ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Quote from: džin tonik on 15-12-2019, 17:06:44
sta je pisao, mislim da je to nemoguce definirati, najpreciznije bi bilo: nista. nikad nista ispraznije nisam sreo, to je nemoguce opisati.
procitao sam tri-cetiri stranice. izuzetno nista, debilno, ultra-retardirano. kad bih sad krenuo nizati rijeci bez ikakvog smisla, bio bih suvisliji od kastanede, nemoguce je biti toliko nista ni kad se potrudis.

rekao bih, covjek je stavljajuci nista na papir realizirao ideju kako nista pretvoriti u izvor financija, kreativno je upregnuo vrhunske idiote da mu placaju narkotike (prirodne) razne na kojima bio.
mozda truki moze bolje objasniti.

Zoska duboko potresa činjenica da se prepoznao u tome kako nije napredovao od vremena kada je čitao Kastanedu, znači ništa o ničemu, do sadašnje literature, opet, ništa o ničemu. Da pojednostavim, čita o Hrvatima, a oni su ništa, jer ne postoje, a poriču da su činili ono što su činili da služe bilo čemu, dakle ničemu.

Ja čitao ničea neki dan ecce homo spominje poljake nijemce francuze i hrvate
niđe srba

citao se prvi broj trece ere, ili zadnje prije jugokomunisticke revolucije 2000, hrvatske revije.
najboji casopis svih vremena u hrvata izlazio je od 1928.-1945. kad kao kulturno-knjizevni ukinut pod komunistickom diktaturom, te obnjovljen u slobodnom iseljenistvu 1951. i vracen pocetkom devedesetih u maticu.

poslije smrti nikolica koji reviju uredjivao od obnove pa sve do 1997. kormilo preuzima (vec pomalo deziluzionirani) maruna, sto bi se moglo navesti kao treca era koja seze do 2000. kad hrvatsku zahvaca jugokomunisticka revolucija mesic-racan, te se edicija, kao casopis koji je udbi zbog okupljanja sve hrvatske demokratske intelektualne elite, mestrovica, rojnice, radice, jareba, itd, desetljecima bio najveci trn u oku, rastace.

posljedice jugokomunistickog preuzimnja mesic-racan i pljacke matice hrvatske kao nositelja revije sezu i u danasnjicu, aktualno:
Potvrđena optužnica protiv Zorislava Lukića, glavnog tajnika Matice hrvatske

elem, prvi broj trece ere, pocetkom 1998, predstavlja vrhunsko izdanje pri uredovanju marune, sve na vise od 500 stranica. obradjene teme i danas su aktualne, a teziste broja bijese posveceno bosni. politicka pitanja, kulturoloska, pjesma, poezija, a naslo se i posalica:



u poglavlju eseji, istrazivanja, sudbine izmedju ostalog nalazi se vrhunska studija vladimira geigera zasto, osim nekolicine u internacionalnom znanstvenom krugu nepoznatih i za medijsku predstavu kupljenih individua, beogradska "znanstvena" izdanja oko pogibelji podunavskoh svaba za poraca ww2 nisu prihvacena, te su opcenito predmet ismijavanja. geiger iznosi vrlo temeljne kritike vecine izdanja beogradske tvornice lazi spomenute problematike; vrlo zabavno stivo, nekoliko primjera:







itd. izdanje obiluje vrlo informativnim i zabavnim temama, izvodima iz mnogih knjiga, mnogim recenzijama (dvadesetak kritika), kulturnim prilozima, a na "politickom planu" od zlata ndh (jareb), preko bosne (desetak autora), genscherovih uspomena, sve do prikazanog studija.
pod urednistvom marune revija zadrzava svoje karakteristike, vrlo vrijedno izdanje.

kad sam vec pri reviji, podijelio bih i jedan detalj sa wikipedije.
svima nam draga wiki, koja nastaje desetljecima, a bit ce potrebno stotinjak godina da se "ocisti" od fantastike. posebno dio koji nam je "zajednicki" ili sto bi rekli: neki su bas pain in the ass.



wiki vinka nikolica, prvog urednika iseljenicke hr. bez da sad ulazim u pricu sta je sve presuceno, a bitno, bez osvrta na klasicni touch ustaski, obratite paznju da je nikolic "zivio u starom kucerku sa pavelicem", a he edited other magazines - nabrajanje - pa i casopis "islam" smatram vrhom.

nema sad veze sto pavelic u 30000 stranica revije nema ni slova, nije prihvacen kao suradnik, dapace, ova konstrukcije o nikolicu, "he edited", temelji na jednoj rubrici revije, "biljeske".
"biljeske" broje nekoliko desetina tisuca kratkih crtica, tu je biljezeno sve sporedno, na sto se ne bi opshirno osvrtalo, kako iz ex-yu, tako i emigracije, primjer, politika pishe to i to, vijesnik u srijedu ono, pjevacki zbor tajitaj nastupio u babinoj gredi, izasao casopis "islam" u salzburgu, proslavljena obljetnica djeda mraza u washingtonu, itd.

iz tih biljeski "wiki" kreira "he edited"... a bit ce zanimljivo ispratiti kad ce se pojaviti i teza druga grbe o tudjmanovom prominent plejsu.
izdvojio sam casopis islam, jer se tu igra na islamofobiju mnogih, postavljaju temelji za sve prilike.

Ja mislio Pavelić je svetac, šta kome on smeta?

U svakom slučaju, ispravi slobodno sve što misliš da treba. Stavi "shared a house with Ante Pavelić" umesto "lived in an old house". Ako je "edited" prejaka reč pronađi nešto slabije.

budi normalan, kad bi netko isao za beogradom i ispravljao sva podmetanja i budalastine, ne bi mu bila dovoljna ni vojska cinovnika iz kakve kafkine distopije.
kroz moje crtice imas priliku spoznati kako svijet, posebno znanstveni, gleda na beogradski rad. vrlo je zabavno.

ja se ne mogu iscuditi zasto se vas sanu, uz sve popratne intelektualce i akademicare, ne nalazi na ovom forumu. kod vas se doslovno ne pishe nista drugo do fantastika. ne zelis da ikad postavim kakve znanstvene kritike ili recenzije njemackih ili americkih unverziteta.

Budi nosilac promene koju želiš da vidiš u svetu. Ne želiš da potrošiš minut svog vremena na članak na Vikipediji, ali ga višestruko trošiš ovde. I onda Srbi neracionalni..

a ne, hvala. vidi, to je TVOJ problem, ne moj. ljudi tebe ismijavaju. meni je taj vas rad zabavan. pa smijesno je. uzmes knjigu, prof. dr. dr. direktor instituta, bla, sanu, i doslovno ti krenu suze od smijeha.
koliko je to kreativno u nekoj trivijalnoj gluposti, moralo bi se postaviti kakve nove definicije, a i zastititi kao brend.

Zašto kažeš "suze od smeha", a daješ nam sliku koja plače od muke? Frojdovska omaška?

A ja se ne osećam prozvanim za ono što piše na engleskoj vikipediji. To sve održavaju drugi. Za Hrvate je možda čak i zadužen neki Hrvat. Neki kao ti, samo vredniji.

mda, da, hura, bravo, tako je...
a vid' ovo:

U vrhu KPJ-u bio je sve go Hrvat: Bakarić, Kraičić, Tito... Srbi su bili u domenu izvršne vlasti.
Dakle, sve odluke o zločinima koji su u ime Jugoslavije počinjeni doneo je vrh KPJ. Hrvati.

mda, to je uvijek tako. bilo da hrvati, crnogorci, bosanski srbi, krajisnici... i danas srbijom vladaju hrvati, albanci, crnogorci i srbi precani, sve po potrebi.

ovo je bas zarazno, a neiscrpno.

vrijeme prolazi, mini shengeni ostaju. maruna, 1986.
odvojite pet minuta (maruna bijese vrlo britki polemicar, vrijedi u svakom slucaju, nesto izmedju bukowskog, alan forda i dostojevskog) za otvorena pisma draskovica i marune i zajamceno ne morate citati novine bar sljedecih deset godina, sve je isto.

u duhu blagdana, pomalo se cita najbolja knjiga o stepincu. dva toma, preko 1000 stranica u izdanju knjiznice hrvatske revije pod urednistvom vinka nikolica.
najkompletniji rad u pogledu stepinca, neiscrpni izvor informacija, mnogi autori, domaci, inozemni, zvucna i poznata imena, kronologija zbivanja i dogadjaja, medijski osvrti, analize montiranog jugokomunistickog procesa, itd. velika preporuka, najkompletnije djelo o stepincu.

vrlo opasna knjiga: poteze za sobom zelju za kretanjem u potragu za dvadesetak vrlo rijetkih knjiga.

ovaj zbornik uspomena, svjedocanstava i dokumenata plod je 16 godina rada stotinjak vrhunskih akademicara i intelektualaca, pa se ekspresno dolazi u iskusenje slijediti rad kojeg od njih i van priloga zborniku. primjerice, mestrovica, ciji bozicni razgovori u hrvatskoj reviji objavljeni u poglavljima, a izvornik bi bio tu:


Ivan Mestrovic: Dennoch will ich hoffen
2.000,00 kn

a mestrovic je jos najmanje kompliciran, tu su i mnogi americki novinari new york timesa i sl. predavanja sa raznih univerziteta, itd.

fascinantno je gdje je svijet bio i u doba dok zbivanja bila aktualna, a gdje je jugokomunisticka "znanstvena" literatura jos i danas spram ovog. i jos se onda nadju osobe tipa goldsteina i klasica raznih koji se nazivaju znanstvenicima, povjesnicarima, i uporno guslaju jugokomunisticku fantastiku. stvarno je to odredjeni fenomen.

razumijem da je nekad funkcioniralo. vijesti se raspacavale putem letaka, od brda do brda, pa kad si srocio fabule, podvale i lazi na letak, sve van konkurencije, eto, to je bila istina. ali danas... koliko su ti ljudi zapravo glupi? mislim, jugokomunisti. pa to su obicni idioti.

Da je stvorio hrvatsku katolicku crkvu odvojenu od vatikana onda bi mogao biti i veleposlanik jugoslavije
Ovako...kucni pritvor i smrt

pa da, bas procitao i poglavlje u kojem se iznose stepinceva pisma mestrovicu od 1944. pa negdje do pred kraj pedesetih.
prilicno su rijetka, zali se da vise ne moze koristiti postu, jer mu u startu udba presrela jedno pismo, pa objavila u nekim novinama, sve uz podvale razne. tako da slao putem kurira, posjeta, a koje udba opet uhodila i pretresala...

elem, i tu navodi da je vec i pred uhicenje bio ucijenjen ili otklon od rima ili pakiranje procesa, sve uz osudu na smrt. poslije montiranog procesa i internacije, svelo se na to da mu se nudio otpust ako bar pristane napustiti jugu, sto je takodjer odbio, pa su ga trovali.

Jbg on je sami vrh ledenog brijega popisa ljudi kojima su nakalemili svasta...
Ja uvijek ponavljam...prestao sam pratiti tu njihovu povijest i propagandu kad su lika koji je umro 1927. nazivali ustasom

Da su tu energiju ulozili na gradnju prometnica autoputova  i ekonomije umjesto sto su silovali umove narodu garantirano ne bi bilo 1991.

ma raspalo bi se da ulagali u sta god u slicnom sustavu.
beograd uvijek funkcionira na i zivi od pljacke i tko god ima nesrecu da mu kroz globalne prilike velike sile nakaleme beograd mora propasti.

recept je uvijek isti: postavlja se ogromni pljackaski sustav u obliku centralne vlasti i ulaze u biranu kastu (po kojoj god osnovi) koja kontrolira prelijevanje para u beograd, cinovnicku i policijsku strukturu, toj kasti poklanja stanove, ljetovalista, sigurne prihode, samo i iskuljucivo da osigurava pljacku. da bi se ostale drzalo u logoru, tvore se podvale, klevete, procesi, vrsi nadzor, itd. u biti samo jedan najobicniji teroristicki sustav koji uvijek propada.

upravo je i obljetnica jedne od presudnih pljacki u moru banditizma:
26. prosinca 1990.

QuoteSrbija je prije točno 30 godina, krađom i prevarom u svom bizantskom stilu, uzela od Narodne banke Jugoslavije sredstva u vrijednosti čak oko 2.6 milijardi njemačkih maraka probivši čitav financijski sustav SFRJ.

Tek 8. siječnja 1991. otkrivena je provala Srbije u jugoslavenski novčani sustav, kada se u javnosti saznalo da je Narodna banka Jugoslavije iz primarne emisije izravno uzela 18 milijardi i 243 milijuna dinara (2,6 milijardi tadašnjih njemačkih maraka). Podsjetimo se da je to bio ogroman novac koji je iznosio gotovo 10 posto tadašnjeg vanjskog duga Jugoslavije.

Što je pisao Stjepan Đureković o pljački Hrvatske u Jugoslaviji?

Mada Hrvati kada govore o pljački svoje domovine unutar Jugoslavije na račun Beograda i Srbije ponajviše misle na devize koje su slane u glavni grad SFRJ, to nije bila najveća pljačka, piše Stjepan Đureković 1982. godine u vrijeme Jugoslavije.

Kod deviza Hrvatska je pljačkana ne samo s time što mora veliki dio svojih deviza slati u Beograd nego još k tome dobiva nerealnu protuvrijednost u dinarima.

...

Prvih dvadeset godina Titove Jugoslavije SVI prihodi su odlazili u Beograd i tamo su se raspodjeljivali prema milosti vladajućih Srba. Naravno, oni su od toga ostavljali sebi najveći dio a drugima su davali mrvice.

Srbija kao središte pljačke ostalih naroda Jugoslavije:

Tako se formirao ne samo savezni budžet nego je stvoreno i mnogo federalnih fondova kojima su opet dirigirali Srbi. Iz tih fondova su se gradile nove tvornice, ceste, željezničke pruge, palače savezne vlade, Beograd kao glavni grad Jugoslavije itd. No, iz tih fondova je samo po koja mrvica dopala Hrvatskoj, iako su svi oni stvoreni prvenstevno pljačkom Hrvatske.

Doduše, većina tih fondova je posljednjih godina likvidirana, ali su oni odigrali veliku ulogu u pljački Hrvatske i izgradnji Srbije i drugih krajeva koje Srbija smatra svojom prćijom.

U federalnim organima vlasti, a oni su jako mnogobrojni i imaju veliki broj namještenika, Srbi i Crnogorci čine 95% svih zaposlenih. To su sve dobro plaćena mjesta, a osim toga je za tu birokraciju izgrađeno desetak tisuća luksuznih stanova na teret saveznog budžeta (čitaj: pretežno na račun Hrvatske). Za ovu gospodu je na teret saveznog buđeta izgrađeno i dvadesetak hotela da bi mogli udobno ljetovati ili se zimi skijati.

...

I sada se novac iz svih krajeva Srbije sliva u Beograd. Malo šta se tu promenilo.

ali tebe nitko nece oklevetati nacistom po rodjenju, podvaliti ti bilo sta jer se nazivas "mac", vec bez prepreka mozes postati dio kaste, dobiti stan, prihode, ljetovanje i zimovanje, sve uz pendrek i dzip s kojim ces kruziti logorom i objasnjavati radnom narodu koliko mu je dobro i sta treba zaokruziti.
cak mozes i otici u inozemstvo, bez da za tobom posalju svoju teroristicku strukturu, tek medijske teroriste koji ce te podsjecati da si se nazvao "mac", sto je vrlo nacisticko i ruzno.

Ovde su važne veze, kojih ja nemam. Nije istina da nema prepreka da ja postanem deo vladajuće kaste. Prepreke su vrlo realne.

to su sitnice. partija u srbiji, koja god, ima vise clanova od bilo koje europske stranke, znaci prima i tebe. njemacka sa svojih, pojma nemam, recimo ca. 100 milijuna stanovnika, po broju clanova, ne tek procentualno spram stanovnistva, vec cak i po apsolutnom broju clanova, ima manje stranke od partija u srbije. jedan cdu ima manje clanova od koje god srpske partije na vlasti kroz prostor i vrijeme, jer uglavnom nebitno je li tko aktivan u politickom smislu ili ne.

pa ako ti u srbiji nisi u stanju ulaziti u partiju koju god, sto je osnova i bit svega u jednoj politicko-ideolosko toliko osvijestenoj zajednici, onda je to tvoj slobodni izbor. nije ti nitko zaprijecio put do pendreka, dzipa, prihoda, stana, ljetovanja i zimovanja, oklevetao te, jer si srbin. sam se stavljas u polozaj logorasa, a lako mozes postati nadzornik.

Lako je ući u partiju. Lako je biti odbornik u nekoj mesnoj zajednici, ili čak i u opštini. Teško je biti na vrhu pljaškaške piramide. Teško je biti don.

pa zato je ispjevana ona narodna, nemoj nikad biti gore, jer svi gore i pregore. zlatna sredina. odbornik, ni brige, ni pameti, dzip, pendrek, sta ce ti vise.

Quote from: mac on 26-12-2019, 16:13:22
Ovde su važne veze, kojih ja nemam. Nije istina da nema prepreka da ja postanem deo vladajuće kaste. Prepreke su vrlo realne.

Pa EDi, što se kaže "otvori se", drugim rečima plati pa će da te prime!
Evrima ili dolarima dakako, rublje i juani ih ne interesuju...

Postoji jedna slicnost izmedju ustasa i srbijanaca

cita se odlicna kronologija dr. sekule drljevica velikosrpske okupacije crne gore - balkanski sukobi, 1905-1941. iz 1944. godine.
bombaska afera, kolasinska afera, pa sve do "prisajedinjenja". fantasticna knjiga, vrlo talentirani pisac koji je precizno prikazao velikosrpsku agresiju na crnu goru, metode i podvale.

cita se stepincev govor pred "narodnim sudom" iz 1946. pa primijetih jednu u srbiji manje poznatu cinjenicu, a na kojoj i danas pociva cesto ponavljana podvala iz tvornice beogradskih lazi i jugokomunistickog terorizma:

stepinac tom prilikom izjavljuje kako je hrvatima zaprijecen napredak u vojsci ili ulazak u diplomaciju, osim ako ne ozene inovjerku.
to je u privatnim razgovorima bila vrlo cesto ponavljana javna tajna i za vrijeme druge juge: zelis posao u opcini, vojsci, miliciji? pa ozenis pravoslavku. i onda sugovornik odgovara: ne bih.
i tu su jednom prilikom "digli" tudjmana, pa iz konteksta izvukli izjavu kako tudjman nikad ne bi ozenio srpkinju.

ne radi se tu o izjavi u smislu nacionalne netrepljivosti, vec je ta izjava bila svakodnevnica u smislu: ne bih nikad napredovao na taj nacin. tu je tudjman izjavio da je njegov relativni uspjeh za juge temeljio na osobnim zaslugama, borbi za ww2, ne da se prizenio uz primisli, dok su mnogi zenili pravoslavke tek iz racuna ili da spasu glavu. znate onu, ako citali stare kaubojce, kad pleme plese oko totema, pa poglavcina kcerka grli zatocenika i kraj slavlju!

moze se povuci i sljedeca paralela, relativno ucestala zezancija: "truki, pa samo odes u italiju, ozenis babu od 90 godina, rasprodas imanje i vratis se bogat u srbiju."
i sad bi truki rekao: "nikad ne bih u italiji ozenio babu od 90 godina da se situiram!" a beogradska i jugokomunisticka tvornica lazi rekla bi: truki mrzi babe i strpao bi babe u konc-logor.

Quote from: Black swan on 26-12-2019, 20:22:44
Postoji jedna slicnost izmedju ustasa i srbijanaca

Nerazumijevanje danasnje situacije u bih
Srbi i hrvati su sada saveznici u bih

Quote from: džin tonik on 28-12-2019, 12:18:52


cita se stepincev govor pred "narodnim sudom" iz 1946. pa primijetih jednu u srbiji manje poznatu cinjenicu, a na kojoj i danas pociva cesto ponavljana podvala iz tvornice beogradskih lazi i jugokomunistickog terorizma:

stepinac tom prilikom izjavljuje kako je hrvatima zaprijecen napredak u vojsci ili ulazak u diplomaciju, osim ako ne ozene inovjerku.
to je u privatnim razgovorima bila vrlo cesto ponavljana javna tajna i za vrijeme druge juge: zelis posao u opcini, vojsci, miliciji? pa ozenis pravoslavku. i onda sugovornik odgovara: ne bih.
i tu su jednom prilikom "digli" tudjmana, pa iz konteksta izvukli izjavu kako tudjman nikad ne bi ozenio srpkinju.

ne radi se tu o izjavi u smislu nacionalne netrepljivosti, vec je ta izjava bila svakodnevnica u smislu: ne bih nikad napredovao na taj nacin. tu je tudjman izjavio da je njegov relativni uspjeh za juge temeljio na osobnim zaslugama, borbi za ww2, ne da se prizenio uz primisli, dok su mnogi zenili pravoslavke tek iz racuna ili da spasu glavu. znate onu, ako citali stare kaubojce, kad pleme plese oko totema, pa poglavcina kcerka grli zatocenika i kraj slavlju!

moze se povuci i sljedeca paralela, relativno ucestala zezancija: "truki, pa samo odes u italiju, ozenis babu od 90 godina, rasprodas imanje i vratis se bogat u srbiju."
i sad bi truki rekao: "nikad ne bih u italiji ozenio babu od 90 godina da se situiram!" a beogradska i jugokomunisticka tvornica lazi rekla bi: truki mrzi babe i strpao bi babe u konc-logor.

To je tudjman rekao
Moja zena nije srpkinja ni zidovka
U smislu sam sam napredovao a ne preko braka ko mnogi hrvati

pa da, to je rekao i u tom kontekstu. no to je u srbiji manje poznato, koje prilike vladale u hrvatskoj i sta izjava konkretno znaci, pa se i danas vrlo cesto izvlaci iz konteksta i koristi da bi se tudjmana prikazalo kao nekakvog nacistu ili fasistu koji ne bi ozenio srpkinju jer zena, zaboga, srpkinja. jos uvijek se tako podvaljuje, vrlo cesto ponavljana podvala.

Kupio sam milan basta
Agonija i propast ndh

Si citao
To je fakticki nadopunjena knjiga rat je trajao 7 dana duze

nisam, bastino pisanje poznato mi je iz mnogih recenzija njegovih djela, detaljnih analiza, gdje se sudara sa istinom.
imam tu i tamo koju slicnu knjigu vise fenomenoloski, zanimljiv je iz ugla studija kako jugokomunisti postavljali propagandu i koliko je to bez mozga.
postoje mnoge recenzije njegovih nedjela, pa osvrti sudionika na zbivanja kojih bio dio, primjerice crljena sa pregovora u at, itd.

dr. ernest bauer - zivot je kratak san, uspomene i dozivljaji 1910-85
fenomenalan autor, vanredno talentiran.

john fante

- wait until sprig, bandini (warte bis zum frühling, bandini)
- ask the dust (frag den staub)
- dreams from bunker hill (warten auf wunder)

- the road to los angeles (der weg nach los angeles)

- 1933 was a bad year (1933 war ein schlimmes jahr)



blumenbar 2017-19, preveo alex capus

capus, capus, nekako mi se ime citalo kao nesto napuhano, umjetnicko, mislim, "umjetnicko", ili neko povrce, egzoticno voce, kad... ovo je jedan od najboljih prijevoda sa engleskog na njemacki koji ikad procitao. naucio i dvije nove rijeci, a svih pet romana imaju tek jedan jedini tipfeler (na jednom mjestu 2x und. und und).
covjek je jedan prevoditeljski genije.

inace jedna knjiga nema pantljiku, dok dvije imaju, papir je mix, solidan, fino mirishe, tvrdog su uveza i haptika je besprijekorna. jedna velika preporuka.

the road to los angeles

vrlo naporan i iritantan roman, odlican.

djelo iz fanteove ostavstine, roman koji nije izasao za njegova zivota, a prvijenac.
cetiri radne verzije zagubljene, manuskript nekoliko puta odbijen, pa i od izdavaca izrazito lijeve naklonosti (pitam se koliko je fante bio neobican to ponuditi slicnom izdavacu).
glavni junak "standardni" bandini, ali ne ide uz ostali opus. ne da tek ne postoji odredjena kronologija (nema je ni medju ostalim djelima), vec roman prilicno iskace i stilisticki; nije doradjen.

nekoliko nedostataka, a koji to opet bas i nisu. njemacki prijevod inace bolji od izvornika. rekli bi nemoguce, ali izvornik je objavljen bez nuzne lekture, a capus se vrlo predano pobrinuo ispraviti sadrzajne greske. nista stilisticki zahvati, iskljucivo najociglednije sadrzajne greske.

mnogo truda, primjer, pri jednom dijalogu najociglednije nedostaje recenica, izneseno prosto nema smisla. i sad capus krece u potragu: usporedjuje izvornik, francuska i spanjolska izdanja, itd. pa gdje je manuskript? izdavac izvornika vise ne postoji, vlasnik kuce preminuo. je li greska pri prenosu manuskripta ili u manuskriptu. pa trazi gdje fanteova ostavstina, nabavlja manuskript (jedan od): i tu je krnje. pa rekonstruiraj po smislu...

pa na recenicu poput "samo istocno i zapadno od babine grede bijese nesto; ostalo pustinja", provjerava lokaciju i specificna lokalna odstupanja od ustaljenosti zapadne obale usa, te navodi "sjeverno i juzno"...

uglavnom, roman je povremeno naporan, vrlo. beskrajni unutrasnji monolozi jednog osamnaestogodisnjaka, adolescenta. i pri tome je odlican. tko ima djecu u toj dobi, ovo je vrhunski poklon.

smijuljio sam se citajuci pri pomisli kako je fante ovo ponudio nakladniku ideologije (bilo kojeg totalitarizma) koje je roman najbolja karikatura ikad stavljena na papir, t.j. razornog uticaja na ciljnu grupu. uvesti u skolsku lektiru, propali bi komunisti, nacisti i sorosevi teroristi u sekundi. a i niche bi se citao tek u zrelijoj dobi.

ah, da, roman se cesto nudi pod firmom izrazito vulgarnog izrazaja, pa i u blumenbar-a, sto je marketinska laz.
fanteov prvijenac nije odbijan iz puritanskih razloga koji bi danas bili prevazidjeni, vec sto je tu bilo potrebno nesto dorade, te prvenstveno sto bi mnogi pri citanju spoznali odredjenu samorefleksiju i individualno postali otporni na mnoge manipulacije na koje se oslanjaju razne ideologije van centra. rekao bih, odbijan je iz nekih osobnih razloga izdavaca koji bi se prepoznali ili prepoznali plodove svog rada. dobra paralela bila bi usporedba boysa iz svijeta stripofila sa izbacivanjem djela iz dc-a. u fantea nemamo tek refleksiju superheroja, vec nichea, marxa, hitlera i sl. na um adolescenta (izmedju ostalog). naravno, postoji i radnja.

djelo nije eksplicitnije od ostalog ponudjenog, sto je u biti vrlo umjereno. uz modifikacije, moglo je biti odlican nastavak wait until spring, bandini, koji bih smatrao boljim romanom od ask the dust, kad u obzir ne bi uzimali zadnja dva poglavlja wus-a. fante povremeno naginje relativno prirodnim raspletima i rjesenjima, sto u cijelini postaje neprirodno ili neuvjerljivo. nije ostajao dosljedan do kraja, osjeti se kad zelio, bilo koju skicu, bilo sam roman, tek privesti kraju. ne cesto, ali povremeno.
naravno, kritika na vrhunskom levelu, rekli bi zanovijetanje. sve se to cita u dahu.

ovo "fante povremeno naginje relativno prirodnim raspletima i rjesenjima, sto u cijelini postaje neprirodno ili neuvjerljivo" se cita pomalo kontradiktorno. mora se crtati:

netko je jednom na ovom forumu objasnjavao sta dobar roman sadrzi oko radnje i protagoniste, ako se dobro sjecam, ovako nekako: roman se ne pishe o crvenoarmisti koji poginuse u trecem danu sukoba, vec o onom koji je prosao cijeli ratni put uz sve zgode i nezgode, pa sve do ulaska u berlin.

to bi bio prirodni razvoj, prirodni rasplet u kontekstu obradjene radnje. znaci neuvjerljivo i dosadno pri zakljucku, posebno ako u pitanju talentirani pisac koji bi ugradio mnoge zanimljive skice u medjuradnju. neprirodno, zbrzano. udje u berlin i zivi sto godina ko drug mesic sretan, debeo i veseo. za grima bi to bilo solidno.

a uvjerljivi rasplet, manje prirodan, te uvjerljiv u kontekstu duha ratnog puta, znaci prirodan u smislu sentimenta radnje, izgledao bi ovako: crvenoarmista konacno ulazi u berlin, siluje kozu, umire u umobolnici od sifilisa. tako nekako.

i tu fante povremeno naginje jednostavnijem rjesenju da bi zakljucio vrhunsku skicu ili radnju. srecom tek povremeno.

branimir petener - ustase, spomen i bastina
novi sad, 1992, 286 stranica, meki uvez



cita se knjiga politickog zatvorenika i disidenta branimira petenera, uhicenje 1965, jugokomunisticki logori, emigracija... vrlo napeta radnja koja drzi paznju od prvog slova do zadnjeg reda. odlicno.

Nabavio sam na pijaci tri tudjmanove knjige
Jedna je bespuca povijesne zbiljnosti
Prelistao sam...jesi citao sta kazes
Odavno ovo zelim imati

ugh, vrlo studiozna knjiga; citao sam bespuca i petrinjsku 18 i sl.
tudjman bijese gospodin, sve po protokolu, pa tako i pristup pisanju. mislim da se mora citati uz prisjecanje na kontekst vremena, uslove kojima bio okruzen, vjecnu prijetnju progona i uz predstavu ideje pomirenja koju promovirao, tako da se puna dimenzija mnogih stvari tek nazire, ali je prisutna. cita se polako, uz prilicno koncentracije, nije bas nezahtijevna, vrhunski rad.

ne bih se primio citanja bas u svako doba, vec kad bas "u formi". vise mi leze manje studiozna, a autobiografska, djela vjerodostojnih sudionika vremena i zbivanja poput rojnice, koji pisao u slobodnom svijetu. tudjman trazi vise koncentracije, ide uz pilarovo "juznoslavensko pitanje".
rojnicine "susrete i dozivljaje" od 1938.-90. u tri toma mogu citati u svako doba ili bogdana radicu, mestrovica i sl.
ili od nize-rangiranih navedenog petenera, koji provocira naslovom knjige, a koja bi bila autobiografija jednog studenta koji prosao srbokomunisticke logore i emigraciju.

iljf i petrov - kabinet vostanih figura
sareni ducan, koprivnica 2017, 192 stranice, tvrdi uvez, 119 kuna



dio sadrzaja:


crtice:




iz pogovora:


sto jos treba reci? he, he, he, he...
borim se sa iskusenjem u duhu iljfa i petrova uz kombinaciju hegela komentirati aktualnu dodjelu vase a nin-ove nagrade, nesto pod kombiniranim naslovom:
"kako se regulacija dodjele nin-a pod pokroviteljstvom kulturne organizacije rada poslije tragicne manifestacije ponavlja kao farsa"

Javor Novak - Srpska pravoslavna crkva i fašizam

neki dan spomenuh pilarovo juznoslavensko pitanje, a upravo naidjoh na odlican clanak gdje se spominje pri paraleli sa spc-om i slicnim radom. nisam znao da beograd prvo izdanje unistio.

QuoteTo je naslov knjige koju je hrvatska povjesničarka i publicistkinja Ljubica Štefan (1921.-2002.) te nositeljica cijenjene izraelske titule Pravednice među narodima objavila još godine 1996... uz svakodnevne prijetnje koje je zatim doživljavala sve do posljednjeg dana svoga života.

Kao što je poznato, to odlikovanje, najviše je izraelsko državno priznanje za nežidove, a dodjeljuje se ljudima koji su vlastitoj pogibelji unatoč, spašavali živote Židovima.

Tom knjigom, profesorica Štefan, razgolitila je zločinačku prirodu i metode rada Srpske pravoslavne crkve kao i suradnje SPC s nacizmom i fašizmom. Knjiga je u Zagrebu doživjela sličnu sudbinu kao i Pilarovo ,,Južnoslavensko pitanje" svojevremeno u inozemstvu pa potom u Beogradu.

Naime, Pilarovu knjigu, prvo izdanje, Beograd je otkupio, sve raspoložive primjerke, a zatim ih spalio. Tako je to Pilarovo kultno djelo (objavljeno pod pseudonimom Südland) desetljećima ostalo slabo poznato. Profesorici Štefan knjigu ,,Srpska pravoslavna crkva i fašizam" tiskali su doduše i nisu je spalili, ali su je bunkerirali po zagrebačkim skladištima da zauvijek nestane u mraku. Naravno istina, o kojoj su elaborirano pisali i Pilar i Štefan, nije mogla ostati niti zabranjena niti skrivena a niti zaboravljena.

...

esej je tek uvod u najnoviju dorh-ovu optuznicu po nalogu beogradskih teroristickih agentura u rh, znaci snv-a, novosti i slicnih velikosrpsko-jugokomunistickih medijskih terorista, ali to je neka druga prica za serbia today. mene fascinira kojih se knjiga dotice hkv, vrhunsko stivo.

Rekoše mi na drugom mestu da "im je dosta lokalnih & inih ustaša" te nekakavih neoliberala(šta god to bilo), pa evo sada osuđujem ovaj tvoj nastup u nizu proustaških nastupa!
Još samo da naučim kako ne treba biti autošovinista(šta god to bilo) i ima uvek & svuda me lajkuju i komentarišu.
Bar se nadam...

haha, ma suplje price, ne obaziri se. pravilo je jednostavno: ako se pojavis pod zenskim nickom, imas paznju dok te ne nacimaju da postavis sliku.
pa ako si privlacna zena, paznja ostaje i pojacava se, ako nisi, bah, zabavljaju se i pokusavaju te frustrirati.
ovako nista, budi sretan da ti se nitko previse ne obraca, imas svoj mir.

http://www.accuphase.com

mary edith durham - durch das land der helden und hirten, balkan-reisen zwischen 1900 und 1908
zemljom junackih prica i cobana - balkanska putovanja 1900-08.



procitao se putopis mary e. durham iz edicije zene-istrazivaci - stopama livingstona.
durham bijese zena koja je poslije povlacenja osmanlija istrazivala pustare balkanskog poluotoka poput cincarskog beograda.
u knjizi jedno poglavlje na vrlo zanimljiv nacin opisuje avanturu putovanja u beograd, napustanje civilizacije, zgode i nezgode, zivot u zaseoku od 60.000 neobicnih ljudi zaostalih za osmanlijama. egzoticne obicaje, bijeg od nametljivih udvaraca i sl. moze se reci u ravni sa istrazivanjem africkog kontinenta.