ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

Boban je sto posto iz Češke neđe, ima tu robovlasničku crtu!

Quote from: Labudan on 11-01-2021, 22:17:04
Boban je sto posto iz Češke neđe, ima tu robovlasničku crtu!

Taman posla. Prodali su ga kao Paganina u Veneciji.

Boban zaebo i Kroulija i Gula, mletački trgovac je to.

Vuci svoje ralo po kostima mrtvih - Olga Tokarčuk

Kada čitaš delo nagrađenog pisca, težina nagrade ima sposobnost da dodatno optereti tekst. A o težini Nobelove nagrade ne treba trošiti reči. Ipak, Vuci svoje ralo po kostima mrtvih uspešno nosi tu težinu i predstavlja poljsku spisateljicu u vrlo dobrom svetlu. Ovaj povremeno mučan kvazi-ekološki triler postavlja mnoga važna pitanja koja se sve više nameću pred nama. Kuda idemo kao vrsta? Da li uništavajući prirodu neminovno uništavamo sebe? Ko nam daje za pravo da ubijamo druga živa stvorenja?
Kao neko ko je u mladosti u Narodnoj biblioteci prepisivao Blejkove stihove u sveščicu koju i dalje posedujem, potpuno sam mogao da se saživim sa pasioniranim prevodiocem Blejka. Kao građevinski inženjer dobro razumem Janjininu prošlost u mostogranji. Dobro, Horoskop mi nije baš blizak, ali moramo piscu nešto i verovati i na reč. Biblijsko pisanje velikih slova kod pojedinih reči posebno je zanimljivo. S obzirom na to da se roman odigrava na samoj granici, odnos poljske i češke kulture očito je bitan, ali za to je potreban mnogo upoznatiji čitalac nego što sam ja. Takođe, dosta rečenica u prevodu je naizgled nepravilno, baš kao i upotreba pojedinih pojmova. Pošto ne poznajem poljski ostaje mi samo da verujem prevodiocu...

juvenal - satire, petronius arbiter - satyrica, apuleius - metamorfoze

obnovili se rimljani u novim obradama, prijevodima, izdanjima, predgovorima, pogovorima i analizama. malo je reci da sam odusevljen; petronius pod boljim naslovom (satyricon je genitiv), prevodom bez cenzure, ublazavanja, izostavljanja i uz pogovor koji uglavnom odbacuje stoljeca filoloskih naslaga, nagadjanja i ucitavanja, kao i razne dorade. juvenal kompletan, druga satira, deveta, sve tu. metamorfoze uz najbolji predgovor ikad. tko nije citao da se samobanira na pet godina sa foruma.

dobavio i drugog Frankopana - Novi putevi svile - ovo bi trebalo zapravo biti o sadašnjici, dok su Putevi svile pokrili dešavanja do 21. stoljeća

meni je knjiga tako dobro legla da bih je svrstao u nekih 10 non-fiction knjiga koje morate pročitati prije smrti. Lik prosto ne štedi nikoga, dere po Britancima, dere po Amerima, dere po Rusima, ono malo što spomene Hrvate i Srbe tek toliko da neko sazna da postoje, što je i realan doprinos ovih naroda svijetu i čovječanstvu, realno... Ali iznenađuje da ni Habzburga nema, čak ima Turaka ali Njemci su totalno nebitni za svecku istoriju do sveckih ratova, pa čak ni tada, Frankopan je fino pokazao da su neminovno morali da izgube.

Sve u svemu, sad mlogo očekujem od Novih puteva svile.

Frankopan bio precednik Hrvatske kriket federacije

Nisam znao da je rvat podrijetlom.

začudilo me da zosko do sada nije izvadio te grofove Frankopane iz srednjeg vijeka, ovaj je izgleda iz takve neke obitelji, a i sad je oženjen nekom britanskom plemkinjom. Zosko, nadam se da čitaš dok apstiniraš od foruma!

A u Hrvatskoj nije preveden, bar ga nisam našao na worldcatu, što mi je malo uvrnuto.

ta slabost na aristokraciju mu je možda i jedina mana, što na momente brani vlastelu kao dobronamjernu, pa onda u nekom trenutku prikazuje i mongolsko carstvo kao suštinski prvu privrednu globalizaciju koja je donijela više povoljnog nego lošeg, i da nisu Mongoli bili toliko strašni koliko se smatra

ali to je toliko malo zamjerki da sam na kraju shvatio kako sam uporedo čitao Svetski poredak i Obnovljeni svijet od Kisindžera, i uhvatio da je Kisindžer teški lažov i bitanga i koliko je Frankopan koristan da narani govana ove nadobudne velike umove svecke civilizacije, jer pokazuje koliko Kisindžer ne samo krupno laže nego je bre i glup i ograničen, a jbt vodi planetu u propas

Bibliju čoek napiso, ne stigoh još da počnem Nove puteve, nažalost, ali ono što se nazire je zapravo da su britanski istoričari bar progledali i ne slikaju sopstvenu imperiju a kamoli tuđe više ružičasto i krasno, te ulazimo u doba kada nema više lupetanja i mora se prošlosti pristupiti znatno poštenije. ovo je zapravo vrlo dobar korak u tom pravcu, siguran sam da bi mu azijski narodi zamjerili što je premalo pisao o njima, ali Frankopan je zapravo postavio bar meni tako dobru osnovu da me sada zanima da nađem neku istoriju Kine, Persije ili Indije i arapskog svijeta

Nije baš istorija Kine, ali jesi li čitao The China mirage?

Ja nikako da dohvati, a nekoliko ljudi mi preporučilo.

ne znam ništa o Kini iskreno, ono malo što sam čito bilo posredno i nikakvo

čak je i problem dal je to što bi se reklo istorija stejt diparmtmenta, kako bi oni teli da bude Kina a šta je zapravo istina, znaćeš tek kad počneš čitat haha

npr ovaj lik je definitivno ograničen time što radi za SAD, to treba čitati samo da se vidi kakva je propaganda
http://audiobookbay.nl/audio-books/the-great-courses-the-fall-and-rise-of-china-richard-baum-phd/

al ja to zapravo uzmem audiobook pa kad vrtim neki fejk workout ili fejk kardio ili fejk vježbe onda lijepo sat vremena u ušima

možda ovu
http://audiobookbay.nl/audio-books/china-a-history-john-keay

čisto jer je nahvališe na amazonu da je poštena i precizna

pored njega hvale nekog spence-a, valjda ovog

http://audiobookbay.nl/audio-books/the-search-for-modern-china-jonathan-d-spence/

al ja bih probo s tim Kijom, kada nekad dođe na red, ne znam oću li baš odma da se hvatam Čajne, bukvalno sam otkrio brdo neoliberala ovdje

a izašo i novi Chomsky
http://audiobookbay.nl/audio-books/consequences-of-capitalism-manufacturing-discontent-and-resistance-noam-chomsky-marv-waterstone/


edit
eo i china mirage
http://audiobookbay.nl/audio-books/the-china-mirage-the-hidden-history-of-american-disaster-in-asia-james-d-bradley/

mili tata, dzojs kerol outs

ova spisateljica se poduhvatila teške teme međutim verovatno joj je lakše bilo prikazati muškog negativca umesto ženskog.

 

ante ciliga, sam kroz europu u ratu (1939.-1945.)
na pragu sutrasnjice, rim, 1978., meki uvez, 588 str.

konacno se po relativno humanoj cijeni nabavilo jedno od najznacajnijih ciliginih djela, sam kroz europu u ratu, u izvornom izdanju (postoji reprint, takodjer relativno tesko nabavljiv, a postoji i prvi dio izdan pedesetih u parizu; uglavnom prvo integralno izdanje).

ante ciliga, kronicar jednog doba koje traje, izuzetan, u ovoj knjizi daje svojevrsni putopis i premisljanja kroz osobna svjedocanstva. covjek koji je sudjelovao u prvom antifasistickom ustanku u hrvatskoj, istri, te lutao po sovjetskom savezu medju najistaknutijim revolucionarima, komunistima, okusio sibir, cistke, te posvjedocio revoluciju u djelu u zemlji velike lazi, od 1939., poslije bijega iz sibira u pariz, konkretno odbija odlazak u prekooceanske zemlje, te svjesno bira biljeziti relevantna zbivanja iz osobnog dozivljaja.

rasprave u parizu u krugu vjere aleksandrove, grigorija mjasnikova, ruth fischer, maslova, itd., iskustva pri napustanju pariza istih, promatranje njemackog trijumfa, zivot pod njemackom okupacijom, odlazak preko italije u istru, dubrovnik, mostar, krug kroz ratnu bosnu, hrvatsku, zatocenje u jasenovcu, boravak u hrvatskoj, zagrebu poslije otpustanja iz jasenovca, becu, poruseni berlin pred pad, samo su neke od stanica ciliginog putopisa, sve uz mnostvo vrhunskih premisljanja.

zalosno je sto su danas ova prevrijedna izdanja slicnih velikana uglavnom sustavno presucena, tesko nabavljiva, dok se ideologizirano i apsolutno bezvrijedno smece goldsteina izdaje u visokim nakladama i prevodima na razne svjetske jezike.

za ovo sam dao 500 kuna; sto je vrlo povoljno za original, reprint je nesto jeftiniji, ako i njega pronadjete, nije ni reprint vise najmladji.

ossip k. flechtheim, von marx bis kolakowski - sozialismus oder untergang in der barbarei?
(od marksa do kolakovskog - socijalizam ili sunovrat u barbarstvo?)
europäische verlagsanstalt, köln/ffm, 1978., meki uvez, 288 str.

poslije cilige procitat cu jos nesto iz (postenog) ljevicarskog tabora, ne tek birokratsko-placenickog, onog najamnickog, flechtheima.

flechtheim bijese, kao i vecina europskih socijalista, opcenito vrlo naivan u smislu idealizacije titine diktature zvane jugoslavija. desetljecima je potiskivao najociglednije cinjenice, tek negdje od utamnicenja veselice zbog intervjua njemackom spiegelu morao je priznati da nesto je (vrlo) trulo u drzavi danskoj, te je potpisao istaknutu peticiju za pustanje veselice na slobodu.
ciliga je odlicno rasvijetlio razne revolucionarne struje, ogolio do srzi zablude i uvjerenja, kao i pozitivne strane, a ovo bi mogao biti solidan nastavak (ne bas, ne moze to obuhvatiti zapadno-europski socijalista, no pokusajmo).

jedan od bezbroj primjera zasto je ciligina (za kojeg se sumnjalo da je politicki vodja internacionale u yu, tito tek vojni) knjiga bila zabranjena u yu, unosenje kaznjivo logorom (ovom prilikom osvrce se na rad jedne od cetiri pro-saveznicke, zapadnjacke frakcije, koja ga izvukla iz jasenovca, katolicko-demokratske, te odnos iste spram ostalih svjetonazorski bliskih frakcija, konkretno hss-a 1943.). pri zakljucku u fusnoti karikira odlican primjer gluposti argumentacije za nesuradnjom:



(prva "zena" imala je pri ulasku u vezu sa titom 11 godina, pri rodjenju prvog djeteta 12.)

ljubica stefan - stepinac i zzidovi
croatiaprojekt, zagreb, 1998., 154 stranice, meki uvez

tomislav vukovic / edo bojovic ljubica stefan - pregled srpskog antisemitizma
alatir, zagreb, 1992., 202 stranice, meki uvez

procitalo se dvije knjige pravednice medju narodima ljubice stefan, od kojih jedna objavljena pod pseudonimom (iz doba kad se stefan kretala po beogradskim arhivama). 

jako vrijedna izdanja koja precizno dokumentiraju svu bijedu i sramotu beogradske propagande pod kojim god ruhom, jugoslavenskim ili srpskim. dokumenti, akteri, drustveno-politicki radnici, propagandisti od ex-yu do belog sveta, montirani procesi, krovotvorine, lobiranje, podvale, hajke.
izuzetno sramotno kako za beogradske izvore, preko konkretnih aktera, tako sve do suvremenih kvazi-zzidovskih zajednica i njihovih propagadistickih ekspozitura u izraelu.

pa ta titula pravednika koja se dijeli je jedna najobicnija sprdacina.

https://www.youtube.com/watch?v=HL1-YPobHXI

tihomir dujmovic - razgovori s dr. antom ciligom
azur journal, zagreb, 06/1991., 96 stranica, meki uvez

intervju sa ciligom iz 1991., kratko pred otvorenu srpsku agresiju, kronoloski od pocetka 20. stoljeca do 1991. izuzetan uvid u razvoj i odnose hrvatsko-srpskog sukoba.





ako ciliga bude do kraja u pravu, a covjek je bas izuzetan, aktualno zaostravanje retorike u bih znaci samo da ces ti bato uskoro paliti traktor za sandzak...

E moj tonik, zivis zlatno doba hrvatske, jer su ti srbi to dali...mi placamo za tu gresku, ali sledeci ratni sukob talijani i madjari ce podeliti po pola kroasana...samo je pitanje vremena...

Pa sad, zašto bi to radili kad u Hrvatskoj skoro da nema više Italijana i Mađara? I to smo im dali

Ante Starčević: "Sveti Sava je Hrvat."

ti doktore nista nisi naucio iz narodnih poslovica, prepustio bi kroasan tamo nekim madjarima i zabarima.
tko rano rani, dvije vrece grabi, a tko ceka, taj se naceka. sad je prilika osloboditi staru srpsku zemlju hrvatsku od hrvata, zasto prepustiti kroasan tamo nekim trecima...

Narodna poslovica kako vitar puše.

Ante Starčević: "Miloš Obilić je hrvatski vitez".

u zadnje vrijeme sve cesce nalazim u srpskih prodavaca knjige ukradene iz hrvatskih knjiznica, zaboga, bijela tehnika, crijep, elektronika, vrata, stokovi, povijest, sve, ali zar sad i ozbiljne knjige, pa sta ce vam to?!

BLEIBURG: uzroci i posljedice Vinko Nikolić

gradska knjiznica, vukovar:

Quote from: džin tonik on 02-08-2021, 12:43:20
ti doktore nista nisi naucio iz narodnih poslovica, prepustio bi kroasan tamo nekim madjarima i zabarima.
tko rano rani, dvije vrece grabi, a tko ceka, taj se naceka. sad je prilika osloboditi staru srpsku zemlju hrvatsku od hrvata, zasto prepustiti kroasan tamo nekim trecima...

Sto rece mac oslobodili smo vas i talijana i madjara, i to nam je fala...

Odavno je vlak prosao sto se nas tice, mi ni ovu kucu ne mozemo da uredimo, jos nam veca muka treba...ali sto se hr tice sve sto nije utemeljeno posteno, s verom u Boga, ne traje dugo...uzivaj tonik dok traje, jos malo pa biter...

Starčević: "Car Dušan je Hrvat"

Quote from: Dr Watson on 02-08-2021, 19:27:22
Sto rece mac oslobodili smo vas i talijana i madjara, i to nam je fala...

Odavno je vlak prosao sto se nas tice, mi ni ovu kucu ne mozemo da uredimo, jos nam veca muka treba...ali sto se hr tice sve sto nije utemeljeno posteno, s verom u Boga, ne traje dugo...uzivaj tonik dok traje, jos malo pa biter...

pa da, eto vidis, lijepo je bog rekao svetom savi: sveti savo, slusaj, kad udjes u pogresni voz, svaka je stanica pogresna. nemoj oslobadjati susjede, izgradjivati susjede, hrvatima hotele, bosancima rudnike, albancima fabrike; ljudi su slabi i nezahvalni... gradi srbiju!
a sveti sava? eto. pa bog nije kreten.

ponukao me doktor watson da procitam nesto oko boga, mozda nesto od katolickog univerzalizma, kvirina vasilja, ili od mistika, dusana zanka, a tu je i entelehija, mozda zlatko tomicic, pa se nikako odluciti, te pomislih, zasto se ograniciti, boris maruna je sve obuhvatio.



boris maruna - ovako
alfa, zagreb, 1992., 92 stranice, meki uvez

maruna, jedan od najboljih hrvatskih katolickih pjesnika, 30 godina emigracije, na izravnoj liniji sa bogom, uvijek aktualan, te vrlo bogatog pjesnickog i esejistickog opusa.
no procijenite sami:

Ja ne zavidim hrvatskim pjesnicima

Hrvatski pjesnici ne znadu za sreću, za veselje
Oni prolaze ulicom kao da idu na strijeljanje
Djeluju umorno kao službeni marksizam
Kao da ih progoni bezdušni psihoanalist
Smatraju stanovitom hrabrošću kad svoj materinski jezik
Nazovu hrvatskim
Ukoliko imaju novaca, skloni su čaši
Ukoliko nemaju novaca, čekaju da im netko plati
Mada to na prvi pogled može iznenaditi neupućene
Čitava je Hrvatska zapravo velika krčma s očajnim vinima
O ženama je najbolje ne govoriti

U takvim prilikama, kažem vam, Hrvati
Nije zahvalno biti vaš pjesnik
Što mogu pjesnici među vama
U najboljem slučaju stare ili postaju članovi akademije
I to prihvaćaju kao čast
Ne osjećam potrebu da vam dokazujem
Da je riječ o krčmi
Ali bez nade u ozdravljenje, čak i bez njihova imena
Na ovom ću mjestu spomenuti žene:
Vjerujem da su na toj kulturološkoj razini
Žene još očajnije

Naravno, njihova je poezija daleko od toga
Da bude zanimljiva
Njihova misao nema izlaza
Strahuju pred društvenim odnosima u Staroj Gradiški
Misle da to nije nužno najbolji način
Privređivanja
Dakako da nije
Odvažniji ipak završavaju tamo
Da bih se ja ponekad domiljao da oni dijele
Gnjevnu tišinu svoga naroda
I onda mislim kakvu tišinu, kakva naroda
Što vi uopće dijelite, Hrvati
Sigurno je samo da se hrvatski pjesnici lako gube
U sivu jesenskom zraku, sigurno je
Da su njihova jezera puna mrtvih labudova
(Pitajte Slavka Mihalića)

Bit ću iskren, ja ne zavidim hrvatskim pjesnicima
Ja sam ih prestao čitati ima dugo tome
Kako da prihvatim ljude na kojima
Već izdaleka možeš otkriti njihovu nervozu
Oči osuđene da bespomoćno gledaju svijet
Koji nije po njihovoj mjeri
Pa tako izgledaju vrste kojima prijeti izumiranje

U redu, pogledajmo sada moj slučaj
Ja se ne miješam u pitanja koja ih muče
Ja nemam vremena za njihove estetske probleme
Ja sam trijezan čovjek: moj kruh
Ne ovisi o poeziji
Moje žene uvijek imaju alternativu
Mogu ostati ili otići
Moja poezija je različita
Jer od čitave poezije mene zapravo zanima samo činjenica
Da sam ja svojom voljom, naglašavam svojom
Voljom, istinski predstavnik poratnog pokoljenja
Hrvatskih terorista

Molim, ja se ne ispričavam ni lijevo ni desno
Bitno je da pjesnici imaju svoju volju
Da stvore netšo što će ih nadživjeti, po mogućnosti nešto
S konkretnom poantom
Ja proučavam eksplozivne naprave i tehnike
Tražim uzglavlje pod koje bih podmetnuo svoje teoretske spoznaje
Ja sam didaktički pjesnik
Volim podučavati ljude
Ako čujete kako se netko grohotom smije dok hrvatski pjesnici
Potpisuju peticije na samrtničkoj postelji
To sam ja
Ja ne krijem, ide se za tim
Da se sustavno promijeni
Čitavo lice poezije
Da Hrvatska nađe svoju dušu
Da nam žene budu radosne
Da i onaj zadnji među nama konačno shvati
O čemu se radi
Ukratko, ide se za tim
Da se preodgoji hrvatske pjesnike

U tom smislu ističem u zaključku
Da ne znam ni imena stvorenju što ovih dana
Obavlja dužnost predsjednika
Društva književnika
Hrvatske
Reći ću samo ovo: Ako me kada sretne
Neka mi se ukloni s puta
Ja ću mu rado oprostiti njegov mizerni kruh
I njegovu poeziju
Mene ne zanima njegova poezija
Njega ne mora zanimati moja
Ali ako mu ikad dođe u ruke kao vrući krumpir
Neka bude oprezan

S auktoritetom koji mi daje tehnički priručnik
TM 31-200-1 nekonvencionalnog ratovanja
Ja mu poručujem: "Ovaj artefakt je iskuan.
Radi."



Još jedan dokaz o pravilnom poslovanju

Kurvu, koju sam 1961. u Salernu platio
S pola kutije cigareta i 350 lira u gotovu,
Nedavno sretoh kao uglednu gospođu
Na aveniji Park u New Yorku.
Vratila mi je moj novac višestruko.

Nismo se odmah prepoznali.
Sjeli smo u kavanu hotela Roosevelt
I malo pričali o Broadwayu,
O suvremenom kazalištu općenito:
Imali smo začudno slične ideje.

Pozvala me kući na čaj,
Pokazala mi neke Pollockove originale,
Jedan stari propeler i druge avangardne stvari.
Potom smo još malo pričali o kazalištu.
Sjetila me se kad se svukoh.

Pouka: Uvijek ulaži razborito

Eto vam vaših junaka

Najbolje hrvatske branitelje
Mogao si sresti u vrbicima uz naše rijeke
Ili među kamenjem gdje su zaustavljali
Kugle svojim tijelima.
Nisu znali lagati.
Nisu pljačkali.
Nisu ubijali starce i djecu.
Nisu silovali djevojčice.
(Pa ni one među uglednijim gospođama
Koje bi im bile iskreno
Zahvalne.)
Nisu ništa zaradili na oružju.
Slabo su napredovali sa činovima.

Jednostavno nisu imali nikakva
Smisla za život.

Bizantski križ

Pod tim križem leže u miru Božjem
Pijani ljudi strašna izgleda
Koji su 1991. dolazili iz Srbije
Po slavu i žito
U Hrvatsku

Tu su našli sve što su mogli tražiti
Sve što su mogli željeti čekalo ih je na tom Mjestu
Uključujući lelujanje pšenice
I mračno, duboko glasanje hrastovih šuma.

Zbog njih je i ova pjesma
Zasađena
malo
ukrivo.

sifilis - kapavac - pouke i upute
ministarstvo navodnog zdravlja navodne republike hrvatske, zagreb, 1946., brosurice, letci, 2x8 stranica, 2 dinara

vrlo je zabavno povremeno procitati nesto iz ranog doba krezube okupacije, sve u svjetlu suvremenih prepjeva rezimskog odnosa spram drugarica.





mi gradimo prugu, pruga gradi nas...

 

sudjenje lisaku, stepincu, salicu i druzini, ustasko-krizarskim zlocincima i njihovim pomagacima
urednik i izdavac milan stanic, zagreb, 1946, 496 stranica, meki uvez

nabavilo se doticnu knjigu koja lagano ide na citanje. ako pomislite da izgleda bas slabo ocuvana, moram reci da sam ulozio mnogo truda ocistiti je od gube razne, rastavio, cistio stranicu po stranicu, sastavio, iznova uvezao, plastificirao...
sigurno jedna od najgubavijih knjiga koje sam dobio u ruke; fizikalno gubava nekako izmedju rankovica i kardelja, a tek sadrzajna guba... no vrlo zanimljiva, odlican uvid u razne mehanizme podvala.

franz schraml - kriegsschauplatz kroatien - die deutsch-kroatischen legions-divisionen - 369., 373., 392. inf.-div. (kroat.)
(hrvatsko ratiste - njemacko-hrvatska legija - vrazja, plava...)
vowinckel verlag, 2. izdanje, aachen, 2019., 320 stranica, tvrdi uvez, 26 eura

uzeo sam doticnu knjigu, 2. izdanje schramlovog djela iz 1962., zbog aktualnog uvodnika koji se reklamira i na koricama.
aktualni predgovor: alexander losert, politolog

znaci imamo jednu solidnu knjigu koju 1962. izdali prezivjeli pripadnici spomenutih legionarskih divizija, uglavnom njemacki visoki casnici, imamo uglavnom neideologizirani osvrt, pokusaj objektivnog biljezenja ratnog puta jedinica, sve u (jos) poratnoj zapadnoj njemackoj, pod najstrozim objektivnim mjerilima, pa sad imamo i aktualni predgovor visokokvalificiranog politologa koji knjizi, jelte, daje dodatnu vrijednost, aktualnu.

slobodno cu vam iz predgovora prevesti/sazeti dva navoda, jelte, strucnog politologa anno 2019.:

"pavelic bijese hrvatski nacionalist i zakleti neprijatelj srba ... koji je rekao: dobar ustasa moze biti jedino onaj koji je u stanju nozem isjeci nerodjeno dijete iz utrobe trudnice."

pa dalje

"vec godine 1941. formirane su prve skupine otpora protiv njemacko-nacisticke okupacije, tako na primjer ZBOR (krscansko-nacionalni otpor pod zapovjednistvom generala bojnika)..."

da sad ne nabrajam, ja doslovno umirem od smijeha, kao i tko god u bg-u koji je cijepio ovog idiota koji umislja da je politolog. usput, inace se raci o vrlo ozbiljnom i serioznom izdavacu koji je izdao taj reprint.
pitanje: kako, KAKO to uspijevate? mislim, jasno, to su opcenito potpuni idioti. ali kako uspijete doslovno sve cijepiti? nemoguce je izravno. a je li neka visa razina toliko sveobuhvatna da je u stanju neizravno cijepiti i kretena poput ovog? stvarno nevjerojatno.

nema bate, odgovorio dogan uz oslonac na pilara na pitanje.

Ž. Dogan: Laži i krivotvorine o Jasenovcu štete svima

QuoteJoš se ne stišava bura koja je izazvao članak 'nepostojećeg' australskog pisca i političkog analitičara Davida Goldmana objavljen prije par tjedana (14. 08. 2021.) u The Jerusalem Postu u kojem je autor izrazio mišljenje da bi sramotno ismijavanje holokausta u interesu velikosrpske politike i propagande trebalo odmah prestati. On se zauzeo da se već jednom stane na put stalnom naguravanju srpskih laži i mitova u vagon neizrecive patnje židovskog naroda i pokušaja njegovog istrjebljenja tijekom Drugog svjetskog rata. Kao primjer je naveo sulude velikosrpske izmišljotine o jasenovačkom logoru iz usta 'bivšeg' jugoslavenskog povjesničara Ive Goldsteina.

Očekivano, to je izazvalo pravu erupciju usijanih reakcija tvoraca i dobro podmazanih širitelja velikosrpske politike i propagande. Odmah nakon toga, izraelskom veleposlaniku u Beogradu naređeno je da se slijedeći dan u 10 sati 'nacrta na ribanje' u Ministarstvo vanjskih poslova Srbije, poslan je i službeni protest Izraelu, a opširnim pismom u The Jerusalem Post-u oglasio se ravnatelj beogradskog muzeja žrtava genocida Dejan Ristić kao i svojim odgovorom prozvani Ivo Goldstein. Treba li uopće spominjati kako su svi srbijanski mediji unisono vrištali do neba o tom 'nečuvenom skandalu nezabeleženom u istoriji sveta'.

Besramno prepisivanje povijesti

Naravno, svima koji donekle poznaju srpsku lukavost, metode rada te razvijenu agenturnu i lobističku vezu svuda po svijetu bilo je odmah jasno da će nakon toga The Jerusalem Post i njegov glavni urednik proći kroz, vojnički rečeno, toplog zeca. Što se i dogodilo. Zatrpani lavom usijanih reakcija i osuda, nije im preostalo ništa drugo nego posuti se pepelom po glavi, ograditi se od Goldmanovog mišljenja, ispričati što su se usudili dopustiti tako 'skandaloznom' članku da ugleda svjetlo dana i na kraju pokušaja izbalansiranog teksta uredništva pripomenuti kako se 'ne može dopustiti da se povijest prepisuje u nacionalističke svrhe. Kao što je to pokušao uraditi Goldman'.

A ne velikosrbi, koji židovsku povijest iz II. svjetskog rata besramno prepisuju u svoje nacionalističke svrhe već 75 godina..

Problem s ovakvim pokajničkim priopćenjem uredništva The Jerusalem Post-a je taj što se time daje dopuštenje velikosrbima da nastave činjenice i istinu o holokaustu otimati i slagati u mozaik pripreme terena i opravdanja za svoje buduće osvajačke planove i ratne avanture. Unatoč tome što skrnavljenje židovske patnje i iskustva velikosrpskim mitovima i lažima postaje sve više iritantno svima. Posebice mnogim židovskim intelektualcima koji su svjesni neizbježnih posljedica.

Nažalost, stavljanju znaka jednakosti s patnjom židovskog naroda u holokaustu, divljačkom velikosrpskom manipulacijom broja žrtava Jasenovca legitimitet su počeli davati i neki židovski istraživači ratnih zločina poput E. Zuroffa i G. Greifa. Ima li očitijeg primjera za to do monstruozne knjižurine 'Jasenovac – Auschwitz of the Balkans' u kojoj Greif prepisuje i potpisuje sve velikosrpske mitove i krivotvorine. Što više, njih dvojicu su velikosrpski ideolozi i propagandisti toliko 'šarmirali' da su ih uspjeli upregnuti i u reviziju novije balkanske povijesti. Čak i u obranu neobranjivog- poricanje srpskog genocida u Srebrenici, što sigurno predstavlja medvjeđu uslugu suzbijanju širenja antisemitizma ne samo na Balkanu nego i u čitavom svijetu.

Pilar o velikosrpstvu

Interesantno je ovdje spomenuti da je još prije sto godina tu opasnost uočio i na nju upozorio povjesničar Ivo Pilar u svojoj knjizi 'Južnoslavensko pitanje', u kojoj se vrlo sustavno i temeljito bavio postankom i razvitkom velikosrpske osvajačke zamisli i metodama njenog provođenja. Evo nekoliko zanimljivih citata:

- 'Velikosrpstvo je osvajačka crkveno-državna misao koja neumorno radi na ostvarenju svojih ekspanzionističkih ciljeva. Ta osvajačka misao je toliko intelektualno i duhovno jaka i agresivna da za račun svojih ciljeva uspijeva često pridobiti utjecajne europske i svjetske centre moći. I tako utrti puteve novom širenju'....

- 'Sugestivna moć srpstva kao cjeline i svakog pojedinca kao individue (tkz. srpska hipnoza) nije nikakva nepoznata činjenica već ona koja se često spominje i obrađuje u političkim analizama mnogih autora. Sugestivna moć jeste uopće svojstvo Bizanta i djeluje jednako između bizantskih vjernika kao i u još povećanom opsegu prema inovjercima'...

- 'Kada imamo posla sa Srbima moramo biti svjesni da imamo posla s tisuću godina starim sustavom krivotvorenja povijesti, izvrtanja činjenica, prikrivanja i brisanja tragova pa se mora zaći duboko na dno da se stane na čvrstu podlogu.... Upravo je začuđujuće kako Srbi znaju stvari izvrnuti.... 'znali su uvijek istinu pretvoriti u laž, laž u istinu. Veliko u maleno, maleno u veliko jer im tradicionalna političko-diplomatska nadmoć Bizanta bješe baštinom'.

- 'U tom spletu vješto isprepletenih laži i sugestija koje mnogi ljudi lakomisleno prihvataju gubi se orijentacija. Na taj način velikosrbi u čitavom svijetu stvaraju raspoloženje za svoje težnje'...

U tom smislu Pilar je u spomenutoj knjizi istaknuo da ni Židovi nisu izuzetak. Citat: 'Pa i te, inače zdravim nagonom za održanjem obdarene ljude, ne samo da Srbi često naprave da ih simpatiziraju nego ih i podčine da podupiru njihove ciljeve i interese. Iako (Židovi) time oštećuju svoj ugled, opće probitke koje zastupaju i položaj u svijetu.'

'Iznimno ljubazni domaćini'

Zašto velikosrbima uspijeva pridobiti toliko puno ljudi za svoju politiku i grabežljive ciljeve Pilar objašnjava ovako:' Stvar je u tome da nitko ne zna bolje ugostiti, počastiti, ugoditi i ispuniti svaku želju onome od koga želi izvući neku korist od lukavog i svim mastima premazanog Srbina'.

Ako ne vjerujete u to što je Pilar napisao prije sto godina pitajte danas Antu Tomića, Lordana Zafranovića, Ivu Goldsteina, Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovinu, Darka Šarića, Antu Nobila, Vedranu Rudan, Severinu..., sve bivše hrvatske jugofunkcionare i direktore. A možete i strane veleposlanike i dužnosnike koji su bili na službi u Beogradu ili su tamo išli u posjete. Uglavnom svi se oni pogube oduševljeni srdačnim gostoprimstvom i čarima Beograda u kojem za njih 'nema što nema'. A to ima svoju 'sitnu' cijenu u smislu 'nepristranih usluga' u korist iznimno ljubaznog domaćina.

Osim toga, komunistička propagandna mašinerija nakon II. svjetskog rata, pojačana velikosrbima koji su dominirali i kontrolirali sva diplomatska i druga predstavništva bivše Jugoslavije desetljećima su vrlo uspješno 'šarmirali' svoje domaćine pričajući im, uz ćevape i šljivovicu u Balkan grill-ovima po svijetu, priče o tome kako su oni miroljubivi antifašisti, a Hrvati nasilni fašisti koji su samo u Jasenovcu pobili preko milijun Srba.

Tako je dugogodišnja velikosrpska propagandna zloporaba Jasenovca učinila da puno ljudi u svijetu povjeruje kako je kompletna hrvatska povijest 2. svjetskog rata bila zla. I ne samo da se ni sa čim nije razlikovala od one nacističke Njemačke, već je bila i gora.

Dug i sustavan proces izgradnje golemog mita

Sve što su dakle 'bivši' velikosrbi i Jugoslaveni govorili i pisali o Jasenovačkom logoru i broju stradalih u njemu u bivšoj Jugoslaviji, a što se u velikoj mjeri govori, piše i prikazuje i danas u Srbiji i Hrvatskoj, ukazuje na postojanje neke vrste zavjere. Dugog i sustavnog procesa izgradnje golemog mita o Jasenovcu kao paravana za skrivanje i opravdanje genocidnih zločina nad Hrvatima nakon II. svjetskog rata i velikosrpskih teritorijalnih pretenzija. Naime, kasniji tijek događaja je pokazao, a i danas pokazuje, kako je ocrnjivanje Hrvata mitom o Jasenovcu i fašizmom u stvari samo ocrnjivanje prava hrvatskog naroda da se brani od velikosrpske okupacije i nasrtaja na hrvatske teritorije i bogatstvo.

Prisjetimo se dakle kako se u Beogradu počeo stvarati taj mit, kako se raspirivao i kakve je tragične posljedice ostavio na psihu ljudi i kasnije događaje. Posebice one u vrijeme raspada Jugoslavije.

Odmah nakon svršetka 2. svjetskog rata velikosrpska strategija usredotočila se na potvrđivanje brojki iz Titovog govora u Ljubljani, u svibnju 1945. kada je ovaj, bez ikakvog prethodnog istraživanja grunuo, kako je u Jugoslaviji bilo milijun i sedam stotina tisuća žrtava 'nacifašističkog terora'. Iako ta brojka sama po sebi ništa nije govorila o Jasenovcu, jer je bila izmišljena i lansirana zbog traženja ratne odštete od Njemačke, velikosrpski ideolozi u Beogradu, željni ocrnjivanja i ucjenjivanja Hrvata, žurno su zaključili kako je Tito mislio upravo na Jasenovac. Počevši javno optuživati Hrvate da su tamo pobili 'više od milijun Srba, Židova, Roma i drugih naroda'. Potkrjepljujući tu svoju tvrdnju, vjerovali ili ne, 'ustaškom potrebom za proizvodnjom sapuna' kako je u svojoj knjizi sasvim ozbiljno tvrdio 'ugledni istoričar' Radomir Bulatović.

Kako je nedugo nakon Titovog govora u Ljubljani popis pučanstva pokazao da se broj poginulih i nestalih kreće oko jednog milijuna i to 'na području cijele Jugoslavije', u beogradskoj 'naučnoj literaturi' za jasenovački logor ostavljen je 'prostor' za oko 700 tisuća žrtava.

No, s vremenom su pravljeni su novi popisi i istraživanja pa se dolazilo do novih i preciznijih saznanja. Tako je Zemaljska komisija NR Hrvatske 'za utvrđivanje zločina okupatora i narodnih izdajnika' na teritoriju Hrvatske, po popisu pučanstva iz 1946. za logor Jasenovac popisala 15 tisuća i 792 žrtve, a za logor Stara Gradiška 2 tisuće i 927 žrtava.

Dakako da su ove brojke odmah postale strogo čuvana državna tajna 'za internu upotrebu', a u javnost se, po naređenju odozgor izišlo s brojkom od -'pet stotina do šest stotina hiljada ubijenih logoraša'.

Istu je sudbinu doživio i 'Popis žrtava rata 1941.-45.' što ga je jugoslavenska savezna vlada organizirala 1964. godine na zahtjev Njemačke, kojoj su jugokomunistički vlastodršci u Beogradu nastojali nametnuti goleme ratne reparacije na račun enormno uvećanog broja stradalih. Znajući s kime imaju posla, odnosno s kakvom se lakoćom u Beogradu laže i napuhuju brojke, njemački su pregovarači inzistirali na poimeničnom popisu žrtava. Rezultati ovog popisa predstavljali su pravu političku bombu jer je identificirano svega 597 tisuća žrtava na području cijele SFRJ, a od toga 49 tisuća i 874 za logor Jasenovac.

Naravno, rezultati i ovog popisa istog trenutka postali su državnom tajnom. Sve dok ih je 1988. godine, javnosti otkrio Petar Stambolić, koji je u vrijeme kada se taj popis vršio bio predsjednik jugoslavenske vlade (SIV-a).

Naravno, broj žrtava i iz tog popisa kod konstruktora i širitelja mita o 'preko milijun pobijenih Srba u Jasenovcu', izazvao je pravi šok. Beograd je odmah nakon toga angažirao sve tadašnje znanstvene institucije, SUBNOR, lokalne vlasti i partijske organizacije u cijeloj zemlji kako bi se broj jasenovačkih žrtava 'nadopunio'. No, i uz sav taj silni napor brojku su uspjeli uvećati za svega nekoliko problematičnih desetaka tisuća. Uključujući u popis stradalih i imena onih koji su iz jasenovačkog logora premješteni u neke druge na teritoriju Srbije i Njemačke, ali i onih koji su iz njega otpušteni i nerijetko preživjeli rat.

U međuvremenu, istina o mogućem realnom broju žrtava jasenovačkog logora i o manipuliranju njima polako se probijala u svjetsku javnost pa se među znanstvenicima vani više nije moglo bezočno lagati, onako kako se to radilo u bivšoj Jugoslaviji.

Tako da dr. Milanu Bulajiću, 'srpskom ekspertu za proučavanje holokausta' nije preostalo ništa drugo nego da na međunarodnom skupu o Jasenovcu, održanom krajem listopada 1997. u New Yorku, rezignirano prizna kako je u logoru Jasenovac za pet godina trajanja rata život izgubilo 77 tisuća i 200 ljudi.

No, budući da se velikosrpski mitomani nikada nisu i neće pomiriti s realnim brojem jasenovačkih žrtava, popisu ubijenih stalno se odnekud dodaju nova imena, tako da se ta brojka već popela na preko 80 tisuća.

Beograd iz nekih 'čudnih' razloga ne želi dati dokumentaciju

Dakle, kada danas slušamo o ustaškom logoru Jasenovac iz II. svjetskog rata prvo što moramo znati i imati na umu je da zbog nedostatka adekvatnih istraživanja na lokaciji samog logora i nedostupnosti kompletne logorske arhive koja se krije u Beogradu svi do sada objavljeni podaci o broju žrtava mogu se uzimati samo kao nagađanja i pretpostavke.

Jasno je dakle zašto svako ozbiljno i sustavno preispitivanje dokumenata, broja i identiteta žrtava u Jasenovcu, isto kao i najave mogućih novih istraživanja isto kao u bivšoj Jugoslaviji i danas izazivaju pravu paniku među velikosrbima i jugotitoistima. Pokušaji ozbiljnih povjesničara, kao što je bio dr. Franjo Tuđman, Bogoljub Kočović i Vladimir Žerjavić, da na jasenovački logor gledaju nepristrano više nego se u to vrijeme dopuštalo, u svjetlu dokumenata i činjenica, dočekivani su uvijek od strane velikosrpskih mitomana i jugokomunističkih vlastodržaca krajnje histerično i na nož.

Velikosrbe je najviše razbjesnilo što je pokojni Tuđman, kojem je jedno vrijeme bila dostupna arhivska građa, provjeravajući njihove tvrdnje, preko izvora koje su sami navodili, pronašao kako su mnogi izmišljeni ili fabricirani s očitom namjerom preuveličavanja jasenovačke tragedije. I mnogi drugi domaći i strani povjesničari i istraživači nakon Tuđmana, Brune Bušića, Kočovića i Žerjavića, poput Josipa Jurčevića, profesora Michaela McAdamsa (Croatia- Myth and Reality) Blanke Matković, Romana Leljaka, Stjepana Loze, Igora Vukića, znanstvena analiza FERN-a... došli su do saznanja kako puno tvrdnji i 'dokaza' o karakteru i broju žrtava logora u Jasenovcu za čas padne u vodu kada se podvrgnu stručnom ispitivanju i provjeri.

Čak je i vodeći jugo 'istoričar' i famozni Titov biograf, Vladimir Dedijer, kome je dan golemi državni novac za širenje mita o Jasenovcu, u svojim kasnijim radovima i iskazima pred smrt priznao da su tamo odvođeni 'uglavnom oni koji su se odupirali uspostavi NDH, bez obzira na nacionalnost, vjeru, spol i dob'.

Srpski povjesničar i demograf svjetskog ugleda, Bogoljub Kočović, prisjećajući se svog istraživanja istine o žrtvama II. svjetskog rata u Jugoslaviji i Jasenovcu, 1985. god. je zapisao: ''Uskoro mi je postalo jasno da će glavna prepreka u mome radu biti mitovi stvoreni u posljednjih 40 godina o broju žrtava, mitovi koji su do sada duboko usađeni u duše ljudi svih religija, političkih uvjerenja i nacionalnosti, mitovi koji su, ponavljanjem postali 'stvarnost'. Bit će puno onih koji će odbaciti rezultate mojih istraživanja zato jer ne potvrđuju njihovo mišljenje....Mnogi od njih traže duhovnu hranu da zapale svoju mržnju prema Hrvatima''

Kako bilo, tek bi se uvidom u logorsku dokumentaciju i evidenciju dobila objektivnija slika o broju stradalih te tko je i zašto odvođen u Jasenovac. No, Beograd ni nakon opetovanih zahtijeva hrvatskih vlasti, iz nekih 'čudnih' razloga ne želi je otvoriti javnosti niti vratiti u Hrvatsku.

Manipuliranje brojem stradalih je zločin savjesti

Nitko ne može poreći da su mnogi Srbi, Židovi i Romi završili u Jasenovačkom logoru iz rasističkih razloga i da tamo nisu bili maltretirani, ubijani i jako patili.

Svaka nasilna smrt u ratu je grozna, poglavito ona u zarobljeništvu i logorima gdje je povezana s neizvjesnošću, mučenjem i ponižavanjem. Ali zlonamjerno manipuliranje brojem stradalih i tvrdnja o 'više od milijun pobijenih ljudi u Jasenovcu' kako bi se time stalno stigmatizirao hrvatski narod, zlonamjerna je laž i zločin savjesti.

Lansirajući u javnost takvu monstruoznu tvrdnju velikosrbi i njihov prateći orkestar dobro uhljebljenih papiga i vanjskih lobista na sve su moguće načine narodima u bivšoj Jugoslaviji i svijetu krivicu i sliku Hrvata, u metežu 2. svjetskog rata, željeli prikazati puno crnjom nego je ona u stvari bila. Činjenica je da veliku cijenu za to nisu platili samo Hrvati nego i hrvatski Srbi. Stalnim zastrašivanjem mitom od 'preko milijun pobijenih Srba' u Jasenovcu svjesno su stvarane pretpostavke za njihovu pobunu i opravdanje za velikosrpske agresiju na Hrvatsku 1991.-95.

Strastvenu antihrvatsku mržnju i propagandu velikosrbi su uvijek potpaljivali osvetničkim podsjećanjem na 'srpski Aušvic'. Snaga osvetničkog gnjeva za smrt 'preko milijun Srba u Jasenovcu odigrala je sigurno najveću ulogu u pripremi terena za agresiju na Hrvatsku početkom devedesetih kada su Hrvati prikazivani kao 'nepopravljivi fašisti i ustaše s kojima je nemoguće živeti skupa'. Takva masovna psihoza i emotivni naboj doveli su do toga da je brutalna likvidacija Hrvata ne samo dozvoljena nego po zapovjedniku 'belih orlova' Dragoslavu Bokanu i 'neopisivi užitak' (Intervju s njime u beogradskoj 'Dugi' pod naslovom 'Firer mekog srca' 29.03.1992.)

Zaista su zastrašujuće posljedice koje je monstruozno preuveličavanje broja srpskih žrtava u Jasenovcu, skupa s drugim, tipično balkanskim divljim lažima i fantastičnim budalaštinama (poput one o zdjeli punoj izvađenih očiju srpske djece na Pavelićevom radnom stolu) ostavilo na poratne naraštaje Srba i Hrvata.

Što je još gore, takvim 'istinama' ponovo je preplavljen medijski, filmski i obrazovni sustav današnje Vučićeve Srbije. Time se nastavlja od malih nogu trovati mozak djeci u školama kako bi se i budućim naraštajima u Srbiji nametnuo osjećaj neizbrisive mržnje i grabežljivog neprijateljstva prema Hrvatskoj i Hrvatima.

Legendarna 'hrvatska šutnja'

S druge strane, znakovita je legendarna 'hrvatska šutnja' i namjerno cenzuriranje svega zloćudnog što se kuha u Vučićevoj Srbiji od strane službenog Zagreba i 'hrvatskih' mainstream medija.

Ponovno oživljavanje velikosrpskog ludila i svakodnevne tvrdnje u srbijanskim medijima da su Slavonija, Lika, Banovina i Dalmacija 'vekovne srpske teritorije', isto kao što su to BiH, Crna Gora, Kosovi i Makedonija, vrlo lako bi moglo 'u pogodnom trenutku' dovesti do kolapsa krhkog mira 'na našim prostorima'.

Sve ovo nam govori kako mi Hrvati ne smijemo sjediti skrštenih ruku i čekati nove 'istrage, naše ili vaše' Na nama je da na te zlonamjerne velikosrpske propagandne mitove i laži zbog tragedija koje nose sa sobom bacimo što više svjetla.

I na kraju još nekoliko rečenica o 'bivšem' jugoslavenskom povjesničaru Ivi Goldsteinu i njemu sličnim 'hrvatskim' povjesničarima (Klasić, Jakovina, Markovina, Šarić, ...) školovanim i uzgojenim na literaturi i jaslama Beograda da bi u zamjenu za privilegirani položaj i lagodan život u današnjoj Hrvatskoj radili isto ono što su radili u bivšoj Jugoslaviji. Njihove karakterne osobine najbolje je opisao u svom eseju 'Politika i sudbine' nedavno preminuli akademik Dubravko Jelčić: 'Jugokomunisti, kada je riječ o Hrvatima i hrvatstvu nimalo se ne razlikuju od velikosrba. Jasno je i zašto-istina je bila (i jest) najveći neprijatelj jednima i drugima. Ona je ugrožavala samu egzistenciju njihovu' .

Naša je sreća, a možda i Božji dar, da su postojali i postoje prominentni židovski intelektualci i dužnosnici (Albert Einstein, Heinrich Mann, Alain Finkielkraut, Phillip. J. Cohen, Michael McAdams, Ester Gitman, Igor Primoratz, David Goldman, Theodor Meron i mnogi drugi) koji su se iz čistog osjećaja za pravdu zauzimali i zauzimaju na ispravljanju nepravdi i zla nanesenog hrvatskom narodu na njegovom mukotrpnom (i još ne završenom) putu u slobodu. Svjedoci smo zaista veličanstvenih velikosrpskih povijesnih mitova i krivotvorina, od Kosovskog boja do današnjih dana.

Branko Mamula - Slučaj Jugoslavija

ispade postoji i komplet pdf, što nisam znao, jedva našao knjigu a sad na netu
https://www.scribd.com/document/408473021/BRANKO-MAMULA-SLU%C4%8CAJ-JUGOSLAVIJA-pdf

pa fino, nije baš skroz sistematizovano ali zanimljivo viđenje jednog od insajdera

podsjetio me pokojni Lazanski koji je hvalio ovu knjigu, možda je ipak prehvalio ali jeste jedna uravnotežena slika koja nema crno-bijelu uzročnost i nalazi glavne krivce u političkim elitama svih naroda, čak Slovence u scenoslijedu imenuje kao prve

Miloševića predstavlja kao superidiota koji je proces raspada učinio gorim nego što je morao biti. No strukturno gledano, pošto Mamula malo teže zaokružuje svoju tezu, nešto nalik tome se nalazi na 164. strani kada zapravo kaže da je radnička klasa bila razbijena ali ne objašnjava baš naročito zašto je bila razbijena

iz njegove vizure koja je pretežno bezbjednosna makar je stvar jasna: 6 tajnih službi, 6 policija, 6 teritorijalnih odbrana koje nakon 1974. mogu da posjeduju i teško naoružanje - to je shit waiting to happen

ali upravo kada se postave logična pitanja:
1. zašto i kako je radnička klasa razbijena u socijalističkoj Jugoslaviji (Mamula nije ekonomista niti pravnik ali mogao je pokušati)
2. zašto je Jugoslavija organizovana sa praktično 7 odvojenih vojski i 7 odvojenih policija i 7 odvojenih db-a koji kriju informacije jedni od drugih

Mamula ne odgovara na ta pitanja jer onda bi morao da odgovori ne samo šta su Tito ili Kardelj radili nego i šta je on radio do 1988. kada je otišao u penziju

Sve u svemu, mislim da je bar pogodio stvarnu ulogu i uticaj srpskog nacionalizma u raspadu, koji nije jelte neka retardirana priča o potpunoj nedužnosti ili potpunoj krivici, i generalno djeluje iskreniji, priznaje i sopstvene greške, nego raznorazni drugi pisci memoara

boze, koje ti gluposti citas, bato.
sva ta veleumno razradjena pitanja, t.j. odgovori, su podrazumijevajuci, a mamula (kakvo je to ime, zaboga, zasto taj nije osnovao pastirski rock-bend i ostvario se? onako, ne klepeci mamulama...) ne odgovara na njih, jer je slijep na desno uho i corav na lijevo, rastavljen od stvarnosti i mozga.

radnicka klasa razbijena je jer nitko nije toliki kreten da bi tezio pripadnosti nekakvoj "radnickoj klasi", posebno ne u jednoj teskoj diktaturi poput jugoslavije, vec se razbjezao. plus, nije "radnicka klasa" bas ni neka civilizacijska tekovina na tim prostorima, posebno ne u hr, pa da bi ugurao ljude u "radnicku klasu", jos TI (uz mamulu) sisao sa neke planine i postavio se za crvenu burzoaziju; pa da umres od smijeha kad netko pita zasto.

i zasto je juga organizirana u prakticno 7... bla, formalno, a tu smo opet u bg-u i velikoj srbiji, no pravimo se da je i realno tako bila organizirana: pa zato da se ne raspadne u startu, da prezivi bar x vremena. da je i taj sitni privid decentralizacije, formalni, osporen, raspala bi se u stratu.

i prosto izmice najbitnije: ljudi, oni koji stvaraju, ne neki uhljebi, cuvari titice na brijunima, NECE pod beogradskom upravom, kao sto NECE u radnickoj klasi da ih neki krezubi idiot tipa mamule zajebava sa priznanjima u obliku znacke kao nagradom. hoce placu, pravu!

marijan mikac - u povorci smrti
croatia, chicago, 1954., tvrdi uvez, 240 str.

procitao se u jednom dahu doticni mikcev roman. u jednom dahu, znaci veze, iako je tempo radnje prilicno (po)lagan. smatram vrlo uspjesno strukturiranim, imamo dva glavna poglavlja koja roman dijele, rekli bi, na "one koji odlaze" i "one koji ostaju".
kroz primjer dvije gradjanske obitelji koje hrvatsko povlacenje na zapad razdvaja, pri cemu odlaze po jedan visi casnik, te jedan cinovnik, dok supruge i djeca ostaju, odlicno oslikava prilike vremena.
prvi dio bavi se "onima koji ostaju", drugi "onima koji odlaze", uglavnom izuzetni prikaz sudara gradjanske hrvatske sa revolucionarnim raspadom.

ako se dotaknem mikceve motivacije, rekao bih da je ovo vrlo psiholoski roman. sad, neki, primjerice pavelic, smatrali su mikca suradnikom yukom-sluzbi, dok su drugi, primjerice luburic, prelamali, naginjali pomisli da je hrvatski suverenista. to iz suvremenog ugla vise nije bitno, tek je znacajno u kontekstu motiva: roman bi se ako napisan iz pera yukom-suradnika mogao svrstati u psiholoski rat i tu je vrlo zanimljivo kako psiholoski "drobi" one koji su otisli, igrajuci na najintimniju jezu gradjanske psihe.

u cjelini vrlo solidan roman koji se ne ispusta, odlicno prikazuje sudar dvaju najoprecnija svijeta.

nikola sucic - hrvatska narodna mitologija
grafika, zagreb, 1943., 200 stranica, tvrdi uvez

veceras se lista mitologija. ova knjiga mi je privukla paznju jer bih po naslovnici rekao da je pokusaj postavljanja nekakve simbioze hrvatske ili slavenske mitologije sa nordijskom. nisam se prevario, sadrzi nesto holivuda, ali u manjoj mjeri no sto se "pribojavao". nije bez vrijednosti, od svaroga do lade, preko patuljaka, divova i vila, sve do raznih kultova, stabla, itd.
a tu je i solidan broj ilustracija, od kojih neke vrlo uspjele, bajkovite, u duhu mitologije. solidno, pa i kao podloga za fantastiku.

janko leskovar - pripoviesti I, II
hrvatski izdavalacki bibliografski zavod, zagreb, 1944., 224 + 304 str., tvrdi uvez

lista se dva knjizuljka koja nude uglavnom sva zapazenija djela janka leskovara, izuzetnog autora iz sjene; vrlo lijepa izdanja, doslovno biseri literature.

"on se sastajase s pokojnicima. bijahu to njegovi drugovi: jedan, koji je tri godine s njime redovito samo jedanput na dan jeo, i to u puckoj kuhinji, drugomu... a treci --- no taj bi mogao i sada jos zivjeti, da se nije ubio."

sto zelim reci: izuzetan autor, mogao je napisati mnogo vise - da nije prestao pisati. posteno, iako steta iz mog ugla, no ja sam kao konzument sebican, iako razumijem.

marijan mikac - dozivljaji morica svarca u hitlerovoj njemackoj
naklada knjiga slovo, zagreb, 1937., tvrdi uvez, 192 str.

veceras povratak mikcu; cita se roman koji, uz cinjenicu da tvori jedno od prvih antihitlerovskih djela, ima i zanimljiv zivotopis:
nakon objave u zagrebu 1937. roman bijese zaplijenjen, zabranjen i unisten u prvoj jugoslaviji, tada jednoj od velikih saveznica hitlera i nacista, pa zabranjen u nedicevoj srbiji, kao i u ndh, pa konacno zabranjen i u drugoj velikoj srbiji, komunistickoj jugoslaviji, jer autor prosto - zbrisase iz titovog raja u emigraciju. vrlo vrijedno stivo, a uz izvornik iz 1937. postoji i suvremeni reprint, kao i staro argentinsko izdanje na spanjolskom.

Doživljaji Morica Švarca u Hitlerovoj Njemačkoj - pretisak 2020.

QuoteVelika uspješnica hrvatskog književnika, publicista, prevoditelja i filmskog producenta. Satirični roman, nastao 1937. godine, priča je o siromašnom Židovu Moricu Švarcu, mladom činovniku iz New Yorka koji grca u dugovima i jedva spaja kraj s krajem. Promjenu u takav život donijet će mu nenadano nasljedstvo i put u Njemačku, u kojoj vidi priliku za ostvarenje velikih životnih nauma i snova. Osim što se bavi temom oportunizma, židovstva i fašizma, priča romana zrcali sliku života američke sirotinje te povlači paralelu s istim takvim životom europskih siromaha i beskućnika, odnosno bijedom koja je na cijelom svijetu jednaka.

Str. 201-205: Od subverzivnosti i intrigantnosti do prešućivanja - priča o "Moricu Švarcu" i njegovom autoru / piše Veljko Krulčić.

Str. 206-209: S konja na magarca / Marijan Mikac.

Str. 210-221: O pikarskom romanu, internacionalne teme koji je konceptualno dosljedan / Branimir Donat.

Str. 222-226: Recepcija romana "Doživljaji Morica Švarca" / Zlata Derossi.

Str. 227-228: Jedan pogled na New York 30-tih iz vizure hrvatskog pisca / Miroslav Kirin.

[Bilješka o piscu]: str. 230-231.

uvijek jedna knjiga poteze drugu, pa i romani bez fusnota ili bibliografije... sad moram kupiti i reprint da bih procitao aktualne dodatke (inace cijenim originale, reprintu nikad ne vjerujem na rijec dok ne usporedim), moglo bi to biti potencijalno zanimljivo, posebno donat, a netko u zagrebu samo ode u knjiznicu i ukrade knjigu ili izdrapi doticne stranice.

Hehe imas vremena i novaca

a ma jok! to je privid. bas iz razloga da se rastereti vrijeme i financije potrazih nove oblasti za smiraj kolekcionarske strasti kad izdavaci krenuli sa zagorom u tvrdim koricama. reko, nista, zagor u tvrdim koricama, to nema ni pocetka, ni kraja, neiscrpno, unistit ce me, pa odoh na emigrantiku. kad tamo, 100 hrvata, milijun knjiga, casopisa i listova... pa reprinti, pa krivotvorine, pa svasta, dodje kao cijeli bonelli u tvrdim koricama. to treba krasti.

To stoji...ko se spasi stripovskih sekti taj je slobodan covjek

Ja počeo da se kulturno uzdižem, hoću i ja malo na Mars i viši nivo. 

nedjelja je (uz nogometni) dan za socijal-demokratsku ekipu, novine nh, emigracija, #87 (5/1973).

evo i pele u sportskoj rubrici:

pavle kalinic - andrija hebrang - svjedoci govore
azur, sredista, knjiga 3, zagreb, 1991., 208 stranica, meki uvez

veceras se lista jedna starija knjiga koja je jos uvijek vrlo vrijedna. hebrang biografija, razgovor sa olgom hebrang, pa frajtic, balen i ostali, pa izbor hebrangovih tekstova, pa razno, od letaka, pa sve do 1990.
izdvojio bih dva trenutka, jednom olga hebrang, pa balen:





tu je sve receno o kvazi-disidentu djilasu, kojem god. lijepa knjizica, toplo preporucujem.

ah, evo djilasa, nekog, i u pogovoru. veliki disident, toliki da ako slucajno imate koju knjigu djilasa, disidenta, skribomana, velikog junaka, heroja, itd. mozete istu podmetnuti pod klimavi stol, kao i djilasa, kojeg god, opcenito. mislim, kazu ljudi.

Đilas bi po svemu dosadašnjem trebao biti zoletov omiljeni Srbin. Baš čudno...

Hebrang je verovatno najveći nesrbin koji je u vreme komunističke Jugoslovije radio za srpski interes, uveo ravnopravnost ćirilice i latinice i šta sve ne, tu je možda čak u rangu sa Mošom Pijadom koji je tražio teritorijalnu autonomiju za Srbe u Hrvatskoj, na šta se Titu slošilo. Hebranga je makao Tito, jer mu je bio najveći konkurent, kao staljinistu i kao mnoge druge koje su radili za srpski interes, a pustio tad Đilasa i slične "Srbe", koji su uvodili crnogorsku naciju, crtali granice i druge stvari na štetu Srba.

Naravno, svi su oni preokrenuli kapu kasnije devedesetih, Hebrangov sin je tražio izbacivanje ćirilice iz Vukovara, Đilas se odricao crnogorstva i pričao da je Srbin i sl. da bi izbegli odgovornost.

Nikad u životu nisam čuo da neko Hebranga doživljava kao prosrpskog. Lik tražio nezavisnost 1945.