ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara...

I sad ćete opet da izostavite moje stavove? Lakše je sa Batom? Na taj način nećete naći odgovor na: "Zašto?" Mogao bih sada da vam nađem da je "Trail of Tears" organizaovao indijanski robovlasnik. I crni robovlasnici su trgovali sa belim robovlasnicima izvozeći robove iz Afrike. Osnovno pitanje je da li bi izvozili da nije bilo potiska za izvoz. Činjenica je da su sve današnje "velike" porodice u Evropi izgrađene na trgovini robljem. Kraljevske, feudalističke, kapitalističke. Ko ih nije prodavao danas je svetska sirotinja.

Quote from: Meho Krljic on 29-06-2020, 13:25:17

Quote from: Labudan on 29-06-2020, 12:46:40
Meho iskopao nekog Kanje Vesta iz 19. stoljeća haha. Interesantno, mada ne mijenja rasističku osnovu,samo to i da neki crnci kohabitiraju.

Ma, to nije bilo tako retka pojava, plus, ljudi koji su izvozili robove iz Afrike u južnu i severnu Ameriku su mahom bili lokalci, dakle, crni robovlasnici u Africi. Da se mi razumemo, koncept rase pre 400 ili 500 godina naprosto nije bio ono kako ga mi shvatamo danas.

Jasno je za crni kontinent da su i robovi i vlasnici bili crni, za Ameriku nisam znao da je bilo i crnih robovlasnika, ali krenuli smo od Rimskog carstva iliti Evrope u antici, i navodno robova kao članova porodice.

Eto sad Mojsije ispade bijelac da bi Scallop izguro svoje. A ono ni Isus nije bio bijelac.

Pa dobro sad, bio je belji od crnih crnaca...

Ne u Egiptu!

Quote from: scallop on 29-06-2020, 13:37:44
I sad ćete opet da izostavite moje stavove?

Koje smo bre tvoje stavove izostavili??? Zar se nismo složili da koncept rase nekad i sad nisu iste stvari i da ih ne treba poistovećivati? Kao i da su pripadnici iste rase rado jedni druge porobljavali i prodavali i da je to potvrda da rasizam kako ga danas vidimo nije nešto što treba poistovećivati sa stanjem od pre pola milenijuma?

Npr. element rasizma danas je ako danas poričemo koliko je robovska radna snaga bila ključna za izgradnju mnogih zapadnih društava koja se danas smatraju globalnim liderima...

Quote from: Meho Krljic on 29-06-2020, 13:50:17

Npr. element rasizma danas je ako danas poričemo koliko je robovska radna snaga bila ključna za izgradnju mnogih zapadnih društava koja se danas smatraju globalnim liderima...

Da se ne bunim, bilo bi krajnje neočekivano. Više bi mi se dopadalo da se natežete sa mnom.    Semiti su malo manje crni od afrikanaca. Naravno da pruga preko Stenovitih planina ne bi bila izgrađena bez Kineza. Prihvatnje stvarnosti je ultimativno ako želimo na čistinu. Savremena svetska dominacija je izgrađena na eksploataciji, kako god je sad nazivali.

E, pa, Džordan Piterson se, kako kažu, "trijumfalno vratio" na scenu - kroz gostovanje na podkastu svoje ćerke. Nije se, doduše znalo šta se s njim događa više meseci, otkada je otišao na lečenje od zavisnosti u Rusiju, pričalo se poslednjih nedelja da je u Beogradu (!!!!) i sada sedi kod kuće u Kanadi i piše novu knjigu. Mislim, prepričavam prepričavanje jer naravno da nisam slušao podkast.

Ali je zgodno da je juče objavljen tekst istoričara Mikaela Nilssona, predavača na univerzitetu u Upsali a koji se bavi Pitersonovim pohvalama Hitlera i čestim pogrešnim ili nepotpunim referencama na istog. Nilsson je kroz profesionalnu karijeru izučavao i hladni rat i posebno odnos SAD i Švedske tokom istog, a u poslednje vreme se bavi nacizmom i Hitlerom pa su njegove opservacije zanimljive i iako mu tekst nije nužno sjajan, podseća na jednu važnu činjenicu: zapadni intelektualci koji hvale Hitlera da je bio dobar organizator i uradio dobre stvari za svoju naciju praktično nikada neće reći tako nešto za Staljina, iako su spremni da tvrde da su gulazi, holodomor i ostale stvari rađene u SSSR identične nacističkim ratnim zločinima. Zašto nam je taj podatak bitan? Zao što mnogo puta čujemo tu centrističku kritiku i nacizma i komunizma a koja, navodno, i jedan i drugi smatra za jednako tiranske, autoritarne sisteme ali priznaje "organizovanost" i "dobre stvari urađene za naciju" samo jednoj strani. A, kako Nilsson piše u svom tekstu, ni to nije baš tako.

Neoliberali su uveli termin totalitarizam da bi diskvalifikovali socijalističku alternativu izjednačavajući je s Hitlerom, s kojim su zapravo neoliberali najbliži.

I sad kad je to krenulo da se razvija ka zosko ekstremima, opet nekim neoliberalima "progresivnijih" shvatanja nije jasno kako oni tako umjereni završiše u koketiranju s fašizmom.

A ono sve jasno kad se vidi kako je počelo. U Mont Pelerin društvu, prvom neoliberalnom think-tanku, bili su svi od Ropkea aparthejd-lavera i praktično oca savremenog populizma, Miler-Armaka koji prvo hvali Hitlerovu privredu a onda učestvuje u konstruisanju EU tržišta, preko Hajek-Fridmana i njihove podrške Pinočeima, Tačerima, Reganima, do kao mrzitelja totalitarizma kao neprijatelja otvorenog društva, Sorosovog idola Karla Popera.

Nevjerovatan skup.

ova crvenofashisticka internacionala ide odlicno pod ovaj topik.

Tko je bošnjačka aktivistica koja je austrijskom parlamentu predala izvješća o navodnoj brutalnosti hrvatske policije nad migrantima?

QuoteBošnjačka je aktivistica austrijskom parlamentu predala više od 1600 stranica medijskih izvještaja i osobnih svjedočenja, dokumentirajući navodnu brutalnost hrvatske granične policije nad ilegalnim migrantima.

Zehida Bihorac dobila je pristup austrijskim parlamentarnim zastupnicima u svojstvu volonterke iz Velike Kladuše, predstavnice bečke nevladine organizacije SOS Balkanroute.

Ona je prošli utorak za Al Jazeeru ustvrdila da se migranti i izbjeglice susreću s nasiljem u BiH, od pojedinaca ili policajaca koji vjeruju da će ih grubo postupanje obeshrabriti od boravka u zemlji. Dodala je da migranti nemaju, kamo, da su zaglavili u Velikoj Kladuši te je pozvala Europsku uniju da poduzme mjere.

Bihorac je nadalje austrijskim zastupnicima početkom lipnja kazala da ilegalni migranti trpe "sistemsko nasilje" na granici Republike Hrvatske.

Austrijska ministrica pravosuđa Alma Zadić, koja je inače rođena u Tuzli, napisala je na Facebooku nakon govora Bihorac: "Vrlo smo zahvalni napornim nevladinim organizacijama i pojedincima koji osiguravaju da ti ljudi dobiju humanitarnu pomoć".

Bihorac nedavno pravomoćno osuđena zbog zloporabe položaja

Zehida Bihorac aktivistica je udruge SOS Balkanroute koja je registrirana u Beču. Ona je bivša ravnateljica Prve osnovna škole" Velika Kladuša, a u lipnju 2020. godine kantonalni sud BiH potvrdio presudu Općinskog suda u Velikoj Kladuši kojom je osuđena na uvjetnu kaznu zbog kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlasti.

Presudom je osuđenoj Bihorac pravomoćno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci koja se neće izvršiti ako ista u roku od 2 (dvije) godine od dana pravovaljanosti presude ne počini novo kazneno djelo. Osuđena je zbog zapošljavanja četiri nastavnika bez provođenja natječaja.

U toj organizaciji zajedno sa Zeidom Bihorad djeluje i Austrijanac hrvatskog podrijetla Petar Roksandić, reper kojemu je umjetničko ime Kid Pex. S ovom organizacijom blisko surađuje i Faika El-Nagashi, zastupnica austrijskog parlamenta i članica Zelenih.

Ta se udruga bavi pomaganjem ilegalnim migrantima koji se nalaze na granici Bosne i Hercegovine te Republike Hrvatske. Posebno su posvećeni bilježenju nasilja nad migrantima, pa tako na svojoj Facebook stranici navode.

"Predali smo članu Nacionalnog vijeća SPO i ministrici pravosuđa Almi Zadić 1673 stranice A4 dokumenata i preko 500 slučajeva nasilja hrvatskih policajaca nad izbjeglicama na vanjskoj granici EU." Te je slučajeve dokumentirala organizacija Border Violence Monitoring Network (BVMN) o kojoj smo i prije pisali.

SOS Balkanroute povezan s BVMN-om poznatim hrvatskoj javnosti

Na organizaciju Border Violence Monitoring Network pozivala se i udruga "No Name Kitchen" koju je u više navrata prenosio britanski The Guardian kada je optuživao hrvatsku policiju za nasilje nad migrantima. Ne samo da se pozivala na te podatke već je i članica te "nadorganizacije".

"Hrvatska policija optužena da crta sprejevima po glavama tražitelja azila" glasio je naslov članka na portalu The Guardiana od 12. svibnja, čiji autor Lorenzo Tondo donosi optužbu Jacka Sapocha iz nevladine organizacije "No Name Kitchen" prema kojoj migrantima koji žele iz Bosne ući u Hrvatsku, hrvatska policija iscrtava križeve na glavama te ih na taj način ponižava.

U kolovozu 2018. na portalu The Guardiana objavljen je članak pod naslovom: "Izbjeglice koje dolaze iz Bosne pretukla i opljačkala hrvatska policija". Autor članka je Shaun Walker koji je u Velikoj Kladuši razgovarao s nekolicinom migranata. I u tom članku, kao izvor spominje se volonterka nevladine organizacije "No Name Kitchen" u Velikoj Kladuši.

"Prvi snimci brutalnosti hrvatske policije" – bio je naslov u Guardianu u studenom 2018. Autor ovog članka je već spomenuti Lorenzo Tondo koji donosi i audio snimku koju je, prema navodima, snimio migrant, a na kojoj se čuju krikovi ljudi koje navodno zlostavlja hrvatska policija. Zatim se na snimci pojavljuje čovjek krvava lica. Članak također donosi navodna svjedočenja migranata koji govore da ih je hrvatska policija tukla i zlostavljala, a ta svjedočanstva po treći puta donosi ista nevladina organizacija – "No Name Kitchen" iz Velike Kladuše.

Neumesno poređenje demonstranata i Hortijevih fašista


"Čujte, streljali su, jesu, a ne mogu ja sad da kažem da li je trebalo da streljaju i koliko. Al bar prozore nisu razbijali!"

Marito Mihovil Letica: Maske komunističkoga 'antifašizma' – Titovo 'ne' Staljinu, ali 'da' staljinizmu

QuoteBude li u Hrvatskoj situacija s bolešću COVID-19 povoljnija i svi zajedno 'ostanemo odgovorni', kako to ističu mjerodavnici i 'mjeropopuštači', razložno je očekivati da će barem u nekoj mjeri turisti ići na ljetovanje u našu domovinu, na neobično lijepo hrvatsko more s obalom i otocima, ali i na prirodnim krasotama obilježene planine i ravnice, rijeke i jezera. U svim ovogodišnjim prazninama i nepopunjenim kapacitetima turistička je sezona, kao i svake godine, kalendarski obuhvatila jedan praznik, pun ideologije i jednostranosti, a ispražnjen od povijesnih činjenica koje bi uzmogle opravdati njegovu povijesnu vjerodostojnost i nadnevak obilježavanja. Riječ je o Danu antifašističke borbe. Ako je neki putnik namjernik u našu domovinu – odnosno turist znatiželjnik upitao što se 22. lipnja u Hrvatskoj obilježava i slavi – što je mogao čuti?

Službeni, odnosno 'mainstream' odgovor – koji kronično boluje od nepodudarnosti s povijesnom istinom – glasi otprilike ovako: toga je dana u šumi Brezovici kraj Siska osnovan partizanski odred, 'prvi antifašistički odred u porobljenoj Europi', vojna formacija koja je pružila 'prvi oružani otpor fašizmu u Drugome svjetskom ratu' i slično. Posrijedi je nepojmljivi otklon od povijesne faktografije. Dosta se o tome pisalo, ali ne i previše – istinu valja stalno ponavljati.

Fašizam je apsolutno zlo, a ne relativno

Vodstvo ondašnjih komunista pokazalo je da im nacifašizam nije apsolutno zlo, nego ovisi o relaciji u kojoj se s njima nalazi. A za sve slobodoljubive ljude, neprijatelje Hitlerova nacionalsocijalizma i svakog totalitarizma – riječ je o apsolutnome zlu, ne o relativnome: zlu po sebi, a ne samo zlu za nas, da se poslužimo prilagođenim pojmovima njemačkoga filozofa Immanuela Kanta. To apsolutno zlo nacifašizma jest totalno i totalitarno: ono je cjelina koja zatire sve pojedinačno, neidentično i drukčije.

Budući da je već u prvome tjednu travnja 1941. njemačka vojska zaposjela sjeverne dijelove Hrvatske – neotklonjivo se nadaje pitanje zašto hrvatski komunisti nisu digli ustanak nekoliko dana ili tjedan-dva nakon toga, nego su u miru čekali više od dva i pol mjeseca. Odgovor ne može biti jasniji – suprotstaviti se nacistima značilo bi ući u sukob sa saveznicima svojih tutora i nalogodavaca, sovjetskih boljševika, koji su s nacistima sklopili sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji službeno nazvan Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, a potpisali su ga u Moskvi dvojica ministara vanjskih poslova, Vjačeslav Molotov i Joachim von Ribbentrop. Bijaše to 23. kolovoza 1939. Nakon osam dana, 1. rujna, njemačkim napadom na Poljsku, koju su nacionalsocijalisti i boljševici sporazumno podijelili, počeo je Drugi svjetski rat.

Dakle, nije sve počelo takozvanim Aprilskim ratom, u kojemu je njemački vojni stroj u 12 dana travnja 1941. pregazio vojsku Kraljevine Jugoslavije. Poljaci su se suprotstavili Nijemcima gotovo dvije godine prije nego hrvatski partizani. Francuzi su zajedno s Britancima branili Francusku, a nakon što su je Nijemci okupirali sredinom lipnja 1940., organiziran je francuski pokret otpora koji je s većim ili manjim uspjehom vodio gerilski rat protiv njemačkih snaga. K tome treba podsjetiti da su Talijani koncem listopada 1940. napali Grčku, čiji su branitelji uspješno odolijevali, čak prisilili Talijane na uzmak, ali su im stigli u pomoć saveznici Nijemci i travnja 1941. u Operaciji 'Marita' (volio bih da nemam imenjakinju među Hitlerovim vojnim operacijama) brzo okupirali Grčku.

Poslušnička ispostava Kominterne

Iz svega rečenog jasno proishodi da Vjekoslavu Janiću, poznatijemu pod imenom Vlado i nadimku Capo, zajedno s njegovim partizanima iz šume Brezovice ne pripada nikakvo prvenstvo Europe u otporu fašizmu i nacizmu. Sisački partizani po zapovijedi Komunističke partije Hrvatske – koja je bila poslušnička ispostava Kominterne – sastali su se u toj šumi da bi nakon Hitlerova napada na Sovjetski Savez, što je dovelo do brojnih nejasnoća i organizacijske dezorijentiranosti, doznali što im je dalje činiti. I to je više-manje sve što se dogodilo u Hrvatskoj dana 22. lipnja 1941. Nema pouzdanih povijesnih svjedočanstava da je tada osnovan ikakav antifašistički odred. Zapravo je u(ne)priličen nekovrsni izviđački izlet u ranoljetnu šumu gdje se punim plućima udiše uzduh bogat kisikom. Dostupni povijesni podatci kažu da su akcije Sisačkoga partizanskog odreda, koje su se uglavnom sastojale od miniranja željezničkih pruga u sisačkoj okolici, uslijedile idućih dana i mjeseci. Tako su se željeznički pragovi i šine, izrađeni od hrvatskoga hrasta i čelika, odjednom prometnuli od savezničkih i naših u nacifašističke i tuđinske.

Predsjednik dr. Franjo Tuđman zalagao se za nadnevak 22. lipnja iz razumljivih povijesno-političkih razloga – da potisne datum 27. srpnja kada se slavio (i, na žalost, slavi još i danas) tobožnji antifašistički ustanak u Srbu, a zapravo sustavni četnički zločini nad Hrvatima, te da Srbima odnosno Srbijancima oduzme vremensko prvenstvo u dizanju ustanka, 7. srpnja, kada se veličala akcija Žikice Jovanovića Španca i valjevačkih partizana koji su na seoskome vašaru u Beloj Crkvi ubili dvojicu srbijanskih žandara. Treba podsjetiti da je pripadnik Sisačkoga partizanskog odreda bio i Janko Bobetko, koji će se pola stoljeća nakon toga proslaviti kao stožerni general Hrvatske vojske u oslobodilačkome Domovinskom ratu.

U Ustavu RH nema riječi 'antifašizam'

U vezi sa svime rečenim prečesto se može čuti i pročitati da 'u Ustavu Republike Hrvatske stoji antifašizam kao temelj hrvatske državnosti' i slično. To su neistine i krivotvorbe, bilo iz neupućenosti bilo tendenciozne. Ònē 'ustavoznalce' koji to tvrde pozivam, dobrohotno i susretljivo, da mi pokažu gdje se u Ustavu RH spominje antifašizam. Te riječi nema. Barem ne kao imenice. Spominje se, doduše, pridjev 'antifašističko' i to u nazivu 'Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske'. Ali u istoj se rečenici spominju i 'ustavi Socijalističke Republike Hrvatske'. Dakle, mogao bi tkogod 'snagom' posve jednakih 'argumenata' kazati da je, uz antifašizam, i socijalizam u temeljima demokratske, višestranačke i slobodne Republike Hrvatske (!?). To većma što su ovodobnoj Hrvatskoj socijalistički ustavi kronološki bliži nego Zavnohove odluke. Štoviše, prvi su višestranački izbori 1990. održani u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.

Treba k tome svrnuti pozornost da se u Zavnohu ispred pridjeva 'antifašističko' nalazi 'zemaljsko' pa postavljam pitanje zašto mu, ako već pridjeve tumače kao pojmove, ne daju prednost i počnu tvrditi da je hrvatska državnost utemeljena na zemlji (umjesto na antifašizmu). Kada je o zemlji riječ, padaju mi na um Matoševe rečenice iz članka P. Petrović i Demetrova nagrada (Hrvatska sloboda, III, br. 131, 1910.) gdje čitamo: 'Jer što je Domovina? Svakako nije narod – narod bez zemlje, kao ni zemlja što nije zemlja bez naroda. Otimač zemlje ubio je narod, kao što je pobjeditelj naroda upropastio zemlju.' U istome članku Matoš nadalje poziva: 'Učinimo Hrvatsku sinonimom slobode, zemljom svjetla, narodne prosvjete i oslobođene kulture, pa će balkansko, orijentalno srpstvo izgubiti od svoje privlačivosti.'

Da su hrvatski partizani imali u planu samostalnu Hrvatsku i othrvali se 'privlačivosti', kao što veli svevremeno aktualni A. G. M., 'balkanskoga, orijentalnoga srpstva', uz to i skupnoga nedemokratskog posrnuća u jednopartijski totalitarni sustav, vjerojatno ne bi bilo gotovo polustoljetnoga političkog stradanja ni krvavoga rata od 1991. do 1995. Ako je takozvani antifašizam, sa zvijezdom petokrakom kao nosivim simbolom, utemeljio i donio Hrvatima državnost, kao što samozvani antifašisti ustrajno pokušavaju prikazati – kako to da su hrabri sinovi i kćeri zemlje Hrvatske bili prisiljeni u Domovinskome ratu uz goleme žrtve osloboditi zaposjednute dijelove hrvatske zemlje i obraniti hrvatsku državu od istovjetne petokrake na kacigama, tenkovima, zrakoplovima i jugoslavenskim zastavama, na svemu što se nesmiljenom žestinom obrušavalo na novouspostavljenu Republiku Hrvatsku? Je li 'antifašistička' crvena petokraka 90-ih godina 20. stoljeća bila simbol istinskoga antifašizma ili crvenoga fašizma združenoga s velikosrpskim genocidnim i kulturocidnim ekspanzionizmom? Pitanja su retorička.

Hannah Arendt o antifašizmu i antikomunizmu

Često se može čuti i pročitati da je filozofkinja i politologinja Hannah Arendt, jedna od najznačajnijih u 20. stoljeću, rekla da 'nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom tko istodobno nije i antikomunist'. Hoću pošteno priznati da tu izjavu, tako formuliranu, nisam našao u njezinim objavljenim djelima, a pregledao sam sva koja su dostupna, tiskana na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. To još uvijek ne znači da 'sporno' stajalište Hannah Arendt nije izrekla u nekom govoru, predavanju ili napisala u pismu. Teško je to znati. Ali i bez toga biva jasnim da je njezina dotična izjava posve vjerodostojna, nimalo sporna. Neka mi bude dopuštena jedna usporedba, koja nije anakrona premda se u prvi mah takvom može doimati.

Naime, ako tkogod znade jednu jedinu misao starogrčkoga filozofa Heraklita, onda će to vrlo izvjesno biti 'sve teče', ili grčki 'panta rhei'; u značenju da se sve mijenja, i to u skladu sa sveopćom zakonitošću, logosom. No sintagmu 'panta rhei' među Heraklitovim fragmentima ne nahodimo. Nema je. Ali posrijedi je popularna formula njegova nauka koja biva u potpunome skladu s brojim fragmentima što ih je napisao, primjerice: 'U iste rijeke stupamo i ne stupamo, jesmo i nismo' (fr. 49a); htijući kazati da čovjek ne može dvaput ući u istu rijeku jer pri drugom ulasku ni čovjek ni rijeka više nisu isti. A Platon je u dijalogu Kratil (koji je prva filozofska obuhvatna rasprava o jeziku) napisao da Homer 'bijaše mudar kao i Heraklit, koji govoraše da sve teče poput rijeke'.

Analogno i bez ikakve preuzetnosti možemo ustvrditi kako stajalište da 'nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom tko istodobno nije i antikomunist' dosljedno proizlazi iz mnogih rečenica u objavljenim i dobro poznatim djelima Hannah Arendt, gdje se jasno razaznaje da autorica ne vidi nikakvu bitnu razliku između nacifašizma i boljševičkoga komunizma. Hannah Arendt, Židovka odgojena u socijaldemokratskoj obitelji, protivnica svih totalitarizama, koju je nadzirao i zatvarao Gestapo, napisala je u knjizi Izvori totalitarizma (The Origins of Totalitarianism, 1951.) uz ostalo sljedeće: 'Jedini čovjek prema kojemu je Hitler gajio ʹbezmjerno poštovanjeʹ bio je ʹgenij Staljinʹ, i premda u slučaju Staljina i ruskog režima nemamo (niti ćemo, po svoj prilici, ikada imati) onako bogatu dokumentarnu građu kakva postoji za Njemačku, nakon Hruščovljeva referata na Dvadesetom kongresu Partije ipak znamo da je Staljin vjerovao samo jednom čovjeku, a to je bio Hitler'. U dotičnoj knjizi čitamo i ovo: '... jedan se ponosio svojim nenadmašnim darom ʹledenog rasuđivanjaʹ (Hitler), a drugi ʹneumoljivošću svoje dijalektikeʹ (Staljin), i doveli su ideološke implikacije do ekstrema logičke dosljednosti koja gledano sa strane izgleda smiješno ʹprimitivnomʹ i apsurdnom: ʹodumiruća klasaʹ sastojala se od ljudi osuđenih na smrt; rase ʹnesposobne za životʹ trebalo je istrijebiti. [...] Ta stroga logičnost kao vodič za djelovanje prožima čitavu strukturu totalitarnih pokreta i vladavina.' (H. Arendt, Izvori totalitarizma, Zagreb, 2015., str. 303-304, 458).

Titovo 'ne' Staljinu – ali 'da' staljinizmu

Dakle u današnjoj se Hrvatskoj redovito obilježava Dan antifašističke borbe u spomen na događaj kada je pukla ljubav između dvojice psihopata, masovnih ubojica i monstruma, kada je vjerolomni Hitler pokrenuo Operaciju 'Barbarossa' i napao svojega dotad velepoštovanog saveznika. Treba neizostavno pripomenuti da su žrtve velezločinca Hitlera brojčano procijenjene na oko 30 milijuna, a kvantitativno još većeg zločinca Staljina na oko 40 milijuna. Tito je, prema istome izvoru, otjerao u smrt približno 570.000 političkih protivnika, čime se nalazi na 13. mjestu svjetske liste najvećih nalogodavaca masovnih ubojstava. (https://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-2091670/Hitler-Stalin-The-murderous-regimes-world.html.)

Tito je Staljinu 22. lipnja 1941. po tko zna koji put rekao 'da', a kada je 1948. rekao 'ne', bijaše to upućeno Staljinu – ali nije rekao 'ne' i staljinizmu. I nakon toga ostao je Tito vjeran totalitarnoj praksi svojega boljševičkog učitelja. U krvavoj Titovoj strahovladi bio je još dugo 'arhipelag GULAG': Goli otok, Sveti Grgur i drugi. Vratimo se s otokâ na rijeke. Čini se da Tito, za razliku od Heraklita, nije dobro razumio povijesne tijekove i riječne tokove. Kao faraonski zakrilitelj jugoslavenstva, Tito je 1971. rekao: 'Prije će Sava poteći uzvodno nego će Hrvati imati samostalnu državu." Kao što vidimo, imamo hrvatsku državu – kakvu-takvu, ali ju imamo – a Sava i dalje teče nizvodno, prema Dunavu. Najveću nesuvislost i sumanutu pervertiranost u argumentiranju samozvanih antifašista možemo razabrati u namjeri da 'antifašizam', a zapravo titoistički boljševizam – kojemu je otac i majka bio boljševik Tito, gorljivi branitelj jugoslavenstva i zakleti protivnik svake hrvatske države – proglase temeljem hrvatske državnosti. To je kao da netko kaže kako je antisemitizam i anticionizam u temeljima države Izrael.

Ako i pomislimo da ne može apsurdnije, sumanutije i drskije od toga – prevarili smo se. Dana 13. svibnja 2020. bila je stota obljetnica rođenja blaženoga Miroslava Bulešića. Prisjetimo se mučeničke smrti našega blaženika, 24. kolovoza 1947. Nakon podjele krizme, razulareni komunistički i 'antifašistički' egzekutori nasilno su ušli u župnu kuću u Lanišću i usmrtili velečasnoga Bulešića prerezavši mu grlo, uslijed čega je krv šikljala po zidu župnoga ureda. Blaženim je Miroslav Bulešić proglašen 2013. u Puli, a njegov je spomendan 24. kolovoza.

'Antifašističko' opravdanje ubojstva bl. Bulešića

U siječnju 2013. oglasilo se Predsjedništvo saveza antifašističkih boraca Istarske županije rekavši kako ne bi voljeli vjerovati da je novinar Glasa Istre koji je pisao o životu i mučeničkoj smrti Miroslava Bulešića 'namjerno zaboravio javnosti predočiti ono najbitnije što je prouzročilo nepotrebno ubojstvo svećenika Miroslava Bulešića'. Do toga navodno ne bi došlo 'da nisu upravo svećenici Stjepan Cek i Miroslav Bulešić režirali i izvjesili oglas na crkvenim vratima da partizani ne mogu biti kumovi na krizmi, a niti mogu krizmati svoju djecu'.

Susretosmo se, na žalost, s najrazličitijim argumentacijama i racionalizacijama kojima se komunisti i 'antifašisti' trse opravdati svoje goleme zločine. Neovisno o tome je li istina da su svećenici Cek i Bulešić izvjesili spomenuti oglas, u ovome se slučaju sugerira da su rečeni kom-partizanski 'osloboditelji' – žudeći za uskraćenim sudjelovanjem u vjerskim obredima i katoličkim sakramentima – dovedeni u situaciju da im ne preostaje ništa drugo nego izvršiti pravdu rezanjem grla svećeniku koji im tu sakramentalnu blagodat uskraćuje. Čak i ako je od komunista i takozvanih antifašista – najvećih podlaca i dvoličnjaka, masovnih ubojica i zločinaca u povijesti ljudskoga roda – previše je.

Što su komunisti kasnili dva mjeseca dok ustaše nisu kasnile ni dana [emoji38]

I. Šola: Ne vidim ni jedan razlog da Splićani ne sruše Dioklecijanovu palaču

QuoteAntirasistički prosvjedi bujaju po svijetu. Pokret ,,Crni život vrijedi" poprima, blago rečeno, zanimljive konotacije. Tako čitam u Daily Mailu kako je profesorica s Cambridgea Priyamvada Gopal na svom Twiteru napisala jednu uistinu ,,antirasističku" poruku i nakon toga još napredovala, a poruka glasi: ,,Bijeli život ne vrijedi". I pobrala pljesak.

Antirasistički pokret kojem i ova profesorica pripada nema nikakve veze s antirasizmom, to je nešto sasvim drugo, čista mržnja prema Zapadu i našoj kulturi, koja se želi prikazati samo kao kultura zločina, robovlasnika, kolonizatora. I žele je prekrojiti, po mjeri svih krvavih revolucionara. Metodologija im je ista kao što je bila ona marksistička, manipulacija osjećajem kolektivne krivnje.

Naime, kada je Marx za sva zla optužio buržoaziju, iako, kao ni Engels nije bio baš siromašak, a imao je i ropkinju, sluškinju kojoj je još napravio dijete, možda i silovanjem, mnogi su buržuji počeli prihvaćati marksističku demagogiju, koja se pokazala kao krvavi povijesni eksperiment. I to manipulacijom osjećaja krivnje. Tu istu metodologiju primjenjuje i ovaj kao antirasistički pokret gdje biti bijelac znači biti dionik zločinačke tradicije, biti zločinac, pa, nakon buržuja, sveučilišta postaju nova mjesta kajanja, zapravo autorasizma, zbog bijelih zločina.

Zato ne čude sljedeće statistike. Prema istraživanju prestižnog američkog PEW instituta u antirasističkim prosvjedima najmanje sudjeluju – crnci!? 47 posto je bijelaca, potom slijede Latinoamarikanci, a Afroamerikanci su tu tek treći sa 17 posto. Kako to, kako to?

Zapad, bijeli, nedvojbeno je počinio mnoge zločine. Rasizam je ogromno zlo bio u povijesti i danas, ali rasizam ili zločini nisu privilegij bijelaca. Sve kulture i rase imaju isti teret prošlosti, od rasizma, kolonizacije i ropstva. Povijest nije crno-bijeli svijet. Primjerice, prije kolonizacije Latinske Amerike tamo nije bio zemaljski raj. Asteci su prije dolaska Europljana pokorili, masakrirali oko 200 plemena, uništili im kulture, klali i žrtvovali djecu da umire bogove, odvodili muškarce u roblje da ima rade na zemlji i grade hramove. Bijelci su došavši te strašne zločine dokinuli, a potom i sami neke učinili.

No, opet, povijest nije crno - bijeli svijet, nemamo mi bijelci monopol na rasizam, kolonizaciju, zločine. Također, u trgovini robljem iz Afrike u SAD prošlih stoljeća ključni partneri bijelih trgovaca crnim robljem bili su sami crnci, koji bi bijelcima prodavali ratne zarobljenike iz plemenskih sukoba, lovili žene i muškarce iz drugih afričkih plemena i prodavali ih bijelcima. Kako to, kako to?

Nadalje, u to vrijeme nije postojalo samo crno roblje u Americi, nego i bijelo roblje u Africi. Prema egzaktnim istraživanjima američkog povjesničara Roberta Davisa od 1500. do 1800. godine u Afriku su Arapi pohapsili oko milijun i tristo tisuća bijelog roblja, muškaraca, žena i djece, ponajviše s Iberijskog poluotoka, današnje Italije i Balkanskog poluotoka, ponajviše s područja današnje Bosne i Hercegovine.

No sada ključni argument protiv, kao, antirasističkog, manipulativnog pokreta ,,Crni život vrijedi".

U prošlosti je, u suradnji crnih (!) i bijelih trgovaca robljem bilo oko 13 milijuna robova. Da, Zapad je imao ropstvo, ali Zapad ga je odavno dokinuo, stvorio veličanstvenu kulturu slobode, ljudskih prava demokracije i antirasizma, mjesto u koje svi žele imigrirati, pa i crnci. Zapad je svoje greške ispravio, za druge se to ne bi moglo reći. Jer, kada već taj antirasistički pokret protestira protiv bijelog čovjeka, protiv Zapada, zašto ne protestiraju protiv crnaca danas? Naime, dok je u povijesti bilo ukupno 13 milijuna robova, danas ih je više od 40 milijuna i to najviše u Africi!?

Citirat ću najrelevantniji izvor, stranicu ,,Globalni index ropstva":

,,Procjenjuje se da je u 2016. u (ropstvu) bilo 40,3 milijuna muškaraca, žena i djece. Od toga je bilo 24,9 milijuna ljudi na prisilnom radu, i 15,4 milijuna ljudi koji su živjeli u prisilnom braku. Žene i djevojke su prekomjerno zastupljene, čine 71 posto žrtava. Suvremeno ropstvo je najraširenije u Africi, a slijede ga Azija i Pacifik."

U tom smislu zašto ovaj antirasistički pokret ,,Crni život vrijedi" to ne kažu danas samim Afrikancima kod kojih je ropstvo najviše zastupljeno danas?

U jednom, ovaj globalni antirasistički pokret nije borba protiv rasizma, nego kulturkampf, borba protiv zapadne kulture, autorasizam bijelaca, protiv naše memorije i povijesti koja, kao i svaka, pa i crnačka, žutačka, ima i svojih mračnih strana. Ali oni nama bijelcima žele prišiti ekskluzivitet na zločine, ropstvo, kolonizaciju...

Napadaju spomenike kulture jer su ih gradili robovi i mjere aršinima 21. stoljeća ono što se događalo prije mnoštva tisuća godina. Ne znam je li to bizarnije ili gluplje. Da, robovi su izgradili i piramide, i cijelu rimsku arhitekturu, pa i Dioklecijanovu palaču u Splitu. Splićani, zato odmah danas je srušite, inače ste sudionici u bjelačkom zločinu od prije dva milenija...

Kako je krenulo, cijeli bi Zapad mogao postati Kina

QuoteO jeftinoj kineskoj robi raznih fela koja je preplavila Zapad uglavnom se priča kao o škartu, proizvodima koji su kvalitetom puno lošiji od zapadnih, ali su jeftiniji. No ovih dana ljudi su se na društvenim mrežama malo korigirali i posprdali se: "Daleko najkvalitetniji izvozni proizvod Made in China je koronavirus." U svakoj šali ima istine, ali ipak, vrag je odnio šalu. Osim koronavirusa, Kina je, da je opet "pohvalim", izvoznik i nekih ekoloških proizvoda koje uzgaja na ljudskim glavama, a rastu prirodno. Naime, prošlog tjedna savezne vlasti New Yorka zaplijenile su 13 tona ilegalno uvezene ljudske kose iz Kine koja služi u estetskoj industriji, za ekstenzije.

Ta kosa potječe iz modernog ropstva koje komunistički režim nameće vjerskim manjinama unutar državnih granica. Kršćani i muslimani prednjače. U potonjem slučaju, ujgurska manjina, islamske vjere, osim što je zajedno s kršćanima krvavo progonjena, služi i kao ovce za, doslovno, šišanje, pa njihovu kosu, oćelavljenih žena i muškaraca, izvoze. Pošiljka zaplijenjene ljudske kose dolazi od dva kineska izvoznika, oba iz regije Xinjiang na krajnjem zapadu Kine. Tamo, prema izvješćima Ujedinjenih naroda, postoji oko 1300 koncentracijskih logora za Ujgure, koje kineske vlasti ne zovu tako, nego centrima za edukaciju i obrazovanje.

Radni logori

Prošle je godine Associated Press pokušao posjetiti jednu od "tvornica", čitaj koncentracijskih logora, iz koje je stigla zaplijenjena ljudska kosa, ali zaustavila ih je kineska policija. Na toj ogromnoj "tvornici" crvenim slovima piše "Haolin - pribor za kosu", a okružena je bodljikavom žičanom ogradom i nadzornim kamerama; na ulazu je i policija s kacigama. Budući da te logore i "tvornice" Partija smatra odgojno-obrazovnim ustanovama za Ujgure, ima i jasan slogan: "Država ima moć, pokoravajte se Komunističkoj partiji." Bivši zatvorenici rekli su da su ih danju prevozili u tvornice za šišanje, a noću ih odvodili u logore.

Ujgurske i tajlandske žene steriliziraju, prisiljavaju ih na abortuse čak i u osmom mjesecu trudnoće. Kineska vlada i vlasti pokrajine Xinjianga sve to negiraju, tvrde da su logori zatvoreni, da ne postoje, nego oni koji završe odgojni proces i diplomiraju onda vjerojatno idu na maturalac. Drugim riječima, zbog prisilnog rada, teškog kršenja temeljnih ljudskih prava vjerskih i nacionalnih manjina, Kinezi Zapadu stalno poručuju kao i Ujgurima: 'Ko te šiša!

I dok pokreti poput "Crni život vrijedi" protestiraju protiv rasizma na Zapadu na način autorasizma, dok se bore protiv islamofobije (Ujguri su muslimani), koja je drugo ime za (autocenzuru), dok se bore protiv ropstva kojeg na Zapadu odavno nema, dok se bore zapravo protiv cijele prošlosti Zapada, koja je, kao i svaka, ambivalentna, ali ponajviše veličanstvena, od znanosti do ljudskih prava i demokracije, svega toga danas nema na Zapadu, ali u Kini je to stvarnost, no o tome šute. Njima je problem Zapad, najbolje i najhumanije mjesto na svijetu za život, gdje feministice mogu mirne savjesti otići na ekstenziju od kose ćelavih ujgurskih žena i drugih milijuna robova i ropkinja u Kini.

Zaboravljeni Ujguri

Ali ne zabrinjava mene toliko Kina, nego Zapad i njegove kapitalističke oligarhije koji su Kinu, monstruma, sami stvorili delokalizacijom proizvodnje.

O čemu se radi? Čikaška škola, na čelu s nobelovcem Miltonom Friedmanom, tvrdila je da su demokracija i sloboda inherentno povezani s kapitalizmom, da jedno bez drugog ne ide. Kina je tu dogmu srušila. Kapitalizam, eto, može savršeno funkcionirati i bez demokracije i slobode. Kao i prosvjetitelji nekoć, koji su na narod gledali s prijezirom, tako i današnji prosvjetitelji i "filantropi" poput Billa Gatesa i slične ekipe gledaju na narod i narode s prijezirom, zagovarajući malo ili više uvijeno neku vrstu globalnog prosvijećenog apsolutizma, pogotovo nakon što im je demokracija i taj prezrivi narod izbacio Trumpa i Brexit. Narod je postao opasan, demokracija je za njih postala opasna. Virtualizacijom svega, od novca do obrazovanja, idemo ka svijetu potpune kontrole pojedinaca i institucija, ostvarenju orvelovske distopije. S druge strane, poput riba šute na sve te silne zločine i kršenja elementarnih ljudskih prava u Kini, dočim sole pamet na Zapadu upravo o tome. Jedini koji je ustao, kad smo kod zaštite torturiranih ljudi u Kini poput Ujgura, jest, eto ti ga na, Trump, koji je prošle godine 17. lipnja potpisao "Ujgurski zakon o ljudskim pravima". O Trumpu vi ili ja možemo misliti ovako ili onako, ali on je pokrenuo, kako ga je časopis Economist opisao, proces deglobalizacije. Naime, nacionalna je država najbolji okvir za demokraciju, a ako izbrišete države, nacije, njihove ljudske i demokratske vrijednosti za koje se Zapad krvavo borio stoljećima, onda te iste države i narodi postaju virtualni entiteti kojima će upravljati šaka globalne digitalne mafije kojoj jest do kapitalizma, ali za demokraciju im se zapravo fućka.

Kako se stvari za sada razvijaju, Zapad bi mogao na svoj način, i ne tako drastičan, postati Kina: kapitalizam da, demokracija? Hm, neki privid...

komunisticko krilo fasizma u paklu demokracije, a jos im i sunce ide u oci, osim sto udahnuli kisika

Quote from: džin tonik on 17-07-2020, 13:37:46
komunisticko krilo fasizma u paklu demokracije, a jos im i sunce ide u oci, osim sto udahnuli kisika

Šta je fašističko-komunističko u ovakvim protestima?

kako sta je fasisticko-komunisticko u protestima? komunizam je sam po sebi crveni fasizam, ni vise, ni manje.
ovo je zgodan prikaz crvenog fasizma u paklu demokracije, profila komuniste, organizacije (dezurna komesarka kruzi i brani partijskim vojnicima izjave, partijski vojnici redom kao da izasli iz alan forda, nitko nije u stanju suvislo komunicirati sta zele, tu su jer tako nalozila partija), znaci prikaz prilike gdje fasizam prisiljen funkcionirati po demokratskom standardu, kroz mirni protest, sve bez nasilja i podrske represivnog aparata. a to fasizmu nikako ne lezi i vrlo je zabavno.

Ali onda pročitaš opis ispod videa, i shvatiš da su protestanti u pravu, i da sa ovim "reporterom" ne vredi razgovarati.

sad, sto ti, primjerice, ne znas: ovaj pintaric je politicki pozicioniran centristicki-lijevo (tek nije dio nove, nove internacionale), a inace je covjek komicar, naravno da ih zeza. sto ne znaci da oni nisu tocno ono sto se vidi: crveni fasisti u paklu demokracije, svedeni na mirni protest koji im nikako ne lezi.

pintarićev humor je embecilan.

taj zakljucak realno ne govori nista o pintaricevom humoru, vec o tvojoj percepciji.

što se mene tiče, sve dok embecil ima odijens: nek cvjeta hiljadu cvjetova. toliko i o percepciji.

Jel bilo haha

evo turista, evo fasista...
meni je zabavno kako razne besposlicarske komunisticke udruge pod krinkom brige za homoseksualce skoce u nadi da bi zamirisala krv, pronasao se neprijatelj za kojim krvolocno zude li zude.



Vlasnik odgovorio Amerikanki koja tvrdi da je potjerana iz konobe jer je lezbijka: 'Ovo je prava istina, pišu bedastoće u komentarima'

Quote"Nema nikakve veze s tim što su one lezbijke, ja imam redovito za goste homoseksualce i nikad nikoga nisam pita ni što je ni tko je. Njih dvije su se jednostavno neprilično ponašale jer su se divlje i bez kontrole ljubile i drpale usrid restorana. Samo sam ih zamolio da budu diskretne, da se malo suzdrže jer je ovo restoran – kao što bih zamolio bilo koji par da se tako ponaša u restoranu. Osim toga, i ostalim gostima je bilo neugodno.

Bilo ih je šest ukupno za njihovim stolom, dvoje starijih, djelovali su mi se kao otac i mati, dvoje dice i njih dvi. Čim sam im to rekao, oni su se digli da idu ća, i krenula je salva uvreda. Vikale su čak i da žale moju osmogodišnju kćer koja je to sve gledala, da ko j** mene i moju religiju, to je bio užas. Nisam im želio niti naplatiti piće koje su popili, još sam ih upozorio da ide nevera i da je bolje da ostanu na brodu. Onda su laserom krenuli s broda ometat druge goste, to nisu ljudi niti na ljude mirišu! Eto, to je cijela istina"
(...)

Dje drugi avion?

oba su pala, drugi i iz kadra. 

ono kad na povlacenju 200k hrvatske vojske i 500k civila (c by britanski genocidasi), vrati se tek nekolicina, a ti "samo kaznio nekolicinu, jelte, fasista"...

Zločini Titovih partizana: U Kočevskom rogu u Sloveniji pronašli 250 tijela – preko 100 djece od 15 do 17 godina

QuoteSpeleolozi Povjerenstva za masovne grobnice pronašli su posmrtne ostatke preko stotine tinejdžera između 15 i 17 godina, koje je Titova tajna policija ubila u jednoj noći 1945. godine.

Stotine djece su odvukli do ruba jame i tamo pucali u njih. Najsretniji je pao već mrtav, za ostale je to bila duga agonija, piše talijanska Alleanza Cattolica.

Desetljećima nam je sve to govorio glas preživjelih u masakrima maršala Tita, ali ovaj put to su tijela žrtava, koja su posljednjih dana pronašli slovenski speleolozi na području Kočevskog Roga, u blizini stare partizanske bolnice. Zastrašujuće otkriće opisuje slovenski povjesničar Jože Dežman, šef državnog povjerenstva za identifikaciju masovnih grobnica: "Bilo je preko stotinu djece između 15 i 17 godina, a zajedno s njima pronašli smo 5 žena".

Tim speleologa morao se spustiti 68 puta da bi izvukao ukupno 250 leševa, gotovo svi su civili sa skromnim osobnim predmetima koji su pali s njima u trenutku smrti i daju tragični uvid u njihove posljednje trenutke života. O tome govori arheolog Uroš Košir, koordinator akcije: "Pored ljudskih ostataka pronašli smo krunice, svete slike, češljeve, ogledala, žlice... I oko 400 gumba".

Iskopavanje je odobreno u svibnju kao dio poslova povjerenih Državnoj komisiji koja se bavi komunističkim titoističkim masakrima, a početkom srpnja izvedeno je prvo spuštanje u jamu te jezivo otkrivanje onoga što se vjerojatno dogodilo u jednoj noći 1945. Činjenice  koje se sada pojavljuju više su nego jasne: prema arheologu Koširu, kako u jami, tako i duž njezinih vanjskih rubova, velika količina streljiva dokazuje da je masovno pogubljenje izvršeno na licu mjesta – dječaci su tamo dovedeni živi i vlastitim su ​​očima vidjeli ponor u koji će biti bačeni.

Izvlačenje tijela trajalo 3 dana

Također ističe: "Posmrtni ostaci žrtava bili su prekriveni kamenjem, ali povrh toga pronašli smo i druga tijela, što sugerira da su posljednji zatvorenici zaduženi za pokrivanje ponora ubijeni i bačeni u jamu."

Trebala su tri puna dana da se 250 tijela izvuče na površinu – šezdeset i osam hrabrih silazaka u jamu kako bi se izvukli svi kosturi i dragi predmeti koji su sigurno bili prirasli srcu umirućima u trenutku smrti. A onda i svi oni metci iz jame...

Nemoguće je ne povezati to sa svjedočenjem Graziana Udovizija, jednog od rijetkih koji je živ izašao iz jame, bacivši se u nju prije nego što ga je metak pogodio, a zatim se popevši gore.

Tko je ubio tih 250 civila u Kočevskom Rogu? Ni oni, poput tisuća drugih zloglasnih žrtava, nikada neće imati ime. Ali Pavel Jamnik, nadležan za policijske istrage, nema nikakve sumnje: "proučavajući podatke i svjedočenja o partizanskoj aktivnosti na tom području, masakr treba pripisati Ozni", zloglasnoj jugoslavenskoj tajnoj policiji, "i njegovom operativnom kraku, KNOJ-u". Ovo je važna potvrda rada koji je nedavno izveo mladi talijanski povjesničar William Klinger, koji je u knjizi "Ozna, teror naroda" točno na tom području naznačio mjesto žestokog masakra.

Godine 2018. godine u Hrvatskoj, zahvaljujući svjedočenju fra Franje Jurčevića, župnika grada Kastva, hrvatske vlasti su odsurađivale s talijanskim na pronalasku još jedne masovne grobnice i ekshumacije 7 Talijana koji su tamo bačeni – oni su na kraju pokopani, 75 godina nakon smrti. "Vox populi" uvijek je označavao mjesto pucnjave u toj šumi... To je znak da se sjećanje na posljednje svjedoke mora saslušati i to brzo.

  QAnon is a Nazi Cult, Rebranded 

zaboraviše da naglase da su Protokole piskarali pruski i ruski udbaši

pa samim tim, neka snajka i ovo vodi

Ja znam da je teško da se čita, ni sam to ne volim da radim, pa evo, da pomognem, rečenica u četvrtom pasusu:

Quote

It was written by Russian anti-Jewish propagandists around 1902.

pa ne piše udbaši, odnosno bezbjednosni organi, ti propagandisti mogu biti ono Breitbart neki

i ne piše pruski, koji su takođe upleteni

i da, ne piše da su to napisali i protiv Boljševika koji su dio cionističke zavjere

    Pa tekst nije o tome, autor nije osećao potrebu da upiše enciklopedijske podatke jer je težište njegovog teksta negde drugde.

Meho neoliberalu! Pa ok, samo sam dodao šta nedostaje. Jer kao pričamo to je revitalizacija neonacistička, a zaboravimo napomenuti da je to proizvod ne neke neartikulisane mase na 4chanu i youtubu, neke miroljub debilane, nego organizovana akcija bezbjednosnih organa, s ciljem maskiranja klasne borbe!

A, dobro, pošteno, treba napisati autoru pismo i ukazati na to.

za koju je ovo temu

https://www.blic.rs/vesti/hronika/preminula-dajana-pospis-transrodna-osoba-koja-je-bila-clanica-ekstremisticke/1mjf9gv

https://povijest.hr/nadanasnjidan/sovjeti-na-vlastitim-vojnicima-testirali-nuklearnu-bombu-1954/

Sovjetski Savez proveo je jedan od najkontroverznijih nuklearnih testova u povijesti 14. rujna 1954. godine. Naime, da bi se proučio utjecaj nuklearnog napada na živu silu bačena je nuklearna bomba u blizinu 45.000 nezaštićenih sovjetskih vojnika i časnika. Nedaleko od testnog područja nalazila su se i sela čiji stanovnici nisu obaviješteni o nadolazećem nuklearnom testiranju.

pa šta će na ovoj temi? Nisu bacili na neke kosooke nego na svoje.

rada boric - nova ljevica

bato, reagiraj!
sve jednostavno, da ne ulazimo u price koliko cega prikazano, koliko namuljano, koliko na teti iz staljinsela, hitlergorda ili titoslavlja, batalimo mucke, nekretnine, udio u fondovima, dionice, sve i svasta.
racionalno mi objasni kako se to nova ljevica und co. zalazu za kresanje stednji vecih od 100k eura, dok drugarica rada evo (tek prikazano) ima kunsku i tri devizne stednje, od cega jednu u eurima u iznosu 150+k eura?

samo stara ljevica

mda, stara, stednje treba kresati kad dosegnu milijun...

jao, bato, a vidi drugarice peovicke iz neradnicke fronte, batalimo sad visedesetljecne pozicije na rijeckom fakultetu po starim krezubima, muljaze razne, kuce, carape i madrace...
vidi stana kunsko-milijunske vrijednosti:



znas kako se ovo prevodi? roditelji izmedju ostalog imali u najmu drzavni stan za neku simbolicnu najmninu. desetljecima stanovali mukte, te jos stekli stanarsko pravo, t.j. mogli otkupiti stan milijunske vrijednosti za nekih 10-20% iznosa stvarne vrijednosti. ali ne, nisu uzeli iz carape ili od profesorskih placa cak ni tih nekoliko tisuca eura i otkupili, vec uzmu zajam od republike hrvatske, sve to na 50 godina, sve uz fenomenalnu kamatu od 1% te stan daruju kcerci drugarici peovic koja tako postaje vlasnica stana, sve uz mjesecnu ratu od 40 eura (za ca. 20k duga koji tako u startu donosi najmanje 600% profita)... pa to je fenomenalno, dreamland.

kolko vidim, hrvatska je pokrala

sad razumijem zasto si zaljubljen u kobilu, vjerujes da ces poput nje za 200k moci kupiti stan koji vrijedi milijun, sve to bez da trosis svoje pare, znaci uz kredit na 50 godina, neznatnu ratu i kamatu od 1% (sto je jamac da ce kredit pojesti inflacija, da ti prevedem sta znaci 1% na 50 godina). znaci 800k dobijes poklonjeno u startu, dok od 200k koje bi trebao platiti 2/3 pojede inflacija, a stekao si milijun. vrlo zgodno. zasto bi platio i 200k kad to moze ici na stetu poreznika.

tako se nije riješavalo stambeno pitanje u socijalizmu, bleso

ono kad drzavnu nekretninu u vrijednosti od milijun ugrabis za 10% stvarne vrijednosti, a i tih 10% "platis" financiranjem kroz drzavni kredit uz 1% kamate na 50 godina. prevedno, od drzave kupis stan koji vrijedi milijun za realno desetak tisuca (koje financiras sa drzavne sise na kojoj si uhljebljena, rata ti iznosi 2% prikazane place i inflacija pojede i taj mizerni dug), znaci sve ugrabljeno iz dzepa radnika, pa se nazoves radnicka fronta i rasipas borbene po twitteru.

o zole koliko si naporan... jesam reko da je to u socijalizmu otplaćeno? Ako ne razumiješ šta da ti radim

piše ti crno na bijelo da je stanarsko pravo preuzela od roditelja, ako je rođena 1974. a preuzela pravo 2004.  to znači da su roditelji uplaćivali u stambeni fond (od 1995. na otkup) najmanje 30 godina i vjerovatno 90% vrijednosti. Ako je 1995. određeno 312 mjeseci iliti 26 godina stan je otplaćen naredne godine.

dakle, da ona ima neki drugi stan pa da kakiš, al dobila ga od roditelja, što znači tri punoljetne osobe su u različitim periodima otplaćivali taj stan a ti bi što? Kaj problem?

kako se kaze, ljubav je slijepa. prosto ne razumijes sta je navedeno.

1995. uzet je drzavni kredit za kupovinu nekretnine po stanarskom pravu, znaci za marginalni iznos, pa i to uz 1% kamate na 50 godina. to za jednu kcerku dragu. capito? u ovom trenutku vidis koliko iznosi preostali dug.

u price o stambenom fondu ne ulazi ni u primisli, ovaj stan tek je sporedna pricica. osvrcem se tek na stan u zg-u, nekoliko stotina kvadrata kuce preskacem.
no ja sam osoba koja bi devedesetih svu tu jugokomunisticku bagru naglavacke pobacala iz drzavnih nekretnina i u iste uselila sirotinju/radnika po stanarini od -20% realne trzistne najmnine, dok ti vjerujes da su ovi nesto kupili, jebo te stambeni fond i ostale price za kretene...

odlično, tako i uradi! Napokon se moje prevaspitavanje tebe počinje isplaćivati!

ovaj stan je, koliko vidim na prvu, legitiman, ako Peovićka ima preveliku imovinu sa drugim stanovima i računima to je posebna priča

svako živ je slično plaćao stan