentar šeste i sedme knjige Platonove Države pod nazivom Ideja Dobra) i .......... napokon napokon napokon odradit ću svog prvog Bergsona

Barbarić je odličan. Stil mu je vrhunski. Blagoglagoljiv i milozvučan.

da, mnije svemiropolisno, kako reče dr. Franjo Tuđman

usput, jesi mi ti ono rekao za Sutlića? pročitao sam Uvod u povijesno mišljenje i super je to! čak je prilično zajeban Sutlić. sad svakako moram proučiti malo naše, domaće. naletio sam na povoljan komplet odabranih djela D.Grlića, tako da imam na lageru.

... a Ideja Dobra, s j a j n a. uzmi ako nisi čitao. mene je dopalo baš nakon Poppera, koji se izasrao po Platonu. nije loš Popp, laki prohodni anglosaksonski stil, al draži mi Barbarić. ide to više u dubinu, puno više.

Quote from: PingvinPatuljak on 22-11-2012, 21:03:12
da, mnije svemiropolisno, kako reče dr. Franjo Tuđman

usput, jesi mi ti ono rekao za Sutlića? pročitao sam Uvod u povijesno mišljenje i super je to! čak je prilično zajeban Sutlić. sad svakako moram proučiti malo naše, domaće. naletio sam na povoljan komplet odabranih djela D.Grlića, tako da imam na lageru.

... a Ideja Dobra, s j a j n a. uzmi ako nisi čitao. mene je dopalo baš nakon Poppera, koji se izasrao po Platonu. nije loš Popp, laki prohodni anglosaksonski stil, al draži mi Barbarić. ide to više u dubinu, puno više.

Ja sam "Uvod u povijesno mišljenje" na 90/180 str. U toj knjizi ima mnogo dobrih i korisnih naznaka koje sam usvojio. Ali Sutlić je stvarno zafrkan što se tiče terminologije koja je hajedgerijanska, i ne ispričava se za to. "Kako čitati Heideggera" je bilo još zeznutije, koliko se sjećam (mnogo zgodnija za Heideggera je Finkova - Uvod u filozofiju); dok mi se "Bit i suvremenost" čini kudikamo pristupačnija (ovu imam doma, pa je listam). Napisao je i, od partijskih filozofa, osporavanu "Praksu rada kao znanstvenu povijest".

Praxisoci imaju dobre stvari, mada ih ja čitam u opoziciji; mislim sve divno i krasno dok na kraju ne ispadne da su komunisti jedini Ljudi Povijesti ili Ljudi Sudbine, te da su sve filozofije, premda pogrešne, pripremile tlo naprednoj misli Marxa i Engelsa. Dosta su me naučili, no kažem, nisam na njihovoj strani.

Barbarićev građansko-srednjoeuropski stil pisanja me baš osvojio i zbog tog ozračja često uzmem čitati njegove spise. Tako je inovativan, prijatan, nenametljiv i fluidan s tim kovanicama s kojima iskušava sve mogućnosti hrvatskog jezika. I ne radi se o nekoj jalovoj, društveno nazadnoj i ideološki regresivnoj filozofiji . Po njegovim riječima, najtoplije mu je pri Platonovoj filozofiji, te stvarno vlada njome maherski. Ponudio je neke od najblagotvornijih implikacija Platonovih dijaloga koji se redovito površno čitaju. Tako da i ja rangiram Platona visoko baš poradi Barbarića. Većina kritika Platona su po meni brzoplete ili nedomišljene. Hegelov sustav je u cijelosti Platon spojen s Heraklitom i dodana još 'kraj povijesti'.

Nisam još uzeo "Ideju dobra", valjda iz nesporazuma jer sam mislio da je to filološki akademski komentar bitan kod prevođenja dijaloga. A i zato što sam Državu davno već zastao na 4. knjizi, pa kad dođem na 6.-u onda ću posegnuti za ovim.

ima i filološki komentar, ali bitan je filozofski.

ostalo ti šibnem na mail

Quote from: PingvinPatuljak on 22-11-2012, 22:06:06
ima i filološki komentar, ali bitan je filozofski.

ostalo ti šibnem na mail

ajd, može, odavno se nismo čuli

Završavam Slouching Towards Bethlehem, zbirku eseja koje je Joan Didion, nekrunisana kraljica literary journalisma, pisala sredinom i krajem '60ih. Iznenađujuće, mnogo su mi se više dopali lični eseji, poput On Keeping a Notebook, On Self-Respect, ili ličnom osvrtu na nestanak "starog" Sakramenta, iz koga su potekle generacije njenih predaka, nego naslovni esej koji je nastao kao posledica njenog boravka u Haight-Ashbury kvratu San Franciska 1967. godine. Mada, nešto oko način na koji piše o Džonu Vejnu ili Havajima stvara blagi utisak ženskog Balarda.


Evo nekoliko odlomaka, flejvora radi:


Most of our platitudes notwithstanding, self-deception remains the most difficult deception. The tricks that work on others count for nothing in that very well-lit back alley where one keeps assignation with oneself: no winning smiles will do here, no prettily drawn lists of good intentions. One shuffles flashily but in vain through one's marked cards- the kindness done for the wrong reason, the apparent triumph which involved no real effort, the seemingly heroic act into which one had been shamed.

The dismal fact is that self-respect has nothing to do with the approval of others — who are, after all, deceived easily enough; has nothing to do with reputation, which, as Rhett Butler told Scarlett O'Hara, is something people with courage can do without.
To do without self-respect, on the other hand, is to be an unwilling audience of one to an interminable documentary that deals with one's failings, both real and imagined, with fresh footage spliced in for every screening.

---

We are well advised to keep on nodding terms with the people we used to be, whether we find them attractive company or not. Otherwise they turn up unannounced and surprise us, come hammering on the mind's door at 4 a.m. of a bad night and demand to know who deserted them, who betrayed them, who is going to make amends. We forget all too soon the things we thought we could never forget. We forget the loves and betrayals alike, forget what we whispered and what we screamed, forget who we were.

I have already lost touch with a couple of people I used to be; one of them, a seventeen-year-old, presents little threat, although it would be of some interest to me to know again what it feels like to sit on a river levee driking vodka-and-orange-juice and listening to Les Paul and Mary Ford and their echoes sing "How High the Moon" on the car radio. (You see I still have the scenes, but I no longer perceive myself among those present, no longer could even improvise the dialogue.) The other one, a twenty-three-year-old, bothers me more. She was always a good deal of trouble, and I suspect she will reappear when I least want to see her, skirts too long, shy to the point of aggravation, always the injured party, full of recriminations and little hurts and stories I do not want to hear again, at once saddening me and angering me with her vulnerability and ignorance, an apparition all the more insistent for being so long banished.

---

To have that sense of one's intrinsic worth which constitutes self-respect is potentially to have everything: the ability to discriminate, to love and to remain indifferent. To lack it is to be locked within oneself, paradoxically incapable of either love or indifference. If we do not respect ourselves, we are on the one hand forced to despise those who have so few resources as to consort with us, so little perception as to remain blind to our fatal weaknesses. On the other, we are peculiarly in thrall to everyone we see, curiously determined to live out — since our self-image is untenable — their false notions of us. We flatter ourselves by thinking this compulsion to please others an attractive trait: a gist for imaginative empathy, evidence of our willingness to give. Of course I will play Francesca to your Paolo, Helen Keller to anyone's Annie Sullivan; no expectation is too misplaced, no role too ludicrous. At the mercy of those we cannot but hold in contempt, we play roles doomed to failure before they are begun, each defeat generating fresh despair at the urgency of divining and meting the next demand made upon us.

http://www.publishersweekly.com/pw/by-topic/industry-news/tip-sheet/article/54337-the-top-10-essays-since-1950.html

Baš ti se dopalo?  Ne znam zašto, ali ovaj drugi odlomak me je naveo na to da žena baš, ono, baš voli Prusta. Što je uvek pozitivno. 

E, što se mene tiče: Ildiko Lovaš, Kamenčić. Meni se izrazito dopalo, verujem da bi se zainteresovala, u najmanju ruku, i Angel - odnosno, u to sam poverovala kad sam naišla na duži odlomak o odnosu dece prema nasilju i samoubistvu: uživo i kod Geze Čata.    Inače, priča nadrndana nastavnica istorije, koju roditelji gnjave što se ne udaje, i koja razmišlja o nepoznatom čoveku koji se obesio na tavanu škole... uz dosta mizantropije koja ume da podseti na - pa na jednog drugog KuK mizantropa    ali je dovoljno osobeno da me nije odbilo zbog toga.

Metamorfoza od Kafke, monotono ali ima smisla...

Quote from: Truman on 25-11-2012, 21:56:42
Metamorfoza od Kafke, monotono ali ima smisla...

Platonov - Poslednja komuna

Dobio sam da pročitam Psi i ostali od Biljane Jovanović, jako čudno pisana knjiga, borim se da je nastavim s čitanjem, sva sreća pa nije dugačka.

Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja. Odavno mi se nije desilo da mi neki roman ovoliko "klikne", od načina na koji Kundera sklapa rečenice, pa do toga šta njima ima da kaže; a nisam još ni na polovini romana...

Uh, jao, svađaćemo se kad se jednog dana budemo videli 

Veliki Getsbi - Skot Ficdžerald.
Fino, lagano, tragično.

Quote from: Plut on 26-11-2012, 16:33:36
Veliki Getsbi - Skot Ficdžerald.
Fino, lagano, tragično.

Prva knjiga na ćirilici koju sam pročitala. 

Citam Frogs to Princes, knjiga o osnovama NLP-a...zanimljivo stivo, mada malo previse razvuceno kao sto je i cest slucaj s takvom literaturom...

Quote from: Jevtropijevićka on 25-11-2012, 21:48:10
Ne znam zašto, ali ovaj drugi odlomak me je naveo na to da žena baš, ono, baš voli Prusta. Što je uvek pozitivno. 

Opet te ja spajam sa languagehatom, ali evo šta je on velio po završetku Potrage:
http://www.languagehat.com/archives/003084.php

Kad mi kažeš šta misliš o njegovim utiscima, možeš nastaviti o sebi i Kunderi. Nije, naravno, da sam ga ja ikad čitao, ali to nije razlog da ne čujem kako se Miloš i ti razmimoilazite oko nj. 

Čitala sam ja to još prethodni put kad si ga linkovao i šta reći, dobar je Šešir. Ja sam Prusta čitala baš kad je trebalo, u jesen '98, trajalo je 52 dana sa manjim odmorima kad počne da me isuviše nervira, i naprosto, sve mi je živo ispomerao kad je reč o shvatanju vremena, ljudi i života. -.- Ovom je bilo predugo, meni je nedostajao još jedan tom između pretposlednjeg i poslednjeg    za neke detalje koji su nam ovako samo nagovešteni.
Razumem sve ljude za koje je Prust preveliki smarač a njegov pripovedač stoka, ali mislim da su njegove mane neizbežni pratioci njegovih vrlina, a to je upravo ta neverovatna sposobnost zapažanja i najsitnijih pojedinosti, i fizičkih i duševnih, i sklonost ka neverovatno podrobnoj analizi s jedne i generalizaciji s druge strane. A kad se pažljivije pogleda, on nije ništa milosrdniji prema sebi/pripovedaču nego prema drugim likovima koje razgolićuje i opanjkava.


A što se tiče Kundere, bah, Kunderu sam prvi put čitala tokom gimnazijskog projekta (nedovršenog) da pročitam sve knjige koje smo imali u kući, i tad su pale Šala, Knjiga smijeha i zaborava i Smešne ljubavi, ne mogu da se setim da li i Oproštajni valcer, a Kundera mi se temeljno zgadio -.- Mnogo kasnije (čitaj: oko dvajespete) pročitala sam, nakon sve ovakvih miloševski oduševljenih preporuka od strane osoba oba pola, i Nepodnošljivu lakoću postojanja i samo mi se potvrdio omladinski utisak, na mnogo razgovetnijem nivou - da Kundera mrzi ljude, a žene posebno, da mu je mrska sva telesnost, a osobito seksualnost, i da se svi ti njegovi švaleri na jedan osobit (donžuanima često svojstven) način gade žena sa kojim spavaju, a naročito žena koje ih na svoju nesreću vole. Štagaznam, jasno mi je da sam prilično usamljena sa tim stavom, al ga se ne odričem. Kad su Česi u pitanju, uvek ću se mnogo radije opredeliti za Hrabala (e to je divota himne životu!) ili Čapeka. -.-

Ja sam zaboravio da sam ga linkovao. :facepalm:

A ovo:

QuoteJa sam Prusta čitala baš kad je trebalo, u jesen '98, trajalo je 52 dana

QuoteKunderu sam prvi put čitala tokom gimnazijskog projekta (nedovršenog) da pročitam sve knjige koje smo imali u kući

<3



Elem, počeo sam da čitam Generation X Daglasa Kouplanda. Još je rano za utisak, ali pojmovnik koji se provlači na dnu većine stranica me je odmah kupio:


McJob - a low-pay, low-prestige, low-dignity, low-benefit, no-future job in the service sector. Frequently considered a satisfying career choice by people who have never held one

    historical underdosing - to live in a period of time when nothing seems to happen. Major symptoms include addiction to newspapers, magazines, and TV news broadcasts.
    historical overdosing - to live in a period of time when too much seems to happen. Major symptoms include addiction to newspapers, magazines, and TV news broadcasts.

Zanimljivo Jevtropijevićkino čitanje Kundere.    Meni je naprotiv, on vrlo pitak i duhovit i sa sjajnim uvidima ali moram sad da mu se vratim i pogledam ga iz te erotofobne, mizogine perspektive.

A Generation X je čitljiv, no, kad budeš uzeo Život posle Boga, spremi se na očajavanje. U Gen X je Koplend depresivnost još držao pod kontrolom, posle se razularila. Nije rđavo ni jedno ni drugo, ali je defetistički do nihilizma (posebno u ŽPB).