ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

cita se cudo, emigrantska hrvatska revija svezak prvi iz 1966.

cudo od izdanja u svakom pogledu, koje rijetko kad i gdje u ponudi, naocigled jedno od mnogih u nizu. no ovo je prvi europski broj, jedini francuski (iako i provizorni sljedeci oznacen sa "pariz"). 1966. hrvatska revija preseljena je iz juzne amerike u europu da se lakse ubaci u hrvatsku. na sto teroristicki jugosustav reagirao na nacin da diplomatski zatrpao francusku podvalama, tako da sljedeci broj francuska policija unistila u tiskari. sto se razjasnilo na sudu, te francuska platila odstetu i, primjerice, izjurila nekog od direktora politike kad doputovao u fra, cim sletio ubacila ga u avion i adio nazad u bg. itd. mnogo je tu zbivanja.

sadrzajno takodjer obradjuje iznimno zanimljivi period, pri cemu postoje mnoge paralele sa danasnjicom. tu je pad rankovica i polemike razne oko toga, a centralnom temom oznacio bih protokol izmedju vatikana i jugoslavije, razne hrvatske deklaracije oko te jos jedne u nizu svojevrsne izdaje hrvatskih interesa, vrlo svojstvene vatikanu, koji redovno trguje sa hrvatskim interesom zbog ucvrscivanja svoje politicke pozicije tamo daleko, gdje ga, da se izrazim diplomatski, doslovno poseru, kako i treba.

toliko o politickim vidicima, uvodnik je pisan na francuskom, slijede eseji o povijesti hrvatsko-francuskih odnosa i sl., pa poezija, kultura, izmedju ostalog. vrlo zanimljiv broj, vrlo poseban u svakom smislu. kad sam ugledao u antikvarijatu, nisam vjerovao po kojoj cijeni ga nudili - 40 kuna. firma casti, hvala.

jedina sitna mana: kao i uvijek, nadje se koja zanimljiva biljeska, umetnuti isjecak iz novina, ali nikad kakvih para.

inace je ovo i prvi broj novog dizajna naslovnice, koji se odrzao do 2000. i "usao u legendu".
upravo vidim, sadrzi i osvrt lucijana kordica na polemiku crljena i dubicanca, sto je posebno zanimljivo u kontekstu vatikansko-jugoslavenskih protokola.

crljen je kroz desetljeca bio redovno napadan kao hrvatski pregovarac u bleiburgu, sve u smislu da preuzme odgovornost za zbivanja koja bila dio dogovora englesko-komunistickih (pa i u shireg smisla) i na koja on nije imao ni trunku uticaja.
i ovom prilikom je hrvatska emigracija propustila oznaciti glavnog krivca za hrvatsku tragediju kroz stoljeca, ratovanje na svim stranama europe i rastakanje hrvatske: rimokatolicku crkvu koja u kulturoloskom smislu odigrala pozitivnu ulogu, uredno slavi mucenike razne, no bilo bi solidno potrebno ustaliti nesto sto djeluje preventivno, ne prodaje maglu koju hrvati redovno plate. manje komemoracija, vise preventive i podrske, narikace po potrebi posteno platiti.
da ne spominjemo kako smo aktualno u prilici da jos jedan papa cak prodao stepinca i komemoraciju na bleiburgu.

Isto papa franjo danas trguje sa stepincem
Da bi se ekumenski priblizio beogradu
A njih briga za ekumenizam..
To je sotonsko djelo za svetosavce

mda, vatikan po obicaju trguje ovcama, a ovi u verbumu au mas izdaju njegovo smece i nadaju se boljim vremenima.
vrhunska paralela sa protokolom '66.

u ovom posebnom izdanju hr je i esej jure petricevica koji protokol i vatikan rastavio na atome, dok vilim cecelja, kao osnivac hrvatskog karitasa, i stjepan buc, kao izrazeni nacionalista, blazeni brane vatikan.

to je bilo 1966. kad rkc potpisala beogradu nadleznost nad svecenicima koje isti oznaci da se bave i politickim radom, a 1967. je maltene najbolje sto imali, krunoslav draganovic, eto nekim cudom zavrsio u jugoslaviji, sve uz tone dokumentacije o jugokomunistickim zlocinima koju skupio. jos danas nagadjamo kako, pa kako nastavio zivot i rad u jugi bez da ga likvidirali, ne da to ima neke veze sa protokolom i nalogom koji dobio od rkc i morao tako postupiti. kad bi sagledali, morali bi osuditi vatikan, pa bolje da se pravimo da ne razumijemo, a papa ce nam opjevati mucenike, bar neke, sto je velika vrijednost.

predivno je to petricevic zaokruzio jos 1966. kad protokoli potpisani.
vatikan je po hrvate politicki nista manje teroristicka organizacija od sanu i memoranduma raznih, uvijek prodaje hrvatski interes u skladu beogradsko-talijanskih interesa.

dok je spc u mnogo prilika progurala potpuno neutemeljenu propagandu, prostu fantastiku, sve vrlo spretno lansirala kako nacistima, tako i saveznicima, pa i sovjetima, rkc ne da tek nije pruzila podrsku draganovicu oko objave dokumentacije koju skupio o zlocinima nad hrvatskim narodom, vec ga je 1967. prodala beogradu. nakon sto izbjegao sve atentate i pokusaje otmica, glave mu je dosla rkc, izdaja, stega i hierarhija kojoj se morao povinuti i predati se jugokomunistickom sustavu po naredbi vatikana.

i onda draganovic pod udbaskim nadzorom pishe zakulisano: bog je tako htio.

Quote from: džin tonik on 22-11-2019, 12:34:41
citam rukopis draganovica kako ga prenosi jareb, pa se naislo na zanimljivost kako i veliki ponekad grijese.
jareb nije prepoznao jednu pomalo zakulisanu poruku:



izvornik:


pishe "... tu docekan od fr. i 1 vojnika crne mavte."

lijepo je zakulisano za cenzuru, a moze se procitati: moguce je tumaciti kao vojnik u crnom mantilu, ali po konstrukciji, nedostatku "u", osloncem na makedonski, itd. je jasno: vojnik crne mavte je pravoslavni pop.

https://zurnalizam.blogspot.com/2018/11/optuzbe-na-racun-draganovica.html?m=1

Ko je bio zapravo draganovic?
Dozvolit da te otmu...
Onda slobodno setati seher sarajevom i raditi sematizam crkve u jugoslaviji...
Mislim da to nikad nece biti rijeseno

mene je draganovic zaintrigirao, tako da sam prilicno istrazio njegov opus (i njega kao osobu). mladost, sta je kad pisao, gdje zivio, radovi, eseji i biljeske, pa sta pisali drugi, treci i cetvrti. biljeske razgovori sa raznima, pavelicom, biljeske koje god.

akmadza tu iznosi solidne zakljucke, obradio je i draganoviceve "izjave komunistickim istraziteljima" (koje ne vrijede nista, to se po defaultu odbacuje), sve lijepo, ali (namjerno) grijesi pri isticanju obnove diplomatskih odnosa izmedju vatikana i jugoslavije (tek) 1970.
ta obnova tek je kruna dogovora i poteza koji prethodili, a kojih je i draganovic zrtva.

draganovic bijese izuzetna osoba, vrlo opasna za jugoslaviju, toliko iskusna da je doslovno osjetio udbasa, pa tako nije prosao ni jedan rojnica kad pokusavao doci do prikupljene dokumentacije. veze koje je imao i pozicije udbasija nikad ne bi nadigrala, mogli su samo sanjati o uspjesnom atentatu ili otmici.

pao je u sklopu protokola, kao i mnogi, jer je bio vrlo predani svecenik. kad je vatikan politicki prodao hrvate prihvatio je sto mu nalozili: predaju jugoslaviji i vjerski rad po dogovoru izmedju vatikana i juge.

realno mnogi, pa i akmadza, sto potvrdjuje i isticanje 1970. kao bitne godine obnove odnosa, ne 1966., ne izlaze s tim, ali sumnjam da ne znaju. rkc je previse ustaljena u hrvatskoj kulturi da bi se napala, ali pogubna je u politickom smislu i u tom smislu teroristicka je organizacija. politicki je odgovorna za mnoge hrvatske zrtve.
da je kao mocna organizacija objavila draganovicev rad, dokumentaciju, juga bi se opasno zatresla, no politicki je to prodala beogradu, te vjerski biljezi mucenike koje proizvela. od toga nemamo nista.

usput, tu je aspekt demografske propasti, koji sve izrazeniji: hrvati rkc-u daju tisuce svecenika i redovnika, casnih sestara, koji zaredjeni propadaju i ne zive ono sto propovijedaju drugima, nemaju potomke, vec im zen postaje mucenistvo kad ih vatikan politicki ovako proda. meni osobno vjerski aspekt koji rkc prodaje ne znaci nista i smatram ga pogubnim za hrvatski narod. juga bi propala moguce i 10 godina ranije da draganovic dovrsio svoj posao i dobio podrsku tako mocne institucije, ne izdaju. a bilo bi lijepo da imao i bar 5-6 djece. ovako je ostao sematizam kao dio vjerskog rada, obiteljski nije ni postojao, dok sav politicki rad propao.

Goran Živaljević, "Služba".
Kad radnik službe koja se bavi bezbednošću države reši da napiše knjigu, neminovno je da ista bude dočekana sa određenom skepsom: zbog delikatne prirode njegovog posla podrazumeva se da većina stvari ostaje u uskom krugu ljudi i pitanje je šta onda u takvoj knjizi uopšte može da se nalazi. I stvarno, ne mogu da se otmem (niti pokušavam) utisku da bi, pored ove knjige, dobro došla još jedna istog (ili još većeg) obima koja bi je dopunila i rasvetlila stvari koje je autor izbegao da pomene.
Knjiga pokriva period od 1988 kad je Živaljević počeo da radi za Službu, pa sve do 2018 kad ju je zvanično napustio. Motivacija za pisanje je jasna i iz naslova i reklamne kampanje koja ju je pratila: Živaljević želi da rasvetli neke od mitova koje okružuju tu tajnovitu organizaciju, da je približi laicima usput se osvrćući na razne anegdote i susrete sa više ili manje prominentnim ličnostima naše politike, a dabome i da odredi svoju ulogu u događajima u tom periodu. Ja bih rekao da upravo u toj njegovoj ulozi i leži prava motivacija za pisanje ove knjige: tamo u aprilu 2017 on je bio sigurno medijski najeksponiraniji pripadnik Službe, optužen da je po nalogu Srbije došao da pravi haos u makedonskom parlamentu. Čovek bi očigledno da ponovi svoju verziju priče o samim tim događajima. Mene lično ti događaji ne zanimaju baš toliko, čovek je u materiji od '88. godine i nadao sam se priči o ratu, ključni događaji se odigravaju...ali on o njima govori veoma šturo. Divi se Jovici Stanišiću sa stukovne strane, za njegovo vreme je služba dobro organizovana institucija. O samoj Stanišićevoj ulozi u događajima '90. godina - nema ništa. Zoran Đinđić iz ove knjige je isti onaj kakvim se i sam Đinđić predstavljao: dobro organizovan, energiča, sposoban... Od atentata, o kojem takođe nema ništa spektakularno novo, knjiga dosta pada: Živaljević piše o svom službovanju u Sarajevu, Zagrebu i Skoplju i sve više se upušta u veoma proizvoljna tumačenja srpsko-hrvatskih i srpsko-makedonskih odnosa: čim napusti priču o svojoj stuci, klizi u nacionalistu koji pred dragstorom cirka pivo.
Neki pripadnici službe jesu vršili krivična dela, ali to su izolovani slučajevi koji kompromituju tu časnu instituciju, reći će Živaljević.
Rusi, sudeći po ovoj knjizi, nemaju obaveštajni rad ovde, niti nikakav uticaj na Balkanu i Srbiji, i Živaljević ih pominje tek uzgred.
Sad shvatam da sam baš oštar prema knjizi koju sam pročitao iz cuga, i da su moja očekivanja možda bila neumerena. Nije potpuno bez vrednosti, pitka je, ali daleko od nekog ultimativnog svetla na 90. godine, i na samu Službu.

prvi put čitam Čiča Goria, u školi sam bježo s časa. Pa ovo je super, skoro kao opis današnjih starleta i visokog sns društva!

poviest hrvatskih zemalja bosne i hercegovine
knjiga I
hrvatsko kulturno druztvo napredak, sarajevo, 1942., 854 stranica, tvrdi uvez



cita se ultimativno izdanje koje obradjuje povijest bih, najbolje ikad napisano, izuzetno, vrh vrhova.

truhelka, draganovic, sisic, knezovic, karaman, lukas, izmedju ostalih. nije mi poznato da izasle i preostale dvije, osim ovog prvog sveska. jos jedna posljedica krezubog izdavastva koje 1945. preuzelo primat, te povijescu proglasilo maloumne partijske bajke, dok unistilo ozbiljna i strucna djela.

konrad h. klaser - spione, bomben und verschwörer in der serbischen politik
(spijuni, pakleni strojevi i zavjerenici srpske politike)
europa verlag, zagreb, 1941., 144 stranice, meki uvez



uzeo sam ovu knjigu bez ocekivanja, bolje receno, u ocekivanju da tvori svojevrsni pamflet, kao nesto zabavno i fenomenoloski zanimljivo. greska, iznenadjen sam:
stivo se pokazalo kao vrhunski sazetak, vrlo koncizan i objektivan, razvoja srpskih dinastija karadjordjevica i obrenovica, od crnog djordja, do zacetka ww2. sve i uz pikanterije. izuzetno stivo koje bi i suvremeni povjesnicar (od onih rijetkih, ozbiljnih) sazeo tek uz vrhunsko poznavanje materije i vrlo predani rad, sve van ideoloskoh smjernica koje se danas namecu kako osnova za uspjeh.

posebno sam iznenadjen, jer - konrad hans klaser ne postoji. iza pseudonima stoji kurt koppel, jedan od najizuzetnijih obavjestajaca, brilijantni um. ocekivao sam jeftino stivo, propangadisticko cak, sve u sklopu krinke; koppel se pod pseudonimom konrad h. klaser izdavao za novinara. no ovo je uradjeno vrhunski. je li to koppel sazeo po njemackim zatvorenim arhivama i izvjestajima koji desetljecima sluzili internoj upotrebi visoke politike, drzavnika, ili je to za koppela ucinio netko treci, ne mogu procijeniti, ali vrhunski rad.

nisam ocekivao toliku ozbiljnost pri izdavakcom radu koji sluzio tek kao krinka izuzetnom koppelu, koji kao mladic karijeru zapoceo u komunistickoj partiji austrije, te, nakon sto ga komunisti u internim obracunima i medjusobnoj borbi za prevlast izdali, pohvatao za gestapo ca. 800 komunista.

fascinantna licnost; citam da je u poracu ww2 spasio i ciligu od jugokomunistickog genocida nad "klasnim neprijateljom", posebno hrvatima, a ciliga ima slicnu pozadinu i iskustvo sa komunizmom.
sad naginjem uvjerenju da je knjigu stvarno napisao koppel, bio izuzetno zainteresiran, pa tako i upucen i informiran po nekoj liniji osobne borbe protiv komunista. rekao bih: kao mladi zanesenjak usao je u internacionalu, te kad spoznao s cim ima posla i izdali ga, krenuo u osobni pohod na komuniste. posluzio se, pa i kao zzidov, nacionalnim socijalizmom protiv internacionalnog ili smedjim fasitima protiv crvenih fasista.

zanimljiv je i esej od dvadesetak stranica u izdanju uprave drzavne bezbednosti iz 1960. koji obradjuje rad koppela u ndh. ako zanemarimo uobicajeni folklor, vidi se da je koppel i u ndh bio sve samo ne prosti karijerista. ekspresno je nadrastao sve, usao u razne ustaske frakcije, zasjenio nadlezne, te su svi bili sretni kad se pruzila prilika rijesiti ga se u njemacku; nije postojala bitna osoba cije prljavo rublje nije rasvijetlio, pa tako i ljubavne afere izravno pretpostavljenog.

najvecu vrijednost navedene knjige vidim u objektivnom prikazu svih silnica koje djelovale (i djeluju) na prostoru balkana. tu su lokalni interesi pojedinih naroda, a najbitnije, igre i igrice svjetskih sila kroz stoljeca. austro-ugarska, njemacka, rusija, francuska, britanija, turska, sve u tolikoj mjeri ogoljeno da je uzitak citati. tek sto je danas tu i usa (kao solidna zamjena za au u raspadu, pa smo na istom). strateske postavke, interesi, mehanizmi djelovanja, priklanjanja, otklanjanja, izdaje i prekretanja su identicni.

dok za zabavu zaduzene razne anegdote koje izlaze iz strateskih promisljanja, rekli bi klasika: seks, drags i rokenrol, sve u izobilju, mashinke razne, te njihove inkarnacije i reinkarnacije, cirkusi, zabave, ljudskost. primjerice vizbadenska prica koje spomen nedavno aktualiziran u sklopu nekog umjetnickog izlaganja ili propalo svecano otvorenje spitala u kragujevcu, propalo jer arhitekta pasic u planovima zaboravio - glavno stepeniste. no politika mu je isla...

jozo kljakovic - u suvremenom kaosu - uspomene i dozivljaji
matica hrvatska, zagreb, 2011., 308 stranica, tvrdi uvez sa zastitnim omotom



procitao se domovinski reprint emigrantskog izdanja kljakovicevih dozivljaja/autobiografije. izuzetan covjek, izuzetna iskustva, izuzetna knjiga. ide u vrh prikaza prilika kljakovicevog doba, a i vrlo poucna je lektira za manje upucene, evergrin.

od mladenackog idealizma i naivnosti, nasjedanja na beogradske "bratske" podvale predratnog doba ww1 (usao je u krug ljudi koje beograd vec ca. 150 godina sije po okruzenju, korisnih budala u smislu velikosrpskog projekta pod raznim firmama), konspirativnog rada na istim projektima (koje jos nije razumio), bijega u srbiju, sudara sa stvarnoscu, povlacenja/bijega za ww1 kroz albaniju, bijega na zapad, zatvora u ndh, bijega na zapad... do nijanse koja ga je konstantno dijelila od pogibelji. iako zaglupljen kao mladic, nije nikad nije pucao na hrvatskog bana ili prijestolonasljednika imperije ili nekog treceg.

razdoblje i iskustva u ndh opisuje relativno subjektivno u smislu generalizacije, proveo je 4 mjeseca u zatvoru i ostao u uvjerenju da je jedva spasio glavu, sto iz njegovog ugla moze biti objektivno, jer u to doba njegov mikro-svijet nije bio na cijeni na sto navikao u mladosti. tu sitna zamjerka, dok je inace prosao katarzu od beogradske korisne budale do hrvatskog suvereniste.
uglavnom izuzetna knjiga, precizno, temeljito, virtuozno. covjek velikog iskustva i talenta. uvesti u srednje skole svog okruzenja srbije, obavezna lektira.

maria mestrovic - zivot i djelo ivana mestrovica
matica hrvatska, zagreb, 2011., 324 stranice, tvrdi uvez sa zastitnim omotom



domovinski prijevod djela marie mestrovic; kipar mestrovic i slikar kljakovic idu "u paketu" u svakom smislu. tek u mestrovica imamo manje iskustva sa, primjerice, klimtom (u kljakovica su i odlicne rasprave oko likovne umjetnosti, osvrta na ucitelje u kojih je klesao zanat, pojave razne kako u umjetnickom, tako i drustveno-politickom kontekstu). mestroviceve uspomene na politicke ljude i dogadjaje u izdanju hrvatske revije (ne jugoslavenski cenzurirani reprint) isle bi uz bok kljakovicevim uspomenama, no ni maria mestrovic nije los izbor. ovo izdanje zatvorilo je jednu prazninu u domacem opusu.

partizanska i komunisticka represija i zlocini u hrvatskoj 1944.-1946. - dokumenti - slavonija, srijem i baranja
hrvatski institut za povijest, podruznica za povijest slavonije, srijema i baranje, slavonski brod, 2006, 714 stranica, tvrdi uvez



iz serijala objaveljnih dokumenata o komunistickoj represiji cita se knjiga druga koja kronoloski nudi ca. 200 sacuvanih dokumenata; izvjestaja, zapisa i sl.

knjiga je vrlo vrijedna u svakom pogledu; kao svjedocanstvo vremena, skup skica, da ne spominjemo inspiraciju za autore koji se bave alan fordom, snimaju filmove poput ko to tamo peva ili za fantasticare.

uglavnom nudi uvid u doba kada je fantastika postala stvarnost i najmaloumniji talog ljudskog drustva zauzeo vodece pozicije. vrlo vrijedno citanja, a i zabavno, ako se odmaknemo od cinjenice da je ovo stvarnost na koju nas redovno podsjeca i, primjerice, katarina peovic, zivuci odraz, slika i prilika pretka koji je na kobili ujahao u crkvu - pa i do (bracnog) kreveta. te tako rasvijetlio i proslost i buducnost, t.j. dio grcke mitologije ili buducnosti u koju smo tek krenuli.

rad sadrzi odlicni uvod, knjiga je znanstveno priredjena od najistaknutijih povjesnicara, tu su geiger, artukovic i izuzetni suradnici, a dokumenti se citaju kao skice najludjeg sf-romana. koju god stranicu otvorite imate neiscrpnu zabavu koju bi u stvarnosti izmislili tek najveci talenti. kao primjer neka stoji dio izvjestaja javnog tuzitelja okruga osijek, zivojina jocica:



700 stranica raznih zivojina koji rade punom parom dok katolicki popovi napadaju pokret govorom kako je grijeh ubijati ljude. vrhunsko blago. velika preporuka.

Sem što jelte katolički popovi to nisu govorili recimo 1991. godine na HRT-u nego: "Nije grijeh ubiti ako je za domovinu". Hvala na podsjećanju!

citam tako te dokumente o jugokomunistickom teroru, pa osobnog dezurnog sendvicara batu, pa se sjetim blanke matkovic. mislim da njezina price odlicno ide uz slicne nepocudne knjige. matkovic je istrazila mnogo dokumenata, srocila nekoliko vrhunskih monografija, ali, ucinila i bas neoprostivu gresku: em je otisla na poslijediplomske studije u englesku, sve uz specijalizaciju oko istrage jugokomunistickih zlocina, em je, sto apsolutno neoprostivo, izdala knjigu na engleskom; sve iz pozicije vrhunske znanstvenice koju nije moguce tek tako diskvalificirati.
Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944-1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime

znaci nemoguce diskvalificirati ili likvidirati (ah, ta dobra stara vremena) kao djurekovica ili sina mu kad najavio prijevod djurekovicevih knjiga na strane jezike, pa su joj zalijepili razne bate da je sustavno izdrndaju, sto je zavrsilo ovako:

PRIOPĆENJE BLANKE MATKOVIĆ

QuoteMoje ime je Blanka Matković, iako ga sama nisam izabrala. Hrvatska javnost poznaje me kao povjesničarku i općenito smatra javnim dobrom koje bi vjerno trebalo služiti interesima ovakvih ili onakvih interesnih skupina. Ni to za sebe nisam izabrala. Rodila sam se slabovidna i autistična. Ni to za sebe nisam izabrala. Zbog svih ovih stvari koje nikada nisu bile moj izbor platila sam najveću cijenu.

Istina o meni je drugačija. Svoje ime i prezime mrzim. Nikada neću jasno vidjeti svoj odraz u ogledalu niti znati kako doista izgledaju ljudi koje volim. Nikada se neću moći jasno izraziti i zbog toga će me oni koje volim prezirati jer će moje riječi tumačiti na neki, meni nepoznat način. Samo jednom u životu sam radila kao povjesničar, a svojim pravim zanimanjem ne smatram ništa. U životu sam radila preko 30 različitih poslova, no jedini vrijedan spomena je asistiranje u nastavi osobama s invaliditetom.

U Hrvatskoj sam objavila veći broj znanstvenih radova i knjiga. Povijesti sam posvetila 30 godina života, od kojih 14 godina sustavno istražujući suvremenu hrvatsku povijest. Taj posao radila sam  volonterski zbog čega su mi se mnogi smijali i objašnjavali mi kako istinski hrvatski ,,heroji kojima treba dići spomenik i dati orden" rade taj posao za određene iznose, odsjedajući u finim hotelima, primajuću tisuće u raznoraznim valutama jer su, za razliku od mene – običnog štakora, dovoljno pametni da se u posao ne upuštaju bez ,,financijske konstrukcije". Zbog svoga rada izgubila sam vid, a moji roditelji su bili izvrgnuti vrijeđanjima, prijetnjama i drugim šikaniranjima. Zbog tog rada izgubila sam dio obitelji koji me godinama maltrerirao i uništavao, a zabilježen je i incident u arhivu kada me član obitelji fizički napao. Bilo je to zbog knjige o Imotskoj Krajini koja je objavljena 2017. godine. Moj rad, samo gola istina, nije odgovarao ni tzv. lijevima ni tzv. desnima iako je istina da u Hrvatskoj ni lijevih i desnih nema. Ima samo onih koji zahvaljujući moćnim političkim zaštitnicima odlično žive na račun svih ostalih provodeći se na jahtama, na pijankama uz pečene volove, s džepovima punih para i to zahvaljujući klimavosti vlastitih glava pred lokalnim šerifima. Preko svojih strogo kontroliranih , navodno desnih i prohrvatski medija, a ustvari običnog špijunskog polusvijeta, ovcama plasiraju priče kako nemaju ni za kombi za predizborne kampanje, a istina je da predizborne skupove organiziraju na otmjenim i skupim lokacijama misleći da odjelo čini čovjeka. Desnih i lijevih nema jer sve one koji imaju ikakvog utjecaja na političkoj sceni ionako predvode komunisti i Jugoslaveni, o čemu istinu znaju članovi njihovih stranaka zatvarajući ipak pred njom oči i stavljujući time vlastito preživljavanje ispred bilo kakvog načela, pa čak i onog vjerskog u koje se kunu  – da će ih Istina osloboditi. Takvima ,,desnima" i ,,lijevima" trebaju puzavci koji uzalud vjeruju da će u maloj bari prepunoj velikih krokodila baš oni, antilope, imati šansu. Stoga su ovakvi poput mene nepoželjni, čak i toliko da vodstva pojedinih stranaka moraju raspravljati o problemima koje im stvara  slabovidna i autistična osoba koja živi 2000 km daleko od njih i s njima nikakve veze nema. Posljednjih mjeseci sve su maske pale, pa su tako pokušali s ,,prijateljskim" uvjeravanjima, zatim pritiscima i pokušajima kupovanja moje šutnje. U tome nisu uspjeli pa su nastavili s lažima i manipulacijama u pokušaju da od mene odmaknu one koji su dosada bili moj oslonac. Tako je radila i Udba. U tom dijelu svoga nauma su uspjeli pa je danas moj život uništen na svim razinama na kojima nečiji život može biti uništen. Od njega nije ostao čak ni pepeo da ga stavim u urnu kao sjećanje na nešto što je nekoć postojalo. Nema ničega.

Nedavno objavljena knjiga o Lici ujedno je i moj zadnji rad u Hrvatskoj. U posljednjih 14 godina prikupila sam na milijune stranica dokumenata o stradanju hrvatskog naroda kroz 20. stoljeće. Želja mi je bila da se s vremenom većina tih materijala objavi, a rad na narednoj knjizi već je bio započet. No, nažalost, ona nikada neće biti završena niti objavljena. Razlog tome nisu tzv. lijevi i tzv. desni, pa čak ni oni koji su moj rad pokušali prostituirati u pokušaju da povijesnu Istinu koriste samo onda kada im je to bilo potrebno za obračune s protivnicima, a istovremeno tolerirajući, pa čak i štiteći, još gore ljude u vlastitim redovima. Pričaju o lustraciji, a po Istini kao temelju lustracije pljuju. Razmeću su svojim lažnim bogatstvima čestitajući Božić i Uskrs, a od Istine bježe.

Mojih novih radova neće biti zbog toga što je otpor zlotvorima u hrvatskom društvu moguć samo uz šire društvene slojeve koji su voljni čitati, razmišljati i mijenjati svijet oko sebe. U Hrvatskoj takvih nema ili ih je premalo. Čemu tiskati knjige o stradanju Hrvata u Lici ako čak i sami Ličani (svaka čast iznimkama) takve knjige ne žele čitati niti ih je briga za vlastite obitelji? Čemu objavljivati bilo što ako oni koji dolaze na promocije nikada nisu zadovoljni odrađenim i ponuđenim, ali redovito imaju tisuću zahtjeva o tome što bih ja za njih, volonterski naravno, trebala odraditi iako ni ono dosad odrađeno ne žele pogledati i pročitati? Čemu ikakav rad u zemlji nerada, neznanja, nepotizma, korupcije, ucjena, prijetnji, podmetanja, laži i prevare?

Stoga je ovo moje zadnje obraćanje hrvatskoj javnosti. Ostalim članovima Hrvatske družbe povjesničara ,,Dr. Rudolf Horvat" koji na raspolaganju imaju mnoštvo materijala koje sam prikupila od 2006. do danas želim sve najbolje u budućem radu.

Blanka Matković – Nobody

pa nastavak, jer telad odlicno umrezena, a srboslavija draga biljka:



da je slijedila jugokomunisticke podvale koje i danas odrzavaju beograd i eksponati, te jugokomunisticka telad, drustveno-politicki radnici poput goldsteina, klasica i slicnih, uzdigli bi je u nebesa koliko je radila. ovako podvale, provokacije, opstrukcije, perfidne manipulacije, ometanje distribucije, a ona to bas nije sagledala u svoj dimenziji.

je li pisala o katoličkim popovima koji mijenjaju 6. Božiju zapovjed iz "Ne ubij" u "Nije grijeh ubiti ako je za domovinu"?

šta je to "domovinski prijevod"?

kako sta je?! pa domovinski prijevod, domovinsko izdanje, nase, hrvatsko, izvornika koji maria mestrovic izdala na engleskom.
Ivan Mestrovic: The Making of a Master

Dovrših Čarobni breg Tomasa Mana. Knjiga jeste lepo napisana ali je problem s njom što se bavi temama i idejama karakterističnim za period od pre sto i kusur godina. Današnjem čitaocu ( meni ) nije preterano zanimljiva iako je neosporno reč o vrednom štivu.

stigle droge.

vladan jovanovic - opijum na balkanu - proizvodnja i promet opojnih droga 1918. - 1941.
agm, zagreb, 2020., 324 stranice, meki uvez sa klapnom, 260 kuna



ide uskoro na citanje, kratka poruka bati na prvo listanje/provjeru (autor je pouzdan i strucan):
bato, da ne citas tek izuzetne gluposti izuzetnih glupana, vec cestite radove, znao bi da je tvoj pavelic s kojim si dijareicno naskakivao mjesecima u stvarnosti - ante smith pavelic, sin ante pavelica zubara, covjeka koji prisajedinio hr kralju na podvala, te jugoslavenski diplomat u amerika za nagrada, ne onaj pavelic politicar.

Ante Godina

to ti kad ispadnes glup u drustvu nastavljas po onoj klin se klinom izbija? pa nastavljas sa najvecim fantasticarom vladetom milicevicem?
da ti nacrtam, imas

ante pavelica (zubara, orjunasa, pripadnika beogradske kriminalne skupine oko kralja)
ante pavelica (sina ante pavelica zubara koji si dodavao pridjev smith, orjunasa, pripadnika beogradske kriminalne skupine oko kralja)
ante pavelica (odvjetnika, hrvatskog politicara oko brace radic, poslije revolucionara, borca protiv kriminalne skupine oko kralja)

ante (smith) pavelic je bio dio kraljeve krijumcarske mreze, trgovaca narkoticima, a ante pavelic odvjetnik hrvatski revolucionar, osudjen tri puta na smrtnu kaznu zbog ometanja kriminalne skupine oko kralja/kraljevica i slicnih. ti si to malo pobrkao po glupanima koji ti serviraju gluposti, poput milicevica.

Ante Godina - Al Kapone

ne Ante Smith - Josif Aveto

P.S. Opijum nije bio nelegalan, bar ne u Evropi, država ga je proizvodila i prodavala.

lijepo si to sazeo, drzava ga je proizvodila i distribuirala raznim kanalima, znaci lopovska, pljackaska i teroristicka jugoslavija ili, izlizano, drzava koja nije imala mafiju i organizirani kriminal, vec gdje mafija imala drzavu. to je bila jedna od privrednih grana, uz pljacku okupiranih zemalja.



znaci da, pavelic je svercao drogom. a ti sad kad dobio potvrdu ne gubi vrijeme na sendvicarenje, vec se javi u blic i pink, iznesi spoznaje, pa ces za mjesec dana pisati memorandume za sanu, napredovati u hranidbenom lancu...

pa ne, u Srbiji je to već opštepoznata stvar, nije moje otkriće

nego tebe buni što imaš pamćenje vilinog konjica, naime argument je išao ovako

1. VRMO dokazano šverca opijum.
2. U znanstvenim radovima se tvrdi da VMRO dostavlja opijum do Zagreba vlakom.
3. VMRO dokazano sarađuje sa ustašama (atentat na kralja)

Pitanje: ko preuzima opijum u Zagrebu?

Mislim, pitanje stoji već mjesecima i godinama, ne znam šta mijenja to ko šverca opijum na drugom kontinentu tisućama milja od Zagreba, kužiš.

na to se samo nadovezuje tvoj omraženi Milićević, koji tvrdi da je ustaški pokret preko Ante Godine švercao opijum u saradnji s Al Kaponeom. Ali ti čovječe ne kontaš da moraš objasniti ko sem ustaša preuzima opijum u Zagrebu da bi uopšte i pomislio da pobijaš Godinu, Kaponea, Čikago itd.

Čemu unatraške sve, vilin konjice?

a tebi nije poznato da je milicevic bio pelcer policijske drzave jugoslavije koji organizirao i vrsio ubojstva nad politickim protivnicima diljem svijeta, svercao drogu pod diplomatskom zastitom kao i drug mu pavelic smith, te shirio fantastiku, svoja (ne)djela kao i izmisljotine prepjevao i poturao u politickog protivnika mafijaske drzave, ne bi li nekog diskreditirao. znaci pisao fantastiku koju ti (krnju) prenosis i uporno me nasmijavas dimenzijom gluposti?

blic, pink, sanu, to su ti adrese za pavelic je svercao drogom, bato, sto mene smaras? ja bih pozdravio da je pavelic odvjetnik svercao opijatima, imao bi mocne veze, hrvatska se oslobodila bg-a mnogo prije.

Vilin konjice, ko je preuzimao VMRO opijum u Zagrebu?

Bato, stalno imaš problem sa faktografijom. Srbija se nije bavila makom pre WWI, to su radili veći, Austrougarska u Vojvodini i Slavoniji i Otomanska imperija u Makedoniji. Ko je jeo lalinske makovnjače ili je orezivao čaure maka u Makedoniji kao ja, zna dobro. Kako se trgovalo nije u mom opsegu interesovanja.

pa dobro, ovdje se i priča o periodu poslije rata, kada je Jugoslavija preuzela proizvodnju. VMRO je odbijao da preda ovlašćenim distributerima i transportovao sam za zapadnu Evropu. U jednom naučnom članku piše da je išlo vlakom za Zagreb. I šta onda, ko preuzima u servus Zagreb gradu i nosi dalje?

jbg, naš nedragi zosko pokušava reć da je Jugoslavija bila mafijaška država, dok NDH nije.

bato sve je jednostavno; ja sam potvrdio tvoju s kojom si me mjesecima nasmijavao, onu pavelic je svercao drogom.
ne mogu ti prepricati cijeli znanstveni rad strucnjaka koji to istrazivao godinama, a tebi je dostupan za samo 234 kune (10% popust u superknjizari jos traje). samo trebas kupiti knjigu i citati i - bit ce svjetlo.

u znak dobre volje mogu ispostivati tvoju glad za spoznajom tek kojim izvodom:





a vidi tek dio kazala koji se odnosi na sverc:



sta li tu sve pishe? jednostavno otkrijes, ne moras zapitkivati, samo kupis knjigu.

Quote from: Labudan on 10-12-2020, 19:27:22
Vilin konjice, ko je preuzimao VMRO opijum u Zagrebu?

dobro, red je da ti pruzim uvid i u poglavlje koje te najvise zanima, kad vec mjesecima ponavljas pavelic je svercao drogom, evo uvoda:

odlično a gdje odgovor

e to je poslije izvoda i uputa na knjigu vec malo teze pitanje...
ali rijesit ces. sad predji na pavelica koji ukrao 3 tone zlata.

imam knjigu jareba koji to istrazio, a koja kao ni ova o opijatima ne pocinje sa titovom slikom i navodom i tito je volio droge/zlato. sve od znanstvenika koji nakon sto desetljecima 24/7 kopao i istrazivao nije izgledao kao maneken milicevic koji malo putovao, malo ubijao, mnogo podvaljivao, malo svercao opijate, puno festao, te dijelio batama smjernice da opishu kako je pavelic svercao drogom, znaci kao laznjak, vec ovako:


jere jareb, najistaknutiji povjesnicar 20. stoljeca

ti si malo priglup, a?

Ne postoji opcija da reviziju povijesti završiš bez objašnjenja ko od VMRO preuzima opijum u vlaku u Zagrebu. Možeš nastaviti prditi o Milićeviću.

bato, mene ne zanima "revizija povijesti", bg-mitova, dokazivanje cega god idiotima kojima god. ocigledno je da demokracija nema alate s kojima moze efikasno izaci na kraj sa vojnicki ustrojenim boljsevizmom, fasistickim srpstvom, itd.
samo te zajebavam, pozdravio bih da je onaj pavelic svercao drogom kako ti pomislio. ako je vmro svercao, svaka cast, spomenik im podici.

naravno, ništa tebe ne zanima, samo zoveš, kumiš i moliš Batu da pogleda što si napiskaro. Nego da zaokružim što je tvoj problem. Pošto si vilin konjic da podsjetim da sam linkovao hrvatski članak s hrvatskog portala iz hrvatskog časopisa o švercu opijuma VMRO, i tamo piše da VMRO nosi opijum vlakom do Zagreba. Tu naprasno staje, ali zašto tu staje, zašto ne objasni autor šta se dešava s opijumom kad stigne u Zagreb, ko ga preuzima, gdje ide dalje itd

i onda mi sad bukvalno sinulo zašto ništa ne piše, zašto je to slijepa mrlja, naravno - zato što ste pičke.

da budem pošten, i Srbi su iste takve pičke. Da im sad kažeš da je Karađorđe vrlo izvjesno krijumčario hašiš, da je običan krimos švercer koji se obogatio i na srpskoj nesreći, siguran sam da bi zoskovali Srbi samo tako.

Dakle, sve stoji i pada na naprasnoj amneziji gdje ide opijum nakon vlaka u Zagrebu. Kako to? I aj nemoj kao vilin konjic okretati se u krug, ako nemaš objašnjenje puta opijuma od Zagreba dalje na zapad, mojne me zamaraš

a pa jesi li kupio knjigu ili kontaktirao sa pitanjem strucnog autora? covjek navodi poimenice nekoliko stotina krijumcara, mozda bi rekonstruirao zbivanja...

zato si ti tu da objasniš šta se dešava s opijumom u Zagrebu

meni je sve jasno, nije to to povijesti no matematike, sabiranja dva i dva

dr. ante pavelic - strahote zabluda - komunizam i boljsevizam u rusiji i svijetu
croatiaprojekt, zagreb, 2000., 287 stranica, tvrdi uvez sa ovitkom



ovaj vikend na citanje ide najbolje izdanje paveliceve analize boljsevizma. rad je izvorno objavljen na talijanskom 1938., pa na hrvatskom 1941. i 1974.
u izdanju iz 1974. jedno je poglavlje izostavljeno, a jedno dodano. ovo izdanje iz 2000. moglo bi se nazvati komentiranim, sadrzi odlican uvod pri kojem iznesena geneza djela, te nista ne izostavlja, plus, tu je i "pogovor" vinka nikolica (izvorno iz hrvatske revije).
strahote zabluda smatram jednom od najboljih i najpreciznijih analiza boljsevizma, marksistickog nauka i popratnih pojava, mehanizama i sa uzitkom cu procitati i ovo izdanje.

Quote from: Labudan on 12-12-2020, 00:19:35
Da im sad kažeš da je Karađorđe vrlo izvjesno krijumčario hašiš

izvor?

samo hipoteza... realno, znamo da jeste krijumčario robu, uskokovao, trgovao, a hašiš u to vrijeme nije bio neki bauk, stoga što ne pretpostaviti da je i to švercao

u dnevniku osobnog lijecnika kralja u nekoliko se prilika navodi da je kralj eksperimentirao sa drogama jer imao gliste kojih nije znao kako se rijesiti. bio je vrlo blizak opijatima kao konzument, a diplomate je, kako svijet kojeg oznacio svercerom drogom i prijetilo da padnu, vracao u jugu, prao i opet slao u sverc.

Hrvatsko-britanski istoričar piše upravo nešto čudesno. Nisam ništa posebno očekivao, čak je i uvod u knjigu pomalo šuntav al onda ulazi u priču koja je mnogo manje poznata i zapravo kao tiha voda ruši razne ideje koje imamo o našoj prošlosti. Nisam siguran da je čak i Frankopan ponekad svjestan kakve podatke daje, ali nevertheless su fascinantni.

Npr, pojma nisam imao da su u Pragu i Veneciji postojale tržnice robova, a pogotovo drugi grad ih je dovlačio sa Balkana, primarno Dalmacije. Npr, Frankopan tada govori da su hvatali prvenstveno pagane, što opet povlači za sobom da su Sloveni prihvatali hrišćanstvo da ne bi postali robovi, mada Frankopan ne povlači tu paralelu.

Ali i pored toga, kolko priče o spretnim i bogatim Česima, mnogo sposobnijim od južnih Slovena, a ono prodavali se robovi, najčešće skupljeni od vikinških Rusa, realno slovenskog porijekla sa istočne strane.

I tako dalje i tome slično, po meni izvrstan pogled na stvari, umjesto da se bavi kao duduk Evropom, Frankopan objašnjava kakvi su odnosi bili tamo gdje realno i jesu bili: Rim i Persija, Carigrad i Bagdad, čemu su zapravo hrišćanstvo i islam služili... Ukratko, priča o odnosima sa istokom na religijskom, trgovinskom pa i političkom planu.

Zapravo za sada u prvoj polovini knjige jedva i da se bavi Kinom iako naziv aludira na to. Čak se više bavi i Hazarima nego Kinezima i zapravo ponavlja faktografski ono što je Milorad Pavić pisao, kao da zapravo većina stvari i nije bila fikcija.

Frankopan ima i nastavak ove knjige, sad sam se zagrijao i za nabavljanje iste.

I, pošto Paganin u Pragu i Veneciji? Primiš veru, pa dobiješ pass za aerodrom?