• Welcome to ZNAK SAGITE — više od fantastike — edicija, časopis, knjižara....

Radionica broj 57 - septembar 2016 - PRIČE I GLASANJE

Started by Boban, 03-10-2016, 13:15:31

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Kimura

Ovde moram da ubacim jednu naoko besmislenu primedbu: ''zlatna sredina'' nije samo sredina, ona je i zlatna. To znači da u zlatnu sredinu dolaze ljudi umereni, oni koji su postigli savršeni balans u životu, ne bića lišena duha i zapažanja.

lilit

Full sumanuto znam, al Maslačak je priča koja me odmah asocirala na Gulivera i Liliputance :)
Pismena je, fino se razvija radnja al izgubila me na moralu :lol: (šta bi bilo "moralno ustručavanje"?) i malim boginjama (varičele su ono na šta se asociralo, kad se već prave paralele).
I malo me odbila poslednja rečenica.
Uz sve zamerke, mislim da je ovo uz fajn-tjuning i odredjene izmene - priča za Zabavnik.
That's how it is with people. Nobody cares how it works as long as it works.

Kimura

''San'' i ''Najlepša bića sveta'' su mi preterano naivne, ali nezavisno od toga imaju svaka svoju osnovnu manu. ''San'' mi nema najjasniju poruku. Valjda nam autor nije hteo rećI: svi umiru, pa šta? ''Najlepša bića'' su u tom smislu bolja i inače celovitija priča, mada sam posle prvih rečenica predvidela kraj. Suviše je to nekako vaspitno. Da sam dete ne bi mi se svidela takva priča.

Scordisk

Quote from: Kimura on 09-10-2016, 18:04:20
Ovde moram da ubacim jednu naoko besmislenu primedbu: ''zlatna sredina'' nije samo sredina, ona je i zlatna. To znači da u zlatnu sredinu dolaze ljudi umereni, oni koji su postigli savršeni balans u životu, ne bića lišena duha i zapažanja.

To je istina. Ali deluje mi kao da je autor ipak mislio na neki idealni prosek, bez tog izbalansiranog dela. S tim što je to ipak onda treba bolje obrazložiti.

Kimura

Pa u tome i jeste stvar.
Zašto bi viša bića iz daljine zanimao najprosečniji tupan, neko ko ne vidi dalje od nosa?
Izabrana jedinka bi morala biti po nečemu izuzetna. Ako već idemo na to da je glupan, valjalo mu je dati neki drugi dar.
Za mene je ova, inače fino ispričana priča, upravo tu pala. Stekla sam utisak da čovek nije znao kako da je završi.

Scordisk

Da nije znao kako da je završi, ili kako da nam to prenese, to je istina. Ipak, u tom socijalno - antropološkom istraživanju, ispitivači često jure neki uopšteni prosek kojim bi obuhvatili celu grupu, kada se od sume različitih vrednosti iskristališe neka tačna sredina. Možda je, u tom smislu, ovaj lik otelotvorenje te prosečne sredine, najbolji reprezent između ljudske genijalnosti i ljudskog šljama. Ni ovamo - ni onamo. Međutim, ostaje nejasno šta onda sa tim čovekom planiraju da urade?

Kimura

Možemo pretpostaviti da je vanzemaljcima, onoj dvojici, zadatak bio da utvrde zemaljski prosek; da su oni pronašli našeg Milana i obradovali se što mogu da pođu kući, ali to nije dovoljno zanimljivo za priču.

scallop

Makar šta je u priči napisano, lepše je nagađati.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Kimura

Kod ''Pulsa'' mogu samo da nagađam. Vanzemaljci su zvuk, a njihovo osvajanje se završava tragikomično: unutar muzičkog instrumenta. Za trenutak se ponadaju da će se izbaviti, a onda shvate da izbavljenje ne žele zato što se stapaju sa okruženjem.
Setila  me je je ova priča na film koji sam gledala kao dete, zaboravila sam kako se zove. Tu se veza sa drugim svetovima uspostavlja upravo pomoću muzike, jedinog jezika koji je svima razumljiv. Lepa je to poruka, a ni u ovoj priči nije loša, ako sam je uopšte razumela.


Nemam primedbe na duge rečenice, pismen je ovo humanoid.

Kimura

Ostao mi je još ''Brod od stakla'' koji uopšte nisam shvatila. Da li su klikeri neki simbol? Nadam se da će nam autor objasniti šta je hteo. Duguje mi to - vraćala sam se na priču, sve u nadi da ću pronaći skrivenu poruku.

bitanga

Ajmo imena da cujemo  :)
Ko je hteo da komentarise, taj je komentarisao do sad, ko je pak mogao a nije, vecno pokletstvo.

Džek

od mene će biti još komentara, dug ću da otplatim, nego mi se ne da da ulupam ceo slobodan dan na to. Valja svaku pročitati ponovo pre komentara.
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

Volšebnik Pocerski

Prvi kontakt

Lično vidim alternativnu istoriju kao premisu ovoga.
Sovjetski Savez je potrajao isto kao hipotetički Hiljadugodišnji Rajh, i nuto ironije, sudare se baš sa šampionskim primerom društva koje komunis... socijalistička ideologija prezire. Kada bi u Orvela i Hakslija i Zamjatina postojalo satiričnog i donekle duhovitog otklona, ovako bi se šalili. Bardžiz isto. Svi se oni našli u parodiji Zvezdanih Staza i Gogoljevsko-Domanovićevskom kontekstu. Ne, ne upoređujem kvalitete, upoređujem idejni svet.
Svet koji jednostavno teče. Autora bih prepoznao i bez ikakvih smernica. Jedino taj može da saopštava priče tako s-neba-pa-u-rebra, suvoparno i profesorski... što ne zameram, uglavnom. Ponekad čak i zavidim, kada eksperiment koji otpočnem to zahteva, ali ne mogu da se ogradim od unutarnjeg sveta. Ne znam zašto se ovde većma misli da su eksperimenti sa stilovima i iskazima neki golemi problem. Novinski kolaž tuđih (i glupih) reči može da sačini dobru priču, ili čak sjajnu pesmu nekog budalastog tipa iz ranga Majakovskog. Što se ne bi malo (ali umereno, o ovome posle) eskperimentisalo i sa stilom? Ako tolerišemo vrste priča "da ti čiča ka'e ovo" (znam da tolerišemo, nisam loše ovde prošao sa jednom svojom u seljačkom i arhaičnom govoru) i one "pišem ti pismo", u čemu bi bio problem u suvoparnom profesorskom prdenju ili još suvoparnijem "to i to druže" nekog tamo činovnika, pa još socijalističkog).
Sad, pošto uvek gledam na priču kao roman koji je pisac bio previše lenj da razvije - mogu da kažem da ovo lično nisam našao zanimljivim, iako je kratko i jasno, i iako poentira (čekaj bre, ima li ičega suprotnijeg i istovremeno srodnijeg SSSR-u od (Viktorijine) industrijske revolucije, koja je kamen temeljac najbrutalnijeg kapitalizma, kada su deca prodavana u fabrike, a narod umirao od boja iz sobnih tapeta...). Mislim da se ovo ne bi razvilo u dobar roman, i da je ovakvo kakvo jeste dovoljno sebi (jer, ako bismo pratili izveštaje ovako iskarikiranih sovjeta, pretvorilo bi se to u neko delo previše nalik Šešeljevom - ideološki kontradiktoronom ali svejedno ravnom -opusu, i upucao bih se u glavu posle toga).
Neka ostane kratko, velim. Slovo više, i već bi ubilo i ovu premisu koja jeste zanimljiva - ali sovjetski izveštaji su dobri samo na kašičicu u literarnom eksperimentu (svaki izveštaj je dosadan, i mada je zanimljivo ovako pristupiti, nikada ne bih čitao 500 stranica ovakve suvoparnosti).
I da, dao sam glas jer ova pripovest zaslužuje plus. I to veliki. Pametnija je priča od većine drugih, to-i-to-bez-džidža-bidža je svejedno nije unazadilo (autor kratko i jasno ume da kaže šta je hteo, pa išao u satiru ili u alegoriju koja je satira).
Zapravo se pitam što više ljudi nije glasalo za ovo. O drugoj komunjarskoj - kasnije.

Znam, znam, učitavam svašta.
Izvinjavam se autoru ako sam nešto pogrešno shvatio (a verovatno jesam, malo sam pod utiscima skorašnjeg veselja u uskom krugu prijatelja).
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Volšebnik Pocerski

San

Nemam srca da previše lajem, režim i ujedam, ali (dnekle ću da lajem i režim)... čini se kao da je ovo napisano zato što je, eto, trebalo bilo šta napisati.
Nadam se da je autor početnik, jer će sam, i bez našeg prdenja po forumu, kasnije shvatiti da se prva tura rakije istače napolje, jer je metiluša (nemam srca da bacam prve mačiće u vodu, ljudi, gde će vam duša?). Ovo je jedno od onih dela koja pokušavaju da kažu sve, a ne kažu ništa.
Bez uvrede autoru (autor je uniseks pojam, neću ga prepravljati ubuduće u neki nepostojeći pojam autorice), ali nije problem u već viđenom motivu, nego  u tome što je iskazan na trivijalan način (od Gilgameša naovamo ne postoji originalnost, problem predstavlja samo način na koji predstavljamo ono što napišemo).
Molio bih autora da NE odustaje od pisanja, jer ne želim nikoga da svezujem, i jer je dokazano u psihologiji da se kreativnim stvaralaštvom treba baviti bez obzira na to koliko loše krene/ide neko vreme/ide sve vreme, nego evo smernica za ubuduće: ako pomisliš da, makar i podsvesno, maskiraš tuđu priču u jednu svoju, počni da pišeš drugu i da tuđe maskiraš u svoje bez da misliš da to radiš (nesvesno se ne kože plagrati).

I žao Mi je što ću ovo da kažem, ali: ova priča je pre za zbornik nekih školskih sastava (može i u srednju školu da prođe, bez brige - jer toliko u srednju prolazi), nego za objavljivanje po časopisima i zbirkama. Možda jedino ako se doradi - a (mada se mnogi Sagitaši ne slažu) sve se može doraditi... makar bilo i godinama dorađivano.
Moj savet: pročitaj ovo svoje delo 10. X 2017. godine, i vidi da li ćeš i tada želeti da ga objaviš. Ako hoćeš - srećno. Ako nećeš - prvo štampaj na nekoliko hartija (ljudi imaju mnogo manje živaca da sređuju dokument u Vordu, a kada ga prekucavaju postaju nemilosrdni), pa prepisuj i koriguj sve što do tada poželiš korigovati.
Ja bih doduše ovu priču pretvorio u nešto sasvim drugo (mogu uvek proći mrtvi očevi i svemirci koji NE oživljavaju kada crknu i ceo obrt na poznati film, no sa manje prepričavanja, više otklona, još ponekim subverzivnim ili invertovanim troupom, sa parodijskim ili omažnim pristupom - a u svakom slučaju, sa nekim, nemoj se, spisatelju/ice uvrediti: mnogo boljim rešenjem na istu temu), ali autor se sam pita. Nisam urednik da zahtevam izmene. A ni tada ih ne bih zahtevao, samo bih označio sa DA ili sa NE.
Bojim se da bih, da sam urednik kao što nisam (daj Rože da ostanem uvek samo učesnik), bilo NE. Opet, to ne znači da bih neku novu verziju Sna iz 2018. automatski odbio, bez da vidim šta je ponudila... sva sreća te nisam urednik, linčovali bi me drugi urednici.

Uglavnom, zaboravih reći.
Da se vrednuje od 0 do 10, onaj Prvi kontakt bi nosio 5 ili 6 (5,5 ako je dozvoljeno, da se nađemo tui negde).
Ovome Snu ne znam da li bih dao dvojku.

P. S. Ne mora u svakoj drugoj rečenici da piše Marko ovo, pa Marko ono, pa Marku bilo to i to...
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Volšebnik Pocerski

Rudi

Da, glasao sam za Rudija, iako su toliki Sagitaši nezadovoljni. Rudi je SF Ezopovština... i šta još da kažem, kada je ovime sve rečeno?
Ima humor, ima društveni komentar, vidim jedino da je problem što se ljudima ne sviđa da neka basna visi na radionicama... Pa ček' more, nije li sve počelo basnom - zmija progovori i reče baba-Evi... i nastade sva fantastika, i Bog vide da je dobra...
Rudi je isto ocena 5 (pet je super, šest je "svakačaaat", i da ne duljim - deset i po je kad plačem i smejem se i hoću autora da privedem nevezano za to kog je pola, dobi ili kako izgleda, a desetka (bez onog Poa) je kada samo istovremeno plačem i kliberim se, kao kada sam gledao komad Black Sabbatha uživo - a ceo gledao nisam, nažalost, uskoro moram... ili kao kada sam gledao Votersa prvi put, ili Planta), a nemam pojma na kom bi mi mestu bio da smo rangirali odabrane priče od iksa do keca.
Autoru bih preporučio da se odluči između šumadijsko-mačvansko-sremske ekavice i crnogorštine/bosanštine, jer očigledno nije prelomio, pa se dvoumi (dakle, da se pogoditi da je u pitanju korisnik (I)Jekavice TM, koji pokušava da E-kuje).

Neko reče "ovde ne vidim ni humora ni poente" (ne mogu ponovo da prelistavam komentare, otvorio sam sto tabova i jedva se nosim), i to baš ne shvatam.
Ja sam se gušio od smeha. Tuge što se tiče... meh. Ali ne mora sve, je l' da? Jedan cilj se postavlja za kratku priču, kažu glavešine kratkopričanja.
I naravno, ovo je sasvim za Zabavnik. Ne mogu da ocenim za koju publiku (od koje do koje dobi), ali koga je briga kad je zabavnik za SVE od sedam do stotinu i sedam?
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Volšebnik Pocerski

Ka drugom susretu

Aman, bre, pa na šta ovde da se požalim? Dobro, evo, nisam na kraju ukopčao kuda sve vodi, bio sam opijen jezikom kojim je ispričana (a i jezik je proradio na pomene raznog krkanluka). Celo iskustvo je izgledalo tako: doš'o mezmerista, uradio nekakav ćiribu, ti ostao zapanjen ili nisi, ali ako jesi - svejedno nisi siguran šta je to bilo, kroz maglu ga gledaš. No, volšebnici vole mistiku i mrljanje, vole da petljaju po zagonetkama... i, nije li Karađoz isto što i ĐAVO, a samo onaj jedan čika sa vrljavim okom nosi taj nadimak? Zašto su neki zbunjeni, razumem, ali zašto su svi, jok...
Svejedno nemam pojma šta je na kraju bilo. Prošlo 27 ili 227 ili 27 227 generacija od nečega (pokušaja ekumenizma?), tu je hrana, tu su demoni (je l' da? - il' je ipak ne, a ja vidim previše), tu su Numeri i Hamasin (zašto se zove kao egipatski pustinjski vetar?... u stvari, neću da pitam, zapravo volim što ništa ne razumem) i... tačno sam mesmerisan bio.
Ne bih dao prvo mesto, ali bih voleo da se više fantastičnih kazivanja ovako... kazuje. Gde je nestalo ono vreme kada su svi hteli da budu Blejk (ako je ikada toga vremena uopšte i bilo), i da sve poetično istrt... izreci... ispevaju? U stvari, zašto, pitam se (a NISAM sarkastičan, Dažbogove mi noge), iskazi - i prozni i poetski - više ne zvuče kao Kolridž (uzgred, kakve veze imaju Abisinija i Kublaj-kan, dođavola? - o. odgovori, Kolridže, vrag ti babu u oko pljunuo).

Ovo je bar sedmica. Bilo bi i devetka, da pri svakom pokušaju tumačenja ne pomislim nešto sasvim drugo spram prethodnog tumačenja, i onda eto ne mogu da dovršim interpretaciju.
A da nije autor nameravao (ili nameravala, autor je uniseks) da priča sa svakim čitanjem bude nešto drugo? E, pa to već nije fer, ako je tako...
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Volšebnik Pocerski

Puls

Zašto pisac ovog dela ignoriše ljudsku dramu spram SF-naklapanja o muzici (i gde je muzici mesto u SF-u)?
Plus, zvuči kao neko ko u muziku* (ili O muzici) nema pojma, sem da je sluša... Okej, vanzemaljac može biti i informacija, ne mora biti organska sluz, kažu glavonje - ali, zašto onda vanzemaljac nije binarni kod, ili prokleti pećinski crtež (kad već sve može da bude vanzemaljac), jer imam utisak da autor o svim vrstama informacije zna bolje nego o muziciranju.
Moram da podvučem da vanzemaljska osećanja ovde predstavljena nemaju smisla - pa i ako je dotični/na hteo/la da nas otuđi od toga (jebogati tuđinsko je to), ili da predstavi nekakav kontrast na nekakvo nju-ejdž sranje o tome kako je muzika - koja je vrhunac osećanja - nastala od bezosećajnih bića - zašto bismo mi to morali da trpimo? Sa naše tačke gledišta, bića crnog morala i bića u skalama plavog i narandžastog morala su sva - crna: osim ako autor ume stvarno da predstavi plavonarandžastost (kao što ovaj ne ume). Pisac/spisateljica koji/a ne ume da predstavi drugačije etičke vrednosti od naših (i to današnjih, pošto se i to kanda menjalo), ne treba ni da gura u tom smeru: i to je moja zamerka. Neka se drži današnjih merila i čoveka. Čemu sve te budalaste peripetije?** Lepo od spisatelja/spisateljice što je pokušao/la, ali to je pretežak poduhvat i preveliki zalogaj. Neki ljudi grizu više nego što mogu da progutaju - i time ću da završim ovu analizu.

* - da udara (u muziku)
** - ozbiljno ovo mislim, zaista... čemu ovakvi pokušaji? - hoće li loša ideja postati dobra samo zato što je za nijansu "originalnija" od neke druge?
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Volšebnik Pocerski

Ujedninjenje

Prvo: posle zareza/zapete se lupa razmak.
Drugo: Neka je i pretežno ljubić (mada se zalažem da ljubići treba da budu pozadina smislenijih pripovesti, ali da treba da ih definitivno bude), i neka bude i teologije ili šta već ovo bilo... ali ovo izgleda kao da je otac Rafailo Boljević pisao priču u saradnji sa Bačićkom-Alimpićkom.
I dalje tvrdim da sve ali SVE može da se doradi i prepravi da valja (makar postalo i neko sasvim drugo, neprepoznatljivo delo - mala je cena to da bi se nešto uobličilo), ali nemam nikakav savet da dam. Nemam pojma šta da kažem. Previše je ovo paulokoeljasto, 'oću reći da možda može da prevari milione ljudi širom planete, ali da ne znam kako ga pretvoriti u nešto čitljivo.

Ovo je kec i po (to na čitanje, mada sam bio voljan da je, posle nekolikih zareza bez razmaka, prosto preskočim), a onaj Puls (zaboravio sam) je trojka zbog pokušaja i truda (i samo zato, oni vanzemaljci tamo su više prdež nego što su muzika)... Dakle, oba autora su daleko od toga da ih pozovem na ljubavni satanak, onoliko koliko je Proksima Kentauri daleko od brega na našoj, da prostite, planeti Veneri.
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Volšebnik Pocerski

Maslačak

Ovakvo šta sam hteo da vidim makar u pet od 20 triliona ponuđenih priča ovde, koje sam s mukom iščitao od 3 do 6 puta...
E sad, pošto sam jako subjektivan, toliko da bi u mom selu Northemptonu rekli da sam biased, reći ću da sam jako vezan za EKO-priče (mada je Avatar bio previše retardiran film da bi mi se dopao), i da, iako je postojao Velsov "Rat svetova" (dakle, to je prvi fazon ikada), glasao bih za ovo i da je loše. A nije loše, odlična je pripovest.
A i da je loša, glasao bih jer sam nekada davno pisao pripovest u kojoj putnici kroz vreme zaraze neandertalce svojim bacilima i zato neandertalni izumru, a oni kući donesu neandertalske bacile i svi umru, divna je to jedna saga bila...

Svejedno, kad god se neko doseti ovoga, ima golemu mogućnost da napravi dobru stvar.
I autor je ovde ostvario dobar komad toga.
Makar 6,5 na skali od 0 do 10, ako ne i 7.
Nisam siguran, dobro je što se ne pitam ovde...
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Volšebnik Pocerski

Nuto vraga, da se zovem Milan, stalno bih sretao najraznovrsnije vanzemaljce.
Ili se možda trenutna vrhovna glava Politikinog Zabavnika Milanom zove, pa je to neki omaž imenu, dođavola? Možda je ipak trebalo da milanišem...

Šalu na stranu, nastavljam uskoro, probaću da se obratim svima (mada, čemu, većina autora ni ne gleda komentare ni kada ih vidi zgažene ukraj puta, a ne d'o Rog da ih čita), pre no što završimo ovaj krug (ili kasnim možda, pa lajem naknadno u prazno i psujem razne desetare i kapetane u potoku),
Likovni stvaralac i pisac iz senke. Živim u senkama.  Intenzivno senčim svoje crteže. Infiltriram se gde je potrebno.

Drakus

Ja sam juče slao komentar ovde, sli nije stigao... Damnation...

Sent from my LG-K420 using Tapatalk


lilit

Quote from: Volšebnik Pocerski on 10-10-2016, 05:49:56
Šalu na stranu, nastavljam uskoro, probaću da se obratim svima (mada, čemu, većina autora ni ne gleda komentare ni kada ih vidi zgažene ukraj puta, a ne d'o Rog da ih čita), pre no što završimo ovaj krug (ili kasnim možda, pa lajem naknadno u prazno i psujem razne desetare i kapetane u potoku),

ne kasniš, samo nastavi, mislim da svi uživaju u tvojim komentarima.
That's how it is with people. Nobody cares how it works as long as it works.

scallop

Volšebniče, samo udri. Neće se svima dopasti, ali nije zgodno da se osete prikraćenim oni do kojih nisi stigao. Skači malo s kamena na kamen, ne moraš po vodi da gacaš.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

scallop

Verovatno ćemo i podatke ko je šta pisao dobiti u novembru, pa moram da sačekam da bih odgovorio na neka pitanja.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Kimura

Evo, ja ponavljam svoju molbu. Ako vama nije kasno da napišete komentar, meni neće smetati da ga poričitam.
Ovo važi za sve koji nisu komentarisali, a čitali su priče, ne samo za Volšebnika.

Važi i za one koji su se zakletvom vezali, iako se možda nisu zamarali čitanjem naših poluproizvoda.

scallop

Pa, prva faza komentarisanja je diskretna, a druga - direktna. Onda se obraćamo piscu.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

lilit

a i ponedeljak valjda traje do ponoći?


Sad dve pismene priče s kojima sam imala, ajd nazovimo, subjektivan problem.

Freja:
mnogo classic SF natuknica i negde mi nije prijao kraj u vidu dosetke. Al mislim i da je za Zabavnik.

Sedmo nebo: početak mi je fin (jedino mi reč "tri" u drugoj rečenici lepotu para i moralo bi da se briše jer ga negde ono "tri" iz prve rečenice podrazumeva), kao što reče varvarin - lepo ukrštanje svetova istine i laži, al kraj me ubio kao da sam streljana uzijem. Možda nisam razumela, možda treba da se pročita između redova. Devojčica je negde u rasponu 7-11 godina. Ne očekujem ovaj odgovor od nje na osnovu onog što sam pročitala. Jeste rečeno da je bistra al meni prosto nema logike. No, odgovoreno je na temu i nije da nije i za Zabavnik.
That's how it is with people. Nobody cares how it works as long as it works.


Anomander Rejk

Ima puno priča, ne mogu iz cuga iskomentarisati 23, pa će biti najverovatnije u tri posta...
PRVI KONTAKT-U ovoj priči, što se tiče sadržaja, nema ničeg o čemu već nismo dosta čitali. Nije ni to problem, nego što nije obrađeno na neki zanimljiv način. Nije dobro. Ako se želelo biti duhovit u promišljanjima o mesto i ulozi čoveka, svrsi kontakta među rasama u svemiru, i zezati se na račun ideološke zatupljenosti, moralo je to mnogo, mnogo bolje. Preporuka piscu, za ovakvu priču-čitati braću Strugacki. Sama ideja nije loša, ali priču bi trebalo gotovo potpuno iznova napisati i preraditi.
SAN-I za ovu priču važi slično. Deluje kao da je pisana namenski za Zabavnik, ali nije dobro ispalo. Naivno i predvidivo, nekako iskrzano i bez tečnog stila. Valjalo bi je dosta popraviti, ili iznova napisati.
RUDI-Ja volim životinje, odrastao sam na selu, okružen životinjama, volim i životinje u priči, ali u ovoj mi se nisu dopale. Iz razloga što mi se čini da su ovde životinje ubačene kao neka prečica u priči, da se što lakše i brže odradi zadatak, bez stvarne udubljenosti u temu. Ja sam stekao takav utisak čitajući priču.
KA DRUGOM SUSRETU-Pomalo filozofski nastrojena, neka mešavina sf i epike, tehnički korektno napisana, da sam negde urednik verovatno bi joj dao zeleno svetlo, ali meni kao čitaocu, nije se naročito svidela, i ne verujem da ću je dugo pamtiti. Jedna od onih priča koju ne pamtiš po gafovima i nekoj neusklađenosti i greškama, ali je ne pamtiš ni po nekom oduševljenju pročitanim.
PULS-Svidela mi se ideja, interesantno osmišljena i originalnija od većine u krugu. Pripovedanje na ivici prepričavanja, negde je i prelazi, ali opet zanimljivo. Čisti je sf, ali oseća se u priči da autor voli da se ,,razmahne''...ponegde preteruje s dugačkim konstrukcijama, pred kraj priča pomalo i pada, ali opet ima dovoljno kvalitetnog, i zato sam joj dao glas. Moram priznati da sam bio neugodno iznenađen jednim komentarom za ovu priču ,,skromnih spisateljskih mogućnosti''. Zaista ne vidim svrhu takvog komentara, niti pomaže autoru ni čitaocima. Ne kažem da treba bilo koga tetošiti i uzdisati bez potrebe, ali mislim da su ovakvi komentari apsolutno nepotrebni, i potpuno beskorisni.
OPUS 64-Vrlo lepa priča, možda i najlepša u krugu. Što neko reče, kao da se oseti muzika iz nje. Još na početku priče sam nekako osetio da će biti reči o Oluji, i pomeni to ima mesta i logiku u priči. Lep stil. Malčice i ona pada pred kraj, ali zaslužuje glas.
SEDMI OBLAK-I ovoj priči sam dao glas. Baš mi se i čini da joj i jeste mesto u Zabavniku. Ima sve potrebno, sf, zanimljiv dijalog koji ne sklizava u smarajuće filozofiranje, inteligentnu i bistru devojčicu, i moralnu pouku i poentu. Nemam nikakvu zamerku na ovu priču.
FRKI-Frkiju niko ne dade glas sem mene  :( Jest naivna i predvidiva, i malo, malo više-fali joj zapleta i raspleta, ali je nekako simpatično ispričana, i pročitao sam je bez stajanja od početka do kraja, i baš mi je legla. Znam da se ne voli izraz čitljiva i zabavna, ali mislim da moramo voditi računa i o tim elementima. Nekad baš legne uz kafu jednostavna i lagana priča o vanzemaljcem osveštenom, fudbaleru Radničkog.  :)
KOREN-Opus mi je najlepša, a Koren i Sedmi oblak najbolje priče u krugu. Posebno mi se dopao onaj drugi deo Korena, od ,,pulsirajućeg drveća''. Verovatno trebaju ovoj priči neke uredničke intervencije, ali verujem ništa veliko, lepo je osmišljena i zaokružena, kompaktna.
Tajno pišem zbirke po kućama...

scallop

Pa, dok se kruni ponedeljak i dok ne dogmiže poruka koju očekujemo, malo komentarisanja komentara.


Kratka beleška o Freji glasi: ??? i Skoro pa dobro, možda i jeste.
Onda sam pročitao ponovo.
Najpre, Freja je loše ime, vuče na nešto drugo, a Haralampije je slajno. Prečesto imentujemo bez pokrića. To će biti vrlo dobra priča kad je prevedemo na srpski. Dosada je fantastični pokretač i drago mi je da se autor dosetio. I kraj sa igranjem šaha mi je zgodno obrazloženje da ćemo se sa Keplerijancima oko bilo čega dohvatiti za gušu. Znači da mi je priča postala prihvatljivija.


Kratka beleška o Sedmom oblaku glasi: Pomalo didaktično, kandidat sedam


Zbog onoga - didaktično, priča mi nije ušla u izbor za poentiranje. Nezamislivo mi je da pisac upotrebi: "imala je nezavisnost duha". Poruka piscu je da ama baš nikada više ne upotrebi nešto slično. Kraj je takođe mogao da bude manje eksplicitan. Valjda postoji način da ga prepoznamo i sa par drugačijih rečenica.


I nemoj se provaljivati, tako ti sedmog oblaka.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

saturnica

@kimura

sad kad već znamo koja je tvoja priča, želim da znaš da sam na istoj rečenici u priči i ja zapela. bila je to gotovo šaka u oko. i sve ostalo navedeno u scallopovom komentaru, potpisujem.

Boban

Na kraju ispade da priče sa nižim rednim brojevima dobijaju mnogo više komentara nego ove pri kraju.
Ne znam kako to može da se razreši u budućnosti, osim da zadajemo teme koje neće privući mnogo ljudi pa da bude lakpe za komentarisanje.
Put ćemo naći ili ćemo ga napraviti.

дејан

немам обичај да коментаришем приче, пошто веома не волим да добијам пп незадовољних 'писаца' и писаца, тако да вас молим, ако будете имали потребу да прокоментаришете моје коментаре, урадите то овде, јавно. систем оцењивања ми је сличан мићином али до 10 могућих бодова.
1. на жалост недовољно духовита да би оправдала своје постојање 2
2. ова прича, уз озбиљну преправку би можда могла да се појави у малом забавнику, за обичан забавник је сувише наивна и без поруке 2
3. руди је басна без поенте 2,5
4. ово сам негде раније читао, дао сам 'пролаз' но утисак ми је да је прича на крају превише кратка и криптична 4
5. дао сам 'пролаз' због идеје. иако је већ позната, задовољан сам основном поставком али има неке непрецизности и недоследности, и стилски је доста слаба, уз неке промене могла би да буде добра прича, овако само 4
6. патетично и бесмислено 1
7. слично као 6. али је боље написано. патетични крај је додатно упропастио причу 1,5
8. јако лоше написано, некако је све натегнуто и намештено за забавник уместо да се бави темом 1,5
9. хиљаду пута прочитано, предвидљиво али из неког разлога, који још увек нисам схватио, то ми није сметало 3,5
10. веома ми се допала, треба дораду, не слажем се са горњим замеркама овој причи иако је чињеница да би прича постојала и без тих 'спорних' делова. атмосфера је оно што ме је купило 4,5
11. ова прича је била близу да добије мој глас али ме је одбио крај и неразрешење неких поменутих ствари у првом делу приче 3,5
12. слично као 9. али лошије написано и патетичније 2
13. око ове приче сам се ломио. много ми се допала, и високо сам је оценио, али ми није била за забавник па је нисам 'изабрао' 5
14. свидео ми се стил али је идеја лоша па самим тим и прича 3
15. допало ми се мање више све у овој причи, замерка је у недоречености (слично четвртој причи) 4
16. ово је фантазија и у главном је лоше, али и пристојно написано 2
17. би можда била за мали забавник да се јунак пробудио на крају 2,5
18. ми је била забавна, али је предвидљива и крај јој је за мене превише очекиван 3,5
19. за ову сам гласао, иако је пуна познатих места (као 18. 5. 9...) добра је за забавник зато што је добро написана до последње реченице коју треба избрисати и заборавити да је икада постојала 4
20. ова прича је ок, међутим порука (иако је добра) је превише дидактички обрађена 3,5
21. писац је ову натезао за забавник. није успела да буде ни довољно забавна ни довољно духовита, а последња реченица је чак гора и од оне у 19. 2
22. би могла да буде одлична прича за мали забавник...у сваком другом случају је натегнута и захтева суспензију неверице иако је коректно написана 3,5
23. је промашила скоро све што је гађала 2,5

...barcode never lies
FLA

scallop

Bobane, reci koja je priča zaobiđena? To je čas posla. Za neke priče čekam autore.


Dejane, ti kao i Mića najpre obavestiš da ti je ocenjivanje širokog dijapazona, pa zaboraviš. Nikada ne polemišem sa komentarima preko PP, ali za tebe imam primedbu, ali kasnije,
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Kimura

Hvala i ostalim komentatorima.
Ironično, ali to o ''nezavisnosti duha'' sam htela da izbacim, ni meni nije dobro ležalo, ali eto nisam.

дејан

примедбе су ок, нису нужно негативне по природи. а што се тиче 'заборављања' - задржавам право да се моје и туђе гледање на живот, универзум и све остало разликују, и да ни једно од та два гледања није објективно тачно
...barcode never lies
FLA

Scordisk

San - ono što, po meni, opterećuje ovu priču, jeste taj malo razuzdani lirski uzmah pri pisanju, što donekle ostavlja utisak da je autor još uvek pod utiskom profesorice srpskog (nije to loše, svima su nama to traume iz detinjstva), pa priča nalikuje školskom sastavu sa pomalo klišiziranim, pomalo uzmahnutim opisima. Činjenica da se sve dešava tokom zime izuzetno doprinosi tome (ko se seća sastava za svaku godišnju dob, jesen u mom kraju, proleće u patikama, drveće pruža srebrne grančice). Takav uzlet, mada se u suštini bavi unutrašnjim svetom lika, što podržavam, ipak postane naporan za čitanje, i cela ona epizoda napada panike (ili straha) koju lik ima u sredini, nekako ostane nejasna. Kao da se autor odveć trudio da fascinira čitaoca, umesto da mu ipak ponešto i objasni. Ipak, priča je vrlo pismena, i to pozdravljam!

Fabula, pak, jeste geg, al to nije nužno loša stvar, ali joj fali poklopac. Šta će vanzemaljci da urade sa klikerima, odakle klikeri bratu glavnog junaka, zbog čega su oni važni? Ja, recimo, mogu da učitam, na osnovu naslova, da se vanzemaljci transportuju svemirskim brodom od stakla, i da im je staklo neophodan sirovi materijal koji otimaju od đece i nejači, ali to mi ipak nije dovoljno objašnjeno, a sem toga, zar će im par klikera biti dovoljno?

Boban

Ljudi su lenji. Krenu da komentarišu redom i onda prve dve priče, inače potpuno besmislene, dobiju više komentara nego neke kasnije koje zaslužuju daleko veću raspravu.
Put ćemo naći ili ćemo ga napraviti.

Scordisk

Pa daj, Bobane, svetli primer, i baci poneki komentar, ili još bolje, ponekih dvadeset i tri komentara. Ja mislim da učesnike ionako više interesuje šta glavešine imaju da kažu,s nekim uredničkim iskustvom, nego mi što žvrljokamo napamet i po internetima.

scallop

Načekaćeš se. Boban će stoički prihvatiti kaznu koju je propisao za one učesnike koji ne komentarišu.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Scordisk


scallop

Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Džek

Buba Marić – Ova priča, iako sasvim lepo zamišljena, nije me "strefila". Još mnogo toga bih voleo da pročitam, malo šire i duže, ali ne da se to u 6k karaktera. Osnovna zamerka mi je način komunikacije podvodnih bića. Ne mislim pri tome na fizičke zakone, nego na samu interakciju. Previše liči na ljudsku. Znam da ne znamo kako komuniciraju alieni, ali i na busu piše Lasta pa ne leti. To mi je uvek zanimljiv fenomen. Kako bi razgovarali alieni, da li kao mi, ljudi, sa svim finesama, oštrinom, toplinom, cinizmom itd ili bi imali neko drugačije ustrojstvo? Tu bi se moglo poraditi, da se izmeni taj (naš) način. Možda deluje kao da mutim sitna crevca, ali kao što rekoh, meni to uvek u glavi dok čitam dijaloge tuđina.

Odabrana – Sasvim korektno i tečno ispripovedano, tu nemam zamerke. Nije dobila glas samo zbog toga što su me druge više ,,kupile", tj, da se glasalo za šest, bila bi šesta. Ili prva, svejedno je. Ništa tu ne bih ni dodao ni oduzeo. Kozmetičar bi mogao sa ovom ranije da zatvori šop.

Peripetije oko smrti – Na stranu što ovoj priči treba dobar kozmetičar, neću u to da zalazim. Cela postavka mi nije verodostojna, tj, nije me uvukla da se komotno osećam. Nešto mi tu debelo smeta a šta, ne bih znao niti bih da istražujem. Možda pokušaj vrckavosti, nije izveden valjano, a i samo razrešenje mi je najavljeno.
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.

scallop

Kod Buba Marića si mnogo u pravu. Abyss je bio bolji. Sve što nije goli tekst nije dobro.


Oko Peripetije će tek biti peripetija.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

scallop

I priču Svi na izbore... sam ostavio za drugu fazu komentara. Mnogo mi miriše na Adrijana Sarajliju, a to je krupno pozitivno brojanje.
Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience. - Mark Twain.

Scordisk

Slažem se sa Džekom, ali, opet, mislim da je autor probao da se valjano izbori i sa brojem karaktera (korenito drugačiji odnosi između mame i tate bi zahtevali em pažljivog čitaoca koji veruje autoru, em više prostora za dodatna objašnjavanja tog nekog (van)zemaljskog odnosa među likovima), a i da je autor računao na preobrt kao srž priče, jer se ispostavi da oni koje smo smatrali ljudima, prosto nisu ljudi, što je taj kao, glavni zaokret priče

Džek

Tisućita granica – Nije moja čontra čaja. Epizodne priče bez exit vrata nisu za podcenjivanje, naprotiv, ali volim zaokruženo pa eto. Lepo ispisano, fino, klizi i ne zapinje. Nakon čitanja me podsetila na Belog Nosoroga A. Markovića, što je ovoj priči, od mene, nevešt kompliment.

Frki – Sam naslov me je odbio. Meni to ne zvuči. Ili previše zvuči. No, nećemo suditi knjigu po koricama. Da li je Frki zaista vanzemaljac, ili je anđeo čuvar koji se raspištoljio? Možda je i glas probuđene savesti. Ta pitanja mi priča ostavlja da se izborim sa njima. Ali jalova je ta borba kada me priča nije kupila. Drži pažnju dok se čita, to ne sporim, ali posle, razvejava se i rastače.

Alt Ctrl Di-dit – Osećaj da sam to već negde video, ili pročitao, ali ne sa kinder apgrejdom. Nisam uspeo da stvorim te slike prilikom čitanja, uprkos što se autor potrudio da u opise ulupa večinu karaktera, tako da mi je priča promakla. Ako je uopšte ima. Rekoh već, volim zaokruženo, pa makar i sa klifom. Ali ovde ne vidim ni taj klif. U stvari, tu je, ali mlak. Ode fokus na dete. 
Moj imaginarni drug mi govori da sa tvojom glavom nešto nije u redu.


Boban

Put ćemo naći ili ćemo ga napraviti.

hidden

Hidden obavio vecinu duznosti tokom vikenda. Dopisujem veceras ostatak...