ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

https://www.nedjelja.ba/hr/komentari/bogoslovlje-u-praksi/kakve-veze-ima-euforicno-pomirenje-hrvata-i-srba-s-darom-iz-jasenovca/19527

Sa strane srpske politike u zadnjih je stotinjak godina izrečeno toliko laži o drugim narodima da niti sami više ne znaju što je doista istina. Kako danas drugačije shvatiti tolike silne televizijske emisije u kojima se razgovara o zločinima Hrvata, Albanaca i Bošnjaka protiv nedužnoga srpskoga naroda, dok se vlastite zločine smatra obranom iz nužde, čak i znakom plemenitosti prema vlastitom narodu?

fra nije gledo film

QuoteGojko Rončević, koji je kao sedmogodišnjak tri meseca bio u Jastrebarskom, ispričao je svojevremeno za Politiku da je sestra Barta pre oslobođenja logora budakom ubila dvoje dece.

- Ustaški metod ubijanja dece od 3 do 10 godina ovako je izgledao. Pitali bi: Deco, ko želi da vidi mamu i tatu? ili Deco, ko hoće čokoladu?. Deca bi se javljala: Ja, ja, ja, ja. Onda bi ih sve poveli do jame i udarcem čekića u glavu ubacivali u nju - ispričao je Rončević.

https://www.alo.rs/vip/popkultura/u-filmu-je-bezdusna-casna-sestra-koja-uci-decu-ustaski-pozdrav-a-u-realnosti-glumica-izgleda-potpuno-drugacije-foto-video/388103/vest

Verovatno ste čuli narativ da je Lordanu Zafranoviću odbijena novčana pomoć da snimi film po scenariju Djeca Kozare a da je te daleke 1986. godine u komisiji koja je to odbila sedeo i Gaga Antoinijević. Biljana Srbljanović je sada izlistala sličnosti između scenarija Arsena Diklića za Djesu Kozare i Dare iz Jasenovca:

Nekad Rada, sad Dara. A meni je žao što nije Nada, pa da imamo poveznicu i sa Gejmanom preko "Nade u Paklu", a ne samo sa Lordanom. 

QuoteGojko Rončević, koji je kao sedmogodišnjak tri meseca bio u Jastrebarskom, ispričao je svojevremeno za Politiku da je sestra Barta pre oslobođenja logora budakom ubila dvoje dece.

- Ustaški metod ubijanja dece od 3 do 10 godina ovako je izgledao. Pitali bi: Deco, ko želi da vidi mamu i tatu? ili Deco, ko hoće čokoladu?. Deca bi se javljala: Ja, ja, ja, ja. Onda bi ih sve poveli do jame i udarcem čekića u glavu ubacivali u nju - ispričao je Rončević.

bez da ulazimo u nesto sto se zove valorizacija, prosto me zanima fenomenoloski: upita li se bilo tko zasto i gojko roncevic tokom tri mjeseca nije potvrdio zelju za roditeljima ili cokoladom, sve sa sedam (osam) godina? a mozemo zanemariti kad je svjedocanstvo nastalo, kao i da sadrzi klasicne elemente poput sestre barte sa budakom...

Upitaš li se ti s tom IQ peticom da to pričaju stotine preživjelih logoraša, pa ako misliš da oni lažu, ili da im familije lažu, zamisli samo da oni to pričaju o manjem broju ustaša.

Pokušaj to uglaviti u IQ5 ako ikako možeš, jer ovo glupanderisanje s insinuacijama da je neko stotine logoraša natjerao da lažu decenijama, samo da bi se oprale biografije par desetina ustaških koljača je brate padaš ispod IQ5.

Ovo ako je tačno što Srbljanovićka govori stvarno je maloumništvo prvog ranga i Antonijevića treba zatvoriti negdje.

ja sam procitao sva dostupna svjedocanstva ove prirode i nisam nasao ni jedno vjerodostojno, vecina predstavlja vrlo ociglednu konstrukciju, a mnoga su i vrlo bizarna (uvijek na isti nacin nemastovita, staljinisticka klasika).

sto ne znaci da tu nije bilo zlocina ili bi ndh bila nesto vise ili manje no dio osovinske sile. samo bi bilo lijepo da nas se sve skupa prestane silovati u mozak istim preglupim glupostima. pisi kako je bilo. casna sestra je, iako ti organski mrzis katolicku crkvu a sklon si podvalama i mastanju, sve bez skrupula, karitativna radnica, vrlo predana, nije znala ni kako izgleda budak.

pazi što sam se potreso što iqsubpetici nešto nije vjerodostojno, a iqsubpetica ne konta da okamova oštrica sugeriše da je nemoguće napraviti zavjeru tih razmjera

je li iqsubpetice, smatraš li ti recimo da u ovom trenutku postoji npr 1.000 Srba na Balkanu koji bi bez problema uradili Hrvatima isto što i ustaše u Jasenovcu?

jer ako misliš, kako si to ono nazvao - satanizam - što onda iqsubpetice ne bi mislio da postoji 1.000 Hrvata sposobna za isto?

Postoji 1.000 psihopata u svakom narodu, no treba prebacit iq preko pet da bi se skužilo

Nači, lik blokira drugog 35 godina da bi ukrao i režirao banalnu priču, film koji će za par nedelja svi zauvek zaboraviti? 


Ne znam, iz izjava poput ove deluje mi pametnije, kao neko ko razume kako stvari zaista stoje:

Quote- Mi moramo razumeti da se nikada neće dobiti razumna reakcija iz Hrvatske, čak ni iz intelektualnih krugova - izjavio je Antonijević.

https://www.alo.rs/vesti/drustvo/mogu-hrvati-da-se-bune-koliko-hoce-predrag-gaga-antonijevic-otkrio-zasto-u-dari-iz-jasenovca-nema-najbrutalnijih-scena-pa-odbrusio-kritikama-ustaskih-naslednika/388002/vest

bato, smatram da pripadamo jako razlicitim kulturnim krugovima, nacinu razmisljanja, stoljecima odvojeno formiranima, te da je vecina vase mitomanije i cjelokupnog opusa klasicna refleksija srpske kulture i modusa "sta bi bilo kad bi bilo i kako bi to bilo kod nas". to je preocigledno, vi uopce ne razumijete nista od realnih zbivnja i realnih zlocina, nemate osjecaj sta je vjerodostojno kad gradite mitomaniju.
koliko meni bizarna djeluje vasa stvarnost, toliko vama bizarno djeluje moja.

to bi imalo smisla da nisi subpetica

ali pričati meni da lažem u vezi masakra djedovih sestara od 17 i 18 godina je, jebiga - retardirano

poslije iskustva sa vasim epom, od narodnog pjesnistva, preko balkanskih ratova, pa sve do devedesetih i aktualnih akcija, ja vama (=srbima bez iznimke) ne vjerujem ni kad se predstavite. tocno tu pocinje moje preispitivanje, tako da: ne zamjeri.

subpetica ima pravo vjerovati, pa zar nije Sagita dokaz tvoje subpet slobode?

E, ta sloboda je najgora.
Moja tašta bi ga umlatila ovako matora, da ga čuje: Ona je kao klinka bežala pred ustašama u Velebit, a meni pričala šta je zatekla kad se kasnije vratila u selo, odnosno - tamo gde je pre  bilo selo...

bato, sagita je anomalija, bez da ulazim u motive. uglavnom, sta sam zelio reci: nista osobno, to sto ja tebi nista ne vjerujem nije osobno. mozda ti povremeno i ne lazes, ali to me ni ne zanima u moru lazi, manipulacija i podvala. bilo bi kao da trazim zrno zita u moru kukolja, vrlo naporno i zaludno.

Quote from: varvarin on 23-02-2021, 18:12:49
E, ta sloboda je najgora.
Moja tašta bi ga umlatila ovako matora, da ga čuje: Ona je kao klinka bežala pred ustašama u Velebit, a meni pričala šta je zatekla kad se kasnije vratila u selo, odnosno - tamo gde je pre  bilo selo...

bjezala su cijela sela i pred ustasama i pred cetnicima i pred partizanima. tvoja tasta je kreten ako nema vremenski, generacijski, kulturoloski i ideoloski odklon, isto tako moze umlatiti i tebe. imas veze sa zbivanjima tocno koliko i ja.

pa ja bih volio i ti meni da ne zamjeriš, jer stvarno iskreno mislim da si malouman, vjerovatno na nekoj njemačkoj ispomoći kakvu plaćaju ako subpet se rodi na njihovom teritoriju. Nadam se da shvataš da to nije ništa lično, nego onako procjenjujem kao neko ko jeste Mensa member da si logički obogaljen, bez ikakve ideje da te uvrijedim

no, pazi, ja bih ti zaista preporučio da čitaš srpsku narodnu poeziju, jer u njoj možeš vidjeti kako se Albanci ubijaju s leđa, ili kako Marko Kraljević siječe sise ženama i iživljava se, što bi se reklo, srpski ep nije uopšte samodopadan kao tvoj ustaški gdje niko mučki i grozno ne ubija i samo su drugi krivi. Pa eto, čitaj Smrt Muse Kesedžije, tu je upravo prikazano ubistvo albanskog viteza na pokvaren način.

Prosto, ti em si mentalno zaostao em lažeš u pogledu sopstvene upućenosti u srpsku povijest i kulturu. Opet, to nije uvreda, rekao bih samo par činjenica.

Quote from: džin tonik on 23-02-2021, 18:19:16

Quote from: varvarin on 23-02-2021, 18:12:49
E, ta sloboda je najgora.
Moja tašta bi ga umlatila ovako matora, da ga čuje: Ona je kao klinka bežala pred ustašama u Velebit, a meni pričala šta je zatekla kad se kasnije vratila u selo, odnosno - tamo gde je pre  bilo selo...

Moja tašta je videla šta je videla, pa da ti u ime otklona ja jebem mater umesto nje.

Quote from: Linʞᴉn on 23-02-2021, 17:55:20

Quote- Mi moramo razumeti da se nikada neće dobiti razumna reakcija iz Hrvatske, čak ni iz intelektualnih krugova - izjavio je Antonijević.

Quote from: varvarin on 23-02-2021, 18:23:59

Quote from: džin tonik on 23-02-2021, 18:19:16

Quote from: varvarin on 23-02-2021, 18:12:49
E, ta sloboda je najgora.
Moja tašta bi ga umlatila ovako matora, da ga čuje: Ona je kao klinka bežala pred ustašama u Velebit, a meni pričala šta je zatekla kad se kasnije vratila u selo, odnosno - tamo gde je pre  bilo selo...

Moja tašta je videla šta je videla, pa da ti u ime otklona ja jebem mater umesto nje.

a, cuj, pa jebem i ja tebi mater, varvarine. pojma nemam, u ime nekih drugih sela koja ne postoje u precepciji tvoje taste. ne da bi nas dvoje imali veze sa selima, ali kad se vec jebe, rado.

Ako si završio s kafom (jebanjem), lepo bi bilo da pokupiš to smeće što si izbacio kod komšije.

a sta ti sad glumis? drzis svijecu? jel' ti krivo, ljubomoran na varvarina ili mene?

Kao satanista i Katodik iz Alana Forda, dužnost mi je da se umešam! 

sve je vrlo jednostavno: ozbiljna komisija strucnjaka, forenzicara i povjesnicara bez politike, bez goldsteina i beogradskih pandana, otvoriti arhive, valorizirati svjedocanstva, ekshumirati zrtve, pokloniti se, snimati ozbiljne dokumentarne filmove da se ne ponovi, ne ove mutne huskacke sprdacine. huskacke medije staviti pod kaznenu odgovornost pri daljnjem koriscenju izvora.

i to za cijelo razdoblje od 1900. do 2000.

A kako ćete iskopati one leševe što su plutali Savom, genije?

Ok, za ove što su zakopani, dnk tehnologija danas dopušta veliku preciznost. Ali, realno, to može samo poslužiti da se još malo umanji broj zrtava, još malo minimalizuje zločin, još malo relativizuje, još malo poriče...

I onda, još tako jedno tristo godina gubljenja podataka, i ustanovite sa nekim novim Vučićem da zločina nije ni bilo... pa, to tvrdite od početka...

A što tako ne brojimo mrtve u Vukovaru, Srebrenici, na Kosovu, na taj vaš način? Svake godine sve manje, umesto sve više... 30 godina snimate filmove, i snimali bi ste bez blama još 45 godina, nema veze što je ovo sa Jasenovcom 75 godina kasnije, kad će biti i filmova o Vukovaru, Srebrenici, Kosovu 75 godina kasnije...

I, znaš šta, sad kad sam ti se predstavio kao Katodik, mada sam ja više Klodovik, možeš početi svoje cenjeno preispitivanje s mojom nogom u dupetu... 

puno zujis, malo mlijeka dajes. katodik, klodovik, muha zunzara, nebitno.

Jesi pokupio smeće?

https://www.youtube.com/watch?v=KzMNM4E58zY&t=5053

T. Ražnjević: Dara iz Jasenovca: u službi Vučićeve gebelsovštine za neke buduće ,,trijumfe volje"

QuoteSrpski nacionalni pathos pretočen filmsku sliku

Film Predraga Gage Antonijevića ,,Dara iz Jasenovca" je 20. veljače ove godine, u svom kratkom, ali burnom životu, zakoračio u svoju pučko-vulgarnu, iliti ,,narodnu" fazu, napuštajući relativno neuspješan dosadašnji život obilježen pokušajem poboja u uži krug kandidata za nagradu američke filmske akademije, Oscar. Premijerom na državnom RTS-u je ušao u kućanstva, među obitelji zavaljene u naslonjače i krevete, i kao primjeren snuff-horror za miran obiteljski vikend na dva je sata zaokupio pažnju gotovo cijele Srbije ostavljajući mnoge, prema njihovom vlastitom priznanju, u šoku, plaču, izbezumljenosti, nevjerici i bijesu. Rekli bismo, nakon lutanja po Amerikama i ,,rušenja rekorda po njujorškim kinodvoranama" došao je na svoje, gdje mu je uostalom i bilo predviđeno mjesto na kojem će ostvariti svoj puni potencijal, po zamisli dueta Antonijević-Drakulić i njihovih financijera, tj. političkih gremija iz pozadine. Logično je, stoga, da su se istu večer uslijed erupcije gnjeva i osvetničke pravde užarile društvene mreže u Srbiji, ali i u susjedstvu obuhvaćenom metafizičkom novotvorinom ,,Srpskim Svetom". Zahvaljujući blagodatima internetske ere svatko onaj koji o Jasenovcu od malih nogu ,, zna sve i sve mu je jasno" imao je potrebu javno deklarirati svoje viđenje filma, pa su se tako, avaj, javili i ustaškim zločinima šokiran Arkanov sin, kao i nadaleko poznat inventarni objekt iz studija Milomira Marića, Vojislav Šešelj, kojemu je film bio suviše blag prema ustašama.

,,Svjetska televizijska premijera" na nacionalnom RTS-1

Iz same činjenice da je premijera na RTS-u u mainstream srbijanskim medijima predstavljena kao ,,svjetska televizijska premijera" jasno se iščitavaju granice tog ,,svijeta" u kojemu je ,,Dara iz Jasenovca" trebala zaživjeti. One su, logično, omeđene granicama gledateljstva srpske državne televizije. Dakle, taj svijet nije ni Los Angeles, ni Cannes, ni Venecija, nisu to antropomorfni kipići ni zlatni lavovi, već isključivo nacionalni korpus kojemu je propagandni servis Aleksandra Vučića trebao servirati još jedan od plodova njegove samozvane nacionalno-prosvjetiteljske politike. U tom smislu, sva ona pompa oko kandidature za Oscara nije bila ništa drugo doli bučan i nadmen marketing na velika vrata. Čak i loša kritika kakva se tih dana promaljala virtualnim prostorom, pa pristizala i sa uglednih adresa iz svijeta filmske kritike, poslužila je kao itekako korisna reklama koja će pobuditi interes javnosti i mobilizirati potencijalne konzumente tog uratka. Film je svoju funkciju ispunio. Premijeru je u Srbiji pratilo preko 2,5 milijuna gledatelja, s gledanošću od preko 50%. Ulog koji je srpska vlada dala redatelju Antonijeviću isplatio se u samo jednom danu, a plodove tog stabla će Vučić brati tjednima koji dolaze, ako ne i mjesecima, sudeći po količini energije koju je film oslobodio i istresao po internetu.

Ući u klasičnu analizu filma i podvrgnuti ga kritičkom aparatu je u neku ruku suvišno i besmisleno, jer efekt takve raščlambe neće pogoditi metu, s obzirom na činjenicu da ,,Dara" ekranizira temu koja je u srpskom društvu kroz nekoliko generacija egzaltirana na pijedestal dogme, i u ovih 70-ak godina je poprimila pseudo-religijske značajke, promećući se u općenacionalni kult kakav je za Rimskog Carstva, primjerice, bio sadržan u carskom kultu gdje je pokazivanje svoje osobne sljedbeničke volje ujedno značilo i legitimiranje vlastite lojalnosti državi. Kao takav, mit o Jasenovcu treba biti apsolutno istinit, neupitan i neporeciv, pri čemu će svatko tko se u Srbiji javno, čak i sa apolitičnih pozicija, zauzme za odbacivanje narativa o 700 000 ubijenih Srba, biti okarakteriziran izdajnikom i stavljen pred linč. Dakle, tražiti činjeničnu utemeljenost krvavih prizora iz ,,Dare" i tragati za omaškama u filmu bi u očima pravovjerne srpske javnosti bilo jednako smisleno kao propitivati činjeničnu utemeljenost npr. biblijskog prolaska Mojsija kroz razmaknuto Crveno more ili diskutirati o zbiljskoj izvedivosti razgovora s gorućim grmom. Stoga sve kritike koje se obrušavaju na kvalitetu glume, očajnu i vrlo površnu karakterizaciju likova primjereniju Ejzenštajnovom agitpropu, manjkavosti scenarija i razrade fabule, u potpunosti ,,promašuju ceo fudbal" i film percipiraju na način kako ga ciljani krajnji konzument neće nikada doživjeti – kao autorsko umjetničko djelo bez ,,višeg cilja" i lišeno nadahnuća koje proizlazi iz njegove ,,misije". Sve ono filmsko u ,,Dari iz Jasenovca" je tek u službi medija, tj. prenositelja poruke i osnažitelja emocionalne zasićenosti te poruke. Prije svega ona je materijaliziranje postojećeg kulta, čiji su elementi skovani u radionicama komunističkog agitpropa kasnih 1940-ih godina; pretakanje jednog od temeljnih uporišta srpskog nacionalnog pathosa u najmoćniji propagandni alat suvremenog doba – u pokretnu filmsku sliku.

Anti-hrvatska propaganda kao prikriveni meritum projekta

Stvaratelji filma, kao i njihovi politički sponzori iz državnog vrha, odbijaju ,,Daru" okarakterizirati anti-hrvatskim, kao što decidirano odbijaju svaku primisao o generalizaciji. To argumentiraju vrlo smiješnim trik-argumentima u smislu da na samom početku radnje protagonistici Dari pomaže jedna Hrvatica – pa film, naravski, nikako ne može biti antihrvatski. Vrlo jeftino obrazloženje. Međutim, suštinsku antihrvatsku notu odaje jedan tragikomično ubačeni element, koji filmu nikako ne pripada ni povijesno, vremenski ni prostorno, i koji je kao uljez između redaka u potpunosti zalutao u priču. Riječ je o sceni gdje filmski Maks Luburić, upravitelj logora, pred dječacima, tj. interniranom srpskom djecom obučenom u ustaške uniforme, iznosi govor o ,,hrvatskoj državi" koju će oni graditi za budućnost i za koju se valja brinuti kako će ona izgledati 2000. godine, kada budu pokojni oni koji ju danas grade (misli se na 1942. godinu). No, riječ je o blago izmijenjenom Luburićevom govoru o HNO-u iz njegovih kasnih emigrantskih dana, iz 1968., koji je dostupan i na Youtube servisu, a kojega je Gaga u bregovićevskom stilu ,,posudio" i iz 1968. presadio u 1942. na način da se gledatelju šalje suptilna politička poruka kako ta ,,buduća hrvatska država" iz ,,dvijetisućitih" ima svoj temelj u Luburićevoj viziji začetoj u Jasenovcu i u svemu onome što se, prema Gaginoj kvazi-povijesnoj interpretaciji, događalo u logoru a ogriješilo se o načela humanosti, čovjekoljublja i pravednosti, što i sam gledatelj vidi, jer ,,fotos ne ume da laže". U tom pogledu nedvosmislena je autorova namjera da se usađivanjem tog kontekstualno nepripadajućeg fragmenta sama ideja hrvatske države kriminalizira, oblati i demonizira i da se filmom odašilje poruka kako ta Luburićeva ,,hrvatska država" nema moralnih uporišta niti pravo opstanka u civiliziranom krugu Ujedinjenih nacija. Jasenovac je tek taj najradikalniji primjer, Ahilova peta hrvatske povijesti, u kojoj se takvi prodori i obračuni sa sadašnjošću preko leđa prošlosti mogu najlakše ostvariti. Uostalom, i na međunarodnoj pozornici, kao i na hrvatskoj sceni, rijetko će se čuti kako netko tko drži do svoje reputacije dovodi u pitanje sami sadržaj filma i faktografsku utemeljenost fabule, ako fabula u ovom Gaginom kolažu sličica uopće postoji. Uglavnom će to biti distanciranja u rukavicama, da li to baš treba snimati sada, zaslužuje li Jasenovac takvo propagandno silovanje, i čemu takve eksplicitnosti u današnje vrijeme. Dekonstrukcija elemenata fantastičnosti prisutnih u ovom zbrda-zdola nabacanom uratku, jasno, simptom je ustaštva, fašizma, kako god. A što drugo.

Štoviše, anti-hrvatsku (a ne anti-ustašku) paradigmu u pozadini filma demonstrirao je dan poslije premijere sam Gaga Antonijević izjavom kako ima namjeru snimiti još jedan film o stradanju Srba 1990-ih i u Oluji, kojim će se primjereno ,,zatvoriti krug" srpske kalvarije u Hrvatskoj, započet s Jasenovcem. U tom grmu leži zec kada pokušamo prokljuviti zašto je dotični odabrao baš sekvencu govora u kojoj Luburić lamentira o hrvatskoj državi 2000-ih godina. Štoviše, uz film, najavljuje se mini-serija u kojoj će se prikaz stoljetnog stradanja Srba proširiti pa će valjda biti mjesta za cjelovito predočiti svijetu i gradu onaj legendarni topos o ,,57 načina ubijanja Srba u Jasenovcu" na kojemu u posljednje vrijeme parazitira Gideon Greif, dežurni ,,židovski znanstvenik" u službi aktualne post-šešeljevske vlasti. Kakve su izravne poveznice Oluje i Jasenovca, valjda samo Gaga zna. I njegov sponzor Aleksandar Vučić, prema čijoj sugestiji je i snimljen film, ako mu je za vjerovati. ,,Dara" je dakle dio šireg kolaža, prva karika u lancu, kojim se kao svojevrsnim dokumentom o jednom naraštaju treba ispričati priča za one koji tek dolaze, a zapravo propagandistički u filmsko-igranom smislu za sva vremena ovjekovječiti onaj, u srpskom društvu općeprihvaćen, diskurs o stoljetnom nestajanju Srba iz Hrvatske od 1910-ih do 2000-ih – nestalih, kako politička propaganda tvrdi, pod preseljavanjima, izgonima, ubojstvima i genocidom. Gledajući plimu reakcija kakve je film izazvao na društvenim mrežama (Facebook, Twitter, razni forum i dr.), izuzetno ispunjenu pogromaškom atmosferu prema Hrvatima i hrvatskom identitetu, sumnjamo da značaj leži u pukom umjetničkom osvrtu na svršeni povijesni trenutak, već da on ima i puno konkretniju pragmatičnu svrhu za nadolazeća vremena.

Da su posljedice emitiranja filma svakako anti-hrvatske, svjedočili smo već u nedjeljnim podnevnim satima, kada su se grupe huligana pokušale okupiti ispred hrvatskog veleposlanstva u Beogradu. Eskalacija je spriječena intervencijom policije, srećom. Imajući takve scene pred očima, teško se oteti zapisima iz dijaboličnog uma velikog maga propagande, Josepha Goebbelsa, i njegovim riječima: Nema smisla trošiti vrijeme na konvertiranje intelektualaca. Intelektualce nikad nećete razuvjeriti u njihovim uvjerenjima, a oni će svejedno uvijek na kraju popustiti pred jačim, pred ,,čovjekom s ulice". Stoga, argumenti moraju biti sirovi, jasni, siloviti i apelirati na emocije i instinkte, nikada na intelekt. Istina je, na koncu, nevažna i u potpunosti subordinirana taktici i psihologiji". Pokretanje uličarskog gnjeva kroz manipuliranje emocijama kolektiva, uz ignoriranje istine i historiografskih dosega o Jasenovcu i Kozari, upravo je taj krajnji efekt koji stoji u pozadini namjera onih koji su producirali i distribuirali ,,Daru". Goebbelsova načela, očito, vrijede i za neka druga vremena i neke druge obmanjivače javnosti.

Opasno eksperimentiranje društvom kroz puzajuću nacifikaciju

Kad bismo se upustili u raščlanjivanje razloga zbog kojih bi Vučićev režim poticao ovakve akrobacije s opasnim eksperimentiranjem oko povijesnih tereta i trauma, najlakše bi bilo ustvrditi kako svrha ,,Dare" zasigurno leži u potrebi da se zbog predstojećeg rješavanja kosovskog pitanja svi oni eventualni izboji gorčine i frustracija kanaliziraju što dalje od državnog vrha, pa su kao distrakcija zgodno poslužili ,,dudekasti" Hrvati i podsjećanje na ,,nenaplaćene račune" s njima. Umjesto ,,Vučića izdajnika" da se govori o ,,Vučiću srpskoj majci". Međutim, Vučićev model upravljanja društvom i državom nadilazi tu vrstu jednokratne pragme, tehnokratske primjene konkretnih rješenja na konkretne slučajeve, i ništa u njemu nije moguće sagledavati izolirano, bez šire ideološke agende. A naročito ne one probleme koji se tiču masovno-orijentirane kulturne politike. Ono je sveobuhvatnije, puno hermetičnije, u određenoj mjeri i krajnje autokratsko, i zalazi u sferu koju bismo bez puno dileme mogli nazvati puzajućom nacifikacijom srpskog društva.

Obrasci nacifikacije društva u Srbiji idu nesmetanim tokom već cijelo desetljeće, a od vanjskih pritisaka štiti ih jedino paravan nominalnog europejstva kojega državna politika personificirana u Vučiću vješto koristi u trenucima kada Europi šalje poruke: izgubite li mene, dobit ćete još gore i radikalnije. Pa za te potrebe paradira Šešeljem, Bokanom, Srpskim Zavetnicima, Kapetanom Draganom, Dverima, Levijatanima, Srbskom časti i inima. Takav društveni kontekst oblikovan je u međudjelovanju niza čimbenika, ne traje od jučer. Nepostojanjem oporbe u političkom životu Srbije ostvarena je potpuna politička dominacija Vučićevog SNS-a u svim segmentima državne vlasti, a parlament gotovo sveden na farsu. Na djelu je poticanje kulta vođe kao izraz sinergije egomanskog psiho-političkog profila Aleksandra Vučića i kancerogenih efekata u poltronskoj stranačko-kadrovskoj post-komunističkoj ,,izgradnji institucija" u ,,zarobljenoj državi". To je izrazito olakšano u okolnostima postojeće režimske kontrole medija, dugotrajne tabloidizacije medijske scene i poticanjem gotovo endemske idiokracije kako bi se srpsko društvo što bezbolnije isključilo iz europskih kulturno-civilizacijskih tokova i eutanazirala građanska svijest, ukoliko je još ima u osjetnoj mjeri. Sve je popraćeno odmicanjem od EU standarda i potpunim zastojem na putu prema eurointegracijama, na što upozoravaju umjereniji srpski intelektualci poput Milana St. Protića u nedavnom intervjuu za ,,Danas". Duh nacifikacije ne dižu toliko podbačaji u institucionalnoj izgradnji, koliko normalizacija iracionalnoga, naci-mističnoga, ,,nebeskoga" i uzgajanje arhaičnih plemenskih instikata, poglavito sjećanja na grijehe susjeda i razna otvorena ili uvijena zavjetovanja na osvete. U srpskom javnom životu vrlo su zastupljene razne ekstremističke skupine i organizacije, mnoge s filonacističkim predznakom, čije javne manifestacije u smislu ideološke podloge i masovnosti zaista nemaju pandana u zemljama iz okruženja. Popularizacija pseudo-znanstvenih ideoloških sustava, poput ideologije srpske autohtonosti i predstavljanja Srbije kao baštinika prve europske civilizacije, nisu samo cirkusiranje pojedinaca na njihovu osobnu sramotu, već i opasni trendovi koji imaju ogromnu publiku i vrlo lako u kriznim vremenima skreću u biologističke i socijalno-darvinističke stranputice ,,krvi i tla". Nakon podbačaja 1990-ih pan-srpstvo je koncipirano u ,,Srpskom svetu", zamišljenoj ,,duhovnoj zajednici" koja na političko-propagandnoj razini objedinjuje Srbima naseljene prostore u nekoliko država. Ni to ne bi privlačilo pažnju, da nije popularizirano kroz izravni angažman državnog vrha i da izravno ne korespondira sa prastarom retorikom o ugroženim Srbima izvan Srbije. Eto zbog čega nacifikacija. S obzirom na svježa sjećanja i nedavna povijesna iskustva, takva ,,okupljanja" nedvojbeno predstavljaju izazov regionalnoj stabilnosti, osobito u kontekstu militarizacije, propagiranja naoružavanja Srbije i strateškog koketiranja s glavnim konkurentskim sustavima NATO saveza. Imajući u vidu sve to, i niz drugih ovdje neuvrštenih čimbenika, bez puno dileme se ,,Daru iz Jasenovca" može okarakterizirati neodgovornim i riskantnim produktom modernog oblika goebelsovštine, uz svo dužno poštovanje apolitičkim i nepolitičkim akterima koji su sudjelovali u izradi tog filma, a svoj angažman percipirali kao doprinos svjedočenju istine, makar i na pomalo morbidan način. No nije se samo jednom pokazalo da su staze do pakla popločane dobrim namjerama.

Psihopatologija filma i Židovima neshvatljivo obožavanje sadizma

Jasenovac svakako zaslužuje znanstvenu obradu, a tek potom eventualno ekraniziranje u igranoj filmskoj formi. U tom pogledu on može biti i područje dijaloga dviju strana. Međutim stupanj politizacije i instrumentalizacije koja traje desetljećima, i koja se iznova očituje u perpetuiranju manipulacija ispletenih oko tog logora, onemogućava nam konkretne korake. I na koncu, svatko govori svoje, pri čemu nitko nikoga ne sluša. Problem sa spuštanjem jasenovačkog mita na racionalne noge je nadasve u strukturama dugog trajanja. U srpskom društvu one su oblikovale specifičan mentalni okvir koji u određenim aspektima i situacijama pokazuje znakove kolektivne psihopatologije, kako je to onomad na zanimljiv psiho-historiografski način elaborirao dr. Ivo Rendić Miočević u knjizi ,,Zlo velike jetre – povijest i nepovijest Crnogoraca, Hrvata, Muslimana i Srba". Kada se mučenički imaginarij nacionalnog srpstva transgeneracijski gradi na iracionalnostima, viktimizaciji, postavkama kulta, odgajanjem na brutalnostima, morbidnostima i sadističkim prikazima, na demonizaciji drugoga, i vječnom podsjećanju na ,,posvećenje kroz osvećenje", iz tih misaonih obrazaca proizlazi ono što je filmski kritičar iz uglednog američkog časopisa ,,Variety", Jay Weissberg, zapazio i u slučaju ,,Dare": obožavanje sadizma. Poznavatelj Holokausta i židovskog stradanja u logorima zasigurno ima što reći o kulturi sjećanja, i vrijednostima koje ona treba promicati u suvremenom svijetu, ali proniknuti u mentalnu arhitekturu ,,Dare" nije ni pokušavao. Zbog odbojnosti, bizarnosti, ali i perfidnosti kreatora filma za čiju umjetničku notu ima samo riječi osude, prosuđujući ispravno kako se radi o instrumentalizaciji nasilja u ,,nativističke" revanšističke svrhe. ,,Obožavanje sadizma" u formi polaganja zavjeta za buduće generacije prati, nažalost, srpsku mitologiju još od vremena Turaka, kada su priče i prikazi turskih barbarstva činili kostur koji je svetosavsku zajednicu držao na okupu, a skupa s tim i vjeru u oslobođenje od turske hegemonije. Ono je prisutno kroz čitavu modernu povijest, ponekad zadobivalo i zastrašujuće apsurdan oblik i izraz, a za Miloševićeva vladavine biti će osuvremenjeno kroz televizijsku sliku i dobit će dinamičnu vizualnu dimenziju, kako je to elaborirao francuski profesor novinarstva Renaud de la Brosse u izvješću Haagu, naslovljenom ,,Politička propaganda i projekt Svi Srbi u jednoj državi – posljedice instrumentalizacije medija za ultranacionalističke svrhe". Miloševićeva propaganda, naime, bila je prepuna sadizma i morbidnosti, priča poput onih o pobijenoj srpskoj djeci u Vukovaru ili o hranjenju lavova lešinama Srba u sarajevskom zoološkom vrtu. Obilovala je "dokazima" o jezivom nasilju nad srpskim življem, ,,svjedočanstvima" izbjeglih i postradalih, u kojima je spremno sudjelovalo i svećenstvo pristajući na angažman u beskrupuloznim morbidnostima, poput slučaja gdje je stanoviti otac Filaret iz zemunskog manastira govorio o ubojstvu ,,malog Ilije" u Hrvatskoj, držeći na stolu ljudsku lubanju i govoreći da je to jedino što je majci ostalo od njezina sina: ,,Na rođendan, 2. avgusta ove godine. Majka je trčala za njima da barem mrtvo joj dijete daju. Nisu joj dali dijete, odnijeli su ga i poslije su ga spalili. Od toga svega je ostala samo lobanja. Ne bi ni tu lobanju našla da jedna žena druga, koja je - ovako - rimokatolkinja, ali koliko-toliko je imala u sebi nekog ljudskog osjećanja i kazala 'Ja znam gdje su vam spalili dijete, ja ću vam kazati gdje je njezin grob, od djeteta.' I otišla je tamo i od svega toga što je moglo da se nađe, nađena je ova lobanja." Filaretove riječi iz 1991. kao da su jučer izašle iz usta Gage Antonijevića ili kao da se radi o dijelu scenarija filma gdje ipak ,,kakva-takva rimokatolkinja" pomaže maloj Dari.

To nam pokazuje koliko je ,,Dara" zapravo dio puno šireg diskursa s dubokim korijenima, šire predodžbe, gotovo kao ,,narodna predaja" a ne nečije autorsko djelo. Tako i u Gaginom filmu imamo prisutan gotovo svaki topos i motiv kojega pronalazimo u literaturi o Jasenovcu i Kozari koja je publicirana u Srbiji od vremena komunističkog obračuna s ,,klerofašizmom" kroz ,,Magnum Crimen" Viktora Novaka do posljednjih publikacija o Stepincu i Paveliću, iz pera notornog radikala Nikole Žutića, iz 2017. godine. Tu su i famozni srbosjek, usmrćivanja djece plinom, nabijanja na bajunete, ubojstva interniraca iz zabave i u ,,igrama", ustaška cjelovečernja natjecanja u klanju, bestijalnost krvopije Luburića, ,,fra Sotona" Majstorović-Filipović s neizostavnom krunicom u rukama, hladnokrvnost časnih sestara s ,,voštanim pogledom" bez trunke emocija, ,,koji odaje predumišljaj" kako bi rekao blagopokojni Balašević. Sve to je zbijeno u dva sata filma i odigrava se pred očima nove nacionalne junakinje, male Dare. Na koncu, razumljivo je što gospodin Walestein, odgojen i odrastao daleko od naših ,,velikih jetara", narcizama malih razlika, ratnih neprilika, transgeneracijskih mržnji, mitova i poviješću opterećene svakodnevice, nije mogao shvatiti i razumjeti odakle ta bizarna potreba opijanja publike sadizmom – ali svakako frustrirajuće je i izaziva nervozu da to dandanas ne mogu ili ne žele shvatiti mnogi hrvatski ,,javni radnici", kolumnisti, televizijski voditelji, filmski kritičari, novinari i intelektualci, i da pomalo naivno ,,Dari" pristupaju tek kao jednome u nizu filmova.

Tomislav Ražnjević

prva ozbiljna recenzija u moru "drustveno-politickog" rada raznih agentura od pavicica, preko jovica, do itd., solidno precizna; kao da pisao pandan mehi, tek ozbiljno sadrzajna.

Sjajan tekst, da se prisetimo Jasenovačkih žrtava i šta su hrvati (ne svi, samo oni gluplji, zvani ustaše) radili:

QuoteGojka Rončevića i danas progone jezive scene iz logora: Tamo su živi zavideli mrtvima


Film "Dara iz Jasenovca" nije mogao da dočara strahote koje su ljudi preživljavali u logorima, kaže Gojko Rončević koji je imao samo osam godina kada su ga odveli u logor Jastrebarsko. U logorima je izgubio roditelje, dva brata i sestru.

Nakon emitovanja filma "Dara iz Jasenovca" kaže da je stvarnost bila zapravo mnogo gora nego što je prikazano na filmskom platnu.

– Film ipak nije mogao da dočara sve strahote koje su se događale u logoru. Bilo je 57 načina ubijanja, to je jedinstven slučaj u svetu, kao i sam logor što je bio. Malih Jasenovaca bilo je na hiljade na prostoru NDH. Imao sam sreću da budem odabran u grupu dečaka koje je trebalo vaspitati u ustaškom duhu i tako sam preživeo. Doživeo sam oslobođenje, kada su došli partizani 26. avgusta 1942. godine. Posle oslobođenja, došao sam u Beograd. Sedamdeset godina je skrivana istina o genocidu nad Jevrejima, Romima i Srbima na teritoriji NDH, a to je radila komunistička partija – priča Rončević.

Rončević je celu porodicu izgubio u ratu, a užase nikada nije zaboravio.

– Tamo su živi zavideli mrtvima, toliki stepen okrutnosti je bio primenjen, klanje, ubijanje. Mog oca su zaklali, a majku ubili, ubili su mi braću od tri i devet godina, sestru od 13 godina. Imao sam još jednog brata, kojeg su jurili da zakolju, ali je srećom samo ranjen i preživeo je. Sve vreme rata sam sanjao klanja. Na brojnim lokacijama su bili počinjeni strašni zločini, ljudi su bacani u jame i bunare. Okrutnosti nikad kraja nije bilo. FIlm je bleda slika pravog stanja, oni su uživali u masakriranju, ubijanju maljem – ispričao je Rončević.


On kaže da, iako nije bilo ubijanja, deca su svakodnevno umirala u Jatrebarskom.

– U logoru gde sam ja bio nisu ubijali decu, ali je svakog dana umiralo 10-12 dece. To nisu bile bolnice, već barake, pod sa malo ili nimalo slame gde su bila ženska deca od jedne do 14 godina. Ako je previše dece u bolnici, onda su ih stavljali u prostor ograđen žicom ispred – bolna su Rončevićeva sećanja.

Rončević je istakao da je veoma važno govoriti o ovim događajima, jer je istina skrivana 70 godina, piše Kurir.

Film "Dara iz Jasenovca" digao je Srbiju na noge i podsetio na stravične događaje iz naše istorije. Delo Predraga Gage Antonijevića zaustavio je zub prošlosti u nastojanju da pojede sećanje na monstruozne zločine.

https://luftika.rs/dete-logor-jasenovac-jastrebarsko/

https://www.nedjelja.ba/hr/nek-se-zna/je-li-porfirije-franjina-veza-za-beograd/19550

Ma koliko zapravo očekivano, imenovanje novoga patrijarha Srpske Pravoslavne Crkve i dalje izaziva pozornost. Poglavito nakon što je i Vatikan procijenio kako, poslije Porfirijeva ustoličenja, i pohod Svetog Oca Beogradu nije više tako daleko. Hrvatski tisak tako citira vatikanisticu lista Messaggero Francu Giansoldati koja drži kako je baš bivši mitropolit zagrebačko-ljubljanski ta (nova) nada da će konačno ovaj Papa uspjeti ono što su željeli i njegovi predšasnici Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Slijedom čega je nužno podsjećanje na dosadašnja nastojanja papa da se probiju do Beograda.


a žrtva je naravno stepinčeva svetost

šta jedan biskup iz argentine zna o pravoslavlju i islamu???

Papa Franjo jedini Njofra da valja!

Čini se da su optužbe vezano za plagijat tačne, ili barem, da potiču od samog Zafranovića.


Nisam neki fan "Okupacije u 26 slika", reprizirao sam scenu u autobusu posle gledanja Dare, i nije na mene ostavila podjednako velik utisak kao kad sam bio klinac. Klanje kao klanje. Plus, dosta naivno urađeno, efekti (npr, kad Radetu Markoviću leti glava) su prevaziđeni.

S druge strane, Zafranofić jeste veliki car što i dalje hoće da realizuje taj film i što ga posmatra kao svojevsnu molbu za oproštaj za ustaške zločine. Eto da ima neko pametan i normalan. 

QuoteZafranović: Ne odustajem od ,,Dece sa Kozare", odgovor za ,,Daru" daće pravnici

Da li i koliko film "Dara iz Jasenovca" ima sličnosti sa scenarijom Arsena Diklića "Deca sa Kozare" na to pitanje će odgovoriti pravnici u Srbiji, Americi i svim zemljama, gde taj film bude prikazan, rekao je reditelj Lordan Zafranović. On je naveo da bez obzira na sve, ne odustaje od snimanja i da mu je želja da "filmom udari na zlo, ali i da pronađe ljudskost u kojoj čovek jedan drugom daje ruku za budućnost". 

Zafranović je u jutarnjem programu "Probudi se" na TV Nova S rekao da mu je facinantno da postoji takva podudarnost između scenarija Arsena Diklića po kom on već godinama sprema film i ostvarenja Predraga Antonijevića.

"Fascinantno je kakvom je brzinom to napravljeno i dovelo nas sve pred gotov čin. Iznenađeni smo i zaprepašćeni da je neko uzeo gotovo iste likove, istu temu, ista mesta i teritorije gde se dešava, isto vreme kada se film dešava. Fasicnirani smo bili da je to sve moguće u tako kratko vreme", naveo je Zafranović, prenosi Nova.rs.

Ukoliko se na sudu dokaže da je Antonijevićev film preuzeo delove iz Diklićevog scenarija, Zafranović očekuje da Diklićeva porodica i on kao saradnik na scenariju dobiju odšetu.

"Mi ne odustajemo, radimo svoj posao. Moguće je da se snimi više filmova o istoj temi, ali je fascinanatan način na koji je to napravljeno u poslednje dve godine. Meni niko ne može uzeti ništa, jer mi želimo da napravimo film koji će biti prepoznat u celom svetu i koji će da ispoštuje talenat velikog Arsena Diklića", istakao je Zafranović.

Govoreći o svojim dugogodišnjim nastojanima da snimi ovaj film, Zafranović je rekao da je uvek bilo problema sa finansiranjem tog projekta. Pripremao ga je još pre poslednjeg rata, ali su onda dešavanja u bivšoj Jugoslaviji sve zaustavila.

Posle je, kako navodi, priču aktuelizovao sa novim talasom izbeglica i načinom na koji rat generalno utiče na decu.

,,Zaustavljen sam tada brutalno na tim natječajima za finansiranje, u kojima je učestvovao i autor "Dare", koji je odbio moje scenarije. To je jedan interesantan lik koji je došao iz Amerike, kao spasilac. Znate kada su pape, carevi i bogati ljudi hteli da rade velike umetničke stvari, uzimali su telentovane ljude. Srpski film je veliki i ima velike talente i nije mi jasno zašto neko od njih nije angažovan, neki veliki talenat iz Srbije, da uradi taj film", istakao je Zafranović.

On je naveo da mu je drago što će u njegovom filmu sa delom sredstava kao kooproducent učestvovati i Srbija i dodao da trenutno traži kooproducenta u Hrvatskoj.

,,Tražimo kooproducente jer mislim da Hrvatskoj potreban ovakav film i da je to način da Hrvatska sa sebe skine tu senu ustaštva. To mora da bude cela istina i jedna vrsta molbe za oproštaj za ta ustaška nedela. Pravo pitanje kako će reagovati Hrvatska i da ne bi trebalo da propusti ovaj voz", zaključio je Zafanović.

https://rs.n1info.com/kultura/lordan-zafranovic-o-filmu-dara-iz-jasenovca/

Quote from: Black swan on 24-02-2021, 14:05:13
šta jedan biskup iz argentine zna o pravoslavlju i islamu???

vuku svetosavski satanisti staru senilnu budaletinu za nos da drnda neki hail satan u katolickom tisku, a mame ga kao klasicna kurva:
jos dva eseja i pozvat cemo te u posjetu, samo jos dva eseja, bit ce i splavova, a cuj, ako dodas i red casnih sa maljom, ajoj, dobit ces i cudo, ne, ne mozemo ti reci sta, iznenadjenje, ali bas velika stvar... i tako dok ne gegne, pa u obradu sljedeceg na novim temeljima koje senilna opsjednuta budaletina ostavi u nasljedje.

Zosko u stvari precjenjuje Srbe, smatra ih pametnijim i sposobnim. Interesantno.

nemam ja tu sta smatrati, slusam papu, produhovljenog.
znas kako je jednom izjavio:

"moramo se cuvati vraga! satan, to nije neka mutna, nejasna pojava, vec osoba: ako pristanemo na komunikaciju, izgubljeni smo! inteligentniji je od nas, zavrtit ce nam mozgom."

nedugo poslije komunikacije sa bg-om se obratio nepoznatom novinaru (skraceno):

"vi ste hrvat?"
"da, jesam."
"mislim da sam osjetio, osjetio, miris hrvatske... miris hrvatske..."

proradili zivotinjski instinkti cim usao u dodir sa srbima, ali niste vi krivi, takva priroda stvari.

Zosko, operi zube.

Još samo da Mamić prizna da je s Porfirijem pevao četničke pesme i sve sam video:

https://www.srbijadanas.com/sport/fudbal/gledam-dnevnik-i-zove-me-porfirije-zdravko-mamic-ispricao-kako-je-sa-partijarhom-zabavljao-uz-2021-02-24

Quote from: Labudan on 24-02-2021, 16:37:24
Zosko, operi zube.

to moras preporuciti porfiriju poslije proslave srpskog bozica u sheratonu, kad pri lomljenju kruha doturili bandicu novcic...
poslije tako obilne gozbe bi svakako trebalo oprati zube.

Bandić je stari Crnogorac.

Ako ste mislili - prevarili ste se

Quote(...)
"Ne ulazeći u artističke argumente, mislim da je važno i da je velika stvar da je filmskim šapatom progovoreno o nečemu što je bilo prekriveno maglom zaborava", kaže patrijarh Porifirje o filmu "Dara iz Jasenovca".

Kako kaže, film nije povod za zlopamćenje nego da svako zaviri u svoje srce i "zavapi ka Gospodu da se nikad slično ne dogodi".

Misli da je važno po prvi put naša srpska kinematografija govori o toj temi.

"Potpisuje se kao 'čovek', pa 'katolik', pa 'Hrvat'"

Quote(...)
Svi oni koji su gledali film, ne mogu da zaborave časnu sestru sa prodorno plavim očima.
Od njenog pogleda u filmu, doslovno se ledi krv u žilama.

sve se to moze svesti pod naslov "spasavanje zlocinacke buducnosti", t.j. pretakanje agitpropa jednog u drugi, iz supljeg u prazno.

Zole, da ti nisi jedan od te kroatizirane djece? To bi sve objasnilo.

ma jok, ja sam osoba visokih moralnih kvaliteta, pa me privlace casne sestre, te ih uzimam u zastitu. pogledaj oko sebe: taj feminizam je unistio zensko, sve neka rugla, nista izazovno, privlacno. ostale casne sestre, treba to cuvati od nasrtaja satanizma.

zosko je toliko počeo da huli na Boga, Papu, časne sestre i sve živo da ga uskoro ni u Eskimsku satanističku crkvu neće hteti da prime.

Jeste, srpstvo je poznata feministička doktrina.

https://jasenovac-donjagradina.org/wp-content/uploads/2018/11/VLADIMIR-DEDIJER-zakoni-NDH.pdf
Eto, malo o katolicima i svemu ostalom.

Yustalgija - Kako bi izgledala Jugoslavija da nije bilo ratova

https://www.youtube.com/watch?v=V_G5rnIlyhM

rimokatolicka crkva iz mog ugla je veca teroristicka organizacija za hrvate no spc. a te crkve, to je vrlo bitna stvar. tu je jedina stvar koju pripisujem titu u blago pozitivnom smislu, ti pokusaji nacionalizacije crkve u hrvata. iako je to tito radio iz pogresnih motiva (ekskluzivna vlast) i na najpogresniji nacin (podvalama, likvidacijama, lazima i manipulacijama, vidi dedijer i ekipa, dara).

mali narodi ne mogu opstati bez nacionalne crkve. dva odlicna primjera ekskluzivne crkve: zzidovi u pozitivnom, kao stvaralacki primjer, srbi u negativnom, kao rusilacki (vi necete nikad izaci iz ugrozenosti i borbe).

a hrvati su kao mali narod zapeli kao ludaci za jednu crkvu cije je najvishe ostvarenje proizvesti sto veci broj mucenika. mislim, realno, i aktualni papa nije normalan. njemu bi se ispunili svi ideali i zivotni san da ga pozovete u bg i tamo pribijete na kakav kriz, vjerujte mi na rijec i povucite paralelu sa agitpropom. to je rkc.

inace je u danasnje doba neatraktivna: tvrde, hladne klupe, monotoni govori, ucmala atmosfera, grozna glazba, izvjestaceno, dosadno, prijetvorno. pa koju ces mladez danas odvesti u crkvu i poci na spavanje bez straha da te zadavi u snu? to mora biti udobnije, veselije, fotelje, lijevo kakav sank, desno rostilj, itd.
da ne spominjemo celibate i ostale gluposti.

Nenad Polimac rivju

https://www.youtube.com/watch?v=iYqDVTFTchc