ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Quote from: Labudan on 15-07-2020, 10:33:35

Quote from: džin tonik on 15-07-2020, 02:23:16
to ne iskljucuje da su plutala i trupla srpskih zrtava, sigurno jesu. ja navodim jedan konkretni dogadjaj kad fenomen bio jako izrazen i na koji se cesto uopceno poziva, a kojeg zrtve prepjevane u srbe. u ta tri mjeseca to su bile muslimanske zrtve. razumljivo?

Prošli post srpska trupla su bila "mitologija", sad "nisu isključena", tako da ispade da si sposoban za neku promjenicu u mozgu

Ja nemam šta da branim četnike, i oni su mi ubijali familiju

pa imas cesto ponavljanu pricu da su trupla srpskih zrtava masovno plavljena rijekom pred beogradom. to je mitologija. imas sporadicna plavljenja srpskih zrtava kroz te cetiri godine rata, a za potrebe mita prepjevane su muslimanske zrtve ovog vrlo izrazenog slucaja u srpske, jer tim prilikama kad vrseni pokolji nad muslimanima u istocnoj bosni su trupla masovno plutala niz rijeke do beograda.
kosta nadj:

QuoteNe sećam se da sam ikada u životu vidio nečeg jezovitijeg od onog što smo zatekli u tom gradu. Razularena četnička rulja formalno je plivala u ljudskoj krvi. Most na Drini pružao je groznu sliku. Na njemu nije bilo ni jednog pedlja zemlje, koji ne bi bio zasićen krvlju poklanih. To je bilo stratište nedužnog muslimanskog naroda – prava klanica. Pod mostom mnogo leševa. Povezane žicom, međusobno prepletene njome, četnici su preklane ljude i žene bacili s mosta u reku. Mnogi se zapletoše o stubove mosta.

te zrtve su masovno plutale rijekom do beograda, a po navedenom planu koji uvijek isti i ponavlja se, onomad sve u suradnji sa njemackim nacistima koji sluzili u beogradu i talijanima, a u sklopu plana pripajanja bosne i za inozemne potrebe, prepjevane su u srpske. i danas se ponavljaju kad batu zele smjestiti na tenk.
znaci srbija proizvodi teror, istovremeno se prikazuje zrtvom terora koji provodi, drnda aktualne svjetske sile da joj se prisajedine teritorije razne.

Quote from: Black swan on 15-07-2020, 09:58:28
Odobrena je izgradnja i izgled buduceg svetista blazenih drinskih mucenica u gorazdu

https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/odobren-izgled-buduce-crkve-bl-drinskih-mucenica-u-gorazdu/16583

lijepo da se to komemorira.

Tompson je tries godina na tenku, nije Bato problem

320.000 Srba, đe, kada, kako, ako je u rijeci "sporadično"

Eo Žerjavić će to smanjiti na 200, jer smanjuje ukupan broj žrtava na ispod milion, ali đe su i tih 200?

to ce znanost sve utvrditi, uvijek je tako. mitove nikad nije moguce odrzati na duge staze.

Quote from: džin tonik on 15-07-2020, 12:21:20

kosta nadj:

QuoteNe sećam se da sam ikada u životu vidio nečeg jezovitijeg od onog što smo zatekli u tom gradu. Razularena četnička rulja formalno je plivala u ljudskoj krvi. Most na Drini pružao je groznu sliku. Na njemu nije bilo ni jednog pedlja zemlje, koji ne bi bio zasićen krvlju poklanih. To je bilo stratište nedužnog muslimanskog naroda – prava klanica. Pod mostom mnogo leševa. Povezane žicom, međusobno prepletene njome, četnici su preklane ljude i žene bacili s mosta u reku. Mnogi se zapletoše o stubove mosta.

general armije kosta nađ? narodni heroj?


hm, ovi komunistički izvori su relevantni a oni za bleiburg nisu? bilo bi zanimljivo čuti na osnovu čega praviš podelu.

komunisticki izvori nisu relevanti. ovo je navod za batu.
komunisti imaju politicke smjernice o cemu se smije pricati, o cemu ne, imaju politicki kreiranu historiografiju. bleiburg je topik takvih dimenzija, a gdje akteri komunisti, da oni to ne smiju realno prikazati jer pada u vodu sva prica koju gajili o sebi.
komunisti nisu pobili tek zlocince, vec su proveli boljsevicku revoluciju.

Hoćeš reći oni lažni komunisti što rade za hdz poput Mesića

tocno ti. velika je vjerojatnoca da su uglavnom isti ljudi masakrirali i muslimane i srbe po tvojim selima i hrvate, jer takvi ljudi nikad nisu vecina, opca pojava, i svaki diktatorski rezim ih rado prihvaca da mu vrse prljave poslove, a oni samo mijenjaju oznake ustaske, cetnicke ili komunisticke.

Pa što hoćeš, to su lažnjaci koji stvaraju virtualnost u Hrvatskoj, jer nema stvarnog factcheckinga.

mda, ti samo ne zaboravi da je hrvatska za tebe zapad.

Zemlja je okrugla. Te ideje da je nešto zapad, nešto desno, nešto dolje, su samo perspektive slijepaca

elem, valjda je jasno da diskurs u Hrvatskoj funkcioniše sterilno jer je namješten. Dakle, na apsurdne gluposti o stotinama tisuća u Blajburgu izađe Mesić i izvali apsolutnu glupost da partizani tamo jedva i da su uhapsili nekog. Između ta dva apsurda nađe neko žensku kosu i sastavi izvaljenu znanstvenu fantastiku i sluša Tomsponakojinijefašist.

Misim, kada bi strane bile racionalne ne bi se to ni dešavalo, a u virtualnosti mora.

bato, prosvijetlio si me. kad stvoris novu, novu jugu, osobno cu lobirati da te postave za direktora po izboru.

Samo Kardeljevo mjesto prihvatam.

elias (ilija) brica - die letzte schlacht des zweiten weltkriegs
erinnerungen eines überlebenden zeitzeugen
fischer & fischer verlag, 2010., meki uvez, 176 stranica



nisam procitao nevedenu knjigu prof. emeritusa ilije brice, svjedoka zadnje bitke drugog svjetskog rata u europi, t.j. bitke za odzak, jer bitka za odzak u jugokomunistickoj historiografiji nije namijenjena za izvoz, a pozeljno je da se ne spominje ni u domacoj historiografiji, posebno ne iznosi.

za mnoge inozemne zainteresirane vrlo potencijalna tema zadnje bitke ww2 u europi nije u skladu presucene jugokomunisticke povijesti, te je nepozeljno da se iznosi na stranim jezicima i u okviru publicistike ponudi "obicnom narodu" ili javnom mijenju. usko je povezana sa poslijeratnim jugokomunistickim masovnim zlocinima, terororom, pa i rodjendanom ljubicice bijele, te otvara mnoga pitanja.

dok su autori mnogih knjiga iz doba jugokomunisticke dikature koje sam naveo na ovom topiku ubijani zbog tih knjiga, primjerice djurekovic u trenutku kad izjavio da ce knjige komunizam: velika prevara ili crveni manageri, a koje obradjuju prilike u jugokomunistickom logoru, izdati na njemackom i engleskom, kao i njegov sin, koji preselio u kanadu te ubijen kad izjavio da nastavlja rad na prevodu na strane jezike, danas se autori koji na stranim jezicima nude publicisticku obradu jugokomunizmu nepocudnih tema i presucene istine (jos) ne ubijaju, ali se u tisini djeluje na, u ovom slucaju, izdavaca, da nakladu povuce iz prodaje i unisti.

znaci, ja nisam procitao ovu knjigu, a vi ste nedavno platili da se to ne desi, platili nakladu i unistenje. nadam se da vam novac koji utrosili za to ne nedostaje u beogradskom zdravstvu.

Ja sam upoznao don antu bakovica
Lik je u nisu u vojsci zaradio cuzu
Jer je na nastavi za dobre komunjare rekao da je stepinac svetac a ne zlocinac...i paf nekoliko godina cuze

Imas kakve literature o Burica stali u blizini odzaka

pf, znam lika koji je služio vojsku na hrvatskom primorju, vidio tipove koji slave dan endehazije sedamdesetih godina, prijavio ih oficirima i njega stavili u ćuzu

tako da svačega ima

Quote from: Black swan on 15-07-2020, 22:17:40
Ja sam upoznao don antu bakovica
Lik je u nisu u vojsci zaradio cuzu
Jer je na nastavi za dobre komunjare rekao da je stepinac svetac a ne zlocinac...i paf nekoliko godina cuze

Imas kakve literature o Burica stali u blizini odzaka

nemam, tek nesto razbacanog spomena po hrvatskoj reviji. i to je tema gdje bi lakse isprao kilu zlata iz rajne, no nasao u distribuciji knjigu koja obradjuje. bas nema mjesta u komunistickoj historiografiji za bosanske hrvate.

ni kod bh hrvata nema knjiga o bh hrvatima
A i oni koji se bave tim temama nemaju mnogo para niti akademskog znanja pa su im knjige kupusi tiraza 250 printano na printeru unuka iz svice bez čćž i tako to

Kod nas se na selu 10.4.podmetao pozar ne znam za prijavljivanje

Anto bakovic je kao svecenik iz bosne
Protjeran na kosovo u janjevu je bio zupnikom
Lik je prvi progovorio o demografskoj katastrofi hrvata
Bio dragovoljac rata al su ga odbili zbog godina
Sudjelovao u osnivanju hdz i hdz bih
Izgradio svetiste u maglaju
Postao je svecenikom jer ga je na to potaknuo na smrt osudjen zupnik kojemu je ovaj bio na sudjenju
Ne placi anto nego me zamijeni

Inace ovo sve pisem napamet bez guglanja...umirovljen je 1983.

ne znam je li ogavniji izvorni komunizam ili ovaj suvremeni.
izvorni je ljude poput bakovica ubijao i trpao u zatvore, onako, mi komunisti imamo slobodne izbore, prvo cemo vas sve pobiti koji mozda ne bi bili za nas, pa izbori, a suvremeni kazu, mi imamo slobodne izbore, prvo cemo vam stvoriti virtualnu stvarnost, pa izbori.

Kad je sveti leopold bogdan mandic proglasavan svetim...bakovicu nisu dali vizu za italiju
I zaplijenili su mu 5000 komada njegove knjige o tom svetcu jer je na naslovnici bio trg svetog petra u rimu i neko je imao neku cudnu hrvatsku zastavu (na kraju se ispostavilo da je nizozemska)
Knjige nisu vracene niti je obestecen
Leopold je iz zaljeva hrvatskih  svetaca iz boke kotorske

sta ces, mandic, veliki ustasa i nacifasista, a nizozemska, to je sigurno neka trgovina drogom preko vatikana...

Visok 140 ako se ne varam...

mogu misliti koliko bi rado iz ovog kruga ljudi usutkali i vinka puljica; nedavno je napisao predgovor knjige milanke dragar, dediscina molka, a tu slovenci krecu malo ozbiljnije sa obradom jugokomunista.

dok se do sad otvaralo jako malo grobnica komunistickih pokolja, uglavnom vrlo selektivno i onih manjih, pa onih gdje pretezno vojska, tu se nacinju pitanja grobnica djece koju odvajali iz kolona.

Pa čekaj, mandići su većinom četnici hahaha

ovo odlicno ide uz slovensku knjigu koja otvara pitanje grobista djece jugokomunistickih egzekucija, sve u sklopu sa batom koji glumi moj potpis, a postavio mi je dvadesetak puta najgluplje pitanje koje mi je bilo tko iz pozicije komuniste ikad postavo na koji god nacin, virtualno ili in vivo: "gdje su dianina djeca?" sto sam velikodusno ignorirao.

odnosimo se na djecu koju njemacke vlasti poslije vojnih operacija ostavile ndh na brizi, dok roditelje uglavnom otpremili u njemacke radne logore, te ndh objavila poziv za zbrinjavanje, u sto se ukljucila gospodja budisavljevic, te bila odlikovana za to. no nisu bila zbrinuta sva djeca po obiteljima, vec je dio bio po domovima koje vodile casne sestre, te se tako sa casnim sestrama djeca zatekla na povlacenju na zapad, pa sa casnim sestrama zavrsila u masovnim grobnicama, sto su komunisti shvatili tek poslije likvidacija.
jedan od razloga zasto je prikrita dianina dokumentacija, prica presucena, te demokratskim promjenama, kad vise nije bilo moguce skrivati, prepjevana u ndh-djecje logore. sve u "filmu" cijih nekoliko glumaca clanovi "radnicke fronte". velika je sansa da ce istrazivanjem na ovoj lokaciji stici do tih grobnica, tek je pitanje hoce li objaviti ili jos uvijek drzati pod kontrolom.

Terenska istraživanja na području općine Žumberak

QuoteU planu je provođenje terenskog istraživanja s ciljem utočnjavanja mikrolokacije moguće jame Jazovka 2 za koju su prikupljena saznanja nadležnih međuresornih službi
Nakon završenih terenskih istraživanja na području Maceljske gore, od ponedjeljka 13. srpnja 2020. Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja nastavlja s terenskim, odnosno speleološkim istraživanjem i ekshumacijom posmrtnih ostataka iz jame Jazovka na području općine Žumberak.

Paralelno sa ekshumacijom u planu je provođenje terenskog istraživanja s ciljem utočnjavanja mikrolokacije moguće jame Jazovka 2 za koju su prikupljena saznanja nadležnih međuresornih službi.

Terenski izvid na području općine Žumberak, Ministarstvo hrvatskih branitelja zajedno sa Ministarstvom unutarnjih poslova provelo je tijekom rujna 2019. godine.

Nastavno na početak istraživanja, 26. lipnja 2020. pomoćnik ministra i čelnik Uprave za zatočene i nestale Stjepan Sučić održao je sastanak s načelnicima općine Žumberak i Krašić te upraviteljem župe u Krašiću te ih upoznao s aktivnostima koje slijede.

Sve aktivnosti provode se temeljem Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja te s obzirom na trenutnu  epidemiološku situaciju, poštujući upute Nacionalnog stožera.

Po završetku aktivnosti javnost ćemo upoznati s rezultatima istraživanja.

Pitao sam te i jesi li Dianino dijete

na koju dianinu djecu konkretno mislis? na ovu sto se sa casnim sestrama zatekla na povlacenju na zapad i zavrsila u masovnim grobnicama ili na onu na sjeveroistoku juge koju komunisti, da bi je spojili sa roditeljima na povratku sa prisilnog rada iz njemacke, strpali u zatvorene vagone, pa im se jedan vagon zapalio i izgorio? ocigledno nisam, tu djecu su pobili jugokomunisti.

Onu usvojenu

procitao se clanak michaela martensa u frankfurter allgemeinen sonntagszeitung, novini koja uglavnom slovi za centristicku i vrlo serioznu. clanak koji poslije nedavne izuzetne hajke u tabloidima na hrvatske "nacifasiste" i njemackog golmana neuera, sve u duhu zamagljivanja pisanja o obljetnici srebrenice te duhu europskog vucica, jugokomunistickih i beogradskih na europske medije proshirenih slobodnih glasila, najavljivan kao objektivan i temeljen na intervjuu martensa sa thompsonom.

esej je vrlo zabavan, potvrdjuje tezu o nacifasizmu, te selektivno izvlaci koji navod iz intervjua, dok vrvi uobicajenim floskulama iz jugokomunisticke i beogradske kuhinje.

zanimljivo je i kako, primjerice, hazudd (hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini) u ovom trenutku zacudjeno pita sto se dogodilo, jer nedavno najavili i preporucili "neki drugi" clanak, tko se upleo da ne bude iznesen intervju, vec autorski esej koji vrvi spomenutim podvalama. uglavnom mnogo drame, nerazumijevanja, cudjenja.

to se desava kad ne razumiju politicki okvir zbivanja, obrnute molotov-ribbentrop planove, pregovore oko kosova, europsko upravljanje otvorenim pitanjima na balkanu, itd.
ljudi ne citaju sagitu, vec gluposti, partijske povjesnicare koje mediji prenose po aktualnoj politickoj potrebi, drustvene mreze, manipulatore. sazeto je esej za citanje uz kavu ni bolji ni losiji od intervjua koji preskocen, opcenito ne znam koga moze zanimati sto o povijesti moze reci nekakav thompson koji solidan pjesnik, sve uz vrlo prosjecnu koreografiju koja djeluje poslije drugog piva, sto mu je struka, a za ostalo je manje kompetentan, jos manje nadaren, a najmanje strucan iz ugla reakcije na budalastu sprancu koja se desetljecima ponavlja.

 
stjepandic (hazudd), koji prevodio intervju martensa sa thompsonom i na kraju dao autorizaciju te preporucio clanak, bas zagazio u zesce vnogo sa dnovinarstvom. dok danas povlaci preporuku i skrece paznju kako nije objavljen intervju, vec martensov pamflet oko rijetkih selektivnih i okljastrenih citata iz intervjua, sve u najljepsem jugokomunistickom duhu podvala, ljubazni martens, koji tako kulturno i prisno komunicirao, istovremeno retvituje stjepandicevu preporuku, t.j. zajebava ga. dok dodatno novinari koje beograd posijao po europi, izuzetno upuceni u intervju, nastanak istog, guslaju o "nacifasizmu", oslanjaju se na martensov pamflet i vec se naziru buduce hajke, osude i presude. naravno, ne nedostaje ni spontane publike iz srbije, antifasista, jelte.

ovo je odlican primjer "borbe protiv vjetrenjaca". ako je europa ponudila europskom vucicu i srbiji aboliciju agresija devedesetih, te jugokomunisticke diktature, nudi u zamjenu za priznanje kosova beogradski povratak u zapadnih susjeda, bratstvo i jedinstvo, to je prosto njemacki problem koji ce njemackoj stici na naplatu, jer ne mozes graditi nista dobro na budalastinama. ne razumijem sto se tu uzbudjivati, europa je prodala europskog vucica i srbiji, pa nikom nista. ne razumijem zasto se ljudi trose na politicke radnike poput martensa i skojevaca u inozemstvu, jer guslanje se u stvarnost mora prepjevati na balkanu.

tu je i komunikacija koju stjepandic objavio:

Pročitajte neobjavljeni intervju Thompsona za novine Frankfurter Allgemeine Zeitung i procijenite sami kome i zašto je zasmetao

QuoteKako je i najavljeno, na službenoj stranici Marka Perkovića Thompsona objavljen je neobjavljeni intervju za novine Frankfurter Allgemeine Zeitung na hrvatskom i njemačkom jeziku. Ranije su na Facebooku objavili da je u nedjeljnom tiskanom izdanju FAZ-a umjesto dogovorenog intervjua izašao tekst u kojem se novinar Michael Martens osvrće na razgovor s MPT.

"Dragi prijatelji, odlučili smo objaviti zabranjeni intervju u novini Frankfurt Allgemeine Zeitung. Zašto taj intervju pojedini mediji namjerno iskrivljuju, vade moje riječi iz konteksta i zašto ga je taj vodeći njemački list uporno od mene tražio, a kada sam ga autorizirao te iste novine su ga zabranile, kome i zašto je taj moj intervju zasmetao dajemo Vama na prosudbu".

Prenosimo neobjavljeni intervju na hrvatskom jeziku u cijelosti:
FAZ: Gospodine Perković, možete li najprije kratko ispričati o Vašem podrijetlu i obitelji?
MPT: Rođen sam 27. listopada 1966. u Čavoglavama gdje su moji roditelji živjeli i također su tu rođeni.  U mojim dokumentima stoji 1. siječnja 1967. kao datum moga rođenja zato što je tada bilo uobičajeno da djecu koja su bila rođena krajem godine upisuju u idućoj kalendarskoj godini. Razlozi za to su da obaveze koje će djeca (škola, vojska...) imati kroz život dođu što kasnije jer jedna godina puno znači u njihovom sazrijevanju, tjelesnoj i mentalnoj snazi za nadolazeće životne obaveze.
Moja majka je bila kućanica, a otac je otišao na privremeni rad u Njemačku.
FAZ: Vaš otac bio je gastarbajter u Mönchengladbach-u, je li to točno?

MPT: Da, u Mönchengladbach-u i drugim krajevima po Njemačkoj. Radio je razne poslove, a najviše u građevini. Na jednom gradilištu se i polomio. Nije u to vrijeme bio lak život, borba za egzistenciju je bila teška. Većina mladih ljudi je odlazila trbuhom za kruhom u zapadnu Europu. Uveliko bi odlazile cijele Obitelji, a u našem slučaju je otišao sam otac, a majka se brinula o meni i braći. Naime, imao sam još jednog brata koji je kao mali umro. U to vrijeme se umiralo i od obične gripe pa sam tako u svojoj ranoj dobi ostao bez jednog brata. U to vrijeme su uže rodbinske i obiteljske zajednice bile čvršće u smislu povezivanja, lakše bi opstali i lakše bi preživljavali pomažući jedni drugima pa tako je mojoj majci bilo lakše jer je s nama živio moj djed koji je bio najveći autoritet cijele obitelji. Njegova mudrost, snaga i radišnost nas je sačuvala, a zajedništvo koje je ugradio u nas, svoje unuke i dan danas živi jer svi smo ostali povezani zahvaljujući najviše njegovom odgoju. Bio je i ostao naša velika emocija. Jednu sam pjesmu posvetio njemu, zove se "Moj Dida i ja".
FAZ: A Vaš otac, je li on povremeno dolazio doma iz Njemačke?
MPT: Da, otac bi dolazio kući nekoliko puta godišnje i njegov rad u tuđini nas je vadio iz teškog siromaštva pa smo tako stvarali bolje uvjete za život, sagradili kuću i živjeli u boljim uvjetima.
FAZ: Je li se vaša obitelj osjećala kao da živite u okupiranoj zemlji Hrvatskoj?
MPT: Naravno da jeste jer komunizam je bio takav sustav koji je bio nemilosrdan za sve one kojima se nije sviđao. Svi koji su mu prkosili ili se bilo kako suprotstavljali završavali su u zatvoru te bili maltretirani i zlostavljani. Tada krivo izgovorena riječ ljude je dolazila glave. Pa tako je i moj otac prigodom jednog dolaska iz Njemačke sa svojim prijateljima zapjevao jednu domoljubnu pjesmu te zbog toga završio u zatvoru. Oduzeta mu je putovnica i izgubio je posao, naknadno mu je vraćena te je ponovno otišao na rad u Njemačku. U to vrijeme nije bilo moguće napredovati i razvijati se u bilo kojoj grani društva za sve one koji nisu bili podobni. Dok smo bili maloljetni naši roditelji i stariji su vrlo malo pričali o stanju i prošlosti jer su se bojali. Čuvali su nas od sistema i strogo pazili što pričaju ispred nas jer su se bojali izložiti nas represijama sistema koje su bile nemilosrdne prema svakom "potencijalnom rušitelju Jugoslavije". Međutim, u školi je malo tko od nas djece vjerovao u tu Jugoslavensku priču upravo radi osluškivanja priča naših starijih i upijanja onoga što je ostalo između redaka ne izgovoreno. Naši roditelji i stariji su nas na svaki način gledali zaštititi i maknuti od komunističke ideologije.
FAZ: Vi ste kao dijete sigurno bili Titov pionir?
MPT: Da, naravno, svi su morali biti pioniri i položiti pionirsku zakletvu, tu nije bilo izbora kao i služenje u jugoslavenskoj vojsci. U tim godinama djeca nisu znala što je to pionir i što im se to nameće ali naši stariji su dobro znali međutim nisu se smjeli suprotstavljati  jer bih to bilo pogubno za svakoga tko bi pokušao djecu odvraćati od pionirske zakletve.
FAZ: Tada, kad ste ovdje odrastali, je li ovdje bila crkva gdje sada stoji nova velika?
MPT: Ne, tu u Čavoglavama nije bilo crkve. Ovu crkvu smo sagradili prije 15-tak godina. Za vrijeme komunizma u ovom kraju nije sagrađena ni jedna crkva ako nećemo računati na mauzolej Ivana Meštrovića.
Mi smo odlazili u našu župnu crkvu sv.Ilija u susjednom selu Kljacima, koja je sagrađena početkom 19. stoljeća.
Crkva za ovaj kraj i ovaj narod nije bila samo duhovna okrjepa nego i čuvar naših temeljnih vrijednosti kao što su Bog, Obitelj i Hrvatska domovina.
FAZ: Zar vam nije škodilo ići u crkvu?
MPT: Komunisti su crkvu držali za svoga neprijatelja i poprijeko gledali svakoga tko je išao u crkvu. Bez obzira na takav pritisak djeca su krštena u crkvi i većina djece iz ovoga kraja su išla na vjeronauk u crkvu jer vjeronauka u školama naravno nije bilo. Sjećam se učitelja koji su u školi tjerali djecu na skidanje lančića s križem koje su imali oko svoga vrata i maltretiranjem svakoga tko je isticao svoju vjeru.
Moja obitelj je išla u crkvu i svi smo kršteni međutim ima nekih iz drugih obitelji koji su bili kršteni potajno jer su im članovi obitelji bili u komunističkoj partiji.
FAZ: Koji je vaš najdraži lik u Bibliji osim Isusa?
MPT: Moj najdraži lik? U Bibliji? Hm, ima ih mnogo. Mislite na cijelu Bibliju ili samo Novi zavjet?
FAZ: Nije važno. Samo bih htio znati postoji li biblijski lik koji ju je posebno impresionirao kao dijete ili još uvijek jest.
MPT: Ivan Krstitelj, evo on mi je sada pao na pamet, Da, Ivan Krstitelj, glasnik nade, Isusovi apostoli i Marija, Isusova majka koja je također ostavila duboki trag u hrvatskom narodu koji je od milja zove kraljicom Hrvata.
Ja nosim medaljon svetog Benedikta oko svoga vrata kao simbol povezanosti Hrvata s kršćanstvom. Naime, red sv. oca Benedikta je snažna veza kršćanstva s hrvatskim narodom. Sv. otac Benedikt je zaštitnik Europe upravo radi dubokog traga vjere koju je ostavio na našem kontinentu. Sv. otac Benedikt je jedan od najvećih egzorcista i inicijali na medalji koju ja nosim oko vrata je snažna molitva koja je upravo njegov zagovor za svakoga koji ju nosi i vjeruje u tu molitvu. Ja sam još snažnije povjerovao 2000-te godine kada sam doživio promjenu i taj duboki i istinski osjećaj pripadnosti Bogu Isusu Kristu koji i danas osjećam, a na to me uvijek podsjeti medaljon sv. Benedikta kojeg nosim oko vrata još od te 2000. godine. Taj duboki i istinski osjećaj vjere me je učinio boljim čovjekom i moj smisao života je upotpunjeniji i nastojim ga ugraditi upravo i u pjesme kojima težim promicati i ljubav prema Bogu kao najvećoj vrednoti u našem životu. Danas nakon 20 godina burnog i uzburkanog života te velikih pritisaka, nepravdi i kleveta, mogu reci da me je vjera sačuvala. Na tim temeljima vjere nastojim odgajati svoju djecu i ako uspijem ugraditi vjeru u njihove živote moći ću reci da sam uspio jer s jakom vjerom u Isusa Krista moći će sigurnije i hrabrije kročiti kroz život i pronaći onaj pravi istinski smisao života.
FAZ: Danas živite u Splitu, a ne u Zagrebu, je li to točno?
MPT: Da. Do prije nekoliko godina živio sam sa svojom obitelji u Zagrebu. Tu u Splitu volim živjeti, lijepi je grad i klima je dobra. Najviše rodbine imam tu i blizu su mi Čavoglave u koje rado s obitelji odem vikendom. Volim Zagreb i bilo nam je lijepo u njemu živjeti. Imamo lijepe uspomene na Zagreb, a i djeca su mi se u njemu rodila, osim mlađega sina koji se rodio u Kanadi.
FAZ: Zašto u Kanadi?
MPT: Moja supruga je Hrvatica rođena u Kanadi i njena ostala Obitelj i danas živi u Kanadi, dosta je ostala vezana sa svojom Obitelji, što je lijepo. Htjeli smo malo promijeniti sredinu, a i pomoć njenih roditelja joj je bila bitna s'obzirom da je bila mlada mama. Tada smo imali jedno dijete i radi povezanosti sa svojom obitelji i pomoći koja joj je bila potrebna, njena želja je bila roditi naše drugo dijete u Kanadi.
Tako smo otišli u Kanadu, ali samo na kratko, otprilike mjesec dana.
FAZ: Idemo na vašu glazbu. Gdje ste u jednostavnom selu u dalmatinskom zaleđu naučili čitati note i svirati glazbeni instrument?
MPT: Nisam školovani glazbenik i nisam pohađao glazbenu školu. Sva glazba koju sam napravio je samo iz sluha i osjećaja za glazbu. Završio sam ugostiteljsku školu, a glazba je bila moj hobi. Svaki instrument koji bi mi došao u ruke, ja bih ga relativno brzo naučio svirati pa tako i gitaru koja mi je bila, a i ostala meni najdraži instrument. Učio bih gledajući druge i uporno vježbao. Relativno brzo sam počeo skladati i pisati pjesme i to mi je išlo od ruke te sam potpuno zavolio glazbu i ona mi je bila već u mladosti veliki izazov i ljubav koju sam svakodnevno pratio i istraživao.
U ovoj sredini nisu postojale velike mogućnosti za glazbeno razvijanje jer tradicionalno ispjevavanje i sviranje nekakvih instrumenata bilo je daleko od današnje moderne popularne glazbe. Međutim ta glazba iz prošlosti ima svoju posebnu vrijednost i tu emociju najbolje shvaćaju oni koji su iz kraja odakle su i korijeni te glazbe. U prošlosti su se tim melodijama i različitosti pjesmama ljudi znali prepoznavati. U svim tim izvedbama ima puno bogatstva i ljepote i ti stari napjevi u svojim dijelovima mogu se dobro uklopiti i u ovo vrijeme, a i biti inspiracija i glazbenim djelima ovog vremena. Međutim, ta teorija i znanje nisu najbitniji da bi mladi čovjek sazrio i postao dobar glazbenik koji svojom glazbom može privući publiku.
FAZ: Da niste za Hrvatsku ono što je Ceca Ražnjatović za Srbiju?
MPT: Ne znam što ja značim za Hrvatsku ni što ona nekome znači! To je zbilja smiješna usporedba niti ima ikakvu poveznicu.
FAZ: Ceca Ražnjatović puni stadione u Srbiji, Vi punite stadione u Hrvatskoj.
MPT: Ali naši glazbeni stilovi su drugačiji. Koliko znam ona radi turbo folk glazbu a ja sam kantautor pop rock glazbe. Gledajući na glazbene žanrove to su dva različita stila kao dva različita svijeta. Moram priznati da ne razumijem tu glazbu, a niti je mogu osjetiti. Ne vidim nikakvu poveznicu osim kako kažete punimo stadione. U glazbi se ne traži povezanost takvih pojava tko skuplja više ili manje ljudi.
FAZ: Imate li zapravo strane uzore?
MPT: Kao mladić skupljao sam ploče, pratio glazbu, slušao, slušajući istraživao razne glazbene pokrete, bendove. Duboki trag su na mene ostavili bendovi poput AC / DC, Guns and Roses, Iron Maiden, a tadašnja domaća pop-rok izdanja sam pratio gotovo sva. Danas, primjerice, volim poslušati Foo Fighters kao i Finski bend Nightwish, interesantna je njihova progresivnost s primjesom klasike koja je uz sve to još i kvalitetno isproducirana.
FAZ: Vaš nadimak Thompson nema nikakve veze s glazbom, potječe od američke strojnice – ali zašto ta strojnica?
MPT:  Da, moj nadimak sam dobio prije nego li ću postati javnosti poznat. Naime, na samom početku rata, kada smo napadnuti od srpskog agresora, mi dragovoljci smo se na svakakve načine naoružavali kako bi se obranili. Prije nego sto će novo naoružanje biti podijeljeno ja sam dobio zadatak preuzeti nove prognanike i odvesti ih vozilom u Split na sigurno područje i nisam bio prisutan u tom trenutku kada su se dijelile nove puške. No, kada sam stigao između ostalih bila je i jedna stara američka puška iz ll svjetskog rata, vrlo teška i nezgrapna puška koju nitko nije htio i eto, slučajno je dopala mene. Suborci su me iz šale prozvali imenom te puške, Thompson. Međutim te puške sam se vrlo brzo riješio, a nadimak Thompson je ostao.
FAZ: Dakle, da niste vozili civile toga dana, biste li dobili drugi nadimak?
MPT: Možda uopće ne bih imao nadimak.
Meni taj nadimak ne smeta i on mi je jedna velika uspomena. Povezan je s obranom od agresora i postavljanje linije u Čavoglavama koja je ostala do kraja rata i koja je obranila taj dio Hrvatske time sto je četnike i jugoslavensku armiju zaustavila u pohodu prema Splitu. To su činjenice i taj događaj je ušao u legendu te Čavoglave nekad nepoznato selo danas je postalo najpoznatije selo koje simbolizira otpor i pobjedu u Domovinskom ratu. Tako da je taj moj nadimak povezan sa stvaranjem hrvatske države gdje sam i ja kao dragovoljac sudjelovao u njenom stvaranju na što sam ponosan.
FAZ: Idemo u sadašnjost. Je li točno da su mnogi vaši koncerti u inozemstvu zabranjeni?
MPT: I tu se moramo zadržati malo i u prošlosti jer moram naglasiti to da sam ja ranih 90-tih po cijeloj Europi nastupao na raznim manifestacijama vezano za humanitarne akcije koje je tamošnji hrvatski narod koji živi i radi u tim zemljama organizirao, a u drugoj polovici 90-tih sam radio i velike komercijalne koncerte. Dakle, nije bilo zabrana već samo medijskih pritisaka i širenja neistina o meni, kao nekakvom fašistu, a te objede su dolazile od raznih udruga i pojedinih medija.
Te udruge i mediji tako udruženi sve bi prijavljivali židovskim zajednicama po svijetu gdje bih ja odlazio i radio koncerte. Razumljivo je da je židovska zajednica posebno osjetljiva na pojave fašizma pa bi na žalost u većini slučajeva reagirali na prvu i bez posebne provjere povjerovali u te neistine.
Tako udruženi svojim djelovanjem vršili bi pritisak na organizatore i vlasnike dvorana i upravitelje dvorana pa bi negdje i uspjeli iskomplicirati jer organizatori ili upravitelji tih dvorana ne bi mogli uvijek izdržati takve pritiske.
Dakle ne radi se o nikakvim službenim zabranama države ili neke gradske vlasti već o pritisku tih udruga potpomognutih medijima.
Pritiske bi radili prvo putem medija tako da bi moju glazbu proglasili neprihvatljivom jer po njima širi mržnju i poziva na nasilje. Bez obzira na to što u mojim pjesmama nema nikakvog širenja mržnje i poziva na nasilje, uporno bi uvjeravali javnost i one koji odlučuju o tim i takvim nastupima te bi optuživali uz ostalo i moju publiku te ih nazivali fašistima, a moje nastupe fašističkim skupovima. Naravno da je svatko normalan osjetljiv na fašizam i takve negativne pojave u svijetu, a posebno židovski narod koji je zbog tih pojava proživio genocid i strašno velike žrtve. Negdje gdje su imali potporu od židovske zajednice dobili bi veliki prostor na terenu i medijima u ostvarenju svoga plana, a taj je plan uvijek bio prikazati mene i moju publiku negativnom pojavom, a u konačnici i naš hrvatski narod kao zločinački i genocidni narod koji slavi fašizam kao svoj svjetonazor. To je jedna opasna teza koja je uzela dosta maha.
Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina. I na kraju smo to pobili na sudu. Podnijeli smo tužbu protiv zabrane, a Upravni sud u Sloveniji je konačno odlučio da grad Maribor nije smio zabraniti koncert.
FAZ: Ali u Njemačkoj i Austriji također je bila neka zabrana...
MPT: U Njemačkoj i Austriji također nije bilo nikakvih službenih zabrana nego se radilo o istim podmetanjima koja su u nekoliko slučajeva završili odustajanjem organizatora radi raznih pritisaka, a pojedini mediji su to namjerno opisivali kao zabranu samo da bi prikazali drugima da sam ja neprihvatljiv i zabranjen. Stvarao bi se takav dojam i planski i sinkronizirano su izvodili svoje akcije. Naime, mediji iz hrvatske bi objavili negativni članak koji bi poslali tamošnjim medijima države u koju dolazim, domaći mediji te države bi to isto objavili i u suradnji s udrugama koje su zadužene vršiti pritisak na organizatora pod krinkom da se zaustavi fašiste.
FAZ: Na koje udruge mislite?
MPT: Oni se uglavnom nazivaju antifašistima i progresivcima, a bliski su jugokomunističkim i velikosrpskim organizacijama na prostoru bivše Jugoslavije.
Nakon te akcije ti isti mediji objavljuju članke kako su se zbog moga koncerta digle i pobunile udruge koje se bave suzbijanjem fašizma i drugih sličnih pojava te sve ponovno slali nazad u hrvatsku, a ovi bi to naveliko objavljivali. Tako bi se često ponavljali i tim zatvorenim krugom bi uspjeli komplicirati, a negdje i zaustaviti koncert. Eto to je išlo tako i ta njihova manipulacija je uspjela zaustaviti jedan koncert u Austriji.
Nigdje nisam imao službenu zabranu osim u Sloveniji prije nekoliko godina, koja je pravomoćno poništena, gdje Ministarstvo MUP-a Slovenije eksplicitno navodi kako su mariborske vlasti to izmislile i prepisale iz medija i kako ne postoji niti jedan službeni dokaz da su mi zabranili nastup bilo gdje u svijetu.
Ja sam u svojoj glazbenoj karijeri imao preko sto koncerata gotovo u svim državama zapadne Europe i nikada u to vrijeme nisam doživio nikakve probleme ili bilo kakve pritiske. Međutim u zadnje vrijeme me progone i osporavaju pojedine skupine kao da nikada nisam nastupao i kao da sam opasnost za ljude i okolinu. Volio bih da to nije tako i volio bih moći nastupati i raditi normalno kao i svi drugi glazbenici.
FAZ: Kaže se da je vaš pozdrav "Za Dom spremni" mnogo stariji od fašističke države Hrvatske u Drugom svjetskom ratu, te potječe još iz 1848. godine i bana Jelačića. Ali čak i ako je povijesno točna: kad mlada osoba danas čuje ,,Za Dom spremni", ne misli na 1848. godinu i na bana Jelačića.
MPT: Mlada osoba kada danas čuje taj pozdrav pomisli na hrvatski Domovinski rat. Kada mlada osoba danas čuje pozdrav "Za dom spremni" pomisli na pjesmu Bojna Čavoglave koja je pjesma iz Domovinskog rata, to je istina. Ovaj pozdrav korišten je početkom 1991.  godine onda kada je na Hrvatsku izvršena agresija te su ga svi doživljavali kao autohtoni i stari hrvatski pozdrav koji u svojoj naravi i poruci nosi plemenito geslo koje poziva na obranu i čuvanje svoga doma. Njega su kao takvoga koristile gotovo sve postrojbe u hrvatskom Domovinskom ratu, a jedna ga je postrojba uzela kao svoj službeni pozdrav, a neke postrojbe su ga stavile i u svoj grb. Prema tome taj pozdrav je čvrsto vezan za Domovinski rat, a ne za fašizam, nacizam i bilo kakav šovinizam. Prema tome taj pozdrav mladom čovjeku je asocijacija na Domovinski rat, a ne drugi povijesni kontekst. Još jednom ponavljam da mlada osoba kada čuje pozdrav "Za dom spremni" pritom misli na hrvatski Domovinski rat, a ne na Drugi svjetski rat.
FAZ: Ali kada se ovaj pozdrav koristio 1991. ljudi sigurno nisu mislili na bana Jelačića, već na 1941.-1945. A Srbi koji su živjeli ovdje u Hrvatskoj sigurno nisu mislili na 1848. godinu, već na Drugi svjetski rat.
MPT: Početkom devedesetih kada se stvarala Hrvatska država i u vrijeme Domovinskog rata nitko nije postavljao pitanja oko toga pozdrava i on nikome nije bio upitan, niti ga je itko doživljavao kao fašistički pozdrav. Nisu ga negativno doživljavali ni mediji niti bilo koja Udruga. Nije poznat niti jedan slučaj iz toga vremena da se netko javno oglasio i negativno okarakterizirao taj pozdrav. Vi tvrdite da ljudi tada sigurno nisu mislili na Bana Jelačića ali radi vaših čitatelja samo ćemo kratko o povijesti toga pozdrava onako kako ga mi doživljavamo i poznajemo. Hrvati su kroz prošla stoljeća uvijek imali bojni poklič koji je izražavao spremnost za obranu svoga doma i Domovine. Pa tako i za vrijeme bana Jelačića kojeg vi spominjete uzvikivao bi: "Za dom!", a vojska bi odgovarala: "Spremni umrijeti!", ili skraćeno "Spremni! i u drugim povijesnim razdobljima se koristio u različitim oblicima. Dakle, taj pozdrav za Hrvate je prirodan i povijestan bez obzira tko ga je i kada koristio. Šira europska i svjetska javnost ga poznaje iz razdoblja od 1941.do 1945. godine ali mi Hrvati ga poznajemo od prije i nakon toga perioda, pogotovo mlađe generacije ga vežu isključivo za Domovinski rat.
Što se tiče Srba koji su živjeli tada u Hrvatskoj, moram reći da oni koji su Hrvatsku prihvaćali kao svoju državu nisu imali ništa protiv toga pozdrava nego su kao i Hrvati, njih oko 10 000 krenuli u obranu svoga doma. A što su o tom pozdravu ili bilo kojem hrvatskom simbolu mislili Srbi (nažalost većina) koji su se pobunili protiv Hrvatske države početkom devedesetih, ne treba niti pričati, s obzirom na to da su uz pomoć JNA i četnika iz Srbije okupirali jednu trećinu Hrvatske, a pritom učinili strašne zločine, razorili Hrvatske gradove i sela.
FAZ: Ali njemački ili austrijski dužnosnici, koji moraju odlučiti hoće li se održati koncert ili ne, nisu nikad čuli za bana Jelačića i ne će se detaljno baviti hrvatskom poviješću. Veza s hrvatskim fašizmom im je očigledna. Zašto jednostavno ne ispustite ovaj pozdrav??
MPT: Vjerujem da Njemački i Austrijski dužnosnici nisu čuli za bana Jelačića ali ne vjerujem da bi čuli za taj pozdrav da nije ovoga pritiska koji je namjerno isprovociran ne bi li se koliko toliko iskompromitirao Domovinski rat i izjednačila krivnja žrtve i agresora. Zato se po svaku cijenu ovom narodu želi nametnuti fašizam kao njegova genocidna narav. Da nije toga pozdrava bilo bi nešto dugo i time pravdanju nikada ne bi bilo kraja.
Pozdrav "Za Dom spremni" je jednim djelom naša emocija i naša simbolika Domovinskog rata koju smo koristili i nama je važna. Pod tim sloganom su ginuli naši prijatelji i suborci. Odreći se simbolike hrvatskog Domovinskog rata znači negirati sebe. Mi, koji smo bili spremni dati svoj život za dom odrekli bi se sebe kao i onih koji su svoj život za taj dom i dali.
FAZ: Ali slažete li se da su i Srbi i Židovi umrli u Hrvatskoj pod ovim simboličkim pozdravom?
MPT: Umirali su na žalost pod različitim simbolima ali ne samo Srbi i Židovi, umirali su i Hrvati na svim zaraćenim stranama. Ne vjerujem da su umirali radi simbola već radi bolesnih umova koji su provodili sotonske planove. Naravno da ja koji pripadam generaciji pobjedničke vojske iz Domovinskog rata osuđujem te i svake druge zločine koji su počinili razni režimi i neka se nikada više ne ponove. Budite sigurni da u ime tog pozdrava u Domovinskom ratu nisu rađeni zločini već smo pod tim pozdravom branili Domovinu.
FAZ: Ali tada se stvarno ne biste smjeli žaliti, ako Vas pogrešno shvaćaju u inozemstvu.
MPT: Kažete pogrešno shvaćaju! Drago mi je što i vi vidite da me pogrešno shvaćaju.
Moja prva pjesma Bojna Čavoglave nastala je 1991. Napisao sam je ovdje u selu i započinje s pokličem "Za dom spremni". Ta se pjesma četiri godine puštala po tisuću puta dnevno na svim TV i radio postajama u Hrvatskoj i BiH i nitko nikada nije postavio pitanje je li početak sa "Za Dom spremni" dobar ili loš.
Međutim, nakon promjene vlasti 2000 godine ta pjesma postaje proganjana i počeli su je doslovno zabranjivati, a lijeve političke grupice osuđivati pod etiketom širenja mržnje. Bez obzira na to što je ta pjesma iz Domovinskog rata i postala je jedan od simbola i danas njena izvedba njeguje uspomenu na Domovinski rat. Kada sam je izvodio na jednoj proslavi Dana pobjede dobio sam prekršajnu prijavu od policije te smo završili na sudu. Naravno sud je presudio u moju korist, a to je potvrdio i Visoki prekršajni sud u Zagrebu kako taj stih u mojoj pjesmi nije prekršaj i po presudi toga suda dužni su se pridržavati svi ostali sudovi u Hrvatskoj. Hoću reći da puno apsurdnih situacija dolazi od politike i u ovom slučaju se radi doslovno o političkom progonu. Taj pozdrav koji je sastavni dio moje pjesme na silu žele proglasiti fašističkim pozdravom bez obzira na njegovu povijest o čemu smo pričali samo kako bi Hrvatsku iskompromitirati.
FAZ: Naravno da hrvatska i njemačka povijest nisu iste, ali, na primjer, u Njemačkoj se određeni izrazi iz vremena Drugog svjetskog rata više ne koriste. Nisu ilegalni, ali su ih fašisti kompromitirali.
MPT: Mislim da se nikako ne može uspoređivati Njemačku iz drugog svjetsko rata s Hrvatskom iz Domovinskog rata, mi nikog nismo napadali, mi smo se branili u Hrvatskoj od agresora. Taj je pozdrav korišten u Domovinskom ratu kao i mnoge druge stvari iz hrvatske povijesti, mnogi su poginuli uz taj pozdrav braneći svoj dom. Tom pozdravu se protive ponajviše oni koji su napali Hrvatsku i njihovi simpatizeri. Vidite, kod nas u Hrvatskoj imali smo komunizam koji je cijela Europa osudila. Taj sustav je pobio na milijune ljude. Bio je zločinački i genocidan, a imao je isti simbol, crvenu zvijezdu petokraku kao i antifašistički pokret i radnički pokret. Za mene je simbol crvene zvijezde simbol stradanja Hrvatskog naroda. Pod tim simbolom su razarani Hrvatski gradovi i sela u Domovinskom ratu, ubijani ljudi na križnim putevima, mučeni i zatvarani po komunističkim tamnicama. Danas tu istu crvenu zvijezdu petokraku možete vidjeti na glavama poznatih javnih osoba, na odjeći, na boci Heineken piva i slično. Isti simbol simbolizira borbu za radnička prava, borbu protiv fašizma, monstruozne komunističke zločine, pivo, odjeću i tko zna što još. Prema tome treba uzeti u obzir kontekst vremena i događaja kada se neki simboli koriste, te utjecaj onih koji imaju moć interpretirati bilo koju simboliku kako njima odgovara. Jedan od najvećih simbola jedne države je njena himna pa se ne mijenja bez obzira na režim koji je na vlasti ili možda njena valuta i drugi razni nazivi ili izreke i pozdravi. Mišljenja sam da bi svi hrvatski političari trebali stati u obranu simbolike iz Domovinskog rata jer taj Domovinski rat im je i omogućio da se time bave. Nažalost, veliki broj hrvatskih političara bori se samo za kune, a vidi paradoksa, kuna je jedini originalni naziv iz NDH. Toga naziva za hrvatsku valutu  nije bilo prije dok pozdrav Za dom spremni je i prije postojao.
FAZ: In der ,,U ,,Frankfurter Allgemeine Zeitung" 2007. godine je rečeno o Vama: ,,Pogrešno je ako se Thompson postavi na istoj razini s neonacističkim bendovima. Thompson ne propovijeda mržnju prema manjinama ili strancima, nego ga karakterizira apsolutni nedostatak empatije prema žrtvama nasilja, osim ako nisu iz svete hrvatske nacije." Smatrate li ovo nepravednom osudom?
MPT: Ne da je samo nepravedno već je klevetnička  teza koja graniči sa zdravim razumom!
Takve interpretacije, po kojima nemam empatije prema žrtvama nasilja su pogrešne. Ja sam kršćanin i obiteljski čovjek i naravno, žao mi je svih, bez obzira tko su i odakle dolaze ako su u nevolji.
FAZ: Godine 2004. Hrvatska biskupska konferencija očitovala se protiv vaših pjesama na osnovu toga što su napisane jezikom mržnje koji nema nikakve veze s dostignućima kršćanske civilizacije.
MPT: To nije bilo baš tako.
Jedan svećenik koji je radio u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji je uveliko iziritiran vidjevši na TV odvratni i neprimjereni uradak koji je Denis Latin pustio u svojoj emisiji i rekao da sam to napravio ja, povjerovao je u tu laž i izišao u javnost osudivši mene, međutim vrlo brzo je uvidio da je to bila montaža. Hrvatska biskupska konferencija nikada nije osudila moj rad kao ni moje pjesme jer u mojim pjesmama kao i u mome radu nema ništa što je pozivalo na mržnju i ponavljam nikada nisu izišli u javnost s jednom takvom izjavom. Upravo se suprotno od takve teze Hrvatska biskupska konferencija odnosila prema meni i mojoj publici. Međutim, na jednom mome koncertu nakon jedne provokacije od strane neke osobe koja je stavila ustašku kapu na svoju glavu i tada se oko toga digla velika medijska prašina HBK je javno osudila taj čin i toga provokatora kao što sam ga i ja osudio. Prema tome tu se nije radilo o osudi mene i mojih pjesama kako ste rekli već tim pojavama koje su se tu i tamo znale pojaviti.
FAZ: Je li istina da je vaš album "Ora et labora" izašao 10. travnja 2013., na obljetnicu fašističkog preuzimanja vlasti u Hrvatskoj 1941.?
MPT: Mislim da je bio 12. travnja. Znam tu priču, bile su to glasine koje su dolazile iz jedne lijeve medijske kuće. To je bila samo još jedna obična u nizu provokacija.
FAZ: Dakle, album nije objavljen 10. travnja?
MPT: Ne, bio je 12. travnja u trgovinama Croatije Records, moje diskografske kuće u kojoj sam objavio sve svoje pjesme.
FAZ: Dolaze li ljudi s bilo kakvim ustaškim simbolima na vaše koncerte?
MPT: Sjećam se vrlo dobro 2007., mog velikog koncerta na zagrebačkom Trgu bana Jelačića na kojem je bilo 130.000 ljudi, a mladić u dobi od 20 godina imao je ustašku kapu na glavi. Nisam ga ja ni vidio na koncertu, ali mediji su ga vidjeli i netko ga je slikao, i to je odmah izišlo u svim medijima i postalo velika afera. Naravno da smo to osudili, ali za njegove motive saznali smo tek pet ili šest dana kasnije.
FAZ: Naime?
MPT: Priznao je da je primio 500 kuna od nepoznate osobe da stavi kapu na glavu. Jedni tvrde da je taj novac dobio od jednog novinara.
FAZ: Dakle, novinari su stvorili skandal?
MPT: Znam za neke slučajeve u kojima su novinari bili upleteni, a za ovaj konkretan slučaj ne znam jesu li to bili novinari. U svakom slučaju, priznao je policiji da je dobio novce. Danas takvih provokacija više nema niti se te pojave događaju. Bez obzira na bilo čije negodovanje zbog tih pojava, ja ne mogu znati niti je moj posao određivati ljudima kako će se tko ponašati ili odijevati. Vojno znakovlje nosi se na komemoracijama, obljetnicama i slično, a ne na koncertima. Ako ga netko ima potrebu nositi, neka nosi znakovlje hrvatske pobjedničke vojske iz Domovinskog rata i nikakvo drugo..
Moji koncerti nisu bili u nikakvom negativnom ozračju niti su nosili takvu poruku. Na moje koncerte dolaze cijele obitelji i uvijek se osjeti duh zajedništva što mi je posebna inspiracija u skladanju pjesama koje nas povezuju.
FAZ: Kaže se da se naslov vaše pjesme Ljuta trava na ljutu ranu temelji na citatu Ante Pavelića...
MPT: Ne, to je stara hrvatska izreka.
FAZ: I što to znači?
MPT: Da na silu odgovorite silom.
Ta pjesma je snimljena 93 godine, onda kada je trećina hrvatske bila okupirana te Hrvatska trpjela velike žrtve i strašna razaranja. Ta pjesma ima sasvim drugačiju poruku od one na kakvu aludirate.
FAZ: Ali onda i ova pjesma kaže: "Pripremite staru košulju za mene, izvadite je iz ormara, ona će odgovarati mom sinu, kao što je već odgovarala mom ocu i djedu." To je, naravno, aluzija na fašističke crne košulje.
MPT: Ma neee, košulja je samo simbol nasljedstva, prijenos s koljena na koljeno, zapravo metaforički izraz za očuvanje temeljnih vrijednosti kao što je sloboda, obitelj, Domovina, a za koje su se kroz našu povijest borile sve generacije pa tako i moja generacija koja je izborila tu slobodu. Ta pjesma upravo govori da kroz simbol košulje sinu u nasljedstvo ostavljam na čuvanje tu teško stečenu slobodu i čuvanje naših temeljnih vrednota.
FAZ: Koja je za Vas razlika između jednog patriota i jednog fašista?
MPT: Fašista ni jednog nikada nisam upoznao i ne znam da li oni danas postoje, fašizam je stvar prošlosti. Znamo da je fašizam negativna pojava, a patriotizam pozitivna. Na žalost, često patriotizam nazovu fašizmom samo zato da obrane njihov šovinizam ili komunizam, kako otprilike kaže jedna moja pjesma.
FAZ: I još jedno pitanje u ovom kontekstu: Kako ocjenjujete Ante Pavelića i njegovu ulogu u hrvatskoj povijesti?
MPT: To želim zadržati za sebe ali ne zato da izbjegavam tu temu nego ja nisam povjesničar, a i manje sam kompetentan od drugih koji bi o toj temi mogli razgovarati i iznositi mišljenje u javnost. Naravno da nas sve zanima povijest pa tako i mene ali bilo bi od mene neskromno da dajem ocijene nečije povijesne uloge, radije to prepuštam povjesničarima i sudu vremena. Naravno, ako vi aludirate na zločine koji se vežu uz povijesnu ulogu Ante Pavelića moram Vam reći da ja osuđujem sve režime ako su činili zločine bio on fašistički, komunistički, ili bilo koji drugi.
FAZ: U redu, ovdje ne morate ništa odgovarati ako ne želite. Drugim riječima: na internetu postoje audio snimci pjesme nazvane "Jasenovac i Gradiška stara", a vi kažete da je to pjesma koju su vaši djedovi već pjevali i na koju su ponosni. Jednom ste rekli da nikada niste otpjevali pjesmu, onda ste je opet otpjevali, ali bili ste pripiti, a zatim opet niste. Sada bih želio znati: jeste li to pjevali ili niste?
MPT: Niti sam rekao da sam bio pripit niti da su je naši djedovi pjevali i ne znam otkud vam to. Ja nisam autor te pjesme niti sam ikada snimio tu pjesmu, niti je ikada bila službeni dio moga repertoara. Ta pjesma je podvala i po svome sadržaju potpuno suprotna mome svjetonazoru i ideologiji kojoj pripadam. Povezivanje s tom pjesmom za mene je uvredljivo i odlučno odbijam takve podvale koje imaju za cilj samo da mi naštete.
FAZ: Tekst ove pjesme je ionako odvratan.
MPT: Naravno da je odvratan. To je podvala hrvatskom narodu i čista je izmišljotina onih koji po svaku cijenu hoće ovaj narod prikazati zločinačkim, nehumanim i primitivnim. A po nekim saznanjima tu podvalu je osmislila Jugoslavenska tajna služba UDB-a.
FAZ: Znači, to je namontirano?
MPT: Točno. Poznati novinari HTV-a montirali su taj uradak te ga pustili u svojim emisijama i najavili kao moj uradak. Tu prljavu podvalu su prvi plasirali Denis Latin i Aleksandar Stanković a kasnije su dilali dalje po drugim medijima. Bilo je to prije 20-tak godina i u samim počecima tog skandala nisam vjerovao da će itko nasjesti na takvu izmišljotinu pa sam ih ignorirao ali evo vidite to se razvlači sve do danas.
Potegnuo sam i za tužbom prema dotičnim novinarima međutim izvukli su se radi proceduralnih razloga i zastare. Danas kada gledam na to vidim da je to bila akcija većih razmjera i da se je htjelo po nalogu antihrvatskih skupina pošto poto iskompromitirati mene, moje pjesme i moju publiku i ne bi li time što više naštetili Hrvatskoj.
FAZ: Dakle, vi jasno osuđujete ovaj tekst?
MPT: Naravno da ga osuđujem! Ne samo da je neprimjeren nego je i brutalan. Pozdravio bih svakoga tko bi došao k meni razgovarati o mom radu i svemu onome što mi se podmeće kao što je i ta banalna pjesma s interneta, koju ste citirali.
FAZ: Banalno vjerojatno nije prava riječ za ovu pjesmu.
MPT: Banalno, jer je nevjerojatno da bilo tko može povjerovati u takvo što. Tko ozbiljan može povjerovati da deseci tisuća ljudi dolaze na koncerte vidjeti i čuti pjevača koji pjeva pjesme koje veličanju zločin?! Tko plasira takve laži i zašto? Kome i zašto smetaju moji koncerti? Ne radi se ovdje samo o meni već o velikom broju ljudi koji se žele okupljati oko mojih pjesama.
To nećete pronaći nigdje u svijetu, pogotovo ne u Europi. I kao rezultat takvih manipulacija i progona odsječen sam od Njemačkog i Austrijskog tržišta, a time i od svog posla, jer živim od svojih koncerata. Imao sam više od 100 koncerata u Njemačkoj, čak i u velikim dvoranama s više od 10 000 ljudi. Sve su to bili predivni koncerti u kojima se moglo čuti i vidjeti samo domoljublje a ne fašizam kako nam to neki žele podvaliti. Veliku nepravdu čine ne samo meni kojemu osporavaju pravo na rad koje je jedno od temeljnih ljudskih prava već i mojim suradnicima i naravno mojoj publici koja za svaki moj najavljeni koncert u demokratskim zemljama poput Njemačke ili Austrije mora strepiti hoće li ih tko nazvati fašistima ili hoće li se koncert na koji žele doći moći uopće održati.
Isti intervju na njemačkom možete pročitati ovdje: http://www.thompson.hr/blog/das-in-der-printausgabe-nicht-veroeffentlichte-interview-von-marko-perkovic-thompson-fuer-frankfurter-allgemeine-zeitung-deutsche-sprache

on mislio ovo će objaviti u Njemačkoj hahahaha

tako mu se predstavio politicki radnik michael martens, dok u pozadini na stvarnom clanku koji objavili, a ne donosi ni 1% intervjua, vec uobicajene beogradske podvale, od nacifashizma preko antisemitizma do pojmanemamtizma, radilo 6-7 crvenih fasista koje instalirali na zapad po medijima raznim, oko europskog parlamenta, "research centara" i sl.
sad se diskutira kao da to nesto bitno.

ako njemacka pri nekoj trgovini obecala beogradu aboliciju i povratak u hrvata, instalirala ove crvene fasiste, to je njemacki problem. mislim, meni se u neku ruku svidja, jer ce prvima njima crveni fasisti i beograd popiti krv na slamku kad metastaziraju. neka se ljudi upoznaju.

Mislio je da ih zbuni kao što je Di Snajder zbunio američki kongres 1985. "Košulja je simbol nasledstva", ali kad crnokoušuljaš to peva i pritom pokazuje svoju košulju onda to nekom čudnom transformacijom postane neki drugi simbol.

tocno tako. tu se nesto pravda crvenim fasistima koji nesto arbitriraju, umjesto da u hrvatskoj samo pijucka vino, sunca se i povremeno odrzi koji koncert. a michael martens neka pishe. moze tako 50 godina, pa kad zavrsi sa hajkom, neka budale koje skupio stavi na tenk i posalje u hrvatsku u konkretnu borbu protiv, jelte, nacifasizma, da se zemlja oslobodi.

U 21. stoljeću neko da objavljuje ovaj glupanderizam, ti mora da se šališ. Čovjeku bukvalno svi odgovori na pitanja zaostali u 1950.

Ovo kad ga novinar pita koji mu je omiljeni lik u Bibliji, to bi pitao i bin Ladena iz učtivosti.

Realno, ja sam mislio da je Tompson trunku pametniji, onako dok pjeva djeluje nešto promućurnije, a kad progovori retardinjo klasični.

Novinar se sprdao s njim, šta si jeo s didom kad si bio mali, jesi kakio u tutu, u koju crkvu si išo hahaha

Koji hit hahahaha

pa da, kazem. to je sve vrlo zaostalo i nacifasisticko, thompson je ocigledno sin tamo nekog obicnog radnika baustelca, pojma taj nema ni o cemu, posebno kulturi i 21. stoljecu. trebalo bi staviti pod naprednu beogradsku upravu gdje michael martens izvojevao zanat nakon sto napustio skolu, osloboditi ljude, denacificirati i tako.

Tompson je zapravo čisti srpski naprednjak, Tompson Nikolić [emoji38]

milanka dragar - dediscina molka
zalozba dragar, ljubljana, 2017., meki uvez, 362 stranice

cita se odlicna knjiga milanke dragar u kojoj autorica, izmedju ostalog, poslije opisa opcih prilika poraca ww2 iznosi mnoga osobna svjedocanstva, sto prikupljenih od komisija raznih, sto osobno zabiljezenih, o jugokomunistickim poratnim likvidacijama. mnoga svjedocanstva odnose se na crnogrob i matjazevu jamu gdje poslije izrucenja iz austrije masakrirani mnogi civili, i podrucje oko sent vida, tako primjerice:





svjedocanstva oko matjazeve jame posebno su intrigantna, jer tu postoji duga geneza koja presucivana. jedno od stratista gdje likvidirana djeca, a mnogi komunisticki ubojice vremenom se slomili pod zlocinom, te pocinili suicide, tako zadnji krajem osamdesetih, kad otisao do ove jame gdje je ubijao djecu, te se pored objesio.



svjedocanstva su odlicno uklopljena u stanje opceg zloduha jugokomunistickog terora, slijedi pregled akcija skrivanja, nasipavanja materijala u jamu, sve do 2010. itd. izmedju ostalog. vrlo uspjela knjiga.

mnoga svjedocanstva se nadopunjuju sa svjedocanstvima naroda u izbjeglickim logorima u austriji koje britanci praznili na nacin da uvjeravali narod da ga prebacuju u izbjeglicki logor u italiju, te vlakove preko rosenbacha slali u jugokomunista na likvidaciju; a i to bijese tek sporedna ruta.



tek kad se proculo od ovih sto znali pobjeci iz transporta, nisu vlakove mogli vise puniti i tisucama civila bez otpora, te jugokomunisti vrsiti svoju "revoluciju" ili masovni pokolj.

Upravo čitam...knjigu Dobrila Nenadića, "Dorotej" ; od nekolicine ljudi sam čuo mišljenje  da je to  njegovo najbolje delo. Znao sam otprilike šta da očekujem, čitao sam ranije i "Roman o Obiliću" i knjigu "Despot i žrtva", i, mada sam na polovini knjige, "Dorotej" zaista deluje bolji od dva predhodno pomenuta romana.
Radnja se vrti oko monaha po čijem je imenu roman i dobio ime, i koji svojom pojavom i svojim delanjem u malom manastiru Vratimlje pokreće niz događaja. Roman je pisan iz perspektive ljudi oko Doroteja (monaha, vojnika iz obližnjeg zamka) i sav je od njihovih unutrašnjih monologa. Dabome, pošto pisac zna šta radi, ti unutrašnji monolozi likova su mu i zgodan poligon da pokrene neka pitanja o veri i životu uopšte. Pisac koristi veoma živopisan jezik, a kadkad neke reči koje koristi sam morao guglati., nesiguran da li ih je uzeo iz narodnog govora ili prosto izmislio. Na nekoliko mesta sam se od srca nasmejao, i deluje mi da je taj smeh došao...organski, da se tako izrazim; tekst ne pokušava usiljeno da bude smešan.
Od zamerki...Nenadić je izgleda imao običaj da uvede lika u roman, opiše ga detaljno, uključi u radnju, i taman kad čitalac pomisli da će taj lik biti važan za radnju do kraja – on ga više ili manje elegantno isprati iz knjige i lik se više nigde ne pominje. Sećam se "Despota i žrtve" i lika vračare koja u poslednjoj četvrtini stigne da se prvi put pojavi i odmah postane važna (deluje kao da je naknadno umetnuta u knjigu). U romanu "Dorotej"  takav lik je Jevđenije vrač-prevarant, koji stiže da se pojavi na 34. strani, a izađe ni deset strana kasnije. Iako nije tako drastično kao u romanu "Despot..." odmah me podsetilo na to.

anto bakovic - druze pope, u ime zakona - izlazi iz groba!
martirium croatiae, zagreb, 2011., meki uvez, 146 stranica



vec drugi put u kratkom roku nailazim na knjigu sa posvetom zvonimiru separovicu; ocigledno je netko rasturio odlicnu biblioteku, tipujem niskoristi sin iz prvog braka, crvena klatez, zlatna mladez ili nesto slicno.
o sadrzaju vise kad procitam, djeluje vrlo zanimljivo, bakoviceve anegdote na prvu godinu svecenickog zivota u doba jugokumunisticke diktature 1959/60., a bakovic je jamac za odlicno stivo.

i ovom prilikom istice se cinjenica kako spc prigrli svaki diktat, bio to sultan, hitler, tito, nebitno, samo da uz njega srbija metastazira iz pasaluka.

To je zato za spc zbog autokefalnosti
A muslimane nisu dirali zbog arapskog svijeta
Ne bi ni kc dirali da je stepinac bio nacionalist i formirao hrvatsku nacionalnu katolicku crkvu
Eto kako su komunisti od hrvata zeljeli stvoriti autokefalce

mislim da se ta teza cesto poteze po literaturi tako krnja. problem je sto kc nije autokefalna, samo, i da je postala nekom hkc, to bi posluzilo samo da i ostatke uniste iznutra, dok su spc odrzavali. jer svi ti komunisti i popovi su u prvom redu srbi, pa tek poslije toga ostalo, znaci hrvati kao takvi na udaru beogradske ekspanzije i kolonizacije; sa ili bez autokefalnosti. tek bi promijenili metode, uskladili novim (laksim) prilikama.

Zapravo ko ce znat sta se tim budalama motalo po glavi
Vjerovali su da ce vladati vjecno
Da su napravili neraspadiv sustav
Da nepravda moze vjecno da se nanosi
Itd

uvijek isto sranje iz beograda, srbija do tunguzije, to im je fiks-ideja nazivali se komunisti, popovi, demokrati, fasisti, sta god, sve kroz prostor i vrijeme.
evo primjera suvremenog "antifasistickog vjesnika", veliki antifasisti samo sto se ne raspadnu koliko se naprezu fasistickom prikazati hrvatsku obranu od fasizma. upisali bi se od srece da nije bilo oluje, da legalizirali i prisajedinili okupirani i etnicki ocisceni dio hrvatske. je li to sad kroz "antifasisticki vjesnik" ili destrukciju autokefalne kc, nebitno. sutra ce se propederisati ako netko obeca ekspanziju na taj nacin.

ivan nepomuk jemersic - hrvati u rimu - putne uspomene na prvo hrvatsko narodno hodocasce u rim - asiz - loret - godine 1913.
tisak luke bralica, virovitica, 1914., tvrdi uvez, 640 stranica



cita se cudo, muzejski primjerak jemersicevog putopisa u rim. za ljubitelje putopisa izuzetna knjiga, sve uz mnogo fotografija, detaljnim opisom putovanja, organizacije, zgoda i nezgoda, anegdota raznih.
inace stihovi poznatog pjesmuljka ustani bane ... bilo je to godine devetsto i trece... referiraju na jemersicevu robiju 1903. u doba khuena-hedervarija. vrlo plodan autor, svecenik, politicar, cija djela bila zabranjivana. prava riznica.

popis hodocasnika sadrzi i profesiju, pri cemu navodi oko zena posebno zanimljivi. organizacija vrhunska, brodom preko jadrana, pa zakupili cijeli vlak te po italiji, anegdote urnebesne.