Feministički kutak

[Josephine]

Ta i ja sam govorila o sistemu, a ne o muškarcima. Sad, što smo svi produkti sistema, to je druga stvar.

Ali rekao je Tesla nešto što dosta ljudi sada misli. I te misli poredi sa feminizmom.

A i nikoga nisam napala. Protumačila sam intervju.

[Albedo 0]

Ta i ja sam govorila o sistemu...

Protumačila sam...

da, govorila si o nečemu što je ''van razmera tvojih prirodnih mogućnosti i talenata''

[Father Jape]

[Josephine]

Ovo je poražavajuće.

[Albedo 0]

ti prva ne popravljaš statistiku a onda se čudiš...

[džin tonik]

ovo me tjera na razmisljanje. ne znam, imam neki urodjeni pogled na muskarce i zene, jednostavan, t.j. oduvijek ih aseksualno promatram na isti nacin, bolje, identicno ne podnosim neovisno o spolu.
ali ovo je toliko upecatljivo, da mozda ipak fundamentalno postoji razlicita uloga koju je definirala neka priroda (ili bog, za vjernike). odakle krenuti sa razmatranjem? od definicije musko - zensko? tu se vec pojavljuje tezi problem. vizualno postoje jasne smjernice (za vjernike: sramota), no moguce da se vec tu krije zajeb. trebalo bi to nekako definirati po hormonalnoj slici, varijacijama iste. pa potrebi (?) dualnosti. no to za 87 godina. nesto mi izmice.

[Josephine]

ti prva ne popravljaš statistiku a onda se čudiš...

Bila sam, zapravo, istraživačica na fakultetu. To mi je bila zvanična pozicija: istraživač u Institutu za ljudsku bezbednost. Odradila sam par projekata (za godinu dana) i zapalila iz te pacovske rupe. Mislim da, ipak, ulazim u statistiku. Kratka karijera, ali ipak karijera. 


Sa druge strane, ispričala sam kako je moj dekan, Vladimir Cvetković, izjavio kako "ne voli ambiciozne žene".

[Albedo 0]

jaka si ti statistika s tim bačelorom

ili sam trebao reći - bačeloricom

[džin tonik]

... dekan ... izjavio kako "ne voli ambiciozne žene".

negdje se tu definitivno krije zamka. zaboravimo pojavno i uzmimo na tren pojam 'zensko' kao negativno-karakteristican, cisto hipoteticki, bez stvarnog vrednovanja. nas doktor horor bi po toj karakterizaciji bio tipicna zena, ono, just'n, imamo problem, reci, ma nista, pa reci, ma znas ti, pa reci, e necu... dok bi d. bila muskarcina.

[mac]

Ali zašto bismo to tako uzimali?

[Josephine]

jaka si ti statistika s tim bačelorom

ili sam trebao reći - bačeloricom

Mislim da su ljudi kojima su društveni/profesionalni položaj i zvanje jedina baza identiteta - patetični. A i pomalo mi ih je žao. Dok mi ne nagaze na žulj. I ne, master je, a ne bečelor. Ali vredi kao papir za wc. Kao i svako formalno zvanje ili položaj. Dok se ne dokažeš da si čovek, ne vrediš ni koliko taj papir za wc. Al to ćeš da naučiš kad dođeš u moje godine.

[Albedo 0]

slika poredi jaz između žena i muškaraca na univerzitetu, kako si ti to uspjela da prevedeš na zvanje kao temelj identiteta, to su svakako tvoje sanjarije iz vremena kada si izvodila retoričke vratolomije pred majmunima, pošto samo kod njih pale te zamjene teza

no, svakako, master studije se završavaju pisanjem i odbranom master rada, kojeg ti, jelte, nemaš

što nas ponovo vraća na jedinu stvar koja se nalazi na grafičkom prikazu (a nije identitet) - kako osoba ženskog pola, koja je mogla (i valjda može) nešto da završi, a nije završila ništa, može da se iščuđava nad grafikom koja pokazuje da muškarci češće svršavaju stvari

pa što ne sjedneš i ne završiš nešto?

taj master možeš i u Arabiji da napišeš

[Josephine]

Batice, master rad postoji. Napisan i odbranjen. Kao i master diploma. Kao što rekoh, jednom ću da je iskoristim kad mi nestane papira za wc. A kad iskoristim svoju, pošalji mi i tvoju.

[Albedo 0]

odlično, onda objasni sopstvenu priču da si pohađala neki alternativni kurs, i da nikakav rad nisi pisala. To su tvoje riječi, ne moje. Pričaš sad jedno, sad drugo. Mada to i dalje ne mijenja opšti kurs toga da si ti sama odustala od univerziteta a onda se čudiš što tamo nema žena. Pa ima žena koje nisu odustale.

Meni je ovdje najfascinantnije što se čudi osoba koja radi upravo ono što grafik pokazuje da radi, dakle, čudiš se samoj sebi?

[Josephine]

Šta je sa tobom, batice?

Završila sam master na svom fakultetu (zvaničan) iz menadžmenta bezbednošću i upisala alternativni (dakle - nezvanični, pa stoga i nepriznati i neozbiljni) master iz ženskih studija, koji je bio 'nako, da saznam o temi, nikakav master to nije bio, samo se tako zvao jer je program trajao godinu dana, a mi smo, na kraju, pisali neke smešne radove.

[Albedo 0]

samo kažem da si ranije drugačije govorila, no nije ni važno, u Srbiji svako može i da doktorira, gotovo da možeš i akademik da postaneš uz par caka, nije u tome stvar, problem je u odustajanju, ali neću da ponavljam pitanje na koje ne želiš da odgovaraš

[džin tonik]

Ali zašto bismo to tako uzimali?

i to sto kazes. u biti ne postoji musko - zensko. sve je to privid.

[Biki]

Ali zašto bismo to tako uzimali?

i to sto kazes. u biti ne postoji musko - zensko. sve je to privid.

lol

[Josephine]

Ma ja se nikada nisam uklapala u sisteme. A sa sistemima imaš jednu caku: ili se uklapaš ili odjebi druže. Nisam ja toliko odustala, koliko me je sistem odbacio. Nisam htela da ćutim na korupciju, krađu, nekvalitet i loš odnos prema ljudskosti i humanosti. Al bukvalno mi je baš bilo nelagodno da primam platu ni za šta. I još ništa nisam učila (od novih veština i znanja). Te, na kraju, odoh sama - da učim nove stvari. A, u stvari, sistem me je odbacio jer nije hteo da mi se prilagodi. Nešto slično ko i na sagiti. Neko i to mora. Mislim, da bude rođen sa takvim poremećajem ličnosti i karaktera.

[Josephine]

Ali zašto bismo to tako uzimali?

i to sto kazes. u biti ne postoji musko - zensko. sve je to privid.

Igranje igara. Submisivnost-dominacija. Igru kvare žene koje ne bi da budu submisivne. I muškarci koji ne znaju kako drugačije da budu dominantni, osim na račun ženske submisivnosti. A samo je ljubav lek. Kada se ne bi brkala sa egom.

[Biki]

Ajooj ovde ima vise bisera nego na Ohridskom jezeru .

[Josephine]

Jesi vid'la.

[džin tonik]

Igranje igara. Submisivnost-dominacija. Igru kvare žene koje ne bi da budu submisivne. I muškarci koji ne znaju kako drugačije da budu dominantni, osim na račun ženske submisivnosti. A samo je ljubav lek. Kada se ne bi brkala sa egom.

mislim da imam tu neku 'zensku pasivnost' pri upoznavanju. u biti, nista me ne odbije kao u startu pasivna potencijalna partnerica. ne da tako zelim, vec me zainteresirana osoba bas mora pokupiti. pristupiti mi najagresivnije moguce. sramezljiv i sl. pojma nemam. pasivna zena me odbije.
ali samo u startu. nakon sto se opustim, najgori sam neandertalac.

[Albedo 0]

I još ništa nisam učila (od novih veština i znanja). Te, na kraju, odoh sama - da učim nove stvari. A, u stvari, sistem me je odbacio jer nije hteo da mi se prilagodi.

šta ti pričaš, o bože...

da se tebi sistem prilagodi, da tebe sistem nauči... pa što nisi sama naučila?

sve relevantno što znam, od kritičke teorije, studija kulture, poststrukturalizma - naučio sam sam

sve tri oblasti na faksu ima u primjesama, a i to što ima nije izvorna literatura već par strana tu i tamo, čast izuzecima

sve sam naučio potpuno sam, i stvarno ne znam dokle misliš da kritikuješ ''sistem'' za to što nisi sama uzela knjigu u šake

[Josephine]

pa ti batice zato i nemas pojma o zivotu-ne moze se sve nauciti iz knjiga.

[Albedo 0]

završiću ovaj horor mozga s još jednim ukazivanjem na to šta je tema

i pokazala si da ne samo da ne ispunjavaš nikakve kriterijume da ovu statistiku ispraviš, već očigledno nemaš ni predispozicije da ih ispraviš, pošto ako od istraživača ne možemo očekivati samoinicijativu onda ne znam od koga bi trebali očekivati

a zamisli, to i knjige potvrđuju, da ljudi najčešće nemaju samoinicijativu, da su najčešće inertni i pasivni, daleko od bilo kakvog stvarnog individualizma

[Meho Krljic]

Kad već niko nije ovo okačio:

http://youtu.be/HB3xM93rXbY

[Mme Chauchat]

Jel to opet neko serendanje o tome kako je teško i naporno biti majka? Izvini, Meho, ali mene su te priče i u životu počele stravično da smaraju, a kamoli na jutjubu.

[lilit]

Jevtro,
Opet si preblaga.

[Meho Krljic]

Lako je vama kad ne živite u Americi gde je očigledno to mnogo teži zadatak!!!!!!

[Josephine]

Ne radi se ovde o bukvalnoj "težini"zadatka, već o priznavanju napora i potpunom sagledavanju ljubavi majke. Damn.

[Tex Murphy]

Она да рађа, Он да брани.

[Albedo 0]

https://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.net/hphotos-ak-ash3/945345_255837211224339_253694592_n.jpg

još mi ne radi oprema tekstaaaaaaa

[Josephine]

fake   mada zabavno

[Albedo 0]

možda je sada fejk, ali moramo da mislimo na budućnost!

[Meho Krljic]

Superherojski stripovi su poznati rasadnik objektifikovanih žena. Ovaj sajt na zabavan način podvlači taj problem:

http://thehawkeyeinitiative.com/

[Josephine]

hahahah, zabavno!! 

[Father Jape]

[Josephine]

http://www.amazon.com/Who-Cooked-Last-Supper-History/dp/0609806955

,,Možda bi se jedino pogled na istoriju koji bi u središte postavio ženu mogao suočiti s centralnim paradoksom našega doba, da su žene u ranijim vremenima bile slobodnije nego danas. Preistorijske žene su lovile i trčale kako su htele, lutale kud su htele i slobodno legale s partnerom po izboru. Pravile su grnčariju i oruđe, stvarale pećinske crteže, sejale su i plele, igrale i pevale. Njihovo sakupljanje hrane bilo je ključno za život plemena i nijedan muškarac nije kontrolisao ni ograničavao šta one rade. U 'naprednim' društvima, muška dominacija je utkana u svaki aspekt života i stalno se iznova osmišljava pomoću mnoštva religijskih, bioloških, 'naučnih', psiholoških i ekonomskih razloga, kojima se opravdava inferiornost žena u odnosu na muškarce."
Ženska istorija mora da objasni a ne samo da ispriča; mora da ponudi razloge kako i zašto je došlo do ženske podređenosti, jer slavljenje čuvenih srčanih žena nije dovoljno. Nepoznate priče iz različitih perioda i različitih delova sveta o vitalnosti, hrabrosti i čvrstoj snazi žena čije nam sudbine autorka otkriva u ovoj svojevrsnoj istoriji tlačenja i zlostavljanja treba da budu inspiracija svima da izgradimo novi, bolji svet.
Uloga prvih žena bila je veća, njihov doprinos ljudskoj evoluciji neizmerno značajniji nego što je ikad prihvaćeno, a ženska borba se uvek iznova ponavlja. Ova priča miliona ugušenih glasova, od vladarki evropskog ,,doba kraljica" do postojanih  ratarki, pivarki, trgovkinja i seoskih šamanki, koje su širom sveta držale svoje zajednice na okupu i tako održavale u životu ceo ljudski rod, nije istorija feminizma, već istorija žena koja svrgava ,,falusoidnost istorije", ustupajući mesto istinskoj istoriji sveta.
Bez politike i polemike, ova briljantna i vrcava knjiga ruši vekove predubeđenja s ciljem da žene vrati na mesto koje im pripada – u centar kulture, revolucije, carstva, rata i mira. Obogaćena rezultatima opsežnog istraživanja, Ženska istorija sveta će preformulisati vaš koncept istorijske realnosti.
Ranija originalna izdanja donekle je uokviravala nametnuta akademska ozbiljnost, odsustvo humora i umiven jezik, jer se smatralo da je tema suviše ozbiljna da bi se s njom neko mogao šaliti. Autorka iskreno veruje da je tema i suviše ozbiljna a da se s njom ne bismo i šalili, kao i da istorija ne može verno opisati život ako nema ničeg smešnog. Ovo je prevod novog američkog izdanja celokupnog teksta – direktnog, drskog, tačnog i duhovitog.

http://www.geopoetika.com/book.php?id=2909

[Джон Рейнольдс]

Preistorijske žene su lovile i trčale kako su htele, lutale kud su htele i slobodno legale s partnerom po izboru. Pravile su grnčariju i oruđe, stvarale pećinske crteže, sejale su i plele, igrale i pevale. Njihovo sakupljanje hrane bilo je ključno za život plemena i nijedan muškarac nije kontrolisao ni ograničavao šta one rade.

Ово је, наравно, све веома добро документовано па се из тога могу извући силни закључци о ситуацији данас.

[Albedo 0]

http://www.blic.rs/Riznica/Misterije/466545/Eva-nije-kriva-Naucnici-desifrovali-Ugaritske-glinene-tablice

[Kimura]

 

Samo da se zna: ja više volim da budem kriva za kušanje voćke sa drveta poznavanja dobra i zla, nego dobra žena za utehu palom bogu.

[Josephine]

Mnogo lepo.

Eto, o ovome je feminizam. Nema veze sa muškarcima, sa nekakvom (projektovanom) mržnjom prema njima, ili bilo kojim drugim odnosom prema njima. Feminizam je all about the women.

http://youtu.be/XjJQBjWYDTs

[Josephine]

http://youtu.be/RR-XZSE3a_c

[Meho Krljic]

Nije ovo tema samo za ovaj topik, ali svakako da feminizam sa dosta pažnje proučava tematiku silovanja pa neću mnogo pogrešiti.

Naime, potrefilo se da sam danas na internetu naleteo na dva recentna napisa koji na različite načine promišljaju temu silovanja (muškog nad ženom, dakle, feminizam tu ima za šta da se uhvati) i, što je možda i važno, u oba slučaja nemamo posla sa "filmskim" silovanjima gde se radi o klasičnom napadu i prinudi. Zanimljivo mi je da ih ovde linkujem jer mi se čini da nas je internet, u svom stalnom procesu pretvaranja ljudi u neizlečive cinike doveo u položaj da prevrćemo očima kad se neka žena usudi da pomene da je silovana a da je od tog čina prošlo već više od petnaest minuta. Čak i neke žene reagovale su sa "pa šta je čekala deset godina" na prvi primer koji sam im izneo, što, meni barem, deluje kao iznenađujuće bezosećajna reakcija na životnu situaciju nekoga ko se teoretski deset godina borio sa stidom, mržnjom prema sebi i drugim postraumatskim problemima.

Ne sad da sam ja neki paragon, jelte, empatije i razumevanja, ali iz mog ograničenog iskustva sa osobama koje su doživele i preživele silovanje, reklo bi se da je situacija u kojoj žena u nekom kratkom roku nakon čina izađe u nekakvu javnost (makar ta javnost bila samo najbliža porodica, da ne pominjem policiju) popriličan izuzetak.

Elem, od dva napisa od jutros, prvi je zanimljiv zato što je na gejming sajtu (Kotaku) i bavi se idejom da se čovek koji je indirektno optužen da je nekog silovao pre deset godina nije dovoljno korektno postavio spram ove optužbe.

Meni je, da budem iskren pomalo iznenađujući bio stav autorke teksta, Patriše Hernandez, jer je ona u tekstu napala optuženog da nije u svom obraćanju javnosti putem blog-posta (u kome je rekao da je sa ženom koja danas tvrdi da ju je silovao na koledžu, imao kratku vezu od par dana tokom koje nisu imali seksualni odnos i koju je raskinuo prekidom komunikacije sa njom) pružio iskreno izvinjenje i  da nije dovoljno iskreno pokrenuo javnu diskusiju o tome šta je pristanak na seks itd. Dobar deo Kotakuovih čitalaca je, kao i ja, pomislilo da je malo ludački da se čovek napada da se nije dovoljno duboko izvinio za nešto što tvrdi da nije učinio, ali opet, ovo svakako pokreće i razmišljanje o tome šta je zapravo silovanje - ili, da izbegnemo upadanje u pravničke zamke - čin seksualnog nasilja/ prinude, kako ga ko u odnosu percipira i kako se postavlja posle čina.

A na šta se sjajno nadovezao drugi napis na koji sam danas naleteo. A koji je zapravo strip na Mediumu i koji rečito govori koliko je trauma seksualnog nasilja zapravo kompleksna, koliko je teško sa njom izaći na kraj u smislu da se jasno razgraniči za šta je ko "kriv" a za šta odgovoran, koliko je prinuda (ili odsustvo jasnog pristanka) zapravo ponekad "mekana" ali i dalje ostavlja traumu itd. Vredi ga pogledati ovde:

https://medium.com/the-nib/trigger-warning-breakfast-c6cdeec070e6

[Meho Krljic]

Uzneiravanje i zlostavljanje žena (i to uspešnih) koje rade u gejming industriji, njihovim sopstvenim rečima:


No skin thick enough: The daily harassment of women in the game industry

"Women are the niggers of gender," the email said. "If you killed yourself, I wouldn't even fuck the corpse."
I blinked at my phone, fighting simultaneous urges to hurl my phone across the room in anger and cry. Later that day, someone texted me my address — telling me they'd "See me when I least expected it."
     I haven't been out to my car at night by myself since January 2nd.
My name is Brianna Wu. I lead a development studio that makes games. Sometimes, I write about issues in the games industry that relate to the equality of women. My reward is that I regularly have men threatening to rape and commit acts of violence against me.
If you are a woman working in the games industry, especially in a public way, you're going to experience harassment. I imagine telling my 12-year-old self that fulfilling my dream of making games would lead to constant threats. Would she still do it? Would any woman?
The problem with sharing these stories in broad terms is that people think men and women receive the same harassment online. They do not.  I'm not writing this piece to evoke your sympathy. I'm writing to share with you what prominent, successful women in the industry experience, in their own words.
Case Study #1: Nina The Myth: Everyone in the games industry experiences harassment. Women are just too sensitive about it.

The Reality: If you are a woman in the industry with a critical opinion, you will get a disproportional amount of criticism, hostility, and scrutiny compared to men.
"Anita Sarkeesian once reblogged a Tumblr post of mine and it ended up on Reddit. I got so much hate mail from dudes that I left the internet for three days," Nina said.
"They filled my Tumblr mailbox with the usual anon posts like, 'Die, you fucking cunt!' And, 'You'll know when I rape your mouth hole, bitch!' When I turned off anonymous messages, they made new Tumblr accounts and continued to spam me. Later, they discovered the link to my personal webpage and sent hate mail through there. I still get an occasional random hate message through my website."
Conclusion: I've personally never heard of a man in the games industry getting rape threats for having an opinion.
A male friend of mine that develops AAA games told me, "When a woman criticizes me, it goes to a different part of my brain than when a man on my team does. I get defensive really quickly. I'm trying to get better about it." I don't think his is a unique experience.
We live in a society that's sexist in ways it doesn't understand. One of the consequences is that men are extremely sensitive to being criticized by women. I think it threatens them in a very primal way, and male privilege makes them feel free to lash out.
This is why women are socialized to carefully dance around these issues, disagreeing with men in an extremely gentle manner.  Not because women are nicer creatures than men. But because our very survival can depend on it.

Case Study #2: Nicole The Myth: Women in the games industry get special treatment for being women, and your life can be made easier by your looks

The Reality: Many men believe women have no worth in the games industry beyond appearance. This means that an incredible amount of conversation focuses on sexual attractiveness, or appearance in general.
Nicole's Experience: Nicole Tanner is a former editor of IGN, and was one of the founders of "Girlfight." I talked to her recently about the harassment she received while running this groundbreaking all-woman podcast.
"If you want examples of self-esteem destroying comments, search for the PAX Girlfight panel on YouTube. At IGN, I'd simply ignore the comments because they were so bad. And that's sad, because I'm sure I missed out on some thoughtful discussion, but wading through the insults to get to the few good comments wasn't worth it."
A look at the YouTube comments for her 2010 PAX East panel is stomach-churning. A shocking number of them personally attack the women of Girlfight.
"I thought they would put some fucking hot girls up there to fucking look at. AM I RIGHT?"
"Only 1 out of 5 is hot, and that is Jessica. The rest need to be in the kitchen."
"Wow, now I realize why Jess is the only chick working in IGN that gets featured in videos."

Conclusion: The video game industry is particularly egregious at only representing women as sex objects. As such, many gamers are trained to only see women in that context.
When I've been attacked over my looks, it's hurt me very deeply. I am an engineer and a head of development for my company. My value to the industry is leading my team to make games, but that very basic reality is no defense against constant commentary on how I look. This constant stream of comments and insults aimed at your body, face, and presentation is inescapable, and rarely happens to men on the same level.
Case Study #3: Elise The Myth: Women should just laugh off online harassment and not take it personally.

The Reality: This kind of harassment leaves long-lasting damage. It affects our friendships, and can cause us to be distant from others.
Elise's Experience: "I have a guy who's writing fan fiction starring me and him. It's a pornographic fanfic, and he's on chapter 6. He anonymously submits chapters through my website with no identifying info or explanation. I just save them in a folder in case the guy turns out to be a stalker. But it's creepy and gross. I feel violated.
"But, the worst part is not knowing who the guy is. Is it someone I talk to on Twitter? Someone who emails me for advice? I could be interacting with this guy all the time and not know it. Everyone's a suspect.
"Every time I'm interacting with an enthusiastic fan, I'm wondering in the back of my mind, 'Is it you? Are you doing this to me?' And then I feel uncomfortable with the interaction. It taints any sense of ease or honest connection."
Conclusion: Paste Games editor Maddy Myers once told me, "You don't really recover from this kind of abuse. You just change." She's right.
Often, I'll see people lashing out at women they perceive as too bitchy or too confrontational. They don't understand that we are the sum of our experiences. The toxic environment causes us to change.
If people attack you online, you're going to get defensive quickly. If people sexually harass you,  you're going to grow more inward, and more protective. It's a very human reaction, and there is no way to face this daily reality without it changing who you are.
People don't understand Women in the industry are told by men what is valid for us to feel. The conversations tend not to recognize the reality of the situation, and the very real threats that can occur at gaming events or in our day-to-day lives. We're told it doesn't matter, to grow a thicker skin, and that men go through the same thing.
I have yet to talk to a man who has had to call a police officer due to a stalker, only to be told nothing can be done until they are physically assaulted. It's hard to explain what it's like to be at a gaming event, cornered by someone who claims to be a fan, and to be physically kept from leaving by someone holding you in place or putting their body between you and the exit.
The comments on stories about lived experiences of women tend to ignore these stories, or claim the issue is as simple as nasty messages on videos or news stories. The words and experiences of women are shouted down, or ignored.
I didn't understand this until I read Leigh Alexander's excellent piece, "But what can be done: Dos and Don'ts To Combat Online Sexism." One quote was so great, I made an inspirational poster out of it.




It's telling that men in the gaming industry, or simply commentators, refuse to listen to the reality of these situations and try to help. They'd rather talk over women and convince themselves of a fictional reality that's more comforting.
Writer Samantha Allen talked about this in a recent story about her own experiences and those of other women she knows.
"In the wake of VidCon, and as more and more women start speaking up about the harassment they face online, it's time to start realizing that our narrative of progress is deeply flawed. Things aren't getting better for women on the Internet; they're deteriorating and ignoring the problem amounts to being complicit in it," she wrote.
Writer Laurie Penny has also written about ongoing, organized harassment and smear campaigns. "This has become a normal part of my life as a person who dares to write in public whilst being both female and left-wing, but this weekend it's been particularly full on," she stated. "Rape fantasies and pictures of dead children were coming faster than I could block individual users. In the end I had to step away from the internet, which was a pain because I need the internet to work."
Case Study #4: Carolyn The Myth: The game industry is a field men are drawn to more than women.
The Reality: Women are here, we love games, and we're not going anywhere.
Carolyn's Experience: Carolyn Petit is an editor for GameSpot. She shared her story of learning to deal with online harassment with me.
"It's been a constant part of my experience ever since I began working at GameSpot. And the reality is that before I took the job, I knew a certain percentage of young, straight men would vocally object to the presence of a transgender woman on the staff of a gaming site.
"They feel entitled not only to games, but to the communities that had built up around games. For these men, the presence of women on these sites was acceptable only if they felt that the presence of those women was intended to appeal to them.
"When the harassment started rolling in, I found that I was able to withstand it. With the support and acceptance of my colleagues, it was usually possible for me to dismiss the hatred I received as baseless, fearful expressions. I don't think the harassment is about me, I think it's about them.
"And I think the industry, and our place in it, is worth fighting for."
Conclusion: Damn right it is, Carolyn.
The industry is currently in the midst of a massive cultural shift. There's a growing disconnect between the nearly half of gamers that are female, and overwhelmingly male population of games journalists and game developers.
When you wonder why women aren't rushing to fix that balance, remember this is the fucking emotional and even physical minefield they're signing themselves up for. Growing a thicker skin isn't the answer, nor is it a proper response. Listening, and making the industry safer for the existence of visible women is the best, and only, way forward.

Footnote: Two of the names of women that agreed to interviews for this article were changed at their request.
Brianna Wu is head of development at Giant Spacekat, and host of the Isometric podcast on 5by5. She's also a frequent speaker on women in tech issues.
Editor's note: We have disabled comments for this post. While most comments were respectful and within the guidelines of Polygon's TOS, our staff came to the decision that the piece could and should stand without comments. When a contributor wants to share something highly personal with our readership, we want to offer them a place to do that without having their stories called into question, shouted down or dissected (even by the commenters offering support). If you want to continue discussion of this topic, we'd encourage you to share your thoughts in this thread.

[Josephine]

"Women are the niggers of gender," the email said. "If you killed yourself, I wouldn't even fuck the corpse."

Ne znam što je meni ovo smešno. Deo mozga mi govori da je pogrešno da mi bude smešno, a deo mozga da ovakve stvari ne treba ni shvatati ozbiljno i pridavati im značaj, jer značaja nemaju. Pre bih ovom liku poslala kontakt nekog dobrog terapeuta, nego se uvredila. Jasno je da je sjeban.


I mislim da žene, generalno, ne treba da traže načine da budu nežne u svom kritikovanju, da podilaze muškarcima i slično. Žene treba da budu svoje i otvorene, a protiv zlostavljanja ima legalnog leka. A tamo gde nema, tamo ima ignorisanja, jer samo one izjave i postupci kojima pridajemo značaj su značajne. Što bi rekao Grunf.

[Albedo 0]

http://www.ana.rs/forum/index.php?topic=189047.msg8922414;topicseen#new

[Josephine]

Pa i ovaj je simpatičan. Svako, bre, ima pravo da se izrazi. Dobro, ponekad i zakonsku obavezu da se objasni za to izražavanje.

[Josephine]

O ovome treba pisati distopijski sf, jbt

http://www.dailymail.co.uk/news/article-2711662/Having-laugh-Turkish-women-react-deputy-prime-ministers-call-females-not-smile-public-posting-pictures-beaming-chuckling.html?ito=social-facebook